V
raÊajuÊi se u stihovima Zlarinu, otoku svoga roenja, proslavljena Vesna Parun u pjesmi Koralj vraÊen moru pjeva o crvenom i granatom cvijetu/ πto nije ni kamen ni πkoljka ni so ni loza ni klica/ a æivi i raste i moæe da postane brdo i ostrvo. Koraljara u Zlarinu viπe nema, ali ostaje æiva uspomena na kameni cvijet koji je obiljeæio taj mali otok srednjega Jadrana. Vesna Parun nije mogla bolje opisati koralje. VeÊina ih æivim bojama, pokretnim lovkama i mesnatim tijelom podsjeÊa na biljke i sve do potkraj 18. stoljeÊa nije se znalo da su to æivotinje, i to doista vaæne i neobiËne æivotinje bez kojih bi naπ svijet bio nezamisliv. Prema grai, broju lovki i pregrada, dijele se u dva podrazreda, πesterolovkaπe Hexacoralliju (Zoanthiniaria) i osmerolovkaπe Octocoralliju (Alcyonaria). Podrazred Octocorallia obuhvaÊa šest redova, a u Jadranu su njihovi predstavnici blijeda ruËica (Alcyonium palmatum), morsko stabalce (Eunicella cavolinii), morsko pero (Pteroides spinosum) i crveni koralj (Corallium rubrum) po kojemu je cijela vrsta dobila ime. Kada je rijeË o koraljnim grebenima, najveÊi meu njima australski je Veliki koraljni greben, sastavljen od 2900 pojedinaËnih grebena i 900 otoka koji se proteæu na 150 km duæine i 2000 km πirine. Za gradnju i opstanak te na svijetu najveÊe pojedinaËne strukture, naËinjene mahom od slojeva kalcijeva karbonata, zasluæni su bilijuni malih æivotinjica koraljnih polipa, koji pripadaju koljenu æarnjaka. IzdvajajuÊi kalcijev karbonat iz morske vode, ti ga polipi rabe za gradnju vanjskog zaπtitnog kostura. VeÊina koralja koji tvore grebene, æivi u simbiozi s algama koje im daju energiju i koje trebaju SunËevu svjetlost, te su zato nastanjeni u plitkim predjelima do 30 metara dubine. Simbioza algi i koralja kakvu nalazimo u australskom Velikom koraljnom grebenu datira od prije 20 000 godina. Starost je danaπnjih koraljnih grebena izmeu 6000 i 8000 godina. Prema grËkoj legendi, crveni je koralj nastao kada je Perzej odsjekao Meduzinu glavu i bacio je u more. Prekrivene Meduzinom krvlju, morske su se alge okamenile i postale koralji. Prema vjerovanju mnogih naroda, to su boæanska stvorenja, a njihovo se boæansko podrijetlo odrazilo na njihovu ljepotu. BuduÊi da æive u nedostupnim morskim dubinama, oduvijek ih je obavijala tajnovitost. Pripisuju im ljekovita svojstva, a vjerovalo se da πtite od zla. U antiËko se doba koralj smatrao svetim kamenom boæice ljubavi Afrodite. Stari EgipÊani, Grci i Rimljani njima su ukraπavali zidove svojih palaËa i vaza, te izraivali nakit, a sredozemni su koralj u trgovini mijenjali za jantar iz Sjevernog mora. U Indiji se pak vjeruje da lijeËi reumatizam, artritis i druge bolesti. Koralji zraËe,
a to zraËenje povezano je s planetom Marsom koji utjeËe na tjelesnu temperaturu, koπtanu sræ, te srediπnji æivËani sustav. U srednjem vijeku bio je obiËaj nositi komadiÊe koralja uza se kao amajliju protiv uroka, a i danas Ëesto djetetu daruju koraljnu narukvicu, jer koralji pri poviπenoj temperaturi tijela blijede, pa su odliËan indikator poviπene temperature. Ipak, danas se mahom rabe u izradi nakita, a onaj pravi, jadranski, dosiæe cijenu zlata. Brojni su dokazi da se crveni koralj (Corallium rubrum) na Sredozemlju lovi joπ od predrimskih vremena, a pretpostavlja se da je lov na Jadranu poËeo na jugu. StoljeÊima su ga lovili DubrovËani, Lastovljani i stanovnici otoka KoloËep, πto je naπlo odraza i u dubrovaËkim zakonima s kraja 14. stoljeÊa. Za raËun dubrovaËkih zakupnika, koraljari s KoloËepa lovili su ih Ëak u Egejskome moru, sve do otoka Malte. DubrovËani su iπli u koraljarske ekspedicije i u vode Levanta te su ulovljeno blago izvozili u Italiju, Francusku i arapske zemlje te sklapali druπtva s domaÊim i inozemnim koraljarima, πireÊi vjerojatno zanat po cijelom Jadranu. Tako je dubrovaËkom kancelaru Franciscusu de Archu (1342.∑1373.) joπ u 14. stoljeÊu, uz notarsku sluæbu, glavno zanimanje bilo organiziranje vaenja koralja. Na zadarskom je podruËju koraljarstvo bilo razvijeno veÊ u 13. stoljeÊu, a organizirala ga je Crkva. Organiziranjem lova na koralje i bisere osobito su se bavile redovnice koristeÊi ih za ukraπavanje sveÊeniËkih odora. DubrovËani su ih veoma rano sami obraivali, a u izvjeπataju s poËetka 19. stoljeÊa navodi se kako je sve do sredine 18. stoljeÊa glavna koraljarska djelatnost bila koncentrirana u Dubrovniku i Napulju, nakon Ëega inicijativu preuzimaju koraljari iz okolice ©ibenika, gdje se nalaze najbolja nalaziπta na Jadranu. Kada je rijeË o ©ibenskom arhipelagu, toËnije koraljarima s otoka Zlarina, spominje ih uvaæeni zadarski kulturni djelatnik Giuseppe Sabalich u traktatu iz 1907. godine La Dalmazia nei commerci della Serenissima. GovoreÊi o trgovinskim odnosima Dalmacije i MletaËke Republike, Sabalich navodi kako je Zlarinjanima lov na koralje bio poznat joπ prije no πto su doπli pod mletaËku vlast (1412.), πto znaËi veÊ u 14. stoljeÊu i prije, te navodi: Zlarinjani su hvatali dosta koralja i prodavali ga po niskim cijenama, πto je kupcima koristilo sto po sto. U istoj biljeπci spominje i Æirije, πto se uzima kao dokaz da su neke koraljne poπte nedaleko od tog otoka Zlarinjanima bile dobro poznate. U IV. toËki propisa o reguliranju vaenja koralja na podruËju πibenskih otoka, koji su donijeli sindici inkvizitori 1.svibnja 1749., spominju se stare sike na kojima je bilo dopušteno loviti brodovima opskrbljenima posebnim licencijama za vaenje koralja. Prema kazivanju starih CROATIA AIRLINES
67