Makinja ča sama trče - Povijest automobilizma i motociklizma u Splitu

Valter Firić

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

MAKINJA ČA SAMA TRČE

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU Nakladnik: Medijska Osobnost d.o.o. Split Urednik: Josip Radić, dipl.oec.

Autor: Valter Firić Grafičko oblikovanje: Mario Radić Tehnički urednik: Alen Šestan Lektura: dr. sc. Ivana Kurtović Budja Tisak: Sajam Ideja d.o.o. Zagreb Mjesto i godina izdavanja: Split, 2017.

Recenzenti: prof. dr. sc. Neven Šerić i Goran Borčić, prof.

Fotodokumentacija: Muzej grada Splita, Muzej sporta u Splitu, Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu, Nedjeljko Ambrošić, Zdenko Barišić, Vladimir Beara, Neven Benzia, Ranko Borovec, Goran Borčić, Željko Bubalo, Gorka Bulat, Branko Cetušić, Mladen Cukrov, Andro Damjanić, Valter Firić, Rudolf Jakl, Nikola Jaman, Slobodan Jelić, Frane Kaliterna Juti, Marina Kraus, Enci Kovačević, Robert Kučić, Jerko Laura, Tomislav Marinković, Božo Matošić, Frane Mikelić, Đuro Miklaušić, Mladen Novak, Vojislav Novaković, Stjepan Ostojić, Jasmina Parić, Ana Marija Paut, Sanja Pavlović, Petar Perić, Drago Perlain, Jakov Prkić, Nediljko Pušić, Josip Radić, Lada Reić Tomašević, Igor Lukica Rako, Flora Šarić, Božidar Šitić, Siniša Tartaglia, Igor Trumbić, Gordana Tudor, Valentino Valjak, Damir Vrdoljak, Ada Vidošević, Mladen Vukasović Điđi, Željko Zanella.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 629.331(497.583Split)(091) 629.326(497.583Split)(091) 796.7(497.583Split)(091) FIRIĆ, Valter Makinja ča sama trče : povijest automobilizma i motociklizma u Splitu / Valter Firić. - 1. izd. - Split : Medijska osobnost, 2017.

Bibliografija.

ISBN 978-953-59830-0-2 I. Automobili -- Split -- Povijest II. Auto-moto šport -- Split -- Povijest 170212045

O nakladniku: Tvrtka Medijska Osobnost d.o.o. iz Splita utemeljena je 1994. godine. Od 1998. u potpunosti producira specijaliziranu TV emisiju Auto Moto Nautic Vision koja je dosegla preko 1.000 izdanja, a obrađuje različite teme iz automoto industrije i nautike. Osim video produkcije tvrtka je nakladnik kolekcionarskog časopisa Oldtimer Club koji izlazi dva puta godišnje.

6

Valter Firić

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

PRVO IZDANJE

Split, 2017.

7

MAKINJA ČA SAMA TRČE

S

A

D

R

Ž

A

J

:

RIJEČ UREDNIKA

str. 9

UVOD

str. 11

KAKO SU SE SPLIĆANI NEKADA VOZILI?

str. 12

PRVI AUTOMOBIL U SPLITU

str. 14

OSNIVANJE AUTO KLUBA SPLIT

str. 20

VOZILA I PROMET DO POČETKA PRVOGA SVJETSKOG RATA

str. 30

VOZILA I PROMET IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

str. 42

AUTOMOTO SPORT IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

str. 114

VOZILA I PROMET POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA

str. 172

AUTOMOTO SPORT NAKON DRUGOGA SVJETSKOG RATA

str. 208

8

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

Josip Radić za upravljačem, 1961.

J

RIJEČ UREDNIKA

oš se i danas u svijetu neki prepiru oko toga tko je „otac prvog automobila” te kako se zapravo rodila misao o onome što se danas čini tako jednostavnim i u biti se nije nimalo promijenilo, a pokreće najveći broj kopnenih vozila i danas. Izum, konstrukcija i nastanak prvog automobila u svijetu na benzinski pogon datira od 1885. godine, kada se pojavilo Mottorwagen vozilo Carla Benza. Ispočetka su ga nazivali najraznovrsnijim imenima, a najčešće kolima bez konja. Šesnaest godina poslije, kada su Splićani ugledali čudno vozilo, nazvali su ga kar brez konji koji grmi i smrdi, ali je na kraju ostao naziv makinja ča sama trče.

Potkraj 19. stoljeća Split je imao osamnaestak tisuća stanovnika, a nalazio se u jednoj od gospodarski najzaostalijih i prometno najizoliranijih pokrajina tadašnje Austro-Ugarske Monarhije.

Godine 1862. dobio je plinsku rasvjetu iz Plinare, 1877. prvu željezničku vezu izgradnjom pruge Split – Siverić – Šibenik, a 1895. uveden je i telefon s 33 pretplatnika.

Kada danas razmišljamo o činjenici da se u Splitu prvi automobil pojavio već potkraj 1901. ili početkom 1902. godine, prva bi misao bila: kako je uspio stići, odnosno koliko mu je trebalo vre-

mena. Jedno je sigurno, stigao je iz Beča, a dovezao ga je austrijski inženjer zaposlen na upravo započetoj gradnji uskotračne željezničke pruge Split – Sinj. Od tada Splićani, poznati po temperamentu i strasti, vrlo su brzo prihvatili ovakav način prijevoza, ali i uživanja u vožnji te su odmah shvatili važnost automotoindustrije kao gospodarske djelatnosti.

Knjiga obiluje fotografijama, od kojih većina nije nikada objavljena jer je riječ o privatnim fotografijama iz obiteljskih fotoalbuma. Bogat fond fotografija na najbolji način prikazuje povijesne činjenice i opisuju društveni trenutak i tako podiže vrijednost izdanja. Knjiga će, zasigurno, probuditi brojne emocije među Splićanima, a napose među onima koji će na njezinim stranicama prepoznati svoje obiteljske fotografije.

Nadam se da će ova knjiga potaknuti i druge na prikupljanje fotografija i informacija, što će nas, zasigurno, odvesti do još novih i dosad neotkrivenih povijesnih činjenica. Poticanjem tradicijske vrijednosti tehničke baštine kroz obilježavanje više od stoljeća automobilističke povijesti na ovim prostorima, knjizi je svrha proširiti krug zaljubljenika u tehničku baštinu i potaknuti ih na njezino očuvanje.

Josip Radić, urednik

9

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Hotel Della Ville u vrijeme dolaska prvog automobila u Split, oko 1900.

PRVI AUTOMOBIL U SPLITU

O

d tada nije prošlo mnogo vremena, a u gradu se pojavio prvi automobil kojeg je, prema sjećanjima starijih Splićana, iz Beča dovezao jedan austrijski inženjer zaposlen na upravo započetoj gradnji uskotračne željezničke pruge Split – Sinj. Automobil je zacijelo bio dovezen da bi se njime mogla lakše obilaziti dionica pruge tijekom izvođenja radova na njoj, a je li to bilo već krajem 1901. godine, nije poznato. Jedan od inženjera koji ga je tada koristio bio je mjernik G. B. Sard, član splitskog konzorcija Antičević i družina, koji je gradio tu željezničku prugu. Prilikom obilaska pruge, u ljeto 1902. godine kako je zabilježeno, Sard je u nekoliko navrata fotografirao taj automobil i njegova vozača kod željeznič-

14

kog nadvožnjaka na Meterizama, kod Vidovića mosta uz rijeku Jadro i vjerojatno na izletu u Livnu. Ne zna se je li možda inženjer Sard bio vlasnik toga prvog automobila. Sve što je u to doba bilo u vezi s automobilima smatralo se sportom i zabavom, a malo tko je pretpostavljao da će cestovna motorna vozila uskoro imati toliku važnost u prometu ljudi i roba. O tome su slično razmišljali i tadašnji novinari za koje je gradnja ove željezničke pruge imala izuzetan prometni značaj za gospodarski razvoj Splita i Dalmatinske zagore stoga su o svim poduzetim radnjama na njoj redovito izvješćivali svoje čitatelje. Ali ipak, dolazak prvog automobila u grad ni jednom riječju nisu spomenuli na stranicama svojih novina. Budući da taj događaj nije

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

zabilježen u novinama, navedene Sardove fotografije vrijedan su i jedini dokument koji potvrđuju dolazak ovog automobila u grad. Samo je književnik Marko Uvodić, služeći se pseudonimom Kanarin, čitav taj događaj opisao u svojoj humoreski Tomobil u Splitu. Četrdesetak godina kasnije, on je na margini jednog sačuvanog primjerka te humoreske kratkom zabilješkom protumačio razlog njezina nastanka, te da je vlasnik prvoga automobila u Splitu bio pašanac Antona Vukovića viteza pl. Vučidolskog, tadašnjeg c. kr. dvorskog savjetnika i zastupnika u Carevinskom vijeću. Međutim, do sada se nažalost nije uspjelo utvrditi ime toga gospodina, mogućeg vlasnika automobila.

Kako u gradu još nije postojala nijedna garaža za čuvanje vozila, njegov ga je vlasnik u početku držao ispred hotela Della Ville na Prokurativama pa je već prve večeri za čuvara automobila u njega smjestio nekog Bartula Alujevića zvanog Kagalo iz Velog Varoša.

Iz razgovora koji se o tom prvom automobilu vodio među petnaestak likova u toj Uvodićevoj humoreski, inače tadašnjih gradskih osobenjaka ili redikula, kako su ih onda nazivali, može se doznati kako su Splićani doživljeli njegov dolazak u svoj grad i što su sve o njemu mislili.

Stoga evo nekoliko njihovih izjava danih u tom diškoršu na Žardin:

Prvi automobil u Splitu kod željezničkog nadvožnjaka na predjelu Meterize, ljeto 1902.

15

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Garaža tvrtke Oliva, oko 1912.

VOZILA I PROMET DO POČETKA PRVOG SVJETSKOG RATA

N

edugo nakon osnivanja Autokluba Split kod građana se povećao interes za prijevoz automobilima, pa su se u gradu počele otvarati prve privatne garaže za iznajmljivanje. U sklopu većine tih garaža, osim boksova namijenjenih smještaju automobila, bile su još automehaničarska radionica i benzinska crpka, a u nekima su se prodavali i dijelovi za vozila. Među vlasnicima garaža bili su: Ivan Cipci, Ernest Oliva, Leodoro Matacotta i Vincenzo Montan Vice.

Tadašnji splitski automobili i motocikli imali su registracijske tablice na čijem je početku bilo upisano veliko slovo M, a iza njega slijedio je broj vozila. Sve do nedavno neki su autori pogrešno navodili da je početno slovo M na tablicama tadašnjih splitskih vozila

30

bila oznaka za grad Mostar, a to su tumačili tvrdnjom da se registriranje splitskih vozila obavljalo pri austrijskoj vojnoj komandi u Mostaru. Takvo tumačenje spomenute oznake na tablicama splitskih vozila nije točno. Potvrdu za to nalazimo u Kraljevskom službenom listu za carevinska kraljevstva i zemlje, LXII. izdanom 7. listopada 1905., u kojem je objavljena Uredba Ministarstva unutarnjih poslova u suglasnosti s Ministarstvom financija od 27. rujna 1905.

Uredba se odnosila na izdavanje sigurnosnih policijskih propisa za rad motornih vozila i motocikala. U Odjeljku V. o identifikaciji motornih vozila od 7. siječnja 1906. godine za austrijski dio Monarhije navedena je upotreba identifikacijskih brojeva za vozila.

Za mađarski dio carstva to je uslijedilo tek

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

Oglas za tvrtku Oliva & Cipci, 1911.

Automobili u garaži tvrtke Oliva, oko 1912.

1910. godine. Svakoj od austrijskih krunskih zemalja, kao i policijskom okrugu Beča i Praga bilo je dodijeljeno po jedno slovo, a da pri tom nijedno od tih slova nije imalo nikakve veze s nazivom nekog od gradova ili zemalja. Njihove su oznake bile napisane sljedećim abecednim redom: A - Beč, B - Donja Austrija bez Beča, C - Gornja Austrija, D - Salzburg, E - Tirol, F - Koruška, H - Štajerska, J - Kranjska, K Primorje, M - Dalmacija, N - Prag, O - Češka bez Praga, P - Moravska, R - Šleska, S - Galicija, T - Bukovina, W - Vorarlberg. Iz prethodno navedenog nedvojbeno je da slovo M upisano

na tadašnjim registracijskim tablicama splitskih vozila bila oznaka za Dalmaciju. Prema popisu vozila izvršenom 1. travnja 1907. u Dalmaciji su bila registrirana četiri automobila i šesnaest motocikala.

U to vrijeme u ovom dijelu Monarhije, kao i u čitavoj Hrvatskoj, još uvijek se upravljalo vozilima bez obveze polaganja vozačkog ispita i posjedovanja vozačkih dozvola. Tek u travnju 1910. godine banska uprava u Zagrebu imenovala je prvo povjerenstvo za izpitivanje automobila i šofera, što je ustvari bilo i osnivanje prve autoškole u tom gradu, a time i u Hrvatskoj.

Automobil Ante Katunarića u garaži tvrtke Oliva, oko 1912.

31

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Splitski automobili na Kraljevoj njivi, igralištu HNK Hajduk, oko 1913.

40

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

41

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Automobil marke Ford T u vlasništvu Dragutina Perlaina, oko 1926.

PRVA POZNATA UTRKA I IZUM SPLIĆANINA

P

očetkom srpnja 1926. policija u Splitu objavila je oglas u kojem je bilo određeno da brzina vožnje automobilom u cijelom splitskom kotaru ne smije biti veća od 20 km/h, na putevima kroz Kaštela i onima koja od Kaštela vode na željezničke stanice ne smije biti veća od 10 km/h, na nepreglednim dijelovima cesta, raskrižjima, oštrim zavojima, mostovima, uskim ulicama, kad se izlazi iz kuća, na mjestima gdje je promet gust, gdje se skuplja mnogo svijeta ne smije biti veća od 6 km/h. se javnost na propise po kojima se sve vrste vozila moraju uklanjati vozilima upotrebljenim od članova Previšnje Kraljevske kuće, stupajućim vojnim odjeljenjima itd.

60

U Split je 21. kolovoza 1926. stigla karavana od 15 tada najnovijih Fordovih vozila u kojoj je bilo 11 osobnih i teretnih automobila te 4 traktora. Tijekom svog četverodnevnog boravka u gradu, kolona ovih vozila nekoliko je puta prošla njegovim ulicama da bi ih građani mogli vidjeti.

Na zemljištu obitelji Capogrosso izvršena je demonstracija oranja zemlje s jednim poljoprivrednim traktorom marke Fordson i plugovima Ferguss i Oliver, dok je u tvornici cementa Gilardi & Betizza izvedena demonstracija prijevoza cementa s jednim industrijskim traktorom.

Kada je te godine grupa čeških parlamentaraca posjetila Split, tadašnja ih je gradska uprava automobilima

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

prevezla na Marjan s kojeg su razgledali okolicu. Sredinom listopada na cesti Trogir – Prapatnica održana je automobilska utrka između Duje Tocigla u automobilu marke Ceyrano vlasnika Ivana Krstulovića i Renata Vitturija u automobilu marke Fiat.

U toj prvoj poznatoj automobilskoj utrci u kojoj su sudjelovali Splićani pobijedio je Duje Tocigl.

Godine 1927. splitske su novine prenijele vijest objavljenu u tršćanskom tisku o izumu Splićanina Olivera Rossija, koji je konstruirao rasplinjač garburator gasifikator pomoću kojeg se za pogonsko gorivo automobila mogla koristiti nafta umjesto benzina.

Tada je pored fontane na Rivi postavljena benzinska crpka s koje su se gorivom opskrbljivali taksiji s obližnje stanice, a koristili su je i ostali splitski vozači automobila.

U rujnu te godine općinsko je Upraviteljstvo objavilo oglas kojim se u interesu pravilnog održavanja gradskog prometa upozoravaju vlasnici i upravljači automobila na Naredbu objavljenu još u doba Austrije 1910. godine, a kojom su određene mjere za sigurnost u vožnji motornim vozilima: 1. Zabranjeno je automobilima da po gradu voze sa otvorenim ispusnikom (Auspufferom), na stajalištu također, buke radi.

2. Automobili moraju imati signalsku trublju dubokoga glasa, koja ne smije biti slična vojničkim signalima, ili signalima za vatru.

3. Zabranjeno je noću u gradu upotrebljavati jaku svjetlost (blistavo reflektore), dovoljne su male svjetiljke ili kad ovih nema, treba dobro umanjiti jakost svjetla.

4. U zatvorenim mjestima, ne smije brzina vožnje nipošto biti veća od 15 km/h, u gradu i napučenim mjestima osobito, gdje se cesta ne može pregledati, napose na raskršćima, pa gdje je vanredno jak saobraćaj i slično ne smije biti veća od 6 km/h.

Automobil marke Ford ispred garaže Perlain u Matošićevoj ulici.

Kamioncin marke Ford ispred garaže Perlain u Matošićevoj ulici.

Reklame za zastupstvo garaže Perlain.

61

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Iznajmljeni automobil Ante Benzie Tonča s putnicima ispred ureda tvrtke Putnik na istočnoj obali, 1930.

Splitski poštanski automobil.

62

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

Vatrogasci u vozilu marke Magirus.

Kamion ispred mljekarne Alpa u Matošićevoj ulici.

63

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Splitski vatrogasci na vozilu marke Saur, 1936.

Splitski vatrogasci s vozilima marke Fiat i Magirus vježbaju na rezervoarima goriva u predjelu Sv. Kajo, 1936.

92

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

Sudar autobusa SAP-a i autobusa Autobusnog poduzeća Borba vlasnika Oluića iz Lovreća na Solinskoj cesti, oko 1935.

SAP-ovi autobusi kod fontane na Rivi, 1931.

93

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Splitska Riva krajem tridesetih godina 20. st.

96

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

97

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Motociklist na utrci u Omišu, 1927.

U

PRVE KRUŽNE AUTOMOTO UTRKE KOD OMIŠA 1927.

vrlo kratkom vremenu članovi Sekcije Split uskladili su svoj rad i organizaciju prema načelima i propisima državnog Automobilskog kluba i Međunarodnog udruženja automobilskih klubova, što je bio jedan od uvjeta za održavanje prvih automobilističkih utrka Sekcije Split. Naime, svaka klupska sekcija bila je dužna jedanput godišnje prirediti jednu važnu automobilstičku utrku, a Uprava Automobilskog kluba povjerila je za rujan 1927. godine organizaciju automobilstičkog natjecanja Sekciji Split. Nakon dobivanja organizacije natjecanja, Uprava splitske Sekcije odabrala je Omiš i njegovu okolicu kao najprikladnije mjesto za njegovo održavanje, a o uspješnosti njegova organiziranja ovisilo je hoće li joj se natjecanje povjeriti i sljedeće godine. Te prve kružne automobilističke brdske utrke u Dalmaciji održale su se u nedjelju 25. rujna 1927. godine na stazi Omiš – Radmanove mlinice – Pavića most – Gata –

116

Srinjine – Žrnovnica – Stobreč – Krilo – Dugi Rat – Omiš, duljine 82 km. Bila je to vrlo teška i zavojita staza s 22 serpentine u usponu i 6 serpentina na silasku, tako da se na njezinu glavnom dijelu koji je prolazio dolinom rijeke Cetine nalazila velika uzbrdica. Na njoj su se od Pavića mosta do raskrižja cesta iznad Gata nalazile tri kontrolne stanice.

Povodom ovog natjecanja Sekcija Split je uz pomoć Automobilskog kluba Kraljevine SHS izradila i tiskala posebna Pravila za kružnu automobilsku utakmicu, koja su bila detaljno razrađena u 16 članaka, s priloženom preglednom skicom državnog puta na kojem se trebala održati utrka. Zalaganjem Marijana Petrošića i Božidara Šitića svoje je sudjelovanje na utrkama u posljednji trenutak prijavilo i sedam motociklista članova splitske Moto sekcije te po jedan vozač iz Trogira, Knina i Šibenika, pa je ovo natjecanje gledateljima postalo još zanimljivije. U tisku su utrke bile najavljivane kao međunarodne jer se

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

očekivao nastup nekih talijanskih i austrijskih vozača koji se međutim nisu pojavili na natjecanju. Dan uoči utrka sportska komisija je ispred željezničke stanice u Splitu na javnoj vagi izmjerila i klasificirala deset prijavljenih automobila. Zanimanje za utrke bilo je veliko pa su brojni znatiželjnici i ljubitelji automobilizma, osobito oni iz Splita, doputovali u Omiš koji je za tu prigodu bio svečano ukrašen. Start i cilj utrke bili su kod pošte na gradskom šetalištu Fošal na kojem su se sa strane nalazile tribine ispunjene gledateljima, a mnogi su se smjestili gotovo uzduž čitave ceste.

Nakon što je u 8 sati ujutro cesta bila zatvorena za promet, o čemu je gledatelje i osobe zadužene za organizaciju utrke svojim prolaskom upozorio automobil na kojem je bila

istaknuta crvena zastava, točno u 9 sati započela je motociklistička utrka.

U utrci je sudjelovalo deset vozača koji su startali jedan za drugim svakih pet minuta. Zbog kvarova na motorima, od daljnjeg su natjecanja odustali Josip Raić na motociklu marke Frera od 500 ccm i Kruno Bonačić na motociklu marke Indian od 350 ccm.

Pobjednik utrke bio je najmlađi vozač, osamnaestogodišnji Splićanin Albert Perasić Berto na motociklu marke F/N od 350 ccm u vremenu od 1h30’32’’2/5.

Tom prvom pobjedom na natjecanju Albert Perasić Berto započeo je svoju sjajnu vozačku karijeru kao jedan od najtalentiranijih i najpopularnijih splitskih motociklista u razdoblju prije Drugoga svjetskog rata.

Nakon završetka utrke redoslijed ostalih vozača bio je sljedeći:

117

MAKINJA ČA SAMA TRČE

1. Lovro Orlić na motociklu marke Ariel u vremenu od 5’43’’, 2. Karlo Kezić na motociklu marke Ralleight u vremenu od 7’38’’.

U utrci vozača motocikala u klasi do 350 ccm natjecalo se devet vozača, a prva trojica postigli su ove rezultate: 1. Albert Perasić Berto na motociklu marke BSA u vremenu od 5’22’’, s prosječnom brzinom od 76 km/h, koje je bilo i najbolje natjecateljsko vrijeme dana, 2. Ante Tonči Tomašević na motociklu marke F/N u vremenu od 6’ 38’’, 3. Jakov Gattin na motociklu marke Ralleight u vremenu od 7’3’’.

U utrci vozača motocikala u klasi do 500 ccm natjecalo se sedam vozača, a poredak prve dvojice na njezinu kraju bio je: 1. Ljudevit Plaščar na motociklu marke BMW u vremenu od 5’39’’, 2. Albert Perasić Berto na motociklu marke AJS u vremenu od 5’ 48’’.

U utrci vozača motocikala s prikolicama natjecala su se samo dva vozača, od kojih je prvi stigao Marijan Petrošić sa suvozačicom Jozicom Kukoč na motociklu marke BMW u vremenu od 6’34’’, dok je drugi bio Frano Šiler na motociklu marke BSA u vremenu od 8’31’’.

Staza na kojoj su se održala natjecanja bila je teška, s mnogim oštrim i opasnim zavojima koje su vozači, osobito nekolicina njih boljih, vrlo uspješno savladavali. Na tim mjestima bilo je i najviše gledatelja koji su burno pozdravljali

svaki njihov majstorski potez izveden tijekom vožnje. S posebnom su naklonošću prihvatili novost da je prvi put kod nas na motociklističkom natjecanju, kao suvozač u prikolici, nastupila jedna žena. Bila je to gospođica Jozica Kukoč suvozačica Marijana Petrošića, koja je hrabro sudjelovala u vožnji i pri tom izvrsno održavala ravnotežu motocikla na oštrim zavojima, pri čemu je izmamila pljesak gledatelja. Koliko je poznato Jozica Kukoč bila je prva Splićanka koja je naučila upravljati motornim vozilom, a u tome su je poslije slijedile i druge sugrađanke poput Darinke Perasić i Jasne Skelin.

Nakon završetka utrka svi su se vozači i brojni gledatelji okupili u trogirskoj restauraciji vlasnika Tironija u kojoj su proglašeni rezultati natjecanja, a pobjednicima u pojedinim klasama podijeljene su nagrade.

Posljednja odgođena točka nedjeljne utrke u kojoj su se vozači trebali natjecati za najbolje vrijeme dana održana je 19. svibnja, ali ovaj put bez gledatelja jer su joj prisustvovali samo članovi žirija i nekolicina prijatelja natjecatelja.

U utrci su sudjelovala samo dvojica vozača: Albert Perasić Berto na motociklu marke BSA koji je prevalio stazu u vremenu od 5’47’’ i Ljudevit Plaščar na motociklu marke BMW koji je vozio u vremenu od 5’37’’. Međutim, ovaj put su oba vozača postigla slabija vremena od onog koje je postigao Perasić kao najbolje vrijeme dana na prošlonedjeljnoj utrci pa je Perasiću pripao pokal Vacum Oil Company kao nagrada za najbolje postignuto vrijeme dana.

Pobjednici motociklističkih utrka.

140

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

Albert Perasić Berto pobjednik motoutrke u Trogiru u klasi do 1200 ccm, 1930.

KRUŽNE MOTOUTRKE U TROGIRU 1930.

D

ruge po redu godišnje motociklističke utrke koje je Jugoslavenski Primorski motoklub organizirao za svoje članove bile su prve kružne utrke u Trogiru održane 27. srpnja 1930. godine s početkom u 16 sati. Uoči održavanja ovih klupskih motociklističkih utrka uprava kluba izradila je propozicije natjecanja razrađene u 12. članaka u kojima je bila navedena duljina trkališta od 1100 m, pravo nastupa svih članova kluba prijavljenih u državnom Savezu motoklubova koji imaju savezne dozvole za sudjelovanje u natjecanju te ispunjena prijavnica za natjecanje koja se, uz plaćanje startne pristojbe od 20 dinara, trebala podnijeti tajništvu kluba.

Propozicijama su bile određene kategorije i klase motocikala, broj izvedenih krugova

za svaku utrku, raspored vožnje te puštanja sa starta najviše tri natjecatelja odjedanput.

Za pobjednike u pojedinim kategorijama i klasama bile su predviđene nagrade. Svi natjecatelji koji su nastupili u utrci vozili su na svoju odgovornost i u slučaju nezgode nisu mogli od njenog priređivača tražiti bilo kakvu odštetu.

Start i cilj utrka bio je pred školom na obali, a prisustvovalo im je brojno gledateljstvo iz grada i okolice. Samo iz Splita došlo je više od sto automobila s ljubiteljima ovog sporta, dok su mnogi došli s izvanredno uvedenim linijama autobusa društva Nada, parobrodom Kvarner i motornim brodom Ban Berislavić.

Upravitelj utrke bio je Božidar Šitić, starter Ćiril Bonačić, dok je žiri bio 141

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Automobil kod Srebrnih vrata, 1941.

168

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

Autobus marke Fiat koji je za vrijeme talijanske okupacije vozio na relaciji Split – Vranjic.

Zapaljeni autobus SAP-a kojim je upravljao Rudolf Laura Rudi, kraj rujna 1942.

TALIJANSKA OKUPACIJA

N

akon stvaranja Banovine Hrvatske 1939. godine, izvršena je reorganizacija tadašnjih udruga, pa tako i Automobilskog kluba Kraljevine Jugoslavije. Od nekadašnjeg središnjeg autokluba u državi nastala su tri nacionalna autokluba. Jedan od njih bio je i Hrvatski autoklub u Zagrebu, u čiji je sastav ušla dotadašnja Sekcija Split s promijenjenim nazivom Ogranak Split. Na glavnoj godišnjoj Skupštini Ogranka Split, održanoj u novim prostorijama na Trumbićevoj obali, za predsjednika je izabran Bruno Katalinić, tajnika dr. Petar Šimeta, blagajnika Juraj Tilić i načelnika Nadzornog odbora Vinko Alujević. Krajem godine Ogranak je imao 88 članova. Sljedeće godine vozila u Banovini Hrvatskoj dobila su nove registracijske tablice kojima se na lijevoj strani nalazilo plavo polje s upisanim slovom H crvene boje kao oznakom banovine Hrvatske. U

neparnim godinama iznad slova H bila je oznaka godine registracije vozila u crvenoj boji, dok se u parnim godinama ona nalazila ispod njega. S desne strane slova H bio je crnom bojom upisan registracijski broj vozila.

Početkom ožujka 1941. godine održana je glavna godišnja Skupština splitskog ogranka Hrvatskog autokluba na kojoj je bilo nazočno brojno članstvo, predstavnik Gradskog poglavarstva inž. Tudorić-Gemo, predstavnik Redarstvenog ravnateljstva dr. Ćiro Simunić i delegat središnjice iz Zagreba dr. Franjo Deak. Skupštinu je otvorio i na njoj podnio izvješće predsjednik ogranka Bruno Katalinić, tajničko izvješće dao je dr. Petar Šimeta, blagajničko izvješće Juraj Tilić te izvješće Nadzornog odbora Vinko Alujević.

Sva podnesena izvješća jednoglasno su prihvaćena, a potom je dana razrješnica dotadašnjoj Upravi ogranka.

169

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Nepoznati mladić na automobilu u ulici N. Tesle, 1947.

Stari SAP-ovi autobusi u Slavićevoj ulici, 1946.

Stari SAP-ov autobus, 1946.

Obnovljen SAP-ov autobus na Rivi, 1946.

VOZILA I PROMET POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA

I

zgleda da se krajem 1945. godine na ulicama tek oslobođenog Splita prometni propisi nisu u potpunosti poštivali, budući je krajem siječnja sljedeće godine Komanda grada objavila naredbu kojom se željela postići bolja regulacija prometa motornim vozilima i smanjenje broja prometnih nezgoda, a ona je glasila: 1. Zabranjuje se motornim vozilima, bilo vojničkim bilo civilnim voziti brzinom većom od 15 km na sat u rajonu samoga grada, 2. Zabranjuje se svim vozilima ulaz u centrum

172

grada, a vozači dvokolica (bicikla) moraju sjašiti i voditi dvokolicu, 3. Sva vozila koja voze obnoć moraju biti snabdjevena svjetlom.

Svi vozači morali su se strogo pridržavati ove naredbe koja je odmah stupila na snagu, jer je svaki njen prekršitelj mogao biti pozvan na odgovornost.

U drugoj polovici 1945. u NR Hrvatskoj uvedene su prve tablice za vozila koje su bile pravokutnog oblika i bijele boje. Na njihovom se početku nalazilo slovo H kao oznaka za

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

Vinko Marinković na motociklu marke Matchless G3L Army iz 1941, 1946.

Članovi AMD Polet s obiteljima na izletu u Segetu, s lijeva 1. Luci Kovačević, 4. Ante Trumbić, 6. Fridrik Cetušić Fric, 1947.

Narodnu Republiku Hrvatsku, a iza njega je bio upisan registracijski broj vozila.

Godine 1946. uvedene su nove registracijske oznake na pravokutnim tablicama vozila. Na njihovoj lijevoj polovici crvenom je bojom bilo upisano veliko slovo H, koje je označavalo NR Hrvatsku, a iznad njega je manjim slovima bilo napisano FNRJ i ucrtana zvijezda petokraka u istoj boji. Ispod slova H crnom je bojom bila upisana godina 1946. Na njihovoj desnoj strani crnom je bojom bio upisan naziv kotara

kojemu je vozilo pripadalo, a ispod njega nalazio se registracijski broj vozila. Već sljedeće godine promijenjen je izgled tablica tako da im je na lijevoj strani bila ucrtana zvijezda petokraka, iznad nje pisalo je FNRJ, dok je sa strane bilo upisano slovo H, sve u crvenoj boji. S njihove desne strane crnom je bojom bio upisan registracijski broj vozila.

Nakon toga nekoliko je puta mijenjan izgled tablica pa im je tako između slova H i registracijskog broja koji je označavao vozila sa splitskog područja prvo bio upisan broj 12, a potom broj 6.

173

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Konstrukcija autobusa izrađena u poduzeću Automehanika.

Vatrogasno vozilo izrađeno u poduzeću Autokaroserija, 1952.

sela da bi zadrugarima popravljali različite poljoprivredne strojeve i alate, dok su u svojim radionicama izrađivali i popravljali građevinske strojeve poput kompresora, miješalica i crpki potrebnih za brojna gradilišta u zemlji. Početkom siječnja 1952. godine iz sastava Automehanike izdvojio se odjel karoserije koji je počeo samostalno djelovati kao poduzeće Autokaroserija. Ovo poduzeće godinama je izrađivalo autobuse na FAP-ovim i TAM-ovim šasijama s montiranim motorima, a bili su namijenjeni tada najvećim autoprijevoznicima u državi. Svoj veliki poslovni 188

uspjeh poduzeće je postiglo 1961. godine kada je izradilo osam autobusa tipa Komet za poduzeće Istra auto iz Umaga. Od početka pedesetih godina u Splitu su djelovala i autotransportna poduzeća Auto Jadran, Prevoz i Špediter koja su se bavila prijevozom tereta. Krajem 1956. godine poduzeće Auto Jadran raspolagalo je u svom voznom parku s 28 vozila, Prevoz s 13 i Špediter s 19 vozila. Pet godina poslije Auto Jadran imao je 50 vozila, Prevoz 41 i Špediter 67 vozila.

Osim poduzeća Promet, koje se bavilo gradskim i prigradskim prijevozom putnika, u Splitu je

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

Autobus izrađen u poduzeću Autokaroserija, 1953.

djelovalo Autosaobraćajno poduzeće Dalmacija koje je održavalo izvangradski putnički promet na linijama za Zagvozd, Ogorje, Muć – Vrbu – Drniš, Trogir – Rogoznicu i Omiš – Kostanje.

U jesen 1963. godine gradska poduzeća Automehanika, Auto-Dalmacija i Autokaroserija integrirala su se u zajedničko poduzeće Dalmacija-auto. Sljedeće godine u pogonu autokaroserije poduzeća izrađen je novi tip autobusa tzv. Tropical s 32 putnička sjedala i vratima koja su se hermetički zatvarala. Tijekom sljedećih nekoliko godina to novoosnovano

poduzeće imalo je u svom poslovanju uspone i padove, ali je dobrom organizacijom rada, pružanjem kompletne i kvalitetne usluge u popravcima svih vrsta osobnih i teretnih vozila, rukovođenjem i trudom svih djelatnika vrlo brzo postalo uspješno. Krajem studenog i početkom prosinca 1976. godine u splitskim je poduzećima Dalmacija-auto i Jadrantrans održan referendum zaposlenika na kojem su se oni većinom glasova odlučili da se ova dva poduzeća integriraju u zajedničku radnu organizaciju pod nazivom Jadrantrans.

189

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Prometovi Londonci na stajalištu na Rivi, 1955.

Autocisterna “polivača” ispred Biskupove palače.

198

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

Trolejbus ispred Biskupove palače.

U

DOLAZAK TROLEJBUSA

listopadu 1961. godine iz Općeg investicijskog fonda Prometu je odobren zajam od 105 milijuna dinara za nabavu 5 trolejbusnih vozila, koja su uskoro bila naručena u tvornicama Rade Končar, Ikarus i FAP. Na realizaciju prvog dijela investicijskog programa, kojim je bilo predviđeno uvođenje trolejbusnog prometa od Splita do Trogira, trebalo je čekati sve do ponedjeljka 10. veljače 1964. godine u 12 sati kada je na stanici kod Pazara predsjednik Općinske skupštine Ante Zelić presijecanjem vrpce označio

početak trolejbusnog prometa na trasi od Splita do Solina. Tom svečanom događaju bilo je nazočno nekoliko stotina Splićana i veći broj predstavnika političkih, društvenih i gospodarskih organizacija, a nakon prigodnog govora predstavnika Prometa trolejbus prepun građana krenuo je u smjeru Solina, dok je redoviti trolejbusni promet počeo u 13.20 sati. Na trasi dugoj oko sedam kilometara svakih deset minuta prometovalo je pet vozila.

Uvođenjem trolejbusnog prometa ukinute su autobusne linije iz Splita za Brda, Majdan, Rupotinu, Kučine, 199

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Ante Trumbić u vožnji oko fontane.

Motociklisti u vožnji oko fontane.

2. Miljenko Perasić Mile, AMD Polet, u vremenu od 5’48.5, 3. Mate Belamarić, AMD Šibenik, u vremenu od 6’03.5.

U četvrtoj utrci vozača motocikala u klasi do 500 ccm (6600 m) startalo je pet vozača, a prva trojica su postigla ove rezultate: 1. Ante Paut Tonči, AMD Polet, u vremenu od 5’48.5, 2. Marko Delić, JA, u vremenu od 6’01.5, 3. Nikola Smolčić, AMD Polet, u vremenu od 6’19.4.

U petoj utrci vozača motocikala u klasi tzv.

224

mješovitih motocikla (6600 m) sudjelovalo je sedam vozača, a rezultati prve trojice bili su sljedeći: 1. Ante Paut Tonči, AMD Polet, u vremenu od 6’47.5, 2. Ante Trumbić, AMD Polet, u vremenu od 7’08.8, 3. Miljenko Perasić Mile, AMD Polet, u vremenu od 7’37.6.

Najuspješnijim vozačima svečano su bile dodijeljene zlatne, srebrne i brončane medalje.

Poput prethodnih kružnih motociklističkih utrka u Splitu i ove je utrke AMD Polet vrlo dobro organiziralo.

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

Ante Paut Tonči u ocjenskoj vožnji.

MOTO PRVENSTVO AMD POLET 1949.

U

sklopu obilježavanja Tjedna tehnike u subotu 4. lipnja 1949. godine AMD Polet priredilo je motociklističko natjecanje svojih članova. Pred velikim brojem gledatelja utrke su održane poslijepodne na Titovoj obali. Redoslijed prvoplasiranih vozača u utrkama po klasama bio je sljedeći: U utrci vozača motocikala u klasi do 98 ccm: 1. Fridrik Cetušić Fric, 2. Ivica Jerković.

U utrci vozača motocikala u klasi do 125 ccm: 1. Mile Perasić Mile, 2. Marin Tomas.

U utrci vozača motocikala u klasi do 250 ccm: 1. Viktor Korubolo, 2. Josip Vitanović.

U utrci vozača motocikala u klasi do 350 ccm: 1. Ante Trumbić, 2. Josip Ramljak.

U utrci vozača motocikala u klasi do 500 ccm: 1. Ante Paut Tonči, 2. Miljenko Perasić Mile.

Na natjecanju je najbolje vrijeme dana postigao Ante Paut Tonči i time je drugi put osvojio prijelazni pokal AMD Polet. Svi prvoplasirani vozači u pojedinim klasama stekli su naslov prvaka društva, a prva trojica vozača iz svake klase dobili su diplome društva.

Krajem listopada 1949. godine AMD Polet organiziralo je za članove društva ocjensku vožnju na stazi Split – Dugi Rat – Omiš – Kraljevac – Šestanovac – Žrnovnica – Split.

U utrci vozača motocikala u klasi od 500 ccm prvo mjesto osvojio je Ante Paut Tonči.

Sredinom studenog 1949. godine održana je godišnja Skupština AMD Polet na kojoj se analizirao rad društva u protekloj godini.

Ustvrdilo se da je društvo uspjelo povećati broj svojih članova od 450, koliko ih je imalo na početku, na 677 krajem godine. Društvo je mnogo radilo na prometnom osposobljavanju svojih članova tako da je imalo 220 vozača automobila i 100 motociklista, a osim toga osnovalo je jednu grupu i šest kružoka u 225

MAKINJA ČA SAMA TRČE

Goran Štrok u automobilu BMW 2002 Alpina i Mladen Gluhak u automobilu BMW 2002 TI.

U

Damir Wiesner i Jovica Paliković u utrci automobilima marke Renault 8 Gordini.

AUTOUTRKE ZA NAGRADU GRADA SPLITA ’71.

organizaciji AMD-a „J. Vitanović” u subotu 16. svibnja 1971. u Splitu je održana treća tradicionalna automobilistička utrka Nagrada grada Splita ’71. Natjecanje je održano po međunarodnim FIM i FIA pravilnicima, sportskom pravilniku AMSJ-a i posebno izrađenom pravilniku za ovo natjecanje.

Staza duljine 2500 m, na kojoj je natjecanje održano, obuhvaćala je ulice predjela Plokite i Lokve. Pravo nastupa imali su samo vozači koji su posjedovali najmanje licenciju republičkog ranga. Na natjecanja su se prijavila 62 vozača iz Zagreba, Beograda, Sarajeva, Splita, Zadra, Pule i Šibenika. Utrku je pratilo četrdeset tisuća gledatelja koji su nestrpljivo očekivali uzbudljive vožnje.

Nagradu Zlatni grb grada Splita i 5000 dinara dobio je Goran Štrok iz AMD-a Dinamo Zagreb koji je, iako je odustao od natjecanja, u svojem BMW-u 2002 Alpina prešao krug staze duljine 2500 m u najkraćem vremenu od 1’47’’9/10, vozeći prosječnom brzinom od 80 km/h.

Kao i godinu dana prije AMD „J. Vitanović” iz Splita 23. travnja 1972. organizirao je autoutrku za Zlatni grb grada Splita. Uz stazu na splitskim predjelima Plokite i Lokve okupilo se oko trideset tisuća gledatelja koji su pozorno promatrali četvrte automobilističke utrke za Nagradu grada Splita.

246

POVIJEST AUTOMOBILIZMA I MOTOCIKLIZMA U SPLITU

Start utrke vozača u utrci automobila u klasi do 785 ccm, 1972.

Start vozača u utrci automobila u klasi preko 1600 ccm.

Utrka vozača automobila u klasi do 850 ccm.

247

MAKINJA ČA SAMA TRČE

MEDIJSKA OSOBNOST Nakladnik: Medijska Osobnost d.o.o.

Knjiga Makinja ča sama trče ne predstavlja auto moto industriju s tehnološkog aspekta, već više iz sociološko – kulturološkog kuta govori o fenomenu motorizacije, koji je vrlo brzo osvojio Splićane. Po prvi put otkriva gotovo nepoznate povijesne činjenice o dolasku prvog automobila u Split i osnivanju Autokluba Split, ali i druge manje poznate povijesne činjenice.

Svrha i cilj ove knjige je širenje povijesnih spoznaja i artefakata tehničke kulture u cilju poticanja kulturne raznolikosti i obilježavanja vrijedne obljetnice – 110 godina od osnivanja Autokluba Split.

Knjiga koja će zasigurno probuditi brojne emocije među Splićanima, a naročito među onima koji će na njenim listovima prepoznati svoje obiteljske fotografije.

Urednik: Josip Radić

www.medijskaosobnost.hr

CIJENA: 256 249,00 KN