LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXVII. • BROJ 320 • KOLOVOZ 2021. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
IZMEĐU DVA BROJA
M
eđunarodna skupina znanstvenika, njih 234, objavila je nedavno izvješće temeljeno na sveobuhvatnim istraživanjima o klimatskim promjenama i ukazala da su one sve češće i sve agresivnije u svojim manifestacijama, a najsvježiji primjeri su brutalne poplave u jednome dijelu Njemačke koje su odnijele oko 200 života ili trenutno goruća Grčka pa i Turska. U izvješću se konstatira kako toplinski valovi postaju sve učestaliji i intenzivniji od polovice 20. stoljeća, dok su hladni "događaji" sve rjeđi i manje ekstremni. Planeti se usijala glava od nas. Ovo nije prva generacija svjetskih lidera koju znanstvenici upozoravaju na ozbiljnost klimatske krize, ali jest posljednja koja sebi može priuštiti zanemarivanje ovih poruka. Ali nešto se baš i ne češu najodgovorniji, jer su potplaćeni od strane lobija koji nište sve pred sobom. Bosna može dići dva prsta te se ponizno podičiti da i sama daje zapaženog do-
prinosa uništavanju šuma i ugrožavanju vodotoka, kao i emisiji tzv. stakleničkih plinova s loženjem ugljena i voženjem krševa koji jedva zadovoljavaju i euro 2 normu. Bosnu izdvajamo zato jer Hercegovina pripada mediteranskoj klimi i nema šume, ali stvari postaju takve da se već i iz užarene Hercegovine nastoji pobjeći recimo u Vareš i pošteno naspavati pod svježinom Zvijezde. Svatko onaj tko nije prodao svoj varešku gajbu, čini se, počinje uviđati da je to bila dobra odluka. U svakom slučaju, cijene vareških stanova su sada nešto u porastu. Iz prikrajka dopiru i najave o izgradnji vikendica, kao i najave sve češćeg i sve dužeg boravka u Varešu kad se na Zapadu ostvari mirovinu. Nešto od tih najava već se, doduše, i ostvaruje. Jesu li to naznake nekih novih trendova, obrnutih u odnosu na devedesete? Štogod bilo, jedno je nemoguće poreći: po općoj procjeni nikad veći broj auta s
IZ ŽUPNIH MATICA
VAREŠ
Kršteni: Gabriela Drijenčić (Darka i Matee), Adriano Pavlić (Marina i Suzane), Josip-Kevin Antunović (Borisla i Elvire), Leon Pendić (Tonija i Maje), Kian Adašević (Srđana i Rijalde). Umrli: Katarina Prskalo rođ. Pejčinović (1955.), Dragica Kokorović rođ. Štokom (1942.), Marcel Šurkić (1936.).
VIJAKA
Umrli: Francika Gogić (1941.), Marijan Matić (1933.). Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Središnje uprave Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak".
POTPORA LISTU "BOBOVAC" Žan i Igor Božić, Njemačka – 100 €, I. L., Belgija – 100 KM + 20 €, Ana Zlović, Nizozemska – 95 KM, Zvjezdana Prodanović, Sarajevo – 33 KM, Tomo Djaković, Hrvatska – 45 KM, Tomislav Čingel, Hrvatska – 55 KM, Tomo Lučić, Vareš – 30 KM, Antonija Božić, Vareš – 50 KM, Antonija Martinović, Kanada – 30 KM, Marija Pavlić, Njemačka – 20 €, Marija Barkić, Nizozemska – 20 €, Neda Juroš, Njemačka – 50 KM, Mladen Radoš, Švedska – 100 KM, Tereza Knežević, SAD – 50 KM, Vedran Dodik, Njemačka – 20 KM, Z. V., Vareš – 20 €, V. M., Hrvatska – 200 Kn, I. P., Hrvatska – 25 KM, V. D., Nizozemska – 50 KM, Zoran i Biljana Jelić, Nizozemska – 50 KM, Željko, Zdenka, Anto i Tomislav Jurkić – 50 KM.
Svima hvala lijepa!
Fotografija na naslovnici: M. Marijanović
2
inozemnim registracijama nije zabilježen u Varešu kao ovoga ljeta. Proizvoljno se tumači da je to i posljedica oslobađanja od okova pandemije, međutim šuplja je to teorija jer mnogi koji su svake godine u Varešu ove su sezone baš zbog još uvijek prisutnih epidemioloških mjera izostali. Kako god bilo, ne treba se tu sad baviti nekom strogom analitikom i prebrajanjem, ali činjenica je jedna, nju smo i prije isticali: Vareš doista živi poput turističkih mjestašca koja usred ljetne sezone postanu živahna i tijesna, pa se onda smiri i okrene čekanju prvog velikog blagdana da tada u nj netko opet dođe. S treće strane, osim što nudi ljetnu svježinu, niske cijene robe i usluga, Vareš pruža i nesvakidašnji dašak zabave i drugovanja kako onima koji su ovdje ponikli i stasali, tako i gostima koji uz njih dođu. Bosna ovdje još stanuje, čak i Jugoslavija ima svoje ostavštine. To često pobuđuje nevjericu kod gostiju koji dođu i iz kozmopolitskih sredina. Plus taj neki šarm vareške duše i otvorenosti, o čemu se kao često govori i prepričava. Ta neka opažanja, tako kruže priče nas samih o sebi, goste očaravaju. Ali, k'o što su znale reći stare žene, pune mudrosti i životnog iskustva, a ruke im s nabreklim damarima od rada i to čak i muških poslova, a reci bi to obazrivo, da ne posiju tugu onom koga pameti uče: Daj Bože, sinko, da šta od toga bude...
BROJ 320
KOLOVOZ 2021.
VIJESTI
Sjednica Općinskog vijeća
O
pćinsko vijeće Vareš održalo je 29. srpnja 2021. godine sedmu redovitu sjednicu i razmatralo 13 točaka dnevnoga reda. Za razliku od prethodne sjednice, ova je protekla u normalnoj radnoj atmosferi i bez tenzija. Nije se ni na dnevnom redu našlo nekih posebno zanimljivih točaka jer tek se manji dio njih odnosio na ukupnu zajednicu, a u ostatku su izglasavane uobičajene formalne odluke iz nadležnosti Vijeća. Proći ćemo stoga samo kroz one o kojima su i vijećnici pomnije raspravljali. Prijedlog Odluke o raspisivanju izbora za članove savjetâ mjesnih zajednica općine Vareš doveo je vijećnike do zaključka da je ta najniža razina u strukturi vlasti u značajnim organizacijskim problemima. U nekim mjesnim zajednicama, primjerice, broj stanovnika je naprosto nedovoljan za bilo kakav ozbiljan izborni proces, u nekima još i ima mještana ali u toliko poznim godinama da ih se ne može društveno angažirati, a povrh svega rad u mjesnoj zajednici postaje sve samo ne privlačan kako zbog sve većih administrativnih zahtjeva tako i zbog česte nesloge i narušenih međuljudskih odnosa. Sveopća je to slika društva od koje se, dakle, "boluje" i na mikroplanu. Kad se razmatralo Prijedlog Odluke o zaštitnim zonama i zaštitnim mjerama izvorišta Radakovica, odakle se zahvaća na tržištu već prisutna "Kraljevska voda", istupio je vijećnik Nikola Šimić i postavio suštinsko pitanje: koje je pravo "starije" – pravo privatnog vlasništva ili pravo koncesionara? Naime, ovom se Odlukom proširuje zaštićeno područje oko izvorišta na tri zone što posjednicima zemljišta u neposrednoj blizini nameće nova ograničeKOLOVOZ 2021.
nja. U ovom trenutku kada je taj kutak Borovice zapušten i neiskorišten to ne izgleda značajno, ali je vijećnik Šimić koji dolazi iz tog kraja podcrtao "da se nikada ne zna što nosi sutrašnjica i da li će na tom području za 10-15 godina biti povratka i pokušaja neke gradnje koja bi tada možda bila onemogućena odlukama ove vrste u kojima se mora razmišljati i dugoročno, a ne samo o prihodima od koncesije". Još je podcrtao da se inače ne posvećuje dovoljno pažnje interesima pojedinih područja kojih se konkretno tiče određena odluka i da pritom ni oni na čije se posjede ta odluka odnosi nisu upoznati s njenim sadržajem i mogućim konzekvencama. Administrativni jezik i navođenje koordinata nisu nešto u čemu se obični vlasnik imanja snalazi i rečeno je da bi ubuduće sastavni dio ovakvih odluka trebala biti i karta s jasno ucrtanim zonama. Kako na svakom zasjedanju bude i neka "vruća" točka, na ovom je to bila Informacija o ostvarivanju osnovnih i dopunskih prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite na području općine Vareš. U raspravi je tu, po općem mišljenju sivu zonu, najdublje problematizirao vijećnik Mirnes Ajanović iznoseći vlastita i uzgred još neka njemu poznata negativna iskustva istinskih ratnih stradalnika sa spomenutom službom, ocijenivši je eksteritorijalnom. Uključila se s određenim sumnjama i predsjedavajuća Vijeća Mahira Brkić, a koplja su se lomila oko (ne)dostupnosti informacija o korisnicima prava iz te oblasti. Predstavnik općinske službe boračko-invalidske zaštite naglašavao je da "veto" na takve informacije stavlja kantonalna služba i da oni na lokalnom planu nemaju ovlasti ustupati bilo kome pa tako ni Vijeću bilo kakav registar korisnika, a vijećnike bi, kao i javnost, posebno zanimali detalji o tome tko su zapravo korisnici i koliko je raspodjela raznih oblika pomoći (među kojima su novčana sredstva, plaćeni boravak u toplicama, besplatni udžbenici za djecu i sl.) zapravo pravična. Transparentna sigurno nije, a postoje brojne indicije da se pod plaštem kantonalne mistifikacije i pozivanja na tajnost podataka vrše razne malverzacije – tako su ocijenili vijećnici i vlastitim se zaključkom obvezali da će pokušati na sve zakonske načine proniknuti u tu oblast iz koje građani Vareša, preciznije ratni stradalnici, crpe (a neki izgleda i ne crpe) itekako značajna socijalna prava, što pojedinci – sumnja se – koriste više kao benefite, bez ikakve kontrole, iz godine u godinu...
BROJ 320
Obnova objekata za povratnike
U
kabinetu načelnika Općine Vareš Zdravka Maroševića potpisani su 8. srpnja 2021. tripartitni ugovori za sanaciju i izgradnju stambenih jedinica u okviru Projekta rekonstrukcije stambenog fonda iz sredstava Saudijskog fonda za međunarodni razvoj – SFD. Ugovori o izgradnji stambenih objekata potpisani su između korisnika pomoći, Republičkog sekretarijata za raseljena lica i migracije Republike Srpske kao implementatora i Općine Vareš. U svojstvu korisnika ugovore su potpisali jedan povratnik na Toljenak i jedna povratnica u Neprivaj. Nakon potpisivanja ugovora izvršen je obilazak terena zajedno s predstavnikom izvođača radova "Energetik" d.o.o. Banja Luka, predstavnikom nadzornog organa ispred Republičke direkcije za obnovu i izgradnju Republike Srpske te je sačinjen zapisnik o početku izvođenja radova po sistemu ključ u ruke. Rok za izgradnju navedenih objekata je 150 dana. Portal vares.info, pored gornje vijesti, također je objavio da je u načelnikovu kabinetu 16. srpnja 2021. potpisano još šest ugovora o rekonstrukciji stambenih jedinica u sklopu Državnog projekta stambenog zbrinjavanja u okviru Regionalnog stambenog programa za Općinu Vareš. Korisnici su pet povratnika iz Republike Hrvatske i jedan povratnik iz Republike Srbije, izgradnja je također po sistemu ključ u ruke, a realizacija bi trebala uslijediti uskoro.
3
POSJET PREDSJEDNIKA FEDERACIJE
Načelnik izvještava o vareškoj situaciji
Traženje načina za podršku Varešu
D
ana 14. srpnja 2021. godine Općinu Vareš posjetio je predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara. Uz predsjednika u izaslanstvu su bili Josip Martić, federalni ministar za prostorno uređenje i Ljiljana Lovrić, zamjenica ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. U uredu načelnika razgovaralo se o aktualnoj problematici i projektima koji se realiziraju u Varešu. Predsjednik Federacije BiH izrazio je zadovoljstvo posjetom i naglasio: "Prvenstveno zahvaljujem gospodinu načelniku što je izdvojio vrijeme da možemo razgovarati o problemima s kojima se općina Vareš suočava. Naravno, uz poziv za posjetu Varešu dobili smo poziv za posjetu firmi 'Eastern Mining' koja pokazuje veliku osjetljivost prema društvenoj zajednici. Pitao sam načelnika je li moguće da imaju takva poduzeća koja su, da tako kažem, osjetljiva prema sredini u kojoj žive i koja su spremna pomoći sve projekte jer puno puta kod drugih poduzeća ne vidimo tu spremnost. Načelnika smo jedva zaustavili da prestane govoriti o svim tim
projektima koju su poduprti s njihove strane, a s druge strane dobili smo informaciju da još uvijek dugovi koje ima Općina Vareš nisu riješeni. Mi ćemo s federalne razine pokušati razgovarati i tražiti načina kako pomoći kroz realizaciju drugih projekata koje Općina Vareš kandidira na federalnoj razini. Ministar Martić i zamjenica ministra Lovrić, koji su danas sa mnom, su na neki način vezani s ulaskom ove velike firme u Vareš i BiH, njezino poslovanje, i svi su se uvjerili u profesionalnost i poštivanje svih zakonskih propisa u BiH, prema tome zaslužuju vrijednu pozornost. Na nama je da damo potporu ovakvim poduzećima jer su dobrodošla u BiH, a posebno u Vareš", istaknuo je predsjednik F BiH Marinko Čavara. Zadovoljstvo posjetom iskazao je i načelnik Općine Vareš Zdravko Marošević: "Zahvaljujem predsjedniku, resornom ministru i zamjenici što su izdvojili svoje vrijeme da dođu u Vareš pri čemu sam ih upoznao s problemima, ali i dobrim stvarima. Vareš se i dalje bori sa stabilizacijom proračuna, s financijskom si-
Posjet ministra zdravstva ZDK-a
D
ana 27. srpnja 2021. u radnom posjetu Općini Vareš bio je Adnan Jupić, ministar zdravstva u Vladi Zeničko-dobojskog kantona. Sastanku je, uz općinskog načelnika Zdravka Maroševića, prisustvovao dr. Fikret Operta, direktor Doma zdravlja Vareš. Službeni općinski portal vares.info prenio je da su na sastanku razmatrana aktualna pitanja, od epidemiološke situacije do poboljšanja uvjeta poslovanja Doma zdravlja, a sve u cilju pružanja što bolje usluge građanima Vareša. Zaključno je navedeno kako su se svi prisutni složili da se može i mora više uraditi da bi građani dobili što kvalitetniju uslugu te se ujedno obvezali da će svatko na svom polju pružiti maksimum kako bi se to i ostvarilo.
4
BROJ 320
tuacijom, a na sve to je dodatno utjecala korona prošle godine zbog smanjenog broja dolazaka naših građana koji žive diljem svijeta. Ova godina i moji pokazatelji govore da se, kada je riječ o poslovnom dijelu, traže poslovna zemljišta za gradnju novih hala za nove proizvodnje, a pored toga kupuju se stambeni objekti. Ovo pokazuje da se život vraća u Vareš i da će Vareš u sljedećim godinama zajedno s najvećim kapacitetima, a to je rudnik 'Eastern Miniga', uvjeren sam stati na stabilne grane gdje će ljudi naći svoje interese, a to je zapošljavanje visokog i srednjeg obrazovnog kadra. Svi koji imaju ideju mogu se sa svojim projektima malog poduzetništva priključiti ovom rudničkom projektu, a to je ruralni razvoj, hrana, poljoprivreda, stočarstvo pa i jedan dio turizma. Vareš ima što ponuditi na svojih 400 kvadratnih kilometara i pozivam sve dužnosnike da znaju da je ovo projekat koji je vrlo bitan za BiH, za Federaciju, Ze-Do kanton i Vareš, a naša je sreća što se nalazimo ovdje, ali ovdje interese moraju naći i drugi jer Vareš nema toliki kapacitet da ponudi sve što jedan ovakav projekat zahtijeva", istaknuo je načelnik Marošević i osvrnuo se na problem infrastrukture. "Ovo je vareško naslijeđe iz bivših vremena, iz prošle države, jer mi nikad nismo imali infrastrukturu, posebno kad je u pitanju putna. Ona se pomalo obnavlja, da se može više, može, jer putna mreža je krvotok. Nije dovoljno imati samo glavne puteve i autoceste, jer se i lokalni putevi spajaju u tu mrežu i treba pomoći u njihovoj obnovi od strane države, kantonalne vlasti, a onda će uslijediti i naš udio iz Općine", rekao je načelnik Marošević. Po završetku posjeta Općini Vareš izaslanstvo se uputilo u upravu kompanije "Eastern Mining". (vares.info) KOLOVOZ 2021.
U POVODU ANKETE (II)
Po listu "BOBOVAC" nas poznaju
M
islio sam, kao i mnogi Varešani kojima je list "Bobovac" drag i kojima predstavlja istinsku i trajnu vezu s rodnim krajem, da sve ide kako treba i da je budućnost lista neupitna... sve dok se vareška podružnica HKD "Napredak" nije nedavno oglasila i obznanila s kojim se sve problemima suočava kad je u pitanju financijsko pokrivanje troškova pripreme i tiskanja lista. Tek sada vidim pravo stanje i uviđam koji se napori ulažu da bi list opstao. Znam da mnogi žele "Bobovac" (kao i ja osobno) jer tako iz prve ruke saznajemo što je aktualno u našem Varešu i rodnom kraju. Pruža nam se to objektivno i odgovorno, ponekad i emotivno – što i nije loše! Već na drugoj stranici rubrika je Između dva broja, meni jako privlačna za čitanje, gdje nam glavni urednik predočava sliku Vareša pa i Bosne (i sve to onda bude stavljeno u širi, regionalni i na kraju globalni kontekst), ali tako su mi privlačni i drugi sadržaji sve do zadnje stranice gdje nam Josip Klarić u svom stilu, osebujno i poučno, skreće pažnju na razmišljanja o zdravlju, prirodi i ljepoti rodnog kraja. Sve to čini jednu osmišljenu i zaokruženu cjelinu, kojoj se, kad list dobijemo, s razlogom radujemo. List je od koristi ne samo čitateljima i ne samo građanima Vareša, bez obzira da li žive u Varešu ili negdje u dalekom svijetu, već i brojnim prijateljima Vareša i pisane riječi uopće. Svjestan sam novih trendova i novih tehnologija, brzih razmjena informacija putem interneta i raznih društvenih mreža, no i pored toga postoji znatan broj ljudi (pretplatnika i građana Vareša, i to ne samo u Varešu) koji znaju razlikovati zapise trajne vrijednosti i znaju što znači sačuvati svjedočanstvo na papiru, kojima je dakle printano izdanje nezamjenjivo. Svi pretplatnici i čitatelji lista zasigurno prepoznaju i cijene doprinos koji su svojim tekstovima (naučnim, književnim, stručnim...) vrijednosti lista dali naši Željko Ivanković, Ivana M. Slugić, Željko Sertić, Tvrtko Gavran, Mladenko Marijanović, Alen Kristić, pa vrlo često i drugi intelektualci koji nisu Varešani. Bez takvih tekstova, pored onih o svakodnevnim temama i događajima, bili bismo mnogo siromašniji i duhovno i materijalno. Kroz list imamo priliku pratiti i gospodarstvo, investicije u Varešu i okolici, a poseban značaj po meni imaju prikazi novih knjiga vareških autora i sve što je u vezi s nakladništvom, kulturom i umjetnošću, a onda i sportom i bilo kojim drugim uspjesima naših sugrađana, što u samom gradu što diljem svijeta... Pitam se, na koncu, KOLOVOZ 2021.
gdje bismo objavljivali i spomen našim umrlim... Jednostavno, ne mogu zamisliti da si možemo dopustiti takav luksuz i ostati bez "Bobovca". Ukoliko bi se to desilo, nestalo bi ono po čemu nas drugi poznaju (odnosno, tada bi bilo – po čemu su nas poznavali). "Bobovac" je bio i ostao naš brend! I kad se osvrnemo znamo da "Bobovac" nije bio samo list vareških Hrvata (bez obzira što tako stoji od prvog broja u njegovoj odrednici na naslovnoj stranici). Oni koji ga čitaju odavno su shvatili da su u njemu, i u tekstovima i što je još važnije – autorski, korektno zastupljeni svi Varešani bez obzira na nacionalnu ili neku drugu pripadnost. Evo, sad znam i postajem svjestan koliko je situacija za list nezavidna, ali znam i da je "Bobovac" bio i jest slika Vareša i Varešana: s pravom smo bili (i još uvijek smo!) ponosni što ga imamo. Iza toga stoji vrlo mali broj ljudi koji su žrtvovali i žrtvuju ne samo svoje slobodno vrijeme već i ono bez čega se, nažalost, ne može živjeti – resurse i novac samo da list opstane, a u konačnici i da opstanu veze Varešana s rodnim krajem. Sad kad smo dobili potpune i jasne informacije o problemima s kojima je list suočen, vrijeme je da i mi (čitatelji, pretplatnici, pa i svi kojima je Vareš i rodni kraj na srcu) preuzmemo određeni, bar jedan mali dio odgovornosti za njegov opstanak. Preuzeti odgovornost za opstanak lista, moje je osobno uvjerenje, znači isto što i preuzeti odgovornost za opstanak grada. Ovdje se radi o jednome dugotrajnom projektu, radi se o nama Varešanima, o nečemu što je dio našega bića i naše literarne tradicije. Što bismo i koliko uopće znali npr. o našoj povijesti da nije bilo Josipa Tokmačića, Mije Žuljića, nekadašnjeg "Kolektiva", a onda pogotovu lista "Bobovac", Željka Ivankovića, Mladenka Marijanovića, brojne i vrijedne arhivske građe kojom "Bobovac" raspolaže i kronologije koju sam "Bobovac" već 27 godina bilježi. Što i kako dalje? Pitam se, kao što je to već potencirano u otvaranju ankete, kako povezati dvije krajnosti kad "financijskog rezona više naprosto nema, a s druge strane interes za listom ne popušta". I mene je, koliko god sam prijateljski blizak s pojedinim članovima redakcije, ovo saznanje zateklo nespremnim. Nemam čarobnih rješenja niti znam adekvatnu "terapiju". Ali "dijagnoza" je, evo, uspostavljena i kao kod svakog stanja, kad se problem otkrije na vrijeme, velike su šanse da se to može i liječiti odnosno održati pod kontrolom. Naravno, ne doživljavam "Bobovac" kao nekog pacijenta nego sam BROJ 320
se poslužio metaforom jer je nesporno došlo vrijeme za neku intervenciju. Pa kao osoba kojoj list puno znači imam i neka razmišljanja kako dalje. Ima nas Varešana (koji bez Vareša pa i lista "Bobovac" ne mogu) zaista mnogo diljem svijeta (od Australije, Amerike, Kanade, zapadne Europe, Švedske, Hrvatske...). I gotovo svi smo u takvoj situaciji da možemo dati svoj doprinos opstanku lista. Osobno nisam za povećanje cijene lista – barem ne do kraja ove godine jer bi to, prije svega, pogodilo naše umirovljenike u Varešu koji su, kako je navedeno, najvjerniji čitatelji i pretplatnici lista, ali predlažem za razmisliti da Varešani, bar tamo gdje ih ima više (kao npr. u Australiji, Americi, Švicarskoj, Nizozemskoj, Hrvatskoj...) pomognu u pokrivanju troškova tiskanja pojedinog broja (npr. da Australci preuzmu sufinaciranje broja za siječanj, Amerikanci za veljaču, Švicarci za ožujak, Hrvati za travanj itd.), što bi uz povremenu potporu listu od samog Napretka u Sarajevu do Ureda hrvatske vlade u Zagrebu koji institucionalno podupire projekte u BiH trebalo biti receptom za stabilnost u financiranju lista. Bilo bi dobro da se jave povjerenici za pojedine države (kontinente) koji bi preuzeli organizacijski posao prikupljanja i slanja sredstava za ovu namjenu. Osobno sam spreman preuzeti na sebe taj posao kad je u riječ o iseljeničkoj zajednici mojih sumještana – Mirjana. Možda će negdje biti malo teže prikupiti kompletan iznos za tiskanje pojedinog broja, ali i pedeset posto pokrivanja troškova tiskanja bila bi velika stvar. Na kraju ponavljam: list "Bobovac" je posebno vrijedan projekt, naš povijesni trag i naša potreba, pa zato vjerujem da sam samo jedan iz kruga onih koji su spremni razumjeti njegov položaj i realnost koju je donijelo vrijeme te dati vlastiti konkretni doprinos njegovom opstanku. Mladen Radoš Malmö, 28. 6. 2021.
5
IZ ŽUPE VIJAKA
Nakon mise započinje kolo M. Marijanović
U
Vijaci je 26. kolovoza 2021. obilježen blagdan sv. Ane i Joakima koji se uzima za ljetni patron župe. Predvodnik misnoga slavlja bio je fra Leon Pendić, župnik iz Vareša, uz koncelebraciju trojice svećenika iz susjednih župa i olovskog svetišta te domaćega župnika fra Zvonke Zečevića. On bijaše ozaren opažanjem da se na svečanoj misi, služenoj kao i obično u prostoru između crkve i župne kuće, okupio veći broj vjernika nego zadnji put, prije pandemije. Protumačeno je to kao znak želje za zajedništvom i obnovom u vjeri. U propovijedi je fra Leon dao na razmišljanje sljedeće: "Uz današnju svetkovinu trebamo malo zastati nad svojim životom i sagledati tko su naši uzori danas. Koga mi to danas slijedimo i na koga se ugledamo? Jesu li to naši roditelji ili netko drugi, ili treći? Posebno mladi ljudi
Patron kao nekad – i još svekrve danas teško odabiru koga slijediti u čitavoj šumi uzora koji im se nude..." Zaključno je okupljenim vjernicima poručio da se ne treba ni živjeti srcem u prošlosti i stalno pozivati na neka bolja vremena, nekome su ona možda bila i gora, nego razumjeti i prihvatiti sadašnji trenutak, te svaki novi dan, od Boga dan, vidjeti kao svoju priliku za doprinos životu, za davanje vlastitog pečata zajednici – kako obiteljskoj na prvom mjestu, tako i društvenoj. Pored narodnog veselja nakon mise, koje je ovoga puta duže potrajalo (da se nadoknadi propušteno prošle godine) uz patron župe održane su i tri zabavne večeri s glazbom uživo u ugostiteljskom prostoru kod doma kulture i bile veoma posjećene, a odigran je i memorijalni nogometni turnir "Petar Pavić". Međutim,
momčadi se nisu stigle na vrijeme organizirati pa su se odazvale samo tri, a prvo je mjesto pripalo Daštanskom, ispred Vareša i Magulice. Poseban su događaj u Vijaci bile svekrve – svadbeni običaj koji se u cijeloj vareškoj okolici iza rata organiziralo samo još jedanput (na Pogari, ljeta 2009.). Svekrve su u utorak 27. srpnja krenule iz mladoženjine kuće s Ivančeva (autima do crkve u Vijaci, gdje su dočekane pljeskom i ponekom suzom) odakle je povorka krenula pješke i pjevajući ne samo kroz centar Vijake nego duž puta do djevojčinih dvora u Donjoj Vijaci. Manjak kondicije i rutine (jer davno se zadnji put tako zametnulo tepsijama i kroz selo zapjevalo), kao ni višak vrućine, nisu utjecali na samu izvedbu i odlično raspoloženje.
Polazak svekrva niz Vijaku
6
BROJ 320
KOLOVOZ 2021.
IZ ŽUPE BOROVICA
Zajedništvo u molitvi – prije svega M. Marijanović upljani Borovice, koji i danas žive na rodnoj grudi, uz veliki broj svojih sumještana pristiglih iz iseljeništva, proslavili su 6. kolovoza 2021. svoj patron – svetkovinu Preobraženja Gospodinova. O tom blagdanu borovička župna crkva najednom postane mala i, kako trenutno (zbog epidemioloških mjera) ne bi ni bilo uputno da svi pokušaju naći mjesto pod njenim krovom, dio vjernika pratio je bogoslužje u prostoru oko crkve putem razglasa. Specifično je da Borovicu za njezin patron redovito pohodi i velik broj svećenika, tako ih je ovoga puta došlo 19. Domaći župnik vlč. Vlado Vrebac na početku je mise obznanio kako Borovica ove godine počinje svoju duhovnu pripravu za proslavu stote obljetnice župe,
Ž
koja će uslijediti dogodine. "Pozivam sve župljane i sve ljude dobre volje na molitvu, post i pokoru za Božje proviđenje s Borovicom, Bosnom i Hercegovinom i našim hrvatskim narodom", kazao je u to ime. Misno je slavlje predvodio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. On je u homiliji okupljenim vjernicima, među ostalim, poručio: "Svjedoci događaja Isusova preobraženja nama su, dragi vjernici, primjer u razumijevanju istine da je Isus sin Božji. Ali još više su nam primjer u življenju s tom istinom, a to pak znači otprilike sljedeće – onaj tko vjeruje da je Isus sin Božji, ne može tu istinu zadržati samo za sebe nego je mora s drugima podijeliti. Biti i sam svjedokom." U tradicionalnim nošnjama Poslije mise, kako to već bude, odmah se zaigralo kolo. Time je označen početak druženja uz glazbu, u možda nešto skromnijem izdanju nego u doba prije pandemije, ali tkogod je uspio doći nije ostao zakinut ni za radost susreta ni za dobru glazbu koju je ovoga puta iznio sam Goran Sprečkić. A nakon prošlogodišnjeg prekida, na potenciranje Mladena Miletovića koji je to i pokrenuo, u Borovicu se također vratilo štovanje Jadvige Anžuvinske, poljske svetice, unuke bosanskoga bana Stjepana II. Kotromanića. Misa je u povodu toga služena u borovičkoj župnoj crkvi 1. kolovoza, uz prisutnost predstavnika udruga Poljaka iz Sarajeva, Banje Luke i Gradiške, kao i Poljskog bataljuna mirovnih snaga u BiH. Putem valova Hrvatskog radija "Bobovac", koji je pratio ovaj događaj, poruku javnosti uputio je Nikola Šimić u ime Zavičajne zajednice Borovičana, udruge Naš dom Borovica i mjesne zajednice Borovica, te između ostalog rekao: "Sretni smo da se uz naš patron obilježava jedno ovakvo štovanje svete Jadvige. Ovo je za nas, za naš kraj veoma velika stvar i vidim da ljudi sve više i više dolaze. Kroz štovanje svete Jadvige saznat će se o nama i izvan BiH i zato bismo svi trebali dati malo više obola ovome svemu, posebno HKD 'Napredak' Podružnica Vareš, jer sveta Jadviga je naših korijena i ona zaslužuje jednu malo veću pažnju nas s ovih prostora."
Borovička crkva na gori KOLOVOZ 2021.
BROJ 320
7
HARMONIKIJADA 2021.
Pobjednik ovogodišnje harmonikijade – Goran Božić
Odličan štimung u pržićkoj noći
kuhinji će biti uručeno značajnih 750 KM i 100 CHF. U središtu je pozornosti ipak bilo natjecanje, harmonikaši su naravno povukli za sobom i podršku vlastite publike i (mada se to nekad čini otrcano, a nekad opet vrijedno) treba iznova spomenuti da je manifestacija imala karakter međunacionalnog druženja i netko bi to čak apostrofirao kao zbližavanje. Međutim, riječ je samo o jednom običnom i tradicionalnom druženju na vareški način, kakvo uvijek protekne u najboljem redu. Kad je o natjecateljima riječ, njih je bilo sedam, a najboljima su pripale novčane nagrade. Žiri u sastavu prof. Igor Hinger, Ana Božić i prof. Sanjin Babović, kad se već u dobrom raspoloženju primakla ponoć, proglasio je pobjednike, a oni su: Nedim Zazan (3. mjesto), Suljo Bihorac (2. mjesto) i Goran Božić (1. mjesto). Goran je porijeklom Varešanin (unuk pok. Ferde Mirčića s Tisovaca, poznatijeg kao Zulfo, koji je svojedobno također svirao harmoniku), no Goran se i školuje kod jednog uglednog profesora harmonike u Beogradu, dakle nagrada mu nije pripala nimalo slučajno. Dodijeljene su još tri nagrade: Josipu Mirčiću kao najmlađem natjecatelju, Mehi Zazanu kao najstarijem i Karli Malbašić kao jedinoj ženskoj sudionici natjecanja. Izvan kruga nagrađenih ostao je ovoga puta jedino Željko Franjić, no to ne umanjuje njegov nastup pogotovu što je redoviti sudionik harmonikijade, a iznenađenje večeri bio je mališan po imenu Džan koji je pobrao velike simpatije za svoje pjevanje i pjevačko držanje, on je pak unuk natjecatelja Bihorca pa su zajedno i nastupili. Bila je to na neki način večer unuka i zapravo pokazatelj da se s koljena na koljeno nastavlja tradicija dobrih glazbenika i pjevača vareškog kraja.
M. Marijanović
P
ržićka harmonikijada vratila se na velika vrata. Ovogodišnja, četvrta po redu održana je 1. kolovoza na otvorenom odnosno na igralištu iznad doma kulture u Pržićima kako bi se ispoštovale mjere zaštite od širenja korona virusa. Prošle je godine epidemija reducirala harmonikijadu, kao i sve druge kulturno-zabavne događaje, na online nastupe harmonikaša iz njihovih domova, ali i to je bio način da se ne prekine. Zahvaljujući trenutno povoljnoj zdravstvenoj situaciji i mogućnosti da se prihvati značajan broj posjetitelja u dobrim uvjetima na igralištu, uz dovoljno rasvjete i dobru sreću s vremenskim prilikama, ova se muzička manifestacija ispostavila događajem sezone za Vrovce te ih okupila na način kako je to slučaj i u drugim krajevima vareške općine tijekom ljetnih susreta. Organizatori su pogodili štimung kombinirajući nastupe natjecatelja s onim što bi se nazvalo igrankom u neka prijašnja vremena, uglavnom cijelih nekoliko sati svirka nikako nije prestajala i često se igralo kolo. Prateći glazbenici, poznati trojac – Sprečo, Rus i Hinger, pojačani Karlom koja se iskušava s više instrumenata i pjevački u više žanrova, dali su najbolje od sebe, a i sve drugo u smislu razmještaja gostiju i ugostiteljstva bilo je besprijekorno. Najviše su tereta u organizaciji, čini se, ponijele žene čije godine baš i nisu za toga, a prigodno je bio otvoren i etnografski muzej. Povrh svega, usputno se moglo priložiti donaciju za pučku kuhinju u Varešu, što je manifestaciji pridodalo i humanitarni karakter, a nakon čega je jedan od Vrovaca iz iseljeništva (anonimno) poduplao ukupni prikupljeni iznos i
8
BROJ 320
Žiri s dječakom Džanom koji je bio iznenađenje večeri KOLOVOZ 2021.
PEKIJADA 2021.
To se više ne nadmaši M. Marijanović
N
akon što se prošle godine desila "sinkopa" i pandemija izazvala prolongiranje svih vrsta okupljanja i manifestacija, od ljetne olimpijade do oćevske pekijade, ove godine baš dok su trajale olimpijske igre u Tokiju u Banjama iznad Oćevije ponovno se održalo natjecanje u pripremanju jela ispod peke. Peti put, i to je već prvi jubilej. Ali, nije to samo natjecanje nego je sve preraslo u takvu manifestaciju koju po broju okupljenih nijedan ljetni događaj u vareškoj okolici trenutno nije u stanju ni dostići ni nadmašiti. Predstavnik četveročlanog organizacijskog odbora Zdravko Višnjić to je za naš list sažeo u ovakvu rečenicu: "Ove godine na pekijadu je došlo duplo više ljudi nego prethodni put kad ih je bilo najviše". U prolazu se ista konstatacija mogla doznati i od dežurnoga policijskog tima koji u jednom trenutku više nije znao kud bi usmjeravao silna vozila na parkiranje, kad je sve bilo popunjeno od raskrižja kod stare ceste za Vijaku do Buka u samom selu. Srećom da je prethodno donesena općinska odluka o zabrani kretanja teretnih vozila kroz Oćeviju toga dana. S druge strane, i predsjednik tročlanog žirija za ocjenu jela, a već redovito je to kulinarski profesionalac Hamid Kurjaković, iznio je ocjenu da ni pripremljena jela nikad nisu bila tako zahtjevna za vrednovanje. Drugim riječima, gotovo sve natjecateljske peke bile su jako dobre i tek su sitni bodovi na kraju presuđivali, što je potvrda da je priprema jela, uz svu zabavu i pijenje okolo, zaista ozbiljno shvaćena i da su oni koji sudjeluju (neki iz godine u godinu) KOLOVOZ 2021.
sve vještiji u tome. Na kraju su pobijedili i najveću peku kao nagradu odnijeli Vrovci (kao i 2017.), druga je bila ekipa "Pomaalo" i treća PD "Budoželj". Utješnu nagradu primili su Duboštičani kojima je zamalo izmaklo mjesto među najboljima. Ekipa je bilo 25, od kojih 6 iz inozemstva (Hrvatska i Srbija), a 7 iz drugih mjesta u BiH. Toliko o samom natjecanju. A uz njega dođu i drugi sadržaji, pa tako i glazbeni. Vareški tamburaši zabavljali su ekipe i nebrojena druga društva do proglašenja pobjednika, a kad je službeni dio završen i počelo narodno veselje također mobilni muzikanti s dobrim bežičnim ozvučenjem znalački su zavrtjeli pamet ljudima željnim provoda i to im se još kako isplatilo. Netko je usred svega toga podviknuo: "Joj, da nas vidi korona...!" Zaista, s tog aspekta sve je izgledalo nadrealno, poslije lockdowna i svega što je cijelu planetu držalo zarobljenom više od godinu dana. Pa ipak, primijetilo se recimo da su nedostajali Australci, a Oćevci tamo imaju značajan dio dijaspore. Treba spomenuti i prodajne štandove kreativnih Oćevki, kao i egzotične farme "Ajanović" s Planinice, te prodajne punktove s oćevskim kovačkim proizvodima. Pod središnjom nadstrešnicom rezerviranom za žiri izloženi
BROJ 320
su bili, ne samo za gledanje nego i degustaciju, sirevi vareških proizvođača sa Zarudja i sa spomenute farme koza. A to je sve osobno aranžirao Kurjaković, kako bi se dalo akcenta i dekoraciji, ne samo vrhunskom okusu. Pekijada je privukla i medijsku pažnju te dobila prostor na visočkoj i na Federalnoj televiziji, dok je organizacija "Alterural", posvećena razvoju, promociji i profesionalizaciji ruralnog turizma u BiH, snimila i kratki dokumentarni film o pekijadi. Uglavnom, tako je izgledala manifestacija kao konačan proizvod. No, koliko je truda i logistike trebalo da se prihvati toliki broj ljudi u skučenu prostoru i da pritom nikome ničega ne fali, to znaju samo organizatori koji su već sad pred izazovom kako to izdržati idući put. Jer i pored volontera iz mjesne zajednice i mnogih sati uloženih u pripremu, pa i u raspremanje svega što ostane iza možda i tisuću ljudi, ne vuku svi ta kola pekijade u istom pravcu. No, ostat će zabilježeno i upamćeno samo ono što je posjetitelj doživio i vidio, a dojmovi su isključivo pozitivni. Ovakav jedan događaj ne bi mogao proći bez koliko-toliko šire podrške, pa stoga treba navesti i sponzore, a to su bili: Općina Vareš, "Alterural", "Eastern Mining", "Profitex", Općina Olovo, "Mlin", "Vispak" Visoko, "Edi Control", udruga "Eko turist", pilana "Kran", "Šimić-prom", "Hercegovina produkt", "City transport", te Saša Franjkić iz Splita, Mario Kalfić (Benkić) iz Njemačke i Goran Barkić kao pojedinci. U svakom slučaju, peta pekijada, održana 7. kolovoza o. g., dobila je po svemu sudeći jednoglasnu ocjenu – pet.
9
NAPRETKOVO NAKLADNIŠTVO
N
akon svega propuštenog zbog pandemije u prošloj godini, a u sklopu raznih revijalnih događanja ovoga ljeta, potrudila se i vareška podružnica Hrvatskoga kulturnog društva Napredak biti na visini zadatka. Zapravo, jedino što se iz domene književnosti imalo doživjeti ponudio je – opet i jedino – "Napredak". U neka, ne tako davna vremena, ali koja se čine definitivno prošlim i ne baš ponovljivim, znala je Napretkova podružnica u par navrata organizirati dvostruke promocije, međutim sada je otišla i korak dalje pa organizirala trostruku, odnosno promociju triju novih knjiga iz vlastite naklade. Ovoljetno okupljanje ljubitelja pisane riječi u Varešu održano je u velikoj dvorani Općine Vareš 28. srpnja 2021., a najavljeno je još prije par mjeseci kao Večer Napretkovih izdanja. Naime, potkraj prošle godine Podružnica je svojoj ediciji pridodala roman "Groblje očevinâ" Mladenka Marijanovića, a nedavno je objavila još dvije knjige: "Moj Vareš" Željka Ivankovića i "Ivica Matić – knjiga o njemu" Veska Kadića. I sve tri su došle na red za predstavljanje "u paketu" pa je o tome Željko Ivanković, jedan od autora a ujedno i promotora, iznio ovakvo zapažanje: "Nađite mi, molim vas, bilo koji grad u našoj zemlji, pa ako hoćete i šire, u kome se tijekom jedne godine ili da suzimo tijekom jednog ljeta, a da ne kažem u istom danu, iste večeri, predstavljaju tri nove knjige. I sve tri vezane za sam taj grad, gdje su dvojica autora vareškog porijekla, a autor treće knjige o jednom od uglednijih Varešana je naš večerašnji gost Vesko Kadić. Nema ga. Ne postoji takvo
Promocija triju knjiga mjesto!" – ustvrdio je Ivanković i dodatno potkrijepio: "Samo od početka ovog stoljeća do danas, dakle u dva desetljeća, vareški su autori ili autori porijekom iz Vareša objavili više od 130 autorskih naslova, a pri tome je riječ o više od različitih 30 autora. Tek to nema nijedan drugi grad ili bar ja nisam čuo za njega, a intenzivno pratim i domaću i širu izdavačku scenu. Posebna su priča knjige o Varešu i vareškim temama autora koji nisu Varešani, ali to je već tema za neku drugu prigodu." Najveći prinos u tu biblioteku djela vezanih za Vareš dao je dakako sam Ivanković koji je samo u posljednjih pet godina objavio pet knjiga s vareškom tematikom, od kojih po opsegu i po dugotrajnom radu na njima treba istaknuti roman "Rat i sjećanje" koji je dobio najveću književnu nagradu u Republici Hrvatskoj i fotomonografiju "Vareš i vareški kraj kroz stoljeća" kao kapitalno djelo kakvo Vareš za cijele svoje povijesti nije uspio izraditi i imati. Posljednja u nizu njegovih knjiga, koja se i našla na pred-
stavljanju, jest zbirka sastavljena od putopisno-dokumentarističkih svjedočenja pod nazivom "Moj Vareš". O njoj je, kao njezin urednik, govorio Mladenko Marijanović predočivši u prvom redu pozadinu nastajanja te knjige i kazavši da ona objedinjuje zapise i zapažanja s nekoliko desetina pohoda u gotovo sve, pa i najzabačenije kutke vareške okolice, kako na najviše vrhove tako i u podzemlje, u pećine i stare rudokope. Pri tome su prirodni fenomeni budili znatiželju, dok su povijesni lokaliteti stavljali u obvezu da se dublje razmotri i kontekst vremena kojemu pripadaju, a išlo se u tome sve do antike za što je urednik knjige kao poseban primjer naveo, još donedavno mitski, Zvjezdangrad. Mladenko Marijanović, pak, kroz svojih 15 godina književnog djelovanja napisao je pet knjiga, počevši od zbirke priča, zatim poetske zbirke s kojom je postao dobitnikom ugledne domaće književne nagrade, i potom je, kako je to ilustrativno kazao promotor njegove knjige Ivanković, položio veliku maturu iz književnosti napisavši prvi roman, da bi se poslije dodatno potvrdio s još dva romana. "Sva tri su situirana u Vareš, vareška su tematski i motivski, ambijentalno", naglasio je Ivanković, "s tim da je prvi bio (anti)ratni, s drugim je autor zahvatio u prijeratno vrijeme, smjestio radnju u godinu održavanja sarajevske zimske olimpijade, dok je treći roman postratni u kojemu autor ispreda priču o aktualnom, tzv. tranzicijskom vremenu. U svakom slučaju, ovaj posljednji roman – 'Groblje očevinâ' jedna je atraktivna i izazovna knjiga", zaključio je Ivanković.
Foto: Mihaela Lekić
Ivanković, Kadić, Mirčić i Marijanović
10
BROJ 320
KOLOVOZ 2021.
Ponuda knjiga iz naklade Podružnice Vesko Kadić cijelim svojim aktivitetom pripada filmskom svijetu, pa je iz te pozicije pisano njegovo svjedočanstvo o prerano preminulom kolegi Ivici Matiću. Kadićeva knjiga donosi i niz sjećanja na prijateljevanje njih dvojice kojim se čitateljskoj publici približava poseban karakter Ivice Matića, redatelja kojega se tu i tamo spomene, ali premalo vrednuje. O tome je Željko Ivanković u naslovu svoga teksta za sarajevsko "Oslobođenje" otvoreno zapitao cjelokupnu kulturnu zajednicu: "Zaslužujemo li autore poput Ivice Matića?" Pa onda i odgovorio: "Živeći u svoje vrijeme na margini, Matić sa svojim djelom, gotovo zapanjujuće, tek sad živi apsolutnu marginu i da nema autora poput Amira Muratovića i Veska Kadića bio bi i autorski mrtav. Nepostojeći. Naprosto je nevjerojatno, kao da živimo u zemlji bogate i raskošne filmske kulture pa si možemo dopustiti zaborav autora kao što je Matić, kad se već u ovoj sredini lišavamo tolikih drugih umjetnika, stvaralaca i znalaca različitih profila, i rasipamo se uokolo kao pijani i neodgovorni bogataši. Knjiga Veska Kadića pisana je popularno, podjednako je bliska filmskim znalcima, filmofilima i običnim čitateljima, a raduje da takvih, običnih čitatelja ponajprije, ako nigdje drugdje, ima u Ivičinu zavičaju koji, kao malo koji na ovim našim prostorima, njeguje tihu strast pripadanja i kulture sjećanja, čemu je potvrda i objavljivanje ove knjige. Uz implicitnu kritiku sredine kratka pamćenja, uperenu ljudima struke, autor je običnom čitatelju ponudio i više nego intrigantne sekvence, zgode i nezgode, anegdote iz Ivičina neobično burna, koliko god kratka života. Knjiga na ukupno KOLOVOZ 2021.
200 stranica, uza sve ostalo, donosi i cjeloviti prikaz života i filmografije Ivice Matića, čime, makar i u malome, pridonosi ubogo oskudnom izdavaštvu filmografske literature u nas. Istodobno, knjiga ukazuje i na svojega autora Veska Kadića, koji također živi i djeluje na margini jeftino redkarpetiziranog svijeta filma u nas", naveo je između ostalog Ivanković u svome tekstu, a ovdje to prenosimo uvjereni da taj kritički glas treba ostati dvaput zapisan, tim više što i u samom tekstu Ivanković poučava širu javnost kulturološkim vrijednostima koje su u Varešu ipak još na cijeni. Ovom je Kadićevom knjigom, za čiju je objavu interes pokazala jedino vareška Podružnica Napretka, na najprigodniji način obilježena 45. obljetnica Matićeve smrti. U svom kratkom, i zbog zdravstvenog stanja otežanom, obraćanju Varešanima na promociji, vidno obuzet emocijama Vesko je Kadić kazao da bi radije i on govorio o knjigama vareških autora do kojih sjedi kad bi bio za to pripremljen i
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor BROJ 320
pozvan, radije nego o svojoj. Pokazavši dodatnu skromnost dodao je da bi mu i glas pok. Ivice, jednako skromnog i zatajnog čovjeka, da ga može čuti, poručio: Nemoj govoriti o meni. "Zato ću ja, znajući šta bi mi Ivica rekao, ovdje umjesto govora o njemu predložiti nešto, a njemu u čast: da se u nekoj od vareških škola oformi i počne s radom filmska sekcija, nabavi nešto osnovne opreme, i ja ću se uključiti koliko mi mogućnosti dopuštaju da tako kroz rad i edukaciju mladih o filmu ovo mjesto čuva uspomenu na Ivicu Matića." Rečeno – i evo barem ovim zapisom – nadležnima u vareškim školama preneseno. No, da kultura čitanja i sjećanja ni u Varešu više ne živi najbolje dane pokazalo se nedolaskom na promociju, dakle trostruku, djelatnika iz školstva, barem onih koji predaju o književnosti ili onih koji su uposlenici bibliotekâ. S druge strane, oni odani, koji su došli, iskoristili su priliku obogatiti svoje kućne biblioteke ne samo novim nego i nekim ranijim knjigama i publikacijama objavljenim u nakladi vareške Podružnice Napretka. Na koncu treba naznačiti da je Napretkovo nakladništvo u Varešu dostiglo punoljetnost te u proteklih 18 godina, od Ivankovićevih "Vareških priča" kao prvog projekta, dosad produciralo kolekciju od 12 knjiga. Kad je na početku pozdravio nazočne, predsjednik vareške Podružnice HKD "Napredak" Mario Mirčić naveo je i pojedinačne naslove dosad objavljenih knjiga, izrazivši zahvalnost načelniku općine Vareš Zdravku Maroševiću što je prepoznao značaj knjige o Ivici Matiću kao i knjige "Moj Vareš" te pružio materijalnu potporu za njihovo objavljivanje. U intermecima između izlaganja o knjigama, sa četiri su starogradske pjesme nastupili mlađani vareški tamburaši, unijevši tako u Večer Napretkovih izdanja i lijepoga glazbenog raspoloženja. R. R.
POSEBNO U PONUDI: RECENTNA IZDANJA VAREŠKIH AUTORA! 11
ZAVIČAJNI SUSRETI
Na mirskom Brdu
Još se negdje pjesma čuje... M. Marijanović
K
ontinuitet je zahtjevna stvar. Kad ga se jednom prekine, nije lako ponovno pohvatati konce. Pandemija je to nažalost donijela i ostavila kao posljedicu u mnogim segmentima života pa tako i u nečemu što se čini sporednim i lako održivim poput recimo organizacije nekih revijalnih susreta. U vareškom kraju takva su se okupljanja iza rata javila kao, barem jednodnevni, odgovor na iseljavanje i nasilno prekinute veze sa zavičajem. Od mjesta do mjesta i od sela do sela, negdje su bili više, negdje manje uspješni. Negdje se već i pogasili (susret Potočana, recimo, od kojeg je ta praksa i počela, na Vranjkovcima još prije rata ili tradicionalni turnir na Rasadima, pa ambiciozni sveukupni susret Varešana u župnom dvorištu, poslije na Mekušama, do onih užih kao što je bio npr. susret Pogarana), a neki su svježe ugašeni (ili možda samo još jednu godinu preskočeni) poput susreta Javorničana ili susreta u "Kugli" koji je okupljao žitelje Ponikve, Zvijezde i Osoja. Neki se, međutim, nakon prošlogodišnjeg prekida, opiru gašenju i nastavljaju gdje su stali. Takav su primjer susreti Mirjana i susret mještana Strice i Zarudja. Mir se tu, imajući u vidu da je riječ o nevelikom selu, naročito izdvaja po dobroj organizaciji i protokolu razrađenom za tri dana, pa ih se s razlogom češće spominje u množini – susreti Mirjana. Iako je kompliciranje s putovanjima i prelaskom državnih granica, ali i još uvijek prisutno zaziranje od okupljanja ostavilo traga na odziv i masovnost, Mirjana iz inozemstva
12
došlo je u dostatnom broju da se moglo krenuti po programu i tako su održani 21. susreti od 30. srpnja do 1. kolovoza 2021. Mirjani pritom osiguraju da se prije svega održi misa na mjesnom groblju, ove su ih godine pohodila oba župna svećenika, a zatim i druženje u obnovljenom domu kulture, no ovoga puta iz epidemiološkog opreza to je bilo na otvorenom, iznad doma, kojom prilikom su ih izvrsno zabavili vareški tamburaši. Ne propušta se nijedne godine uz sve te aktivnosti osmisliti i izvesti neku radnu akciju u selu, a završni čin predstavlja okupljanje na Brdu nedjeljom na cjelodnevnom izletu kada su svi prisutni kao jedna obitelj na velikom
zajedničkom objedu. Tu se iskoristi pogodnost terena i za sportske aktivnosti te razna natjecanja u kojima iz zabave sudjeluju i djevojke i žene (npr. potezanje užeta). Sve je to posebno nezaboravno djeci pa i mladima, stoga ih na mirskim susretima uvijek ima u značajnom broju. Želja je glavnog organizatora Mladena Radoša da im se to trajno usadi i da oni kroz koju godinu nastave sve aktivnije sudjelovati i u organizacijskom smislu. No, ove je godine najvažnije bilo pridići se i potvrditi – kontinuitet. Na izletištu Obla glava, u šumi iznad Strice i Zarudja, mještani ovih sela imali su 7. kolovoza svoje ovogodišnje druženje
Na Obloj glavi BROJ 320
KOLOVOZ 2021.
s pristiglim bivšim sumještanima iz nekoliko europskih zemalja. Iako se u istom danu održavala pekijada u Oćeviji i mnoge dovela u situaciju da moraju izabrati na kojem će druženju biti, a željeli bi, neki i trebali, biti na oba, od predsjednika mjesne zajednice Strica-Zarudje Zdenka Franjića saznajemo da se ipak okupilo oko 150 osoba, uključujući i brojnu djecu koje u ovim selima – za razliku od mnogih drugih – ima. Stoga se i vodilo računa o djeci pa su za njih priređene tri igre u dvije dobne kategorije (4-8 godina i 8-14 godina), a najuspješniji su dobili i nagrade. Odraslima je bilo veselo uz muzičare iz Breze i nadmetali su se tek u tome tko će bolje poigrati kolo, dok su se u hladovinama oko proplanka kao i svake godine (osim prošle pandemijske) vrtjeli ražnjevi.
Sela nema, ali ono okuplja
S ovogodišnje mise u groblju
Z
a naš 16. skup i naš kopjarski blagoslov održan 31. srpnja 2021. imali smo lijepo vrijeme pa je sve prošlo na najbolji i najljepši način. Hvala sutješkom gvardijanu fra Željku Brkiću što je bio među nama i prevodio svetu misu te opijelo kod spomen obilježja poginulim Kopjaranima u zadnjem ratu. Hvala Kopjarkama, Kopjaranima, susjedima, župljanima naše župe Kraljeva Sutjeska, hvala prijateljima Kopjara što su došli i podržali naš tradicionalni kopjarski skup. Od srca se zahvaljujemo radnoj ekipi koja je sve organizacijski
realizirala. Veliko hvala Mirku Duspari iz Žepča, braći Kapular koji su napravili lijepu atmosferu. Hvala Mari Filipović i njenim zlatnim rukama sa šargijom. Hvala Šimi Lukiću na lijepim stihovima. Posebno hvala svima koji su na bilo koji način, a pogotovo financijski pomogli da kopjarski skup bude kakav je i prije bio. Nadamo se da je i našim gostima bilo lijepo i ugodno na Kopjarima te se već sad radujemo našem sljedećem kopjarskom skupu 30. srpnja 2022. V. Subašić
IZ STARIH RUKOPISA (V) Ovaj put donosimo kratku priču koju naslovljavamo "Dokazivanje očinstva" prema izvornom zapisu što ga je u Napretkovom narodnom kalendaru za 1932. objavio dr. Franjo Zekić, očito tadašnji pravnik. On sam svjedoči kako ju je čuo i zabilježio 1920. u Varešu. Pripovjedač smatra ovu priču važnom, osim za sakupljača narodnog blaga, i za pravnog historičara "jer nam pruža neku sliku o dokaznim sredstvima procesualnog postupka u starije doba, jer nam kazuje, da se i prije kušalo biološki utvrditi očinstvo, iako je isti pokušaj izveden naivno i bez znanstvene podloge". Naš pripovjedač objašnjava i što je to hodžu nagnalo da se iznenada u poznoj dobi oženi, pa razlog tomu vidi u spoznaji, makar i posredstvom pijanog mladića koji plaća molitvu za oca, kako je život bez obitelji, napose djece, besciljan i besadržajan, te da čak i najgora djeca "znače održavanje uspomene na pokojnike, nastavak življenja i osobnosti". (Ž. I.) ivio jednom jedan bogat hodža. Imao je već preko 70 godina a nije se oženio. Kućanstvo mu je vodila sestra. Jedne večeri vraćao se on kući iz kavane te za jednom plotom ugleda čovjeka, kako leži u blatu. Pristupi mu i vidje, da je to jedan mladić, koji je čitavu očevinu propio, pa je i sada pijan spavao u jarku. Probudi ga i pozove da idu zajedno kući, da se ne smrzne u jarku. No mladić probudivši se i malo otrijeznivši reče hodži: "Hajde ti, hodža, kući, ne brini se za mene, ja znam šta mene čeka, nego stani, da potražim, imam li još koji groš, pa mi prouči hatmu (proučiti hatmu – proučiti cijeli kuran za pokoj duše umrlog) umrlom babi." Hodža primivši nekoliko groša nastavi put pa došavši kući navali odmah na sestru, da smjesta ide u komšiluk, pa da mu nađe djevojku i da se odmah vjenča. Sestra ga stane odgovarati od toga veleći mu, da se do sutra strpi pa da će mu
Ž
KOLOVOZ 2021.
Dokazivanje očinstva dovesti kojugod zaželi, no hodža se nije dao odvratiti te sestri ne preosta drugo, nego iste noći isprosi i dovede hodži jednu mladu djevojku od 18 godina za ženu. Hodža proživi u braku sa mladom ženom svega tri mjeseca i kad umrije, ostavi iza sebe veliki imetak, od kojeg pripade ženi osmina, a sve ostalo pobočnim rođacima. Nakon svršetka rasprave prijavi udovica, da je iza hodže ostala trudna te da budućem djetetu treba osigurati očevinu, no rođaci umrlog hodže porekoše zakonitost posmrčetu te kad se isto rodi, ostade bez nasljedstva iako je bilo muško. Majka je godinama vodila borbu za nasljedstvo svoga sina, te kad je on bio u 10 godini života, uspije joj da obnovi postupak o dokazu zakonitosti posmrčeta i da se to pitanje ponovno ispita. BROJ 320
Sudac, koji je imao da donese rješenje, postupao je ovako: Pozove majku i njezino dijete, zatim još jedno ciganče istih godina, iz groba hodže dadne iskopati jednu kost, priredi jednu posudu punu vode i u istu stavi hodžinu kost. Najprije od onog cigančeta izvadi jednu kap krvi i metne je u posudu. Krv zapliva posudom i zaustavi se na zidu posude. Zatim uzme kap krvi od hodžina sina i metne je u vodu, a ista kap nakon dužeg plivanja dopliva do kosti i s njom se slijepi. Tada sudac presudi, da je isto dijete zakonito i da mu pripada čitav imetak iza hodže, jer da je na očigledan način dokazana istovjetnost krvi djeteta i oca, budući da je kost očeva privukla krv vlastitog djeteta.
13
PROJEKTI "MOJE PRVE NOTE"
Tijekom radionice o međureligijskom dijalogu
Vrlo smislene aktivnosti
U
dane od 14. do 16. srpnja 2021. godine udruga "Moja prva nota" realizirala je prvu aktivnost projekta "Dozvoli mi da te upoznam!", na planinarskom domu Budoželj. U ovaj projekt bilo je uključeno 40 djece uzrasta 10-17 godina iz 15 vareških sela (Dragovići, Mijakovići, Pogar, Duboštica, Vijaka, Radoševići, Oćevija, Ravne, Daštansko, Strica, Zarudje, Budoželje, Stupni Do, Kokoščići i Osoje). Tijekom boravka na planinarskom domu Budoželj realizirano je nekoliko edukativnih radionica kao što su ekološka radionica, radionica na temu maloljetničke delikvencije i ovisnosti o drogi, alkoholu, igrama na sreću i kocki, izviđaštvu, uz sportske aktivnosti u vidu male olimpijade te niz sadržaja zabavnog karaktera npr. disko večer među stablima jele i smrče. Posebnu radionicu međureligijskog dijaloga održali su fra Ivan Nujić, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Visokom i glavni vareški imam Ramiz efendija Zubača. Tijekom radionice, koja je bila na temu "Susret svetog Franje sa sultanom Malikom al-Kamilom (1219. godine)" otpjevane su pjesme vjerskog karaktera, ilahije i duhovne pjesme, a fra Ivan je podijelio svim sudionicima knjigu "Sveti Franjo i sultan" koju je osobno preveo s francuskog jezika. Od profesora Igora Hingera kao voditelja projekta doznali smo više detalja o tome kako je došao na ideju za ovakvo zbližavanje djece iz vareških ruralnih dijelova i koje su još aktivnosti obuhvaćene projektom. "Tijekom godina rada s djecom i mladima, kako kroz profesionalni tako i volonterski angažman primijetio sam da
14
M. Marijanović su djeca i mladi koji žive u vareškim selima uskraćena za mnoge društvene, sportske i kulturne aktivnosti u odnosu na svoje vršnjake iz grada. Za mnogu djecu iz vareških sela prestaje svaki oblik društvenog života onog momenta kada u 14 sati dođu iz škole. Svjedoci smo, nažalost, da u mnogim našim selima ima svega par djece pa nije ni čudo da se ne može igrati ni nogomet niti baviti nekim timskim sportom. Potaknut tom činjenicom smatrao sam za shodno da animiram ovu djecu, a najbolji način je da se kroz višednevne aktivnosti zajedno druže i tako bolje upoznaju. Ovo je tek prva aktivnost (od ukupno tri) u sklopu projekta 'Dozvoli mi da te upoznam!' kojeg financiraju USAID i CRS kroz program PROBudućnosti (Povjerenje, razumijevanje, odgovornost za budućnost) i Instituta za razvoj mladih 'KULT'. Važnost ovakvih aktivnosti za djecu i mlade iz vareških
sela prepoznala je i kompanija 'Adriatic Metals' ('Eastern Mining') koja je također jedan od financijera. I Općina Vareš je partner projektu. Sljedeća aktivnost realizirana je 9. kolovoza kada su isti sudionici išli na jednodnevni izlet u Fojnicu, te nakon obilaska samostanskog muzeja i gradske džamije imali mogućnost da se kupaju u bazenu. Tom prilikom je upriličena i mala škola plivanja, koju su održali vareški nastavnici tjelesnog odgoja: Dajana Grgić i Samir Hasagić. Koristim ovu prigodu da zahvalim i Odredu izviđača 'Zvijezda' Vareš na ustupljenim materijalno-tehničkim sredstvima, Osnovnoj školi 'Vareš', Policijskoj stanici Vareš, planinarskom društvu 'Budoželj', trgovačkom poduzeću 'Šimić-prom', restoranu 'Mlin' te svima koji su na bilo koji način pomogli realizaciji projekta. Predstoji nam i treća aktivnost koja predviđa koncert etno sadržaja. U svakom slučaju, realizacijom ovog projekta doprinijet ćemo boljem upoznavanju djece iz vareških sela jednih s drugima, učvrstit ćemo obostrano povjerenje te obogatiti zabavni sadržaj tijekom raspusta", istakao je Hinger. Usporedo s ovim projektom vrlo aktivna udruga "Moja prva nota" realizirala je još jedan pod nazivom "Rock škola i rock koncert", a koji je financiran od Federalnog ministarstva kulture i sporta, Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta ZDK-a i Općine Vareš. Prva aktivnost odnosno rock škola realizirana je u dane 17. i 18. kolovoza, dok je rock koncert zakazan 10. kolovoza u bašti Radničkog doma (no tog datuma je kolovoški broj "Bobovca" već bio zaključen). Po njezinu radu sudeći, udruga "Moja prva nota", kao i ranijih godina, nastavlja sa svrhovitim zabavnim ali i edukativnim programima – osiguravajući za njih sredstva kroz uporno pisanje projekata i trošeći ta sredstva namjenski – sve na radost i korist vareškoj djeci.
Rekvijem za legende Udruga "Moja prva nota" organizirala je 4. kolovoza 2021. u bašti ispred "Mlina" koncert u sjećanje na pjevačke legende preminule posljednjih godina: Davorina Popovića iz "Indexâ", Kemala Montena, Olivera Dragojevića i Đorđa Balaševića. Koncert na kome su interpretirane njihove pjesme održan je pod motom: "Za sva vremena, tu negdje duboko u nama", a nastupili su u različitim postavama i kombinacijama članovi i članice Odreda izviđača "Zvijezda" Vareš, zatim mladi vareški rokeri, no treba reći više je rokerica, a priključili su se i gosti iz Fojnice na čelu s fra Mirkom Majdandžićem, kao i gošće iz Sarajeva i iz Hrvatske. Ova ideja odnosno koncert u organizaciji "Moje prve note" predstavljaju vareški rekvijem spomenutoj četvorici velikana regionalne glazbene scene čime se, jedan u biti mali, Vareš etablirao kao mjesto koje drži do glazbenih vrijednosti unatoč poplavi svekolikog estradnog šunda. M. M. BROJ 320
KOLOVOZ 2021.
OŽIVLJAVANJE ROCK GRUPE
Povratak uz donatorski koncert
V
areška rock grupa "Lazy River" organizirala je u ljetnoj bašti Radničkoga doma uvečer 29. srpnja 2021. donatorski koncert sa svrhom prikupljanja sredstava za nabavu opreme kojom bi se u budućnosti koristile glazbene sekcije u sastavu ove ustanove. Centar za kulturu i edukaciju Vareš, kao inicijator ponovnog okupljanja grupe, bio je partner u ovoj akciji te ustupio grupi prostor i dio opreme. Centar za kulturu je također formirao "Klub 120", a povodom skorašnjeg obilježavanja 120. godišnjice postojanja Radničkog doma. Prostorije sadašnjeg "Kluba 120" služile su i u prošlosti za probe mnogih generacija vareških glazbenika i glazbenih sekcija, a trenutno su na raspolaganju i drugim skupinama civilnog društva kao što su muzička skupina OI "Zvijezda", zbor BZK "Preporod" i UG "Moja prva nota", za pripremu njihovih nastupa. Poslije pozdravne riječi predstavnika ustanove Stjepana Šimića Pepija, nastupili su redom vareški izvođači, svih uzrasta – od mladih glazbenih i pjevačkih talenata do veterana lokalne scene, a na repertoaru je bio isključivo rock. Doprinos ovoj akciji ogledao se u kupovini karte za
Novi naraštaj rock scene u Varešu koncert čija je cijena iznosila 5 KM, a i prihod od posluživanja pića također je pridodan istoj namjeni. Iako se često zna predbacivati da se u Varešu ništa ne događa, i kad se dogodi odnosno organizira onda izostane podrška, barem u očekivanoj mjeri, pa čak i kad se zauzvrat nudi zabavu i provod. No, odziv publike na koncertu treba proma-
trati i u svjetlu epidemioloških mjera pa se tješiti da je u redu što nije bilo gužve, ali po informaciji iz Centra za kulturu ipak su zadovoljni pretprodajom karata, što znači da sve kupljene karte nisu i iskorištene. Nekoliko Varešana iz inozemstva npr. kupilo je po desetak karata – važno im je bilo da ne propuste podržati akciju. M. M.
Zlatni pir
Dragi naši,
prije 50 godina ste zlatnim slovima započeli pisanje zajedničke knjige svoje ljubavi. Čestitamo vam 50 godina zajedničkog života u braku. U te ste godine upisali i naša rođenja, bili ste i ostali naš čvrsti oslonac, izvor bezuvjetne ljubavi, naša sigurna luka na nepredvidivim životnim putovanjima. Štedjeli ste nas, trošeći sebe, utiskivali u sebe naše nevolje, veselili se našim uspjesima i osmjesima... A mi, mi vas nosimo sa sobom, u sebi, u srcima, u životnim potezima naučenim od vas, u fotografijama djetinjstva. Volimo vas jednako bezuvjetno. Hvala za život što ste nam dali, neprospavanim noćima. Hvala što ste nas usmjerili na pravi put i odgojili u ljubavi i vjeri. Vaša djeca, unuke, nevjesta i zet Proizvodnja i trgovina modnih tkanina i modne konfekcije KOLOVOZ 2021.
MODNA METRAŽA I KONFEKCIJA
71330 Vareš | ul. Zvijezda 25 (poslovna zgrada Bobovac) tel./fax: 032 849 300 | e-mail: info@profitex.ba www.profitex.ba BROJ 320
15
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
IN MEMORIAM
Dana 2. srpnja 2021. u 81. godini života preminuo je naš dragi suprug, otac, svekar i djed, gospodin
ANTO KLARIĆ Beka
ANTO KLARIĆ
(1940. – 2021.)
(1940. – 2021.) Uvijek će živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem!
Posljednji pozdrav Anti, dobrom čovjeku iz Potoka, od sestre Kate, Joze i Erike te dragih prijatelja i poznanika koji u svojim srcima i mislima čuvaju uspomenu na njegovu dobrotu.
Supruga Danica, sin Patrik, snaha Gordana, unuka Korina
POSLJEDNJI POZDRAV
TUŽNO SJEĆANJE
Obavještavamo sugrađane Vareša da je naša draga majka
Prošle su četiri godine otkada nije s nama naša draga
ROZALIJA KAŽOVIĆ rođ. Kevešević
JANJA-ANĐA LUKIĆ rođ. Mijatović
preminula 25. 7. 2021. u 87. godini života i pokopana u Adelaideu u Australiji. Počivala u miru Božjem!
(18.VIII.1947. – 16.VII.2017.) Sjećanja na tvoju beskrajnu dobrotu, toplinu i ljubav prate tuga, bol i praznina. Čuvamo te u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! Suprug Jozo, djeca Ana, Mato, Gordana i Irena, s obiteljima
Ožalošćeni: sinovi Saša, Zoran i Boris, sestra Josipa, braća Ilija i Stanko te ostala rodbina
SJEĆANJE
IN MEMORIAM ANA DODIK
(3.VIII.2015. – 3.VIII.2021.)
(27.VII.1940. – 9.VIII.2018.) Draga moja mama, vrijeme prolazi, ali čežnja za tobom da te vidim, zagrlim i poljubim ne prolazi, sve je veća i jača. Jedino mi noći u snovima ponekad ispune čežnju da sam s tobom. Volim te, mama! Počivala u miru Božjem! Kćerka Dijana s porodicom i ostali članovi uže porodice
VINKO GRABOVAC S ljubavlju koju smrt ne prekida i tugom koju vrijeme ne liječi, ponosno nosimo najljepše uspomene na tebe. Počivaj u miru! Obitelj Grabovac
IN MEMORIAM
SJEĆANJE
Dana 9. VIII. navršile su se dvije godine kako nas je napustio naš dragi kum i prijatelj
(9.VIII.2019. – 9.VIII.2021.) Na našeg dobrog prijatelja
MLADEN ZLOVIĆ
MLADENA ZLOVIĆA
(1955. – 2019.)
Prošle su dvije godine kako si nas napustio, ali si uvijek u našim mislima. Počivao u miru!
Uspomena na tebe ostaje vječno u našim srcima. Tvoji Erlbeci i Kasapovići
Familija Dodik
IN MEMORIAM
SJEĆANJE
Dana 12. kolovoza navršile su se 2,5 godine otkako nije s nama naš dragi
(12.VIII.2020. – 12.VIII.2021.) Na voljenog supruga, oca, djeda i svekra
STJEPAN PAVLIĆ
JAKOVA DUŽNOVIĆA
(1940. – 2019.) Sa sjetom i ponosom sjećamo se lijepog života provedenog s tobom. Počivao u miru Božjem! Supruga Marija sa sinovima Zoranom i Zlatanom i ostalom obitelji
Dragi Jakove, bio si dio našeg života u kome ostaješ i neizmjerno nedostaješ. Počivao u miru Božjem! Tvoji: Nevenka i djeca s obiteljima
IN MEMORIAM
SJEĆANJE Na naše drage
MIJO BARKIĆ
IVU PETROVIĆA
(29.IX.1928. – 10.X.1993.)
JANJA BARKIĆ (12.VII.1928. – 10.VIII.2013.) Voljeni ne umiru, vi živite vječno u našim srcima. Vaša zahvalna djeca
16
(1931. – 1993.)
BERNARDICU PETROVIĆ (1937. – 2018.) Hvala vam za svu dobrotu kojom ste nas nesebično darivali. S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na vas. Počivajte u miru Božjem! Vaši najmiliji
BROJ 320
KOLOVOZ 2021.
IN MEMORIAM
MLADEN ZLOVIĆ
STOJANKA ZLOVIĆ-VIDEKANIĆ
(9.VIII.2019. – 9.VIII.2021.)
(1.VIII.1971. – 1.VIII.2021.)
Vole te Ana, Nataša, Nina, unučad i zetovi
IN MEMORIAM
SJEĆANJE Na moje drage roditelje i braću
MATO DODIK
ZORKA DODIK
(1901. – 1944.)
(1908. – 1988.)
VLADO DODIK
TVRTKO DODIK
(1926. – 1951.)
(1933. – 2002.)
SAMOJKO MARKOVIĆ (5.XI.1936. – 8.VI.2018.) Navršile su se tri tužne godine od kada si nas zauvijek napustio… godine pune boli i tuge, nevjerice da ne čujemo tvoje korake, tvoj smijeh i tvoj glas. Ali tvoj plemeniti lik i tvoje srce će zauvijek živjeti u nama. Vječno ćeš biti s nama i pred nama u svakoj našoj viziji, u svakom našem pogledu i osmijehu… bio si i ostao nepresušna inspiracija i izvor života svakoga od nas. Supruga Borka, sinovi Predrag i Nenad, kćerka Sanja, nevjeste Nedžida i Ankica, zet Scott i unučad Sonja, Darin, Daniel i Veronica
SJEĆANJE ANTALA MUNDLOCH (1914. – 1987.)
ŠIMO DODIK
RUDOLF DODIK
(1936. – 2008.)
(1937. – 2005.)
Tvoja dobrota te nikada neće izbrisati iz naših sjećanja.
Zaborav – ne, ne postoji. Jedino kada i ja umrem. Vaša Borka
KOLOVOZ 2021.
Tvoja Bora BROJ 320
17
IN MEMORIAM KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
IN MEMORIAM ANA LUČIĆ rođ. Pavlić (29.IX.1924. – 18.VIII.2019.)
VINKO LUČIĆ (30.XI.1927. – 31.VIII.2003.)
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
Ostajete u našim srcima i sjećanjima. Počivali u miru! Vaši najmiliji
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 19. kolovoza navršava se 6 mjeseci otkad nije s nama naša mama
(23.VIII.2014. – 23.VIII.2021.) Na našeg dragog
DRAGICA BUBIĆ
ZORANA STJEPANOVIĆA
(17.XI.1946. – 19.II.2021.) Premalo je riječi, a previše tuge da ti kažemo koliko te volimo i koliko nam nedostaješ. Počivala u miru!
Naša ljubav za tebe je vječna. Volimo te. Počivaj u miru Božjem!
S ljubavlju i sjetom, tvoja djeca: Slađana i Slađan s obiteljima
Tvoji najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 25. kolovoza navršit će se 15 godina otkako više nije s nama
(25.II.2021. – 25.VIII.2021.) voljenoj supruzi, majci, baki i prabaki
BERNARDA KOLAKOVIĆ rođ. Prskalo
KATARINI DODIK
(1943. – 2006.)
S ljubavlju i tugom čuvamo uspomenu na tebe i tvoju dobrotu. Uvijek ćeš ostati u našim srcima i mislima.
Pamtimo te s ljubavlju i poštovanjem. Počivala u miru Božjem!
Tvoji najmiliji
Tvoja djeca
U SPOMEN
SJEĆANJE
Dana 26. kolovoza navršit će se četiri godine bez našeg voljenog
(31.VIII.2013. – 31.VIII.2021.) Dana 31. kolovoza navršit će se osam godina otkako nije s nama naš dragi
SLOBODANA BABIĆA (4.XI.1947. – 26.VIII.2017.)
MIJO LEKIĆ
Dragi naš Bobo, ljubav i sjećanje na tebe ostaju u našim srcima i mislima. Počivao u miru!
S ponosom i ljubavlju čuvamo te zauvijek u uspomenama, molitvama i mislima. Počivao u miru Božjem!
Supruga Zdenka, sin Deni, nevjesta Kathryn
Tvoji najmiliji
SJEĆANJE
U SPOMEN
(31.VIII.2016. – 31.VIII.2021.)
Na naše drage
TEREZIJA MIRČIĆ Zauvijek ostaješ dio mojih najljepših uspomena. Neka te čuvaju anđeli! Tvoja Matea
JELA MILETOVIĆ
IN MEMORIAM BRANKA ZLOUŠIĆ rođ. Obučić
(1926. – 1980.)
(6.IX.2011. – 6.IX.2021.)
ILIJA ZLOUŠIĆ TICI
VLADIMIR MILETOVIĆ
(1987. – 2006.)
(1965. – 1976.)
(9.IX.1990. – 9.IX.2021.) S ponosom i poštovanjem čuvamo uspomene na vas. Počivali u miru!
Sjećanje na vas ostaje vječno u nama. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
Vaši najmiliji
18
IGOR PAVLIĆ
BROJ 320
KOLOVOZ 2021.
IZ STARIH ALBUMA
Daleke neke godine… Daleke neke godine, na službenom putu u Srebreno – tako napisa naša čitateljica iz Sarajeva koja je poslala ovu fotografiju i uz nju (prez)imena četvorice ovjekovječenih: Krunoslav A., direktor trgovačkog poduzeća "Snaga" Vareš Rudež, direktor Rudnika i željezare Vareš V. Karlović, i gr. inž. P. Pešić.
ZAHVALA I OBAVIJEST Poštovani pretplatnici! Prije svega hvala svima koji ste po dolasku u Vareš u proteklom razdoblju, pa i u našu redakciju ili prilikom raznih susreta 'u hodu', produžili pretplatu na printano izdanje ili uplatili pretplatu za primanje elektronskog izdanja lista Bobovac u svoj inbox. Također podsjećamo sve ostale online čitatelje da je ovo, kolovoško izdanje Bobovca ujedno i posljednje – posljednje u smislu besplatne dostupnosti na webu, od prve do zadnje stranice. Od narednog, rujanskog broja online izdanje bit će u cijelosti dostupno samo čitateljima koji su se na nj pretplatili. Još uvijek se možete uz uplatu (po cijeni koja je linearno utvrđena za sve krajeve svijeta) uključiti na mailing listu, i moći ćete to u bilo kom trenutku ubuduće, nakon čega će svaki novi broj biti poslan u vaš osobni inbox istoga dana kada se printano izdanje pojavi na prodajnim mjestima u Varešu. U svezi s tim upućujemo vas na Bobovac broj 318 (od lipnja ove godine) u kome su na gornjoj polovici devete stranice iznesene sve upute i pojašnjenja po pitanju zasnivanja pretplatničkog odnosa na e-izdanje lista. Skrećemo pozornost da se brojevi računa sa svim ostalim što je potrebno (IBAN i SWIFT) nalaze u impresumu svakog broja (u dnu ove stranice). Kod svega ovoga pojavljuje se i jedna situacija koju trebamo razriješiti s vama, poštovani čitatelji, koji ste naši donatori, a niste pretplatnici jer ste list dosad čitali u web varijanti, stoga što je ona u proteklih 25 godina bila otvorena svima – kako vama koji list potpomažete, tako i drugima. Vama preporučujemo da stupite u kontakt s redakcijom da dogovorimo modus kako ne biste i vi (bezrazložno) izgubili mogućnost čitanja našeg online izdanja. U impresumu ispod je naša službena e-mail adresa pa prije svega molimo vas, svoje podupiratelje, a onda i sve ostale koji bi imali dodatnih pitanja, pišite nam na:
listbobovac@hotmail.com
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
KOLOVOZ 2021.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 550 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 320
19
KOLOVOZ – TRI U JEDAN
Tekst J. Klarić • Fotografije M. Marijanović
Gastro, vjera i zdravlje Od zanimljivih turističkih događaja u našem kraju u mjesecu osmom glavna postaje pekijada u Oćeviji, na radost trbušlija koji ne mogu odoljeti slasnom zalogaju ispod peke. Dok jedni samo teferiče, oni zagrijaniji nadmeću se između sebe čija će na kraju biti bolja i ukusnija. Kad žiri dadne znak u tepsiju se stavi malo masnoće da se komadi mesa zapeku, ukriži se nješto kompijera, doda malo zeleni i začina po želji, poklopi pekom, zagrne žerom i pusti da isijava toplota tvrdoga zvjezdanskog drveta dok ono ne učini svoje. To je s onu stranu planine Zvijezde, u selu majdandžija i kovača, ukraj koga su dva izvora vode: jedan hladne i pitke, drugi tople. Kolovoz je i mjesec kada lijep broj Varešana hodočasti za Veliku Gospu u olovsko svetište drevno. Još uvijek ima onih koji na ovo hodočašće za pokoru iđu pješke preko planine Zvijezde, stazom Via argentaria, što je ujedno i dobra zdravstvena preporuka. A kad već zborimo o zdravlju dobro bi bilo na tom putu, osim tragova pravog medvjeda, primijetiti i ljekovitu biljku koja se zove medvjeđa ili mečja šapa (lat. heracleum sphondylium). Ljekovit je i jestiv nadzemni dio biljke, koji se ubire od proljeća do sredine ljeta, a najesen dođe na red i korijen. Čaj od lista dobar je za liječenje prostate i drugih uroloških tegoba. Zovu ga i muškim čajem jer u kombinaciji s medom medvjeđa šapa djeluje pouzdanije na onom području za koje farmaceuti nutkaju nekakvu afričku šljivu i izvlače pare. Pođite u Zvijezdu i pare vam ne trebaju – osim za lemozinu u Olovu.