Nijaz Masic - Genocid u Srebrenici by Patriotska Liga

Mašić Nijaz,prof. GENOCID U SREBRENICI Kratka prošlost Srebrenice Srebrenica je gradić,koji se nalazi u sjevernoistočnoj Bosni,u blizini rijeke Drine,na njenom središnjem toku.Njena prošlost je izuzetno burna.U predhistorijsko doba na području gdje će nastati Srebrenica živijelo je ilirsko pleme Dindari.1 Rimljani su prilikom svog širenja na Balkan početkom prvog stoljeća n.e. prostor današnje Sarebrenice uključili u sastav svoje imperije.2 Oni organizuju eksploataciju ruda olova i srebra.3 Urbani dio grada nosio je ime Domavium(Domavija),gdje se nalazi današnje naselje Gradina,a šire područje nazvano je Argentaria.Po rudi srebra dobila je i svoje današnje ime Srebrenica.4 Srebrenica zahvaljujući rudi srebra razvija se u urbano naselje,vicus.5 Zatim ona postaje slobodni grad, muncipium,a u trećem stoljeću colonia,to jest naselje,u doba vladavine rimskog imperatora Septimija Severa,a u njenoj blizini nalazila su se manja gradska naselja Voljavica i Skeljani.6 Rimske vlasti Srebrenicu određuju za središnju upravu rudarstva za provincije Dalmaciju i Panoniju.7 U rimsko doba Srebrenica je imala terme,u kome je postojala mineralna voda, danas banja Guber,gradsko kupatilo,vijećnica,tržnica,hram Jupitera.8 Postojala je i kovnica novca,u kojoj je kovan srebreni i zlatni novac.Srebrenica se nalazila na putu od Narone (današnji Vid kod Metkovića) i Salone(današnji Solin kod Splita) za Sirimijum(današnja Sremska Mitrovica),tadašnjem glavnom gradu Donje Panonije.Njeno bogatstvo doprinijelo je da postane najveće gradsko naselje u Bosni i Hercegovini.Međutim,na prelazu iz IV u V stoljeće njeno urbano naselje Domaviju ruše gotska plemena.9 Kada su Avari i Slaveni početkom 7. stoljeća naseljavali Balkan nestala je Domavija i Argentarija.10 U srednjem vijeku Srebrenica ponovo izrasta u urbano gradsko naselje.Njeno današnje ime,koje je slavinizirano,Srebrenica,prvi put se spominje 1352. godine.11 U to doba u Srebrenicu dolaze njemački rudarski stručnjaci Sasi.12 Dubrovčani 1376.,postaju zakupci rudnika srebra.13 Ona tada postaje i dubrovačka rudarska kolonija.14 Krajem 14. stoljeća ,doba vladavine kralja Tvrtka I,postaje i središte franjevačke provincije „Bosna Srebrena“.15 U periodu srednjovjekovne bosanske države, 1

Ante Stipčević,Iliri,Zagreb,1974.,str.36.-41. Besim Ibišević,Srebrenica(1987-1992),Amsterdam,1999.,str. 6. 3 Isto,str. 6. 4 Argentum,latinski:srebro,kovani srebreni novac 5 Vicus,latinski:red kuća,ulica,selo 6 B.Ibišević,Navedeno djelo,str. 6. 7 Proccurator matallorum Pannoniorum et Delmatiorum;Desanka Kovačević- Kojić,Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države,Sarajevo,1978.,str.10. 8 Prof.dr.Ibrahim Tepić,Osvrt na historijski razvoj i tragediju Srebrenice,Srebrenica 1995.-Knjiga 1,Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava,Sarajevo,1998.,str. 167.-168. i B.Ibišević,N. djelo,str.7. 9 B.Ibišević.N.djelo,str.7. 10 I.Tepić.Navedeno djelo,str.169. 11 D. Kovačević-Kojić,Navedeno djelo,str.32. 12 Sase,naselje u Srebrenici u blizini današnjeg rudnika olova i cinka 13 I.Tepić,N.djelo,str.169. 14 Kolonija,danas zaseok sela Sase kod Srebrenice 15 Danas u gradskom naselju, Petriča u Srebrenici, postoji samostan Svete Marije bogorodice obnovljen 1991.,a povodom 700 godina od dolaska franjevaca u Srebrenicu ; B. Ibišević,N. djelo,str.103. 2

područje Srebrenice,bilo je podijeljeno između župa Vratar,Birač,Osat i Trebotić.16 Krajem XIV i početkom XV stoljeća Srebrenica je ponovo postala veliko gradsko naselje i jedan od največih i najpoznatijih gradova u srednjovjekovnoj bosanskoj državi.Imala je trg,glavna ulica se nazivala Trgovačka ulica.Jedina je imala kanalizaciju u BiH.17U vrijeme najveće moći srednjovjekovne srpske države(XIV stoljeće) koja se borila za teritorijalno proširenje u Bosni Srebrenica ponova strada.Jedan kratak period 1411.-1463. godine Srebrenica se nalazi u stalnoj opasnosti .18Pustošena je i spaljivana više puta.Bosanski vladari da bi je sačuvali izgrađivali su oko nje tvrđave:Srebrenica,Klotjevac,Šubin,Đurđevac i Sućeska.Po opadanju opasnosti od srpskih pustošenja nastupa ugarsko(mađarsko)i osmansko (tursko) pustošenje. Osmanska uprava nad Srebrenicom trajala je sve do 1878. godine kada je Bosna i Hercegovina došla pod austrougarsku vlast.U osmansko periodu upravljanja nastupa stagnacija i opadanje rudarske proizvodnje.Srebrenica postaje sjedište kaze i ulazi u sastav Zvorničkog sandžaka.Međutim,ipak dolazi do obnove kovnice novca i ponovnog izrastanja Srebrenice u veliki grad.Osmanski putopisac Evlija Čelebi zabilježio je da u Srebrenici ima 1660. godine 800 prizemnih i na sprat kuća,6 mahala,6 džamija ,3 osnovne škole,tekija,han, hamam i 70 esnafskih dućana. 19 Slabljenjem osmanske vlasti i uspostavom autonomne Kneževine Srbije u 19.stoljeću nastupa progon Bošnjaka iz Srbije,što povečava broj Bošnjaka u srebreničkom kraju.20 U periodu od 1878.-1918. Bosna i Hercegovina dolazi pod austrougarsku vlast.U toku prve dvije godine Prvog svjetskog rata 1914.i 1915. godine područje istočne Bosne bilo je stalno poprište ratnih sukoba Austrougarske i Srbije.Srebrenica je u ovom periodu ponovo pretrpjela nova razaranja.21 U doba austrougarske vlasti Srebrenica postaje značajna po ljekovitim vrelima,najčevenije je Crni guber.Voda sa vrela Crni guber ljekovita je za anemiju,sklerozu, rahitis,ženske ,kožne bolesti...Austrougarske vlasti su ponovo Sarebrenicu podigle na noge. Znatno je izgrađena infrastruktura popravkom puteva,podizanjem škola,policijskih stanica, hotela...22 U periodu Kraljevine Srba Hrvata Slovenaca/Kraljevine Jugoslavije 1918.-1941. Srebrenica potpuno stagnira.Prestaju sa radom rudnici i izvoz ljekovite vode.Broj stanovnika drastično opada. U peridu Drugog svjetskog rata 1941.-1945.Srebrenica ponovo strada.23 Vlasti Nezavisne države Hrvatske su vršile odmazdu zbog djelovanja četničkog pokreta.Četnici (tzv. Vojska Kraljevine Jugoslavije u otadžbini) su u više navrata napravili masakr u Srebrenici.U više navrata stanovnici bošnjačke populacije moralo je bježanjem potražiti utočište u Zvorniku.24 16

dr Salih Kulenović,Etnologija sjeveroistočne Bosne,Muzej istočne Bosne,Tuzla,1995.,str.186.

D.Kovačević Kojić,N. djelo.str.348. i Internet:http://sr.vikipedia.org/sr-el „Eparhija Zvorničko-Tuzlanska“ Isto,str.56. 19 Evlija Čelebi,Putopis,Sarajevo-Publishing,Sarajevo,1996.,str.99. 20 Šaban Hodžić,Migracije muslimanskog stanovništva iz Srbije u sjeveroistočnu Bosnu između 1788.-1862., Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne,Knjiga II,Tuzla,1958.,str.65.-143. i Sadik Salimović,Knjiga o Srebrenici,Srebrenica,2002.,str . 38. 21 Naser Orić,Srebrenica svjedoči i optužuje,Srebrenica-Malmö-Ljubljana,1995. 22 B.Ibišević,N.djelo,str.9-10. 23 Isto,str.11. i S.Salimović,N.djelo,str.49.-50. 24 B.Ibišević,isto,str.11. 18

U periodu postojanja Federativne Narodne Republike Jugoslavije/Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije(1945.-1992.) Srebrenica ponovo doživljava privredni razvoj zahvaljujuči svojim prirodnim resursima:šume,ljekovite vode,rude olova,cinka,zlata, srebra i boksita,kamena i hidroenergetskim potencijalom rijeke Drine. Srebrenica postaje industrijsko mjesto.U naselju Potočari otvaraju se tvornice za proizvodnju akumulatora ,preradu finalnih olovnih proizvoda, pocinčavanje i proizvodnja građevinskog materijala. U naselju Zeleni Jadar postojala je druga industrijska zona sa tvornicama namještaja, drvne industrije i proizvodnje kamenih blokova.U naselju Sase oživljena je eksploatacija ruda olova i cinka,koje u sebi imaju i značajnu količinu primjesa srebra i zlata.U naselju Podravanje eksploatisana je ruda boksita.U naselju Skelani radila je tvornica ambalaže, a u gradskom naselju Srebrenica postojala je tvornica tekstila i građevinsko preduzeće. Aktiviranjem eksploatacije vrela Gubera turizam je zauzeo značajno mjesto.Podignuta su tri hotela:Domavija,Argentarija i Lovac.U planinskom masivu Sušice osposebljeno je lovište, jedno od najpoznatijih u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji(SFRJ).Uz dobro riješenoj i infrastrukturi sa savremenom telefonskom centralom,Domom zdravlja i Bolnicom u kojima je radilo 44 ljekara ,transportnim preduzećem za međunarodni i unutrašnji saobraćaj,dobro riješenom elekrofikacijom i vodosnadbjevanjem Srebrenica je ponovo zauzela zavidno mjesto. Srebrenica je postala gradić koji je već 1981. godine imao 36 292 stanovnika, koje su činili 24 930 ili 68,7% Muslimani(Bošnjaci), 10 294 Srbi ili 28,4% i ostali narodi 1 068 ili 2,9 %.25 U posljednjoj deceniji pred raspad SFRJ broj stanovnika je u blagom porastu. Prema popisu iz 1991. godine Srebrenica je imala 37 211stanovnika,od čega 27 164 Bošnjaka ili 72,8 % Bošnjaka, 9 303 ili 23,8 % Srba i 744 ostalih naroda.26 Vlasništvo nad zemljom gotovo apsolutno je pripadalo Bošnjacima 182,28 km² ili 79,39%,a Srbima 21,53 km ² ili 20,61 %.27 Srebrenica gotovo da i nije imala nezaposlenog stanovništva.Također, Srebrenica nije imala ni stambenih problema,jer je imala 9 136 stanova, a 8 720 domaćinstava.28 Srebrenica je zbog značaja svoje historije i privrede zauzimalo posebno mesto u SFRJ i SR Bosni i Hercegovini,glavni gradovi SFRJ Beograd i SR Bosne i Hercegovine Sarajavo su u centralnim dijelovima grada imali ulice sa nazivom Srebrenička ulica.29 Početak agresije i prvi etnički progoni U periodu pripreme agresije na Bosnu i Hercegovinu,agresor provodi posebne pripreme u istočnoj Bosni i Srebrenici.Prve korake u pripremanju agresije čini Služba državne bezbjednosti Srbije,koja 24.08.1989.godine objavljuje Informaciju o ugroženosti Srba u istočnoj Bosni,odnosno u općinama Srebrenica i Bratunac.30 Jugoslovenska narodna armoja(JNA) je planski pristupila oduzimanju oduzimanju naoružanja

Statistički godišnjak SR Bosne i Hercegovine 1989,godina XXIII,Sarajevo,1989.,str.358.-359. Ratni zločin na Tuzlanskom okrugu (1992.-1995.),drugo dopunjeno izdanje ,Tuzla,1996.,str.31. 27 Isto,str.33. 28 Nijaz Mašić,Srebrenica-agresija,otpor,izdaja i genocid,Sarajevo,1999.,str 19. 29 S.Salimović,N.djelo,str.-172.-173. 30 B.Ibišević.N.djelo,str.27.;Beogradska obavještajna agresija na BiH,“Dnevni avaz“,godina V,broj 1208/209, Sarajevo, 26.i 27.03.1999.godine 26

od Teritorijalne odbrane BiH,u općinama gdje su većinu činili nesrpski narodi.Taj posao u Srebrenici JNA obavila je u junu 1990.godine,tako što je oduzela 1 300 pušaka,7 PAT-ova (ptotuavionskih topova) i sav vozni park.31 Također,JNA je pokušala oduzeti i vojnu kartoteku u Srebrenici i Bratuncu.32 Posebno značajno mjesto u podizanju tenzija međunacionalne mržnje propagirala je Srpska pravoslavna crkva.33 U svakoj pogodnoj prilici vršilo se zastrašivanje Bošnjaka.34Prva ubistva se dešavaju i prije zvanične okupacije općina Srebrenica35 i Bratunac.36Srpska demokratska stranka BiH(SDS) kao primarni zadatak pred agresiju radi na potpunoj blokadi funkcionisanja rada peivrede i javnih institucija.Na prostoru Srebrenice izvode se blokade puteva37,prduzeća38,formiraju se paralelni „srpski“sindikati39...Posredstvom lokalnih i srbijanskih sredstava informisanja vrši se antibošnjačka propaganda.40Srpsko stanovništvo(djeca i žene) se planski izmještaju u Srbiju.41SDS je radio na teritorijalnom cijepanju područja općine Srebrenica.42 Vrše se terorističke diverzije na privrednim i objektima javne infrastrukture.43 Haotično stanje koriste kradljivici šume.44 Iz susjednih srbijanskih općina Bajina Bašta,Užice i Ljubovija masovno se otpuštaju radnici bošnjačke nacionalnosti.45 Pripadnici SDS-a i JNA su naoružali lokalno srpsko stanovništvo i obućili rukovanje oružjem i oruđem.46 Sa druge strane bošnjački narod nije uspio posredstvom Stranke demokratske akcije (SDA) formirati svoj Krizni štab za odbranu u slučaju agresije.47 Bilo je nekih incijativa na sastancima SDA-a sa ciljem priprema u slučaju agresije,ali one nisu urodile plodom.Suviše je bilo kasno,ali i neki unutrašnji nesporazumi su svaku ozbiljniju aktivnost spriječili.48 31

B.Ibišević,N.djelo,str.39.-40.

Isto,str. 129.-130. i str. 132.-134.;N.Mašić,Istina o Bratuncu-agresija,genocid i oslobodilačka borba 1992.-1995.,Tuzla,1996.,str. 21.-22. 33 B.Ibišević,N.djelo,str. 114. i N. Mašić,Istina o Bratuncu,str.15.-16. 34 B.Ibišević,N.djelo,str.119.-120.,str.123. i str.135.-136. i N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.26. 35 N.Mašić,Srebrenica,str.32.-33. 36 N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.25. 37 B.Ibišević,N.djelo,str.161. 38 Isto,str.127,str.137.-138.,str.148.-155. i str. 161. 39 B.Ibišević,N.djelo,str.162. 40 Isto,str.,165.N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.18.,N.Mašić,Srebrenica,str.22.-23. i N.Orić,N.djelo,str.30. 41 B.Ibišević,N.djelo,str.174.i str.177.;N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.26. i str.32. 42 B.Ibišević,N.djelo,str.175.-176.;N.Orić,str.31.;N.Mašić,Srebrenica,str.26. 43 B.Ibišević,N.djelo,str.136. i str.138.;N.Mašić,Srebrenica,str.31.-32. 44 B.Ibišević,N.djelo,str.135.;N.Mašić,str.26.-27. 45 B.Ibišević,N.djelo,str.139. i str.160.-161.;N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.16.-17. 46 B.Ibišević,N.djelo,str.139.-140.,str.148.,str.175.-177.;N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.20.-22. 47 B.Ibišević,N.djelo,str.172. 48 N.Mašić,Srebrenica,str.25.-26.

Dalji etnički progoni i drugi zločini Srebreničku tragediju moramo posmatrati u najmanje četiri faze.Prva faza predstavlja period od početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu,06.04.1992.,pa do formiranja pokreta otpora Vojsci Republike Srpske(VRS) i njenim saveznicima od strane Teritorijalne odbrane, odnosno Armije Republike Bosne i Hercegovine(ARBiH).Druga faza bi predstavljala period ratnih operacija,od početka jula 1992.,pa do 17.04.1993.Treća faza je period postojanja „zaštičene zone Srebrenica“,od 18.04.1993. do 10.07.1995.Četvrta i posljednja faza je period od zauzimanja „zaštičene zone Srebrenica“,11.07.1995. i do 19.07.1995.kada je i počinjen zločin genocida. Dakle,prva faza predstavlja period dešavanja u mjesecima april,maj i juni 1992.godine.To je period kada su građani nesrpske nacionalnosti u Srebrenici i susjednim mjestima bili prepušteni sami sebi, bez ikakve pomoći, nikako ili slabo organizovani za odbranu od agresora.VRS,uz pomoć Jugoslovenske narodne armije(JNA), sa političkim vođstvom Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine(SDS BiH ili SDS) i drugim subjektima Agresije najprije su zauzeli susjedne općine oko Srebrenice.Ovi akteri su zauzeli Bijeljinu,49 Zvornik,50 Višegrad,51 Bratunac52...Ovim okupacijama Srebrenica je dovedena u bezizlaznu situaciju.Najprije se predstavnici SDS-a i JNA dana 17.04.1992. u Bratuncu saopćili legitimnim predstavnicima vlasti Srebrenice da Srebrenica mora biti srpska,53 a 18.04.1992. Srebrenica je i zvanično okupirana.54 Odmah po ulasku u Srebrenicu agresorske snage predvođene lokalnim SDS-om počeli su sa činjenjem zločina.Posao im je olakšala i činjenica da su legalna rukovodstva općine Srebrenica i susjednih općina iz straha po vlastiti život potražili utočište u sigurnijim krajevima.55Prve žrtve u Srebenici desile su se i prije zvanične agresije,14.04.1992,kada su likvidirana dva lica.56 U periodu prvih dana vlasti SDS-a ,VRS,JNA i drugih agresorskih snaga u Srebrenici i njenim naseljima likvidirana su 73 lica.57U istom periodu,do 09.05.1992., VRS je protjerala stanovništvo iz sela Likari,a u selu sve kuće spalila.58 U selu Pećišta spaljeno je 5 kuća,u gradskom jezgru Srebrenice 76 kuća,u Zelem Jadru 10 i Jasenovoj 20 kuća.59 Samo u selu Skelani i susjednim selima spaljeno je 876 kuća.60Sa područja Skelana i susjednih naselja vlasti lokalnog SDS-a su 1399 lica prisilno deportovali u Srbiju i Makedoniju.61 Preostali dio stanovništva morao se povući u unutrašnjost preostalih srebreničkih naselja. Nakon što je 08.05.1992. u Srebrenici poginuo lokalni vođa SDS-a VRS se povukla iz Srebrenice.Međutim, napadi na teritoriju Srebrenice i činjenje zločina nije prestalo. Tako je u selu Sase i njenim zaseocima u periodu od 15.05.1992. do kraja juna 1992.godine

N.Orić,N.djelo,str.38 Izet Mehinagić,Pogubno povjerenje u JNA,“Svijet“,Sarajevo,1.5.1997.,br.66,str.28.-30. 51 N.Mašić,Srebrenica,str.31. 52 N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.33. 53 N.Mašić,Srebrenica,str.34. i B. Ibišević,N. djelo,str.210.-214. 54 N.Orić,N.djelo,str.41.-42. i N. Mašić,Srebrenica,str.35. 55 N.Orić,N.djelo,str.17.-20. 56 N.Mašić,Srebrenica,str.33. 57 Isto,str,37.-38. 58 Isto,str.39. 59 Isto,str.39. 60 Isto,str.39.-40. 61 Isto,str.40. 50

ubijeno 12 lica.62Prilikom etničkih progona iz sela Sase uhapšena su 53 lica i zatočena u logor.U logoru Sase činjena su stravična mučenja, silovanja i druge torture.Od zatočenih u logor samo je 11 lica izbjeglo smrt.63 U logoru Sase pripadnici VRS su u više navrata pojedinačno i kolektivno vršili silovanja nad zatočenicama.64 Svi stambeni objekti u selu Sase spaljeni su do kraja juna 1992.65 Prilikom takozvanih pretresa terena VRS je nastavila sa spaljivanjem stambenih i drugih objekata po bošnjačkim naseljima.Svi građani koji su se skrivali po selima u kojima se vršio ponovni pretres terena bili su likvidirani.Tako je u Skelanima likvidirano 18 lica.66 U selu Tokoljaci ubijeno je 8 lica.67Prilikom pretresa sela Knezovi ubijena su 4 lica, u selu Podševar 1 lice, u ostalim selima oko Skelana do kraja juna 1992. ubijeno je 14. lica.68 Sva ubijena lica su civili i bošnjačke nacionalnosti. Iz pravca Milića i Fakovića VRS je vršila stalne upade u bošnjačka sela i činila nove zločine. U ovom periodu ubijeno je najmanje 20 lica, od čega je 19 lica imalo status civila.69 U ponovnim pretresima u potpunosti su spaljeni svi objekti u selima Tokoljaci,Trubari i Bijelo Polje, veći dio objekata u selima Žutica, Kutuzero i Poznanovići.70 Dakle u ovoj prvoj fazi etničkih progona ubijeno je najmanje 194 građanina općine Srebrenica, od čega samo jedan nije imao status civilne žrtve.71 Jedan dio građana srebreničke općine zatočen je i likvidiran u susjednim općinama,u logorima kao što su Osnovna škola“Vuk Karadžić“ u Bratuncu i logor Sušica u Vlasenici. U navedenim logorima likvidirano je po više stotina građana, uglavnom stanovnika općina Vlasenica i Bratunac. Područje Srebrenice sa dijelovima susjednih općina Bratunac,Vlasenica,Zvornik i Rogatica (Žepa) agresor je u prva dva mjeseca potpuno izolovao.Bošnjačko stanovništvo našlo se opkoljeno u 14 zasebnih enklava(otoka) 72 i našlo se u bez izlaznoj situaciji. Iako su bili bez legalnog rukovodstva i ikakve logistike stanovnici u okruženju bili su prinuđeni pružiti otpor agresoru.Do početka septembra 1992.god. došlo je do povezivanja bošnjačkih enklava,te je njihov broj sa 14 sveden na 5 nešto većih enklava.Enklave su dobile imena po centralnim naseljima i to Srebrenica,Žepa,Konjević Polje,Cerska i Kamenica. Enklava Srebrenica(slobodna teritorija Srebrenica) obuhvatala je pored srebreničkih naselja i naselja sa područja općine Bratunac Blječevu,Joševu,Jagodnju i Poloznik. Pokret otpora iz navedenih enklava dostigao je vrhunac 20.01.1993. kada je došlo do teritorijalnog uvezivanja u jednu slobodnu teritoriju čija je površina iznosila 892 km².73 Međutim do 17.04.1993. VRS je uz pomoć Vojske Jugoslavije uspjela slobodnu teritoriju Srebrenice da suži na svega 144 km ² u Srebrenici i 110 km ² u Žepi.74 62 63

Isto,str.55. i str.57. Isto,str.55.-58.

Samrtno srebreničko ljeto“95.,Tuzla,1998.,str.133.-135. N.Mašić,Srebrenica,str.57. 66 N.Orić,N. djelo,str.84.-87. 67 N.Mašić,Srebrenica,str.58. 68 Isto,str.59. 69 Isto,str.59.-60. 70 Isto,str.58.-60. 71 Isto,str.60. 72 N.Orić,N.djelo,str.255. 73 Isto,str. 254. 74 Isto,str. 256. 65

U ovom periodu nastavljena su stradanja građana slobodne teritorije Srebrenica koji su bili bošnjačke nacionalnosti,izuzev jednog manjeg broja romske i hrvatske nacionalnosti. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija je 16.04.1993.svojom Rezolucijom 819. proglasilo Srebrenici i njenu okolicu zaštićenom zonom sa naredbom da “mora biti pošteđena svakog oružanog napada ili bilo kog neprijateljskog čina.“75 Vrlo je teško istražiti koliko je u kojem periodu lica izgubilo život.Za sigurno se zna da je do kraja septembra 1994.život izgubilo 1912 lica na području slobodne teritorije Srebrenica.76 VRS u činjenju zločina pomagala je i Vojska Jugoslavije.77 Masakr jula 1995. VRS je izradila plan za zauzimanje enklave Srebrenica nazvan „Krivaja-95“.78 Oružane snage RS(vojska i policija) su početkom jula 1995. izvele završne operacije sa namjerom da likvidiraju enklavu Srebrenica.Neposredne pripreme za napad na Srebrenicu vršio je Drinski korpus VRS.Iako je Srebrenica bila „zaštićena zona“UN-a u periodu od 06.07.-11.07.1995. oružane snage RS su je zauzele.79 Civilno stanovništvo u broju od 20 000- 30 000 većinom žena,djece,staraca i vojno nesposobnih je izbjeglo u kamp UN-a koji se nalazio u Potočarima.80U ime UN-a „zaštićenu zonu“Srebrenica štitile su snage Holandskog bataljona.One se nisu suprotstavile VRS u njihovoj nakani da počine zločin.Stanovništvo koje je 11.07.1995. izbjeglo u Potočare je noć 11. na 12. jul 1995. provelo po halama fabrika ili njenih krugova.Vojska RS 11.07.1995. nije dolazila do Potočara.Postoji dokaz da je među izbjeglim u Potočarima bilo najmanje 239 lica vojno sposobnih muškaraca,a procjena se kreće da je ih bilo između 1 000 i 2 000.81 Vojno sposobni muškarci su 11.07.1195. bježali iz Srebrenice ka selu Šušnjari.Da 24 sata istog dana u Šušnjarima se okupilo između 10 000 i 15 000 lica, od čega većina vojno sposobnih.U ovoj masi našlo se i par stotina djece, žena i staraca. U međuvremenu u toku noći 11. na 12. jul 1995. Ratko Mladić, komandant VRS je vršio završne pripreme za etničko čišćenje Srebrenice od nesrpskog naroda.U tu svrhu održao je dva sastanka u hotelu“Fontana“ u Bratuncu.Pored oficira VRS, sastanku je prisustvovao i komandant Holandskog bataljona Karemans.82 Na drugi sastanak je doveden i Nesib Mandžić, kao predstavnik izbjegličkog stanovništva.83 Dana 12.07.1995. oko 00,30 sati kolona od preko 12 000 ljudi krenula je iz Šušnjari ka Tuzli, prva slobodna teritorija i udaljena preko 100 km ².Od samog polaska kolone VRS je dejstvovala artiljerijom po širem području u smjeru kuda se trebala kretati kolona.84 Prvi ozbiljan problem koloni nanijet je granatiranjem od strane VRS 12.07.1995. oko 10 sati na 75

Prof.dr.Omer Ibrahimagić-Ass.Fahrudin Avdić,Ponašanje međunarodne zajednice i njenih institucija prema zločinima u Srebrenici 1991.-1995.,Srebrenica 1995-knjiga 1,Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava,Sarajevo,1998.,str.51. 76 N.Orić,N. djelo,str.195.-251. 77 ICTY,Predmet Miroslav Deronjić,br. IT-02-61 78 ICTY,Predmet Radislav Krstić,br. IT-98-33-T,Presuda 79 Hasan Nuhanović,Pod zastavom UN-a Međunarodna zajednica i zločin u Srebrenici,Sarajevo,2005., str. 149.-304. i ICTY,Predmet Momir Nikolić,br. IT-02-60-PT,Izjava o činjenicama i prihvatanju krivice, p. 16362. 80 H.Nuhanović,N.djelo,str.315. i N.Mašić,Srebrenica,str.199. 81 H.Nuhanović,N.djelo,str.407. i ICTY,Predmet Momir Nikolić,br IT-02-60-PT,Izjava o činjenicama i prihvatanju krivice,p. 16362. 82 ICTY,Predmet Momir Nikolić,br. IT-02-60-PT,Izjava o činjenicama i prihvatanju krivice,p. 16362. i H.Nuhanović,N. djelo, str.323.-340. 83 Isto 84 N.Mašić,Srebrenica,str. 203.

lokalitetu Hajdučko groblje.Poginulo je oko 30 ljudi i ranjeno oko 100 ljudi.Mrtvi su ostali na licu mjesta, a ranjeni su nošeni uz pomoć priručnih sredstava.85 Dodatni problem nastupa po kolonu prognanika kada VRS otvara artiljerijsku vatru iz pravca Kravice.Dejstvovanjem protivavionskih topova i PAM-ova unijelo je pravi haos u redovima prognanika.Na mjestu Kameničko brdo, selo Pobuđe, općina Bratunac dešavala se prava drama, mrtvih i ranjenih je bilo na sve strane.Ljudi su bježali na različite strane. Vojnici VRS su 12.07.1995. oko 20 sati presjekli kolonu u Krajinovačkom potoku, selo Pobuđe.Po koloni je VRS pucala iz puškomitraljeza M-84, prage, i protivavionskih mitraljeza sa rasprskavajućom municijom.Na lici mjesta ubijeno je preko 200 lica. Cijelu noć 12. na 13. juli 1995.prognanici iz Srebrenice su lutali područjem sela Pobuđe u želji da pronađu spas za svoj život.86 Prva zarobljavanja prognanika desila su se 12.07.1995. u poslijepodnevnim satima na začelju kolone u rejonu Ravni Buljim.Prilikom zarobljavanja VRS od zarobljenih oduzimala ličnu imovinu, a neke od njih na licu mjesta likvidirala.87Broj zarobljenih 12.07.1995. se mogao kretati do 1 000 osoba.Jedan broj prognanika vratio se natrag ka Srebrenici i otišao u Žepu.Ta noć je za prognanike bila pravi pakao. Istog, dana12.07.1995., u Potočare se pojavio i general Mladić.Zatočenicima je obećao miran i bezbjedan prevoz do slobodne teritorije u Tuzli.Međutim, u stvarnosti se desilo sasvim suprotno.VRS i policija izvršili su klasifikaciju zatočenih u Potočarima.U toku 12.07. 1995. procjenjuje se da je odvojeno oko 1 000 muškaraca dobi od 14 godina pa nadalje. Odvajane osobe odvedene su u Bratunac,u prostorije OŠ „Vuk Karadžić“.Prilikom odvajanja muškaraca neke grupe su i odmah u Potočarima likvidirali.88 Poslijepodne 12.07.1995. započeta je i evakuacija žena,djece i staraca iz Potočara ka Kladnju.Prilikom upuštanja u autobuse i kamione vršena je dodatna selekcija.Ukoliko bi neko od muške djece , malo bolje fizički izgledalo predstavnici VRS su ga odvajali od njihovih majki i odvodili u zarobljeništvo.89Također, odvajani su i neki starci, za koje su procjenjivali da su još dobrog fizičkog izgleda.Duž cijelog puta kojim je vršena evakuacija postojale su grupe vojnika VRS.Svaki vojnik raspolagao je pravom da zaustavi i izvrši pregled autobusa. Evakuirani iz Potočara su ispuštani u Tišći, odakle su pješke, oko 2 km, išli ka Kladnju , teritorije pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. „ Jedinice Drinskog korpusa“ preduzimale su sve mjere u cilju sprečavanja iznenađenja , angažovanjem jedinica na izvršavanju zadataka“ Krivaja-95“, planski izvršavajući sve borbene zadatke.Na procijenjenim pravcima jedinice Vojske i MUP Republike Srpske organizovale su „zasedna dejstva u cilju uništenja“pripadnika kolone koja je pokušavala „proboj iz enklave ka Tizli“.Pripadnici kolone pokušavali su da se izvuku „sa ženama i djecom prema Ravnom Buljimu i Konjević Polju“,gdje su naišli na minsko polje“.90 VRS je na blokiranju i zarobljavanju prognanika iz Srebrenice angažovala ogromne snage i specijalne jedinice. Dana 13.07.1995. između 01,00 i 06,00 sati grupe prognanika iz Srebrenice prelazile su asfaltni put Konjević Polje-Nova Kasaba.VRS je oko 6 sati presjekla kolonu i zarobila 85

Isto

Isto,203.-204. ICTY,Predmet Radislav Krstić,br. IT-98-33-T,Presuda 88 Isto 89 Samrtno srebreničko ljeto“95“,str.21.-23.,25.-26.,29.-30…. 90 Internet:Bosna i Hercegovina, Republika Srpska,Komisija za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995.,Banja Luka,juni 2004.,str. 14. 87

najmanje oko 6 000 muškaraca.91Najveći broj zarobljenih odvođen je na sabirna mjesta u Novoj Kasabi, općina Vlasenica i Sandićima, općina Bratunac.Zarobljenike je u oba mjesta obišao general Mladić.92 Zarobljenici kod Nove Kasabe i Konjević Polja su ubijani na obali rijeke Jadar kod Nove Kasabe.Istog dana VRS je dovezla sa tri autobusa grupe zarobljenika i strijeljala u Cerskoj, općina Vlasenica.Prethodno su zarobljenici vezani žicom , tako što su im ruke svezane s leđa.93 Nekoliko desetina zarobljenih ubijeno je na putnoj komunikaciji Kravica-Milići.94 Kasno poslijepodne 13.07.1995. VRS je zarobljenike iz sabirnog centra u Sandićima odvezla u Kravicu i zatvorila u skladište Osnovne organizacije kooperanata“Kravica“(Zemljoradnička zadruga).Oko 18 sati dana 13.07.1995.VRS je izvršila egzekuciju zarobljenih lica tako što su zoljama, ručnim bacačima, ručnim bombama i puščanim mecima pucali po zarobljenicima. Procjenjuje se da je likvidirano više od 1 000 ljudi.95 Teško ranjeni i oboljeli koji su ležali u bolnici u Srebrenici evakuirani su 10.07.1995. u bazu UNPROFOR-a u Potočarima.Njih je VRS odvezla u Dom zdravlja u Bratunac.Za sudbinu jednog broja ranjenih još uvijek se ne zna ništa. Likvidacija prognanika iz Srebrenice vršena je i na posljednjoj tački kontrole od strane VRS u Tišći, općina Šekovići. Kolona koja se probijala iz Srebrenice okupila se ponovo, 13.07.1995. na planini Udrč. Istog dana oko 16 satri VRS uspijeva locirati na Udrču masu oko 5 000 ljudi i započinje otvarati po njima artiljerijsku vatru.Među ispaljenim minobacačkim granatama bilo je i onih koje su punjene bojnim otrovima.Među ljudima nastupilo je haluciniranje(priviđanja). Psihološke tegobe,strah i panika bili su prvi simptomi koji su nedugo nakon pada granata nastupili.96 Kolona je bila prinuđena krenuti ka selu Kamenica, općina Zvornik i dalje prema Tuzli. U selu Glodi,općina Zvornik,klona je zaustavljena,zbog toga što je VRS u rejonu Velja Glava,

ICTY,Predmet Radislav Krstić,br. IT-98-33-T,Presuda

Isto Isto 94 ICTY,Predmet Momir Nikolić,br. IT-02-60-PT,Izjava o činjenicama i prihvatanju krivice,p. 16358. i p. 16359. 95 ICTY,Predmet Momir Nikolić,br. IT-02-60-PT,Izjava o činjenicima i prihvatanju krivice,p. 16358. i ICTY,Predmet Radislav Krstić, br. IT-98-33-T,Presuda 96 Upotreba zabranjenih borbenih sredstava i primjena zabranjenih načina ratovanja za vrijeme agresije na BiH, Naučnoistraživački institut“Ibn Sina“;Sarajevo,14.03.2001.;Nijaz Mašić,Ubijali su nas i hemijskim sredstvima,str.112.-114. 93

općina Zvornik,postavila zasjedu.97 Cijelu noć 13. na 14. 07.1995. kolona iz Srebrenice je obilazila Velja Glavu i prikupljala se u zaseoku Jošanica Gaj. MUP RS je iskoristio težak položaj UNPROFOR-a u Potočarima i prisvojio njihovu imovinu.U toku 13.07.1995. okončana je evakuacija zatočenih iz Potočara ka Kladnju. Dio kolone prognanika koji se kretao iz Pobuđa ka Žepi naišao je na zasjedu VRS u selu Podravanje, općina Srebrenica .Radovan Karadžić je izdavao direktna naređenja Miroslavu Deronjiću da se zarobljenici (roba) mora smjestiti u magacine.Dok su zarobljenici nalazili u Novoj Kasabi ekipa policije predvođena Radomirom Bjelanovićem izdvojila je određeni broj ljudi uz obećanje da će ih vratiti.Međutim od odvedenih ljudi niko nije ugledao slobodu. Dana 14.07.1995. kolona iz Srebrenice se do 16 sati odmarala u Jošanica Gaju, nakon čega je odlučila da nastavi kretanje.U rejonu sela Marčići-Snagovo, općina Zvornik,VRS je postavila veoma jaku zasjedu kombinovanu sa tenkovima i transporterima koje su podržavale specijalne snage MUP-a i VRS sa namjerom da uništi sve izbjegle iz Srebrenice.Jednom pješadijskom jedinicom VRS, koja je sastavljena od specijalaca, komandovao je Zoran Janković iz Modriče,. koji će u tom sukobu biti zarobljen.VRS je na kolonu iz Srebrenice, oko 5 000 ljudi,. oko 16 sati,14.07.1995. otvorila artiljerijsku vatru sa Velja Glave i sa Kula Grada, iznad Zvornika.Zarobljeni Janković je putem motorole uspopstavio vezu sa komandantom Zvorničke brigade VRS , nakon čega je prestalo djelovanje artiljerije sa Kula Grada.98Janković je sa prognanicima nastavio kretanje ka Križevačkim Njivama. Nakon obustave vatre kolona prognanika je noću 14. na 15. jul 1995. sa nešto više od 4 000 ljudi prešla putnu komunikaciju Zvornik-Tuzla u rejonu Crnog Vrha. Zatočene u Bratuncu su pripadnici VRS 14.07.1995. odvodili po raznim lokalitetima u općini Zvornik i likvidirali (Grbavci, Petkovci, Pilica,Branjevo…).Egzekuciju je lično nadgledao general Ratko Mladić.99 Kolona prognanika oko 4 000- 5 000 ljudi iz Srebrenice prolazi u toku noći 14. na 15. juli 1995. put kod Crnog Vrha i odlazi ka Križevačkim Nžjivama, općina Zvornik.Veći dio ljudstva u koloni bio je na rubu životnog opstanka.Bili su premoreni od dužeg vremena nespavanja, iscrpljeni glađu, preplašeni od onog što su doživjeli, a primjetno je bilo haluciniranje i iscrpljenosti.Prema istraživanju provedenom 1996. od organizacije Human 97

N. Mašić,Srebrenica,str. 205.

Isto

ICTY,Predmet Radislav Krstić,br. IT-98-33-T,Presuda i ICTY,Predmet Momir Nikolić,br. IT-02-60-PT, Izjava o činjenicama i prihvatanju krivice , p. 16357. i p.16356.

Rights Watch nad ljudima koji su bježali iz Srebrenice primjenjivana su i hemijska sredstva, dobivena od JNA.Na desetine ljudi u koloni djelovala su hemijska sredstva tako što su osjetili uznemirenost, ošamućenost ili vrtoglavicu, povraćanje, nejasan ili besmislen razgovor, haluciniranje, skidanje odjeće, mrmljanje, čupanje kose ,ukočenost i komu.100 Kolona je u toku noći 15. na 16. jul 1995. bezbjedno prešla dio puta Križevačke Njive-Baljkovic , gdje se prikrila u jednom potoku i čekala ishod borbi na Baljkovici koje su u to vrijeme vodile snage Drugog korpusa Armije R BiH iz Tuzle i jedna grupa naoružanih boraca koja se kretala na čelu kolone iz Srebrenice protiv VRS.101 Tek dana 15.07.1995. uspostavljena je radio veza između Drugog korpusa Armije R BiH i kolone iz Srebrenice. Glavni zadatak VRS je bio likvidiranje na hiljade ljudi koji su se u toku rata zatekli u Srebrenici.Ubijani ljudi vodili su porijeklo iz Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika, Višegrada, Rogatice, Han Pijeska i drugih općina istočne Bosne. VRS je pored nastojanja da potpuno uništi kolonu iz Srebrenice istovremeno organizovala pretres terena na cijelom prostoru od Srebrenice do Zvornika sa ciljem uništenja cjelokupnog muškog stanovništva, koje se u toku rata zateklo na ovim prostorima.Za posao čišćenja terena zadužen je bio komandant Bratunačke brigade VRS Vidoje Blagojević.102Jedan broj oficira VRS predlagao je da se kolona ljudi iz Srebrenice pusti da prođe ka Tuzli, ali je general Mladić naredio da se kolona mora uništiti.103 Uprkos svemu ipak je dio prognanika iz Srebrenice u periodu između 14 i 17 sati 16.07. 1995. u broju oko 3 500 izaći na slobodnu teritoriju u selo Nezuk, općina Kalesija(danas općina Sapna).104 Međunarodni tribunal u Hagu je u presudi BiH protiv Srbije i Crne Gore potvrdio da se u Srebrenici desio genocid.Međutim ostaje stalna prisutna dilema koliki je stvarni broj žrtava u srebreničkom genocidu.Zauzimanjem zaštićene zone un-a Srebrenica VRS i MUP RS likvidirali su preko 8 000 muškaraca bošnjačke nacionalnosti.Ukupan broj ubijenih i nestalih u Srebrenici u periodu rata 1992.-1995. godine prelazi 12 000 lica.105 Stradanja djece Danas je nepobitna činjenica da se u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. desio genocid, i da je on imao najteži epilog u Srebrenici.U Srebrenici i njenoj okolini,to jest „enklavi Srebrenica „ili „zaštićena zona Srebrenica“ stradao je veliki broj ljudi,oko 12 000. Veliki broj istraživača dijeli žrtve u one koji su stradali u periodu april 1992.-juni 1995. i one u julu 1995. godine.Mali je broj istraživača koji se bave utvrđivanjem žrtava po kategorijama kao što se vojnici i civili,muškarci i žene,djeca i odrasli,na poginule u borbi ili na ulici,u potrazi za hranom,u logoru i slično.Pogotovo je mali broj onih istraživača koji istražuju od čega je nastupila smrt,kao što je ubistvo vatrenim streljačkim oružjem,hladnim oružjem,tupim predmetom,spaljivanjem,ručnim bombama,minama,granatama,avio bombama, bojnim otrovima i drugim sredstvima. Iako je najveći broj stradalih nevin,ipak postoji jedna kategorija stanovništva koja u 100

Srebrenica 1995, Dokumenti i svjedočenja I,Knjiga 2;Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Sarajevo,Sarajevo,199.,Hemijsko oružje u službi genocida, str.250.-351. 101 N.Mašić,Srebrenica,str. 206.-208.

102

ICTY,Predmet Momir Nikolić,br. IT-02-60-PT,Izjava o činjenicama i prihvatanje krivice,p. 16360. ICTY,Predmet Dragan Obrenović, br. IT-02-60-T,Izjava o činjenicama koje je naveo Dragan Obrenović,str.3. 104 N.Mašić,Srebrenica,str.208. 105 A.Mihrović,Z.Salihović,A.Kržalić,Žrtve Srebreničke apokalipse,Ibn Sina,Tuzla,2002, str.464. 103

potpunosti je nedužna, a to su djeca.Srebrenica nažalost u svim analizama žrtava nosi neslavna prva mjesta,pa tako je kada su u pitanju i stradanja djece.U utvrđivanju podataka o stradaloj djeci posebnu poteškoću predstavlja razgraničenje oko stradale i nestale djece. Danas svi pokazatelji potvrđuju činjenicu da su i svi nestali ustvari stradali.Dosadašnji rezultati ekshumacije i utvrđivanje identiteta putem DNK analize potkrepljuju ovu konstataciju.Na prostoru općine Srebrenica u toku ratnog perioda 1992.-1995. stradalo je ili nestalo 528 djece.106 Na spiskovima o stradaloj djeci vodi se da je 87 odmah smrtno stradalo107,a 441 nestalo dijete.108 Najveći broj stradale djece desio se u 1995. godini 437 djece.109To nam samo potvrđuje činjenicu da je u julu 1995. godine kada je počinjen genocid u Srebrenici život izgubio i veliki broj djece.Po broju stradale djece na drugom mjestu je 1992. godina,u kojoj je život izgubilo 70-oro djece.110 Razlozi stoje u činjenici da je u prvoj godini agresije veliki broj stradalih bio posljedica brzog i dobro osmišljenog etničkog čišćenja.Zatim slijedi 1993. godina u kojoj je stradalo 20-oro djece.111 Osnovni razlog zašto je opao broj žrtava djece leži u tome što su borbena dejstva trajala do 17.04.1993. godine,a nakon čega se uspostavlja demilitarizacija Srebrenice.Odluka UN-a Rezolucijom 819 o proglašenju „zaštićene zone Srebrenica“ nisu prestala ubijanja u Srebrenici.Međutim, ipak se može zaključiti da je u tom periodu broj žrtava u daleko manjem broju nego u periodu otvorenih borbenih dejstava agresora.U 1994. godini život je izgibilo 1 dijete.112 U općini Bratunac,koja je dijelila istu sudbinu kao i Srebrenica, te činila jedinstveni teritorijalni prostor nazivan“enklava Srebrenica“ život je izgubilo 248-ero djece.113 Na spisku smrtno stradale djece evidentirano je 72-oje djece.114 Na spisku nestalih nalazi se 176-ero djece.115 Redoslijed brojnosti žrtava djece po godinama i u Bratuncu je sličan kao u Srebrenici.Na prvom mjestu se nalazi 1995.godina sa 165-ero stradale djece.116Djeca su najviše stradala u julu 1995. kada je počinjen genocid. Djeca žrtve genocida su u vrijeme zločina genocida se nalazila u Srebrenici.I ovdje je na drugom mjestu 1992. godina u kojoj je 76-ero117 djece izgubilo život. Zatim slijedi 1993. godina , u kojoj je stradalo 7-ero djece.118 U 1994.godini nije evidentirano nijedno stradalo dijete.Razlozi leže u činjenici da je ta godina bila sa najmanje borbenih dejstava i najmanje kršenja Rezolucije o „zaštićenoj zoni Srebrenica“ U općini Vlasenica život je izgubilo 232-je djece.119 Na spisku smrtno stradale djece vodi

106

Mustafa Salihović,Pokidani poljupci Podrinja-Srebrenica,Vlasenica,Zvornik,Bratunac, Istraživačko dokumentacioni centar, Sarajevo, 2005., str. 42. 107 Isto,str. 27. 108 Isto, str. 32.-39. 109 Isto, str. 43.

110

Isto, str. 43. Isto, str. 43. 112 Isto, str. 43. 113 Isto, str. 57. 114 Isto, str. 48.-49. 115 Isto, str. 52.-55. 116 Isto, str. 57. 117 Isto, str. 57. 118 Isto, str. 57. 119 Isto, str. 72. 111

se 105-ero djece.120Kao nestala djeca na spisku je evidentirano 127-ero djece.121Najviše stradale djece je u 1992. godini 115-ero djece.122 Razlozi leže u činjenici da je u 1992. godini došlo do neselektivnog progona i ubistava bošnjačkih građana na širem području općine Vlasenica. Na drugom mjestu po broju stradale djece je 1995. godina sa 98-oro stradale djece.123 Zašto je i u Vlasenici stradao veliki broj djece leži u činjenici da je nakon pada slobodne vlaseničke teritorije sa centrom u Cerskoj marta 1993. godine stanovništvo potražilo utočište u Srebrenici.Kako nije imalo mogućnosti napustiti enklavu Srebrenica tu je dočekalo sudbinu genocida u julu 1995. godine.U 1993. godini iz općine Vlasenica život je izgubilo 18--ero djece,a u 1994. godini 1 dijete.124 U općini Zvornik život je izgubilo 234-ero djece.125 Na spisku smrtno stradale djece nalazi se 102-oje djece.126 Na spisku nestale djece evidentirano je 132-oje dijete.127 Najveći broj djece koja su izgubila život iz opoćine Zvornik desio se u 1992.godini 166.128 Razlozi zašto je u ovoj godini najviše stradale djece može se povezati sa sistematskim etničkim čišćenjem od strane Vojske Republike Srpske od bošnjačkog stanovništva.Po broju stradale djece iz Zvornika na drugom mjestu je 1993. godina sa 35-ero djece.129 Zatim slijedi 1995. godina u kojoj je stradalo 31-o dijete i 1994. godina sa 2-oje stradalo dijete.130 Stradanje djece Žepe je teško utvrditi.Razlozi leže u činjenici da po administrativno-teritorijalnom uređenju Žepa nije samostalna općina.U toku agresije na BiH 1992.-1995. slobodnom teritorijom Žepa nazivao se jedan manji broj sela sa sjedištem u Žepi iz općina Rogatica,Han-Pijesak,Vlasenica,Srebrenica i Višegrad.Prema jednom dobro vođenom dnevniku u Žepi je život izgubilo 516 lica.131 Nedostatak ovog spiska leži u činjenici da nisu navedena godišta rođenja žrtava,što nam nije omogućilo da utvrdimo i njihovu starosnu strukturu.Na istom spisku se samo za dvije osobe navodi da su djeca.U tekstu dnevnika navodi se da je još u dva navrata život izgubilo po dvoje djece,ali bez imena.Na osnovu istog izvora da se zaključiti da je u Žepi sigurno najmanje život izgubilo 6-ero djece. Za 4-ero djece se može utvrditi da su život izgubili u 1992.godini,a za dvoje djece nema podataka o godini stradanja. Prema navedenim podacima sa prostora Srebrenice,Bratunca,Zvornika,Vlasenice i Žepe u periodu agresije na R BiH 1992.-1995.godine život je izgubilo 1248-ero djece. Najviše stradale djece je u 1995. godini, kada se desio planirani genocid od strane Vojske Republike Srpske u Srebrenici i njenoj okolini. Zatim slijedi 1992. godina sa 431-o stradalo dijete.Razlozi velikog broja stradale djece u 1992. godini leže u utvrđenoj činjenici organizovanih progona i likvidiranja Bošnjaka od strane Vojske Republike Srpske.U 1993. godini život je izgubilo 80-ero djece i u 1994. godini 4-ero djece.Za dvoje djece se ne može pouzdano utvrditi u kojoj su godini izgubili život. U općinama Srebrenica,Bratunac,Vlasenica i Zvornik u logorima je bilo zatočeno

120

Isto, str. 64.-65. Isto, str. 68.-70. 122 Isto, str. 72. 123 Isto, str. 72. 124 Isto, str. 72. 125 Isto, str. 87. 126 Isto, str. 79.-80. 127 Isto, str. 83.-85. 128 Isto, str. 88. 121

129

Isto, str. 88. Isto, str. 88. 131 Muhidin Mustafa Kurtić, Žepa-ratni dnevnik ,BMG, Tuzla-Atlanta, 2006., str. 300.-312. 130

173-oje dijete. 132Za Žepu je teško utvrditi broj djece logoraša.Međutim, u navedenom dnevniku pominje se da je u jednom logoru bilo zatočeno 17-ero djece133,u a drugom 2-oje djece.134 Na više mjesta se pominje da je među logorašima bilo i djece,ali se ne navodi njihov broj. U općinama Srebrenice,Bratunca,Zvornika i Vlasenice silovano je 46-ero djece.135 Starosna struktura silovane djece kreće se od 5 do 18 godina. Za Žepu se može sa sigurnošću utvrditi da je silovana jedna djevojčica.136 U navedenim općinama, bez Žepe, 413-ero djece je ostalo bez oba roditelja.137 Svi navedeni podaci o stradanju i zlostavljanju djece isključivo se odnose na djecu bošnjačke nacionalnosti. Broj stradale djece srpske nacionalnosti u istom regionu teško je utvrditi zbog nedostupnosti izvora.Prema jednom izvoru koji navodi sve srpske žrtve može se izvesti zaključak da među njima ima 27-ero djece.138

132

M. Salihović, N. djelo, str. 112.-115. M. M. Kurtić,.N. djelo, str. 139. 134 Isto, str .318. 135 M. Salihović, N. djelo ,str.121.-122. 136 M.M. Kurtić, N. djelo, str. 130. 137 M. Salihović, N. djelo,str. 127.-135. 138 Isto, str. 148. 133