Uspjesi učenika Prve bošnjačke gimnazije, Fatiha Žgalja

PRIPREMILA: AMINA PILAV, UČENICA I RAZREDA PRVE BOŠNJAČKE GIMNAZIJE

Kada se javila tvoja ljubav prema fizici i zbog čega smatraš da se fizika izdvaja od drugih nauka?

Počeci naših ambicija i sklonosti su skoro uvijek u djetinjstvu, iako nekad ne prepoznajemo faktore koji su nas tada oblikovali u ono što smo danas. Mislim da je i moj slučaj takav. Kao djeca ispitujemo svijet oko sebe onako kako to rade fizičari: isprobavamo i dovodimo stvari u međusobnu vezu. Einstein bi rekao da kao djeca razmišljamo o prostoru i vremenu, o osnovnim problemima i pitanjima (za to kao odrasli nemamo vremena), a on je, eto, ostao dijete, razmišljao o prostoru i vremenu i došao do teorije relativnosti. Imao sam tada knjigu „A zašto?“, jednu od onih poznatih hiljadu zašto –hiljadu zato (čuvam je i danas). Dobio sam je kada sam tek počeo da čitam. Tu su velika pitanja poput toga kako nastaju crne rupe, šta će biti sa našim Suncem ili zašto se javljaju plime, bila objašnjena na veoma zanimljive i razumljive načine, tako da su me odmah privukla. Volio sam prepričavati ta objašnjenja, uvijek i sam otkrivajući nešto novo što sam mogao zaključiti ili nešto nepoznato što me kopkalo. Smatram da je fizika temeljna prirodna nauka. Povezana je sa svijetom u kojem živimo tako da možemo vidjeti veliki dio onoga što izučava, ili makar vršiti eksperimente (u tom pogledu matematika je veoma apstraktna). S druge strane, široka je i generalna jer se ne bavi samo pojedinostima, već općim zakonitostima prirode (hemija i biologija su, s druge strane, veoma primijenjene i „specijalizovane“). Čovjekovo iskustvo prirode i njegov doživljaj svijeta bazira se na otkrivanju uzročno-posljedičnih veza među događajima. To je jedan racionalni postupak kojim pokušavamo objasniti i definisati stvari oko sebe. Upravo se time bavi fizika: želi odgovoriti na pitanja kako i zašto, o čemu god bilo to pitanje, i želi otkriti zakonitosti po kojima se uspostavljaju te uzročnoposljedične veze. Te zakonitosti neko naziva prirodnim, a neko Božijim zakonom (a to dvoje su jedno te isto, barem ja tako gledam na to). Meni se fizika učinila zanimljivom i bliskom, zajedno sa još nekim stvarima, a neke stvari nisu. Za nekog drugog taj skup interesovanja bit će, naravno, drugačiji, i dobro je što je tako. Mislim da djeci treba dozvoliti da odaberu ono što ih zanima, umjesto da se na nešto tjeraju ili prisiljavaju. Sve što se radi preko volje ne može imati jednako dobre rezultate kao ono što se radi sa iskrenom ljubavlju i željom za napredovanjem i znanjem. Moj put je bio takav i na tome sam zahvalan Bogu i svojim roditeljima i porodici. Moglo bi se reći da sam ka fizici povučen, a ne nužno gurnut.

Kada si se počeo takmičiti i na kojim takmičenjima si učestvovao?

Počeo sam se takmičiti od 8. razreda osnovne škole, kada kod nas i počinju takmičenja iz fizike. U osnovnoj školi, pa malo i u srednjoj, pored fizike učestvovao sam i na takmičenjima iz matematike, informatike, geografije i engleskog jezika. Vremenom sam izlazio iz takmičarskih krugova nekih od tih predmeta, ali u fizici sam ostao do danas. Pored takmičenja, učestvovao sam na kampovima fizike (to je odlična prilika da steknete nova znanja i prijateljstva i preporučio bih ih svakome), masterclassovima, predavanjima, susretima fizičara... Pokušavam otići na što više mjesta gdje mogu naučiti nešto novo.

Možeš li nam spomenuti svoje najbolje rezultate do sada?

Nije zahvalno pričati o vlastitim postignućima, pa ću kratko, i to o onome što ja smatram najbitnijim. Pored kantonalnih, federalnih i državnih takmičenja na kojima sam učestvovao, istaknuo bih

Međunarodnu olimpijadu iz fizike na kojoj sam osvojio bronzu, Evropsku olimpijadu iz fizike (također bronza), dvije Svjetske olimpijade metropola (dva puta srebro) i Balkansku olimpijadu iz fizike (bronza). Da ne bude samo o fizici, spomenut ću da sam u srednjoj školi na Evropskoj olimpijadi iz geografije osvojio srebrnu medalju.

Smatraš li da se u našem obrazovnom sistemu fizika treba na drugačiji način podučavati?

Naš obrazovni sistem općenito ima mnogo mana, što ne znači da nema i prednosti. Što se fizike tiče, šteta je što više pažnje nije posvećeno eksperimentima. Neke škole imaju mogućnost za izvođenje eksperimenata na nastavi, ali u većini slučajeva, eksperimentalni dio je sveden na minimum ili ga nikako nema. Mislim da je to veliki nedostatak, jer svaki eksperiment doprinosi boljem razumijevanju teorije i obratno. Također, ne sviđa mi se kada vidim da se fizika svodi na učenje formula napamet kako bi se u njih uvrstili dati brojevi, a formule zaboravile odmah nakon toga. To može i računar i kalkulator. Volio bih da je veći akcenat stavljen na stvarno razumijevanje pojava i procesa iza tih formula, kao i izvođenje formula (ako ne detaljno, makar opisno). Mislim da je važnije znati kako i zašto se nešto dešava nego formulu koja to opisuje (formula se i izvodi iz opisa samog procesa). S tim u vezi, isti prirodni fenomen može se objasniti u više nivoa težine, od onog prilagođenog djeci do onog koji razumiju stručnjaci u toj oblasti. I formule su podijeljene na više nivoa, i uvijek je ona ispod zapravo poseban slučaj one iznad. Kada pređete sa nižeg na viši nivo, uvijek je lijepo vidjeti kako se nova formula koja je komplikovanija i obuhvatnija u nekom posebnom slučaju svodi na onu koju ste prije znali. Tada shvatite da ste zaista naučili nešto novo. San svakog fizičara je ujedinjena teorija fizike, jedna formula iz koje se sve ostale mogu dobiti. Ali takav nivo moguće je dostići samo uz potpuno razumijevanje prirode oko nas.

Koliko profesor ima značaja u interesovanju za neki predmet?

U mom slučaju, veliki utjecaj na moje interesovanje i dosadašnji razvoj na polju fizike imali su oni koji su me podučavali: nastavnica fizike u osnovnoj školi, profesori u srednjoj školi, i ostali profesori i osobe s kojima sam radio i od kojih sam učio. Općenito, stav učenika prema predmetu uveliko je određen načinom na koji profesor podučava i prezentuje taj predmet. To može imati i pozitivan i negativan efekat na učenje. Svakako, ne utječu samo profesori na rad i zanimanje za neki predmet, pogotovo danas kada nam je dostupno toliko izvora za učenje. Neki fizičari se u metodama podučavanja toliko ističu da od njih uče i oni koji ih nikada nisu sreli u učionici. Feynman je bio jedan takav profesor. Njegova predavanja iz fizike skupljena su u knjige iz kojih danas mnogi uče. Njegov pristup učenju je zanimljiv: išao bi u pojedinosti i detalje stvari dok ih potpuno ne bi razumio. Iz toga je i nastala tzv. Feynmanova tehnika učenja, koja, ukratko, podrazumijeva da prvo naučite nešto o određenom predmetu, a potom tome podučavate druge. Prilikom podučavanja, naići ćete na praznine u vlastitom znanju. Tada se vraćate na prvi korak i ponovo učite. Na kraju, bitno je da ono što znate možete pojednostaviti i prenijeti znanje drugome. Suština je u sljedećem: ako nešto ne možete jednostavno objasniti, ne razumijete to dovoljno dobro. Ima osoba koje posjeduju veliko znanje o nekom predmetu, ali ga ne mogu dobro iskomunicirati. S druge strane, neko sa manje znanja možda će bolje podučavati. Zato dobar profesor treba biti u mogućnosti pristupiti učenicima na način koji će njima biti razumljiv. Dobar profesor nije onaj koji vam “servira” odgovor i rješenje, već onaj koji vam pomogne da sami do njega dođete i time napredujete.

Čime se želiš baviti u budućnosti?

Ono što bih volio raditi kreće se u prostoru između istraživačkog rada i podučavanja fizike. Mislim da po tom pitanju nisam pretjerano izbirljiv (barem trenutno), pa zavisi od toga kakva se prilika ukaže. Ono što mogu reći jeste da bih sigurno volio raditi nešto što je vezano za fiziku, a pogotovo me zanima astrofizika i fizika čestica (dvije oblasti na suprotnim stranama spektra fizike). Čvrsto vjerujem da je svaki rad i doprinos u fizici ujedno i doprinos za društvo u cjelini. Iako fizičari mogu raditi u brojnim granama (ta zanimanja ne moraju uvijek ni biti direktno vezana za fiziku), u našoj zemlji još uvijek nema toliko različitih opcija koliko ih ima na drugim mjestima, posebno kad se radi o modernim oblastima fizike. Nadam se i vjerujem da će se to u bliskoj budućnosti promijeniti.

Uredništvo