EKSKLUZIVNO
Otkrivanje Zvjezdangrada Piše Željko Ivanković I. Josip Klarić, Ćamil Omerhodžić iz Breze, Mladenko Marijanović i ja, krenuli smo u lijep sunčan ponedjeljak 19. kolovoza u planinu Zvijezdu "otkriti" Zvjezdangrad. Iz Šiminog potoka prema Zubetama i Ravnama autom, a od mjesta Paljika pješice u zvjezdanske šume, nailazeći povremeno na crveno vrišteće table s natpisom Mine!, ali ih i uredno ignorirajući, jer su Klara i Ćamil tim terenom lani prolazili i kažu da je sigurno. Zvijezda je ispresijecana tragovima teških strojeva koji su u nemilosrdnoj sječi i izvlačenju šume ostavili ružne ožiljke, inače bi Zvijezda, onakva kakva jest, bila čudesno lijepa, pitoma i divlja istovremeno, izazovna i nehodačima kao što smo Mladenko i ja kad već jest Klari i Ćamilu, starim hodoljupcima. Da, pejzaž ponegdje kvare i tragovi ne tako davnog rata i, koliko god bile korisne, table koje podsjećaju ne neke od ratnih aktivnosti. Mladenko je opremljen fotoaparatom koji čini besmislene naše aparate na mobitelima, ali svejedno Ćamil, kao sjajan
vodič i znalac prirode upoznaje s biljnim svijetom o kojemu, reklo bi se, zna sve: od narodnog do latinskog imena, od osobina koje su ih klasificirale u botanici do ljekovitih svojstava, pa nam tu ne treba Mladenkov fotoaparat kad već imamo svoja mala džepna čuda. Dakako, Mladenko nas od samog početka "avanture" fotografira, svjestan da idemo ususret nečemu dosad neviđenom. Ozbiljno fotografiranje počinje dok konzultiramo karte i gdje se doimamo ozbiljno, kao pravi istraživači. Klara ima karte, ali Ćamilove su čudesno detaljne. Klara se s tugom sjeća svoje predratne austrougarske (bit će vojne!?) karte, a Ćamil ima geodetske ili kako se već zovu. Na suprotnu stranu od Paljike, gdje ćemo ući u potragu za Zvjezdangradom, tako kaže karta, nalazi se Divić grad. Njega tek na karti identificiramo, jer on na karti postoji za razliku od – Zvjezdangrada, i on nije, ne barem ovaj put, predmetom naše znatiželje. Našu znatiželju odavno budi Zvjezdangrad, jer njega nema. Naprosto ga nema, a svi za njega nekako i nečim znaju, a nikad ga nitko nije "otkrio". Čak ni Klara!
AMI
TR
8
BROJ 300
Zvjezdangrada ni u historiografskim radovima naprosto nigdje nema. U to sam se uvjeravao pišući i monografiju Vareša. Zvjezdangrad je od svih fakata koje imamo samo naslov moje knjige priča objavljene u prestižnoj biblioteci Lastavica (1989.), nakon koje mi je Klara govorio da nema Zvjezdangrada nigdje osim u mojim pričama i mašti. Da, i u skromnoj narodnoj predaji i u fragmentima koji jedva mogu zatvoriti iole ozbiljan mozaik. A počelo je u večeri otvorenja caffe pizzerije Stari dani, kojom smo se prigodom Klara i ja našli za istim stolom. I tada mi reče: "Našao sam Zvjezdangrad, a sve sam mislio da je to tvoja literarna mašta izmislila." "Super", odgovorim mu, "mora postojati, samo je bilo pitanje kad će tko relevantan reći – 'Evo ga, tu je.'" No, time se, tko zna zašto, nitko nije bavio. Najbolje sam se sâm u to uvjerio prebirući nebrojenu građu (bezmalo 700 bibliografskih jedinica), desetljećima se baveći poviješću vareškog kraja. Trebalo je, nakon toga, poći Zvjezdangradu u pohode zajedno s Klarom, no, zbog kišne jeseni 2018. i jednako tako kišnog proljeća 2019. naše otkrivanje Zvjez-
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor PROSINAC 2019.