Page 1

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXIII. • BROJ 273 • RUJAN 2017.

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €


UVODNIK

Između dva broja Ljetu je došao kraj i s rujnom se već zašlo u radnu rutinu. Međutim, tko ne gleda svoga posla nego mu duša baviti se tuđim našao je početkom ovog mjeseca žuđenog uzbuđenja, ako ni u čem drugom, a ono u direktnom praćenju katastrofe na američkom tlu. Dakle, ne po scenariju iz Hollywooda, već je to bilo uragansko razaranje Miamija, južne Floride i karipskog otočja iz prve ruke. Ljudsku rasu perverzno privlači tamo nečije uništenje ili pogibelj, skoro poput uživancije, pogotovu danas kad se sve (zahvaljujući internetu i društvenim mrežama) može pratiti uživo. Da stvar bude zabavnija, ljudi uraganima daju imena, i da bude još čudnije, obično ženska, pa je tako jedan od najsnažnijih uragana u povijesti, zvani Irma, početkom rujna 6,5 milijuna Amerikanaca potjerao pred sobom. Dalje se već odvija kao u filmovima: lopovi i ljudski šljam uskoče u čamce, koje kao da su za takvu priliku imali spremne u džepu, pa zađu pljačkati šoping centre i bogataške kuće, katkad se i međusobno ubijajući oko plijena. Zbog antipatičnih istupa aktualnog američkog predsjednika, koji pobija znanstvenike i klimatske promjene naziva izmišljotinom, malo tko još ima razumijevanja za građane i naciju koja ga je sama takvog izabrala, kao možda ni sažaljenja za grad glasovit po bogataškoj truleži i njenim porocima. Ali takvi su debelo osigurani pa će se na poplavi samo dodatno obogatiti, tako da oni što u Irmi zamišljaju neku vrst Božje pravde nisu dobro mućnuli glavom jer u Americi i posljedice katastrofe nekome pune džepove. Da se zlokobne stvari događaju u atmosferi osjetilo je ovog ljeta i hrvatsko priobalje, s velikim požarima kakvi su se spuštali do Splita ili s biblijskim pljus-

kovima koji su prije neki dan od Zadra zakratko napravili Veneciju. A i sami smo to osjetili u Bosni s onim poplavama prije par godina. Ovog ljeta nas je, doduše, malo jače žarilo i njive nam ostavilo bez uroda, na radost piljarima, pa ni gljiva ove sezone nema ili se žive spekle, ali nekog nevremena nije se zabilježilo. Ipak, kao u slučajnom naletu olujnog vjetra, nastrada jedna od stoljetnih lipa koje su zaštitni znak sela Ivančeva; eto u dane dok je Irma čerupala palme da i naše krajeve makar neki belaj ne maši. Naša glavna nepogoda ostaju političari i premda se profanirana ljevica, poslije

IZ ŽUPNIH MATICA

pojedinačnih izleta udesno sad nešto ujedinjuje, nema tih meteorologa koji bi potvrdili razvedravanje. Nas ne otpuhuje Irma nego sumorni depopulacijski trendovi, za što je dovoljno iznijeti podatak da u ovoj školskoj godini u područnim školama oko Vareša, primjerice na Pogari, na Pržićima, u Oćeviji i u Vijaci nije upisan nijedan prvačić, a u Dragovićima i u Ligatićima tek po jedan! Međutim... Vareš ostaje grad čudnovatih kontrasta. Narednih dana to će posvjedočiti jedinstven glazbeni festival u BiH, koji ovim sjajnim plakatom najavljuje svoje već peto izdanje.

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

ŽUPA VAREŠ

Kršteni: Kristina Pendić (Kristijana i Ive), Leo Andrić (Petra i Katice). Umrli: Ana Letić rođ. Zekić (1950.).

ŽUPA VIJAKA

Umrli: Zorka Matić rođ. Franjkić (1945.).

ŽUPA BOROVICA Umrli: Anto Nikolić (1936.).

N. K. i P J., Njemačka – 20 €, Ivo Delić, Njemačka – 50 KM, Berno Vijačkić, Australija – 20 KM, Vesna Mijatović, Hrvatska – 50 KM, Blaženko Barkić, Australija – 100 AUD, Tomislav i Dušanka Čović, Australija – 50 KM.

Svima hvala lijepa! Fotografija na naslovnici: Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda M. Marijanović za Hrvate izvan Republike Hrvatske

2

BROJ 273

ZAHVALA Udruga građana "Majka Terezija" od srca zahvaljuje Varešanima sa susreta u Kanadi na donacijama koje su prikupili i poslali. RUJAN 2017.


VIJESTI

SASTANAK O MONOGRAFIJI Projekt fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća" u punom je zamahu i sve bliže završnoj fazi, a o kojoj bi se i moglo izvještavati samo tako – kao o fazi. No, umjesto takva izvješća donesen je zaključak Izdavačkog savjeta i Uređivačkog odbora, radnih tijela koja koordiniraju aktivnosti oko izrade fotomonografije, a na sastanku održanom 17. kolovoza 2017. u Varešu, da se uz ovaj broj "Bobovca" (273) objavi letak koji će, uz intrigantne propitujuće natuknice, još jednom podsjetiti ne samo znatiželjnike nego i potencijalne podupiratelje da je to projekt, istina, dugo čekan, ali čiji je uspješan i kvalitetan završetak neupitan i čija izrada stoga zahtijeva vremena onoliko koliko je potrebno, bez suvišne žurbe a još manje presinga. Radnome su sastanku ovoga puta nazočili Mario Mirčić kao voditelj projekta, Željko Ivanković kao autor i urednik projekta i Mladenko Marijanović kao urednik fotografije, te članovi Izdavačkog savjeta Anto Markotić, Zdravko Barkić i Mladen Rudež. Bio je to ujedno sastanak na kome su donesene bitne tehničke odluke: o formatu fotomonografije, o njezinu opsegu, o nakladi i sl. Razgovaralo se i o cijeni fotomografije, koja će se u pretplati nuditi jeftinije od kasnije prodajne cijene, kao i o mogućnosti da se vareškim umirovljenicima izađe u susret i omogući plaćanje knjige u dvije rate. No, to će sve biti definirano i obznanjeno u trećemu letku čija je objava planirana koncem ove ili početkom naredne godine, a u kojoj će vareška fotomonografija konačno ugledati svjetlo dana. Uz obnovljeni poziv za podršku ovom projektu, od ovog broja "Bobovca" pa kroz nekoliko narednih na pretposljednjoj stranici ponovo će biti priloženi i podaci potrebni za uplate.

Realizatori također još jednom naglašavaju da se time vaše ime ili vaša tvrtka, vaša organizacija ili udruga, pridodaje popisu sponzora i donatora unutar same fotomonografije.

POTPISANA DVA UGOVORA Ono o čemu se govorilo na radnim sastancima prilikom prošlogodišnjih posjeta člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića u Vareš, kada su u njegovoj pratnji bili ministri i drugi dužnosnici HDZ-a BiH u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, nedavno je i konkretizirano financijskom podrškom za dva projekta. Naime, dana 21. kolovoza u Vareš je došao federalni ministar za prostorno uređenje Josip Martić, donijevši na potpisivanje dva ugovora. Najprije se sastao s općinskim načelnikom Zdravkom Maroševićem i uzgred su razgovarali o aktualnoj situaciji u općini Vareš, da bi se potom pristupilo formaliziranju ugovora o sufinanciranju projekta "Sanacijsko-konzervatorski i restauratorski radovi na starom gradu Bobovcu – I. faza" vrijednom 20 tisuća KM, u kojemu će dakle participirati i Općina vlastitim sredstvima. Drugi je ugovor potpisan sa župnikom fra Mirkom Majdandžićem, a riječ je također o 20 tisuća KM, namijenjenih za dovršetak projekta "Postavljanje podnih obloga i staklene zaštite na vitraje" u župnoj crkvi sv. Mihovila u Varešu, za koji je Župni ured osigurao sredstva od donacija u iznosu od 81 tisuću KM. Ugovori su potpisani sukladno Odluci Vlade Federacije BiH i Programu utroška sredstava s kriterijima raspodjele sredstava iz stavke "Kapitalni transferi drugim razinama vlasti i fondovima – učešće Vlade FBiH u sufinanciranju kantonalnih i lokalnih zajednica – zaštita nacionalnih spomenika" utvrđenih Proračunom FBiH za 2017. godinu.

UZ DAN OPĆINE esta je godina otkako se Dan općine Vareš obilježava 16. kolovoza, a ove godine prvi put je to bilo u mandatu načelnika Zdravka Maroševića. Državnom himnom u glazbenoj izvedbi Igora Hingera i Željka Sertića točno u 14 sati započela je svečana sjednica Općinskog vijeća Vareš koju je potom predsjedatelj Vijeća Kenan Kamenjaš proglasio otvorenom te uputio pozdravne riječi dužnosnicima i gostima iz drugih općina, nositeljima javnih funkcija u općini Vareš te građanima Vareša. Obraćanje općinskog načelnika, koji je o trenutnoj situaciji u gradu i općini te o svojoj viziji budućnosti Vareša govorio nešto opširnije i bez prethodno pripremljenog referata, bilo je uokvireno glazbenim intermecima. Ispred njega su nastupile Emina Burek i Dženita Alajmović, zajedno za klavirom, a nakon njegova obraćanja violinistica Andrea Nikolić sa solo točkom. Izvedene glazbene dionice, u dvorani krcatoj i sparnoj, koje bi u nekoj drugoj prilici neku drugu publiku odvukle u kontemplaciju, ovdje su bile ono što se zove "štimung" s obzirom na realnosti u

Š

RUJAN 2017.

DODIJELJENO SEDAM PRIZNANJA M. Marijanović kojima općina Vareš egzistira. A u načelnikovoj besjedi naglasak je bio, kao i u prvih devet mjeseci njegova upravljanja općinom, na popravljanju socijalnog stanja građana i na popravljanju ukupnog imidža općine, uz iznesen zaključak da se BROJ 273

promjena atmosfere zaista osjetila i kulminirala pozitivnom bilancom na svakom polju, tijekom ovog ljeta u Varešu. Svečani dio sjednice nastupio je s dodjelom općinskih priznanja, najprije zahvalnica, a njih je općinski načelnik sukladno svojoj odluci uručio ukupno pet, uz sljedeća obrazloženja: Mirsadi Operta, trenerici karate kluba Vareš za dugogodišnji rad i ostvarene rezultate u sportskim natjecanjima, Božidarki Dodik za nesebično zalaganje, uloženi trud i rad s djecom i mladima na polju izviđaštva, Džemi Kevriću za dvadeset godina rada u Općinskom vijeću i zalaganje za bolji život prvenstveno žitelja MZ Striježevo, ali i svih stanovnika općine Vareš, fra Mirku Majdandžiću za zasluge na promicanju religije, kao duhovnom vođi i zagovorniku zajedničkog života na koji ukazuje u svakoj molitvi, a pored religijskog značajan doprinos daje i u poljoprivrednoj proizvodnji, te Miji Vidoviću za humanost na svim poljima, kao i za mnogobrojne donacije u robi, hrani, stipendijama, kumstvima, građevinskom materijalu.

3


UZ DAN OPĆINE

Načelnik Marošević uručuje priznanje Aliji Bešiću

Ove su godine dodijeljene i dvije plakete za životno djelo, a njih su dobili akademik Anto Markotić, kako je istaknuto, za postignute izuzetne rezultate od opće društvene vrijednosti i za značajan doprinos razvoju i afirmaciji općine Vareš, te Alija Bešić uz obrazloženje – čovjek koji je kroz svoj životni vijek pazio na očuvanje najvećih moralnih vrijednosti koje se gaje kroz obiteljski i društveni život. Kad je sjednica završila, upriličen je domjenak za koji je bilo potrebno premjestiti se u predvorje srednje škole i ondje se druženje nastavilo, uz napitke, slana jela i tortu s općinskim grbom. Time je proslava Dana općine i okončana, nikakvih drugih manifestacija nije bilo. Par dana kasnije, kad su se dojmovi slegli, zamolili smo dobitnike priznanja za životno djelo da se oglase putem našega lista. Akademik Markotić, koji se obratio auditoriju i na samoj sjednici, ponovio je da se osjeća počašćenim, kazavši: "Znate, svako priznanje godi. Ali ovo koje mi je dodijeljeno odlukom Vijeća naše općine Vareš za mene ima posebno značenje. Vi ste, kao urednik našeg 'Bobovca', dobro upoznati s mojim životopisom i karijerom u kojoj sam do danas primio relativno mnogo vrlo značajnih odličja i priznanja za svoj rad i djelovanje bilo u struci, u znanosti ili civilnom sektoru. Ima tu i najviših državnih odličja i priznanja, a ovako potkraj aktivne profesionalne kari-

4

jere ta su priznanja nešto češća i značajnija. Tako sam tijekom ove godine u posljednjih par mjeseci počašćen izborom u najviše akademsko zvanje – professora emeritusa moje akademije, a potom sam od moje Hrvatske zajednice tehničke kulture, najveće civilne udruge u Hrvatskoj, čiji sam čelnik bio od svibnja 1990., dakle više od 26 godina, dobio status počasnog predsjednika. I onda dobivam poziv na svečanu sjednicu Općinskog vijeća našeg Vareša povodom dana Općine. Ostalo znate! Ne, neću biti neskroman ako ću vam reći – taj poziv mi je značio jer uz njega je išlo priznanje, ponavljam: meni ponajdraže od svih. Naravno, razmišljao sam što je bio povod ovako visokom priznanju. Dio odgovora nalazi se u obrazloženju koje se čulo na svečanosti dodjele – uz karijeru, djelovanje u struci i šire, to je kontinuirano lobiranje i pomoć Općini Vareš da osigura i neke nove elemente financiranja nekih projekata, iznimno važnih za budućnost i opstojnost, a odnose se uglavnom na potporu vlade RH i njenih institucija. Kao primjer navodim neke naše izdavačke projekte koji imaju djelomičnu potporu vlade RH ili aktiviranje tzv. koridora Vc, iznimno važnog prometnog pravca povezivanja željezničkog i cestovnog prometa RH i BiH u okvirima osnovnih europskih koridora. Na ovom potonjem poseban doprinos dala je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, aktualizirajući ovaj koridor. BROJ 273

Akademik Anto Markotić

Na velikoj međunarodnoj konferenciji krajem travnja ove godine uspio sam, nadam se, zajedno s mojim kolegama, članovima Akademije, u pripremi iste i u zaključcima vratiti naš Vareš na novi, tj. budući željeznički pravac od Sarajeva prema Vukovaru. Stoga moram sa zahvalnošću spomenuti veliko zalaganje mojih kolega iz HAZU-a. A glede ovoga iznimnog priznanja za životno djelo – hvala svima, ponajprije onima koji su me predložili, kao i onima koji su taj prijedlog prihvatili. Na kraju, dopustite mi da u obraćanju vašim čitateljima citiram misao koju je izrekao J. F. Kennedy, američki predsjednik sahranjen na čuvenom nacionalnom groblju 'Arlington' u Washingtonu i koja je upisana pored njegova groba: 'Amerikanci, u svom djelovanju i radu ne pitajte se što će vama dati Amerika nego što vi mislite učiniti za Ameriku'. Eto, ako ovo slovo Amerikancima 'prevedemo' na nas Varešane, posebice razasute po svijetu, možda to probudi još neke koji zasigurno mogu nešto učiniti za naš Vareš." Alija Bešić, među čijim je vrlinama skromnost na posebnom mjestu, dokazao je to i svojom izjavom za list "Bobovac": "Ja mogu reći samo hvala i ja druge riječi nemam. A mislim da za ovo najveće priznanje naše opštine sigurno ima zaslužnijih ljudi od mene i ja sam volio da su ga oni dobili. Samo to mogu poručiti... i hvala svima još jednom."

RUJAN 2017.


NEGDJE IZME\U

K

renete li iz Vareša put planine Zvijezde, kao neko ko želi da istraži ili doživi varešku prirodu, prvo ćete da dođete do raskršća gde na jednu stranu vuče nekoliko putokaza, a sa druge strane počne da vas mami ulaz u tunel-pećinu, koja je jedan od retkih fenomena jer se kao takva koristi za saobraćaj. Kroz tunel cesta će vas odvesti do srca Zvijezde, ali put koji zavijuga levo, uzan i asvaltiran, jeste onaj kojim ćete najpre i najbrže stići do prvih pitomih obronaka ove planine, na kojima se prostiru sela Zarudje i Strica. Dva su to mala sela, ali sa dušom i sa mnogo mladih ljudi – entuzijasta koji svojim radom pokušavaju i uspevaju da održe selo modernim i privlačnim za život. Okosnica su života ovde četiri male seoske firme, ali koje zapošljavaju po nekoliko radnika od kojih se izdržavaju njihove porodice. Prednosti ovih sela su kultivisana i negovana imanja, prelepi pogled na šumska prostranstva i pašnjake na kojima pasu krave, pa otuda i zdrava hrana koja se plasira ne samo na lokalno vareško tržište nego i mnogo šire, a u ponudi su sirevi, jaja, meso, riba... Pa reklo bi se da ništa više i nije potrebno. Ono što čini perspektivu,uz navedenu farmersku delatnost, svakako je i razvoj seoskog turizma – koji se, istina, iza rata našao ponovo u povojima – ali ovi mladi i vredni ljudi će u najskorije vreme i taj dio da osmisle i da ponude smeštaj za pravi relaksirajući odmor. Jer selo Strica ima već turistički background pošto je i pre rata bilo poznato po seoskom turizmu i bilo zvanično uvršteno u ponudu turističkih organizacija Jugoslavije. Sada je na Strici izgrađen i motel, koji treba da bude stavljen u funkciju, a već postoji i zaokružena ponuda privatnog smeštaja po seoskim kućama uz ljubazne domaćine. Za razliku od drugih sela u vareškoj okolici Strica i Zarudje za budućnost se bore i natalitetom, tako da u njima ima i

Domaći turisti Greta Babić mnogo dece koja će, nadajmo se, ostati u zavičaju i nastaviti da razvijaju ova mesta. Pohvalno je da, obzirom na ukupnu situaciju bosanskih sela, Strica i Zarudje poseduju svu modernu infrastrukturu koja se podrazumeva za normalan život, ali i za ugodan boravak turista; telefon, kablovsku, satelitsku, internet, tako da se tu, uz već pomenuti asvaltni pristup, nimalo ne zaostaje za gradskim pogodnostima. Tome treba dodati i blizinu grada koji je na svega nekoliko kilometara. Osim tehničkih preduslova ovi vredni ljudi su poradili i na prirodi: napravili i uredili izletišta – Oblu glavu već odavno, a odnedavno i Wigwam – trim stazu, šumske puteve sa putokazima za šetače i bicikliste. Ko želi čist vazduh i tišinu, proboraviti u prirodi na pitomim pejsažima, pritom biti uslužen organskom hranom i obiljem šumskih plodova... sve to može imati u roku od nekoliko minuta ukoliko sledi one putokaze pre tunela. I dok su ti putokazi namenjeni ponajpre za strance, odnosno turiste i goste sa strane, domaćem čoveku o ovim destinacijama nije potrebno ništa reći, a dovoljan je pokazatelj zaista velik broj posetitelja tokom ovog leta. Dakle, posetitelja Varešana, pa bili oni tu ili došli na godišnji odmor s raznih strana sveta, koji su jednostavno prepoznali gde im je ne samo najbliže kad žele da pođu van grada, nego i lepo i uslužno. A kad već pominjem one koji doputuju leti u Vareš, gde evo svrstavam i sebe, mi smo tu negde između; napola domaći, a napola i gosti. Možda neka

vrsta turista s povlasticama, tako bi se moglo reći. Neki će da kažu da naš mali grad tada i previše oživi, postane pomalo tesan, ali želim da verujem da se to odnosi tek na problem s mestima za parkiranje ili s mestima za sedenje u kafićima i manjkom kapaciteta u par okolnih restorana. Što – ako se govori generalno o onima koji su došli nešto i potrošiti – nijednom mestu koje pretendira baviti se turizmom ne bi trebalo predstavljati problem. Ali poseban detalj, čini mi se, u našem gradu predstavlja subotnje jutro u kome se, još uvek kao u nekadašnja vremena, odvija pazarni dan. Ne znam koliki deo stanovništva, ali zasigurno velik, to prepodne je tu negde na pijaci. I nije to zbog voća, povrća i drugog što može da se nađe u ponudi na pijaci, jer može da se nađe i u nekoj radnji možda za manju cenu. Nije da se gdekad ne kupi i ono što ne treba od slatkorečivih prodavaca, ali ono što je suština toga jutra jeste da se napravi par krugova okolo, da se sretnu poznata lica, da se razmeni koja dobra doskočica ili neka priča, i uz kafu po kafu tako do podneva, a često i duže. Pa se tada najlakše sretnu stari drugari, draga nam i poznata lica, pa se tu malo i laska oko dobrog izgleda i držanja ili kako smo se promenili ili smo tobože isti kao pre dvadeset i neku godinu. Teško da je tako, ali opet godi. I tako to ide od godine do godine, neke stvari se pomalo menjaju, nekih ljudi više nema, više ih nikada nećemo sretati na vareškim ulicama. Utoliko se čini vrednijim vareško subotnje jutro i sve ono što se leti događa u gradu i oko njega. Pa dok jednog dana prevagu ne odnesu strani turisti, tu smo barem mi domaći. Rasuti po belom svetu, ali tim više svesni lepote susreta sa starim prijateljima, svesni koliko nas to obostrano obogaćuje, naravno samo ako je u tim odnosima zaista sačuvana iskrenost i razumevanje. Toga nam u ovom užurbanom svetu svima treba i zato cenimo ove dve vrline, koje su nekako sve ređe. A kad postanemo siti i jela i pića i pesme i priče, i druženja svih vrsta, ostane još nešto: da se "popričamo" sa sobom. (Ali nije to pod moranje, jer nismo svi od istog materijala i ne gledamo svi na ovaj svet i život istim očima.) Pa se prošetamo stazama samo nama bitnim (samo mi znamo zašto, gde i s kim smo bili tu). Uputimo pogled u daljinu u letnjem sutonu, dok slušamo pesmu zrikavaca. I sećamo se... Ovaj je tekst u prvoj verziji objavljen lani u Srbiji, u biltenu što ga jednom godišnje izdaje udruženje koje okuplja iseljenike s područja sarajevske regije

RUJAN 2017.

BROJ 273

5


NAKON DUGE SUŠE

"Selo Oćevija koje je bilo poznato po fratrima šutjelo je tko zna koliko godina jer se ne zna točno kada je bila zadnja mlada misa u Oćeviji. Šutjela je stotinama godina, a danas je progovorila i zapjevala i dočekala svoga fra Želimira Gogića kojem od srca čestitam", najavio je tim svečanim riječima fra Ilija Božić, čuvar Gospina svetišta u Olovu koji pastoralno opslužuje i oćevsku filijalu, veliki događaj za ovo selo, koji je ono zdušno proslavilo dana 12. kolovoza 2017.

M

ože se zapravo pobliže kazati da je Oćevija posljednji put slavila mladu misu jednoga svoga sumještanina prije otprilike 150 godina, temeljem podatka da je prethodni mladomisnik bio fra Pavo Semunović, a koji je preminuo početkom 20. stoljeća. Stoga gotovo nitko iz ove generacije nije želio propustiti ovaj jedinstveni događaj i misno slavlje za koje bi lokalna crkvica bila pretijesna pa je ono upriličeno u središtu sela, na privatnom imanju Mije Vijačkića, a odmah treba dodati da je bilo organizirano zaista besprijekorno. U svakom aspektu, kako tijekom mise tako i nakon nje. Ponosne Oćevke u velikom su broju odjenule narodne nošnje i činile poseban dekor kod kićenog oltara na uzdignutoj bini, gdje se natiskalo preko 20 svećenika došavši koncelebrirati prvo misno slavlje svoga budućeg subrata. Misa je započela uobičajenom ceremonijom roditeljskog blagoslova koji Želimiru udijeliše otac Josip i majka Helena rođena Franjković.

M. Marijanović Homiliju je održao fra Željko Brkić gvardijan iz Kraljeve Sutjeske, podsjetivši u njoj na povijesno i franjevačko naslijeđe čijim je baštinikom sada postao mladomisnik Gogić: "Ovo malo mjesto u srcu Bosne poznato je po majdanima u kojima se kuje željezo na isti način kao prije nekoliko stoljeća, ali nije Oćevija poznata samo po njima nego i po tome što je dala dvojicu biskupa i to fra Gabrijela i fra Rafu Barišića starijeg. Prvog zaređenog svećenika fra Filipa Lastrića, nadaleko poznatog prvog pisca bosanske povijesti, također je dala Oćevija. Kroz povijest, Oćevija je dala ukupno deset svećenika, a fra Želimir je jedanaesti. Zato svi vi, Oćevci i svi drugi, imate danas razloga biti sretni, radosni i ponosni jer je fra Želimir na današnji dan rekao 'Evo me, Gospodine!'. Dragi fra Želimire, tebi poručujem: u času kad budeš dijelio puku mladomisnički blagoslov uputi svoje misli i molitve svima koji

su ti pomogli na tvome putu da postaneš svećenik", rekao je fra Željko. Pod misom su glasove udružila dva župna zbora, domaći iz Vareša i gosti iz Međugorja, pjevajući tako s posebnim zanosom. Posebnu su podršku mladomisniku svojim dolaskom pružili i župljani Kreševa, naročito mladi volonteri, gdje je ovaj mladić živio u vrijeme izbjeglištva i gdje mu je određeno poći nakon mlade mise na prvu svećeničku službu. Poslije mise, pod ogromnim šatorom vrlo su pristojno pripravljena mjesta za tisuću ljudi. Šator se pokazao dobrim potezom jer je poslije dugog niza vrelih i sušnih dana nedugo nakon mise počela padati kiša, a vjetar sa Zvijezde spustio na sudionike one prave planinske studeni. Međutim, raspoloženje je uz svirku Spreče i Hingera te pjesmu i duhovite upadice vareškog župnika fra Mirka Majdandžića već dosegnulo takav stadij da to nitko nije osjetio, barem ne toga dana, možda koji dan kasnije, a srčano se igralo i kolo, toliko da je s igrača kapao znoj. Bilo bi teško pobrojiti sve govornike koji su imali potrebu obratiti se mladomisniku i puku po nekoj osnovi, neki kraće neki malo dulje, ali sve je to dio takvog događaja, kao što je i rezanje mladomisničke torte, podjela darova i slično. Neka ostane zapisanog još to da je fra Želimir za crkvenog kuma imao fra Marijana Petričevića, a za civilnoga Miju Vidovića.

Fra Želimir Gogić predvodi svoje prvo misno slavlje (foto: M. Marijanović)

6

BROJ 273

RUJAN 2017.


BOROVIČKO PLODNO TLO

Nakon misnog slavlja, za uspomenu svima

I

nicijativa HKD "Napredak" Zagreb da se Svetu Jadvigu, poljsko-litavsku kraljicu, što više približi hrvatskim i kršćanskim ljudima Bosne i Hercegovine s konačnim ciljem njezina proglašenja zaštitnicom Hrvata i katolika urodila je još jednom hvalevrijednom aktivnošću. Iza tog angažmana stajao je gospodin Mladen Miletović, podrijetlom s prostora Vareša koji je cijelu aktivnost pokrenuo, usmjeravao i organizirao uz konzultativnu suradnju s upravom HKD "Napredak" Zagreb. Tako je održana sveta misa u župi Borovica, a uz Miletovića je na ovom događanju bio i Andrija Lovrić, profesor povijesti i filozofije, koji je održao više predavanja na temu života ove svetice (u Zagrebu i Varešu). Naime, nakon tribine u Zagrebu, u organizaciji Kluba znanstvenika HKD "Napredak" Zagreb (11. svibnja 2016.) i okrugloga stola održanog u

Misa u spomen na sv. Jadvigu prof. Andrija Lovrić Varešu (6. svibnja 2017.) pokazalo se da je ideja naišla na plodno tlo na izvornim prostorima drevne rezidencije banova i kraljeva iz kuće Kotromanića, srca srednjovjekovne Bosne. Sveta je misa održana 13. kolovoza 2017. godine u 11 sati uz nazočnost oko 70-ak stanovnika i vjernika Gornje i Donje Borovice. Koncelebrirala su je četvorica svećenika: pater Marijan Bešlić, koji je bio predvodnik i propovijedao na misi (na službi je u Rijeci), pater Pero Marković (na službi u Beču), mladi vlč. Zlatko Matić, tajnik banjolučkog biskupa Franje Komarice te domaćin mladi vlč. Ivan Butum koji je najzaslužniji za organizaciju i

DA SE ZABILJEŽI...

U

prošlom broju najavili smo izvješća sa zavičajnih susreta čije je održavanje palo u vrijeme dok se naš list nalazio u tisku i dužni smo to makar formalno ispoštovati jer stvari se nisu baš odvile po planu. Naime, susret mještana Strice i Zarudja na izletištu Obla glava najprije je datumski pomjeren kako se ne bi održavao istoga dana kad i oćevska pekijada, a onda je došao u podudarnost s mladom misom u Oćeviji, ali ni to ne bi bio problem da se u selu uoči susreta nije dogodio smrtni slučaj i svaku zamisao s narodnim veseljem učinio neumjesnom. A protiv Stričana i Zarudjana koji su tog 12. kolovoza 2017. izašli na Oblu glavu samo da se ne prekine kontinuitet susreta urotilo se, nadasve, i popodnevno zahladnjenje s kišom i maglom. RUJAN 2017.

Nekadašnji mještani sela Brgule i njihov godišnji susret u ljetno vrijeme dali bi se usporediti sa situacijom koju smo u prošlom broju zabilježili na susretu u Kopijarima. Jer i Brgule su kao selo samo uspomena, ali je crkva u mjesnom groblju novosagrađena. U njoj je dana 13. kolovoza održana služba, a potom se druženje nastavilo na obližnjem proplanku. Naš popodnevni odlazak ondje, zbog prijepodnevnih obveza na drugom kraju općine, dobrih 35 kilometara dalje, ispostavio se zakašnjelim jer je na mjestu susreta ostalo tek nekoliko najupornijih zanemarivši razlaz i pjevajući izvorne pjesme. I kao posljednja paralela s kopijarskim susretom: pozivu okupljenih Brguljana također se odazvao vareški općinski načelnik Zdravko Marošević. S. P. BROJ 273

ovo okupljanje. Njih su trojica rođeni Borovičani, a pater Butum, podrijetlom iz Novoga Travnika, trenutni je župnik ove župe. Zahvalni smo mu za domaćinstvo i nesebičan angažman u potpori provedbe ove ideje. Među prisutnima su bili i predsjednik Zavičajne zajednice Borovičana iz Beča gospodin Stanko Nikolić s obitelji, zatim predsjednik HKD "Napredak" Vareš Mario Mirčić te predstavnici medija (HRT i časopis "Bobovac") kojima smo zahvalni jer daju bitan doprinos zaživljavanju ove ideje. Sama crkva uzdignuta na vrhu Gornje Borovice doslovno gleda na Bobovac, drevnu rezidenciju Jadvigina djeda po majci Stjepana II. Kotromanića. Tako se, barem u mislima i molitvama prisutnih, ovim misnim slavljem kraljica i svetica bar na kratko vratila u očevinu svoje majke. Pater Marijan Bešlić se u svome obraćanju osvrnuo kratkim pregledom života svetice, posebno naglasivši njezine bosanske korijene te njezine ljudske iznimnosti zbog kojih je i proglašena svetom. Vlč. Ivan Butum je najavio da bi se naredna misa trebala održati dogodine, neposredno prije proslave patrona župe jer bi posjećenost misi bila naglašenija zbog činjenice da se u to vrijeme u rodnom kraju okupljaju Borovičani iz raznih zemalja u koje su se raselili. Nakon misnoga slavlja dobrohotnost stanovnika Borovice pokazala se druženjem ispred crkve uz razgovor i spontanu tradicijsku pjesmu grupe domaćih žena koja je ječala impresivnim krajem visova, dolova i šuma sve do slavnoga Bobovca i Kraljeve Sutjeske.

7


NA PJESNIČKOM TERENU

Kristićeva duhovna svjetovnost Nakon knjiga objavljenih u oblasti teologije, kao i nekoliko prijevoda, Alen Kristić zakoračuje u poeziju te je uz potporu Odjela za kulturu Grada Rijeke nedavno u Opatiji svjetlo dana ugledala njegova debitantska zbirka pod nazivom "Gravitacije". O čemu progovara Kristić kroz stihove otkrivaju nam recenzentski fragmenti Ivankovića i Brnčićeve, kao i zaključni pasus iz pogovora koji je napisao Tin Lemac, a na koncu iz same zbirke prilažemo dvije pjesme. Gravitacije su cjelovit rukopis poetskih, dotično poetsko-meditativnih promišljanja, pjesničkih tekstova snažno utemeljenih u ljubavi putem koje se autor na krilima kršćanske mistike probija iz svakodnevno erotskog u više sfere, razumijevanja i življenja ljubavi na način sv. Pavla. Trajno tragajući za autentično kršćanskim, Kristić ne zaboravlja tjelesno, dapače ga sakralizira vlastitošću poetskog i teološkog na način na koji su to u nas činili Ivan Golub, a u svjetskim književnostima ugledni mistici tipa sv. Ivana od Križa ili sv. Tereze Avilske. (Željko Ivanković) Kršćanstvo je predugo bilo moć potiskivanja i pjesničko ja u zbirci izmiče toj moći jer priroda ne trpi podvajanje ili poništavanje ni jednog svog dijela jer svi njezini ujedinjeni slojevi zajedno vode integraciji osobe. Seksualnost nije u službi prokreacije, nego etika nježnosti prokreaciju uključuje u seksualnost. Rez se ne ispostavlja između tjelesnosti i duše nego između prisutnosti i odsutnosti za drugu osobu, što je prostor intimnosti i svijesti o dosezima njezine slobode. Da bi se ponovno postigla ravnoteža, potrebno je, na stanovit način, opoganiti dužnost i okršćaniti strast kakva je kadra integrirati svoj latentni demonizam, žestinu i kreativnost kakvi nisu izvan sakralnoga. Ljubavi Alen Kristić pripisuje vlastiti moralni status. (Jadranka Brnčić) Formalno i sadržajno koherentna, te stilski kohezivna, ova je knjiga pružila uvid u dvije vječne lirske, a i druge, opsesije. Duh i tijelo. Duhovna i svjetovna ljubav. Mudro preskočivši učenu razradu ovih kategorija, dala nam je ponešto literarno i životno više prijemčivo. Duhovnu svjetovnost pisma i života. Vječno povezivanje u jednoj nadasve poetski satkanoj kozmičkoj harmoniji. (Tin Lemac)

Davidovska duša Kad svrneš na me svoj zabrinut pogled Bože Kad se učini da će u Tvom srcu strogoća prevladat Prisjeti se Bože da si mi baš Ti ovakvu dušu dao Da je duša moja duša miljenika davidovskog kova

Jedrilica

Da ću se u zanosu u hramu skinut gol zaplesat pred Tobom rukotvor svekolik slaveć Tvoj

na jedrilicu mog tijela uspni se lakonogo bez utega ljubomore

Da ću nošen ljubavnom strašću počinit i stravičan grijeh kršeć sve zakone svete

trepavicom sasijeci razborit plan letenja ubrzanim dahom raspleti paučinu s onemoćalih krila

Da ću svjestan slabosti svoje pepelom pred Tobom posut tijelo svoje prostrt u postu

žeravicom suspregnute žudnje dotakni svilenu ružu kompasa kaligrafijom razbludnih dodira s kristalnog lopoča svijesti bojažljive potrgaj latice

Da je sve moje Ti i da je sve tvoje Ja i da se svakog časa lovimo ovim svijetom kroz tisuće lica i tijela kroz pregršt sjena i slika

UMJESTO IN MEMORIAMA

Slobodanu U biblioteci Podružnice HKD "Napredak" Vareš ujesen 2013. godine objavljena je zbirka pjesama pod naslovom "Tamo, u mojoj dolini sna". Bila je u svakom detalju vareška: fotografiju, dizajn i uređivački posao odradio je tim okupljen oko redakcije našega lista, a njezin je autor bio Slobodan Babić, zaljubljenik u rodni kraj koji se s nostalgijom borio pretačući je u pjesme. I imao je, koliko znamo, još toga kazivati kroz stihove, ali nedavno je preminuo... Ako postoji negdje još neka dolina sna onda ju je Bobo, senzibilan kakav je bio, sigurno već pronašao. A od 55 pjesama koliko je objavio – najčešće elegija na temu zavičaja ili ljubavi – u spomen na njega donosimo još jednu njegovu, za oproštaj. I neka mu je laka zemlja. R. R.

8

BROJ 273

OPROST Oprostio bih ti što lažeš mene. Ali ti ne mogu oprostiti što lažeš sebe. Prestani, ne vrijeđaj otvorene rane. Vrijedi li to, kad odem razmisli.

Šta ćeš reći: da si voljela mene ili sebe? I zato: ja ti opraštam što si lagala mene. Jer volim te. Ali ti ne opraštam što si lagala sebe. I zato te ne volim. RUJAN 2017.


U FOKUSU: BENIS ARAPOVIĆ

U pogledu prilogâ što ih u "Bobovcu" donosimo o uspjesima vareških ljudi pripremite se za, malo je reći, rodnu jesen jer posežemo zaista za nečim što se čuva na najvišim policama. Moglo se to i prije, ali nekad je dobro sačekati da sazriju pravi uvjeti. I evo dođe tako vrijeme da u ovom broju predstavimo slobodnog (ili kako se to tuđicom popularnije kaže) freelance fotografa svjetskog kalibra, upravo kad ćemo ga moći uloviti u Varešu s tek nabavljenom kamerom od koje nema ni bolje ni skuplje na svijetu. Ali, da malo usporimo: nije tajna njegova poslovnog dometa u toj kameri vrijednoj kao 45 stanova u Varešu, nego u činjenici da je Benis Arapović samostalno učio i, kako se pokazalo, razborito uočio prostor gdje će pronaći svoje mjesto pod fotografskim suncem. Nema nikakve sumnje da se dobra fotografija danas može snimiti i dobrim mobitelom, dobra u smislu vještog kadriranja i fascinantne scene kad se prirodno poigraju sjene, ali načelo zanata u koji se otisnuo Benis nije u odgovoru na pitanje da li neka fotografija izgleda dobro, nego što se može učiniti s njom. A onda je to s vremenom otišlo još dalje, zapravo sve do kreiranja scena i odabira motiva na način da se (obično u kontroliranim uvjetima) dobiju što savršenije fotografije, istina lišene originalnosti, ali prilagođene potrebama onih koji ih kupuju. U svakom slučaju, ova priča o uspjehu i životni detalji iz razgovora koji smo vodili, u nastavku će vam ponuditi više nego dovoljno zanimljivog čak i ako nemate osobitog zanimanja za svijet fotografije niti dodira s njom.

RED JE DOŠAO NA "RED" M. Marijanović

M

eđutim, tko još danas nema dodira s fotografijom!? Ugradnja foto kamera u mobitele omogućila je da čak i bake drhtavim rukama fotografiraju svoje unučice, onako sa strane, dok unučice koje su tek "ispale" iz pelena već znaju prebaciti svoj "Hello Kitty" na prednju kameru (s kojom zavlada pomama zvana selfie) pa namjeste samodopadne grimase, napuće usne i okidaju. Srozavanje fotografije, jer ih dakle danas snima svatko živ i na svakom koraku pa još mahnitije plasira na društvene mreže, prijetilo je da će prerasti u potop ove struke. Čemu više profesionalci i njihovi izmjenjivi objektivi, čemu strojevi za izradu fotografija, svatko je svoj majstor – samo izvuče mobitel iz džepa, smatrajući da sve tajne fotografskog zanata leže zakopane u što većem broju megapiksela, a za ostalo će se pobrinuti predpodešena automatika. Ali, da je to tako, svi bismo onda živjeli samo od "fotkanja" svega što nam padne

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš RUJAN 2017.

napamet, okidajući gdjekad i zatvorenih očiju... Nego da mi ovu priču vratimo na ozbiljan kolosijek. Benis se rodio u Varešu, bila je rana jesen 1979., i nije se naravno rodio kao fotograf. Štoviše, usred djetinjstva njega je i njegovu generaciju potkačio rat. Tako je u ratu završavao više razrede osnovne škole, a iz njega izašao kao srednjoškolac. Obje je škole pohađao u Varešu. To definitivno nije bilo najsretnije vrijeme da jedan učenik pokaže najbolje od sebe i da bude dobro naučen jer u svim društvenim sferama moralo se improvizirati pa tako i u obrazovanju. Ipak, pokazat će se da je mladi Arapović bio od onih koji učenje shvaćaju ozbiljno i svoje ambicije slijede s rijetko viđenom odlučnošću. Uz par pića pod neobično izdašnim suncem na izmaku kolovoza u Varešu, napravili smo malu (nehipnotičku) regresiju da Benisa pokušamo vratiti u vrijeme njegova odrastanja. Pristao je sjećati se, ali samo onih momenata kada je postajao svjestan gdje odrasta i s kakvom perspektivom. "Znate šta, meni je od početka bilo jasno da odrastam u društvu u kom, najblaže rečeno, ništa nije servirano. U normalnim okolnostima već se pomalo u osnovnoj, a u srednjoj školi pogotovo vidi neki pravac, tako da se ne sekirate šta će se s vama dešavati jer postoje sigurne trase koje vas vode u tom pravcu. Ali kod nas se ništa ne zna, tako je bilo onda, a nije puno bolje ni sad. U nas imate ključnu opciju oko koje se treba odrediti, a ona se svodi na to da li otići ili ostati. Pa onda: a šta ako se ostane!? Pogotovu ako ste odlučili ostati, a rodili ste se u porodici bez štele, što je još gore...", podcrtava Benis realnost s kojom se suočavaju sve generacije maturanata i diplomaca od njegova izlaska iz škole do danas. Birajući, stereotipno gledano, teži put i goru opciju – Benis ostade. Na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu izabra smjer 'menadžment i informacioni sistemi', diplomira devetkom, zaposli se. I nekako se, neobičnom lakoćom, u roku od pet godina

www.fondacija.vares.info BROJ 273

9


U FOKUSU: BENIS ARAPOVIĆ "prošeta" kroz uprave nekoliko renomiranih domaćih i inozemnih supermarketa kao što su "Planet", "Konzum", "Velpro", "Sayber", "Mobilmedia", sve na vodećim administrativnim položajima u području ekonomije, marketinga, te IT dizajna. San tolikih skorojevića, biti korporacijski kotačić, s uredom navrh upravne zgrade iza neprozirnog stakla, s pola kile gela u kosi i fancy naočalama bez dioptrije, nalazeći sebi uzore u "sapunicama" i reklamnim prospektima, sasvim je suprotno od onoga čemu je Benis težio. Imao je sigurne i dobre plaće, i uvijek su bile na vrijeme, i pokatkad neku premiju, i redovit godišnji, ali svejedno mu to nije izgledalo kao životni domet niti proizvodilo zadovoljstvo. I tako se, željan dodatne kreativnosti, započne sporadično baviti fotografijom. Tko bi slutio da netko s takvim napredovanjem od fotelje do fotelje dobro poslujućih kompanija iz toga traži izlaza. "Sva sreća je da sam se bavio internetskom tehnologijom i da sam blagovremeno shvatio da, neovisno gdje živite u današnjem svijetu, na Aljasci, u Varešu, usred New Yorka, ista su pravila i isti su uvjeti tržišta. Jer vi kao firma, a pogotovu kao pojedinac, prije recimo 20 ili 30 godina niste mogli da djelujete u krugu širem od 20, 30 ili da kažem u vrh glave

10

500 kilometara, ako ste baš bili neki yubrand. Danas imate pristup tehnologijama, imate pristup tržištu, imate pristup znanju (ovo bi trebali čitati posebno oni što i najbolje mobitele koriste tek za ispraznu interakciju na internetu, op. aut.), imate pristup svemu samo trebate profilirati sebe i suziti svoje interese", kaže Benis, i naglašava: "Ali treba i oko toga biti načisto; na internetu nikad nemate sve na jednom mjestu, nije uvijek sve tačno i često vas vodi u pogrešnom smjeru. Znači, za ambiciozne i samouke koji to žele postići preko interneta, kao neko ko je sve te faze prošao od momenta kad sam odlučio baviti se fotografijom, mogu reći da treba dosta vremena, truda, razabiranja šta je ispravno a šta nije, ali kad jednom steknete znanje onda je ono samo vaše i ostaje vam posljednji test – dokazati ga u praksi. A položili ste ako ga unovčite, odnosno ako ste dobro pogodili i još bolje uradili ono što netko traži i što nekome treba, to je jednostavno tako." Benis se početnički zabavio fotografijom prije 15 godina, eksperimentirajući kao i svaki amater: s prirodom, kućnim ljubimcima, close up kadrovima, apstrakcijom. Tek nakon tri godine i par desetaka tisuća fotografija osjetio se dovoljno spremnim da počne graditi svoj portfolio na "Fotoliji" i toga je trenutka, jednostav-

BROJ 273

no rečeno, izašao na tržište koje se zove – cijeli svijet. Istina, bilo je to pravo vrijeme i sretno pogođena "bašta", jer je internetska trgovina fotografijom (da se opet poslužimo metaforom) tada tek beharala. Međutim, onog trenutka kad je njegov prihod od fotografija prodanih putem interneta počeo nadmašivati visinu plaće zarađene od primarnog zanimanja, kaže da je s potpunim zadovoljstvom dao otkaz i postao gospodarom svog života, počevši sam raspoređivati svoje radno i slobodno vrijeme. Nekome to možda ne bi bio benefit, prije bi mu uvuklo strah u kosti što se odreče sigurne mirovine, ali Benis smatra da je u tome najveća stvar koju je postigao u svom životu: "Kad sam pogledao iza sebe, samo sam išao na posao i vraćao se, život se počeo svoditi na to. I to sam tek poslije skontao kad sam počeo živjeti i raditi ovako, kad sam vidio kako mi je dobro u smislu da mogu evo ovako s prijateljem na kavu kad ja hoću, da mogu naći vremena za familiju i razveseliti nekoga, pomoći nekome i svašta nešto, i uz to sve spontano i neplanski odraditi neki dobar shooting". Slušajući Benisa, onome tko se nije ozbiljnije okušavao s fotoaparatom, sa svjetlom na fotografiji, s objektima u pokretu, sve se to može činiti jednostavnim. Doduše, strahovit napredak foto tehnolo-

RUJAN 2017.


gije danas više no ikad olakšava lov na savršene scene kada se u kadru nešto događa. Unatrag par godina čak i u "prosumer" klasi aparata iz 4K videa moguće je, između trideset sličica snimljenih unutar jedne sekunde, izabrati najbolji frame ili više njih. To više i nije neka novost, ali takvu high tech pogodnost, da bi održao korak s konkurencijom, Benis već koristi iz 8K video formata. Kad se 2008. godine etablirao kao profesionalni fotograf, tada se, kako kaže, u utrci s većim profesionalcima (tipično fotografski) još uvijek mogao izvlačiti na opravdanje "on ima bolji aparat (ili objektiv)", uvijek nešto, ali kad se danas okrene i vidi da je najbolje od najboljeg (kao nekim "čudom") u njegovim rukama, onda tu više ne smije biti nikakve greške, ma ni greškice. Bitka se u današnje vrijeme bije na način da profesionalna fotografija mora biti konceptualno osmišljena jednako dobro koliko i savršeno snimljena. E sad, treba pokušati zamisliti taj fond od 130.000 profi fotografija koliko ih Benis trenutno ima na internetskim foto "tržnicama". Pa čak i da ih je snimao usput, lakonski rečeno, ono kako mu što naleti pod ruku i pred objektiv, i da ih nije barem dvaput toliko škartirao, to je fascinantan broj. Ali ništa tu nije bilo usput, ni

RUJAN 2017.

slučajno; Benis je sustavno investirao od početka. Ne samo u svoje znanje, ne samo u aparate i objektive koji se dakle stalno pojavljuju novi i sve bolji, ne samo u vlastiti foto studio, nego i u angažiranje fotomodela koje je propisno plaćao. A u to se ne upušta i ne ulaže bez potpunog samopouzdanja. Kroz desetak godina posao je razvio do te mjere da danas putuje i radi foto seanse u svim dijelovima svijeta, a u Sarajevu ima svoj ured s timom ljudi zaposlenih na obradi fotografija. I onda mu je kroz naš razgovor sinulo da takav jedan ured oformi o Varešu! S par ljudi za početak koji budu imali dovoljno napredna znanja i iskustva s radom u Photoshopu. Ponuda je laskava, ali stvar je ozbiljna: radi se s vrhunskim mašinama i nema nikakvih kompromisa. Samo perfekcija. Što bi oni konkretno radili? "Njihov je zadatak da dotjeruju svjetlinu, kontraste, uklanjaju s fotografija sve što se može i što je potrebno skloniti", pojašnjava Benis i dodatno precizira: "bore, podočnjake, znate kako to već ide, logotipe s majica, končiće s garderobe, dlačice koje su viška, kapilare u očima, pa sve dotle da uklanjaju moju siluetu u zjenici modela, čak i detalje koji se u odsjaju oka vide iza mene, utičnice, kablove i slične stvari".

BROJ 273

Vareški foto entuzijasti koji se žele odazvati pozivu Benisa Arapovića po pitanju radnog angažmana na obradi njegovih fotografija mogu to učiniti putem e-mail adrese:

shock@shock.co.ba Nema sumnje da za foto laike (sa spominjanjem detalja u zjenici oka) priča ovdje završava. A za one koji znaju o fotografiji nastupa trenutak koji su čekali, ukoliko već nisu razumjeli naslov ovoga teksta. Dakle, koja je ta famozna kamera s kojom se Benis "ponovio", a kojoj, kako reče, sad treba naći pravoga posla i najzahtjevnijih situacija kakvih je vrijedna(!?). "RED", Helium 8K (nije bez smisla ona žargonska opaska da uz nju treba imati i oružani list). Ali samo smo još jednu stvar "zaboravili" otkriti: ma nije to Benisu jedina kamera. "Hasselblad" H6D sa senzorom od... hm, 100 megapiksela, dođe mu ono kao sporedna stvar. E pa nema dalje. Neka o Benisu progovore još jedino njegove stock fotografije koje donosimo na omotu otraga, a ovdje u podlozi prilažemo jednu njegovu varešku, točnije pogarsku, snimljenu onako za dušu.

11


PUTOPIS

Svetoj zemlji u po'ođane (VIII) KIDRONSKA DOLINA

Piše Ivana M. Slugić

Kidronska dolina Maslinskoj je gori podnožje, a gora njoj uzglavlje. Maslinik je uzavrela i ukrasna granica Brda Hrama i Kidrona u kojoj vjetar, zastavljen lišćem, planduje i čeka da prolaznike pokrijepi i okuraži za susret s vremenskim bezdanom Kidronske vale. I vjerujućim i nevjerujućim, i povijesti, jednako je važna. Vjerujući, opjancani ovim mjestom, ne sumnjaju da će se baš s ovog tla začuti trublje i oglasiti početak "Sudnjega Dana" i uskrsnuća od mrtvih. Židovi se zato tisućama godina pokapaju ovdje kako bi među prvima dočekali Spasitelja. Baš na ovom oskudnom reljefu uzbibaju duše hodajućih kršćana: kako stupiti, a ne ugaziti Nazarećaninovu "prugu" kojom je hodio na svojim bosonogim putovanjima od Jerihona do Betanije i natrag. Srce se mora pomaknuti s mjesta: to je i kolosijek za posljednju Isusovu stanicu – Getsemani.

Povijesti je lakše, ona se ne drži za srce, ona se utječe svjedocima. Iako bez zelenila, Kidronska dolina nije čisto oskudica. Naprotiv! Perivoj je to neobičnih grobova iskopanih u hridi sred osamljenih maslina, pojedinačnih nadgrobnih spomenika "Proroka" i spomenica čak i vremenima bez datuma! Nadgrobni spomenici Abšaloma, sinova Hezira, i svetog Jakova i Zaharijin po svojoj su izvedbi različiti kao što je uhvatljiva i različitost među njihovim sopstvenicima. Dok je na primjer Jakov, svetopisamski, prisutan Hezir je spomenut samo dvaput: Ljetopisi I (24,15) i Knjiga Nehemijina (10,21) pa ipak njegova je jasna jednostopica ostavila spomen o sebi u povijesnoj prtini Kidronske vale i ove Prazemlje. Abšalomova grobnica s "faraonskom tijarom" govori da on ipak nije samo šteta obiteljske kobi; gornji dio nadgrobnika u

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

obliku kupe smješta se u vrijeme Drugoga Hrama. Podnoseći i trpeći svoju zlu krv kao muku i iz toga sluteći svoju smrt, dao je za života sagraditi spomenik svome imenu koji stoji i danas danle kao Abšalomov spomenik. Ako iz Starog zavjeta posvećeno pročitamo tridesetak stranica "Druge knjige o Samuelu" možemo, ne ispuštajući kotlace, izvaditi mustru za Abšalomov životopis. Sve sama djeca Kralja Davida: sin ljubljeni prvijenac Amnon od Ahinoame Jizreelke, treći kraljev sin Abšalom i 'ći Tamara od Maake – okosnica su mustre. "Davidov sin Abšalom imao je lijepu sestru Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon". Smutitelj, napasnik "navede Tamaru da mu, tobože bolesnu i mlitavu, u njegovoj kući spremi jelo". "On ležaše i naredi: 'Donesi mi jelo u spavaonicu'... A kad mu je pružila da jede, on je uhvati rukom i reče joj: 'Dođi, sestro moja, lezi sa mnom!', a ona mu reče: 'Nemoj, brate moj! Ne sramoti me, jer se tako ne radi u Izraelu...' Ali on je ne htjede slušati, nego je savlada i leže s njom. Na to je odmah zamrzi... dozva momka koji mu

Trgovinska radnja

N na

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI

školski pribor • udžbenici • knjige • suveniri darovni program • uredski materijal čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179

12

BROJ 273

Vareš ul. Čaršija bb

RUJAN 2017.


je služio i zapovjedi mu: 'Otjeraj ovu od mene, izbaci je i zaključaj vrata za njom!' Tada Tamara uze prašine i posu se po glavi, razdrije haljine s dugim rukavima... stavi ruku na glavu i ode vičući glasno dok je išla... A njezin je brat Abšalom upita: 'Je li možda tvoj brat Amnon bio s tobom? Ali sada, sestro moja, šuti: brat ti je!'" Svoga koljenovića Kralj je zaštitio "ljubavlju" oca, a Abšalom ga omrznu i čekà. Ubio ga je čim ga se dosinuo pa pobjegao iz kraljevstva oca svog. Četiri godine poslije Abšalom je ratnik protiv oca. "Stiže Davidu glasnik te mu javi: 'Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu'... Tada David reče dvorjanima: 'Ustanite! Bježimo!'... Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji... Dok su 'ljudi u pustinji trpjeli glad, umor, žeđu', Abšalom je sa svojim narodom izraelskim ušao u Jeruzalem. Kad se David pribra 'pobroji narod što bijaše s njim i postavi nad njima tisućnike i stotnike. Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu trećinu predade Joabu, svome nećaku i naredi: 'Čuvajte mi mladića Abšaloma'. Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego mač! Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Jahao je na mazgi, a mazga naiđe pod grane velikog hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta viseći između neba i zemlje... Vidje to neki čovjek i javi Joabu. 'Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom?', reče i 'uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseći na hrastu... oglasi se rog 'i vojska prestade progoniti Izraela. Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pobjegoše svaki svome šatoru'. Eto to je taj Abšalom koji bijaše za života postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mišljaše: "Nemam sina koji bi sačuvao spomen mome imenu". Grobnica svetog Jakova jednim se zaglavkom oslanja na dva stupa pa se, dok se izuvam, pitam: Jesu li ti stupovi sinovi,

a on zaglavak, tko koga podupire, a tko koga učvršćuje? Samo da me želja mine prolazim jedan ulomak Kidrona, do Zaharijina spomenika, bosa. Zaharijin spomenik u obliku piramide odgovara Zaharijinom moćnom proročkom zvanju. Istina, i Biblija nas obavješćuje da Prorok prema najvjerojatnijem temeljnom značenju hebrejske riječi nabi jest – pozvani glasnik. Grčka riječ profetes, prorok, znači u prvom redu ne onoga tko proriče buduće stvari, nego

Večer s Desom

U

jeku zabavno-rekreativnih sadržaja u Oćeviji, a dan nakon mlade mise, u Oćeviji je upriličena poetska večer i druženje s Desankom Franjković kao autoricom pjesama o ovom kraju. Za ovu je prigodu dvorana doma kulture komotno mogla biti i duplo veća jer mnogo je gostiju došlo iz grada, a među njima i sam općinski načelnik. Bilo je to 13. kolovoza 2017. godine. Večer naslovljena "Oćeviji s ljubavlju" dovoljno govori o tome kakvoga su motiva i sadržaja pjesme, iako još neobjavljene, što ih je Desanka posvetila ovom selu

AMI

RUJAN 2017.

kao bivša učiteljica u njemu. Zato su je došli podržati i njezine stihove recitirati ne samo njeni učenici, već i nekoliko kolegica iz Osnovne škole Vareš. Desa, kako je od milja zovu, u Oćeviji je te večeri zaista mogla osjetiti zahvalnost i ponos što se srodila s tamošnjim ljudima i oćevskom dušom. Okupljene je najprije kratko pozdravio predsjednik MZ Oćevija Zdravko Višnjić, a Darjana Grgić kao voditeljica programa na početku je pročitala Desinu biografiju. Boško Andrić je bio promotor te govorio o Desinoj predanosti profesiji i djeci u teškom vremenu, čemu je osobno svjedočio. Igor Hinger upotpunio je ugođaj s tihom glazbenom podlogom na klavijaturama, a publika u kojoj je također bilo Desinih kolega dobro je zagrijala dlanove. Treba spomenuti i znatan broj prisutnih koji su u Oćeviji bili na odmoru, tako da je te večeri ovo selo zaista postalo pravo kulturno središte pod Zvijezdom. Tekstove Desinih pjesama kazivali su: Dijana Rahić, Dijana Pejčinović, Borka Grgić, Darjana Grgić, Antonio Marošević, Anja Božić, Dinko Gogić, Toni Gogić, Nada Pogarčić-Veseličić, Ivana Gogić, Tanja Gogić, Olivera Franjić i Romario Vijačkić. Nakon što je Desa zahvalila svima koji su na bilo koji način bili zaslužni za ovu večer, koja je nadmašila i njezina očekivanja, u domu se nastavilo družiti i veseliti uz pravu malu igranku te uz srdačne razgovore, a svakako i piće i meze jer zna se kakvi su domaćini Oćevci. M. S.

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA

TR

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor

čovjeka koji govori u ime nekoga drugoga. Proroci su, prema Bibliji, ljudi koje Bog poziva za svoje glasnike: oni objavljuju njegovu poruku. Sami tvrde da ih Bog poziva tako neodoljivo da se ne mogu oduprijeti. On "stavlja riječi u njihova usta". Tako, na primjer, "govori Jahve nad vojskama" kroz Zaharijina usta: "U one će dane deset ljudi od naroda svih jezika hvatati jednoga Židova za skut govoreći: Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog".

VAREŠ | SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI

BROJ 273

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

13


NEUMORNI OĆEVCI

A

ko je netko pomislio da će Oćevke i Oćevci popadati s nogu nakon pekijade, zlatnog pira, mlade mise i uz to još feštanja po drugim selima, taj se prevario. Ubacilo se ove godine čak i u šestu brzinu, no posljednji atomi snage su se tražili za manifestaciju "Ljeto u Oćeviji 2017." U Mjesnoj zajednici Oćevija procjenjuje se da je tijekom svih gore navedenih zbivanja kroz selo prodefiliralo oko tri tisuće ljudi, no posebno nas raduje veliki broj onih najmlađih. Hoće li to trajati dok se ima kome doći, dok se ne postane punoljetan, dok se ne osamostali ili će se Oćevija usaditi u srce?! Manifestacijom "Ljeto u Oćeviji" nastoji se animirati upravo njih najmlađe pa je tako u ovogodišnjem trčanju u vrećama sudjelovalo 13 djevojčica i dječaka uzrasta do 12 godina. S njima ćemo i početi te izdvojiti Antona Papca kao pobjednika, sestru mu Nelu kao drugoplasiranu, te Marijana Gogića kao trećeg koji se bacio u sam cilj poput klokana. Svake godine 13.8. u dvorištu škole održavaju se stare igre na zemlji – ploke, rupe i crte (koja je na kraju bivala prebačena na 14.8.). Trinaesti ove godine definitivno nije bio nesretan za Gorana Barišića Baju koji je, poput Janice Kostelić u skijanju, pokupio tri zlatne medalje u starim igrama te ih odnio za Australiju. U ploki uz Baju se na drugom mjestu našao Mijo Jozeljić te na trećem "poglavica" Zdravko Barkić. U igri rupe kao drugoplasirani opet se našao Mijo Jozeljić, koji definitivno ima najviše medalja otkako je ove manifestacije. Na trećem bijaše Velimir Jakić. U igri crte, koja se održala na igralištu, nakon Baje se našao Sanjin Spahić, te treći Miki Matić. Malonogometni turnir "Bernard Barkić" na redu je kao i uvijek 14.8. i, mnogi

Natjecanje za djecu

Godina za pamćenje Romario Vijačkić će se složiti, nikad jači kao ove godine. Sudjelovalo je ukupno pet momčadi: Barkići, Vijačkići, Buk, Jakići i Dobrić. Odigrano je deset utakmica, postignuto 29 golova, a kao najbolji su se pokazali Jakići (Dinko, Alen, Alaris, Vjeko, Robert, Velibor, Velimir, Valentin, Zoran Babić i Mario Franjić). Ovo je Jakićima drugi naslov, a vrijedi istaknuti Čedu Jakića kao organizatora tima. Isti Čedo igra za Buk, mnogi će reći kako, ali kod nas je uvijek: opet dobro. Podijeljene su i nagrade za pojedince: Čedo kao najstariji igrač, Andrej Vijačkić kao najmlađi igrač, Mario Martin (momčad Dobrić) kao najbolji igrač, Dinko Jakić kao najbolji strijelac, Blaženko Barkić za fair play igru i Ivan Skeledžić (momčad Buk) za najljepši gol.

ZLATNI PIR

14

Poslije turnira održano je i natjecanje u potezanju užeta. Četvrtu godinu pretegoše Barkići kao najjači – Blaženko, Boris, Igor i Mario. Igranke su bile na rasporedu 14. i 15.8. Za dobre provode bili su zaduženi Cigura sa bendom te Rima Bend. Možda će zvučati kao samohvala, ali zanimljivo je da ljudi koji žive u Varešu svoj godišnji odmor "ispucaju" kako bi uživali u Oćeviji tijekom ovih dana. Niti Jadran, niti tamo neki Vlašić. Igranke kao brend. Na kraju samo još preostaje spomenuti kako nas raduje da se u ovogodišnje igre i turnir uključilo ukupno 120 sudionika, a dom kulture je bio tijesan za sve koji su dolazili poigrati i zapjevati. Srećom pa nas je i vrijeme poslužilo. Fotografije s manifestacije možete pronaći na facebook stranici Radio Oćevija. I još nešto: dogodine natjecanja u ispijanju piva te u trčanju u vrećama za žene.

Tomislav Čović i Dušanka rođ. Gajić vjenčaše se u Varešu 5. kolovoza 1967., a kad se ove godine navršilo 50 godina njihova bračnog života, proslaviše svoj zlatni pir. Na dan 6. kolovoza njihove kćeri (Snježana koja živi u Varešu i Suzana koja za tu prigodu dođe iz Australije) organiziraše im proslavu u rodnom gradu i mjestu vjenčanja. Naime, Tomislav i Dušanka i sami su danas građani daleke Australije, žive u Brisbaneu posljednjih 18 godina. Iz Vareša ih je pomjerio rat, a kao izbjeglice prvih pet godina proveli su u Njemačkoj, zatim se otisnuli tako daleko, ali srce je ostalo trajno vezano za Vareš. To oni sasvim jasno i ističu: "Možemo reći da smo uistinu sretni životom u Australiji, gdje nam je jedna kćerka i unučad, ali ipak jaka je nostalgija i za drugom kćerkom i unučadima u Varešu. Za samim gradom i Bosnom uvijek čeznemo, ipak su tu naši korijeni. Tu smo proveli puno godina i uvijek ćemo se rado vraćati, sve dok nas zdravlje bude služilo", rekoše Čovići, uz otkrivanje recepta onima koji danas pokušavaju ozbiljno razmišljati o bračnom savezu: "Mladima možemo poručiti samo da se žene i udaju iz ljubavi, jer ljubav sve pobjeđuje. Kad ima ljubavi, ima i razumijevanja, a onda i sreća često kuca na vrata." Eto, jedan besplatni savjet nikad nije zgoreg, a Čovićima kao slavljenicima čestitamo, te kao pretplatnicima "Bobovca" zahvaljujemo na dugogodišnjoj odanosti. R. R. BROJ 273

RUJAN 2017.


ŽIVOTNE PRIČE

Ne može se istjerati Vareš iz njega M Vladimir Ruf

arijan Brđanović, sin Mije i Mare dj. Marijančević, rođen 1931. u Varešu, čovjek je osebujne biografije. Ime dobiva po svome djedu, austrijskom oberfeldwebelu (vodniku), koji je poginuo na talijanskoj fronti početkom I. svjetskog rata. Iznimne inteligencije i lucidne svijesti, pripovijeda svoju životnu priču od najranijih dana odrastanja u Kraljevini Jugoslaviji, ističući sporiji način života, skromnost i poštovanje starijih kao glavne elemente tadašnjeg društva. To će obilježiti Marijanov život od najranije faze, jer su majka i ostali članovi obitelji imali ključan utjecaj u njegovom formiranju. Jedan od interesantnijih, premda ne i sretnih događaja iz djetinjstva je ozljeda prilikom pucnja drvenog topa KUD-a "Sokol" čije su se prostorije nalazile na Topliku. Vareški majstori izradili su top koji je služio kao rekvizit prilikom brojnih kulturnih događanja, a koji je, opet, djeci bio interesantan, ali ga nitko nije smio detonirati. Brđanović ga puni barutom, zagrijava metalnu šipku i detonira barut, međutim zbog neadekvatne zaštite drveno iverje ga ozljeđuje te dolazi do infekcije rane na nozi koja mu je naposljetku zamalo došla glave. Ozljede noge, čini mu se, postat će patnja koja će ga pratiti kroz cijeli život. Iz vareške gimnazije je, nažalost, izbačen poradi tuče koju je izazvao, a zbog otimanja njegovih stvari. Tada se već naziralo da je Brđanović "ptica selica" te da će često putovati i mijenjati mjesto stanovanja. I putovao je tako od srpske Inđije preko čitave Hrvatske, gdje je upoznavao ljude različitih životnih priča i iz raznih branši. Tu je upoznao i osobe koje su mu pomogle da se dokopa jugoslavenske putovnice i emigrira, iako ne bez poteškoća. Za njega je osobno urgirao Miko Tripalo, ugledni hrvatski komunist iz doba prije MASPOK-a te, kasnije, glasni disident – "proljećar". Brđanović je iz Rijeke otišao za Pariz, gdje odbacuje rečenu putovnicu zbog nedostatka nacionalnih i vjerskih sloboda te

traži politički azil, koji i dobiva nakon prepirki sa službenicima. Nedugo potom pronalaze ga djelatnici Interpola, no nakon što su vidjeli njegove otečene i krvave ruke (za vrijeme boravka u Parizu radio je u građevinarstvu) odbacuju optužbe protiv njega te mu sugeriraju da se skloni u prekooceanske zemlje zbog toga što ga traži UDBA, a oni, po njihovim riječima, "pokupe onoga koga traže". Naime, Brđanović je optužen odstrane jugo-agenata da je ukrao dva i pol milijuna dinara te ilegalno prešao granicu. Ništa od toga nije bila istina. Onda se, privremeno, premjestio kod brata Ive u Ludwigshafen (Njemačka) gdje je upoznao ljude koji su emigrirali u Australiju i Novi Zeland, te i on odlučuje poći onamo. Tako je i otišao 1962. godine te ostao do dana današnjega. I onda je čak na Novom Zelandu upoznao ruskog inženjera Kuznjecova koji je do rezolucije Informbiroa 1948. radio u Vareš Majdanu u metalnoj industriji, dok nije deportiran. Taj ga je inženjer, čuvši da govori njemu poznat jezik, pitao iz kojeg je mjesta. Brđanović mu je rekao da je rođen u Varešu, kad ga je ovaj prekinuo i pitao: "U Varešu ili na Pogari?". Ispostavilo se da je Rus poznavao još nekoliko Varešana na Novom Zelandu koji su odreda bili vrsni majstori. Jedan je od njih riješio kritičan problem mnogih poduzeća koja su se bavila proizvodnjom bosch-pumpi; naime, popravka velikih zupčanika na

DIJAMANTNI PIR U crkvi sv. Josipa u Zavidovićima 27. kolovoza 2017. pod nedjeljnom misom koju je služio velečasni Bojan Ivešić svečane su zavjete u povodu 60 godina braka obnovili Vinko i Franciska Andrijević (naša dugogodišnja pretplatnica, op. prir.). Svečanu je ceremoniju vodio izaslanik kardinala Vinka Puljića, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije monsinjor Luka Tunjić. Vinko (1932.) je u Zavidoviće je doselio 1949. godine iz Banje Luke, a Franciska (1938.) je rodom iz Vareša. Imaju dva sina Olivera i Darka, nevjeste Snježanu i Gordanu, te unuke Lea, Moniku, Ivanu i Josipa. Zanimljivost ovog jubileja je da su vjenčani kumovi Štefica i Slavko Veljačić također bili na svečanosti, a oni ove godine slave 65. godišnjicu zajedničkog življenja. D. A.

otvorite vaše oči RUJAN 2017.

strojevima (koji su inače nabavljani iz Njemačke) riješena je na način da se svaki zubac na zupčaniku kali posebno. Brđanović je, kroz godine, radio mnogobrojne poslove (građevinac, taksist, radnik u tvornici radijatora...), oženio se, dobio potomke, stekao brojna prijateljstva. Međutim, ostao je žal za rodnim Varešom, ljudima kojih se sjećao u magli, ulicama kojim je hodio do svoje adolescentske dobi. I nakon dužih konzultacija s liječnicima i svojom obitelji odlučuje se na simbolični povratak Varešu. Otada već 12 godina zaredom redovito dolazi u svoje Jušiće, u Varešu slavi rođendane (upravo proslavio 86. s najbližom rodbinom i prijateljima), sudjeluje i u nekim aktivnostima koje sponzorira (šahovski turniri), a iz godine u godinu njegova je nostalgija sve jača i jača. Čak ni 55 godina australsko-novozelanske emigrantske avanture ne mogu istjerati "onaj naš", vareški duh iz čovjeka, a Marijan Brđanović je ogledni primjer toga.

BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 BROJ 273

15


IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 23. kolovoza 2017. nakon teške bolesti u 82. godini života preminuo je naš dragi suprug, otac, brat, djed i pradjed

Dana 26. kolovoza nakon kratke i teške bolesti preminuo je naš voljeni

IVO NIKOLIĆ Pokopan je na groblju u Varaždinu 26. kolovoza. Počivao u miru Božjem! Ožalošćeni: supruga, sinovi, kćeri, sestre, unučad, praunuka, snahe i zetovi

SLOBODAN BABIĆ (4.XI.1947. – 26.VIII.2017.) Pokopan je u Labinu, u Istri. Dragi naš Bobo, ostavio si dubok trag u našim životima. Počivao u miru! Ožalošćeni: supruga Zdenka, sin Deni, nevjesta Kathryn, porodice Babić, Jurkić, Pavlić i Čavka, te mnogobrojni prijatelji i poznanici

IN MEMORIAM

POSLJEDNJI POZDRAV 2. rujna u 72. godini života preminula je naša draga

ZORKA MATIĆ (1945. – 2017.) Zauvijek ostaješ u našim srcima. Hvala ti za svu dobrotu i ljubav koju si nam pružila. Počivaj u miru! Suprug Mato, kćeri Daliborka i Želimirka, zetovi Zoran i Romeo, unučad Davor, Dominik, Andrej, Patrik i unuka Lana, braća Vitomir, Božo i Anton, sestre Ilinka, Anica i Dragica s obiteljima, obitelj pok. brata Mirka i ostala rodbina

JOZO MARTINOVIĆ (18.III.1951. – 1.V.2017.) Uvijek si nas učio da kroz život idemo s ljubavlju prema čovjeku. Jako nam nedostaješ... Tvoja supruga Danica i djeca Mijana, Maksimilijana i Karlo

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Na naše drage roditelje

Dana 25. kolovoza navršilo se 11 godina otkako nije s nama

MIJU MARTINOVIĆA (20.IX.1925. – 24.II.2009.)

BERNARDA KOLAKOVIĆ rođ. Prskalo

ANĐU MARTINOVIĆ (4.IV.1924. – 22.V.2007.) Počivali u miru Božjem!

Počivala u miru Božjem! Djeca

Zahvalna obitelj

SJEĆANJE

SJEĆANJE

Na drage roditelje

(1.IX.2014. – 1.1X.2017.) Navršile su se tri godine otkako je preminula naša draga majka, baka i sestra

ANA PILJIĆ rođ. Lekić Počivala u miru!

STJEPAN JELIĆ (1929. – 2016.)

Kćeri Olgica i Tanja, unuke Andrea, Ivana, Doris i Izabella, unuk Luka, zetovi Stijepo i Richard, sestre Agata, Jela i Franciska, braća Vlado i Franjo

VERONIKA JELIĆ rođ. Božić

TUŽNO SJEĆANJE

(1930. – 2011.) Dragi naši roditelji, otišli ste tiho, kao što i odlaze dobre duše, tamo gdje boli nema, a bol je ostala nama, koji vas volimo. Mnogo je lijepih uspomena ostalo da vas vječno pamtimo, s ponosom o vama govorimo i nikada vas ne zaboravimo. Ostat ćete uvijek u našim mislima i našim molitvama. Vaša djeca s obiteljima

JOZU PAVIĆA (1964. – 2017.) Bio sam te pitao i plakao, ali odgovora nema. Znam, bio je težak i trnovit tvoj životni put, a sad imaš svoj mirni kut. Počivaj u miru, druže moj!

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Na našeg dragog supruga i brata

(11.IX.1998. – 11.IX.2017.) Dana 11. rujna navršilo se 19 godina od smrti našega voljenog supruga, oca, djeda, punca i svekra

ZDRAVKA MIJATOVIĆA (8.IX.2012. – 8.IX.2017.) Dragi Zdravko, prošlo je pet punih godina, najtužnijih u našoj duši i srcu. Bol i tuga ne prestaju. Još uvijek ne možemo da vjerujemo da te nema, da nisi tu s nama. Volimo te. Počivaj u miru Božjem!

IVANA MARIĆA S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem! Tvoja obitelj

Tvoja supruga Mira i brat Melkior

16

Na mog dobrog druga

BROJ 273

RUJAN 2017.


U SPOMEN

TUŽNO SJEĆANJE

FRANJO BRĐANOVIĆ

Dana 13. rujna navršilo se 12 tužnih godina otkako nije s nama naš dragi

(2006. – 2017.)

ZORAN ŽUROVEC

JELENA BRĐANOVIĆ

(1979. – 2005.)

(1988. – 2017.)

Uvijek ćemo te čuvati u našim srcima i mislima. Počivao u miru!

Uspomene na vas i vašu ljubav ostaju neizbrisive. Počivali u miru Božjem!

Vole te: tvoja mama Zrinka, očuh Joachim, seka Maja i ujko Tiho

Zrinka, Maja i Tiho

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

na naše drage

(21.IX.2014. – 21.IX.2017.) Na našeg dragog

STJEPANA MATIĆA Ante Ostaje živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru!

JOZEFINA PEŠTIĆ

IVICA PEŠTIĆ

(1923. – 2000.)

(1922. – 1982.)

Supruga Kata, sin Željo, kćeri Zdravka, Rajka i Mira s obiteljima, te brat Boško i sestra Janja s obiteljima

SJEĆANJE

(1952. – 2005.)

(22.IX.2013. – 22.IX.2017.) Navršavaju se četiri godine otkako je preminula naša draga

Uspomene na vas ostaju trajno živjeti u nama. Počivali u miru!

Zauvijek ostaješ živjeti u našim srcima i mislima. Počivala u miru Božjem!

MLADEN PEŠTIĆ

NEVENKA KOLAKOVIĆ

Ožalošćeni: suprug Franjo, kćerka Elena, zet Tihomir, unuk Andrej

Obitelji Peštić, Barkić i Malbašić

TUŽNO SJEĆANJE Dana 24. rujna navršit će se sedam godina od smrti drage nam

SJEĆANJE Na naše drage roditelje

VINKO JOSIPOVIĆ

ANE JOSIPOVIĆ rođ. Dodik

(6.IV.1928. – 23.IX.2007.)

(1939. – 2010.) Uspomene na tvoju ljubav i dobrotu ostaju trajno u nama. Počivala u miru!

ANA JOSIPOVIĆ rođ. Rajić (2.II.1931. – 13.VI.2010.) Sa zahvalnošću čuvamo uspomene na vas. Počivali u miru Božjem! Vaša djeca s obiteljima

Brat Radoslav s obitelji

SJEĆANJE (25.IX.2016. – 25.IX.2017.) MATO JARČEVIĆ Prošla je godina otkako: "Otiš'o je otac moj polako... Otiš'o je pijetli kad se bude Kao da u šetnju nekud kreće Otiš'o je s mirisima jutra Da l' je znao da se vratit neće... Sve je tu, a njega nema više..." Kći Ana i sin Stjepan s obiteljima

IN MEMORIAM JOZO BOŽIĆ (2002. – 2017.) Sjećanje na tebe ostat će vječno. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

SJEĆANJE

Našim dragim roditeljima

Dana 1. listopada navršit će se dvije godine otkako je preminuo naš dragi

JELA RADOŠ (16.V.1920. – 15.V.1999.)

NIKOLA NIKŠA MARKHOT

PETAR RADOŠ

(1934. – 2015.)

(3.III.1929. – 20.II.1997.) Sa štovanjem i ljubavlju vas spominjemo, po dobroti pamtimo i zauvijek u srcu čuvamo. Počivali u miru Božjem!

Zauvijek ostaje živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Supruga, djeca i unučad, rodbina i prijatelji

Sinovi, nevjeste i unučad RUJAN 2017.

BROJ 273

17


IZ SPORTA

Z

a one koji nisu najbolji poznavatelji sporta futsal je naziv za dvoranski nogomet i najbolje da odatle krenemo. Mlad je to sport, ali stječe sve više popularnosti. A iako se ovaj prilog odnosi na jedan od sarajevskih futsal klubova, to je zato što su u njemu mjesto našli čak četvorica Varešana. Priča kreće od toga da je malonogometni klub (MNK) futsal "Željezničar" Sarajevo osnovan 2016. godine po uzoru na futsal tim "Dinamo" Zagreb, na ideju aktualnog direktora MNK "Željezničar" Ahmeda Muftića. Pri njegovu osnutku značajnu je ulogu imao i jedan od najboljih vareških nogometaša današnjice Mirza Ajanović, koji je o tome za list "Bobovac" kazao: "Dobio sam poziv od prijatelja Harisa Rokse i Kemala Tahirovića da svojim dugogodišnjim iskustvom u futsalu pripomognem 'Željezničaru', te sam odmah i pristao, jer u razgovoru sa vodećim ljudima kluba shvatio sam da je to jedna pozitivna priča. Poslije sastanka sa direktorom i trenerom predložio sam im tri igrača iz Vareša u koje sam bio siguran da su veliki potencijali futsala. To su bili: Vedran Filipović, Anes Džafo i Nedžad Hodžić, koji su prošli školu NK 'Vareš', te su u prvoj futsal sezoni i potvrdili svoj kvalitet. Treba napomenuti da je Vedran Filipović bio kandidat za mladu reprezentaciju BiH, kao i da je Anes Džafo bio najbolji strijelac Federalne lige u futsalu, a Nedžad Hodžić je igrač o kome se ove sezone mnogo priča u futsal krugovima." Pohvale Ajanovića njegovim suigračima najbolje potkrepljuju rezultati: "U prvoj sezoni postojanja klub je odmah napravio iskorak i plasirao se u Premijer

Vareški prvotimci u MNK "Željezničar"

VAREŠANI U FUTSALU ligu, a koja postoji od 2013. godine. Sezonu 2016/17. ekipa je trenirala i igrala svoje utakmice Federalne lige u više sportskih dvorana, a novitet za ovu sezonu i veliki plus je dolazak u svoj dom – novoizgrađenu dvoranu na Grbavici. Premijer liga počinje 4. oktobra i svoju prvu premijerligašku utakmicu ekipa igra na svojoj Grbavici protiv ekipe 'Salinas' iz Tuzle. Trenutne ambicije 'Željezničara' su opstanak u društvu najboljih, jer je ovo godina u kojoj se liga skraćuje na deset klubova, pa su svi klubovi posegnuli za pojačanjima iz susjednih država. Međutim, 'Željezničar' se oslanja na svoje mlade igrače uz nekoliko provjerenih asova."

NOGOMET KROZ ZABAVU "Open Fun Football School" (Otvorena zabavna škola nogometa, skraćeno OFFS) projekt je međunarodne zajednice koji svoju premijeru u Varešu doživljava 2004. godine, a s prekidima se održao do dana današnjega. Ovogodišnja je škola otvorena u Ilijašu koncem kolovoza, a projekt su podržali načelnici općina Ilijaš i Vareš – Akif Fazlić i Zdravko Marošević. Na stadi-

onu NK "Vareš", 30. kolovoza održano je završno druženje oko 200 djece iz Ilijaša i Vareša (od toga 65-ero Varešana) koje su predvodili lideri projekta Halid Dizdarević (Ilijaš) i Vernes Brkić (Vareš), uz asistenciju pomoćnih trenera: Nermina Hrvata, Malika Likića, Antonija Mirčića, Nusreta Muftića te Mirsade Operta. OFFS za cilj ima promociju sporta i zdravog načina života bez obzira na to da li se

95,

18

Hz

3 i 101,1 M

Koja je njegova sadašnja uloga u klubu, pitali smo Ajanovića: "Što se tiče moje uloge u klubu, ja sam u prošloj sezoni dobio čast da budem prvi kapiten u povijesti kluba, a prije nekoliko dana imenovan sam i za prvog asistenta trenera, te ću tu ulogu obavljati kao igrač/trener." Na koncu je Ajanović naglasio: "Meni je povrh svega drago da sam spomenutim mladim momcima pomogao da upoznaju čari futsala. Želim spomenuti da je Vareš, osim igrača 'Željezničara', bogatiji za Denisa Ćerenjića, Emira Čizmu, Amara Beganovića, Jasmina Hodžića i Ibrahima Hršumovića koji nose dres MNK 'Di BiH', a koji se takmiči u drugoj futsal ligi." M. M.

netko bavi nogometom ili nečim drugim, a neke od aktivnosti su, primjerice, hokej na travi, dribling, trikovi s loptom... Potrebno je istaknuti i sudjelovanje članova karate kluba "Vareš" te demonstraciju tima taekwondo kluba "Bosna" u revijalnom dijelu druženja, koji su pokazali čime se (veoma uspješno) bave. Bio je to dan ispunjen dječjim smijehom, grajom i veseljem, kakvih bi na našem gradskom stadionu definitivno trebalo biti više. V. R.

HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 273

RUJAN 2017.


IZ STARIH ALBUMA

Naselje Prnjavor, kažu, dobilo je ime po doseljenicima koji su u vareški kraj došli iz Prnjavora. A taj je Prnjavor u bivšoj Jugoslaviji bio glas da je najmultinacionalnija općina. Uostalom, i Prnjavor, kao i cijeli Vareš Majdan, nekoć Kralupi, kolokvijalno je zvan Galicija, jer se u njemu, od Kusače, preko Zagarskog potoka do Ćamilovog potoka i Kralupa našao velik broj doseljenika iz Galicije, pokrajine između Poljske i Ukrajine, stanovništvo kojemu je materinski jezik bio poljski, a dominantna vjerska pripadnost grkokatolička, što će reći da im je obred bio istočni, a priznavali su Rim i papu. Sad o tome u Varešu uspomenu čuva jedino još majdansko groblje i njihova sve bljeđa imena na nadgrobnim pločama... Ž. I.

PodrZite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš. Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća". Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.

IZLETIŠTE ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ

ORGANIZIRAMO:

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

RUJAN 2017.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 273

19


ME\U TOP 50

Na ovoj stranici, onda kad smo u prilici, promoviramo umjetničke slike ili pak mnogo češće odašiljemo svijetu fotografski zabilježene prizore iz vareške prirode, no ovoga puta činimo obrnuto da bismo predstavili autorske fotografije Benisa Arapovića snimljene u raznim krajevima svijeta. Riječ je o takozvanim generičkim, tržišnim fotografijama, pri čemu je sporedno u koji bi žanr one pripadale. U engleskom vokabularu koji dominira svijetom pa i ovom oblašću to se zove stock fotografijom, a stock bi značilo zaliha. Makar se umjetnički dio fotografskog svijeta nepomirljivo odnosi prema ovom pravcu, to ne može izmijeniti činjenicu da je riječ o foto "robi" za kojom vlada potražnja i oko čije se tehničke strane valja zbiljski potruditi. Naime, cijele vojske grafičkih dizajnera trebaju instant foto rješenja kod izrade kataloga, prospekata, publikacija, omota, etiketa i čega sve ne, a na izbor im se stavlja 45 milijuna fotografija samo na jednom web siteu "Fotolia", koji je (fotoznalci to već znaju) dio Adobe obitelji i odnedavno integriran s Photoshopom, Illustratorom i InDesignom. Dakle, u tako strahovitoj konkurenciji zastupljene su i – što je prava mjera stvari – vrlo kupovane fotografije našeg sugrađanina. Kao i na još 16 specijaliziranih stranica iste vrste, prema čijoj statistici Benis kotira uglavnom među 50 vodećih stock fotografa na svijetu.

Tekst: M. Marijanović • Dizajn: Sanja H. Boras

Bobovac br. 273  

List "Bobovac" Vareš, rujan / september 2017

Advertisement