JAKOV by Natali Šarić

Budi jak

kao Jakov

Tisak omogućili: Tiskara Pečarić-R adočaj Karlovačka banka Grad Karlovac

JAKOV

Kelteks

Autor

N ATA L I Š A R I Ć Nakladnik

U D R U G A “ J A K K A O J A K O V “, K A R L O VA C Urednik

I VA N Č I C A R U B I D O Ilustracije

M A R T I N A B A S TA L I Ć Grafičko oblikovanje N ATA L I Š A R I Ć

M A R T I N A B A S TA L I Ć Lektor i korektor A N I TA K L A R I Ć Tisak

TISKARA PEČARIĆ – RADOČAJ d.o.o., Karlovac Naklada

2000 primjeraka Karlovac, 2016.

Do cilja nas vodi

Jakov

Budi jak

kao Jakov

Ja ne znam kako izgleda Raj, ali vjerujem da su livade dovoljno velike i meke da mogu beskrajno trÄ?ati u smijehu... da su neba i mora beskrajno plava... da mogu letjeti, plivati, roniti koliko god to Ĺžele... vjerujem da tamo miriĹĄe kao nigdje drugdje i da su pjesme koje se tamo pjevaju nevjerojatne i neopisive - nama... mama

º1. Soba N m a s a kiše. dan! J , nema dobar e , j o a c r e g j i. d ma gi ljud Draga a iše, ne r t d i u n e ke. hnite m je u m di. Ma i gubit Danas u e b d o e j k ja. i pob se pola zdravl o e bitke p j Jakov o a r g b ega ruštvo eva. Iza nj edro d tko zij v e n a , j l a v c o štu jeni. j uzgla aokupl a, netk ću kra z v i l e a o j t m p i s l o Na znan! ni, mis , netk njemu kuplje brblja o o o t k m e t a p e s o N n, ali Svi su roji pla k v o k Ja Danas

Jakov se osvrće po sobi. Pogledom mjeri svaki pedalj. Prošlo je dosta vremena otkako je ovdje boravio. Bratu je prišapnuo da se osjeća kao brkati vlastelin koji osvaja sobu po sobu. S ovom osmom, već bi bio na dobru glasu i kao vladar i kao ženik. Ivanu je to bilo vrlo smiješno. - Budi sretan što se za to ne zna. Mladenke bi sigurno nagrnule. Ostale bi iznenađene što su ti brkovi duži od kose. - Dragi Veliki, ne podcjenjuj šarm gologlavog kuhara. Današnje djevojke cijene delicije bez dlaka, što tebi sigurno neće poći za rukom. 4

Jakov je obožavao kuhati. Ni jedan gurmanski pothvat nije mogao započeti bez njega. Mnoge je recepte izmislio, ili stare popravio. Plišanci bi rado uživali u svakom da Jakov nije bio brz na zalogaju, koliko i na kuhači, pa su se uglavnom zadovoljavali mirisima. Njegovog tatu je najviše čudilo kako je svako jelo vrlo ukusno, začini pravilno odmjereni, dozirani, a Jakov s matematikom na ratnoj nozi. Valjda rođeni kuhari imaju čaroban prstohvat. Zato, ako naiđete na bilo koji recept made by Jakov, ne propustite. 5

Majka je na bolničkom stoliću svojega vlastelina ostavila osam bilježnica za Jakovljeve recepte, crteže, pjesme, viceve... ma za sve što papir trpi. I veeeeeliku drvenu olovku, kupljenu na Vlastelinskom sajmu, kojom si je Jakov često volio iscrtati brkove. Našalio se da je to oružje kojim će ukrotiti plišance ne budu li zaspali na vrijeme. Sumnjičavo su ga pogledali iako su znali da se šali. Budući da s Jakovom nikad nisu ‘načisto’ šali li se ili ne, bili su na oprezu. - Sine, nisam vidjela vjerniju vojsku. Za njih ti ne treba oružje. Kud ti okom, oni skokom! Ali ukrotiti riječi, e, to ti je vještina. - I riječi ćemo ukrotiti, majčice draga. To ne može biti teže od prehlađenih sinusa i matematičkih kosinusa.

Smješkajući se mama ga poljubi u zdrave sinuse i iziđe iz sobe. Obitelj mu je kroz prozor kuckala, mahala mu, osmjehivala se... a on joj je uzvraćao. - Bok, bok, bok...

Dok su plišanci vrtjeli prazne stranice bilježnica, šapama, nogama, njuškama i repovima, Jakov je odlučio malko zadrijemati. Zanimalo ih je o čemu sanjari pa su se okupili oko njegova jastuka, dotakli svoje sljepoočnice i telepatski mu skenirali um. LONGEC (zaintrigirano, zatvorenih očiju): Možda sanja mirne snove, pod prozorom curu zove. NJOŠKO (zadirkujući): Drijema poput starog djeda, od 2 do 5 – rob je reda. KOŠTAR (dosjeti se): Znam! Preslaguje oblutke bez nervoze i bez muke. LIJEŠTER (sanjarski): Kladim se da lovi ribe oko Oliba i Silbe. BOSKEEE (pobjedonosno): Nema greške! Nešto kuha, istančana, oštra njuha. MIJUZA (mudro): Možda s djedom igra šah. Tko izgubi, kuha grah. KREČEKEŠ (sumnjičavo): A što ako samo šuti jer ga netko od vas ljuti? PLIŠANCI (uvrijeđeno, uglas): Ma što pričaš bedastoće?! S nama može što god hoće!!! 8

Jakov se prenu iz sna i zagleda u plišance, ozbiljno obuzete telepatijom. Brzo je riješio njihove dvojbe i ispričao što mu se ovaj put smućkalo u glavi. 9

- Škvadro! Ljudovi!!! I have a dream i to dream za 5! Ma što za 5?! Za 6 i 10! Sanjao sam da se 6. 10. održava koncert, meni u čast. Heeeej, meni u čast!

Zagleda se Jakov u daljinu, a plišanci samo upijaju. - Stadion dupkom pun, a tribine gore. U VIP ložama nigdje mjesta. Mislav, Petra, Katja i Tin mašu, Dinko i Matej zvižde. Sve se ori, sve se trese! Kao da će trajati vječno. Eh, takav koncert bi i bio za vječnost. BOSKEEE (u nevjerici): Sve je to stalo u jedan san? JAKOV (zamišljeno): Još mnogo štošta... NJOŠKO (stavljajući šape na sljepoočnice): Ništa ja od toga nisam pročitao. LONGEC (zadirkujući): Možda ti ne radi telepatija. NJOŠKO (uvrijeđeno): Možda tebi ne radi logika! KOŠTAR (nestrpljivo): Dosta blebetanja! Jakove, pričaj dalje. KREČEKEŠ (radoznalo): Gdje se održava taj tvoj koncert?

JAKOV (sanjarski): Čini mi se među oblacima... Tako je! Točno među oblacima. LIJEŠTER (nervozno): E, sad ga pretjera! Kako si završio među oblacima? JAKOV (smješkajući se): Vlakom. Napokon sam putovao vlakom. Jao, kakav užitak! Ne osjećaš ništa, samo lebdiš. Letiš. I nema stajanja! Stižeš na vrijeme, a vrijeme stoji... MIJUZA (tužno): Da je meni to sanjati. Nemam ni noge, a kamoli krila. JAKOV (prisjećajući se sna): Nisam imao krila. Bar tako mislim. NJOŠKO (sumnjičavo): Ništa ja to ne vjerujem. LONGEC (svadljivo): Hajde, zatvori njušku već jednom! Bar bi ti to mogao razumjeti. Slavni astronaut?! Mo’š mislit’! JAKOV (tonući u san): Bok, bok... opet ću sanjati... Plišanci se uskomešaju. Gurkaju ga, štipkaju, škakljaju, a Jakov samo spava i smješka se.

Na ravan krov bolnice sletio je vlak. Nitko ne zna ni kad ni kako, ali svi znaju da je spreman za Veliki koncert, jer 6. listopada se bliži. Valja stići na vrijeme, bar 15 minuta prije 3h. Kompozicija od četiri vagona nestrpljivo treperi na tračnicama. Jakov nije uspio ni puhnuti u zviždaljku, a vagoni se već napuniše. Prvi je vagon bio rezerviran za obitelj, drugi za omiljene Mandre, treći za Jakovljevu školu Švarča, a četvrti za plišance.

Kondukter Boskeee važno čekira karte i pravi reda u vagonima, dok vlakovođa Jakov velikom drvenom olovkom lupka po kotačima i provjerava pripremljenost za put. Kako bi izgledao ozbiljnije, na brzinu olovkom nacrta brčiće, i opet mu Ivan padne na pamet. Razmišljajući o tome kako jedan drugomu odgovaraju 100%, osmjehnu se i vrati dužnosti. - Nema naginjanja kroz prozor! Zabranjeno hodanje za vrijeme vožnje! Ako netko mora prezalogajiti, mrve u koš!!!

Jakov nastavi šetati uz vagone i oko lokomotive, pjevuši i zviždi:

Sluha možda nemam, al’ to me ne brine I s tim nemam problema jer završila mi šema Znam da teško bilo je, al’ hvala Bogu, prošlo je... 13

Kad je vlakovođa utvrdio da su spremni za put, uđe u lokomotivu u kojoj se Boskeee već uvelike razbaškario. Nabije kapu na čelo, proviri kroz prozor i doviknu putnicima:

Zahvalan sam svima vama što tješili ste me i što cijelo vrijeme bili ste tu. A sada ovo pjevam za sve vas koji ste uz mene u dobru i zlu jer vi ste mi potpora da idem dalje, vi ste mi potpora da prođem kroz najteže dane. Jakov se okrene prema Boskeeeu i odlučno nastavi:

Makar mislim da najteže sam proš’o i da cilju bu’m doš’o. Tu me neće spriječiti neki papak jer znam da sam jak. Boskeee puhne u zviždaljku i povika: - Budite jaki kao Jakov! Vežite se! Polijećemo!!!

Na krovu bolnice zagrijavala se kompozicija. U tračnicama se osjećalo trenje dok su pretrpani vagoni žagorili. Veliki koncert se bližio i moralo se poći. S oblaka je dopirala glazba. Sad je svima bilo jasno kamo su krenuli. Ali, što je lokomotiva pokušavala jače grabiti naprijed, to su vagoni bivali sve teži i teži. Boskeee je posumnjao na kvar, ali je Jakov znao da nije do kvara jer je netom prije sve provjerio i sve je radilo besprijekorno. Stvar je u teretu.

- Boskeee, zadnji nas vagon mora otpustiti. Ne mogu poći s nama. - Ma, nema sile, Jakove! Tako mi ove moje zahrđale zviždaljke, neće nam to uspjeti. To je vagon s plišancima. Nabrijani su na koncert samo tako! Tvrdoglava masa pliša, frotira, ﬁlca i vune! - Moram pokušati. Moramo stići na vrijeme. Boskeee se sumnjičavo počeše po glavi i zaželi mu sreću.

Jakov je skinuo kapu i stavio ju pod lakat. Nevoljko je prišao četvrtom vagonu i ušao unutra. PLIŠANCI (uglas, razdragano): Hej, Jakove, što se zbiva?! Vrijeme teče, ide, curi! Je l’ to Boskeee zadržava? Svima se na koncert žuri! JAKOV (skrušeno): Imam molbu, važnu, tešku. Pjevat ću vam iz visine. Otpustite zadnji vagon da se vlak u nebo vine.

U vagonu zavlada tišina. I tuga. Tako su željeli poći s njim. Znali su da mora stići na početak koncerta, ali ga nisu mogli pustiti. Odjednom su se pretvorili u prave plišane igračke i nisu izustili ni glasa. Cijelih 5 minuta su se na njega ljutili. No, kad je već postalo neizdržljivo (jer se na Jakova ne možeš ljutiti dulje od 5 minuta), popustili su. PLIŠANCI (zbunjeno): Što ćemo sad? U mirovinu?

JAKOV (razdragano): Trk u naše tople sobe! Trk po moje bilježnice! Prije no što djeca stignu, oslikajte slikovnice!

Plišanci su razumjeli što im je Jakov rekao.

Došlo je vrijeme da budu još nečiji.

Opet su pokušali pokrenuti vlak. Sad su u kompoziciji ostala tri vagona. Sad će biti lakše. S oblaka se glazba jasnije čula. Na pravom su putu. Lokomotiva se zahuktala, vagoni su odskočili i krenuli. Jakovu i Boskeeeu se učinilo da će vožnja potrajati, ali je teret i dalje bio pretežak za tako dalek put. Slegli su ramenima i uglas izgovorili: - Vagon – škola Švarča. JAKOV (zabrinuto): Ni ovo neće biti lako. Ništa ludo i otkačeno bez njih ne znam raditi. BOSKE (utješno): Ako se ne vrate, tko će ti puštati balone? Moraš ih zamoliti da otpuste vagon. Moraš! 18

Dok je vlak treperio u zraku, Jakov prođe kroz vagone i uđe među školske prijatelje. Zavladaju ovacije! S takvim se prijateljima uvijek može računati. Njihove osmijehe i dobru vibru, ponijet će sa sobom zauvijek. Pokušao im je objasniti što ga muči. Iako teška srca, razumjeli su koliko mu to znači. I pristali su. Kad se vratio u lokomotivu, već poodmaklu od zemlje, doviknuo je:

I zato znajte svi vi koji ste uz mene, možda vas ne poznam baš sve, ali s vama sam jači, preko svega koračim... Mahali su jedni drugima dok je pogled dosezao. Putovanje se nastavilo.

Glazba je bivala sve jača, razgovjetnija. Ritam se uvukao u noge i svi su plesali. Lokomotiva je grabila, vagoni su poskakivali, lepršali, lebdjeli... ali samo do sljedećeg ali. BOSKEEE (ljutito): Opet!? Bolje mi je išlo dok sam bio samo ovca! Otkako sam kondukter, sve mi ide nizbrdo. Jakov se nasmija i umiri prijatelja. Za njima je puno i teških i vedrih trenutaka. Riješit će oni i ovo. BOSKEEE (pomirljivo): Znam, znam. Vagon Mandre. Svi prijatelji iz ulice, nezaboravne vožnje biciklima i rolama uz more. To se ne pušta tek tako.

Već teških ramena, ali vedra duha, zakorači Jakov u drugi vagon. Nakon trećeg zastoja prijatelji su naslutili što će ih Jaki moliti. Shvatili su da je Veliki koncert još daleko, a da s njihovim vagonom neće moći dalje. Kako bi mu olakšali, dočekali su ga vedri i razigrani. Zbijali su poznate šale, pričali viceve i dosjetke, kako Jakov ništa ne bi zaboravio. Znali su da na tom putu treba snage. Snagu su mu i dali. Vratili su se u svoju ulicu Put Male Mandre i nastavili je puniti smijehom. Tako će Jakov u svako doba čuti gdje mu je Pag.

Na povratku se zadržao u jedinom vagonu. Boskeee je lokomotivu držao na najjačem. Jedno vrijeme su skupa putovali put oblaka. Tu je bila cijela obitelj. Cijela cjelcata. Igrale su se omiljene igre. Puštala se glazba i pjevalo se iz sveg glasa. Listali su se albumi s fotograﬁjama najnezaboravnijih trenutaka. Čak i oni albumi sa crnobijelim fotograﬁjama. Činilo se da je bilo vremena za sve. Za putovanja i za sjećanja, za radosne i zaboravljene suze, za ostvarene i zaboravljene planove. Jednostavno, za sve. Osim za pozdrave. Kad je glazba s Velikog koncerta dobrodošlice već bila pred vratima, Jakov krene prema lokomotivi. - E, pa... idem ja. Na ovakvo što nema kašnjenja. Ja sam zvijezda večeri, a nisam se ni raspjevao.

Kad ga je obitelj upitala kako će oni dalje, odgovorio je. Naravno, repajući: Put odavde nije težak. Dva-tri puta dlan o dlan. Sve što ste me naučili, dobro pamtim i sve znam. Znate da je sad i ova slikovnica pri kraju. Vratite se, mirni, dolje, jer djeca iščekuju. Ja ću gore na rub neba, među one osmijehe, a vi dolje, gdje god treba hrabrosti i utjehe. Nema kraja ni početka niti teških lutanja. Ljubavlju je izgrađena najvažnija putanja.

Obitelj je otkvačila svoj vagon, otpustila lokomotivu i mahala svom putniku na odlasku, koji je za ovaj trenutak sačuvao najvragolastiji osmijeh. Visoko je podigao kapu i namignuo.

JAKOV (dovikujući):

Zato slušaj: Vi ste cijelo vrijeme tu, u mom srcu, i kad se toga sjetim, preko svega zla što me priječi do cilja ja preletim! 24

RijeÄ?i su se mijeĹĄale s glazbom dok su sve ure otkucavale 3 sata...

Na izlasku iz lokomotive pred Jakovom se ukazala prostrana staza. Nikad nije koračao takvom bjelinom. Špalirom su se nizala draga lica djece, djevojaka, mladića... Lucija, Anastazija, Antiša, Ivan... Zasipali su ga perjem i konfetama. Sve mu se zaplitalo u kosu. Kosu?! Nije primijetio da ga Boskeee već neko vrijeme povlači za kovrče i viče: - Jakove, raste, rasteee! Tvoja kosa opet raste! Pomisli, kao naručeno, bacam kapu i nastupam u punom sjaju. 26

Ispred njega se ukazala pozornica i jedan jedini mikrofon. Šapnu Boskeeeu: - Zar oni misle da znam pjevati? Uh, naivne mladosti. No, čim su se pojačala uključila, iz njegova se grla zaorila pjesma koju su svi željno iščekivali. Bilo mu je neobično što zna i riječi i note. Bez greške! Eh, da je tu moć imao na satovima matematike, jeo bi kosinuse za doručak. Nasmijao se glasno, iz sebi poznata razloga, i nastavio pjevati, pjevati... pjevati... Ne bi me iznenadilo da se i sad čuje njegov glas. Ali, morate pažljivo osluškivati.

Za to vrijeme bolnica se budila uobičajenim ritmom. Tete pikalice, tete servirke, liječnici, roditelji, djeca... Svatko u svom svijetu, a svi dio istoga. Jakov se nasmiješi s ruba neba, kako nam je i obećao, i zagleda se u bolničku igraonicu. Na velikom stolu odmaralo se osam slikovnica, a oko stola poznate tete pričalice i nove glavice.

Prebirali su prstićima po Krečekešu, Koštaru, Njošku, Longecu, Mijuzi, Liješteru, Boskeeeu i nekom kovrčavom momku. Jedan dječak šapnu: - Danas nam čita teta Jasna...

Zahvala Ova posljednja iz serije slikovnica Budi jak kao Jakov, slikovnica o Jakovu, na najljepši način opisuje priču o Jakovljevu odlasku, tamo gdje, vjerujem, „sretno djetinjstvo nikad ne prestaje“. To može biti i priča mnogih malenih boraca koje smo upoznali i koje ćemo tek upoznati. Upravo zbog te vjere i ljubavi koju nam je Jakov ostavio kao zalog da je dijelimo dalje... jer ljubav je jedino što doista ostaje... zbog te ljubavi imamo snage za sve što činimo. Na kraju ove zadnje slikovnice želim izraziti duboku i iskrenu zahvalu, u svoje i ime cijele moje obitelji, kao i cijele Udruge Jak kao Jakov, dragim autoricama koje su na nesebičan i poseban način darovale sebe i svoj talent kako bi nastala ova dragocjena serija slikovnica. Draga Natali Šarić, mnoge i mnoge noći probdjele smo zajedno izmjenjujući mailove o zbivanjima iz bolnice, o svemu što sam se mogla sjetiti o Jakovu, prijateljima, onomu što je volio, govorio i doživio u svom malenom ovozemaljskom životu. Hvala Ti, draga književnice „dječjeg srca“, što si na tako čudesan način riječima uobličila razne zgode Jakova i njegovih prijatelja, hvala na daru koji si darovala nama, roditeljima dječaka koji živi u našim sjećanjima. Hvala u ime Udruge Jak kao Jakov kojoj su ove slikovnice darovane kako bi pomogle brojnoj djeci koja sada prolaze sličan put. Draga Martina Bastalić, hvala Ti za sve ilustracije koje su nas iznova i iznova, sa svakom novom slikovnicom, oduševljavale i veselile. Hvala Ti što si Nataline riječi pretvarala u slike, Ti koja si tako dobro razumjela sve što smo prolazili uz Jakova jer si isto i sama prolazila uz svoga brata Mislava. Hvala Ti na snazi i ustrajnosti na putu stvaranja ovih slikovnica. Velika hvala i našoj dragoj profesorici Aniti Klarić koja je darovala lekturu svim slikovnicama, svim donatorima koji su omogućili tisak slikovnica, Ivani Prahović i Tiskari Pečarić-Radočaj, Karlovačkoj banci, Gradu Karlovcu i Kelteksu, te HT-ovom natječaju Zajedno smo jači i Ivani Radeki koja je sastavila projekt. I na kraju, hvala Tebi, dragi moj i premili Jakove, što si nas sve, vjerujem, spojio... što si to tako dobro „skuhao“... Vjerujem da nam se s oblaka osmjehuješ i da nas čuvaš...da si s nama kad tonemo u san...i da nas jutrom budiš s osmijehom... Vjerujem da tvoji anđeli svijetle kroz sve naše dane... Volimo te, maleni... Mama Ivančica

JAK KAO JAKOV Sluha možda nemam, i to me ne brine, s tim nemam problema jer završila mi shema. Znam da teško bilo je, al’ hvala Bogu, prošlo je. Zato zahvalan sam svima vama što tješili ste me LEPET KRILA NAŠIH ANĐELA i što cijelo vrijeme bili ste tu. A sad ovo pjevam za sve vas koji ste uz mene, u dobru i zlu jer vi ste mi potpora da idem dalje Pogledaj gore, jer vi ste mi potpora da prođem kroz najteže dane. na rubu neba osmijesi. Makar mislim da najteže sam proš’o i da cilju sam doš’o. Umiri srce, Tu me neće spriječit’ neki papak jer znam da sam jak. paze te naši anđeli. Zato znajte svi koji ste uz mene, Dopusti sreći možda vas ne poznam baš sve, da ti kroz život crta put, ali s vama sam jači, preko svega koračim, znam da puno vam znači, zato slušaj: isprati krila Vi ste cijelo vrijeme tu, u mom srcu. jer tamo nisu uzalud. I kad se toga sjetim, preko svega zla što me priječi, do cilja ja preletim. Jer znam da sam jak, znam, znam da sam jak. Ti nisi sjena. Znam, znam da sam jak, ali s vama sam jači, I ti si nekog srca znak. preko svega koračim jer puno vam značim, zato slušaj: Znam, znam da sam jak, znam, znam da sam jak... Ispleti ruke. ali s vama sam jači, preko svega koračim... Izgradi most za zadnji vlak. Nebesa znaju Tu gdje se nalazim je katastrofa, još kad mi dođu nalazi - katastrofa. koliko zemlju zaboli, Zato trebam vas jer vi ste moja snaga. zato su straža Samo s vama moj težak korak postaje lagan. gdje idu samo najbolji. S vama imam volje, s vama nisam dolje, ovi teški dani ne postoje. U sobi mi je tama, ali ja se smijem suncu koje sanjam jer nada umire zadnja. Ja sam sit boli, suza, zdravlja gladan. Udarci su jaki, ali ja ne padam. A kad se zagledaš u sreću I kad ne ide naprijed i kad te vuče iza, moj tekst su ljubav i optimizam. koja nije više tu, Utrka za život mi je zbilja. Nema veze, prvi ili zadnji, ali stići ću do cilja. i kad se ogrneš samoćom, U ovoj borbi samo jedan slavi: - Drago mi je, Golijat, ja sam David! i u zbilji i u snu, udahni duboko, Znam, znam da sam jak, znam, znam da sam jak... ali s vama sam jači, preko svega koračim, pogledaj visoko znam da puno vam značim... zato slušaj: i slušaj lepet krila Ja sam jak kao Jakov, ti si jak kao Jakov. naših anđela... Vi ste cijelo vrijeme tu, u mom srcu. I kad se toga sjetim, preko svega zla što me priječi, do cilja ja preletim. Connect i Jakov Rubido

Natali Šarić

O slikovnicama… Što se, zapravo, događa u jednoj dječjoj bolničkoj sobi u kojoj su smješteni mali hematološki i onkološki bolesnici... Jakov je bio dječak koji je bolovao od teškog oblika leukemije. S opakom bolesti borio se snažno, iznimnim duhom, optimizmom, smijehom, pjesmom i maštom. Puno je vremena provodio u izolacijskim sobama, ponekad tjednima i mjesecima. U tim trenucima, na bolničkom krevetu, bio je u društvu svojih plišanih prijatelja. Dao im je posebna, neobična imena, koja je ponekad teško i izgovoriti. Oni su bili prijatelji iz mašte koji su Jakovu pomagali da prođe sve što je trebao proći... Nakon jednog mog sna, neobičnog susreta na internetu s Natali, dječjom književnicom, nakon dužih razgovora s mladom ilustratoricom Martinom, čiji je anđeo brat Mislav, polako nastaje serija slikovnica BUDI JAK KAO JAKOV, u kojoj su glavni likovi Jakovljevi plišanci: Krečekeš, Liješter, Koštar, Mijuza, Njoško, Longec i Boskeee. Jakovljevi plišanci oživljavaju samo u njegovu društvu i u društvu njegovih prijatelja. Tu leži njihova snaga. Svaka slikovnica ima glavnog junaka koji radnju smješta u novu sobu, sa svakom novom hospitalizacijom. Jakov, kao i svako dijete, samo želi otići… ozdraviti… putovati… Dok njegova izolacija traje, plišanci sobu pretvaraju u najčarobniju točku na svijetu i maštom ga vode na sva mjesta koja mu bolest uskraćuje. Stavljajući se u središte priče, Plišano vijeće biva nespretno, oholo i neskromno, ali već u sljedećem trenutku, u želji da svijet dovede Jakovu, toplo i nesebično. Slikovnice su zamišljene kao štivo koje se čita određenog dana: „Krečekeš“ ponedjeljkom, „Koštar“ utorkom, „Njoško“ srijedom… Djeca bi u bolnici na noćnom ormariću pripremila priču, kao tračak nade za sutrašnji... bolji dan. Vjerujemo da su ove slikovnice poticaj i ohrabrenje za sve malene borce koji prolaze sličan put, ali i klica empatije za svu zdravu djecu, jer na malenom bolničkom krevetu, u sobi za izolaciju, čitav je jedan velik i snažan svijet... poruka o darovanom nam životu... mama Ivančica Rubido ... vi ste cijelo vrijeme tu, u mom srcu, i kad se toga sjetim, preko svega zla što me priječi, do cilja ja preletim... Jakov Rubido

Budi jak

kao Jakov

„Jak kao Jakov“ humanitarna je udruga za pomoć djeci oboljeloj od malignih bolesti, s osnovnom djelatnošću prikupljanja i pružanja pomoći oboljeloj djeci i njihovim socijalno ugroženim obiteljima. Udruga je osnovana 6. veljače 2011. godine u Karlovcu. Njezin nastanak inspirirao je trinaestogodišnji Jakov Rubido koji se protiv teškog oblika leukemije, od koje je bolovao, borio pjesmom, smijehom i velikom snagom duha i vjere. Jakov je iza sebe ostavio pjesmu koju je glazbeni sastav Connect obradio pod nazivom „Jak kao Jakov“, a nastao je i istoimeni spot. Prikupljena pomoć pružena je do sada stotini oboljele i liječene djece, štićenicima udruge iz cijele Hrvatske, kod kojih je uz dijagnozu malignih oboljenja (tumori i leukemija), u obitelji prisutna teška socijalna i ﬁnancijska situcija. Udruga promiče snagu, opitimizam i ljubav spram bližnjih, u želji da senzibilizira djecu i mlade za socio-emocionalno i humanitarno djelovanje. Udruga Jak kao Jakov ima svoje vlastite proizvode (kalendare, čestitke, majice, kape, te razne prigodne suvenire, posebno anđele) kojima prezentira svoj rad i prikuplja humanitarnu pomoć za oboljelu djecu. Slikovnice Budi jak kao Jakov još su jedan prekrasan biser u tom nizu.

Želite li pružiti pomoć i podršku obratite nam se na: Udruga Jak kao Jakov, V. Mačeka 1, 47000 Karlovac, Hrvatska E-mail: jak.kao.jakov@gmail.com www.jakkaojakov.hr

ŠT

EŠ EČEK

Donacijski žiro-račun Udruge otvoren kod Erste banke: IBAN: HR0324020061100596215

LO KO NJOŠ

4 3

1 6

UZA J I M

BOSKEEE 5

EŠT LIJ

JAKOV