književnost uživo 197
Jelena Otkucalo je za nasukavanje Šimunić ***
***
Ruke sam položila u krilo Kao mrtve jarebice na šuškavo tle Pogledom uperenim u pore Mapirala sam dodire. Tvoje oči zarobile su mir obesmišljen dvjema točkama Iza kojih se nazire ništa. Prizivam u njima ambis mogućnosti.
Ovaj komad zemlje može se opisati impresijom slikara Ljudskom truleži hranim um Jabuke zriju u obližnjem dvorištu Preko plota crv množi crvotočine za mogući bijeg Poželim grožđe U kasnu jesen curi mu slatko kao gnoj iz rane.
*** Četiri godine mlada usta Ispustila su napukli zvuk Vjeđe sklonjene ka drhtavoj bradi Male ruke u kršu Neopisiv bol Zbog njenog straha Od naše smrti. „zauvijek“ je moja prva laž.
*** U pauzama između silovanja kamenje je sjeklo žuljeve sestrama ogrezlih u krivovjerje. Kad rukama razgrneš zemlju nazru se u kosti neupisane priče Laju kroz usta krvnika Zloslutna je tišina koja obavija
lavež dok ideološko brbljanje pomračuje dokaze o naravi nečovjeka Ne bira taj odijelo prema uvjerenjima Samo žrtve.
*** Asteci su u četveroredu u četiri dana izvadili četrdeset tisuća pumpi krvotoka. Isto toliko dekapitiranih glava kotrljalo se stubištem umjetniku pod noge; Užas od smrti valjalo je vjerodostojno izvajati i ugraditi u zid za spomen ljudstvu i u čast životu. Stoljećima kasnije na drugom komadu zemlje Četverored postaje alegorija zbjega od krvoloka. Glave su posijane diljem