U FOKUSU: BENIS ARAPOVIĆ "prošeta" kroz uprave nekoliko renomiranih domaćih i inozemnih supermarketa kao što su "Planet", "Konzum", "Velpro", "Sayber", "Mobilmedia", sve na vodećim administrativnim položajima u području ekonomije, marketinga, te IT dizajna. San tolikih skorojevića, biti korporacijski kotačić, s uredom navrh upravne zgrade iza neprozirnog stakla, s pola kile gela u kosi i fancy naočalama bez dioptrije, nalazeći sebi uzore u "sapunicama" i reklamnim prospektima, sasvim je suprotno od onoga čemu je Benis težio. Imao je sigurne i dobre plaće, i uvijek su bile na vrijeme, i pokatkad neku premiju, i redovit godišnji, ali svejedno mu to nije izgledalo kao životni domet niti proizvodilo zadovoljstvo. I tako se, željan dodatne kreativnosti, započne sporadično baviti fotografijom. Tko bi slutio da netko s takvim napredovanjem od fotelje do fotelje dobro poslujućih kompanija iz toga traži izlaza. "Sva sreća je da sam se bavio internetskom tehnologijom i da sam blagovremeno shvatio da, neovisno gdje živite u današnjem svijetu, na Aljasci, u Varešu, usred New Yorka, ista su pravila i isti su uvjeti tržišta. Jer vi kao firma, a pogotovu kao pojedinac, prije recimo 20 ili 30 godina niste mogli da djelujete u krugu širem od 20, 30 ili da kažem u vrh glave
10
500 kilometara, ako ste baš bili neki yubrand. Danas imate pristup tehnologijama, imate pristup tržištu, imate pristup znanju (ovo bi trebali čitati posebno oni što i najbolje mobitele koriste tek za ispraznu interakciju na internetu, op. aut.), imate pristup svemu samo trebate profilirati sebe i suziti svoje interese", kaže Benis, i naglašava: "Ali treba i oko toga biti načisto; na internetu nikad nemate sve na jednom mjestu, nije uvijek sve tačno i često vas vodi u pogrešnom smjeru. Znači, za ambiciozne i samouke koji to žele postići preko interneta, kao neko ko je sve te faze prošao od momenta kad sam odlučio baviti se fotografijom, mogu reći da treba dosta vremena, truda, razabiranja šta je ispravno a šta nije, ali kad jednom steknete znanje onda je ono samo vaše i ostaje vam posljednji test – dokazati ga u praksi. A položili ste ako ga unovčite, odnosno ako ste dobro pogodili i još bolje uradili ono što netko traži i što nekome treba, to je jednostavno tako." Benis se početnički zabavio fotografijom prije 15 godina, eksperimentirajući kao i svaki amater: s prirodom, kućnim ljubimcima, close up kadrovima, apstrakcijom. Tek nakon tri godine i par desetaka tisuća fotografija osjetio se dovoljno spremnim da počne graditi svoj portfolio na "Fotoliji" i toga je trenutka, jednostav-
BROJ 273
no rečeno, izašao na tržište koje se zove – cijeli svijet. Istina, bilo je to pravo vrijeme i sretno pogođena "bašta", jer je internetska trgovina fotografijom (da se opet poslužimo metaforom) tada tek beharala. Međutim, onog trenutka kad je njegov prihod od fotografija prodanih putem interneta počeo nadmašivati visinu plaće zarađene od primarnog zanimanja, kaže da je s potpunim zadovoljstvom dao otkaz i postao gospodarom svog života, počevši sam raspoređivati svoje radno i slobodno vrijeme. Nekome to možda ne bi bio benefit, prije bi mu uvuklo strah u kosti što se odreče sigurne mirovine, ali Benis smatra da je u tome najveća stvar koju je postigao u svom životu: "Kad sam pogledao iza sebe, samo sam išao na posao i vraćao se, život se počeo svoditi na to. I to sam tek poslije skontao kad sam počeo živjeti i raditi ovako, kad sam vidio kako mi je dobro u smislu da mogu evo ovako s prijateljem na kavu kad ja hoću, da mogu naći vremena za familiju i razveseliti nekoga, pomoći nekome i svašta nešto, i uz to sve spontano i neplanski odraditi neki dobar shooting". Slušajući Benisa, onome tko se nije ozbiljnije okušavao s fotoaparatom, sa svjetlom na fotografiji, s objektima u pokretu, sve se to može činiti jednostavnim. Doduše, strahovit napredak foto tehnolo-
RUJAN 2017.