DRUŠTVO odnosu na više gospodara. Pokušaji da se to spriječi nisu urodili plodom, pa je rješenje pronađeno u tome što je vazal jednome gospodaru morao služiti sa strogom obvezom karakterističnom za prvobitno vazalstvo. Vazali su također mogli imati svoje vazale, koji nisu bili podložni i vrhovniku njihova gospodara.
Ponovi Razmisli zašto je papama bilo stalo do toga da spriječe svjetovnu investituru za crkvene dužnosnike.
Riječ „plemić“ oduvijek je u srednjovjekovnom društvu označavala istaknutost. Ona se zasnivala na odličnosti po podrijetlu i stanovitom bogatstvu. Plemstvo je postalo vladajući stalež zahvaljujući zemljoposjedima, pokretnom bogatstvu i obavljanju upravnih i zapovjednih službi. Vojna funkcija je bila najvažnija, iako se aristokracija nije sastojala samo od vojničkih vazala. Naime, u aristokraciju su spadali i vlasnici naslijeđenih zemljoposjeda, koje oni nisu dobili kao feud, pa je njihovo vlasništvo bili potpuno. Vazali ili vlastelini s potpunim pravom vlasništva u ranom razdoblju feudalizma bili su i bolje naoružani i profesionalni ratnici. U 9. i 10. stoljeću, unatoč unutrašnjim previranjima i normanskim, muslimanskim i mađarskim navalama, zbilo se učvršćivanje položaja obitelji koje su obnašale visoke javne službe i držale ili posjedovale velik zemljoposjed. Njihovi potomci su u 11. i 12. stoljeću bili na istom kneževskom položaju, zahvaljujući ispravama koje su im jamčile posjede i prava. Položajem ispod njih stajali su potomci njihovih starih vazala na feudal-
Slika srednjovjekovnog viteza (konjanika) s obiteljskim grbom na štitu i zastavi. (14. stoljeće)
Roland daje vitešku prisegu Karlu Velikom koji ga opasuje mačem. (Ilustracija iz 19. stoljeća prema vjernoj preslici rukopisa Statuta Reda čvora napuljskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca, 14. stoljeće). Saznaj tko je bio Roland.
nom ili vlastitom posjedu s velikim utvrđenjima koja su podignuta u 10. i 11. stoljeću. To su bili gospodari zamkova. Ti su se velikaši jasno razlikovali od svojih vazala i podvazala. Raslojavanje je značilo da je bilo vrlo bogatih i moćnih plemića, ali i siromašnih, go- 115 tovo poput seljaka. Svima im je bilo zajedničko pravo na plemićki naslov i svijest o plemenitom porijeklu, što ih je između ostalog oslobađalo od plaćanja poreza. Ujedno su se ustanovile i plemićke loze s obiteljskom utvrdom (zamkom, dvorcem) kao trajnim plemićkim sjedištem. Ova promjena izraz je našla u širenju plemićkih grbova i pečata. Od 10. do 12. stoljeća i brojna skupina neplemićkih ratnika i držatelja novih, malih službeničkih lena našla je priključak u plemstvo kao njegov najniži sloj zahvaljujući razvitku viteštva. Uskoro su se pojavili zakoni prema kojima je viteški položaj mogao steći samo onaj čiji je predak već uživao takav status. Time je viteški stalež postao stalež po rođenju i više nije bio stalež po zvanju (ratništvo). Za viteške sinove prijelazno je razdoblje do punog viteškog položaja bilo zvanje štitonoše. Razvitak kojim su viteški potomci pretvoreni u povlašteni sloj dovršen je potkraj 13. stoljeća. Ubuduće više nikoga nisu plemićem činili stari postupci viteške posvete (svečane dodjele, odnosno opasivanja mačem), nego isključivo podrijetlo od osobe viteškog roda. Taj je plemićki zakon vrijedio i za plemiće i plemkinje. Od tog vremena načelno je nemoguće bilo biti vazalom osobi koja nije pripadala plemstvu po rođenju, dok se u ranijem razdoblju čovjek smatrao plemićem
