Branko Ćopić
PRIČE ISPOD ZMAJEVIH KRILA
NEĆEŠ MI VJEROVATI
ali sve je ovo istina, mačkove mi pređe! Imam ti ja jednog zmaja, mog starog prijatelja, i kad god zaželim da vidim i čujem neobične stvari, ja mu samo podviknem: – Hej, ti, stari obješenjače, raširi krila da vidimo šta se po svijetu radi! Moj prika zmaj nato samo kihne i strese s leđa prašinu, čitav oblak i po, pa raširi duga sjajna krila i zapjevucka: – Oho-ho-ho, ce-de-ef, gotovo je, polazimo! Ja mu onda vežem ispod krila jednu staru korpu za ugalj, smjestim se u nju, ponesem sa sobom durbin, udicu, mrežu za leptire i za zvijezde padalice, i još koješta drugo zajedno s četkom za zube, pa raportiram: – Spreman za pokret! Đi, đi! Poleti zmaj pod modro nebo i gore u visini tako raširi svoja blistava krila da njima zakrili, čini mi se, čitavu zemlju. Pod odbljeskom njegovih krila sve se na zemlji izmijeni. Zatrepere nepoznata svjetla, jave se tajanstveni pjevači, ožive čudne sjenke. Ja onda potegnem svoj durbin i počnem da razgledam šta se to radi na zemlji, ispod zmajevih krila. Da samo vidiš čuda! Dolje se vide ne samo obične, svakodnevne stvari, nego i sve ono o čemu ljudi maštaju, čega se plaše i što u sebi smišljaju. Vidi se, na primjer, neobična raketa koju već godinama smišlja i konstruiše poznati naučnik. Uporedo s njom šeta nemirni bučni obješenjak đavo, gospodar planinske rijeke, kako ga je to zamislio praznovjeran seljak.