3. tema mentom. U parlamentu su se organizirale dvije političke stranke: vigovci (liberali) i torijevci (konzervativci). Kralj Jakov II. (1685. – 1688.) želio je obnoviti Katoličku crkvu u Engleskoj i uspostaviti apsolutizam, čime je protiv sebe okrenuo obje engleske političke stranke koje su ga smijenile s prijestolja. Na njegovo su mjesto postavili nizozemskog namjesnika Vilima Oranskog (1689. – 1702.), koji je potvrdio sva prava parlamenta. Godine 1707. donesen je Zakon u uniji između Engleske i Škotske i otada su zajedničku državu redovito počeli nazivati Velika Britanija. IZVORI
74
1. Kako je Karlo Stuart, bivši kralj Engleske, Irske i pripadajućih područja i zemalja, zbog mnogih izdaja, umorstava i drugih bezbožnih zločina odlukom parlamenta osuđen na smrt i pogubljen, to ni njegovi potomci i nasljednici i svi koji podižu zahtjeve na temelju njegova imena ne mogu nositi spomenutu krunu ili vršiti službu kralja ili kraljice, bilo u kraljevini ili u ma kojoj od zemalja koje joj pripadaju. 3. I kako je iskustvom utvrđeno da u ovoj naciji nije potrebna služba i moć kralja usredotočena u jednoj jedinoj osobi, jer je štetna i opasna po slobodu, sigurnost i opće dobro, i jer je kraljevska vlast većinom upotrebljavana za pritiskanje i isisavanje podanika... – to ovaj parlment zaključuje da odsad u ovoj naciji nijedna osoba ne može biti ni vršiti dužnost kralja. 5. I kako je ukidanjem kraljevske vlasti – ako je Bogu milo – za narod veoma sretan put da povrati svoje istinsko i staro pravo da njima upravljaju njegovi vlastiti predstavnici ili vijeće... to je ovaj parlament zaključio da se za zasjedanje ovog parlamenta postavi rok i raspusti čim to bude u skladu sa sigurnošću naroda koji mu je povjerio vlast i s onim što je neposredno nužna učiniti za održavanje i očuvanje države koja je sad postala republika... Zakon o ukidanju monarhije u Engleskoj 1649. godine.
Francuska Francusku su u drugoj polovici 16. stoljeća potresali vjerski sukobi između katolika i hugenota (protestanata). Najstrašniji događaj zbio se 1572. u noći uoči blagdana Sv. Bartolomeja. Tada je, vjerojatno na poticaj kraljice majke Katarine Medici [Mediči], njezin sin, kralj Karlo IX., naredio da se poubijaju svi hugenotski vođe. Pobijeno je oko 25.000 hugenota. Taj je događaj poznat kao Bartolomejska noć. Nakon dulje krize kraljevske vlasti, francuski kralj Henrik IV. (1589. – 1610.) uspio je vratiti ugled kraljevske krune. On je hugenotima osigurao vjersku slobodu Nanteskim ediktom 1598., čime su završili višedesetljetni vjerski ratovi u Francuskoj. Njegov ministar financija, vojvoda od Sullyja, oporavio je francusko gospodarstvo i državne financije te su stvoreni preduvjeti za daljnje jačanje Francuske. Vrlo kratko nakon Henrikove smrti pravim je upraviteljem Francuske postao kardinal Richelieu [Rišelje] (1624. – 1642.), prvi ministar kralja Luja XIII. (1610. – 1643.). Francuska je tada bila okružena posjedima Habsburgovaca – Austrije (Habsburške Monarhije) na istoku, Španjolske na jugu i Nizozemske na sjeveru. Kardinal Richelieu nastojao je stvoriti vojni savez usmjeren protiv Habsburgovaca. Na unutarnjem se planu zalagao za neograničenu vlast kralja, jasno razdvajanje staleža, ujednačavanje prava i organizacije uprave te povećanje poreza radi jačanja vojske. Richelieu je ojačao položaj Katoličke crkve i oslabio oporbu
Obrazloži čime se u zakonu utemeljuje ukidanje monarhije.
Ponovi Objasni okolnosti u kojima se dogodila unija između Engleske i Škotske.
Pokolj uoči blagdana svetog Bartolomeja. (François Dubois [Fransoa Duboa], 1572./1584.). Uočljiva je Katarina Medici u gornjem dijelu slike.
