Amazonka
- Sjajan. - U Clarissinim se očima pojavio sanjarski pogled te je ustala da prošeta po sobi. - Znaš, Laura, sad sam sigurna da ga volim. Laura se brzo uozbiljila. Jesi li? – Nastojala je govoriti nehajnim tonom. - Jedva si imala vremena upoznati ga. Clarissa se okrenula. - Poznajem ga - ustvrdi. - Doista. - Ah. I je li on... uzvraća li on tvoje osjećaje? Clarissino se lice snuždilo. - To ne znam. Katkad kao da pokazuje izrazitu naklonost, ali u drugim je prilikama veoma ukočen i gotovo hladan. Ne razumijem. - Čeznutljivo je gledala Lauru. - Mislila sam, znaš, da je to možda zbog njegove situacije. Vjerujem da nema mnogo novca. Možda se boji da će to biti prepreka. - Prezirno je dodala: - Kao da bih ja o tome uopće razmišljala. Laura se zagledala u svoje ruke. Sve je teže održavati obećanje što ga je dala gospodinu Redmonu, a također se čini da to nije ni mudro. Sad kad se počela stvarati veza, Clarissi treba reći istinu, bez obzira na posljedice. Odlučila je prvom prilikom s njim razgovarati i nagovoriti ga da joj kaže. Ako odbije, ona će joj reći. Kad ništa nije rekla, Clarissa ju je pogledala. - Znaš li nešto o njegovoj obitelji ili situaciji? - upita. - Misliš li da imam pravo? - Clarissi je očito bio važan njezin odgovor pa je Laura oklijevala. Clarissa je opet sjela kraj nje i molećivo je uhvatila za ruku. - O, Laura, znaš li nešto? Moraš mi pomoći. Bez njega nikad neću biti sretna. Laura se zagledala u sestrine oči. Nikad nije vidjela Clarissu tako ozbiljnu. - Sada ti ništa ne mogu reći - na koncu odgovori - ali ću saznati. Pomoći ću ti. Clarissa joj je stisnula ruku i nesigurno se nasmiješila. - Znala sam da hoćeš. Uvijek smo pomagale jedna drugoj, nismo li? - Opet je ustala i nastavila hodati. - No mislim da znam što ćeš otkriti. Na temelju nekoliko njegovih primjedbi zaključila sam da gospodin Redmon potječe iz ugledne, ali ne bogate obitelji. Nema imetka. - Naslonila se na kamin i zamišljeno nastavila. - Mada mislim da tome ima lijeka. - Kako to misliš? - upita Laura. Clarissa naglo podigne pogled. - Što? O, samo sam glasno razmišljala. Laura ju je sumnjičavo promatrala. Clarissini su obrazi lagano porumenjeli i na koncu se nasmijala, - Nemoj me tako gledati. Vjeruj mi, neću napraviti ništa strašno. Zapravo, najvjerojatnije neću ništa napraviti. Moraš vjerovati da ću biti pametna.
~ 115 ~
Knjigoteka