Fanot 56

www.dobrinj.hr

OP ĆINA OBRINJ D

list Općine Dobrinj broj 56. godina 19. prosinac 2020.

Sretan Božić i novu godinu želi vam Općinsko vijeće i načelnik !

Uvodno slovo

Drage čitateljice i čitatelji Kad pred sobom imate niz tekstova a u sjećanju čitav niz održanih događanja, onda je lako pisati uvodnik. Ipak, u situaciji u kojoj smo se našli, a u koju je sve nas, diljem svijeta, mimo naše volje smjestila pandemija službenog naziva Covid19, jasno je da je uvodnik dužeg oblika nemoguće napisati a isto tako da je nemoguće izbjeći rečenice u kojima se višekratno spominje pandemija, koronavirus i sl.

Istina, mnoga su događanja odgođena, pomaknuta u neka bolja vremena, ali nešto od planiranog ipak smo uspjeli realizirati.

Stoga je i naše blagdansko izdanje „Fanta“ pred vama, s

redovitim rubrikama, u kojima smo nastojali dati presjek zbivanja u našem kraju i među našim ljudima, što je i naziv jedne od naših stalnih rubrika.

S posebnim ponosom ističem prilog o četvorici mladih otočana, među kojima je i naš Šilar Đani Petrović, koji su početkom listopada skokom u hladno, uzburkano more, uspjeli spasiti dva ljudska života.

Potrudili su se i naši „kulturnjaci“ iz Kulturnog društva Dobrinj, te ulaz u naše općinsko središte, Dobrinj, učinili ljepšim, prepoznatljivim po tome što je upravo u Dobrinju najveći mural na otoku Krku. Trudili su se u okvirima situacije mnogi

pojedinci i udruge, na čemu im u ime Općine i u svoje osobno zahvaljujem.

A svima vama, također u ime Općine, uredništva „Fanta“, te svoje osobno, upućujem najbolje želje. Na vrhu liste želja svima nam je zdravlje. Ove smo godine te vrijednosti postali još svjesniji. Neka vam Božić donese mir, radost i sve oblike sreće, a iduća godina neka bude, bolja, uspješnija, sretnija i nadasve zdravija !

BUDIMO ODGOVORNI, BUDIMO HUMANI, POMOGNIMO TEU I GABRIELU Ušli smo u prosinac, mjesec poznat po blagdanima, a onda i po tome da je mjesec u kojem najviše trošimo.

Kako već dobro znate, ova godina nam je svima "naopaka" i živimo "novo normalno". Sve ljetne pa tako i zimske fešte su otkazane, u kućama smo i čekamo "bolje dane". Ispraćaj Stare godine trebao je biti 5. put ali ...

Zato ovim putem želimo još jedanput svima zahvaliti koji su nas na bilo koji način pratili, podržavali, pomagali ... nadamo se da cete i dalje.

Kako nažalost ispraćaja Stare godine neće biti ne znači da nam Teo i Gabriel

2

Gabriel nisu u mislima i da i dalje ne trebaju našu pomoć te Vas molimo koji ste u mogućnosti da uplatite na njihove žiro-račune!

Mi ćemo se nadati i planirati još veću feštu 2021. gdje će ponovno biti svi od mještana, vikendaša, gostiju i svih prijatelja Klimna te Tea i Gabriela! A za kraj svima želimo sretan Božić, a u novoj 2021. sve ono što si sami želite !

MO Klimno

Gabriel Mance HR3124020063103346854 Davor Jelenović (Teo) Hr1024020063102945458 Teo

Sretan Božić i još sretniju novu godinu želi vam

Općinski načelnik Neven Komadina

IMPRESSUM: list Općine Dobrinj Izdavač: Općina Dobrinj Dobrinj 103, tel. 848-344 Glavni i odgovorni urednik: Neven Komadina Uredništvo: Zoran Kirinčić, Zdenko Kirinčić, Gordana Gržetić, Ivančica Dunato, Mladen Radoslović, Tatjana Radivoj, Marina Pavačić Grafička priprema: Goran Pleše, dipl. ing.

Lektura i korektura: Gordana Gržetić, prof.

Tisak: Proprint, Rijeka Naklada: 1000 primjeraka Svi koji želite pisati za “Fanot” priloge (tekstove i slike) možete slati najkasnije do 22. ožujka 2021. na jednu od adresa: fanot.dobrinj@gmail.com opcina@dobrinj.hr ili u klasičnom pisanom obliku na adresu: Općina Dobrinj, Dobrinj 103, 51514 Dobrinj s naznakom “ZA FANOT” Fotografija na koricama: Luka Tabako

Aktualno Podvig četvorice mladih otočana

OSAMNAEST MINUTA BORBE S VALOVIMA ZAUVIJEK JE PROMIJENILO NAŠE ŽIVOTE Život je najljepši poklon koji nam je darovan a u tom poklonu štošta ne ovisi o nama, već o višim instancama, igri sudbine i volji svemira. Ipak, jedan nam je izbor darovan paralelno sa životom a to je mogućnost izbora slobode, slobodne volje da svoj život stavimo u službu tuđih života i tako ljepotu vlastitog života učinimo ljepšom a i vrjednijom.

Početak listopada ove godine istim će olovkama sjećanja ostati zapisane u memoriji jedne osječke obitelji i četvorice mladih otočana. Prvi vikend u listopadu bio je možda posljednja prilika da se ove godine prepustimo „guštima“ brčkanja u moru. Osječki gosti privatnog smještaja u gradu Krku, nedaleko plaže Plav, rane popodnevne sate odlučili su iskoristiti upravo za hvatanje posljednjih sunčanih zraka i blagodati mora. Nažalost, pokazalo se da će to biti posljednje sunčano popodne za 52-godišnjakinju, članicu spomenute obitelji. Nakon što su njen suprug i desetgodišnji unuk ušli u burom uzburkano more, valovi su pokazali svoju snagu. Vidjevši da njeni najmiliji posustaju pod snagom valova, skočila je u more ne bi li im pomogla. Nažalost, pomogla im nije, valovi su bili ipak jači, ali obiteljska bi tragedija bila možda i trostruko teža i strašnija da jači od valova, ali i svojih strahova nisu bili mladi otočani, koji su se spletom okolnosti našli u neposrednoj blizini tragedije. U pomoć obitelji i u borbu s valovima skočilo je troje djelatnika autokampa Ježevac Darijo Buršić, Dino Dminić i Teo Vuković, a za njima i vatrogasac Đani Petrović iz Šila.

Na obalu su prvo izvukli dječaka a potom i njegovog djeda. Nesretnoj ženi nije bilo spasa. U pomoć četvorici hrabrih pohitali su i ostali djelatnici ali i gosti obližnjeg kampa Ježevac i to tako što su na

okolnim stijenama formirali tzv. »ljudski lanac«, te borcima s valovima dobacivali konopce, čak i zavjese ne bi li se imali za što držati.

Osamnaest minuta trajala je agonija i za unesrećene i za četvoricu hrabrih mladića, koji, kazali su jednoglasno, u tim agonijom prožetim minutama, niti su stigli, niti su imali snage misliti o tome da i svoj život stavljaju na kocku.

Zadnje atome snage iskoristili su za spašavanje nepoznatih im ljudi.

Učinili bi to, rekli su uvijek, bez razmišljanja, jer znaju da u životu vrijedi pravilo: danas meni, sutra tebi. Čin hrabrosti mlade otočne četvorke odjeknuo je i izvan granica Hrvatske a unutar onih otočnih, zasluženo im je priznanje uručenu u sjedištu Grada Krka. Osim gradonačelnika Darija Vasilića, uputili

su načelnik Policijske postaje Krk Dejan Hriljac, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Grada Krka Dinko Petrov i direktor destinacije Krk tvrtke Valamar Riviera d.d.

Mile Pavlica, jer se cijela agonija odigrala nažalost, baš u okrilju Valamarovog autokampa.

Hrabrim je spasiocima uručen orden Grada Krka, odnosno priznanje za hrabrost i požrtvovnost.

Osamnaest minuta u borbi s valovima zauvijek je promijenilo naše živote, reći će četvorica hrabrih mladića. Svojim podvigom spasili su dva života, oplemenili svoja četiri i svijet svojim potezom učinili ljepšim, vrjednijim. Svoj život staviti u službu drugih života, najveća je moralna vrijednost i smisao svakog postojanja.

Gordana Gržetić Fotografije: Igor Gržetić

3

Aktualno Načelnik Neven Komadina o godini na izmaku i budućim planovima

ULAGANJE U MLADE I SUVREMENU INFRASTRUKTURU TEMELJ SU BUDUĆEG RAZVOJA Početak 2021. u znaku realizacije velikih projekata Sažimajući projektne odnosno razvojne prioritete tekuće godine ali i najavljujući nam sve ono što će u fokusu lokalne uprave biti u nadolazećoj, za nadati se "normalnijoj" te po pitanju učinaka pandemije koronavirusa i ponešto sigurnijoj 2021. godini, dobrinjski je općinski načelnik Neven Komadina ustvrdio da će predstojeći mjeseci biti obilježeni realizacijom više "krupnih" infrastrukturnih projekata.

Naravno, dio takvih najava i očekivanja odnosi se na one tekuće, višegodišnje s tijekom realizacije kojih su naši žitelji već dobro upoznati, ali i na neke nove s kojima ćemo se, zajedno stremeći boljitku naše lokalne zajednice, tek početi susretati i upoznavati, napomenuo je na početku našeg razgovora dobrinjski lokalni čelnik.

Spominjući ono na čemu se već neko vrijeme radi i što bi se tijekom naredne zime trebalo staviti "ad acta" Komadina se tako ponajprije dotaknuo i dalje aktulanih zahvata na dovršetku izgradnje sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda odnosno kanalizacije svih obalnih naselja te krčke općine. U tom smislu znamo da je bez kvalitetnog rješenja odvodnje iluzorno razmišljati o jačem razvoju turizma ali i svih ostalih segmenata gospodarstva o kojem također nastojimo voditi računa. U tijeku je tako i projekt razvoja poduzetničke zone koja je na našem području u pripremi realizacije na lokalitetu između naselja Žestilac i Polje, na području površine 2,5 hektara čija je realizacija već popraćena usvojenim urbanistim planom uređenja.

Na putu oživotvorenja tog plana još nam predstoji da s državom, u čijem je vlasništvu sama zemlja,

4

MT

rješimo imovinsko-pravna pitanja bez kojih nije moguće pokrenuti izradu projektne dokumentacije, uz ostalo i one koja se tiče pristupne ceste koja će voditi do te zone ali i izgradnju sve ostale infrastrukture same "radne" zone.

Pri kraju veliki otočni projekt izgradnje kanalizacijskog sustava Vraćajući se na program izgradnje kanalizacijskog sustava koji bi se na cijelom otoku Krku, tako i na Dobrinjštini, trebao zgotoviti već početkom proljeća iduće godine.

Ovih su dana otočni komunalci sklopili ugovore vezane s izgradnjom šest bioloških pročistača koji bi u narednim godinama trebali ući u funkciju u svakoj od šest otočnih aglomeracija. Na našem području je situacija ponešto specifičnija jer za razliku od ostatka krčkih lokalnih jedinica mi u ovom trenutku u funkciji nemamo čak niti onaj mehanički pročistač. Stoga, također za razliku od drugih kanalizacijskih sustava na otoku koji su

već u funkciji i koji će nastaviti djelovati paralelno s "nadogradnjom" njihovih pročistača (do stupnja uspostave i biološkog pročišćavanja), mi naš gotovo već u potpunosti izgrađen sustav kolektora ne možemo, niti ćemo moći koristiti sve dok se na njegovom završetku "od nule" ne izgradi i u funkciju stavi bio pročistač, ili makar onaj njegov mehanički dio, i to kao tek privremeno rješenje koje bi omogućilo makar inicijalno pročišćavanje otpadnih voda, naravno, do trenutka dovršetka finalnog tehnološkog rješenja a za ostvarenje kojeg će zasigurno trebati nešto vremena, objašnjava nam Komadina. Načelnik je napomeno da su i u ovom trenutku u tijeku razgovori s predstavnicima krčkog komunalca ali i Hrvatskih voda s kojima se razmatraju mogućnosti financiranja ali i realizacije "privremenog rješenja" zahvaljujući kojemu će kanalizacijski sustav svih obalnih naselja biti u funkciju prije početka idućeg ljeta, bez potrebe čekanja na dovršetak onog cjelovitog, vre-

Aktualno menski zahtjevnijeg plana izgradnje sustava biopročistača otpadnih voda. Odluka o izgradnji privremenog mehaničkog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda je donesena, a o njoj će pravovremeno biti informirani od strane Ponikve voda i svi budući korisnici tog sustava. Spajanje na kanalizaciju biti će omogućeno tijekom zime i proljeća iduće godine.

Još jedan projekt za buduće generacije Za razliku od ovog, još uvijek ne u potpunosti definiranog projekta, u potpunosti je raščišćen i definiran onaj drugi povezan s začetkom izgradnje i uspostave "Sustava širokopojasne mreže sljedeće generacije". Kao i sve ostale krčke lokalne jedinice, i Općinsko vijeće Dobrinja prihvatilo je uključenje naše Općine u taj ambiciozno osmišljeni sveotočni projekt zahavljujući kojim će, u naredne dvije godine, naša naselja izgradnjom optičke telekomunikacijske mreže dobiti mogućnost korištenja značajnije brže i "propusnije" telekomunikacijske infrastrukture bez koje je, moram reći, danas teško razmšljati o razvoju i napretku, ocjenjuje naš sugovornik.

Projekt je ukupno "težak" čak 77,3 milijuna kuna te će s više od 57 milijuna kuna biti sufinaciran bespovratnim sredstvima EU-a. Ostatak od nešto preko 19 milijuna kuna morat će osigurati krčke lokalne jedinice. Što se Općine Dobrinj tiče, ulaganje koje će omogućiti značajno kvalitetnije internetsko povezivanje i korištenje novih tehnoloških mogućnosti lokalni će proračun stajati 5,3 milijuna kuna, sredstva koja nisu mala ali i koja su nužna da bi se stanovnicima naših naselja omogućilo korištenje infrastrukture budućnosti. U tom smislu valja napomenuti i da će značajan dio optičke mreže biti instaliran u već postojeće podzemne cijevi koje smo, anticiprirajući ulaganja ove vrste, diljem otoka već ugradili prilikom

polaganja cijevi sustava odvodnje otpadnih voda. Komadina je, govoreći nam o optičkoj odnosno širojkopojasnoj infrastrukturi sljedeće generacije napomenuo i da će dovršetkom tog ulaganja, planiranog za 2023. godinu, preko tri tisuće korisnika telekomunikacijskih priključaka s cijele Dobrinjštine imati mogućnost korištenja super brzog interneta, a time i korištenja niza kvalitetnih komunikacijsko-tehnoloških alata. Načelnik je pri tom istaknuo i da će u onim djelovima Dobrinjštine u kojima se optika ne bude postavljala posredstvom ovog programa (okrenutog uglavnom slabije naseljenim, ruralnim područjima na kojima nema ekonomskog interesa operatera za pokretanje takve vrste ulaganja) ista infrastruktura biti građena slijedom tržišno uvjetovanih investicijskih ulaganja samih teleoperatora. Sve u svemu, pred nama je velik i važan projekt zahvljajući kojemu će više od 70 posto žitelja naše općine u skorije vrijeme dobiti mogućnost korištenja super brzih kominikacijskih kanala, zaključio je općinski načelnik ocjenivši da će se po dovršteku svih spomenutih, mahom EU sredstvima potpomognutim ulaganja za Dobrinjštinu napokon moći reći da je, barem što se infrastrukture tiče, debelo zagazila u 21. stoljeće!

Školarcima i studentima veće stipendije A da općinarima u njihovoj brizi o budućnosti te lokalne zajednice na pameti nisu samo cijevi, žice, kanali i pročistači već i ljudi, posebice oni mladi, govori i načelnikova najava još jednog natječaja za korištenja prava na učeničke i studentske stipendije. - Spomenute mjesečne potpore kojima naše najbolje i najdarovitije mlade sumještane potičemo u obrazovanju ali i nagrađujemo za uspjehe koje ostvaruju i ove će se godine moći steći i s osnova ostvarenog uspjeha (potvrđenog ocjenama), tako i osnova obrazovanja za deficitarna zanimanja i akademska zvanja ali i temeljem socijalnog kriterija. Važna i vrijedna novost je da će svi stipendijski ugovori ove godine biti "podebljani" za stotinu kuna.

Srednjoškolci će tako, umjesto na dosadašnjih 350 moći računati na 450 kuna, deficitarci (iz redova srednjoškolaca) na 800 kuna, a studenti na 650 kuna. Studenti koji se obrazuju za akademska zvanja koja su, sukladno podacima HZZa okarakterizirana deficitarnima, moći će pak računati na mjesečne općinske potpore u vrijednosti 900 kuna.

MR

MT

5

Aktualno

KORONAVIRUS Na ovom mjestu moramo se osvrnuti na ono što već duže vrijeme u potpunosti zaokuplja naš život, sva područja našeg života, našu svakodnevicu, sve vrste medija: koronavirus - SARS-CoV-2 COVID-19.

Svakog dana bombardirani smo sa svih strana s različitim informacijama: „UŽIVO Danas opet rekordan broj novih slučajeva.

4.620 novih slučajeva u protekla 24 sata, u bolnicama ukupno 2.754 osobe!

U protekla 24 sata zabilježeno je 4.620 novih slučajeva pa je broj aktivnih slučajeva u Hrvatskoj danas 24.851.

Među njima su 2.754 pacijenta na bolničkom liječenju, od toga je na respiratoru 296 pacijenata. U protekla 24 sata oporavilo se 3.466 osoba, a testirano je njih 12.095..

Prema podacima epidemiološke službe Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ od 1036 laboratorijski uzoraka obrađenih tijekom jučerašnjeg dana, 387 je pozitivnih nalaza na koronavirus.

Ozdravile su 194 osobe pa je trenutno u Županiji 3251 aktivnih slučajeva COVID-19 bolesti.

Prema podacima Ureda ravnateljstva KBC- na bolničkom liječenju nalazi se 137 pacijenata, od kojih je 13 na respiratoru. Tijekom jučerašnjeg dana 4 su osobe preminule.

6

Na otoku Krku danas 55 novozaraženih koronavirusom! ..........."

Takve i slične vijesti su svugdje oko nas već mjesecima.

Teško je u ovakvim okolnostima „normalno” funkcionirati i nositi se sa cijelom situacijom i zadržati optimizam. Tako da ni mi nismo mogli a ne dotaknuti se uvodno na prvim stranicama našeg lista KORONAVIRUSA. Vlada Republike Hrvatske je oformila Službene stranice Vlade RH za pravodobne i točne informacije o koronavirusu: www.koronavirus.hr - a s kojih su stranica korištene informacije za potrebe ovog teksta.

U današnje vrijeme svi mediji prepuni su svakojakih informacija, podataka, analiza, istraživanja o koronavirusu, a mi smo za potrebe ovog teksta koristili samo neke od sadržaja sa stranica Vlade RH budući da nismo mjerodavni iznositi bilo što drugo. Na navedenim stranicama nalazi sve o covidu-19, svakodnevnom životu u vrijeme pandemije koronavirusom, o školovanju, poslu, putovanjima i prevenciji covida-19.

Po svojoj definiciji koronavirus je novi soj virusa, koji do sada nije bio

otkriven kod ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija ga je nazvala SARS-CoV-2, a bolest koju uzrokuje COVID-19. Otkriven je u Kini krajem 2019. godine. Iako se smatra da virus potječe od životinja, on se širi s osobe na osobu (prijenos s čovjeka na čovjeka).

Trenutno se procjenjuje da vrijeme inkubacije koronavirusa (vrijeme između izlaganja virusu i pojave simptoma) traje između 2 i 10 dana. Iako su ljudi najzarazniji kada imaju simptome nalik gripi, neki ljudi mogu prenijeti virus, a da nemaju simptome ili prije nego se oni pojave. To nije neuobičajeno kod virusnih infekcija. Prema dostupnim informacijama, infekcija koronavirusom najčešće uzorkuje simptome poput povišene temperature, suhog kašlja, nedostatka zraka te naglog gubitka mirisa, okusa ili promjene okusa, dok se rjeđe javljaju bolovi u tijelu, glavobolja, umor te povraćanje. Osobi koja ima barem jedan od simptoma preporučuje se da se javi odabranom liječniku obiteljske medicine ili nadležnoj COVID ambulanti. U težim slučajevima javlja se teška upala pluća, sindrom akutnog otežanog disanja, sepsa i septički šok koji mogu uzrokovati smrt pacijenta. Osobe koje boluju od kroničnih bolesti podložnije su težim oboljenjima.

Kako ne bi došlo do najgoreg ishoda i komplikacija zdravstvenog stanja, bitno je na vrijeme uočiti simptome i javiti se liječniku.

Općenito starije osobe i osobe s kroničnim bolestima (poput povišenog tlaka, srčanih bolesti, dijabetesa, bolesti jetre i bolesti dišnih puteva) imaju veći rizik razvoja težih simptoma zaraznih bolesti.

Već gotovo godinu dana na cijelom

Aktualno svijetu vrše se mnogobrojna ispitivanja i analize virusa SARS-CoV-2, dosad nezabilježena aktivnost i uključenost cjelokupne znanosti.

U svakom slučaju mnogobrojna istraživanja ukazuju da je sustavna provedba mjera za prevenciju i kontrolu pokazala se učinkovitom u kontroli koronavirusa. Preventivne mjere temelje se na fizičkom razmaku među ljudima, pojačanoj higijeni ruku i prostora te respiratornoj higijeni uz nošenje maske za lice koja smanjuje rizik prijenosa kapljica nastalih tijekom govora, kašljanja, kihanja i slično.

Rezultati istraživanja pokazuju da nošenje maski (platnene maske, domaće ili komercijalne izrade ili kirurške maske) ima učinkovitost na smanjenje prijenosa respiratornih infekcija za nositelje maski.

Stoga je maske za lice i kirurške maske obvezno nositi u zatvorenom prostoru jer smanjuju rizik od infekcije virusom SARS-CoV-2 i drugim respiratornim virusima.

Kod nošenja maske važno je njeno pravilno korištenje, oblačenje i skidanje: potrebno je staviti masku na lice tako da se prekriju usta i nos te je neophodno prilagoditi masku tako da se smanji koliko je god moguće bilo koji razmak između lica i maske, kada je maska na licu nije poželjno dodirivati je, maska se skida na način da se najprije skida povez oko glave ili ušiju kako se prednja strana maske ne bi dodirnula, maska se treba zamijeniti čim postane vlažna, maska koja je za jednokratnu upotrebu ne bi se trebala ponovno koristi. Tijekom pandemije Vlada Republike Hrvatske je donijela različite mjere, Stožer civilne zaštite RH gotovo svakodnevno donosi različite odluke kojima se uređuju određena područja i ograničavaju dosadašnja prava, a o čemu smo konstantno informirani, bolje rečeno bombardirani, kroz sve naše medije.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo donio je čitav niz preporuka, koje reguliraju gotova sva područja koja možemo zamisliti, a u kojim se

preporukama moramo reći mnogi ne snalaze. Da bismo na neki način prikazali sveobuhvatnost mjera, navest ćemo samo neke od preporuka: Preporuke za sprečavanje infekcije u muzejskim, galerijskim i ostalim izložbenim prostorima, Preporuke za crkve i molitvene prostore, Preporuke za sprovode i posljednje ispraćaje, Preporuke za kupanje u moru i kopnenim površinskim vodama, Preporuka o načinu stavljanja u funkciju dječjih igrališta te bavljenja rekreativnim sportom na otvorenom tijekom epidemije COVID-19, Svakodnevni život - što možemo učiniti za sebe i svoje bližnje, Preporuke za sprječavanje zaraze COVID-19 tijekom održavanja profesionalnih umjetničkih izvedbi, kulturnih programa i manifestacija, Zdravstveno – sigurnosne upute za p utn ike, Savjeti z a sigur n o putovanje, Preporuke za rad u djelatnosti prijevoza putnika autobusima, Preporuke za međužupanijski kopneni prijevoz, Upute HZJZ za vrtiće, osnovne i srednje škole u školskoj godini 2020./

7

Aktualno 2021., Izabrana zdravstveno-organizacijska pitanja vezana uz rad predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola u školskoj godini 2020./2021., Organizacija odmora i prehrane u predškolskim ustanovama, osnovnim te srednjim školama, Preporuke za održavanje nastave na visokim učilištima u razdoblju pandemije bolesti COVID-19 uz primjenu protuepidemijskih mjera, Upute za rad studentskih domova, Upute za rad učeničkih domova, Preporuke za glazbene škole, Preporuke za rad škola stranih jezika , Preporuke za rad autoškola, Preporuke za rad frizerskih salona i brijačnica tijekom epidemije COVID-19, Preporuke za rad kozmetičkih salona tijekom epidemije COVID-19, Radni odnosi: pitanja i odgovori, Naknada plaće za vrijeme provedeno u izolaciji, Preporuka za trening športaša i športašica I. i II. kategorije, Preporuke i upute o broju i zadržavanju ljudi u zatvorenim prostorima, Preporuke za sprječavanje infekcije za sve uslužne djelatnosti, Preporuke za kulturne ustanove, Preporuke za rad turističkih agencija, Preporuke za rad hotela i iznajmljivača, Postupak kod pojave bolesti kod gosta u turističkom smještaju i još mnoge, mnoge druge preporuke koje su dostupne na internet stranicama www.koronavirus.hr.

Općinsko vijeće Općine Dobrinj je, na prijedlog općinskog načelnika, također donijelo određene mjere cilj kojih je bilo financijsko rasterećenje obveznika komunalne naknade, zakupa prostora i javnih površina. Općinski načelnik je svakodnevno, kao načelnik Stožera civilne zaštite Općine Dobrinj, uključen u sustav te u najboljoj namjeri, a s obzirom na sve okolnosti i mogućnosti, postupa i djeluje.

Od početka pandemije, brojne države i svjetska znanstvena zajednica uložili velike napore u istraživanje mogućnosti proizvodnje cjepiva protiv covida-19. Ti su

8

napori brojnih istraživača u izuzetno kratkom roku rezultirali proizvodnjom cjepiva i provođenja potrebnih ispitivanja.

Europska unija je kroz zajedničku nabavu osigurala dostatne doze cjepiva za sve zemlje EU i da se rasporedi među zemljama članicama, ovisno o broju stanovnika. U slučaju uspješne registracije pri Europskoj agenciji za lijekove cjepiva Moderna i Pfizer/BioNTech bit će najvjerojatnije prva cjepiva protiv bolesti COVID 19 isporučena državama članicama Europske unije. To se očekuje u prvom kvartalu 2021. godine. Prije stavljanja na tržište, svaki lijek mora proći opsežne provjere pri regulatornom tijelu te zadovoljiti postavljene stroge zahtjeve kakvoće, sigurnosti i djelotvornosti. U ovom slučaju, da bi cjepivo bilo dozvoljeno na teritoriju Europske

unije treba ga odobriti Europska agencije za lijekove.

Ključno je pravovremeno i pouzdano informiranje građana o sigurnosti i efikasnosti cijepljenja te o nezamjenjivoj važnosti cijepljenja u zaštiti osobnog zdravlja ali i zdravlja drugih. U tom pogledu bit će pokrenuta nacionalna informativna kampanja o planu cijepljenja protiv bolesti COVID-19 tijekom koje će se građane informirati o cjepivu na temelju znanstveno utvrđenih činjenica i na transparentan način.

Naposlijetku, u vrijeme kada se moramo brinuti o svome i zdravlju naših bližnjih, imajući na umu stanje našeg zdravstvenog sustav i trenutnu lošu situaciju i popunjenost bolnica s covid bolesnicima, ističemo da je najbitnije držati se osnovnih epidemioloških preporuka kako bi spriječili zarazu koronavirusom – održavati fizički razmak, izbjegavati okupljanja, nositi maske i brinuti o pravilnoj higijeni.

Sačuvajte svoje zdravlje, zdravlje svoje obitelji, zdravlje starijih i zdravstveno ugroženih i zdravlje osoba s kojima dolazite u kontakt!

Tea Orlić Mihajić

Aktualno

HUMANI BIVŠI KRČKI MATURANTI DONIRALI GABRIELA I TEA Maturalna zabava krčkih maturanata školske generacije 2019./20. trebala se održati 14. ožujka 2020.

Sve je bilo spremno: svečane haljine i svečana odijela, zapakirane tombole, pozivnice, naručeni baloni i mnogo toga drugoga.

Nažalost, dva dana prije, 12. ožujka 2020. Nacionalni stožer civilne zaštite RH donosi Odluku o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja što je, u njihovom slučaju, podrazumijevalo zabranu održavanja maturalne zabave. Tako je ova generacija maturanata, na njihovu veliku žalost, ostala zakinuta - maturalna se zabava nije održala, a niti više nikad neće, barem ne za ovu generaciju.

Iako su maturanti željeli odgoditi termin maturalne večeri, ipak nije bilo moguće, zakinuti su za jedan prekrasan događaj, velikodušni maturanti odlučili su 13. srpnja 2020. na sastanku predstavnika maturanata novac dobiven od

otočkih donatora za potrebe maturalne zabave proslijediti, po njihovom mišljenju, najpotrebitijima, a to su - Teo Jelenović i Gabriel Mance.

Nakon što su od donatora dobili privolu, uz svesrdnu pomoć njihovih bivših razrednica, po polovicu ukupnog iznosa od 15.490 kuna uplatili su na račune ove dvojice malenih junaka.

I ovom se prigodom sada već bivši krčki maturanti zahvaljuju svim donatorima koji su im nesebično htjeli pomoć pri organizaciji maturalne zabave. Znamo da svi oni nisu donirali radi vlastite promocije, ali vrijedno je da ih ovdje navedemo: Brodoremont Punat d.o.o., Marina Punat, Ponikve, Ivica Marić, Cicibela d.o.o., Građevinarstvo i proizvodnja Krk, Abi d.o.o., Vitus d.o.o., Gradnja Magdić, Apolinar, Elektrominik, pomoć elektr. obrt Ivan Gržetić, Tironi G&R d.o.o., Alu – Krk, HDM - obrt za usluge,

Knjigovodstveni servis Tiar, Kamp Mali, turistička agencija Travel in, Shark (Baška), UO Nada, Kantunal d.o.o., Graditelj vl. Srđan Ilić (Rasopasno), Mariška d.o.o., Paralela Tours d.o.o., Veja d.o.o., Caffe bar Lui, Ljekarna Milica Žužić, Estee d.o.o., Ljekarna Baška, Rožica (Kornić), Mesnica Punat, Sunset (Kornić), Autoškola Diviz d.o.o., ord.dent.med.dr. K. Magašić Panjako, obrt Marinko Car, Bravarski obrt Zvonko Jurković, Senkić d.o.o., Elektron Krk d.o.o. i Obrt Leon i Lea. Bilo je i anonimnih donatora. Što se tiče stvari koje su trebale biti dobitci na tomboli, bivši su maturanti odlučili da i njih doniraju za Tea i Gabriela. Pomoći ćemo im da, koliko budu protuepidemiološke mjere dozvoljavale, organizirati aukciju s koje bi sav prihod išao ovoj dvojici mališana.

MK, foto: Novi list

3. U - ugostitelji Razrednik: Željka Mulej, prof.

Maturanti: Luka Čaljkušić, Eldin Čamdžić, Goran Dekanić, Stjepan Jakelić, Sebastian Lleshdedaj, Noah Šulina, Petar Volarić, Stjepan Volarić, Barbara Živković i Marko Žunić 3. S - strojari Razrednik: Zoran Kalinić, prof.

Maturanti: Deni Akvić, Ivan Bogović, Nikola Brnjić, Maik Depikoloznane Aydugun, Denis Hadžić, Borna Ivkić, Ivan Kraljić, Matia Kuljanić, Filip Potnar, Renato Skočilić, Paulo Stanić, Borna Šamanić i Mateo Žužić 4. Htt - Hotelijersko-turistički tehničar Razrednik: Meri Tomašić, prof.

Maturanti: Sara Crvić, Leonard Depope, Karatina Gall Lukačić, Sandi Grgurić, Tea Hruškar, Arjan Jakupi, Melisa Jašarević, Veronika Kirinčić, Lorena Magaš, Daiana Manucharova, Nora Mihajić, Marino Milčetić, Lucija Mrakovčić, Rea Mrakovčić, Andrea Orlić, Mihael Pavačić, Tihana Penava, Nina Petrović, Leon Prendivoj, Mirna Stupičić i Veronika Šamanić 4. E - ekonomisti Razrednik: Tatjana Fugošić, prof.

Maturanti: Rocco Barović, Dean Belko, Karlo Dekanić, Matea Kamber, Kristina Kričanić, Nensi Marulić, Antonio Milohnić, Sanja Mrakovčić, Lea Pandurić, Mariza Renčić, Ivan Turčić i Edi Zahija 4. GA - gimnazija Razrednik: Jmarijan Gordija, prof.

Maturanti: Klara Brzac, Gabrijela Čuljat, Dorotea Ivanković, Iva Juranić, Dominik Kamenar, Martina Kosić, Daniel Lleshdedaj, Elena Lukić, Iris Magaš, Ana Milčetić, Ivana Milčetić, Martina Morožin, Vedran Pintarić, Toni Šipuljak i Lea Žic 4. GB - gimnazija Razrednik: Jelena Bogović, prof.

Maturanti: Nensi Ajder, Dina Antić, Nina Bajčić, Alan Ivanović, Marija Kirinčić, Paulina Kirinčić, Maria Kraljić, Lara Kukić, Natalija Mrakovčić, Zoja Nekić, Mia Orlić-Krizmanić, Matea Pavlić, Mihael Pokorni i Matea Tonković

9

Aktualno Statistički podaci o ostvarenom turističkom prometu na otoku Krku za razdoblje siječanj-studeni 2020

NAJVEĆI BROJ NOĆENJA U NEKOMERCIJALNOM SMJEŠTAJU OTOKA KRKA OSTVAREN NA DOBRINJŠTINI Iako je službena statistika ove turističke godine teško usporediva s lanjskom, koja je pri tom bila i rekordna, sad već sačinjeni pokazatelji dosadašnjeg tijeka ove, pandemijom COVID-19 bolesti snažno obilježene godine ipak nam daju razloga za zadovoljstvo. Takvu su nam ocjenu u 2020. godini ostvarenog prometa i ukupnog "turističkog salda" složno predstavili direktor Turističkog ureda TZ Općine Dobrinj, Boris Latinović i dobrinjski općinski načelnik te ujedno i predsjednik općinske turističke zajednice, Neven Komadina. One prve, svibanjske procjene tijeka i rezultata protekle sezone išle su za tim da će se dobrom sezonom ova moći okarakaterizirati već ukoliko se uspije ostvariti 35 do 40 posto lanjskog prometa, nastavlja Latinović ustvrdivši da su trenutna ostvarenja na području te krčke turističke destinacije daleko premašila takve, oprezne i pokazalo se za krčku stvarnost čak i pretjerano "konzervativne" procjene. Sad se možemo pohvaliti s ostvarenjem prometa na razini 65 posto lanjskih brojki u komercijalnom smještaju, ali i ostvarnjem čak 99,61 posto u onom, istini za volju manje mjerodavnom, ali nama ipak indikativnom - tzv. nekomercijalnom smještaju. A on, obzirom na broj ovdašnjih vikendaša, posebice onih iz susjedne nam Slovenije, ipak ocrta-

va razinu živosti i posjećenosti našim mjesta u proteklim ljetnim mjesecima, nastavlja prvi operativac TZ-a Dobrinjštine. Nažalost, ovako dobre i povoljne brojke teško da će se povećavati u ostatku godine već će prije padati, najviše zbog novog vala epidmemije koja se, nažalost, ovih dana nastavila širiti Europom, ustvrdio je Latinović. Rekao je da u prilog takvim, ne

MT

baš optimističnim očekivanjima idu i mjere odnosno ograničenja koja se proteklih tjedana uvode, ili su već na snazi, u pogledu mogućnosti putovanja i dolaska u našu zemlju posjetitelja iz zemalja iz kojih nam tradicionalno dolazi najviše posjetitelja, posebice u posezoni. Tijekom proteklih devet mjeseci ove umnogome drugačije, a rekao bih i "složene" tursitičke godine, najbrojniji posjetitelji Dobrinjštine bili su Nijemci koji su svojom brojnošću ovog puta premašili tri četvrtine svoje zastupljenosti u prethodnoj, ponavljam, rekornoj godini, nastavlja čelnik dobrinjskog općinskog TZ-a s

MT

10

kojima smo razgovarali u sjedištu te ustanove, smještenom u Šilu.

Komadina je predstavio i da je, s ciljem daljnjeg poticanja ulaganja u kuće za odmor i obnovu odnosno revitalizaciju napuštenih i zapuštenih objekata lokalna uprava u svojoj lani donesenoj odluci o komunalnom doprinosu za domaće, odnosno stalne stanovnike te lokalne zajednice uvela niz posebo stimulativnih olakšica kojima se nastoji poticati ta vrst turističkih ulaganja, ali i zadržati stanovništvo bez kojeg, zaključuje načelnik, razvoj niti turistički zamah nemaju previše smisla.

Nakon Nijemaca, "dobrinjsku rivijeru" proteklog su ljeta u značajnom broju posjećivali i ondje uvijek brojni Slovenci, za kojima su po brojnosti listu top pet tržišta s kojih dolaze najbrojnji posjetitelji još popunili i Česi, Poljaci te naposljetku i domaći gosti - jedini kojih je ove godine bilo čak više no lani, i to za pažnje vrijednih 7 posto! Predstavljajući nam obilježja sezone za koju su svi na Krku nadaju da se neće ponoviti, Latinović je ukazao i da ova godina, za razliku od većine prethodnih, nije bila obilježena trendom povećavanja broja novih objekata namijenjenih pružanju usluga smještaja, posebice kuća za odmor koje na tom djelu otok Krka uz nekoliko kampova zapravo čine glavnu polugu tursitičkog gospdartva.

Ove smo godine, s posljednjim danom kolovoza, tako bilježili povećanje broja "osnovnih kreveta" za samo 13 postelja što je značajno manje u odnosu na cijeli niz prethodnih sezona, nastavlja naš sugovornik napominjući da "trenutne okolnosti" osim prethodno spomenutog, još bolje ocrtava i podatak da je tijekom 2020. godine odjavljeno te tako i iz

Aktualno sustava eVisitor i formalno izbrisano čak 1.140 pomoćnih ležajeva.

Njih je sad, barem u službenim evidencijama TZ-a, na području Općine Dobrinj ostalo svega 593.

Latinović i Komadina, u našem prigodnom rezimiranju ovoljetnih tursitičkih kretanja na području te otočne lokalne jedinice i prometom (barem do ove godine) brzo rastuće turističke destinacije primjetili su i predstavili nam da je razmjerno dobar posao, u okvirima u kojima se to u ovakvoj godini može reći, tijekom dobrog dijela protekle sezone odrađen i u tamošnjim kampovima. Ti su kapaciteti u nekim vikendima tijekom sezonske špice držali lanjska ostvarnja, u trenucima ih čak i premašivali, ističe Latinović podsjetivši da je i u tom adutu receptivne ponude sjeveroistočne obale Bodulije došlo do naglog i osjetnog pada posjećenosti u drugoj polovici kolovoza kad su, nažalost, počele na snagu stupati ili se pak najavljivati protuepidemijske mjere mjere i ograničenja koja su počele uvoditi vlade nekih od susjednih nam zemalja.

Sažimajući rezultate ali i odjeke protekle sezone Komadina i Latinović su podjsjetili da je, kao i na ostatku otoka, i na Dobrinjštini najveći dio onih većih a od posjetitelja i omiljeniji dio tradicionalnih ljetnih manifestacija morao biti otkazan. Vjerujemo da smo, onim što smo držeći se preporuka epidemiloga ipak uspjeli upriličiti ispunili očekivanja naših posjetitelja ali i domaćih ljudi kojima je, baš kao i nama - organizatorima, sigurnost i zdravlje, sasvim razumljivo, bilo i ostalo na prvome mjestu. Latinović nam je predstavio i da bi se pozitivnim rezultatom ovogodišnje "pandemijske" sezone moglo okarakterizirati i to što se dio slovenskih vikendaša, u dijelu onih koji su do sad svoje objekte uspjevali zadržati izvan službenih TZ-ovih evidencija, zbog problematike ostvarivanja mogućnosti prelaženja granice ovog ljeta odlučio formalano-pravno regulirati taj

njihov nekomercijalni status.

Zbog toga smo ove godine registrirali čak 160 novih takvih objekata, rekao je direktor TU TZO Dobrinj napomenuvši da je u tom segmentu rast prijava boravka i evidentiranja "novootkrivenog" smještaja porastao za čak 50 posto. Predstavljajući nam, uz one fizičke pokazatelje proteklog dijela turističke godine i one financijske, Latinović i Komadina napomenuli su da su novčana ostvarenja, iako značajno manja u odnosu na "normalu", i dalje ostala u okvirima koji garantiraju stabilnost poslovanja lokalnih turističkih instanci, i to kako u smislu obavljanja redovnih, zakonom predviđenih zadaća tako i u smislu organiziranja i provođenja promotivnih aktivnosti. A bez njih, ustvrdio je direktor TZ-a, posebice kroz on line platforme i društvene mreže, niti jedna destinacija ne može računati na uspijeh niti tržišnu prepoznatljivost. Što se pak planova za iduću sezonu tiče, Komadina i Latinović su nam predstavili da Dobrinjci u tom smislu "pucaju" na brojke i ostvarenja koja bi bila negdje između ovogodišnjih rezultata i onih ostvarenih u prethodnom, rekordnom ljetu 2019. godine. Teško je reći što nas očekuje ali smo u svakom slučaju ipak optimistični i uvjereni da ćemo, ako išta, onda dogodine makar biti bolji no ove godine, našalio se Latinović. Općinski načelnik Neven Komadina istaknuo je pak da je i u smislu redovnih priprema za ovu godinu lokalna uprava ostvarila niz investicija u javne površine i komunalne

odnosno infrastrukturne sadržaje.

- Ulagana su nemala sredstva u uređenje i opremanje plaža, javnih i zelenih površina, u brojne javne i društvene objekte te ćemo u tom smislu dužnu pažnju odražavanja visoke razine komunalne opremljenosti i dostupnosti turističkih sadržaja nastaviti poklanjati i u narednom periodu, ističe načelnik.

U smislu turističke infrastrukture i promidžbe, doznali smo, Dobrinjci će u suradnji sa svojim sujedima iz drugih krčkih lokalnih jedinica nastaviti raditi na zajedničkom planu uređenja, označavanja i brendiranja mreže pješačkih i biciklističkih staza, na obogaćnju i unapređenju programa krčkog "Camina" ali i na zajedničkom, sveotočnom programu brendiranja outdoor ponude i sadržaja.

Lokalna će uprava, nastvlja Komadina, zajedno s komunalcima nastaviti graditi i dovršavati sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda koji bi, iako ne još potpun i tehnološki dovršen, u obalnim naseljima naše općine trebao ući u funkciju već prije početka iduće ljetne sezone. Načelnik je rekao da ga veseli i spoznaja da čak ni u ovoj, u mnogome izazovnoj godini nije zaustavljen tempo ulaganja u za smještajnu svrhu namijenjene luksuzne objekte u brojnim naseljima te otočne lokalne uprave koja, posebice u segmentu visokokvalitetnih ruralnih kuća za odmor, nastavlja biti otočnim predvodnikom tog važnog i zamjetnog turističkog trenda.

MR

MT

11

Da se ne zatore

CRKVA SVETOG VIDA MALA CRKVA VELIKE NACIONALNE VRIJEDNOSTI I DUGE POVIJESTI Otok Krk iznimno je bogat sakralnom spomeničkom baštinom. To je činjenica koja je dobro posvjedočena, kako na samom fizičkom prostoru tako i u znanosti, napose u arheologiji, povijesti odnosno povijesti umjetnosti. Antička baština otoka Krka bitno je utjecala na kasnije, srednjovjekovno doba kada Hrvati nastanjuju otočni prostor. Oba ta razdoblja i danas nas mogu iznenaditi novim spoznajama, poglavito arheološkim istraživanjima koja su već donijela, te će zasigurno u buduće iznjedriti pregršt novih artefakata i podataka te tako utjecati na naše znanje i spoznaje o minulim vremenima.

Među brojnim sakralnim zdanjima koja svjedoče kršćansku vjeru – na otoku prisutnu i ispovijedanu još od ranokršćanskog perioda – nalazi se i crkva sv. Vida u selu Sv. Vid Dobrinjski. Ta je crkva izgrađena tijekom 12. stoljeća i dala je ime današnjem selu. Uz nju, istom kulturnom i crkveno-duhovnom krugu pripadaju i crkve sv. Krševana (u blizini Milohnića) te crkva sv.

Dunata na raskrižju puteva za grad Krk, Kornić, Bašku i Punat. Povijest ove crkve istraživali su struč-

12

njaci različitih profila, a ono što je bitno istaknuti jest i da, za razliku od brojnih drugih crkvenih zdanja iz ranog srednjeg vijeka, ovo ima sačuvan svoj dokument o utemeljenju, tj. svoju fundacijsku listinu – Darovnicu slavnoga Dragoslava tradicionalno datiranom 1. siječnja 1100. godine. Upravo ta se isprava s pravom uzima za naš najstariji poznati glagoljički pravni dokument te svojom starinom stoji na čelu hrvatskog diplomatarija: Listina hrvatskih – Acta Croatica, ističe u svome tekstu kojeg je u povodu 920. obljetnice tog povijesnog dokumenta, napisao otočni znanstvenik, izv. prof. dr. sc. Tomislav Galović, predstojnik Katedre za pomoćne povijesne znanosti i metodologiju historije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, odnosno njegova Odsjeka za povijest i Zavoda za hrvatsku povijest.

Bez izvornog oblika, ali jednako vrijedna i značajna Darovnica, nažalost, nije do nas došla u svom izvornom obliku već je tijekom stoljeća bila prepisivana i prevođena. Danas tako raspolaže-

mo njenim prijepisom prijepisa odnosno prijevod prijevoda! Stoga je isprava morala doživjeti određen preinake pa tako moguće i u svojoj datacijskoj formuli: „Va ime Hr(sto)vo. Amen. Let od Hr(sto)va rojstva .č.r. (1100.) na prvi dan jenara, pred Dobrinjem poli crikve s(vetoga) Vida.“ Postoje stajališta da u navedenoj godini zapravo nedostaju dvije zadnje brojke (tj. dva glagoljska slova). To se pravda više s pozicije povijesti umjetnosti gdje se gradnja crkve stilski datira drugom polovicom 12. stoljeća nego li paleografskom analizom (napominjemo da se u sačuvanim prijepisima, prijevodima i drugim kasnijim ispravama uvijek navodi 1. siječnja 1100. kao datacija Darovnice slavnoga Dragoslava).

Također, treba napomenuti i da je 1. siječnja 1100. bila nedjelja (i prijestupna godina), ali to tada nije bila i Nova godina. Naime, u to je vrijeme godina započinjala uglavnom na Božić. I imenska formula patrona – utemeljitelja navedene crkve, može izazvati dvojbe ali je opće prihvaćeno Dragoslav, unatoč nekim drugačijim mišljenjima.

Tako u jednom dokumentu Mletačke Republike od 1. rujna 1634., a kojim se rješava spor oko dobrinjskih crkava sv. Vida i sv. Jurja, na talijanskom jeziku spominje Slavid Dragoslav. U ispravi se navodi i da

Da se ne zatore je crkvu posvetio krčki biskup (no, nije nam poznato njegovo ime jer u obzir dolazi nekoliko krčkih biskupa koji su svoju službu obavljali koncem 11. i u 12. stoljeću), da ju je izgradio svojim sredstvima na svojoj zemlji "slavni Dragoslav“ koji je ujedno opskrbljuje svime potrebitim prema kanonskom pravu. Ovdje treba skrenuti pažnju da je patronat nad crkvama, a što podrazumijeva skup povlastica s obvezama koje crkva daje utemeljiteljima pojedinih crkava, kapela ili određenog beneficija, uveden tek u drugoj polovini 12. stoljeća što pak daje za pravo pomicanje navedene datacije ove isprave. Ukratko rečeno, Dragoslav daruje pokretna i nepokretna dobra, tj. brojne posjede crkvi sv. Vida, s time da nakon njegove smrti patronat prijeđe na njegova tri sina (Stjepana, Vida i Mavra) i jednu kćerku (Projeta), uz napomenu da ako svi oni ne bi imali nasljednika, crkva dolazi u posjed i pod sva prava kaptola i crkve sv. Stjepana u Dobrinju. I to je sve učinjeno pred svjedocima, a što ukazuje na činjenicu da je sama isprava napisana kasnije, jer je za

valjanost pravnog čina tad bila najvažnija upravo prisutnost svjedoka, dok je pisana forma u to vrijeme bila ipak u drugom planu.

Ispravu je napisao Kirin, sin Radonjin, "pisac od komuna Dobrinja, moljen od Dragoslava i biskupa.“ Iako ova isprava, sačuvana u prijevodu i prijepisu iz 1724. diplomatički nije autentična, njezina povijesna vjerodostojnost u cjelini nije osporena. Navedeni prijepis nalazi se u staroj, prvoj kapitulskoj knjizi dobrinjskoga kaptola (Stara kniga klera Dobrigna) koja obuhvaća razdoblje od 16. do 18. stoljeća te se čuva u Župnom uredu, u Dobrinju. Ovu je ispravu – fundacijsku listinu nakon čitanja i publiciranja Ivana Črnčića, Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, Đure Šurmina, Vjekoslava Štefanića i Svetka Ušalja, paleografski i filološki obradio te kritički objavio Milan Mihaljević.

Potom je 2017. publicirana u zborniku Hrvatske glagoljične i ćirilične isprave iz zbirke Stjepana Ivšića 1100 – 1527. / Acta Croatica – Hrvatski spomenici kojeg je priredio Josip Bratulić. Nedavno je u časopisu Bašćina (21/2020)

određene napomene donio i Josip Justinić, sadržajno i formalno usporedivši tri najstarije glagoljske dobrinjske isprave istakavši pritom da je upravo "Darovnica slavnog Dragoslava najstariji hrvatski pravni dokument pisan glagoljicom, nastao 1100. godine. Darovnica Jurja Pariježića napisana je 1230. godine, a Ambrozova 1321. godine" konstatirano je u tom radu.

Dragoslavov trag ka prošlosti U crkvenom i društvenom pogledu, Darovnica slavnoga Dragoslava dosta jasno ocrtava ustroj grada Dobrinja koji je tada općina ili komun, sa sucem i općinskim pisarom, a kasnije javnim notarom te ima župu sa župnikom na čelu i više svećenika koji su okupljeni u seoskom ili ladanjskom kaptolu.

Vrlo je zanimljivo i pitanje što se kroz naredna stoljeća događalo s crkvom sv. Vida. Iz sačuvanih povijesnih izvora – napose biskupskih vizitacija i sudskih sporova, možemo si donekle približiti stanje i okolnosti kroz koje je prolazilo ovo do danas sačuvano crkveno zdanje. Tako iz dostupnih arhiv-

13

Da se ne zatore skih izvora doznajemo da je Ivan VII. Frankapan oko 1451. godine poklonio crkvu svetog Vida dobrinjskom kleru (kaptolu) i puku (općini). Neki iz toga zaključuju da je knez mogao biti "daleki nasljednik slavnog Dragoslava". No, treba znati da su upravo Krčki knezovi Frankapani imali ne samo političku vlast na otoku već također i pravo patronata na crkvenom polju. Unatoč tome darovanju, dobrinjski se kler u određenim razdobljima morao iznova boriti sudskim putem za svoja prava nad ovom crkvom.

Koncem 16. stoljeća, točnije 1590. godine saznajemo i da je crkva sv.

Vida pridružena župnoj crkvi sv.

Stjepana u Dobrinju, a tamošnji kler u njoj obavlja Službu Božju, dok samom crkvom upravlja dobrinjska bratovština sv. Stjepana, s prihodom od oko šest dukata. O stanju same crkve piše da je "sva dobro uređena i urešena, ima posvećen oltar, palu, antependij i plahte; ima vrata sa svojim zaklopom. U njoj se svakoga mjeseca služi po jedna misa.“ Prilikom vizitacije iz 1609. godine bilježi se i sljedeće: "Biskupski vikar je najprije posjetio kapelu sv. Vida koja je pod brigom i upravom ovoga (dobrinjskoga – op. T.G.) časnoga klera koji je dužan da jedan put mjesečno ondje služi misu čitave godine. Našao je oltar urešen dvjema plahtama i kandelabrima.

Ima staklenu svjetiljku, zvonik i zvono. Naložio je da se popravi

krov i vrata. Prihodi se dijele među spomenutim časnim klerom.“ Nekoliko godina kasnije (1617.) stvari su nešto drugačije: "Posjetio je (vizitator, op. T. G.) kapelu sv.

Vida koja je pod juspatronatom bratovštine sv. Stjepana. Ima dobar prihod. Kapelan je sav kler koji je dužan služiti u crkvi misu jedan put na mjesec. Oltar nije posvećen jer su pred petnaest dana odnesene relikvije. Ikona je pristojna. Oltar je gol ali ne zato što ne bi imao svoga pribora, nego se pribor drži kod kuće poradi lopova. Naložio je da se kupi križ i da se popravi krov.

Ima zvonik, ali nema zvonova.“ U vrijeme krčkog biskupa Alojzija Lippomana (1623. – 1640.) istog se optužilo da je iz crkve sv. Vida uzeo jedan vrijedan srebrni križ. No, biskup je takvo što otklonio kao "falso". U drugoj polovici 17. stoljeća u biskupskoj se vizitaciji iz 1659. godine, piše: "Kapela sv.

Vida pridružena je bratovštini župne crkve sv. Stjepana. Ima samo jedan oltar, posvećen. Mensa mu je od kamena. Našao je tri plahte pod oltarom... Ima staru palu u drvorezu… s Majkom Božjom u sredini kako doji Djetića. Na desno je sveti

… a na lijevo sveti Rok. Naložio je da se napravi nova ikona sa slikom sv. Vida." Tada je zatraženo popravljanje crkvenog krova. Pouzdano se zna i da je crkva sv. Vida još 1780. godine bila čitava i u funkciji.

No, 1788. ili 1789. naređeno je bilo da se crkva zbog trošnosti napusti, a njezin krov skine. Prema pisanju Vj. Štefanića u prvoj pol. 20. stoljeća navodi se i da je "neki sujevjerni seljak pri dnu zvonika jedne noći povadio vanjsko kamenje nadajući se da će naći sakriveno blago. Tako je skinuo i kamenje koje je činilo luk nad ulazom. Sada se to kamenje ne može više pronaći, a g. Ivan Jelenović, knjižničar Higijenskog zavoda, uvjerava me da se sjeća iz djetinjstva, da je na tom kamenju bilo par slova, što je bez sumnje bila glagoljicom uklesana godina gradnje.“ Crkva sv.

Vida bila je tako gotovo stoljeće i pol zapuštena. Njezina obnova uslijedila je 1940. i 1941., potom i 1980. te 1999. i 2000. godine.

Danas je u apsidi crkve kameni oltar s kamenim podnožjem. Iza oltara jer retabl – triptih (Majka Božja s Djetetom u sredini, sv. Vid s lijeve strane, sv. Stjepan s desne) djelo fra Vinka Fugošića (1916. – 2003.). Isti je umjetnik izradio i reljef sv. Vida na crkvenom zvonu, zaključuje u svom tekstu izv. prof. dr. sc. Tomislav Galović dajući doprinos čuvanju i valorizaciji tog vrijednog spomenika sakralne baštine Dobrinjštine, ali i otoka Krka.

Vanjske dimenzije crkve sv. Vida su 11,7 × 4,46 metara, s debljinom zidova između 0,7 i 0,9 metara, dok njezin zvonik ide u visinu od čak 14,30 metara. Izgrađena je kao jednobrodna građevina, s polukružnom apsidom čiji je svod presvođen polukalotom. Uz crkvu je priljubljen kasnije podignuti četverokatni zvonik.

Tomislav Galović foto: MT

14

In memoriam U Dobrinju obilježena prva godišnjica smrti Ivana Pavačića Jecalićeva

SJEĆANJE NA ČOVJEKA KOJI JE ZADUŽIO POKOLJENJA KOJA DOLAZE Unatoč kiši i pandemiji koronavirusa, 25. rujna 2020. popriličan broj ljudi okupio se na mjesnom groblju Dobrinj da oda počast i evocira uspomene na prošle godine preminulog melografa Ivana Pavačića Jecalićeva koji je najveći dio svog života posvetio očuvanju tradicije sopnje i kanta (sviranja na sopele i pjevanja) prvenstveno otoka Krka, ali i šire.

Uz Pavačićve kćeri Ilgen i Nariman, tu su se okupili mnogi prijatelji pok. Pavačića te članovi Udruge sopaca otoka Krka i predstavnici Općine Dobrinj koji su na grob položili cvijeće i zapalili svijeće.

Naravno da su se dobrinjskim grobljem razlijegali zvuci Mantinjade koju su odsopli Pavačićevi prijatelji iz Udruge sopaca čiji je osnivač i dugogodišnji tajnik bio upravo pok. Pavačić.

Sadašnji tajnik Udruge sopaca otoka Krka Darko Dujmović istaknuo da nam je pok. Ive ostavio veliko nasljeđe i svi smo mi na ovom mjestu okupljeni jedna obitelj koju povezuje upravo Ive. Načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina u kratkim je crtama opisao opseg i značaj Pavačićevog djelovanja i rada te istaknuo da je on jedan od velikana koji su ostavili neizbrisiv trag koji će ostati i budućim generacijama.

Nakon komemoracije na groblju, u dobrinjskoj župnoj crkvi sv. Stjepana Prvomučenika održana je sv. misa za pok. Pavačića.

Tekst i foto: MK

15

Prigodno Nova vizura ulaska u Dobrinj

GRADIĆ USRED OTOKA PONOSI SE NAJVEĆIM MURALOM IKAD NASTALIM NA OTOKU KRKU Dobrinj, stari gradić, kojem su stanovnici davnih godina pridodali kolokvijalni naziv Grad, jedan je od otočnih frankopanskih kaštela.

Ipak, knezovi Frankopani ostavili su za sobom i pred sobom tek dio baštine, kojom se gradić usred otoka s pravom diči. U utrci s vremenom, na tragu prijašnjih domicilnih stanovnika, sudionici dobrinjske današnjice nastoje očuvati relikte prošlosti, ali i upakirati u nova, suvremena oblikovanja.

Rezultati nisu izostali…

Gotovo 75 metara dugačka je nova vizura ulaska u Dobrinj, koji jeosim po svojoj kulturnoj baštini izvan granica zavičajnog areala poznat i po i neuobičajenom spoju arhitekture i krajobraza.

Upravo na tom je tragu svoju viziju ulaska u Dobrinj temeljio Slaven Kosanović Lunar, čije je ime sinonim za street art. Nakon što je svoj umjetnički potpis ostavio na muralima i ulicama diljem svijetaod New Yorka, Tokija, Amsterdama, Aucklanda itd, ovaj je umjetnik svjetskog ugleda i zagrebačke adrese dvjesto kvadrata potpornog zida

16

parkirališta na ulazu u Dobrinj pretvorio u spoj prošlog i sadašnjeg, klasičnog i inovativnog.

Ideji o suradnji s Lunarom prethodila je ideja Kulturnog društva Dobrinj da se spomenuti zid, donedavno pomalo derutan ali i išaran neprimjerenim natpisima, pretvori u urednu, tradiciji i baštini mjesta prikladnu dobrodošlicu svima koji budu dolazili u Dobrinj.

Ideja o muralu ne pripada pojedincu, već Kulturnom društvu Dobrinj u cjelini, ali ideju o angažiranju Slavena Lunara dao je jedan od članova društva: -Kad su me pitali za savjet oko izrade murala, odmah sam rekao da taj mural ne može raditi bilo tko, nego najbolji - kazao je Ivan Bojčić, sada i službeni stanovnik Dobrinja, a široj javnosti poznat kao bubnjar

riječke grupe Let 3.

-Čim sam došao u Dobrinj a prethodno se upoznao s poviješću ovoga gradića, znao sam kako će izgledati finalna verzija ovog dobrinjskog murala. Iz prošlosti Dobrinja uzeo sam razne dijelove i ukomponirao ih u mural, koji će na jedan drugačiji način putnicima namjernicima pričati priču o Dobrinju, njegovim počecima, bogatoj kulturnoj ostavštini, ali i nekim detaljima poput flore i faune, također specifičnima za ovaj gradićmuzej kako ga zovu - pojasnio je svoju viziju murala Slaven Kosanović Lunar. Glagoljaška baština, stara mjera za lakat, pinkuzići, zvonik, samo su neki od znakova identiteta Dobrinja, a koje je Slaven Lunar ovjekovječio na dosad najvećem muralu ikad nastalom na otoku Krku. I naravno, uz njegov zaštitni umjetnički potpis - mačke.

Znak raspoznavanja Lunarove umjetnosti, četveronožni su ljubimci i odvajkada redoviti stanovnici dobrinjskih kućanstava, te poput njihovih vlasnika, svoju svakodnevicu zajednički dijele i na dobrinjskom

Prigodno

trgu, te okolnim uličicama.

Zadovoljstvo angažmanom Kulturnog društva Dobrinj, te suradnjom sa Slavenom Lunarom izrazio je i načelnik Neven Komadina, koji je prve obrise nastajanja murala osobno pratio: -Drago mi je vidjeti koliko su se članovi Kulturnog društva Dobrinj, kao i drugi pojedinci iz Dobrinja angažirali oko ovog i drugih projekata da bi promovirali naš kraj i u tome će sa strane Općine i moje osobno imati punu podršku, komentirao je čelni čovjek općine, dok su se obrisi parkirališnog zida na Prahu polako pretvarali u mini verziju Dobrinja i njegove baštine.

Uz naglasak na prošlost Dobrinja, upravo je inovativnost jedna od

odrednica novog projekta Kulturnog društva Dobrinj, kojeg su inicijatori nazvali jednostavno „Kulturni Dobrinj“. Korisnici društvenih mreža aktualnosti i novosti mogu pratiti kroz hastag #kultur-

donijeti i neke nove vizije, oblike i događanja, kojim će „gradić usred otoka“ učvrstiti svoje mjesto na kulturnoj karti Hrvatske, te kroz nove kulture i nove tehnologije prošlost pretočiti u sadašnjost.

nidobrinj a najveći mural na otoku Krku samo je početak novih vjetrova, koji će, iz smjera prošlosti,

Gordana Gržetić Fotografije: Damir Jevtić

17

Susret Priča obitelji Crnčić iz Solina

"STOGODIŠNJAK" NEKOLIKO GENERACIJA JEDNE OBITELJI Imati u obitelji 112-godišnjaka nije mala stvar. A još je posebnije i nevjerojatnije na njegovu se vitalnost oslanjati po pitanju njegove radne sposobnosti. Upravo smo na takvog "starca" naišli u Solinama malom, slikovitom obalnom mjestašcu na području Općine Dobrinj gdje nas je, privezan na samom vrhu mula, dočekao motorni brod "Glavatni", a s njime i dvije od ukupno četiri generacije obitelji Crnčić u čijem je vlasništvu već šezdesetak ljeta njihov ploveći ljepotan.

Plovidba od davne 1908.

- Naš brod plovi od 1908. godine kad je u slovenskom Piranu izgrađen i na plovidbu koja traje do današnjeg dana porinut pod imenom "Primorac", predstavili su nam braća Ivan i Boris Crnčić, otočni brodari koji se, danas s tek nešto više od pet desetljeća života diče čak 3 i pol desetljeća dugim pomorskim radnim stažom na svome brodu. Taj teretni, 19 metara dugi drveni brod u vlasništvo naše obitelji došao je još 1961. godine kad ga je, najprije s nakanom prijevoza drva s otoka Krka u Crikvenicu, Novi Vinodolski i Rijeku, kupio naš djed, Ivan. Osim prijevoza drva, glavna zadaća ovog broda i naravno, njegove "obiteljske posade", pričaju nam razgovorljivi Crnčići, brzo postaje i vađenje odnosno prijevoz finog morskog pijeska, materijala koji je vađen pred istočnom obalom Bodulije i koji je, tada kao jedan od najvažnijih i najtraženijih građevinskih materijala, dovožen do obala brojnih krčkih mjesta, ali i Rijeke te drugih sjvernojadranskih obalnih gradova. Sve do 1968. godine brod je plovio i radio pod tim svojim istim imenom sve dok, točno u svojoj 60 godini, Primorac pod naletima olujne bure pored rta Glavatni, na ulazu u uvalu Soline,

18

ne doživljava tešku havariju. Oštećeni brod potom se obnavlja, a po želji našeg djeda, ulaskom u novu etapu svog dugog života simbolično mijenja ime upravo u naziv lokacije na kojoj je tad teško stradao, kazuju nam braća Crnčić.

MT

Novi zamah sedamdesetih Dvije godine potom, 1970. godine, kormilo u svoje ruke u ulozi kapetana i vlasnika broda od djeda Ivana preuzima naš otac, Nikola, koji je uspješno nastavio tradiciju obiteljskog posla vađanja i prevoženja pijeska, materijala koji je ugrađen u na tisuće domova ali i svih drugih objekata građenih u to doba diljem Kvarnera, nastavljaju Ivan i Boris Crnčić, predstavnici treće generacije čuvara obiteljske brodarske tredicije. S njime smo i mi obojica radili na brodu od djetinjstva, kaže ponosno stariji brat Ivan napomenuvši da su i on, kao i njeg brat, svoju matrikulu dobili s napunjenih 15 godina.

Službeno, odmah nakon što im je

to tada važeći zakon dopustio, s napunjenih 16 ljeta postali su i dijelom posade motornog broda Glavatni, plovila koje je kad god je vrijeme dopuštalo, u akvatroriju između istočne obale otoka Krka i susjednog mu kopna vadio pijesak.

Radilo se najčešće pred Vrbnikom, a bio je to težak i mukotrpan posao, dodaje mlađi brat Boris prisjetivši se da je njihov brod tada bio pogonjen snažnim, tenkovskim motorom. Tko nije probao taj posao ne zna kakva je to muka i koliko je trebalo uložiti vremena, truda i snage ali i proliti znoja u posao kojeg danas, obzirom da morski pijesak sad zamijenjuje onaj iz kamenoloma, na pritisak "botuna" odrađuju snažni građevinski strojevi. Posla je uvijek bilo, bilo je i novca i nikad neću zaboraviti riječi našeg oca koji nam je, pripremajući nas za preuzimanje broda i posla, rekao da moramo biti svjesni da će nam bavljenje poslom kojeg nam prepušta osigurati sigurnu i stabilnu egzistenciju, ali i da moramo biti spremni raditi znatno više i teže no što će to ikad morati činiti naši vršnjaci, oni koji su se odlučili za neke druge, "kopnene" poslove.

Tako je bilo, dodaje Ivan predstavivši nam da su složna braća brod i posao koji je s njime išao od oca formalno preuzela 1989. godine.

Susret Preuzimanjem kormila u naše ruke zadržali smo i naziv broda, i njegovu svrhu, i tako sve do 2012. godine kad smo se odlučili "promijeniti priču", odnosno namjenu, a s njome i izgled odnosno konstrukciju našega broda.

Stari brod i neki novi klinci…

Stari ali i žilavi te nadasve pouzdani brod koji se, napunjen teškim teretom (kojeg je mogao nositi i do 30-tak kubika odnono 50 tona) pokazao i dokazao u plovidbi tijekom koje je često znao jedva izvirivati nad površinom mora pod svoje stare je dane dobio priliku obavljati nešto lakše i jednostavnije radne zadaće, one u turističkom prijevozu. Novu ulogu, naravno, Glavatni je dobio tek nakon što smo ga podvrgnuli sveobuhvatnom i temeljitom remontu. Četiri godine trajali su radovi koje smo u Bakru sami izvodili na njegovom transformiranju iz teretnoga u putnički brod te smo, vlastitim radom i novcem, naposljetku našem drugom, plovećem domu udahnuli nov život. A taj i takav život, uspješno brodeći kontra vjetra i valova, brod Glavatni i danas živi, naglašavaju naši sugovornici ponosno nam predstavljajući svoje nasljednike i nasljednice za kormilom, čevrtu generaciju obitelji koja čuva i baštini obiteljsku ali i mjesnu brodarsku tradiciju - svoje kćeri i sinove Anu, Luciju, Antonija i Nikolu. Danas, g ovore nam "Crnčićke i Crnčići", Glavatni u sezoni svakodnevno prevozi izletnike iz Solina put Vrbnika ali i drugih mjesta otoka Krka, često i susjedne mu obale. Ivan i Boris, kažu nam, tijekom glavnine godine bave se građevinarstvom. Turističko brodarstvo je djelatnost kojom

su tijekom godina u kojima njihov brod plovi na novim rutama i s novim zadaćama, upotpunjavali svoj sad već "glavni" posao u onim ljetnim mjesecima kad je građevinarstvo na Krku u "praznome hodu". Posla ima, zadovoljni smo odnosno barem smo bili prethodnih ljeta kad se radilo i plovilo "sve u šesnaest", kažu naši sugovornici priznajući da ovog, u najmanju ruku neobičnog ljeta, zbog svima nam znanih okolnosti, turista pa tako ni izletnika nema u broju na kojeg su računali i na kojeg su se proteklih godina navikli. Ipak, zadovoljni smo jer je moglo biti i gore, kažu očevi, kćeri i sinovi koji danas čine ovu neobičnu posadu neobičnog broda, plovećeg starca koji je, kažu pri tom, uspješno svladao i gore nevere od ove aktualne, "pandemijske"!

Nekad i sad – nemoguća poredba Pričajući o onome što je bilo, kako se Glavatnom živjelo i radilo nekad kao i onom što se i kako danas radi Ivan i Boris Crnčić složno konstatiraju da je usporedba njihova današnjeg, turistčkoga i nekadašnjeg posla s pijeskom - nemoguća. Ovo sad ni niš u usporedbi s onim kako se i ča na brodu delalo kad smo mi bili mladi i kad smo s ocem svakodnevno, i ljeti i zimi, vadili pijesak i iskrcavali ga u lukama u kojima se naš teret željno iščekivao. Kako je bilo delat po buri, po zimi, na temperaturama jedva iznad nule ne

MT

zna nitko tko to nije probao, prisjećaju se naši sugovornici koji, ipak, to svoje iskustvo odrastanja na brodu koji i danas vjerno prati njihovu obitelj, kažu, ne bi mijenjali ni za što.

Naša djeca polako ali sigurno preuzimaju od nas brigu o brodu ali i poslu koji on sa sobom donosi. Ne samo u sezoni kad se s njime radi, brod je briga ali i obveza i u ostatku godine, a da ne govorimo o potrebi njegova održavanja, naglašavju braća Crnčić pohvalivši se da garanciju opstojnosti njihova broda ali i posla kojeg prepuštaju svojoj djeci vide u njihovoj volji za radom, ljubavi prema brodu i plovidbi, pa čak i struci jednog od članova njegove "posade". Mlađahni Antonijo, naime, obrazovao se za zvanje brodograđevog tehničara i upravo na njegova kalafatska znanja i vještine, na neki način, svi u obitelji ozbiljno računaju po pitanju održavanja broda koji i danas ponosno krasi lučicu tog krčkog mjesta.

MR

MT

19

Škola Iz rada PŠ Dobrinj

UZ POŠTOVANJE SVIH EPIDEMIOLOŠKIH MJERA I VELIKI OPREZ, IPAK SRETNO DO KRAJA PRVOG DIJELA ŠKOLSKE GODINE Nagrade za najbolje Cijela je 2020. godina obilježena pandemijom virusa COVID – 19, pa je, sukladno tome, započela i naša školska godina 2020./2021.

Propisane mjere stožera nisu mogle zatomiti radost šestero prvašića

MP

koji su prvi put sjeli u školske klupe. Godinu smo započeli s 111 učenika, ali smo se tijekom polugodišta obogatili s dvije nove učenice tako da škola sada broji 113 učenika. Obzirom na neobičan završetak prošle školske godine, neke smo aktivnosti prebacili na početak nove školske godine. Tako smo prvog dana nastave nagradili knjigama naše petaše koji su prva četiri razreda prošli s odličnim

MP

uspjehom. Nagrađeni učenici su Amar Džebo, Eldin Huskić, Lucija Milanović, Nadalina Tićak i Ema Mavrović. Županijske razine natjecanja također su prebačene na jesenske dane pa je na županijskoj razini natjecanja iz geografije sudjelovala naša učenica 6.r. Ena Džebo i ostvarila odlično 4. mjesto.

Korona je učinila svoje, ali…

Zbog poštivanja mjera i nemogućnosti miješanja razreda, ostali smo zakinuti za mnoge aktivnosti (zbor, sportske aktivnosti, priredbe…)

20

međutim, uspjeli smo ostvariti nekoliko projekata.

Učenici nižih razreda su obilježili Europski tjedan programiranja s ciljem razvijanja kreativnosti, rješavanja problema i suradnje kroz programiranje za sve dobne skupine. Učenici su sa svojim učiteljicama na satovima informatike rješavali razne mozgalice, šifrirali poruke, pisali svoje ime binarnim kodom, izrađivali narukvice sa prvim slovom imena u binarnom kodu, crtali prateći zadani kod…

Ukratko, kroz zabavne aktivnosti učili su drugačije razmišljati i biti strpljivi kad ne ide od prve. Naši učenici sudjelovali su i na međunarodnom natjecanju iz informatike Dabar, a posebno su uspješni bili učenici 6.r. Danijel Fanuko, Damijan Latinović i Matija Milevoj koji su svojim rezultatima ušli u najboljih 10% u državi.

Naši učenici volonteri skupine „Školski anđeli“ tijekom protekle i početkom nove školske godine izradili su taktilne slikovnice za

AŽ

učenike s raznim poteškoćama.

Kreirali su i brojalicu koju će također koristiti Posebni razredni odjel Centra za odgoj i obrazovanje koji djeluje u našoj školi.

Sudjelujemo i u eTwinning projektu Uz čitanje riječi rastu / Words grow by reading. Cilj je projekta izgrađivati kulturu čitanja, razvijati čitalačku vještinu učenika i njihovo kritičko mišljenje. U našoj školi provodit će se s učenicima 5. i 6.r. kroz nastavu Hrvatskog jezika tijekom cijele školske godine. U sklopu projekta učenici su već imali

mnoštvo aktivnosti, a posebno treba izdvojiti obilježavanje Mjeseca hrvatske knjige i Međunarodnog mjeseca školskih knjižnica (tijekom listopada i studenog) korištenjem ekološke teme masline kojom su povezali naš okoliš prije berbe, crtež i tekst jedne hrvatske autorice. Povezali su tradiciju, poduzetništvo, književnost i likovno izražavanje. Izrađivali su straničnike na temu masline: petaši su crtali, a šestaši su pripremali straničnike u digitalnom alatu koristeći vlastite fotografije.

Sredinom listopada smo po razredima obilježili Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, a pred kraj istoga mjeseca pobrali smo školske masline.

MP

U našoj školi postoji tradicija da osmaši u studenome izrađuju pano na temu Vukovara kako bismo prigodno obilježili Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Na sam dan obilježavanja osmašima se pridružuje cijela škola i tada zapalimo lampione ispred škole. Od ove godine je taj dan neradni pa smo ga obilježili dan ranije. Početkom prosinca obilježili smo blagdan sv. Nikole podjelom poklona učenicima nižih razreda. Želim zahvaliti roditeljima, načelniku i Općini Dobrinj koji nam nesebično pomažu u ostvarivanju naših projekata.

Učenici i djelatnici PŠ Dobrinj žele vam vesele i blagoslovljene blagdane!

Krunoslav Čuljat voditelj PŠ Dobrinj

Vrtić Iz rada Dječjeg vrtića u Polju

DJEČJI KUTAK U DOBA KORONE Početkom rujna započela je nova pedagoška radna godina 2020./21.

Upisano je ukupno 45 djece a mnogima od njih bio je to prvi susret s vrtićem, te istovremeno prvo odvajanje od roditelja.

Obzirom na okolnosti u kojima moramo raditi te u skladu s preporukama, boravak roditelja u prvim danima u našoj ustanovi morao je biti kratak. Unatoč tome, uspjeli smo vrijeme prilagodbe učiniti kratkim te su i novi polaznici vrlo brzo ulazili sami u prostor vrtića, gdje ih na ulazu dočekuje odgajatelj.

Djelujemo onako kako nam omogućuje naš prostor, istovremeno poštujući sve mjere i preporuke koje smo mogli primijeniti i provesti.

U tome nam svesrdno pomažu roditelji koji su pokazali veliko razumijevanje te zaista činimo sve kako bi djeca imala zadovoljno i sretno djetinjstvo. Zajednički cilj nam je da djeca sa što manje negativnih iskustava prođu kroz ove teške dane koje je svima nametnula pandemija.

Ostali smo uskraćeni za odlaske u kazalište, onemogućene su nam posjete kazališnih družina, izleti, radionice i druženja sa roditeljima ali činimo sve da dječji dani budu ispunjeni igrom i zabavom.

Naučili smo mnogo dobrih navika koje će nas pratiti cijeli život, usađujemo svjesnost o potrebi čuvanja svoga i tuđeg zdravlja te zdravoj prehrani kao i potrebi za kretanjem.

i predmatematičke vještine te općenito osnovna elementarna znanja.

MP

MP

Vodeći se time a u skladu sa preporukama, kada nam vremenske prilike dopuštaju, produžili smo vrijeme našeg boravka na zraku. Što se tematskih cjelina tiče naučili smo mnogo o karakteristikama jeseni i njenim plodovima što smo povezali s Danima kruha i plodova zemlje, pratili rad ljudi u okruženju te berbu maslina, dane jabuka, pekli kolače sa jabukama.

Posebnu pažnju posvetili smo radu sa predškolskim obveznicima, kako bi usvojili potrebne vještine prije polaska u školu. Kroz igru usvajamo raznovrsne predčitalačke

Kao i svake godine obilježili smo Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata zajedničkim paljenjem svijeća. Učimo se toleranciji te poštivanju različitosti.

Posebno su nas razveselili pokloni sv. Nikole, te nas je to pomalo uvelo u blagdansko raspoloženje.

Nažalost, nećemo biti u mogućnosti organizirati druženje sa roditeljima ali ćemo već naći načina da kroz mnogo lijepih sadržaja i aktivnosti učinimo našim polaznicima radostan i veseo Božić. Želimo svima blagoslovljen Božić te sretnu novu godinu !

DV “Katarina Frankopan” Krk Područni vrtić Polje Voditeljica : Marina Pavačić

MP

21

Jaslice

PRVI ROĐENDAN NAŠE „ČAROBNE ŠUME“ Rođendan je važan događaj za svakog, a nama je ovaj bio poseban jer smo u kolovozu proslavili prvu godinu rada naših jaslica „Čarobna šuma„ u Polju.

Proslava je započela razigrano i rasplesano u veselo okićenom prostoru jaslica. Bila je to prava mala fešta puna pjesme i plesa, smijeha i zagrljaja. Posebno veselje izazvala je torta, pjevanje pjesmice „Sretan

rođendan“ i puhanje svijećica.

S ponosom možemo reći da nam je prva godina prošla uspješno i da smo sretne što doprinosimo sretnom odrastanju naših najmlađih.

Od srca zahvaljujemo roditeljima na ukazanom povjerenju, suradnji i

ČO KRAVA ZNA Kolovoz 2020. - Marino Turčić Nigda su krave imele celi celcati Sulinj samo za se, a donos, zdoga zgjeda - kolorani suncobran travu pase!

Nigda su krave va celomu Sulinju po cel dan bivale same, a sada su njin na putu pod slamnatin klobukon nage dame.

Soku nediju pon je Sulinj aut' i judi, famej zo mićun dicun, prnesli su čogod za pojist, a najde se i bevandi kigod bocun.

Prišli su se banjat na naše teplo more zo svih stran sveta, va boršah je sočesa za cel dan, ostat će tu i kagod smeta.

22

podršci u našem radu. Riječi iskrene zahvalnosti dugujemo i Općini Dobrinj, načelniku Nevenu Komadini na značajnom doprinosu u ostvarivanju rada našega obrta za dnevnu skrb o djeci.

Nensi i Patrizia Dobrijević

Turisti se tofaju i nalaču do mile voji, pone svoj štumig debeli, a krava je brižna lačna i žajna, od potribe kamik liže slani, beli.

Jušto su sve povredili na tla, za roštilj oganj zakureli, zavonjalo je pečeno meso, i evo gošće, nisu nju blizu oteli.

Krava je zamukala, a fameja se stresla od straha i zamočala.

Otoc blije, krava moči, samo ga bledo skrozi gjeda, zač ni znala čo mu je, čo bi on zasprave ote? Kopita nevino po šugamanu gaze, neće ća, ni zo šćapun, ni zo kamikun, ni na zijani, svi na kravu paze.

Mat je ćapala miće dite va naručaj i va moru do kolena stala, a krava se malo igrala, mihiriće na vodi pušćivala, pok se i štufala.

Obrnula se i partila svojin puton. Čo krava zna? Tirali su ju, zijali zaman, za desert njin je udelala frišku tortu na najlipji veli žoti šugaman.

Naš kraj - naši judi Krštenje Lucije Orlić u narodnoj nošnji dobrinjskoga kraja

KAD UMJESTO RIJEČI PROGOVORE DETALJI …

Prošlost je s razlogom prošlost.

Ona pripada vremenu koje od onog sadašnjeg i budućeg dijeli znak koji nazivamo točkom. S jedne strane takve točke stoje naši snovi s tendencijom i željom da se pretvore u stvarnost, s one druge pak strane stoji sve ono što je vrijeme zauvijek uzelo od nas. I znamo, nema puta natrag, u to vrijeme iz kojeg bismo - ako ne uzeli - makar kratko posudili neke trenutke, događaje i dakako, ljude, koji nedostaju u našoj sadašnjosti i snovima u budućnosti. Ipak, postoji način na koji sve te drage detalje prošlosti makar imaginarno možemo vratiti i na simboličan način učiniti dijelom naše sadašnjosti i suputnikom na putu ka budućnosti.

I baš kao što je slavna dizajnerica Cocco Chanel davno zaključila da mala crna haljina poput čarobnog štapića može učiniti velika čuda, tako je i jedna mala, doduše ne samo crna, već i drugim bojama ukrašena haljina učinila da, baš poput čarolije, iz mora prošlosti izrone trenuci, događaji i ljudi i u sadašnjost donesu svijetle trenutke prošlosti…

Međutim, priči o haljinici prethodi priča o djevojčici, simboličnog imena. Jer, njeno je ime Lucija, a značenje imena je upravo - svjetlost. Pred Lucijom Orlić bio je veliki dan; doduše, ona u svojoj dobi od tek nekoliko mjeseci to, naravno, nije mogla znati. Njezini roditelji Igor i Fani, kao i ostatak rodbine, pripremali su se za krštenje svoje mezimice a onda su roditelji svojim najbližima spomenuli želju da se djevojčica krsti u narodnoj nošnji specifičnoj za dobrinjski kraj. Ni slutiti nisu mogli kakva će priča nastajati dok za djevojčicu bude nastajala nošnja u kojoj će primit sakrament krštenja, koliko će detalja iz prošlosti donijeti na svjetlo sadašnjosti. Izrade nošnje prihvatila se Marica Orlić, Lucijina „mamica“ (baka) po očevoj strani. Budući je i sama iz prošlosti sačuvala vrijedan detalj haljinicu koju joj je za krštenje

sašila pokojna majka - mamica Marica, koju svi u Dobrinju zovu Marica Maksova, krenula je na putovanje, koje je vodilo s jedne i druge strane točke, koja dijeli prošlo od sadašnjeg i budućeg.

Nošnju u kojoj će se njena unuka krstiti, šivala je, kaže, isključivo po sjećanjima, a onda prebirući „s one strane točke“, prisjetila se svog nastupa na Festivalu folklora u Zagrebu s početka 70-ih. Dijelovi nošnje u kojoj je gospođa Marica nastupila u Zagrebu, našli su se na budućoj Lucijinoj nošnji. Ipak, početak priče o Lucijinoj nošnji vodi u Punat, odakle je njezina prabaka, koja je rođenje praunuke uspjela dočekati. Na nošnju je za početak ušivena čipka prabake iz Punta. Lucijina prateta Mimica Panjako poklonila je vrlo stari i

vrijedni „peružin“, koji je prije 7 desetljeća dobila od tadašnjeg dobrinjskog župnika (slobodno možemo reći i jednog od hrvatskih mučenika!) Antona Spicijarića.

Dijelove svojih uspomena, ali i vrijedne savjete, na Lucijinoj su nošnji ostavile Marinka Fućkar i Stanka Lukarić (Stanka Rušinica) a lijepe je uspomene potaknuo i dio nošnje pokojne Marije Fugošić (Kundice), jedne od učiteljica u školi folklora. Korak po korak, dio po dio i nošnja u originalnom obliku bila je spremna da ju Lucija obuče. Ipak, u svim koracima nastajanjima, koliko god svaki korak bio važan i emotivan, jedan se ipak izdvaja. I bez tog koraka uistinu ne bi bilo moguće staviti točku na ovaj dio priče. Taj korak vodi do možda najvažnijeg od svih važnih detalja Lucijine nošnje. Do onog koji nedostaje. Bolje rečeno, do one, koja nedostaje već dvadeset i pet godina. Četvrt stoljeća… I stoga je mamica Marica Lucijinu nošnju s posebnim poštovanjem i emocijama ukrasila i detaljem koji je pripadao pokojnoj Milici Antić, Faninoj majci. Da opaka bolest nije bila jača, danas bi Lucija, izgovarajući prve riječi i skupljajući prva sjećanja, pokojnu Milicu zvala i znala kao drugu „mamicu“. Netko će zaključiti da je ova rečenica isuviše patetična i tužna. Naprotiv; detalj na Lucijinoj nošnji koji je pripadao njezinoj pokojnoj mamici ušiven je na nošnju upravo iz suprotnog razloga, kao uostalom i svi ostali detalji. Nedostaju nam nerijetko detalji i ljudi iz prošlosti, ali uz malo umijeća, puno ljubavi i dozu mašte, sve njih možemo vratiti u našu svakodnevicu, s njima kročiti tragom naših želja ka budućnosti. I ne sumnjamo da će jednog dana i mala Lucija, kad već odavno ne bude mala, gledajući svoju malu nošnju, zaključiti koliko je veličine, ljubavi i lokalne povijesti u nju ušiveno… I reći će tada zasigurno: Oni su zauvijek sa mnom tu…

Gordana Gržetić

23

Naš kraj - naši judi

OPROŠTAJ OD DON LUKE PALJEVIĆA I DOČEK MONS ZVONIMIRA SERŠIĆA Na 22. nedjelju kroz godinu, 30. kolovoza, nakon svega tri godine službe, od župljana se oprostio župnik vlč. Luka Paljević. Kako smo se pitali pri pozdravnom govoru da li su mlade godine prednost ili nedostatak, pokazalo se da su ipak prednost, jer je u tri godine vidljiv napredak u životu župe od rada s djecom i ministrantima, kojih je čak dvadeset i pet što je gotovo polovica vjeroučenika u župi, rada s mladima, obiteljima, župnim zborom koji broji kad je udružen dvadeset članova predvođen orguljašicom Timeom Boroš.

Iako teška srca, morali smo se oprostiti i izreći vlč. Luki iskrenu zahvalu za svaku propovijed, lijepu riječ i sve učinjeno za župljane i župu kroz ove tri godine. Zahvalu u ime župe izrekao je Ranko Pavačić a u ime Općine Dobrinj načelnik Neven Komadina. Vlč.

Paljeviću uručeni su prigodni pok-

GC

loni i zahvalnica Općine Dobrinj kao i buket cvijeća. Na kraju je svim župljanima emotivnim govorom zahvalio i vlč. Luka, a pri zahvali za sve primljeno i dano pozvao je na molitvu za novog župnika te da se i njega sjete u molitvama.

Za novog župnika imenovan je mons Zvonimir Seršić a u službu ga je prigodnom predajom ključa župne crkve uveo biskupov delegat generalni vikar preč. Franjo Velčić, koji ga je i predstavio: Zvonimir Seršić rođen je 21. 9.

1974., porijeklom je iz Baške, za svećenika je zaređen 29. 6. 2000. a

GC

od tada vršio je slijedeće službe; župni vikar u Malom Lošinju 2000.

-2003. služba u Generalnom tajništvu Sinode biskupa u Rimu 2003. - 2014., kao službenik ovog dikasterija dobio je naslov monsinjora. 2014. varća se u Krčku biskupiju od tada je u službi kancelara biskupije a od 2015. i župnik u Risiki od ove godine i župnik u Polju, uz ovo je i voditelj Ureda za kulturna dobra u biskupiji, a za boravka u Rimu postigao je i magisterij za područje kulture. Generalni vikar je pozvao i na molitvu za novog župnika, a upućene su mu riječi dobrodošlice u ime župljana i poklonjen buket cvijeća.

Vlč Luki hvala na svemu učinjenom a vlč. Zvonimiru dobrodošlica i podrška na radu za dobrobit naših mjesta, župe i svih župljana a na slavu Boga Ranko Pavačić

Giuseppe Civati

NOVI BESPLATNI WIFI PRISTUP INTERNETU - WiFi4EU Općina Dobrinj je u prvom krugu natječaja za bespovratna sredstva iz programa WiFi4EU Europske komisije osigurala sredstva za nabavu i ugradnju opreme za bežične pristupne točke. Projekt je u cijelosti financiran sredstvima EU a njegova ukupna vrijednost iznosi 15000€. Inicijativom WiFi4EU diljem Europe promiče se besplatan WiFi pristup za građane na javnim prostorima. Navedenim

24

sredstvima Općina je dužna osigurati visokokvalitetan pristup Internetu a vlastitim sredstvima održavati pristupne točke. Ovim projek-

tom besplatni internet je dostupan na 10 točaka odnosno lokacija: Dobrinj na placi, Polje kod društvenog doma, Gabonjin kod društvene prostorije, Šilo dvije pristupne točke na obali od Stare place prema centru, Čižići dvije pristupne točke na obali, Klimno dvije pristupne točke na području lučice i Soline u lučici.

NK

Naš kraj - naši judi

MALA GOSPOJA U POSEBNIM OKOLNOSTIMA ALI IPAK SVEČANA I DOSTOJANSTVENA Župljani župe Polje, gosti i hodočasnici, proslavili su blagdan zaštitnice župe i naslovnice župne crkve Male Gospoje 8. rujna, kako to priliči tome danu. Sve je počelo kampananjem kao najavom blagdana večer prije, te svečanom koncelebriranom svetom misom, koju je pod posebnim epidemiološkim uvjetima predvodio vlč. Mate Žic, župnik u Garici i ovogodišnji dijamantni misnik. U koncelebraciji su bila zbog posebnih uvjeta samo dvojica svećenika - vlč. Dinko Justinić župnik Dobrinja te novi župnik Polja vlč. Zvonimir Seršić.

Vlč Žic je u zanimljivoj i nadahnutoj propovijedi progovorio o Marijinom životu, ali i o našim životima u današnjem svijetu kako se odnosimo jedni prema drugima koliko smo jedni drugima malo spremni pomoći jer gledamo samo svoj interes. Iako je već šezdeset godina svećenik iznio je mnoge današnje aktualne životne primjere...

Poslije mise bila je već po tradiciji procesija s kipom Majke Božje po mjestu. Na kraju je izmoljena posvetna molitva pred kipom Majke Božje, te je uz prigodnu zahvalu župnika predvoditelju, subratu župniku i svima koji su na bilo koji način pomogli oko organizacije

blagdana, ministrantima, čitačima, sakristanu, pastoralnom i ekonomskom vijeću i brojnim pojedincima te posebno župnom zboru pod vodstvom i orguljskom pratnjom Timee Boroš.

A potom je slijedilo prigodno druženje za sve nazočne na placi uz čašicu razgovora, vina i pokoji kolačić i nastup Tria Bajs.

Poslije popodne bila je krunica i još jedna sveta s misa.

Zbog poznate situacije i propisanih jera blagdan je ove godine proslavljen puno skromnije ali se nadamo da će već dogodine situacija biti normalna, ne "novonormalna".

GC

Ranko Pavačić

NK

GC

Giuseppe Civati

25

Naš kraj - naši judi

UREĐENJE LOKVE - ŠTIRNE NA PERČULICI Udruga "Dr. Ivan Črnčić", kako joj i u nazivu stoji, trebala bi brinuti o nematerijalnoj ali i o materijalnoj baštini, pa tako i o poznatim lokalitetima, poput lokvi i nekadašnjih štirni. Štirne su se koristile za vodu koja se je koristila za pranje i slične potrebe a lokve za pojenje domaćih životinja. Lokve se danas koriste uglavnom za pojenje divljači a štirne još za uspomenu te su od nekadašnje četiri ostale još samo dvije. Jednu od te dvije članovi gore navedene Udruge odlučili su ove godine očistiti od raslinja i zelenila u koje je zarasla tijekom godina. Pa tako umjesto Adventa u Polju

kojeg iz poznatih razloga ove godine nema, taj isti vikend pridržavajući se svih mjera i uputa stožera CZ ipak smo učinili nešto vrijedno. Sredstva za ovu akciju, na temelju kandidiranog projekta odobrile su Općina Dobrinj i Primorsko-goranska županija, a volonterski rad dale su vrijedne

ruke članova Udruge. Svima od srca hvala. Slijedit će u dogledno vrijeme i nove kandidature projekata pa ako Bog da dogodine i nove akcije članica i članova Udruge.

Svima želimo Sretan Božić i nadamo se - normalnu, zdravu i uspješnu novu 2021. godinu.

Ranko Pavačić

Krčki kalendar za 2021.

TRINAEST DOSAD NEOBJAVLJENIH PRILOGA O POVIJESTI I SADAŠNJOSTI OTOKA KRKA Riječka novinsko-nakladnička kuća „Glosa“ i u ovoj je kriznoj godini zadržala kontinuitet izlaženja edicije „Krčki kalendar“. Pod okriljem Glose, rado čitana edicija izlazi od 1993. godine, ali svoju povijest bilježi još od 1938. godine, zahvaljujući inicijativi Društva krčkih Hrvata iz Zagreba. Na 160 stranica, riječju i slikom, Krčki kalendar za 2021. godinu donosi niz zanimljivih priloga, o kojima piše trinaest autora. Valja istaknuti

26

da su svi prilozi, odnosno naslovi dosad neobjavljivani, čime je Glosa zadržala praksu: „autohtono – izvorno - dosad neobjavljivano“.

Jednu od najzanimljivijih ovogodišnjih tema Krčkog kalendara obradio je urednik edicije prof.

Josip Žgaljić, koji je razdoblje od 1981. do 1991. na otoku Krku obradio po svim segmentima. Čitateljima s područja Dobrinjštine bit će zanimljivo pročitati i osvrt načelnika Nevena Komadine na

proteklo četverogodišnje mandatno razdoblje, a tu je i životna, nesvakidašnja priča dvoje mladih iz Dobrinja, s početka 20. stoljeća, koja je umnogome utjecala na neka društveno-kulturna zbivanja.

Krčki kalendar za 2021. godinu objavljen je i zahvaljujući potpori Općine Dobrinj, kao i ostalih otočnih jedinica lokalne samouprave i Primorsko – goranske županije a u slobodnoj je prodaji po cijeni od 80 kuna.

GG

Naš kraj - naši judi Doktorirao vlč. Saša Ilijić

DOBRINJSKA STIPANJA I GLAZBENA BAŠTINA U PRVOM DOKTORATU IKAD NA TEMU ODNOSA MLADIH PREMA PUČKOJ GLAZBI OTOKA KRKA „Praznična glasba kapitljev na Krku in njena recepcija med srednješolci“ naziv je doktorske disertacije koju je na Filozofskom fakultetu ljubljanskog Sveučilišta cum laude - obranio vlč. Saša Ilijić, svećenik Krčke biskupije, postulator za proglašenje blaženim Sluge Božjeg biskupa Antuna Mahnića.

Višegodišnji rad na doktorskoj disertaciji, bio je usmjeren ka istraživanju odnosa mlađih generacija otoka Krka prema otočnom tradicijskom glazbenom nasljeđu.

Budući je doktor znanosti svoj fokus usmjerio na mlade iz četiri nekadašnja kaptola, a danas župe i jedinice lokalne samouprave, između ostalog, njegov rodni Omišalj, zatim Dobrinj, Vrbnik i Bašku.

Iz baštine pojedinog kaptola, u ovom je slučaju posegnuo u glazbeni repertoar kod slavljenja svetaca zaštitnika, pa je tako u ovoj doktorskoj disertaciji poglavlje posvećeno i dobrinjskoj „Stipanji“.

Novi „vlasnik“ titule doktora znanosti i sam je bio sudionik folklornih manifestacija na otoku Krku, posebice od malih nogu u svom Omišlju, a za potrebe disertacije svoje je izučavanje podijelio

na staroslavensko ili glagoljaško pjevanje u liturgiji, svjetovni kanat po domaću te tenec, tonoc, tanac i sopelu, sopilu.

Zbog aktualne situacije, obrana disertacije održana je online, na relaciji Krk - Ljubljana. Uz komisiju, ovom svečanom činu i svakako

neobičnoj obrani disertacije, nazočila je doktorandova obitelj, biskup Ivica Petanjak, načelnica Općine Omišalj i saborska zastupnica Mirela Ahmetović i dr.

Kako nam je netom nakon obranjene radnje i dobivanja prestižne titule dr. Ilijić pojasnio, ovakav rad u kojem se istražuje odnos mladih (od 14 do 18 godina) prema glazbi otoka Krka još nikad nije obrađen, literature, dakako, nema, pa se ova doktorska disertacija smatra prvijencem u znanstvenim disciplinama s posebnim naglaskom na područje etnomuzikologije.

Gordana Gržetić, foto: privatni album

Humanitarna udruga „Andrijana Gržetić“ nastavlja svoj projekt

PO ČETIRI TISUĆE KUNA ZA ŠESTERO UČENIKA KOJI SU OSTALI BEZ OČEVA Ova je čudna godina poremetila mnoge planove ali nažalost i smanjila budžete pravnih i fizičkih osoba, Humanitarna udruga „Andrijana Gržetić“ nije uspjela održati tradicionalno, trinaesto izdanje božićne akcije „Slatki otok“, ali je uspjela u onome što je glavni cilj i smisao osnutka Udruge. Za tekuću školsku godinu Udruga je raspisala natječaj za dodjelu školarina, pa iako je u planu bila dodjela tri školarine, pokazalo se da financije dopuštaju dodjelu duplo više, odnosno šest mjesečnih školarina

učenicima osnovcima s otoka Krka, koje odgajaju samohrane majke udovice. Iako raduje činjenica da su ciljevi Udruge prepoznati i da su pojedinci, uglavnom anonimni, na žiro račun Udruge uplaćivali sredstva u spomen na svoje pokojne i sl, s druge strane žalosti činjenica da raste broj djece, kojima su uskraćene radost i podrška odrastanja uz oba roditelja, u ovom slučaju bez oca.

Uz zahvalu svima koji su na bilo koji način pomogli nastavak rada ove male, ali agilne Udruge,

izražavamo i nadu da ćemo božićni „Slatki otok“ moći održati na proljeće, tj.uoči blagdana Uskrsa, a to znači da će Vela placa u Krku iduće godine možda i dva puta mirisati po domaćim kolačima a mi ćemo Vas dočekati s našim poznatim motom, koji nam je, uz želju za pomaganjem osnovcima bez očeva, ostavila pokojna Andrijana: Ako ne možeš pomoći u podne, pomogni u ponoć !

Voditelj projekta: Dr. sc. Tomislav Galović

27

Naš kraj - naši judi

PREDSTAVLJANJE VRIJEDNE KNJIGE, KOJA ČUVA OD ZABORAVA DOGAĐAJE I LJUDE, NJIHOVU ŽRTVU I HRABROST Golem je obol koji je riječko, odnosno primorsko-goransko te istarsko, kao i ličko zdravstvo dalo u obrani Like u Domovinskom ratu, poručuju Neven Materljan, Štefan Biro i Avelino Baretić, liječnici koji su – uz dr. Andriju Hebranga i brojne suradnike – autori knjige »Hrvatski sanitet ličke bojišnice«.

Knjiga je nastala u Rijeci, većina autora su riječki zdravstveni djelatnici, uz njih i istarski i lički koji su djelovali u sanitetu u Lici tijekom Domovinskog rata. Objavila ju je Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991., a svoje prvo predstavljanje doživjet će u Gradu heroju, u Vukovaru, 17. studenog ove godine. Predstavljanje te sadržajno bogate i dokumentarne knjige od 452 stranice bit će na XVII. zdravstvenom stručnom simpoziju »Ratna bolnica Vukovar – dr. Juraj Njavro«.

Opsežna građa Dr. Hebrang, ratni ministar zdravstva i voditelj Glavnog stožera saniteta Republike Hrvatske, u uvodnoj riječi knjige naglašava da je hrvatski ratni sanitet »jedan od okosnica sjajne pobjede i oslobađanja zemlje od okupatora«. Pozdravljajući objavljivanje knjige nastavlja: »Dok se o istočnom i južnom bojištu još ponešto i piše, potpuno je zapostavljen lički dio stotine kilometara duge crte obrane… Zato ova monografija ispravlja velike nepravde i omogućuje da se ne zaboravi na one koji su bili prvi kad je trebalo«. Naši sugovornici, urednici knjige – Biro, Materljan i Baretić, liječnici dragovoljci čijim je velikim angažmanom knjiga nastala, kažu isto. I poručuju da su knjigu radili zato da se sačuva istina, da se sačuvaju sjećanja, da se zabilježi golem doprinos primorsko-riječkog i istarskog zdravstva u

28

Domovinskom ratu na ličkom ratištu.

– Ovo je prva knjiga koja sveobuhvatno govori o sanitetskoj službi u Domovinskom ratu na području triju županija – Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske. No smatramo da je samo prva u nizu o ovoj temi, jer građa je vrlo opsežna: puno je događaja, sudjelovale su tisuće ovdašnjih medicinara, puno je svjedočanstava. Ovom smo knjigom sačuvali od zaborava mnoge događaje i mnoge ljude, njihovu žrtvu i hrabrost. Nedovoljno se naglašava iznimno važnu ulogu koju su primorsko-riječki i istarski medicinari odigrali u Domovinskom ratu. Bili su samozatajni, ali njihove su zasluge goleme.

Sanitet je odigrao vrlo važnu ulogu jer smo njime na neki način kompenzirali golemu nadmoć koju je u oružju imala tzv. JNA s pobunjeničko-terorističkim postrojbama.

Ličko bojište bilo je strateški izuzetno važno jer da su velikosrpski agresori razbili obranu Otočca i Gospića, naša bi zemlja bila presječena na dva dijela sa svim negativnim posljedicama koje bi nakon toga uslijedile.

Uloga medicinske struke općenito bila je važna i zbog morala hrvatskih branitelja. Prema procjenama i iskustvima mnogih vojnih stručnjaka, dobro organizirana sanitetska služba čini čak 75 posto morala vojnika. Naši su branitelji znali da iza njih stoje stručni medicinari i zbog toga su osjećali veliku sigurnost. Branitelji su govorili: »Tu smo sigurni jer su naši doktori s nama.« O uspješnosti našeg saniteta govori i to da je na 100 ranjenih ljudi umrlo njih 1,5 posto. Naš je sanitet tako ostvario izuzetan uspjeh. Bili smo dobro organizirani; 1991. – 1992. godine radili smo po 20 sati na dan, a spavali doslovce

nekoliko sati – sagorijevali smo.

Ukupno je u Domovinskom ratu, već na početku, sudjelovalo mnogo liječnika, medicinskih sestara i tehničara, a kada im se pribroje vozači i bolničari, onda je to još znatno veći broj.

Pisat će se i nove knjige Mnogi su bili iz Hrvatskog primorja i Istre, dok ličko zdravstvo nije imalo dovoljno ni zdravstvenog osoblja ni bolničkih kapaciteta.

Kad su počeli velikosrpski pobunjeničko-teroristički napadi mnogi su etnički Srbi iz ličkog zdravstva otišli na stranu velikosrpskog agresora tako da je u Lici bilo malo hrvatskog sanitetskog osoblja. No, angažirali su se Primorci, Istrani, Gorani. Ratna voditeljica gospićke bolnice rekla je da su računali na Rijeku, i da su iz Rijeke došle kirurške ekipe, i svi drugi koji su u sanitetu trebali. Ranjeni i bolesni branitelji i civili obrađivani su u bolnicama u Gospiću, Otočcu i poljskoj bolnici u Brinju te u Lukovom Šugarju i Pagu, a onda su evakuirani u KBC Rijeka, Opću bolnicu Pula, Opću bolnicu Zadar i tek pojedini u Zagreb. Tako je doprinos zdravstva Istre i Rijeke bio iznimno velik. Puno liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika bili su dragovoljci te knjiga govori i o njima i o mnogim drugima koji su služili u ratnom sanitetu. Spašeno je jako puno ljudi, kako hrvatskih branitelja tako i civila. Svima smo pomagali uključujući i agresorske vojnike, a nakon 1992. godine liječili smo i bošnjačke ranjenike.

Bili smo profesionalci, uvijek etični i humani prema svakomu. Liječili smo sve kojima je trebala pomoć – u najkraćim crtama kažu autori knjige Biro, Baretić i Materljan.

Hrvatski sanitet ličke bojišnice predstavljen je u knjizi u kontekstu

Naš kraj - naši judi osnivanja i organizacije saniteta u Hrvatskoj i zdravstvene ratne politike u Domovinskom ratu te kriznih događanja u Lici, Puli i Rijeci.

Knjiga govori i o svim postrojbama koje su sudjelovale na ličkoj bojišnici, o značajnijim vojnim operacijama Hrvatske vojske i Specijalne policije i na Velebitu.

Prikazane su i donacije te ukupna pomoć prognanicima i izbjeglicama u Istri i Hrvatskom primorju.

Posebna poglavlja obrađuju riječki i pulski sanitet – KBC Rijeka, Opću bolnicu u Puli, ratnu kirurgiju i doprinos riječke kirurgije, primarnu zdravstvenu zaštitu za vrijeme rata u Lici, potporu cjelokupnog riječkog zdravstva sanitetu u Lici, kao i pulskih medicinara… Knjiga je ilustrirana fotografijama iz toga vremena, donosi i grafikone, karte bojišta, planove i putove evakuacija. Autorica pogovora je dr. Vesna Bosanac, a recenzije su napravili dr.

Dražen Živić, dr. Marijan Klarica i akademik Ivica Kostović.

– Nastojali smo govoriti i o organizaciji saniteta i o pojedincima, ali nemoguće je bilo sve spomenuti u jednoj knjizi. Zato ćemo raditi dalje, sljedeće knjige. Zato pozivamo ljude, i one koji nisu spomenuti i one koji nisu dovoljno istaknuti da nam se jave kako bismo postigli punu sveobuhvatnost. To je potrebno učiniti. Trudili smo se zapisati i o donacijama koje su imale veliku ulogu u djelovanju saniteta na ličkoj bojišnici, i spomenuti sve koji su u opremanju

TOM

saniteta donacijama pomagali.

Tako knjiga donosi puno širu sliku rata i djelovanja saniteta, opisuje zapravo kako smo se zahvaljujući suradnji domovinske i iseljene Hrvatske uspjeli oduprijeti velikosrpskoj agresiji. Nastojali smo dati cjelokupnu sliku ovog dijela Hrvatske u Domovinskom ratu, a značajno i u cijeloj Hrvatskoj, za što posebno zahvaljujemo dr.

Hebrangu, za te njegove priloge knjizi. Tako knjiga jasno opisuje što se događalo u Hrvatskoj, a naravno glavnina sadržaja je koncentrirana na Liku i na djelovanje saniteta na ličkoj bojišnici, sumiraju ratni liječnici Materljan, Baretić i Biro.

Već izdano niz publikacija o Domovinskom ratu Glavni urednik knjige je Vukovarac, odavno i Krčanin dr. Štefan Biro, a uz njega uredništvo potpisuju Riječani dr. Neven Materljan i dr. Avelino Baretić, kao i dr.

Andrija Hebrang. Kako kaže dr.

Biro Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990.-1991. je već izdala niz publikacija o Domovinskom ratu, posebno o djelatnicima hrvatskog ratnog saniteta koji su svojim hrabrim humanim radom, znanjem i stručnošću doprinijeli da se medicinska znanost pokaže i u opasnim ratnim uvjetima kao izvrsna. Krajem 2015. godine Udruga je odlučila realizirati ovu knjigu

pokrenuvši projekt »Zdravstvo Istre, Hrvatskog primorja i Like u Domovinskom ratu«. Voditelj i koordinator projekta od početka je dr. Biro, dok je glavna osoba projekta na terenu bio Riječanin dr.

Zlatko Tomašić, prvi načelnik saniteta Riječkog zbornog područja, koji je 2016. godine iznenada preminuo.

– Nakon smrti dr. Tomašića mislio sam da ovaj projekt neću moći završiti, jer ja sam jedan od vukovarskih hrvatskih liječnika i u Vukovaru sam prošao rat, a ne ovdje. No susretljivošću mojih prijatelja i suradnika dr. Materljana i dr. Baretića, i naravno dr. Hebranga i drugih uspjeli smo ovu knjigu napraviti, kaže dr. Biro.

Mirjana Grce (preneseno iz Novog lista)

Objavu ove knjige financijski je potpomogla i općina Dobrinj zbog iznimne važnosti za suvremenu povijest Hrvatske i kao još jedan dokaz poštivanja Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. - 1991. a naročito našem sugrađanu dr. Štefanu Biru i ravnateljici Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar i bolnice hrvatskih veterana mr. sc. Vesni Bosanac. Ovoga ljeta u posjetu našoj Općini i radnom dogovoru vezanom za izdavanje ove knjige bili su dr. Bosanac, dr.

Biro, dr. Materljan i dr. Baretić.

Tea Orlić Mihajić

29

Da se ne zatore

ARDITI NA KRKU I U DOBRINJU PRIJE STO GODINA 1920. – 2020.

Početak talijanske okupacije poslije Prvoga svjetskog rata Još prije kapitulacije Austro-Ugarske, unutar umiruće Monarhije u Zagrebu je osnovano Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba (skraćeno: SHS). Po nalogu Narodnog vijeća osnivana su vijeća u kotarskim i općinskim središtima.

Tako je u Krku 30. listopada 1918. godine osnovano Kotarsko narodno vijeće SHS. Predsjednik je bio dugogodišnji zastupnik otoka u Pokrajinskom saboru u Poreču i umirovljeni bašćanski župnik Anton Andrijčić. Članovi Vijeća još su bili tajnik Mate Polonijo; kancelar u Biskupskom ordinarijatu te odbornik i odvjetnik Anton Antončić, dok je krčki svećenik Antun Pilepić bio zadužen za prijevode i odnose s javnošću. Vijeće je preuzelo vlast od dotadašnjega austrijskoga kotarskog poglavara Ernesta Karlavarisa. Međutim, sve je to bilo kratkog daha. Na pomolu su bili učinci podmukloga Londonskog ugovora i skrivene namjere ondašnjih talijanskih vlasti.

Kada je 13. studenog 1918. iz Pule u Krk stigao brod s otočanima bivše carske vojske koji su se vratili kući, protalijanski orijentirani Krčani iskoristili su trenutak te, zbog tobožnje ugroženosti, zatražili vojnu zaštitu. Bila je to izlika za unaprijed smišljen plan. U krčku je luku odmah uplovio razarač Gulielmo Pepe s 200 vojnika s točno određenim zadatkom. Talijanska je vojska, uz javnu podršku talijanaški zadojenih mještana, počela otpuštati iz službenih ureda u Krku domaće ljude, da bi konačno 20. studenoga 1918. zaposjela sve krčke općine, skinula hrvatske i izvjesila talijanske zastave pod izlikom da djeluje u ime Antante.

Bilo je otpora prigodom skidanja

30

zastava, ali je vojnička sila nadjačala. Praktički je započelo razdoblje talijanske okupacije koje je potrajalo 29 mjeseci, znači skoro tri godine.

Promjena naziva i ostale provokacije Zapovjedno mjesto okupacijskih snaga za istarsko i kvarnersko područje bilo je u Puli, a na čelu je postavljen viceadmiral Umberto Cagni. U Krku je vojna uprava povjerena kapetanu fregate Vittoriju Türu. Okupacijska se vlast postavljala kao nadmoćni gospodar i djelovala izazovno na domaće hrvatsko stanovništvo. Promjena naziva ulica djelovala je uznemirujuće, a po zidovima, posebice na biskupijskoj zgradi gdje je osnovano Kotarsko vijeće, moglo se čitati upadne natpise: O Italia o morte (Ili Italija ili smrt), Italianissima Veglia (Najtalijanskiji Krk), Fuori le capre (Van s kozama), i slično.

Zidovi biskupijske zgrade bili su oblijepljeni svakojakim plakatima.

Okupacijskoj vlasti postao je trn u oku biskup Antun Mahnić i njegovi najbliži suradnici, svećenici na službi u Biskupskom ordinarijatu.

Kada je Mahnić 31. prosinca 1918. uputio Memorandum Mirovnoj konferenciji u Pariz, u kojem je opisao sva stradanja domaćega hrvatskog stanovništva pod okupacijskom vlašću, zapečatio je svoju sudbinu. Biskup je 9. travnja 1919. na prijevaru odveden brodom Espero u internaciju u Frascatti kod Rima, gdje je zadržan punih 11 mjeseci. Osim Mahnića, njegova kancelara Mata Polonija, župnika u Baški Mata Milovčića i tajnika Antuna Pilepića, brojni nacionalno svjesni intelektualci i svećenici postali su nepoželjni i morali su otići jer ih je čekalo lišavanje slobode.

Rapalski ugovor – povod dolaska ardita iz Rijeke na Krk Rapalskim ugovorom, sklopljenim 8. studenog 1920. godine između Rima i Beograda, otok je Krk pripao Kraljevini SHS, što nije bilo po volji dijelu krčkih građana, ponesenih talijanskim iredentističnim idejama.

Taj su trenutak iskoristili D'Annunzijevi legionari, poznati pod nazivom arditi, koji su već boravili u Rijeci, gdje su imali svoju paravojnu državicu. Požurili su, iako je u Krku postojala redovita talijanska vojska i uprava, te se ujutro 13. studenog 1920. iskrcalo u krčkoj luci tridesetak ardita koji su u gradu odmah zaposjednuli urede i upravna mjesta, a na istaknutim mjestima postavili topove i mitraljeze. Dva tjedna poslije stiglo je pojačanje s još oko tisuću ardita koji su u glavnim otočnim mjestima preuzeli vlast, te na najbrutalniji način zastrašivali, zatvarali i zlostavljali ljude, provalili odmah u Biskupski dvor i uništili tiskaru Kuryktu. Nisu se ustručavali niti nasrtaja na obične ljude. Dobro je spomenuti da je sam poeta i samozvani general talijanske vojske D'Annunzio došao pompozno sa svojom pratnjom kod Omišlja na otočić Sveti Marko – koji mu je valjda samim nazivom bio znakovit po sličnosti sa sv. Markom u Veneciji – i „zauzeo“ ga, premda se na nenaseljenom otočiću mogao boriti samo sa ovcama na ispaši i eventualno iz preplašiti. Tko zna, možda je tim podvigom htio pokazati „svu borbenu spremnost“ i dobiti inspiraciju za koji novi pjesnički uradak, kako je to nekada učinio pomahnitali Neron zapalivši Rim?

Da se ne zatore Krvavi Božić u Baški Vrhunac zlodjela D'Annunzijevih legionara nad nedužnim stanovnicima otoka Krka zbio se u Baški na Božić 1920. godine pa je nemili događaj u kojem je prolivena krv prozvan u narodu Krvavi Božić. U rodnom mjestu bio je tada svećenik Klement Kvirin Bonefačić, protjerani župnik i dekan Malog Lošinja, a od 1923. godine splitsko-makarski biskup. Neposredno prije župne mise koju je trebao voditi Bonefačić, došla su u sakristiju dva ardita i odlučno zahtijevali služenje mise na latinskom jeziku. Predvoditelj se, dakako, oglušio na njihov zahtjev. Kad je započela svečana božićna misa, jedan se ardit naprasno primaknuo svetištu i ponovio zahtjev Bonefačićevu nećaku. Kada je shvatio da ovaj ne mari, dao je znak ostalim arditima koji su se nalazili kod ulaznih vrata crkve. Bašćanima koji su u blagdanskom ozračju ispunili crkvu postalo je jasno da se sprema veliko zlo, pa da preduhitre najgore, spontano su navalili na ardite i silom ih odgurali van. U stisci i naguravanju jedan je ardit poginuo pred crkvom. Nastala je strka, svi su se razbježali, a arditi su pojurili po oružje u obližnje spremište. U mjestu je nastala pucnjava i odjekivale su eksplozije ručnih bombi.

Svećenik Kvirin Bonefačić brzo je napustio oltar i pobjegao barkom na Prvić, a zatim je prebačen u Senj. Ljudi su požurili svojim kućama. Arditi su jurili ulicama i pucali na sve strane i ubili trojicu mještana: Gajetano Lolić, star 55 godina; 44-godišnja žena Ana Kaftanić i djevojka Marica Kaftanić kojoj su bile 24 godine. Krvavi Božić, najstravičniji čin razdoblja talijanske okupacije i divljanja ardita, duboko se usjekao u sjećanje Bašćana i Krčana.

dana, na blagdan sv. Stjepana, u Krku zatvorili biskupova tajnika Josipa Palčića, zatim provalili na Košljun, uhitili gvardijana i oskvrnuli frankopansku grobnicu. Nekoliko dana poslije uslijedila je provala ardita u Kanajt, hapšenje i maltretiranje puntarskog župnika Antona Mrakovčića i nekoliko mještana, a zatim je uslijedio pravi okršaj s Puntarima kad su se mještani organizirali i potjerali iz naselja nepoželjne goste.

Dana 6. siječnja 1921. krenuli su D'Annunzievi legionari, tzv. crnokošuljaši, i na Dobrinj. Dobivši prethodno saznanja o njima, domaći ljudi iz više dobrinjskih sela naoružali su se i, predvođeni rezervnim majorom Tomašićem, presreli su ih na prijevoju ceste kod Sv. Jurja u Krasu. Došlo je do jače pucnjave s obje strane. Mrtvih ipak nije bilo, a zarobljen je jedan talijanski časnik zajedno s konjem, što je arditima predstavljalo veliku sramotu. Nije im preostalo drugo već posramljeno i poraženo vratiti

se odakle su došli. Kod domaćeg je stanovništva porastao ponos. Bili su to posljednji trzaji crnokošuljaša. Nekoliko su se dana zadržali na otoku, a zatim su 9. siječnja 1921. otplovili ratnim brodom Stocco. Iako su arditi, poslušnici sumanutoga talijanskog pjesnika Gabriela D'Annunzija, držali vlast na Krku samo nepuna dva mjeseca, od 13. studenog 1920. do početka siječnja 1921. godine, nanijeli su otočanima mnoga zla.

Odlaskom ardita talijanska vlast, vojska i financijska uprava još su se neko vrijeme zadržali u Krku, ali su se 24. travnja 1921. godine sasvim povukli s otoka. Prije toga u Krk je stigla iz Zagreba Komisija za preuzimanje civilne vlasti, a iz Splita vojni predstavnici, te je obavljena primopredaja. Smirivanje političkih prilika otočani su doživjeli s velikim olakšanjem. Tek je tada, u travnju 1921. godine, otok Krk ušao u sastav postojeće Države SHS. Dr. Anton Bozanić

Nastavak bezumlja, okršaj kod Dobrinja i konačni odlazak ardita Arditi se nisu zaustavili u svojemu bezumlju po otoku. Sljedećeg su

31

Naš kraj - naši judi

LUCIJAN ŽIC BRODOGRADITELJ, KRALJ, MEŽNJAR Lucijan Žic rođen je 11. lipnja1942. god. u Vrhu. Ima dvije mlađe sestre i jednog brata. U brodogradilištu Krk radio je 10 godina. Svoj obrt imao je od 1966. do 1997. god.

Sa svojom životnom suputnicom Marijom vjenčao se 1965. god.

Imaju kćerku Zvjezdanu, koja sa suprugom Ivom ima dvije kćeri, Lučanu i Antoniju.

Selo Gabonjin ima tradiciju Kolijana od 1922. godine. Lucijan i Marija bili su Kralj i Kraljica od 2004. do 2014. godine.

2001. god. preuzeo je dužnost mežnjara nakon pok. Plišić Ivana njegovog prethodnika Kralja Kolijana. Dužnost mežnjara obavljao je do 2020.

Kao i sve poslove prije, tako i posao mežnjara obavljao je savjesno i temeljito. O tome najbolje svjedoči pismo zahvale koje mu je predao vlč. Vjeko Martinčić.

Dragi naš Lucijano! Pridružujem se riječima vlč. Martinčića i želim Vam da još dugo godina poživite u zdravlju i svekolikom zadovoljstvu u krugu svoje obitelji i svih nas.

Tatjana Radivoj

ZAHVALA Mnogi će reći – nema koristi od hvale. Ne znam da li smo mi među njima. Ali uvjeren sam da svatko od nas voli čuti hvalu. Da nam je tada nekako toplo oko srca. Tada osjećamo da je netko zapazio naše djelovanje, da ga je ono dirnulo, da mu je pomoglo. Zato ja danas u svoje ime, u ime svojih prethodnika i u ime svih vas upućujem hvalu jednom čovjeku – Lucijanu Žic – koji je prije više od godina postao članom ovog mjesta. Ne samo da je postao članom nego je svojim angažmanom i te kako postao

32

prepoznatljiv i dao snažan doprinos promociji Gabonjina. Vi to bolje znate od mene. Hvala vam na tome. Ali ovdje ja želim posebno zahvaliti na vašem angažmanu kao sakristan nekih dvadesetak godina.

Hvala vam na Vašoj raspoloživosti da budete na raspolaganju nama svećenicima kod oltara i u blagdanskim obredima. Na raspoloživosti svim Gabonjarima kod ispraćaja na počinak njihovih dragih. Sakristanska služba fizički nije teška. Ali teško je sebe dati na raspolaganje drugima. A vi ste to učinili i zato

Vam zahvaljujem i za sve naše susrete u sakristiji, za svu Vašu vedrinu, nasmijanost, za sve razgovore koje smo vodili u njoj. To će mi ostati u lijepom sjećanju.

Hvala i Vašoj supruzi Mariji koja Vas je u svemu podržavala, pratila i bila na pomoć.

Uz ovu riječ zahvale primite i ovaj skromni ali dragi dar kao znak naše iskrene zahvale i poštovanja.

Gabonjin, 30. kolovoza 2020. vlč. Vjekoslav Martinčić

Naš kraj - naši judi Kraski kurioziteti

NIGDJE DRUGDJE NEMA !

Današnji Kras neusporediv je s Krasom unatrag pedeset – šezdeset godina, kada nije bilo struje, vodovoda, telefona, asfalta i još mnogo toga. Kras krije i mnoga iznenađenja i "puno lipih stvari", a ovo što slijedi pravi su kurioziteti, kojih osim u Krasu nigdje drugdje nema! Tko bi, na primjer, pomislio da ovaj lijepi, preko dva metra visoki kip Orfeja sa slike stoji u Krasu?

Tko je bio Orfej i kako je njegov kip dospio u Kras? U grčkoj mitologiji Orfej je poznat po umjetnosti, kao lutajući pjevač uz pratnju lire. Bio je sin tračkog kralja Eagra i nimfe Kaliope, koja je danas zaštitna muza poezije. Njegova supruga Euridika bila je Apolonova kćer i najljepša nimfa.

Kad ju je Orfej ugledao, zaljubio se u nju za cijeli svoj život. Velika obostrana ljubav bila je tragična.

Odmah nakon svadbe Euridika umire od zmijskog otrova. Odlazi u podzemni svijet gdje gospodari bog Had. Iz podzemnog svijeta nitko nikada više ne izlazi. Slomljen i neutješan, Orfej sklada i pjeva uz liru žalopojke svojoj ljubavi Euridiki i tim pjesmama slomi bešćutno srce boga Hada, pa on, što nikada nije učinio, vraća Euridiku u svijet živih. Uz jedan uvjet: da se ne okreće dok ne stupi u svijet živih.

Kad je Euridika bila na samom izlazu, okrenula se i zauvijek ponovno strovalila u podzemni svijet mrtvih. Orfej, sada još tužniji zbog ovog udesa, cijeli život luta i uz liru pjeva pjesme posvećene Euridiki.

Na temu Orfeja i Euridike skladane su opere, pisane drame i snimljeno više filmova. Orfej je danas simbol i zaštitnik muzičara.

Ove se godine navršilo dvadeset i pet godina od dolaska g.

Johannesa Galića u Kras (o njemu i njegovoj kući već sam pisala u "Valu"). Svake godine u kolovozu g. Johannes Galić, graditelj gudačkih instrumenata, dolazi sa svojom obitelji, koji su svi virtuozi na violinama. S njima doputuje i dvadeset do trideset vrhunskih glazbenika na gudačkim instrumentima. Svakog ljeta u Krasu upriliče po dva koncerta klasične glazbe, uz poneki evergreen, a ove su nas godine iznenadili izvedbom popularne pjesme "Ne diraj moju ljubav".

Održali su i dva dobrotvorna koncerta u franjevačkom samostanu u Krku i na Košljunu.

Upravo zato što je cijela obitelj Galić prožeta glazbom, ovaj Orfejev kip zaštitnika glazbenika dovezao je g. Johannes Galić iz Tübingena u Kras. Kip nije uočljiv s ceste, ali iznenaditi ćete se kad uđete u perivoj obitelji Galić i ugledate ga okruženog palmama i oleanderima! Ovo je zaista "kraski kuriozitet", jer Orfejeva kipa nema, ne samo na otoku, nego ni u Primorsko – goranskoj županiji, a možda ni u Hrvatskoj.

Pored glazbe g. Johannes Galić je veliki estet i ljubitelj umjetnosti. I ovo je još jedan "kraski kuriozitet" na kući obitelji Galić.

Svakog posjetitelja češke prijestolnice Praga, vodič obavezno povede posjetiti Hradčane. Među ostalim, obavezno im pokazuju prekrasnu renesansnu građevinu "kraljevski ljetnikovac" koji ima svoju povijest. Dao ga je sagraditi Ferdinand

I. Habsburški za svoju suprugu Anu Jegelonsku, koja je umrla prije nego je zgrada završena. Građen je dvadesetišest godina (1538. 1564.). cijeli prvi kat bio je predviđen za svečane balove. Zgrada je okružena mnogim umjetninama vrhunskih majstora: arkadama, figurama i ornamentima na razne teme. Poznata je i po "pjevajućoj fontani", na kojoj kapljice vode pri padu stvaraju vedru melodiju. Interesantan je i njezin krov, koji izgleda poput trupa broda okrenutog naopako. Ograde na prozorima i balkonu kuće Galić u Krasu (na slici) replike su s ovog kraljevskog ljetnikovca (na slici). Izrađene su po narudžbi g. Johannesa Galića u umjetničkom ateljeu u Pragu, odakle su dovezene u Kras. Ovo je, također, nešto jedinstveno što ima samo u Krasu!

I naša mala mjesta na otoku imaju prave riznice iznenađenja, a i Kras skriva još mnogo toga što treba reći i pokazati!

Svim čitateljima “Fanta” i ljudima dobre volje blagoslovljen Božić i sretna i uspješna Nova godina! I posebna želja: neka u 2021. godini “KREPA COVID19”, koji nam je uvelike poremetio naše navike i življenje!

Radmila Borović

33

Naš kraj - naši judi

ČETVRTO IZDANJE BICIKLIJADE „SPRETNO - SRETNO“ U organizaciji KD “Sv. Petar “Gabonjin 23. listopada održana je četvrta biciklijada „Spretno - sretno“.

Profesorica Jurković, koja je inici-

jatorica ovih susreta, za ovu je godinu osmislila i plakat. Nažalost, ove godine nije mogla prisustvovati biciklijadi zbog bolesti supruga. Gospodine Zdenko, imajte snage u borbi se bolešću! Ja sam je, naravno, informirala telefonom prije i poslije biciklijade.

Ove godine bila su dva sudionikaBorna Curić (5 god.) i Klara Brnić (14 god).

Neki su ispričali nedolazak zbog nogometa, neki zbog bolesti, neki su priznali da su zaboravili…

Mi smo ocrtali igralište, odvozili po pravilima i zaključili darovima u obliku mandarina i drvenih bojica.

Zahvaljujem sudionicima i nadam

se da će nas sljedeće godine biti više, pa će se ova tradicija nastaviti.

Tatjana Radivoj

U DALEKOM SVIJETU A IPAK BLIZU STAROM KRAJU Ivan Škrabonja rođen je i odrastao u Gabonjinu, na predivnom otoku Krku. Još od svojih mladih dana volio je prirodu i tijekom svog odrastanja u njoj je provodio puno vremena. Bio je zainteresiran za arhitekturu i građevinu te je imao umjetnički talent za crtanje. U svojim je dvadesetim godinama otišao u Francusku u potrazi za boljim životom te se 1961. godine oženio za svoju ljubav iz mladih

dana, Anicu. Preselili su se u New York gdje su se i rodila njihova djeca, John i Marianne. Ivan i Anica najprije su se smjestili u Astoriji a potom u Flushingu te su nastavili s razvojem svojeg građevinskog obrta, obitelji, obiteljskog doma i predivnog vrta, i u New Yorku ali i kod kuće u Gabonjinu. Ivan je volio glazbu, plesanje, umjetnost, putovanja i sve ljepote svijeta koje Šarenog cvijeća nema više da u polju zamiriše, nestalo ga davno, davno da okiti polje ravno.

Snijeg, kiša sada lije vijavica ljuta vije al' će isto brzo proći i proljeće nam opet doći.

Cvijeće će nam opet cvasti miris, boju i ljepotu dati.

A i voće će nam ukus dati, kad sazrije i osladi.

Ivan Škrabonja

34

su ga okruživale, ali, najviše je volio svoju obitelj i prijatelje. Iznenada nas je napustio u rujnu 2020. godine a njegova je žena Anica pronašla ovu lijepu pjesmu koju želimo podijeliti s Vama.

Napisala: Krisztina Škrabonja, prevela: Sabina Božić Japundžić

Sport Da se ne zaboravi

OSAM DESETLJEĆA NOGOMETNOG KLUBA KRK Petnaestog prosinačkog popodneva sumorno-ratne 1940. godine, skupina entuzijasta i poklonika sporta započela je ispisivanje stranica otočne sportske povijesti. Tog je tipičnog prohladnog prosinačkog datuma u tadašnjem krčkom hotelu „Zagreb“ inaugurirano Sportsko društvo Krk, pod čijim je okriljem bilo i nekoliko sekcija, među njima i najbrojnija – nogometna. Za prvog je predsjednika izabran Ivan Žic, dok su organizacijski odbor činili Rikard Miler i

Dobrinjac Josip Uravić Pepi.

Sportsko društvo „Krk“ bilo je temelj današnjem otočnom trećeligašu Nogometnom klubu Krk, koje stoga 15. prosinca 1940. smatra svojim službenim rođendanom. Iako je za osamdeseti rođendan Klub planirao dostojnu obljetnicu, pa i izdavanje prigodne monografije, ti su planovi, kao i mnogi dr ugi mnogih dr ugih pojedinaca i institucija, stavljeni na čekanje nekih boljih, nadamo se, skorih vremena.

Ipak, vrijedi i valja podsjetiti na okrugli rođendan našeg otočnog promicatelja sporta, ali i zdravog života općenito, te identiteta otoka Krka u širem smislu. A nadovezati se valja i podsjetnikom da je u temelje otočnog trećeligaša utkan i dio identiteta Dobrinja i to kroz lik i djelo Josipa Pepija Uravića, Dobrinjca porijeklom i pripadnošću, čije ime krčki Sportsko-rekreacijski centar ponosno nosi.

Gordana Gržetić

NK Krk 1974 Stoje: Ivan Pavičić, Tonči Skomeršić, Vlahinić, Branko Crvić, Lovro Franov, Mladen Fugošić, Jure Bonefačić Čuče: Mile Gregurić, Tomislav Šparožić, Nikica Grego, Željko Sokolić, Branko Dorčić, Anton Kraljić.

Na klupi (nisu na slici): Đani Depikolozvane, Mladen Šulina, Mile Grujuć, Braco Šplehar, Mario Ciković, i Vlado Lužina.

U prijateljskoj utakmici oko 1970. godine ekipa Dobrinja pobijedila prvu momčad NK Krka rezultatom 2:1. Perspektivni mladi nogometaši Mladen Fugošić i Željko Sokolić organizirali su susret u okviru malonogometnog turnira koji odvijao iza zgrade Općine otoka Krka. Na trenersku klupu zasjeo je Lenko Milić dok je Pušelj stariji preuzeo ulogu selektora.

Iznenađenje za Krčane uslijedilo je kad je ekipa Dobrinja utrčala na travnjak u tenisicama, a nakon toga dominirali su terenom te su zasluženo nadigrali Krčane, koji nisu uspjeli iskoristiti očitu prednost.

Strijelci za Dobrinj bili su Miljenko Variola i Darko Fugošić, koji je ušao na teren pri samom kraju utakmice. Oba su gola postignuta na majstorsku asistenciju beka

Mladena Fugošića. Pobjednička ekipa dočekana je u Dobrinju uz proslavu dostojnu pobjede koja se i danas pamti.

Stoje: Vjeko Jakominić, Zlatko Milić, Mirko Sveško, Pušelj, Bran-

ko Crvić, Tonči Kirinčić; čuče: Miljenko Variola, barba od Pušelja, Miljenko Crnčić, Željko Fučkar, Mladen Fugošić i Anđelo Manzoni.

Goran Pleše

35

Sport Malonogometni turnir Općine dobrinj - „Šilo 2020“

DVA DANA NOGOMETNE FEŠTE I NEIZVJESNOSTI DO ZADNJEG ZVIŽDUKA Malonogometni turnir Općine Dobrinj ove godine održan je na igralištu u Šilu 21. i 22. kolovoza godine uz pokroviteljstvo Općine Dobrinj.

Ovogodišnji turnir obilježila je činjenica da se nakon više od deset godina odigravanja turnira uspjelo okupiti čak devet ekipa s područja Općine Dobrinj što zapravo govori da možda ova nemila situacija s globalnom pandemijom korona virusa nije prouzročila isključivo negativne socijalne posljedice.

Slijedeća vrlo zapažena okolnost koja je obilježila turnir jest da se turnir odigrao na postavljenom tepihu za mali nogomet. Znamo da se je isti u svom začetku odigravao na pravoj travi tj. travnatom igralištu na Melinama. Zatim je prešao na ostala igrališta općine, ali s podlogama od asfalta. Ovo leto smo se pomoću „modernih pomagala“ skoro vrnuli kako i nigdar, samo čo smo umjesto trave imeli umjetnu podlogu tj. tepih za mali nogomet položen na asfaltno igralište. Sve ekipe su to s radošću prihvatile i na taj se je način ovaj turnir ipak podigao na svojevrsnu višu razinu.

Naravno da ovim putem moramo zahvaliti Općini Dobrinj i njenom načelniku Nevenu Komadini koji nije dvojio oko pitanja postavljanja tepiha i financiranja istog.

36

Turnir se odigrao u vrlo dobroj atmosferi u periodu od dva dana.

Prema prethodno spomenutom, sudjelovalo je devet ekipa: Šilo, Bistro „Macao“, Konoba „Mala Sten“, Rasopasno, Gabonjin, Kras, „TIM Gradnja“ Sv. Vid, Dobrinj i Čižići. Nakon par godina pauziranja ekipa Dobrinja vratila se među malonogometaše i zabilježila vrlo dobar nastup, te ju je gol razlika spriječila da uđe u polufinale.

Prva faza turnira odigrala se razigravanjem u dvije skupine, te su se prve dvije ekipe iz svake skupine plasirale u polufinale. Prvo polufinale odigrale su ekipe „Čižići“ i „Kras“ gdje je ekipa Krasa bila bolja pobjedivši rezultatom 2:0.

Drugu polufinalnu utakmicu odigrale su ekipe „TIM Gradnja Sv. Vid“ i Konoba „Mala Sten“ gdje je pobjedila ekipa „TIM Gradnja“ Sv. Vid rezultatom 5:1. Nakon polufinalnih utakmica odigrala se revijalna utakmica između juniora Općine Dobrinj i MNK Malinska Dubašnica. Gosti su odnijeli pobjedu, no obje ekipe su zaslužile pljesak publike s obzirom na prikazano. Po završetku revijalne utakmice uslijedila je utakmica za 3. mjesto između ekipe „Čižići“ i ekipe Konoba „Mala Sten“. To je ujedno bio i seoski derbi gdje je pobjedu uzela ekipa „Čižići“ nakon

boljeg i sretnijeg izvođenja kaznenih udaraca, jer je regularni dio završio rezultatom 0:0. U finalnoj utakmici nastupile su ekipe „Kras“ i „TIM Gradnja“ Sv. Vid. Nakon regularnog dijela koji je završio rezultatom 0:0, boljim izvođenjem kaznenih udaraca ekipa „TIM Gradnja“ Sv. Vid osvojila ovogodišnji 21. malonogometni turnir Općine Dobrinj. Nakon odigranih utakmica uslijedilo je proglašenje pobjednika, te dodjela priznanja.

Za najboljeg igrača turnira proglašen je Vid Šamanić (ekipa „Kras“), za najboljeg strijelca Mirando Bajramović (ekipa „TIM Gradnja“ Sv.Vid) i za najboljeg golmana Muamer Avdić (ekipa „TIM Gradnja“ Sv.Vid). Kao i svake godine, dodijelilo se i priznanje ili nagrada iznenađenja. Kako smo prošle godine dodijelili nagradu za „naj mladog igrača“ turnira, ove godine dodijelila se nagrada „najvjerniji igrač“ turnira koja je otišla u ruke igraču ekipe „Šilo“ Šoštarić Pavao Pajo, koji sudjeluje u utakmicama od samog početka malonogometnog turnira, tj. još od 90-ih godina.

Navedene nagrade i priznanja su dodijelili Ivaničica Dunato, predsjednica MO Šilo i načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina.

Po završetku natjecateljskog dijela malonogometnog turnira načelnik

Sport

Najbolji igrač - Vid Šamanić je održao pozdravni govor i osvrnuo se na moguće ponovno osnivanje malonogometnog kluba Općine Dobrinj, koji bi pridonio još većoj popularizaciji malog nogometa na lokalnim prostorima, te time i lakše organiziranje ovakvih turnira. Održano je druženje za sve posjetitelje i sudionike turnira, uz domjenak do kasno u noć. Sve pohvale ekipi Šila i pojednicima ekipe „TIM Gradnje“ Sv. Vid, koji su pridonjeli svojim radom da se i ove godine uspješno organizira 21. malonogometni turnir Općine Dobrinj. Hvala publici koja je neumorno bodrila svoje ekipe, te se vidimo i dogodine u još većem broju.

Pobjednici turnira - TIM gradnja

tekst i foto: Davor Fererić

Drugo mjesto - Kras

Najbolji golman - Muamer Avdić

Najbolji strijelac - Mirando Bajramović

Treće mjesto - Čižići

37

Sport Aktivnosti ŠRD „Čikavica“

KORONA NAM JE UZELA LIGNJADU I DRUGA DOGAĐANJA ALI VJERUJEMO U BOLJU 2021.

Opća situacija s epidemijom covid19 odgodila je mnoge aktivnosti udruga tako da je i naš klub nakon mnogo godina propustil „Rokovu“, Lignjadu i mnoga ovogodišnja natjecanja i druženja.

Aktivnosti kluba odvijale su se u granicama dopuštenih mjera, pa su natjecatelji odradili samo neka

natjecanja na županijskom nivou, dok smo ostala natjecanja propustili zbog dužih putovanja u Dalmaciju. Nadamo se boljoj situaciji sljedeće godine pa ćemo se bolje pripremiti za natjecanja.

S obzirom na situaciju, odabrali smo jedan tekst koji smo pronašli u arhivi kluba kao i slike koje su stare

tridesetak godina kojim vam želimo približiti povijest Šila.

Svi članovima kluba i žiteljima općine Dobrinj želimo sretan Božić i puno zdravlja i sreće u novoj godini !

Ivan Petrović, predsjednik Kluba

POROT VA DRAGI STIPANJA ZA ŠILON Pop Ive Feretić z Vrbnika, va svojen rukopisnom libru povjest „Grada i otoka Krka“ piše 1819. leta i spominje porot va dragi Stipanja koti dobor porot, rečen Val Bonaca (to jest posebno sklonište za vele i male brodi), ali ne spominje nikakovero naselje ni selo Šilo, čo se more reć da onput 1819. leta vada selo Šilo ni postojalo niga još bilo.

Brodari i mornari z starog sela Poja, prije nego čo je nastalo selo Šilo, va dragi Stipanja imeli su porot, ankorali bi, armižali i veživali svoje brodi i barki va dražici Tiha i Pećine, tamo su imeli i soki svoju zidanu kućicu za spravit stvari, armiži i ribarski alat. Jena takova zadnja kućica bila je za Šilon na Vodici, Iva Pavačić Mikulina starog, na toj kućici nadograjena je kuća donos Katice Pavačić Rogić poštarice.

Zajeno mornari s Poja i gorinci s Crikvenice načinili su i udelali suhozidi od kamika, mulić i portić za veživat barki i kajići, aš paladi rivi ontrat još ni bilo. Pojanski melari i brodari kopali su mel va Šulih i pejali ga s koli na place za Šilo, a va dragi posebnimi lopatami

38

dvizali su var zo mora, zikrcali bi var na placu da ga dož opere od soli, pok bi jedon i drugi mel krcali va brod ali barku i pejali ća doje priko mora. Soki brodar je ime svoju placu za Šilon, tako da od Vele dražini do Pećin bili su place jena do druge, još i donos je ime jene poli marketa „Matina placa“ po imenu Mata Crnčić Marčića, ki je načini i zagradi va XIX st. Šulih poklonoc sv. Matije. Ov Mate Crnčić bi je rod popa i akademika dr. Iva Crnčića, bil je s Poja i živel je va Dolnjen selu.

Putopisac Dragutin Hire va svoj libar „Hrvatsko primorje“ 1891. leta je zapisal i dočaral svoju sliku o „Gorinkan“, trgadbi grozdova i

pobiranju smokav va Škoju, čo se tikalo i na okolicu drage Stipanja, kadi je bil veći del zemje i grunta gorinskoga.

Kada bi gorinke na škoju pobrale intradu, urod na gruntu, onput bi sve na plećih oprćene nosile do mora na barku i va barku ukrcale, ontrat bi se i one inbarkale va barku i partile. Jena bi na krmi ćapala se za argolu i timunala, a dvi al četire bi se ćapale za vesla i do Gori priko kanala na Crikvenicu živo veslale, da jih je bilo lipota gjedat. Ako je bila oseka, na kraju zbog plitkoga mora na Gori, onput bi bose do kolena skočile va more i zikrcivale dopejanu intradu na kraj.

Okolo Drage Stipanja za Šilon, od Žvankove, priko Metiji, Brda sve do Jesenovice, bile su rashitane, rastrškane i rastrešene polske male kućice, prez poneštri, samo su imeli vrata i dimnjak. Kadi su „Gorinke al Robinzonke“ živeli doklagod su na gruntu delali i kopali.

Takove tri male kućice pametin okolo Šila; jena je bila va Pećinah va mekoti Cilije Lončarić Kundovice, kadi je kuća i oštarija Mika Lonča-

Sport rića, Cilijinog vnuka i kuća Marije Lončarić Cilijine hćeri.

Druga je bila pod Višebor, a treta je bila va Jesenovici. Za Šilon je najprva polska kuća na jedun pod, imela je poneštri i balaturu, konobu kadi su delali i držali vino i kamenice zo ulin. Gori va kući bil je komin, peć za peć kruh i žrna za mlit žito. Ta kuća je bila od bogate

fameje Katnić zo Crikvenice, kuću su koristili kada su delali na gruntu, aš su imeli čuda zemjei velo imanji grunta na škoju.

Pod kraj 19. stoljeća kuća je bila napuštena i otkrivena, takovu je kupil Petar Jakov Lončarić. Ta kuća je popravjena i dograjena, gospodar te kuće je donos Nikola Butković vnuk Petra Jakova Lončarić.

Još tri povezane takove kuće na pod, imeli su soka za se balaturu, stupi i konobu, bili su za Šilon na Brdu, a gospodari tih kuć bili su braća Škiljani gorinci zo sela Zoričići, kuće su koristili doklagod su povrimeno delali na gruntu, a potla su kuće bile jur nastanjene ali o tin kućan na Brdu i naselenju va njih pisat ćemo još potla.

SRD Vela Sten 2000 tijekom pandemije covid-19

JEDVA ČEKAMO POVRATAK STAROM, NORMALNOM RADU I NATJECANJU Siječanj je 2020. godine i nakon zimskih praznika počinje s radom škola ribolova za naše najmlađe uzraste. Počinjemo se sastajati i iznova vježbati i učiti, družiti se i planiramo još veće pothvate, sastavljamo ekipe i na kraj pameti nam ne pada da će 16. 3. 2020. sve stati. I stalo je. Ostali smo zatečeni pojavom virusa, koji do danas ne jenjava, ograničava nas u našim nastojanjima da održimo klub „živim“ da se družimo i radimo zajedno. Jer to smo svi mi. Nismo stvoreni i nismo navikli da budemo sami i izolirani. I jedva čekamo dobre vijesti, čekamo pojavu cjepiva ili bilo čega što će nam vratiti izgubljeno vrijeme, barem što se druženja tiče. Ali unatoč pandemiji i ograničenjima koja su na snazi mi nismo stali. Tako je! Radilo se u klubu puno i bilo nas je dosta aktivnih članova i entuzijasta koji nedamo da sve stane. Sportski dio smo nažalost ostavili po strani uz vjeru da svatko onaj tko želi i ima volje može sam sebi malo pomoći te se pripremati kod kuće za budu-

ća natjecanja. Zato smo nastavili sa uređenjem naše kućice u Sulinju.

Tako se uređivao okoliš, kosilo se, u potpunosti je obnovljena riva.

Trenutno smo zatražili više ponuda za opremanje unutrašnjosti kućice, u tijeku je nabavka kuhinje i svega što uz to pripada. Imali smo i nekoliko sastanaka IO kluba. Nažalost, redovnu skupštinu kluba nismo mogli održati kao i uvijek do sada pozivajući sve članove ali i to

smo odradili zahvaljujući modernoj tehnologiji. Zato ovim putem podsjećam sve članove kluba i sve one koji nisu obnovili svoje članstvo, jer su to inače radili na skupštini, da plate članarinu i za 2020. godinu i na taj način pomognu da klub opstane. Godina još nije gotova, slobodno se obratite našem predsjedniku za detalje. Bilo bi nam drago da nas ne napuštate sada u ovim teškim vremenima.

Pozivamo svu djecu koja žele upoznati naše more, naše običaje i osjetiti čari ribolova i natjecanja da nam se jave i predbilježe jer čim to uvijeti budu dozvoljavali naći ćemo se i ponovno započeti sa radom naše škole ribolova.

Uz želju da svi, ali baš svi ostanete zdravi, te da se ubrzo vratite svim svojim aktivnostima i hobijima koje volite šaljemo najiskrenije čestitke za nadolazeće blagdane. Čestit i Blagoslovljen Božić te veselu Novu 2021. godinu IO Vela Sten Čižići 2020 Nataša Rogina

PJESMA O LIGNJARIMA Čuda nas je pul lanterni, napomalo skosamo, čogod se i ćapa, peškafonda znova hitamo.

Desetok metar doje niki lignjar zajik brusi, čut je soko toliko, tan niki dviže lipe kusi.

Prava škoda je pobić, ne iskoristit ovustu noć, lignje se lipo love, ma sejeno, doma rabi poć.

Jugo dimi, veli dož se kot' iz kabla zliva, čo je prvo, pon sić liganj ali glava živa?

Gana on zoškura: ki zna će jugo do noći zjačat?

Evdi smo, ma će rabit morda i va fugi bižat!

Dobro nan je hodelo delo, oson liganj va kilo, lipo, ava meni, sve dokla ni naglo zaškurilo.

Nebo se spaja z moren, jugo kutla kot' va loncu vali hitaju barku vajer, živjenji nan visi o koncu.

A ontrat, kad nas još i drugi val zalije priko prove, ma ne ren više na lignje, ne! ...Ajbo, do prilike nove! Čižići, listopad 2020. - Marino Turčić

39

Sport Jubilarno izdanje Kupa Dobrinjštine u balanju slobodnim stilom

ČETVRT STOLJEĆA PROMOCIJE BALANJA Boćanje – jedan od otočnih identiteta Da je boćanje jedan od neizostavnih "činitelja" identiteta otočana i nije baš neka nepoznanica.

To posebice vrijedi za žitelje Dobrinjštine, područja otoka Krka u kojemu se ta sportska igra, najčešće rekreativno i u slobodno vrijeme, igrala od davnih dana, i to posvud. A da je (i u kolikoj mjeri) sveprisutno "balanje" - kako boćanje ondje u tradicionalno nazivaju, dio svakodnevnice otočana možda ponajbolje svjedoči tradicionalni "Kup Dobrinjštine u balanju slobodnim stilom", boćarsko natjecanje koje je ovog ljeta obilježilo svoje jubilarno, 25. izdanje. Jedna od brojnih posebnosti tog po mnogočemu jedinstvenog i drugačijeg sportskog natjecanja, osim u neformalnijoj i opuštenijoj atmosferi u kojoj se uvijek odvija ali i onim ponešto "slobodnijim" pravilima (koja omogućavaju boćanje mimo općeprihvaćenih pravila tog sporta, jednako kao i na jogovima koji po svojim obilježjima izlaze iz zadanih parametara) ogleda se i u činjenici da se u sklopu tog događanja okupljaju i takmiče "reprezentacije" svih, ili gotovo svih mjesta s područja Dobrinjštine.

Ponekad se natjecanju priključuju i ekipe iz susjednih otočnih lokalnih samouprava, ponajprije MalinskeDubašnice i Vrbnika. Susret s predstavnicima organizatora jubilarnog, 25. Kupa Dobrinjštine u balanju slobodnim stilom, ujedno i članovima odnosno kapetanima nekih od ekipa sudionica tog natjecanja - Daliborom Gržetićem, Marinom Turčićem, Nikolom Grdinićem i Ivanom Šamanićem ponudio nam je nešto dublji uvid u to specifično natjecanje, cjloljetno balačko ogledavanje kojeg unatoč njegovoj neformalnosti zapravo nitko od sudionika ne shvaća nimalo neozbiljno, niti olako.

40

MT

- Naprotiv, kažu uglas sva četvorica napominjući da je za sudionike tog natjecanja, jednako kao i za na završnim ogledima uvijek brojnu publiku, važnost vrijednost Kupa Dobrinjštine odnosno intenzitet emocija koje to natjecanje sa sobom nosi jednak onome koji prati uspješne nastupe naših Vatrenih, trofejnih nogometaša koji baš kao i bodulski boćari, svakim uspješnim nastupom u delirij bacaju svoje vjerne navijače. I osjećaj na jogu, ali i ozračje oko njega, posebice u onim polufinalnim i finalnim mečevima, komotno bi se moglo usporediti upravo s atmosferom koji znamo s uspješnih nastupa naše nogometne vrste, ističu Grdninić i Turčić ne skrivajući da je, unatoč povezanosti i prijeteljstvu svih sudionika, važnost osvajanja naslova pobjednika Kupa, posebice u ogledu s balačkim reprezentativcima susjednog sela jednostavno - neprocijenjiva. Početkom organiziranog balanja na Dobrinjskom smatra se 1996. godina kad se tadašnji

MT

općinski pročelnik za sport, Mladen Radoslović, dosjetio da bi se mogao organizirati upravo jedan takav, međumjesni turnir, objašnjavaju nam četvorica naših sugovornika stariji dio kojih se prisjetio i da je ono prvo takvo natjecanje bilo upriličeno pod imenom "Svjetskog prvenstva u balanju slobodnim stilom". Kasnije se ipak uvriježio njegov današnji naziv jednako kao što su se s vremenom ustalila i pravila, ili bolje rečeno obilježja, napomenuli su Grdinić, Turčić, Šamanić i Gržetić. U turniru uglavnom sudjeluje između 13 i 18 mjesnih ekipa raspoređenih u 4 skupine, s time da su lanjski polufinalisti njihovi nositelji, predstavlja nam Marino Turčić. Ostale prijavljene ekipe idu u ravopravni ždrijeb koji se odrađuje pred Antonju, u Dobrinju, na sastanku kapitena svih ekipa na kojem ujedno "pada" i dogovor o mjestu domaćinu finala. A finale se, nastavljaju naši sugovornici, svake godine igra u drugom mjestu.

Takmičenja po grupama kreću već u lipnju, a nakon razigravanja u četvrt i polufinalu, najbolji među najboljima ulaze u veliki dan finala uz kojeg se, istog dana, igra i ogled za treće mjesto. Finalni se meč najčešće igra tijekom zadnje subote u kolovozu koja se, nakon četvrt stoljeća uspješnog i kontinuiranog održavanja ovog svima nama iznimno važnog i dragog turnira, barem na Dobrinjštine tiče pretvorila u pravi blagdan balanja, složno kazuju naši sugovornici.

MT

Sport Finale u Tribuljama, Kup Rasopašnjarima Ove se godine finale igralo na jogu u Tribuljama, a naslov najboljih i osvajača jubilarnog Kupa Dobrinjštine u balanju slobodnim stilom ponijeli su boćari Rasopasna. Osvajači 25. Kupa, osim naslova naboljih među ove godine na turniru prijavljenih 15 ekipa, svoje su postignuće okrunili i preuzimanjem velikog prijelaznog pehara pokala kojeg, sukladno uvriježenoj tradiciji, u trajno vlasništvo dobija tek ona ekipa koja spomenuti turnir osvoji tri godine zaredom.

Rasopašnjari su do svojeg prvog naslova stigli nakon velike, moglo bi se reći i epske, gotovo četiri sata duge balačke borbe u meču protiv ekipe "Kumpanija" iz Gabonjina, jednog od najtrofejnijih sastava koji je, zajedno s ostalim timovima tog mjesta, Gabonjinu do sad donijeo tri od sveukupno čak 13 takvih naslova. Unatoč činjenici da su igrali s favoritima, balački reprezentativci Rasopasna, odjeveni u svoju žutu boju, pokazali su i dokazali mirnoću ali i sportsku drskost te naposljetku s dvije dobivene partije preuzeli i u svoje mjesto odnijeli veliki šampionski pehar za kojeg su se, uspješnim igrama, izborili Ivan Šamanić, Danijel i Renato Variola, Igor

Dragoljević, Spomenko i Marin Golub te Josip Gržetić. Spomenimo i da je u susretu za treće mjesto ekipa OTB-a, također iz Gabonjina, bila bolja od sastava Sv. Vida Miholjica, ekipe iz dobrinju susjedne općine Malinska-Dubašnica.

Nakon finala održano je i tradicionalno natjecanje u izbijanju balina, uvijek atraktivnoj egzibiciji pobjednika koje se ondje redovito nagrađuje - pršutom. Slasni i mirisni komad "domaćega mesa" naposljetku je otišao u precizne ruke Marka Župana koji je nastupao za ekipu Tribulja - organizatora finalnog dvoboja.

Standardne ekipe i sponzori U turniru "standardno" sudjeluju ekipe iz Gabonjina (i to najčešće više njih odnosno Gabonjin 1,2 i 3, Kumpanija, OTB i Penzioneri), sastavi Krasa (1 i 2), Sužana (Sužan i Kataroška) te potom i Gostinjca, Svetog Ivana, Šila, Rasopasna (1 i 2), Čižića (1 i 2), Hlape, Tribulja, a povremeno i ekipe Dobrinja, Polja, Županja, Svetog Vida Dobrinjskog i Klimna. Posljednjih godina evidenciju o natjecanju pedantno i ustrajno vodi "povjerenik" - Dalibor Gržetić. O regularnosti natjecanja brine pak tročlana arbitražna komisija čiji se članovi izmjenjuju. Sudionici ovog boćarskog odnosno balačkog natjecanja, jednako kao i

MT

organizatori, ni u ovoj prilici nisu se zaboravili zahvaliti svima koji su tijekom proteklih četvrt stoljeća pomagali i podržavali ovu cjeloljetnu sportsku manifestaciju koja, uključivanjem sve većeg broja mladih balača iz svih mjesta tog djela Bodulije, budućnost balanja čini zagarantiranom. - Oni kojima nedvojbeno dugujemo najveću zahvalnost na financijskom i logističkom praćenju ovog turnira su Općina Dobrinj i tvrtka GP Krk, napomenuli su naši sugovornici istaknuvši i da se spomenutim "zlatnim" sponzorima svake godine u sve većem broju priključuje i čitav niz manjih podupiratelja i donatora, mahom iz redova lokalnih obrtnika i poduzetnika svih "fahova".

MR

MT

41

Sport Presjek rada u „korona godini“

SMJENA GENERACIJA MEĐU BALAČIMA ČIŽIĆA Tekuća 2020. godina u radu Društva za športsku rekreaciju Čižići obilježena je, osim korona krizom, i vrlo uočljivom smjenom generacija među balačima Čižića.

Naime, nakon osam g odina održavanja Škole balanja slobodnim stilom, stasala je čitava jedna generacija mladih balača koja sačinjava balačku ekipu Čižići II, koja se već sada ravnopravno takmiči sa mnogo starijim i iskusnijim sudionicima Kupa Dobrinjštine.

Ove godine ždrijebom se našla u skupini sa najjačim ekipama, kasnijim finalistima ovogodišnjeg jubilarnog 25. Kupa Dobrinjštine.

Njihov nastup se može ocijeniti zadovoljavajućim unatoč ubilježenim porazima 1:3 od Sv. Ivana i 1:3 od Kumpanije, ali uz neriješen rezultat 2:2 protiv Rasopasnog, kasnijeg pobjednika ovogodišnjeg natjecanja. Može se reći da su ove godine čak bili rezultatski uspješniji od prve ekipe Čižića koja na žalost nije prošla grupnu fazu natjecanja nakon poraza 0:4 od Krasa I, neriješenog rezultata 2:2 sa Šilom i pobjede 2:0 nad Hlapom.

Samo je pitanje vremena kada će se ova mlada i vrlo perspektivna ekipa uključiti u borbu za sam vrh u bala-

nju na Dobrinjštini. Osim toga, svi su oni i dobri malonogometaši pa su na ovogodišnjem općinskom turniru u Šilu osvojili treće mjesto.

Zato je ove godine pokrenut projekt pod nazivom „Nova generacija - Čižići 2020“ a radi se o školi balanja za novih desetak polaznika uzrasta od 6 do 11 godina starosti. Ohrabruje da su u Školu balanja, a time i u članstvo u udruzi, privučeni novi polaznici i njihovi roditelji, što je dokaz da je ideja pala na plodno tlo i da nema straha za nastavak tradicije balanja slobodnim stilom u Čižićima.

Zadovoljstvo djece i njihovih roditelja, kao i organizatora, proizlazi iz činjenice da se djeca u slobodno vrijeme organizirano bave sportskom rekreacijom, dok udruga pritom regrutira mlade članove koji će uskoro postati glavni nositelji svih aktivnosti udruge. Škola je završila revijalnom utakmicom te podjelom majica, kapa, prigodnih diploma i medalja.

Poteškoću u organizaciji škole predstavlja činjenica da nam u Čižićima nedostaje jog sa dvije staze pa je teže organizirati rad i zadržati pažnju djece u tako velikoj grupi razigranih mališana. Nadamo se i

vjerujemo da će se u doglednoj budućnosti riješiti taj infrastrukturni problem, što će omogućiti mladom naraštaju boćara očuvanje tradicije balanja slobodnim stilom u još boljim uvjetima rada.

Pojedinačno klupsko otvoreno prvenstvo u balanju slobodnim stilom u 2020. g. održalo se već sedamnaesti put, a nakon petnaestodnevnih zanimljivih borbi, završeno je dana 14. 8. 2020. U seniorskom dijelu turnira sudjelovalo je ukupno 16 natjecatelja raspoređenih u četiri kvalifikacijske gr upe. Pobjednik seniorskog turnira Zdravko Sršić u finalu je bio

MT

bolji od Marka Sršića, dok je Marko Turčić osvojio treće mjesto u borbi sa Sinišom Turčićem.

MT MT

42

Sport Pobjednik juniorskog turnira 2020. je Filip Šantić, drugoplasirani Gabrijel Mulac i trećeplasirani Nino Bobovčan. Najbolji izbijač 2020. je Marko Sršić, a najbolji koštač Miljenko Skender.

Svi pobjednici nagrađeni su prigodnim peharima. Ova manifestacija poprima trajna obilježja dopunske turističke ponude u turističkoj destinaciji Čižići u prvoj polovini kolovoza.

Dana 4. 9. 2020. održan je u Čižićima šesnaesti turnir u balanju slobodnim stilom, a zbog epidemioloških razloga organiziran je interno kao klupski turnir u parovima, a sa ciljem da se održi dugo-

MT

godišnja tradicija ovog, donedavno međunarodnog, rujanskog turnira u Čižićima.

Nakon odigranih pet kola po siste-

mu svatko sa svakim pobjednici turnira postali su Marino Turčić, Dominik Sršić i Gordan Krkljuš.

Boćarski turnir “Sveta Jelena 2020”

JELENI KRIŽARICI U ČAST U nedjelju 16. kolovoza, u Tribuljama je, kao i lani, održan turnir povodom blagdana svete Helene (Jelena Križarica, spomendan 18.

8. – ostaci Crkve u neposrednoj blizini mjesta) u organizaciji BK Tribuje. Na turniru je sudjelovalo šest ekipa. Uz domaćine, BK Tribuje, sudjelovali su i njihovi „prethodnici“ Tribuje 2000, Sv. Ivan, Rasopasno, Gabonjin 2 i Kras. Ekipe su bile podijeljene u 2

grupe te se igralo po jednu „partiju“ do dvadeset i jednog punta, ili 40 minuta. U polufinale su se plasirale ekipe BK Tribuje, Tribuje 2000, Sv. Ivan i Gabonjin 2. U borbi za 3. mjesto Tribuje 2000 su svladale Gabonjin 2 te osvojile 3. mjesto. U neizvjesnom finalu (nije se igralo na vrijeme) ekipa Sv. Ivana pobijedila je BK Tribuje 21:17 te tako osvojila 1. mjesto odnosno pobjednički pehar turnira „Sv. Jelena 2020.“ Nakon finalnog dvoboja, uslijedila je dodjela pehara za tri prvoplasirane ekipe, koje je dodijelio u ime domaćina Renato Gržetić te je zahvalio svima koji su pomogli na bilo koji način u organizaciji turnira te Općini Dobrinj na supokroviteljstvu, uz želje da ovaj turnir postane tradicionalan i da se vidimo kletu! Nakon službenog dijela nastavljeno je druženje uz iće i piće do kasnih večernjih sati. tekst i foto: Dalibor Gržetić

43

Domaća beseda

VRNJENI PAKET Koliko god let ime, čo god da si i kaj god da si, vaviki ti se najde niki ki će ti držat komandu. Komandu, urdin, kako god, kako ši, ma od te komandarije uć ne moreš kako god se obrnu…

Jedon takov urdin son zapameti, manko son jih, koti i svi, ime i ohoho više va živjenju. Ma ta jedon urdin, ta jena komanda... tada mi to tako ni zgjedalo, ma vrime je pokazalo da sve ima dva lica a da vrime, jušto to vrime pokaže, va ko je lice tribi gjedat, ko je ono pravo lice… Šezdeset i sedmo leto, šezdeset i sedon dice -Lipo ti je, lipo ti je, ne more ti bit lipje! Obrni se, ma lipota! Pogjedaj se ala, Pere, pogjedaj se i reci da ne vaja! Ne moreš bit lipji!

Nis ime niš drugo za zibrat nego popustit komandi i pogjedat se va velo zrcalo va hodniki: -Ava meni !

-Ma čo, ava meni!? Sve son ti zošila, čovjenu robu, bradu i mustaće son udelala od voni, štramac son dešvala! Oson dan son se mučila i sada da ne vaja ?

-Meri – reko son ženi - nis reko da ne vaja, nego… Meri, ma kaj si videla svetoga Mikulu so klobukon?? On ima kapu, ne klobuk.

-Si ti tu kapu vide? - odvrnula mi je - je ki kada Mikulu vide? Ben… Zna son da moran popustit. Drugi put. Popusti son pred dvajsetok dan kada je selo, ne znan zač, to leto namislelo da sveti Mikula ide po kućah razveselit dicu i da bin ja bi najboji za Mikulu. Popusti son tada, a sada, poznajuć moju Meri, zna son da ni druge nego znova popustit.

Bilo je to 1967. Tada je za dičinu bi organiziran Dan dičje radosti. Ded Mraz je školskoj dici paketiće dava nigdi na finjenici polugodišta, okolo Mladoga leta. Za Mikuju se je običaj drža po mestih, selih, ma više onako da bi se dičini dalo malo smokav, landicu kruha zviše, ki je ime sriće jedon dva šolda i to je bilo to. Ma užanca svetoga Mikuli i Krampusa stara je ki zna koliko i te 1967., selo, va kon je tada bilo kako su šezdeset i sedon dice, odredilo je da ja buden Mikula i da večer pred Mikuju gren okolo po kućah: -Ma koga drugo nego Pera? Šlovik je od svita, naviga je celo živjenji, ima višu pomorsku školu, sada je va penziju prišo zo svita, žena mu je delala va vrtiću i lipo šije to su bili, ala, recimo po modernu, argumenti sela. Meri se je sva vela ćapala dela, zahvajujuć svin svecen da smo jedini va selu ki imamo aparat za

44

litrati, pok ćemo moć dici va Zagreb poslat litrat na kon njin je otoc sveti Mikula. I koliko se je Meri veselela, toliko son ja biva sve nezadovojniji, a kada me je Meri obokla i natentala da se pokrijen pod klobuk, prišla je još jena nevoja: -Meri, dobro, klobuk son prihvati, ma ja gren ko dičini, a ti me pošijaš ko dici so... so sikirun !

-Pok čo?! Zomi sikiru za šalu! Osipić će bit Krampus i da ni besedi reko; čo mu Jele parića, to će oblić, verugi će stavit okolo pasa a ti…ti, Pere, samo njargaš !

Zna son da znova moran popustit. I tako obočen va čovjeno, so zalipjenun vonun po licu, so čovjenin klobukon na glavi i so sikirin v rukah, na dogovorenon mestu našo son se s mojin Krampuson, da bimo večer pred Mikuju razveseleli dičinu, njih šezdeset i sedon zo sela…

Sveti Mikula nima neprijatela Urdin ki smo dobili bi je da idemo va kuće kaj su dica do deset let. Do tada, rekli su glavni od sela, dica veruju va Mikulu i Deda Mraza…

-A čo ćemo evdi…? - zapita son sprid jene kuće.

-A… mali ni na popisu…

-Ma… pok čo da mali ima dvanajst let?!

Ala, kaj smo, smo, a mali se zove Mikić reko son Osipiću - neka se Mikić razveseli Mikuli! Šli smo va tu kuću so normalnim besedami koti i drugdi: -Tko je ovdje bio dobar cijelu godinu, da bi bio dobar i druguuu! - zagrme son na vratih vokuć se zad Krampusa….

-Va ovu kuću niste dobrodošli! – javi se je šlovik, otoc od maloga ko komu smo prišli.

-Zašto? Svi vole svetog Nikoluuuu! – zakanta son tobože veselo..

-Mi ne! - javi se je šlovik znova..

-Ali sveti Nikola, ima prijatelja ovog dječaka, ovdje, Mikića…

-Dobro, dječak je vide Mikulu, sada neka Mikula gre ća - javila se je i mat od maloga..

-Dobroooo, ali sveti Nikola je donio dar! reko son i parti kuntra ocu od maloga… - i to za dječakovog tatu…. evo, za tebe jedna sjekiraaaa, izvoliiiii! Doviđenja, dobrom dječaku i svima! - reko son nakloni se, potegnu Krampusa i šo von…

-Reko son ti da ne gremo nutor, oči su mi padali - reko mi je Osipić.

- Son ja evdi sada Pere ali Mikula? Ja son od sela zet da buden sveti Mikula… Kući ni bi Pere, nego Mikula a sveti Mikula nima

neprijatela…

- Čo ti ni neugodno?

- Nanki malo! – odvrnu son - ala, imamo još kuć za obać !

Sveti Nikola dava a ne zimje…

Da mi je bilo svejeno, ni. Nanki malo ni ugodno kada te niki zirene zo kuće… ma zo druge bandi, jušto koti čo son već vide drugo lice ove moje manovri koj se nis vesele, vide son i drugo lice sikiri ku mi je Meri deboto na barufu dala v ruki. Drugo lice pokazalo se je po drugi put va jenoj situaciji…

Otpriliki pol ure za onin našin škandalon, klampajuć po selu, čuli smo da niki zove: -Sveti Mikulaaaa! Sveti Mikulaaa!

Bi je to, Mikić, mali čiji nas je otoc zigna.

-O, imenjače! -reko son mu -a što bi ti htio?

-Otoc… otoc pita ako bite malo prišo nazada… I on more prit -pokaza je na Krampusa.

-Naravno, naravno, sveti Nikola uvijek dolazi gdje ga zovuuu... - reko son, potežuć Krampusa…

-Klanjam se klanjam se! - ..reko son na ulazu va kuću od ke smo bili zignani i va ku smo sada nazada zvani..

-Pusti to kantani, Pere - reko mi je sejedon šlovik ki me je zigna.

-Ja nisam Pere nego..

-Dosta! – zakriknu je držeć v ruki moju sikiru - Dosta! Evo ti tvoju sikiru! Zomi ju…. i… ako ćeš, kada prestaneš bit Mikula moremo ju… zajeno zakopat… nis školan koti ti, ma se reče da zakopat sikiru znači.. no…

-A tako - reko son- ali ja sam sveti Nikola a sveti Nikola mora dijeliti a ne uzimati darove… I zato… -pošofta son nič Krampusu i ne dajuć mu do besedi reko -.. Ala, pomozi! Daaaj!…

Vraćan ti zgubjeni dar…

Sprid zadnje kuće ku smo namisleli obać, a ka ni bila na našoj lišti, zakriknu son: -Stiže sveti Nikolaaaa!

-Isuse Bože! Pere! Osipe! Vi ste se napili, čo to nosiš na plećih, Pere ??

-Sveti Nikola nosi darove! - reko son dobroj djeci i dobrim ženama… i za tebe ima dar, jer si dobra i najbolja žena! Meri, za te najveći i najteži dar.. komaj son ga nosi…

Krampus mi je pomogo. Nosin ti, zapravo reć, vraćan ti zgubjeni dar… nosin ti nazada…. tvoga brata…

-Ala, Meri, koti nigda kada smo bili dičina, ja tebi ćepu, ti meni pusu – nasme se je Pere.

Domaća beseda -Obrnuto je bivalo; ja son tebe ćepala.. A onput smo oćepali sami sebe…- rekla je Meri i zaplakala-Niki nan ne more vrnut zgubjene leta, Pere!

-Ne, ma ovo čo je ostalo, ne moramo se ćepat odvrnu njoj je i pojubi ju! – I sada reci da Mikula ne postoji!

-Makar i pod klobukon, ma ši - odvrnula mu je Meri skroz smih i sozi – nikomu nosi lipi dar, meni je prneso star, težok dar, ma sejeno, najveći!

Najteži i najlogji dar…

Bi je to morda i najteži dar koga je Mikula ikad maj mora nosit na plećih.

Najteži, težok blizu 80 kil, dog malo monje od dva metra. Sejeno, nosi son ga, par sto metar nosi son ga na plećih.

Zna son, manko mi pleća puknuli, manko se nikad maj ne mogo naravnat, zna son da mi je situacija va koj son se našo pokazala drugo lice i to lice va ko son mora gjedat. Zna son da noseć ta teški dar mojoj Meri, va sejeno vrime zo nje pleć ziniman još teži teret nego čo je bi na mojih plećih.

Zna son da je cela situacija, ka me je toliko znervozala, na moj put živjenja pošjena so razlogon. Sve to – manovra po selu, brada od voni, ka mi je fanj vrimena pustila fleki po licu, sikira sve je imelo smisla i jedon razlog; i Meri i Pere, kih je barufa razdvojila pred deboto dvajset let, trpeli su soki na svoj mod. Krv ni voda a sve čo imaš, niš ne vridiš ako ti je sokidanja

marenda, obed i vičera teret ki ti peže i na plećih i na savjesti…

I koti čo son reko na početku, svih nas dopade va živjenju situacija od ke bimo najradije ušli na drugu bandu svita. A onput, mesto druge bandi svita, pokaže se drugo lice situacije – a situacija, koliko god teška bila, morda je prišla da zo vaših pleć zinome teret, pod čijun težinun o prija, o potla soki popusti. Aš čo god va živjenju imeli, ako nan fali ono zdavni, morda našun krivicun zgubjeno, svi drugi dari i paketi od živjenja neće moća nadomestit mir i sriću ku prnese ki zna kada zgubjen a znova vrnjen dar…

Gordana Gržetić

STRGANJE (Krijesovi) Vatra je oduvijek u životu čovjeka imala veliko značenje. U početku se čovjek vatre bojao, a onda ju je upoznao i naučio se njome služiti u svakodnevnom životu ili, ako je vjerovati grčkoj mitologiji, ljudima je vatru dao Prometej kako bi im olakšao život. Jer vatra ih je grijala, pomagala pri pripremanju hrane, davala im svjetlo i branila ih od divljih zvijeri. Uz pomoć vatre ljudi su krčili šume i šikare i počeli obrađivati zemlju za uzgoj žitarica.

Iz zahvalnosti prema vatri rodili su se poganski običaji paljenja velikih vatri – krijesova, jer se vjerovalo da će moć vatre odagnati zle duhove i druge nevolje iz života ljudi. Postao je običaj i tradicija da se paljenjem krijesa obilježavaju zimski i ljetni solsticij (najkraći i najduži dan u godini) i proljetna i jesenska ravnodnevica. Čovjek je pratio zbivanja i promjene u

prirodi i osjetio potrebu da paljenjem krijesova izrazi svoju radost zbog ponovnog rađanja sunca zimi kad se dani počnu produživati, u proljeće da izrazi radost zbog buđenja života u prirodi, a ljeti i ujesen da izrazi zahvalnost za obilje plodova kojima je urodio njegov mukotrpan rad.

Te promjene u prirodi pratili su kasnije i kršćanski Blagdani – Božić i Uskrs. U našem narodu najviše su se održavali božićni, uskrsni i ivanjski krijesovi. I danas se još u Zagorju i Podravini slažu od cjepanica visoke piramide vuzmenke i pale se o uskrsu. Još su poznatiji ivanjski krijesovi koji su se palili diljem hrvatskih krajeva.

Na mojoj boduliji krijesove smo zvali strganje, a palili smo ih 23. lipnja uoči Ivanja. Tih se radosnih događaja i uzbuđenja koja su ih pratila i danas živo se sjećam.

U pripremi za strganju sudjelovali su mladići i starija djeca. Oni su najprije izabrali, a onda očistili pogodni teren.

Od posječenog granja, trnja i suhe trave slagala se hrpa za paljenje strganje. Poželjno je bilo da to mjesto bude visoko kako bi se strganja što dalje vidjela ili da to bude čistina na kojoj će se moći preko vatre preskakivati. Preskakivanjem preko vatre mladići su dokazivali svoju hrabrost i okretnost te se time pravili važni pred skupljenim gledateljima kojih je uvijek bilo mnogo, jer je to za našu seosku zajednicu bio velik i radostan događaj na koji se čekalo cijelu godinu.

Dok je vatra gorjela ljudi su se družili, gledali plamen kako se diže uvis i razgovarali, djeca su galamila a pone-

kad bi se čula i pjesma.

Kad bi se vatra dovoljno smanjila, počelo je preskakivanje koje je bilo praćeno raznim povicima. Uz ohrabrivanje, poticanje i glasna odobravanja i pohvale, bilo je i ruganja, ako nešto nije ispalo dobro. Kako se vatra smanjivala i pretvarala u žar, sve bolje su se vidjele vatre koje su gorjele na cijeloj obali i kroz noćnu tamu bez električne rasvjete obasjavala krajolik.

A ljudi su se pomalo razilazili svojim kućama zadovoljni što su zajedno proveli jedno lijepo veče. Neki su slijedećih dana pepeo od ivanjske strganje prosipali po svojim poljima da im povećaju plodnost.

Kao i mnogih drugih lijepih narodnih običaja tako i strganja nažalost više nema. Oni žive samo u sjećanju nas najstarijih bodula.

Mate Kirinčić

45

Savjeti stručnjaka

COVID 19 – MASKE Otkako je počela pandemija korone, na mnogo načina smo informirani o saznanjima o bolesti, o COVID centrima u bolnicama, o broju zaraženih i nažalost umrlih.

Međutim, nažalost, još uvijek ima onih „pametnijih“ za koje je to izmišljeno, ispolitizirano i to ističu na društvenim mrežama ili prosvjedima. Njima na dušu!

Mene posebno smeta odnos prema zaštitnim maskama.

Medicinska zaštitna maska ima tri sloja. Vanjski, najgušći treba ići prema VAN, kako bi njegova gustoća spriječila ulazak štetnih čestica prema licu - sl. 1 Unutarnji sloj koji ide prema licu je tanji kako bi se lakše disalo, on apsorbira vlagu koja izlazi iz usta i nosa, a koja se akumulira u srednjem sloju - sl. 2 Zato se preporuča mijenjati masku.

Na maski je metalna trakica koja se oblikuje prema nosu - sl. 3 Maska je pravilno postavljena kada je nos POKRIVEN! „Magljenje naočala“, “nemogućnost disanja“ su isprike koje najčešće čujemo. Ti koji to govore moraju znati da one bakterije i viruse koje ISPUHUJU kroz nos na masku presele u OČI kada podignu masku iznad nosa! sl. 4 i 5 Takvim i svim ostalim skepticima moja poruka bi bila: - pogledajte one zdravstvene radnike u COVID centrima kako su odjeveni i ne žale se!

- pogledajte zaposlenike Domova za starije i nemoćne kako su odjeveni i ne žale se!

- pogledajte majke koje komuniciraju preko mobitela sa svojom djecom jer su na radnom mjestu gdje su COVID pacijenti!

- sigurna sam da poznajete nekoga tko ima koronu - zar nemate empatije prema toj osobi?

sl. 1

sl. 2

I za kraj - budimo odgovorni, ne prigovarajmo, molimo Boga da ova pandemija što prije prođe, poštujmo epidemiološke mjere koje su nam dane i koje se radi očuvanja našeg zdravlja stalno mijenjaju! Želim vam čestit i blagoslovljen Božić i zdraviju i sretniju 2021. godinu !

sl. 3

Tatjana Radivoj, dr. med. dent.

sl. 5

sl. 4

NABAVKA SADNICA MASLINA, SMOKAVA I TRSI U cilju poticanja razvoja poljoprivrede Općina Dobrinj će i nadalje sufinancirati nabavku sadnica putem udruge “Ekoliburnija”. Stoga pozivamo zainteresirane da se u razdoblju od 11. do 29. siječnja

46

2021. g. mogu prijaviti na tel: 848344 i 848-307 od 7 do 15 sati kako bi naručili potreban broj sadnica.

Osim maslina i smokava nabavljat će se i sadnice loze (trsi) sorte žlahtina i crne sorte ukoliko ih

uspijemo nabaviti. Općina Dobrinj sufinancirat će nabavku sadnica u iznosu 50% od prodajne cijene. Za korištenje povlaštene cijene uvjet je da sadnice budu posađene na području naše općine.

NK

Kutak za najmlađe Sveti Nikola našao način da podijeli poklone

MALO PJEŠKE, MALO TRAKTOROM, MALO PREKO POSREDNIKA Iako je ova godina sva neka “posebna”, naš sv. Nikola zamolio je članice Odbora za odgoj i obrazovanje, socijalnu skrb izdrastvenu zaštitu da dječici podijele pakete koje im je poslao. Paketi su podijeljeni u osnovnoj školi do 4. razreda, vriću i jaslicama, te u prostoriji društvenog doma u Polju. Sve to u organizaciji Općine Dobrinj, Od-

bora za odgoj i obrazovanje, socijalnu skrb i zdrastvenu zaštitu.

U Šilu je ove godine sv.

Nikola odlučio posjetiti djecu predškolske dobi, pa je to učinio traktorom. Putovao je tako sv.

Nikola ulicama Šila i Polja te darivao djecu, a sve to dočarat ćemo vam slikicama.

Sveti Nikola, čekamo te i iduće godine !!!!! tekst i foto: Ivančica Dunato

PODJELA PAKETA OSOBAMA STARIJIM OD 80 GODINA I ŠTIĆENICIMA DOMOVA ZA STARIJE OSOBE Kao i svake godine Općina Dobrinj, Odbor za odgoj i obrazovanje,socijalnu zaštitu i zdrastvenu skrb podijelit će poklone. Članice odbora posjetit će kućanstva, a domovima ćemo se ove godine prilagoditi prema mjerama

koje su na snazi vezane za COVID19. Ove godine podijelit će se poklon bonovi za 180 korisnika a vrijednost pojedinačnog bona je 250 kn. Iz proračuna Općine Dobrinj utrošeno je 45000 kn u ovu svrhu kao i ranijih godina.

Radost koja se osjeti u tim dobrim dušama ne može se opisati riječima, to možeš jedino doživjeti odlaskom do njih.

Predsjednica Odbora Ivančica Dunato

47