Kako sam svog trogodišnjaka naučila štedjeti?

Piše: Ana-Marija Mazgar, Regionalni manager za Centralnu Hrvatsku, Wustenrot stambena štedionica

Mama, mama, zašto ja nemam kasicu prasicu kao što ima Peppa Pig?

Ma je li to stvarno moguće? Pola života radim s klijentima u poslovima oko štednje i odradila sam hrpu radionica financijske pismenosti za djecu i građane, a onda me moj trogodišnjak šokira pitanjem – gdje je njegova kasica prasica!

Ti mali – veliki ljudi nas toliko puta u životu osvijeste za neke stvari koje se kao podrazumijevaju, ali ih mi nekako zapostavimo. Nakon tog njegovog ‘osviještenja’, počela sam aktivno razmišljati, kako dijete naučiti štedjeti? Razgovarala sam i s drugim roditeljima i shvatila da gotovo nitko ili rijetko tko, ima negdje štednju za djecu. Učimo ih razne stvari u životu, a ova kao da pada u drugi plan.

Naravno, prvo sam mu s posla donijela kasicu prasicu. Bio je presretan, pogotovo što je stvarno bila oblika praščića. Odmah je u nju stavio dva novčića i ponosno je držao u rukama, čak i dok je gledao crtiće. Kasica je danima bila glavna igračka. A onda smo polako počeli s primjerima kako štedjeti.

Obično nemamo naviku davati djetetu novac, u dobi od tri godine smatramo da mu uistinu nije potreban, čak niti novac koji ponekad dobije od rodbine, ne dobije direktno on. Taj novac ide u štednju, koju smo otvorili za njega kada se rodio. Pomalo se i ta kasica puni, a štedimo za dane kada dođe na red maturalac, auto-škola, putovanje, možda učenje stranih jezika u inozemstvu i slično. Obzirom da ne znamo što nas može snaći u životu, skupljajući na ovaj način čuvamo barem malu zalihu za njega. Polako mu objašnjavamo da ima štednju u štedionici i tamo skupljamo novčiće za nešto što će mu trebati ili što će željeti kada bude veći. Presretan je kad u poštanskom sandučiću dođe pismo naslovljeno na njega, iako je došao, za nas odrasle, samo običan izvještaj o štednji, za trogodišnje dijete to je njegova pošta.

Odlučili smo mu odmalena pokazati kako se novac stvara čarolijom, već da za taj novac mi radimo. Početkom godine otišli smo na odmor u jedan obiteljski hotel. On je naravno bio oduševljen. Kad smo krenuli kući, zamišljeno je sjedio u autu i u jednom trenutku rekao, ja bih ponovno na more. Iako se niti nama nije išlo kući, odgovorili smo mu kako moramo ići raditi kako bismo zaradili novčiće kako bismo si mogli priuštiti da ponovno dođemo. Jako dobro je to prihvatio i pomalo shvaća da se novac dobiva radom, što nam je vrlo bitno.

Kada je malo porastao, predložila sam mu da proba zaraditi novčiće. Bio je oduševljen. Sakupio je sve plastične boce, koje čuvamo u jednoj kanti na balkonu. S ponosom ih je donio u trgovinu, ugurao u aparat i uzeo listić. Na blagajni je sam predao listić teti i dobio 6 kn. Bio je oduševljen, bili su to prvi novčići za kasicu i što je njemu bilo važno, sam ih je zaradio. Čim smo došli kući, odjurio je po kasicu, da ju napuni zarađenim novčićima. Nakon još jednog takvog ‘odrađenog’ posla, odlučio je počastiti malu seku vožnjom u lunaparku. Skupio je za dvije vožnje i samostalno ih platio, a naravno da su mama i tata kupili žetone za sve ostalo. Izvrsno smo se proveli. Nakon što smo stigli kući shvatio je da je kasica prazna i zaključio da je ipak još trebao skupljati novčiće. Dakle postigli smo svoj prvi cilj u financijskoj edukaciji našeg trogodišnjaka, shvatio je princip štednje i princip trošenja.

Mi smo odlučili učiti dijete štednji i potrošnji pokazujući vlastitim primjerom, te kroz svakodnevne situacije ga navesti da on sam osjeti što to točno znači. Nema nekog univerzalnog recepta kako dijete naučiti štedjeti, ali kao što je sa svim stvarima u životu, mislim da je jako bitno o tome razgovarati i financije uključiti u svakodnevni život s djetetom.

Na žalost financijska pismenost, štednja, ulaganje, raspodjela financija i sve ove, za život vrlo važne stvari, ne učimo u vrtiću, niti u školi. Mnogi od nas odrastu bez ikakve financijske pismenosti i to neznanje nam stvori problem za cijeli život. No dobra vijest je, da savjet i odgovor na pitanja što, kako i gdje štedjeti, možete uvijek potražiti u nekoj od iskusnih financijskih institucija na tržištu. Možete provjeriti i koje uvjete štednje za djecu se nude, a prilikom pretrage pripazite da dječja štednja bude, po mogućnosti, bez naknada i s fiksnom kamatom stopom, te da sami birate koliko i kada želite uplatiti. Ova opcija je idealna kada za poklone od rodbine i kumova dijete dobije novac.

Često čujem od roditelja kako se ne isplati štedjeti. Možda trenutno nije neka velika zarada, ali ono što dugotrajno ostavljamo djetetu kroz štednju je znanje za cijeli život, a i ušteđevina, koju skupimo kroz godine, vrlo dobro dođe u trenutku kada nam je potrebna.

A ja imam sad novi problem. Naime, Petar me zabrinuto pitao – mama, a zašto ja nemam novčanik??? No, o ovoj temi, drugom prilikom!