IVAN DOMAGOJ VUCO
SLIKAR STRASTI I ENERGIJE Akademski slikar Ivan Domagoj Vuco rođen je 3. veljače 1971. godine. Nakon završene srednje trgovačke škole imao je dugu pauzu radeći svakojake poslove i prošavši uspješno prijemni ispit, upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1999. Diplomirao je 2004. godine u klasi profesora Miroslava Šuteja. Prvu samostalnu izložbu imao je godine 2003. u galeriji ''Galženica'' u Velikoj Gorici. Potom je izlagao 2005. godine na Likovnom analu u Muzeju Like u Gospiću, 2007. u galeriji ''Likum'' u Zagrebu, 2008. izlaže na Likovnoj koloniji u Trogiru. Godine 2010. u knjižnici ''Bogdan Ogrizović'' i u galeriji ''Matice hrvatske'' u Zagrebu, 2011. izlaže na izložbi recentnih radova članova HDLU – a i u galeriji CEKAO u Zagrebu, 2014. u galeriji ''Vladimir Filakovac'' u zagrebačkoj Dubravi te 2016. godine u Poslovnom tornju na Radničkoj cesti u Zagrebu. 23. rujna 1991. kao dobrovoljac postaje braniteljem u Prvoj brigadi, s kojom je ratovao po zapadnoj Slavoniji. Nakon toga postaje članom 108. Slavonsko brodske brigade, stacioniran u Bosanskom brodu. 1993. godine odlazi u 106. HVO u Orašje. U Zagrebu je sudjelovao na primopredaji vojarne u Borongaju. Vuco je vrlo dobar, talentiran slikar. Osim njegovane slikarske geste, znanja i intuicije da odlično postavi kompoziciju u kadar slike, posjeduje izniman dar i senzibilitet za boju i kolorističke odnose. Razvio je autentičan rukopis, posredstvom uvjerljive geste opisuje i na svoj doživljajni način, interpretira svijet oko sebe i u svojoj mašti. K tome, ne opterećujući se bilo kakvim uzorima i utjecajima iz modernoga i suvremenog slikarstva, dakle bogatom tradicijom 20. stoljeća, sâm se razvio u modernoga slikara, i suvremenog, vremenom življenja i djelovanja sada i ovdje, ali i kvalitetom koju njegovo slikarstvo nesumnjivo ima, i može štogod reći u cjelokupnoj današnjoj slikarskoj produkciji kod nas i u svijetu. U osnovi, narav Vucina slikarstva može se smjestiti u veliku ladicu neoekspresionizma, sudeći po snažnoj gesti i impastom slikanih uravnoteženih boja. Kada se tome pridoda razvijena percepcija, sposobnost promatranja prirode i svoje nutrine, jasan je ekspresionistički modul jakoga doživljaja. Ta je konstatacija razvidna i na tri ovdje izložene slike. ''Kamerlengo u Trogiru'' izvrsno je naslikano modro nebo i modro more, stopljeni u jednu jedinstvenu modru gustu magmu boje, a između njih, žuta kula. Kamerlengo je srednjovjekovna obrambena kula u prelijepom, drevnom gradu Trogiru. U zbilji je siva, ali Vuco je slikar a ne kopist mimesisa, ne prepisuje prirodu, već je slikarski opisuje bojom, i interpretira svoje viđenje. Slika je žutom jer žuta i plava su savršen komplementarni koloristički par. Svaki slikar zna da uz plavu, ako se hoće dobiti savršen sklad, ide žuta. Vuci kao Mediterancu more, nebo i beskrajni prostor predstavlja središte umjetničkih i životno – filozofskih interesa. ''Galebovi Dugoga otoka'' jato je naslikano lapidarnim crnim linijama, kako stopljeni s masom mora, lete nad morem. Znakovi su to i siluete galebova, slikani ekspresivno, onako kako je veliki slikar Vincent van Gogh - rekao bih da mu je on ipak jedini uzor, da demantiram vlastitu, gore iznesenu tvrdnju - slikao jata vrana nad žitnim poljima kao jasne vjesnike smrti. Vincentove vrane simboliziraju smrt, a Vucini galebovi slobodu. Slika je sva pretočena u gustu modrinu, himna ljepoti golemoga mora kao simbola slobode, a i galebovi su simboli mora i slobode. U slici ''Postanak'' otkrivamo Vucina razmišljanja, čak i svojevrsnu opsesiju. Kako je more veličina, širina i simbol žuđene slobode, imaginarni beskrajni prostor svemira još više izaziva ljudsku maštu i znatiželju. Vuco i ''Postanak'' slika plavo – modrim tonovima kao golemi vrtlog, ne bi li evocirao bing bang, veliki prasak iz kojega je postao svemir. Ivan Domagoj Vuco je tradicionalni modernistički figurativni slikar, neoekspresionist, koji slika svoje preokupacije. Ni motivski ni tematski nije vezan za jedno, nego za sve ono što mu škaklja znatiželju, duh i um. Pristupajući kistom platnu, i radeći sliku, jasan je emotivni angažman, kao i energija snažne geste, iz koje jasno progovara umjetnikova strast.