Popodnevno spavanje, do koje dobi?

Od najranije dječje dobi postavlja se pitanja: „Kada djeca prestaju spavati popodne?“.

Sva živa bića trebaju san. To je primarna aktivnost mozga za vrijeme ranog razvoja. Ritam budnosti i spavanja je reguliran ritmom dana i noći, a potrebno je određeno vrijeme da se ova dva ritma usklade. To se počinje događati nakon otprilike 6 tjedana od rođenja, a ravnomjerni ciklusi se uspostave u prosjeku nakon tri do šest mjeseci starosti djeteta.

Većina djece izbacuju popodnevni odmor između treće i pete godine života. Dnevno spavanje važno je kako bi se djetetovo tijelo odmorilo od raznih dnevnih aktivnosti. Ukoliko ipak dijete izbaci dnevni odmor iz svoje rutine prerano u organizmu će se nakupljati hormon pod nazivom kortizol koji nepovoljno djeluje na ponašanje djeteta, najčešće u vidu čestih tantruma te smanjenje pažnje. Stoga je vrlo važno da roditelji prepoznaju treba li dijete nastaviti sa dnevnim spavanjem ili je u stanju izdržati dan bez odmora.

Količina i broj dnevnih odmora mijenja se ovisno o dobi djeteta.

Preporuke National Sleep Foundation za ukupne sate sna prema dobi su slijedeće:

Novorođenče do 2 mjeseca: 10,5 do 18 sati sna

3-12 mjeseci: 9,5 do 14 sati sna

1-3 godine: 12 do 14 sati sna

3-5 godina: 11 do 13 sati sna

5-12 godina: 10 do 11 sati sna

13-18 godina: oko 9 sati sna

Primjerice, djeca u dobi od tri do pet godina ukupno spavaju deset do trinaest sati tijekom 24 sata.

No, nismo svi jednaki i ne treba svu djecu svrstavati u isti kalup, jer postoje djeca koja se ne uklapaju u ove okvire i koja sasvim normalno funkcioniraju i bez zadane količine sati spavanja. Ne možemo forsirati dijete da spava preko dana, ukoliko ono nije umorno i ne može zaspati. Tjerati dijete koje nije umorno i sasvim se normalno ponaša tijekom dana, bez znakova umora i nervoze, sasvim je besmisleno.

Odgovor na pitanje „Kada je dijete spremno izbaciti popodnevni odmor?“ ovisi o više čimbenika, o djetetovoj količini energije, temperamentu, vrsti aktivnosti tijekom dana, količini sna koju dobiva noću, dnevnoj dinamici i slično. Neka djeca, već sa tri godine, prestanu spavati kroz dan i ukoliko normalno funkcioniraju, to je sasvim u redu, dok će neka djeca spavati danju i sa pet godina ukoliko im je to potrebno. Dakle odgovor na traženo pitanje je da pravila nema.

Znakovi da je djeci još uvijek potreban dnevni odmor:

• brzo se naljute

• neraspoloženi su

• nespretni su

• zaboravni su

• plačljivi

• imaju napade bijesa

• nedostatak entuzijazma

Neke statistike nam govore kako do četvrte godine života, danju spava čak 40% djece, dok do pete godine života to čini 30%, u koju od kategorija spada vaše dijete procijeniti ćete sami, sukladno njegovom ponašanju.

U vrtićkoj rutini dnevni je odmor djeci prilika za odmor i opuštanje nakon ručka i dinamičnog prijepodneva. Moramo razumjeti kako je većini djece vrtićka dinamika mnogo zahtjevnija od one kućne, stoga postoje djeca koja kod kuće više ne spavaju popodne, dok to u vrtiću uredno čine. Ukoliko dijete više ne spava danju, a ostala djeca u skupini to čine, preporuka svakog odgojitelja je da se ipak odmori i opusti neko vrijeme uz laganu glazbu, slu- šanje zvukova iz prirode, čitanje priča od strane odgojitelja, a nakon odmora, vrijeme do ponovne igre s prijateljima, može popuniti tihom igrom dok ostala djeca spavaju. Na ovaj način dijete razvija prosocijalna ponašanja učeći se zadovoljavanju vlastitih potreba, primjerice neka tiha aktivnost, uz istovremeno uvažavanje potreba drugih u skupini, u našem primjeru za dnevnim odmorom.

Neprimjereno je „tjerati“ pospano dijete da ostane budno, jednako kao i ono koje nije pospano da spava. Dijete koje leži mirno dva sata, ne baveći se pritom nikakvom aktivnošću, osim što će biti frustrirano radi nekonstruktivno provedenog vremena, gubi povjerenje u odraslu osobu da će se adekvatno pobrinuti za njega. Odgojne metode treba prilagoditi potrebama djeteta gradeći dobar odnos temeljen na uvažavanju individualnosti svakog pojedinca u grupi.

Važno je napomenuti kako je noćni san važniji od onog dnevnog, osobito u dječjoj dobi, jer se hormoni apetita i rasta luče tijekom noćnog sna. Ukoliko dijete ima poteškoća s koncentracijom postoji vjerojatnost da ne dobiva do - voljno sna. Prekasni odlazak na spavanje, spavanje u prostoriji s elektroničkim uređajima te izloženost plavoj svjetlosti pred san, ometaju dobru praksu uspavljivanja i spavanja.

Znakovi spremnosti djeteta za izbacivanje dnevnog odmora iz rutine:

• djetetu treba dugo da zaspi u vrijeme popodnevnog odmora

• nije umorno kada je vrijeme za noćno spavanje

• tijekom dana ne pokazuje znakove umora, niti razdražljivost

• u stanju je ostati budno tijekom cijelog dana, dok navečer lako zaspe u uobičajeno vrijeme

Na kraju, nužno je naglasiti kako je svako dijete jedinstveno, drukčije i posebno. Kako u svemu ostalome, tako se te razlike primjećuju i pri navikama spavanja. Ne postoje smjernice koje bi nam dale odgovor na pitanje „Kada bi dijete trebalo prestati spavati popodne?“. Kada dođe vrijeme za to, znati ćete!