Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi by Marko Habuš

B I B L I O T E K A

S R E D N J O Š K O L S K I

U D Ž B E N I C I

Ina Stašević i Darko Ropac

SOCIJALNO I ZDRAVSTVENO ZAKONODAVSTVO i pravni aspekti skrbi

UDŽBENIK ZA ČETVRTI RAZRED MEDICINSKE ŠKOLE ZA ZANIMANJE MEDICINSKA SESTRA OPĆE NJEGE / MEDICINSKI TEHNIČAR OPĆE NJEGE

Ina Stašević, Darko Ropac SOCIJALNO I ZDRAVSTVENO ZAKONODAVSTVO I PRAVNI ASPEKTI SKRBI udžbenik za četvrti razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege

MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB BIBLIOTEKA SREDNJOŠKOLSKI UDŽBENICI Ina Stašević, Darko Ropac SOCIJALNO I ZDRAVSTVENO ZAKONODAVSTVO I PRAVNI ASPEKTI SKRBI udžbenik za četvrti razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege

Autori: dr. sc. Ina Stašević, viši predavač, Studij sestrinstva, Veleučilište u Bjelovaru prof. prim. dr. sc. Darko Ropac, spec. epidemiolog, redovni profesor, znanstveni savjetnik, Hrvatsko katoličko sveučilište, redoviti član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske

Recenzenti: prof. dr. sc Dinko Puntarić prof. dr. sc. Ivan Zorić

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem.

ISBN 978-953-176-934-1

© 2021 Medicinska naklada. Sva prava pridržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje, fotokopirati niti prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji način bez pismenoga dopuštenja autora i izdavača.

Ina Stašević, Darko Ropac

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi udžbenik za četvrti razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege

ZAGREB, 2021.

Predgovor Školovanje za medicinske sestre / medicinske tehničare opće njege izuzetno je zahtjevno. Od budućih zdravstvenih radnika očekuje se da dobro poznavaju svoj posao i procedure zdravstvene njege na svim razinama zdravstvene skrbi. Uz visoku razinu znanja, moraju razviti praktične vještine, koje stječu tijekom školovanja, a posebno kasnije na svom radnom mjestu. Uz znanje i vještine moraju imati visoku razinu empatije za ljude u zdravstvenoj potrebi. Samo ljubav prema svom poslu i bolesnicima, uz korektan odnos prema suradnicima u timu, može svakoga od vas, zdravstvenih radnika, učiniti kvalitetnim stručnjakom. Međutim, nije dovoljno poznavati samo medicinske postupke za uspješno obavljanje budućeg posla. Od izuzetne je važnosti postupati sukladno zakonskim propisima. Možda i više negoli druge ljudske djelatnosti, zdravstvena i socijalna djelatnost detaljno su određene brojnim zakonskim odredbama, koje se mahom temelje na Ustavu. Poznavanje socijalnog i zdravstvenog zakonodavstva temelj je uspješnog obavljana profesionalne djelatnosti zdravstvenih radnika. Nepoznavanje zakonodavnih normi u ovom području nikoga ne oslobađa moguće pogreške i odgovornosti. Dovoljno je spomenuti obvezu čuvanja profesionalne tajne, a da ne spominjemo brojna druga prava pacijenata koja se moraju poštovati. Zakonodavstvo je živi mehanizam podložan brojnim promjenama, koje su uvjetovane društveno-ekonomskim razvojem države. Stoga je obveza svakog budućeg zdravstvenog radnika da sada i kasnije, tijekom svoje profesionalne karijere, prati zakonsku regulativu i promjene kako bi zadržao visoku razinu profesionalnosti i izbjegao moguću odgovornost zbog neznanja ili propusta. Uvjereni smo da će vam ovaj udžbenik omogućiti svladavanje temeljnih zakonskih odredbi i usmjeriti vas na praćenje mogućih budućih promjena. Zagreb, 2021. godine. Autori

Sadržaj 1. Zdravstvena i socijalna politika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 Zdravstvena politika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Čimbenici koji utječu na zdravstvenu politiku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Cilj i smisao zdravstvene politike. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Pristupačnost sustava zdravstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Pravičnost i jednakost pri korištenju zdravstvenih usluga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Učinkovitost zdravstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Poboljšanje kvalitete medicinskog rada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Sigurnost pacijenata i zdravstvenih radnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5 Solidarnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Zdravstveno osiguranje: prava i obveze. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Programi mjera zdravstvene zaštite. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Socijalna politika i njezin utjecaj na zdravstvo/zdravlje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Čimbenici koji utječu na socijalnu politiku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

Populacijska kretanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Siromaštvo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Beskućnici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Alkoholizam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

2. Zakonski propisi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Zakonski propisi u zdravstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Zakon o zdravstvenoj zaštiti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Poliklinika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Bolnica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Lječilište. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

Zakon o liječništvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Zakon o sestrinstvu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

Priziv savjesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

Zakon o medicinskobiokemijskoj djelatnosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Zakon o ljekarništvu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

3. Mjere zdravstvene zaštite. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Načela zdravstvene zaštite . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Zakonodavstvo (provedba u praksi, promicanje zdravlja, sprječavanje bolesti). . . . . . . . . 55 Primarna, sekundarna i tercijarna prevencija, liječenje i rehabilitacija. . . . . . . . . . . . . . . . 58 Zdravlje za sve. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

VII

4. Ljudska prava i prava pacijenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Zakon o zaštiti prava pacijenata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Prava pacijenata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66

Pravo na suodlučivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Iznimka od prava na suodlučivanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Pravo na obaviještenost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Odbijanje primitka obavijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 Pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Zaštita pacijenta koji nije sposoban dati pristanak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Zaštita pacijenta nad kojim se obavlja znanstveno istraživanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Zahvati na ljudskom genomu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Pravo na povjerljivost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Pravo na održavanje osobnih kontakata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 Pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 Pravo na privatnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 Pravo na naknadu štete. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

Opća deklaracija o ljudskim pravima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 Prava osoba s invaliditetom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

Definicije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

Prava djeteta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74

5. Dodatak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 Etički kodeks medicinskih sestara. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80

Odnos prema pacijentu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Suradnja s timom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Profesionalna tajna. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Trajno usavršavanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Ugled struke. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Zaštita pacijenta od rizika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Osiguranje od odgovornosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Rješavanje etičkih pitanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Odnos medicinske sestre prema drugim medicinskim sestrama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 Odnos prema Hrvatskoj komori medicinskih sestara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Korupcija u zdravstvu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 Zakonodavna osnova izvanrednog stanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86

Literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 Pojmovnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Kazalo pojmova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 VIII

1. Zdravstvena i socijalna politika SADRŽAJ Zdravstvena politika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Čimbenici koji utječu na zdravstvenu politiku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Cilj i smisao zdravstvene politike. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Ishodi učenja: 1. 2. 3. 4. 5. 6.

objasniti čimbenike koji utječu na zdravstvenu politiku objasniti solidarnost u zdravstvenoj politici objasniti pristupačnost sustava zdravstva navesti strateške ciljeve mjera zdravstvene zaštite objasniti na čemu se temelji prevencija malignih bolesti imenovati neke čimbenike koji utječu na socijalnu politiku 1

Zdravstvena politika Zdravstvenu politiku kod nas određuje Vlada RH. Temelj zdravstvene politike je kvalitetna zdravstvena zaštita dostupna svima, prema načelu sveobuhvatnosti, dostupnosti i solidarnosti. Pacijent treba uvijek biti u središtu zdravstvenoga sustava koji je jednako dostupan svim osiguranicima. Takva zdravstvena politika zasniva se na trostrukoj solidarnosti: •• solidarnosti zdravih s bolesnima •• solidarnosti bogatih sa siromašnima i •• solidarnosti mladih prema starijima. Kako bi se izbjegla nejednakost u zdravstvenim pravima i opasnost da će pravo na zdravlje biti bitno smanjeno ili uskraćeno onima koji nemaju dovoljno novca za kvalitetnu zdravstvenu skrb, napori društva usmjereni su na razvoj efikasnog javnog zdravstva. To znači razvoj domova zdravlja, službe hitne medicine, centara za palijativnu skrb, sekundarne zdravstvene zaštite u svim županijskim bolnicama, dnevnih bolnica, tercijarnih zdravstvenih ustanova u svim regijama, kraćih dijagnostičko-terapijskih procedura, informatizacije zdravstvenog sustava, zdravstvenog turizma, preventivnih javnozdravstvenih akcija, sustava kvalitetne zdravstvene zaštite, dostupnosti zdravstva svim građanima uz relativno visok udio izdvajanja za zdravstvo iz državnog proračuna. Pri tome je značajno ulaganje u medicinsko osoblje i zdravstvenu infrastrukturu, uz pretežno državno financiranje zdravstva bez znatnijega povećanja financijskog učešća građana.

Čimbenici koji utječu na zdravstvenu politiku Mnogo je raznovrsnih čimbenika koji imaju različit, ponekad posve suprotan, utecaj na zdravstvenu politiku. Do ovoga dolazi zbog različitih interesa pojedinih dionika ovog procesa. Za bolje razumijevanje ovog procesa dobro će poslužiti Walt-Gilsonov trokut zdravstvene politike (1994.). KONTEKST

DIONICI *kao pojedinci *kao članovi grupe

SADRŽAJ Slika 1-1. Walt-Gilsonov trokut zdravstvene politike 2

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

PROCES

U sredini zdravstvene politike su dionici. Dionici mogu biti pojedinci, članovi nekih grupacija, nevladine udruge, interesne skupine, domaće i međunarodne organizacije, mediji ili država. Svatko od njih ima svoje interese i ciljeve. Zdravstvena politika oblikuje se kroz složenu međusobnu povezanost konteksta, sadržaja, procesa i dionika. Kontekst zdravstvene politike označava sustavne čimbenike koji mogu imati utjecaj na zdravstvenu politiku. Ovdje se prije svega misli na političke, socijalne, ekonomske i kulturne čimbenike (kako nacionalne tako i međunarodne). Relativno stabilni su tzv. strukturni čimbenici, poput društveno-političkog uređenja, tipa ekomonskih odnosa ili demografskih osobina zajednice. Drugu skupinu čine situacijski čimbenici, koji se odnose na promjenjiva i nestalna stanja poput jake suše koja narušava nacionalnu ekonomiju, ili iscrpljujuće posljedice ratnog stanja. U kontekst se ubrajaju i kulturni čimbenici, među kojima su etnička pripadnost i religija. A sve ovo se odvija u okvirima međunarodnih čimbenika. Sadržaj zdravstvene politike je bit neke politike koja ima svoja temeljna načela i ciljeve. Proces je način na koji je politika započeta, dogovorena, ispregovarana između dionika u određenom kontekstu i određenog sadržaja. To je prije svega proces pregovaranja i usuglašavanja. Katkad je on racionalan jer se temelji na procjeni prednosti i nedostataka različitih alternativa, a ponekad je iracionalan.

Cilj i smisao zdravstvene politike Temeljni cilj zdravstvene politike je produljenje očekivanog trajanja života te poboljšanje njegove kvalitete. Stoga zdravstvena politika, osim liječenja bolesnih, mora uključivati i prevenciju, promicanje zdravijeg načina života te poboljšanje kvalitete života kroničnih bolesnika i osoba s invaliditetom. Zdravstvene usluge financiraju se iz proračuna i doprinosa osiguranika. Zbog sve većih troškova za funkcioniranje zdravstvenog sustava i sve većeg nedostatka novca za zdravstvenu skrb, dolazi do sve većeg prebacivanja troškova i odgovornosti na pojedinca. Stoga kvalitetna zdravstvena zaštita sve više ovisi o financijskoj moći pojedinca. Kako je istaknuto u nacionalnoj strategiji razvitka zdravstva u RH, osnovni ciljevi strategije su unaprijediti zdravstveni sustav tako da zadovolji potrebe građana Republike Hrvatske za kvalitetnom stručnom medicinskom zdravstvenom skrbi koja se temelji na načelima medicinske prakse zasnovane na znanstvenim dokazima, a obuhvaća sprječavanje bolesti, sprječavanje profesionalnih bolesti, edukaciju o zdravlju, ranom prepoznavanju rizika bolesti te liječenje i rehabilitaciju bolesnih. Pod pojmom unaprjeđenja sustava misli se na zdravstvenu infrastrukturu (prostor, opremu, kadar). U odnosu na prostor i opremu potrebno je uvažiti suvre-

Zdravstvena i socijalna politika

Programi mjera zdravstvene zaštite Programom mjera zdravstvene zaštite utvrđuje se skup mjera i postupaka koji se primjenjuju kod pojedinaca, skupina i šire zajednice s ciljem zaštite zdravlja. Pod mjerama zdravstvene zaštite razumijeva se skup aktivnosti, odnosno preventivnih, dijagnostičkih, terapijskih i rehabilitacijskih medicinskih postupaka u provođenju pojedinih razina zdravstvene zaštite. Ovaj program propisuje ministar zdravstva na prijedlog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Strateški ciljevi provedbe programa mjera zdravstvene zaštite jesu: •• provođenjem programa promocije zdravlja povećati razinu zdravlja stanovništva u cjelini uz smanjenje prevalencije čimbenika rizika za zdravlje •• smanjiti pobol, smrtnost i invalidnost od bolesti, ozljeda i stanja na koja se može djelovati preventivnim mjerama i učinkovitom zdravstvenom skrbi •• osobitu pozornost posvetiti zdravstvenom stanju i mjerama unaprjeđenja zdravlja populacijskih skupina pod povećanim rizikom. Sukladno analizi zdravstvenog stanja stanovništva osnovni ciljevi provedbe Programa mjera zdravstvene zaštite jesu: •• •• •• ••

unaprjeđenje zdravlja stanovništva u cjelini povećanje očekivanog trajanja života i smanjenje smrtnosti povećanje broja godina života bez bolesti i/ili invalidnosti osiguranje najviše moguće razine fizičkog i psihičkog zdravlja uz brigu za poboljšanje kvalitete života očuvanjem zdravlja i funkcionalnog kapaciteta.

U okviru programa mjera zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite provodi se:

Promicanje zdravlja, provođenje zdravstvenog odgoja i prosvjećivanje stanovništva Usvajanje zdravijeg načina života (nepušenje, pravilna prehrana, redovita tjelesna aktivnost, unaprjeđenje duševnog zdravlja uključujući prevenciju ovisnosti, odgovorno spolno ponašanje), u cilju unaprjeđenja zdravlja stanovništva i smanjenja proširenosti određenih rizičnih čimbenika.

Poticanje odgovornosti osiguranika za svoje zdravlje Podizanje razine zdravstvene kulture, zdravstvenoodgojnim metodama i provođenjem zdravstvenoprosvjetnih mjera za ciljane skupine stanovništva. Zdravstveno prosvjećivanje kroničnih bolesnika i članova njihovih obitelji (primjenom metoda i sredstava zdravstvenog odgoja u cilju organiziranja i provođenja preventivnih i kurativnih postupaka). 6

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Socijalna politika i njezin utjecaj na zdravstvo/zdravlje Ideja o socijalnoj uvjetovanosti zdravlja seže još u 19. stoljeće, da bi svoj puni zamah dobila u prvoj polovini 20. stoljeća. Uočeno je da je pojava bolesti povezana ne samo s biološkim osobinama pojedinca već i njegovim društvenim položajem. Jedan od najvećih umova socijalne medicine svakako je Andrija Štampar (1888 – 1958). Izradio je ustav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) te je 1948. predsjedao Prvoj svjetskoj zdravstvenoj skupštini u Ženevi. Za života je obavljao mnoge dužnosti i aktivno zagovarao socijalnu medicinu te posvećivanje pažnje medicinskim potrebama „malih“ ljudi. Ideja vodilja uvijek mu je bila da zdravstveni radnici ponajprije moraju djelovati na rješavanju problema zdravstveno rizičnih skupina. Zalagao se za široko zdravstveno prosvjećivanje ljudi smatrajući kako se na taj način uspješno mogu suzbiti pojave mnogih bolesti. Njegova definicija zdravlja – da je zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i iznemoglosti – i danas je općeprihvaćena. U njegovu čast danas se po njemu zove Škola narodnog zdravlja, koja djeluje u sastavu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Znanstveno je dokazano da zdravstveno stanje neke osobe ovisi o njegovu socijalno-ekonomskom položaju. To se podjednako odnosi na obolijevanje od akutnih zaraznih i kroničnih nezaraznih bolesti. Pokazalo se da bogatiji i dalje žive dulje i kvalitetnije u odnosu na siromašnije, koji si ne mogu priuštiti npr. dulji oporavak nakon bolesti ili kvalitetniju prehranu kako bi prevenirali narušavanje zdravstvenog stanja. Socijalna nejednakost dovodi do zdravstvene nejednakosti. S tim u vezi postavlja se pitanje pravednosti u zdravlju, što je povezano s pravednošću u korištenju zdravstvene zaštite. Međutim, pokazalo se da jednak pristup zdravstvenoj zaštiti ne znači automatski jednakost u zdravlju jer veliki utjecaj na to ima socijalni status, jer viša društvena klasa dulje i bolje živi. U socijalno ugrožene skupine ubrajaju se osobe s niskim prihodima, nižeg obrazovanja, nekvalificirani radnici, samohrani roditelji, starije osobe koje žive same, osobe s posebnim potrebama, dugotrajno nezaposleni, migranti, osobe koje rade na stresnim i fizički opasnim radnim mjestima, pripadnici nekih manjinskih etničkih skupina. Socijalni čimbenici koji određuju zdravstveno stanje poznati su kao socijalne determinante zdravlja. SZO je 2005. godine osnovala Komisiju za socijalne determinante zdravlja koja je napravila niz istraživanja i potvrdila kako su za porast zdravstvene nejednakosti među stanovništvom ključni nezaposlenost, opasna radna mjesta, globalizacija te nedostupnost pružanja zdravstvene zaštite. Iz njihova izvješća jasno proizlazi da je zdravstvena pravednost pitanje života i smrti. Zdravstvene nejednakosti očituju se u svim pokazateljima zdravstvenog stanja populacije: očekivanom trajanju života, dojenačkoj smrtnosti, u stopama morbiditeta, kao i u pokazateljima mortaliteta. Zdravstvena i socijalna politika

Tablica 1-1. Promjene u dobnoj strukturi stanovništva Hrvatske Godina popisa

Broj stanovnika RH

Broj mladih 0 – 14 g.

Postotak mladih

Broj starijih 65 i više

Postotak starijih

1953.

3,936.022

1,062.726

27,0

275.522

7,0

2001.

4,437.460

758.806

17,1

696.681

15,7

2011.

4,284.889

599.884

14,0

758.425

17,7

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2012.

Očekivano trajanje života, kao važan pokazatelj, naraslo je u prosjeku od 71 godine u 2001. na 76,6 godina u 2010. godini. Trend duljeg životnog vijeka za žene i dalje je prisutan uz povećanje te razlike u odnosu na muškarce sa šest na deset godina.

Siromaštvo Siromaštvo se obično definira kao neposjedovanje novca ili dovoljno novca te posjedovanje malo ili nedovoljno imovine. Smatra se da ljudi žive u siromaštvu ako njihovi prihodi i resursi nisu dostatni za životni standard koji se u društvu u kojem žive smatra prihvatljivim. Zbog siromaštva su takve osobe višestruko ugrožene: nezaposlenost, niski prihodi, loši uvjeti stanovanja, neodgovarajuća zdravstvena zaštita do zapreka u cjeloživotnom učenju, kulturnim, sportskim i rekreacijskim aktivnostima. Takve osobe su isključene i marginalizirane u sudjelovanju u aktivnostima (gospodarskim, društvenim i kulturnim) koje su standard za druge ljude, a može im biti ograničen i pristup temeljnim pravima. Stopa rizika od siromaštva u 2017. u Republici Hrvatskoj iznosila je gotovo 20 %, dok je udio osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti iznosio oko 30 %. Pokazatelj se odnosi na one osobe koje su u riziku od siromaštva ili u teškoj materijalnoj situaciji ili žive u kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada. Broj nezaposlenih još je jedan pokazatelj stanja siromaštva. Zadnjih godina taj je boj u znatnom padu zbog mjera ekonomske politike, ali i odlaska velikog broja mladih na rad u inozemstvo. Krajem 2019. nezaposlenih je bilo oko 114.000, što je svega 7,6 % radno aktivnih. Prema podatcima Ministarstva financija sredinom listopada 2019. u RH je blokirano ukupno 261.000 računa građana, a njihov je dug iznosio 23,7 milijarde kuna. 12

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

jalne sigurnosti, definiranje i javno zastupanje interesa marginalnih populacija te njihovo uključivanje u društvo, sve to može pomoći razvoju novog modela socijalne politike. Pred socijalnom politikom u Hrvatskoj je otvoriti mogućnosti za prevladavanje modela pasivne i razvijanje aktivne socijalne države.

Ponovimo! •• Temelj zdravstvene politike je kvalitetna zdravstvena zaštita dostupna svima, prema načelu sveobuhvatnosti, dostupnosti i solidarnosti. •• Zdravstvena politika zasniva se na trostrukoj solidarnosti: solidarnosti zdravih s bolesnima, solidarnosti bogatih sa siromašnima i solidarnosti mladih prema starijima. •• Zdravstvena politika oblikuje se kroz složenu međusobnu povezanost konteksta, sadržaja, procesa i dionika. •• Temeljni cilj zdravstvene politike je produljenje očekivanog trajanja života te poboljšanje njegove kvalitete. •• Zdravstvene usluge financiraju se iz proračuna i doprinosa osiguranika. •• Pod pojmom pristupačnosti sustava zdravstva misli se na njegovu teritorijalnu, vremensku i ekonomsku pristupačnost. •• Hrvatska je svojim Ustavom definirana kao socijalna država. •• Strateški ciljevi provedbe programa mjera zdravstvene zaštite jesu: povećati razinu zdravlja stanovništva; smanjiti pobol, smrtnost i invalidnost; unaprjeđenje zdravlja populacijskih skupina pod povećanim rizikom. •• Prevencija malignih bolesti temelji se na: uklanjanju rizika usvajanjem zdravijeg načina življenja; poticanju samozaštitnih i suzaštitnih aktivnosti kod stanovništva (samopregled) te preventivnim pregledima. •• Dokazano je da je pojava bolesti povezana ne samo s biološkim osobinama pojedinca već i njegovim društvenim položajem. •• U socijalno ugrožene skupine ubrajaju se osobe s niskim prihodima, nižeg obrazovanja, nekvalificirani radnici, samohrani roditelji, starije osobe koje žive same, osobe s posebnim potrebama, dugotrajno nezaposleni, migranti, osobe koje rade na stresnim i fizički opasnim radnim mjestima, pripadnici nekih manjinskih etničkih skupina. •• Na socijalnu politiku utječu čimbenici kao: populacijska kretanja, siromaštvo, troškovi života, beskućništvo i alkoholizam. •• Hrvatska se posljednjih dvadeset godina nalazi u depopulacijskoj fazi prirodnog kretanja stanovništva. •• Siromaštvo se obično definira kao neposjedovanje novca ili dovoljno novca te posjedovanje malo ili nedovoljno imovine. 14

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Pitanja za provjeru znanja: 1. Koja su tri temeljna načela zdravstvene politike kod nas? 2. Tko sve može biti dionik u zdravstvenoj politici? 3. Koji je temeljni cilj zdravstvene politike? 4. Tko financira zdravstvene usluge? 5. Kako je Ustavom u socijalnom smislu definirana Republika Hrvatska? 6. Koji su strateški ciljevi Programa mjera zdravstvene zaštite? 7. Imaju li socijalni čimbenici utjecaja na zdravlje populacije? 8. Tko se sve ubraja u socijalno ugrožene skupine? 9. Koji čimbenici imaju utjecaj na socijalnu politiku? 10. Kakvo je prirodno kretanje (»prirast«) stanovništva u RH? 11. Kako se definira siromaštvo?

Zdravstvena i socijalna politika

2. Zakonski propisi

SADRŽAJ Zakonski propisi u zdravstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Zakon o zdravstvenoj zaštiti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Poliklinika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Bolnica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Lječilište. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

Priziv savjesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

Ishodi učenja: 1. definirati zdravstvenu zaštitu 2. navesti razine zdravstvene djelatnosti 3. imenovati zdravstvene ustanove na primarnoj razini 4. navesti što obuhvaća zdravstvena zaštita na sekundarnoj razini 5. navesti zdravstvene ustanove na sekundarnoj i tercijarnoj razini 6. objasniti profesionalnu tajnu 7. navesti razine nadzora u zdravstvenoj ustanovi 8. objasniti priziv savjesti 9. primijeniti dužnosti medicinske sestre 10. koristiti sestrinsku dokumentaciju 11. navesti teže povrede radne dužnosti 12. navesti načela zdravstvenog osiguranja u RH 17

Zakonski propisi u zdravstvu Zakon o zdravstvenoj zaštiti Zakon o zdravstvenoj zaštiti temeljni je zakon u području zdravstvenog zakonodavstva. Iz njega proizlaze i neki drugi zakoni, ali i brojni podzakonski akti kojima se podrobnije regulira rad određene zdravstvene djelatnosti. Kako ovaj Zakon definira pojam zdravstvene zaštite? Može se uočiti pet vrsta aktivnosti koje se kreću u rasponu od očuvanja i unaprje đenja zdravlja pa sve do rehabilitacije kojom se nastoje umanjiti štete po zdravlje bolesnika. Zdravstveni radnici angažirani su unutar svih tih aktivnosti, poput onih koji rade u području preventivne medicine, onih koji rade u području kurativne medicine (u užem smislu te riječi) i napokon onih koji rade u području rehabilitacije (premda je i to dio kurativne medicine). Zdravstvena zaštita je skup aktivnosti za: •• •• •• •• ••

očuvanje i unaprjeđenje zdravlja sprječavanje bolesti rano otkrivanje bolesti pravodobno liječenje zdravstvenu njegu, rehabilitaciju i palijativnu skrb.

Iz Ustava RH proizlazi odredba da svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu pa to potvrđuje i ovaj Zakon tako da je ukupan broj zdravstveno osiguranih osoba u RH oko 4,3 milijuna. Međutim, obveza vođenja brige o zdravlju nije samo zadatak zdravstvene struke. Svaka je osoba obvezna brinuti se o svome zdravlju. U smislu očuvanja zdravlja nitko ne smije ugroziti zdravlje drugih. Kako educirani zdravstveni radnik nije prisutan na svakom mjestu gdje nekome treba pomoć to je određeno da je svaka osoba u hitnim slučajevima obvezna pružiti prvu pomoć ozlijeđenoj ili bolesnoj osobi i omogućiti joj pristup do hitne medicinske pomoći. Na taj način znatno se povećava šansa za preživljavanje unesrećenog ili oboljelog uz najmanje moguće posljedice pa zdravlje. Zdravstvena zaštita od strateškog je interesa pa RH svoja prava, obveze, zadaće i ciljeve na području zdravstvene zaštite ostvaruje kroz različite aktivnosti. Stoga su za njen razvoj nužni zakonski okviri ne samo u području zdravstvene zaštite već osobito u području porezne i gospodarske politike, uz zdravstveno prosvjećivanje stanovništva (osobito zdravstveno i socijalno ugroženih skupina), uz unaprjeđenje informatizacije u zdravstvu i razvijanje sustava telemedicine, pa sve do razvoja znanosti i stalne edukacije zdravstvenih radnika. Bez navedenog nema napretka unutar zdravstvene djelatnosti te je kvalitetno unaprjeđenje zdravstvenog sustava veliki financijski teret za svaku državu. 18

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Republika Hrvatska ostvaruje društvenu skrb za zdravlje svojih stanovnika i provođenjem mjera na području zaštite zdravlja od štetnih čimbenika okoliša mjerama koje stanovništvu osiguravaju: •• •• •• •• •• •• •• ••

zdravstveno ispravnu hranu i vodu za piće vodu za rekreaciju i ostale vode predmete opće uporabe zaštitu od buke kakvoću zraka kao i mjerama za neškodljivo zbrinjavanje otpadnih tvari mjerama zaštite zdravlja od štetnog djelovanja kemikalija te zaštitu od izvora ionizirajućih i neionizirajućih zračenja.

Očito je da za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja nije dovoljno razvijati samo zdravstveni sustav već je nužno osigurati provođenje brojnih i raznovrsnih mjera za zaštitu zdravlja od nepovoljnih utjecaja štetnih čimbenika okoliša. To se prije svega odnosi na kakvoću vode, zraka, zbrinjavanje otpada i dr. Ministar zdravstva donosi svake godine Plan zdravstvene zaštite stanovništva. Ovim Planom nastoji se postići ravnomjeran razvoj zdravstvene zaštite na čitavom području RH. Bez potrebnih financijskih sredstava nema adekvatnog razvoja zdravstvene djelatnosti. Stoga RH nužno osigurava određena sredstva iz proračuna kojima se financira zdravstvena djelatnost od općeg društvenog interesa, dok u manjem obimu u tome sudjeluju i jedinice lokalne samouprave. Ovim Zakonom propisana su prava u zdravstvenoj zaštiti koja ima svaka osoba. Ona se u osnovi odnosi na jednakost, slobodu izbora i standardiziranu uslugu. Važno je uočiti odredbu po kojoj se ograničava pravo odbijanja pregleda i liječenja u slučaju kada bi to ugrozilo zdravlje drugih osoba. To se prije svega odnosi na osobe oboljele od zaraznih bolesti koje bi mogle ugroziti zdravlje drugih u slučaju da se ne izoliraju i liječe. Svaka osoba ima pravo na: 1. jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite 2. slobodan izbor doktora medicine i doktora dentalne medicine 3. zdravstvenu uslugu standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja 4. prvu pomoć i hitnu medicinsku pomoć kada joj je ona potrebna 5. odbijanje liječenja od strane studenata i odbijanje svih drugih intervencija koje bi samostalno obavljali zdravstveni radnici prije položenoga stručnog ispita i ishođenog odobrenja za samostalan rad 6. odbijanje pregleda i liječenja, osim u slučaju kada bi odbijanjem ugrozila zdravlje drugih, uključujući tu i pravo da tijekom liječenja pisanim putem zatraži promjenu doktora medicine, odnosno doktora dentalne medicine iz razloga koji ne mora šire obrazlagati Zakonski propisi

7. prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog odnosno terapijskog postupka, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo njezin život i zdravlje ili izazvalo trajna oštećenja njezina zdravlja 8. prehranu u skladu sa svojim svjetonazorom za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi 9. obavljanje vjerskih obreda za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi u za to predviđenome prostoru 10. opremanje u mrtvačnici u slučaju smrti, uz primjenu vjerskih, odnosno drugih običaja. Svaka poslovno sposobna osoba ima obvezu poduzimanja aktivnosti u cilju očuvanja zdravlja i unaprjeđenja te izbjegavati sve rizične čimbenike (opojne droge, alkohol, duhanske proizvode, rizično spolno ponašanje i drugi rizični čimbenici). Koje su razine zdravstvene djelatnosti? Kao što se može vidjeti ima ih ukupno četiri. Razine zdravstvene djelatnosti: •• •• •• ••

primarna sekundarna tercijarna razina zdravstvenih zavoda.

Zadatci primarne razine su: •• praćenje zdravstvenog stanja stanovnika i predlaganje mjera za zaštitu i unaprjeđenje zdravlja stanovnika •• sprječavanje i otkrivanje bolesti kao i liječenje i rehabilitaciju bolesnika •• specifična preventivna zdravstvena zaštita djece i mladeži, osobito u osnovnim i srednjim školama te visokim učilištima •• zdravstvena zaštita osoba starijih od 65 godina •• zdravstvena zaštita žena •• zdravstvena zaštita osoba s invaliditetom •• preventivna zdravstvena zaštita rizičnih skupina i ostalih stanovnika u skladu s programima preventivne zdravstvene zaštite i organiziranjem obveznih preventivnih pregleda •• savjetovanje, zdravstveno prosvjećivanje i promicanje zdravlja radi njegovog očuvanja i unaprjeđenja •• higijensko-epidemiološka zaštita •• sanitarna zaštita 20

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Bolnička djelatnost obuhvaća: •• •• •• •• ••

dijagnosticiranje liječenje medicinsku rehabilitaciju zdravstvenu njegu boravak i prehranu bolesnika u bolnicama.

Zdravstvene ustanove za pružanje zdravstvene zaštite na sekundarnoj razini su: •• poliklinika •• bolnica •• lječilište.

Poliklinika Poliklinika je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita, dijagnostika i medicinska rehabilitacija (osim bolničkog liječenja).

Bolnica Bolnica je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnost dijagnostike, liječenja, medicinske rehabilitacije i zdravstvene njege bolesnika te osigurava boravak i prehranu bolesnika. Ova djelatnost obavlja se u općim i specijalnim bolnicama. Opća bolnica jest zdravstvena ustanova koja obavlja najmanje djelatnosti kirurgije, interne medicine, pedijatrije, ginekologije i porodiljstva te hitne medicine i ima posteljne, dijagnostičke i druge mogućnosti prilagođene svojoj namjeni. Specijalna bolnica je zdravstvena ustanova za djelatnost specijalističko-konzilijarnog i bolničkog liječenja određenih bolesti ili određenih dobnih skupina stanovništva. Bolnica mora u svom sastavu imati jedinice za: •• specijalističko-konzilijarno liječenje •• stacionarno liječenje •• radiološku, laboratorijsku i drugu medicinskolaboratorijsku dijagnostiku •• opskrbu lijekovima i medicinskim proizvodima. Bolnica mora imati osiguranu: •• •• •• ••

medicinsku rehabilitaciju patologiju citološku i mikrobiološku dijagnostiku opskrbu krvlju i krvnim pripravcima Zakonski propisi

Nadležnosti u pogledu osnivanja zdravstvenih ustanova su različite. Neke ustanove može osnovati isključivo država, druge regionalna samouprava, a treće grad i druga pravna i fizička osoba. Republika Hrvatska može osnovati: •• državni zdravstveni zavod •• kliniku kao samostalnu ustanovu •• kliničku bolnicu i •• klinički bolnički centar. Jedinica područne (regionalne) samouprave može osnovati: •• opću bolnicu •• dom zdravlja •• zavod za hitnu medicinu i •• zavod za javno zdravstvo. Specijalnu bolnicu može osnovati jedinica područne (regionalne) samouprave, grad i druga pravna osoba. Polikliniku, lječilište, ustanovu za zdravstvenu njegu, ustanovu za palijativnu skrb i ljekarničku ustanovu mogu osnovati jedinica područne (regionalne) samouprave i druga pravna i fizička osoba. Ustanovu za zdravstvenu skrb mogu osnovati fizičke osobe sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem zdravstvenog usmjerenja. U zdravstvenoj djelatnosti moguće je uzeti u zakup neki prostor (koncesija) i baviti se određenom zdravstvenom djelatnošću sukladno sklopljenom ugovoru s davateljem koncesije. Danas su mnogi naši liječnici, ali i zdravstvene ustanove sa svojim timovima u koncesijskom odnosu s domovima zdravlja. Javnu zdravstvenu službu na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti mogu obavljati na osnovi koncesije: •• fizičke osobe i •• zdravstvene ustanove ako ispunjavaju uvjete. Na osnovi koncesije može se obavljati: •• zdravstvena djelatnost obiteljske (opće) medicine •• dentalne zdravstvene zaštite •• zdravstvene zaštite dojenčadi i predškolske djece •• zdravstvene zaštite žena •• laboratorijske dijagnostike •• ljekarničke djelatnosti •• medicine rada i •• zdravstvene njege u kući. Zakonski propisi

A što je s radom zdravstvene službe i zdravstvenih radnika u izvanrednim situacijama? To je vrlo ozbiljan i značajan segment djelovanja koji svaka uređena država mora uspostaviti u miru kako bi se umanjile moguće ozbiljne posljedice u ratu ili drugim kriznim stanjima uzrokovanim društvenim nepovoljnim tokovima ili prirodnim nepogodama. Podsjetimo se na nužnost osnivanja Glavnog sanitetskog stožera RH početkom Domovinskog rata. Preko te institucije ministar zdravstva raspoređivao je zdravstvene stručnjake, medicinsku opremu, vozila sanitetskog prijevoza, opskrbu lijekovima i drugim sanitetskim materijalom u okviru integriranog zdravstvenog sustava po čitavom teritoriju RH, uz istovremenu kvalitetnu zdravstvenu skrb pripadnika jedinica Oružanih snaga RH. Nedavno smo bili svjedoci prolasku kroz našu zemlju više stotina tisuća migranata iz zemalja Bliskog istoka u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Trebalo je za sve njih osigurati cjelovitu zdravstvenu skrb koja obuhvaća brojne preventivno medicinske mjere kao i kurativne za potrebite. Trebalo je osigurati stručne kadrove, vozila, opremu i sredstva te ih dislocirati u terenske uvjete rada, izvan velikih medicinskih centara. Taj opsežan posao izvršen je besprijekorno zahvaljujući iskustvima naših stručnjaka iz nedavnog rata na ovim prostorima i organizacijskim sposobnostima i kapacitetima djelatnika Kriznog stožera Ministarstva zdravstva RH. U oba ova slučaja radilo se o društvenim potresima a moramo računati i na mogućnost pojave prirodnih katastrofa na našem području. Naša zemlja nalazi se na tzv. trusnom području koje je poznato po nemirnom tlu s mogućnošću pojave snažnog zemljotresa. Osim potresima naša zemlja je izložena mogućim ozbiljnim poplavama. Prisjetimo se jake poplave koja je zadesila područja duž rijeke Save u kasno proljeće 2014. godine. U svim tim slučajevima bitna je dobra organiziranost zdravstvene službe. To omogućava osnivanje kriznog stožera i pravodobna priprema za izvanredna stanja. Krizni stožer se osniva u cilju upravljanja i koordiniranja rada zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u većim incidentnim / kriznim stanjima. Krizna situacija je bilo koji događaj koji predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju ljudi u zajednici te uzrokuje ili bi mogao uzrokovati takav broj ili vrstu žrtava koje nije moguće zbrinuti redovitom organizacijom rada. Članove kriznog stožera imenuje ministar zdravlja. U kriznim situacijama ministar je ovlašten na mobilizaciju, promjenu radnog vremena, promjenu mjesta i uvjeta rada pojedinih zdravstvenih ustanova dok te okolnosti traju. Za pojedina područja medicine, kao i za rješavanje specifičnih zdravstvenih problema, a temeljem izvrsnosti pojedinih zdravstvenih radnika i ustanova osnivaju se referentni centri Ministarstva zdravsta.

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Referentni centar osim svoje osnovne djelatnosti obavlja poslove vezane uz primjenu i praćenje jedinstvene doktrine i metodologije u prevenciji, dijagnostici, terapiji i rehabilitaciji bolesti u području za koje je osnovan. Premda zvuči pomalo neobično, za obavljanje zdravstvene djelatnosti može se osnovati trgovačko društvo. Naime, takvo društvo, premda se radi o zdravstvenoj djelatnosti, posluje po zakonima koji se odnose na trgovačka društva. Zakonodavac je ograničio razinu do koje trgovačko društvo može osnivati zdravstvene ustanove. Može osnivati ustanove na razini primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, ali uz određena ograničenja. Trgovačko društvo za obavljanje zdravstvene djelatnosti ne može obavljati sljedeće zadaće: •• •• •• •• •• ••

KBC-a KB-a klinike opće bolnice zdravstvenih zavoda domova zdravlja.

Središte zdravstvenog sustava čine zdravstveni radnici. Bez njih je nezamisliva kvalitetna zdravstvena skrb. Stoga im zakonodavac posvećuje dio zakonodavne regulative već u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Kako zakonodavac definira pojam zdravstvenih radnika? Zdravstveni radnici su osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno kroz zanimanje pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu, uz obvezno poštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke. Iz ove determinacije pojma zdravstvenog radnika proizlazi činjenica da su tim pojmom obuhvaćeni one osobe koje pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu, a prije toga su završili obrazovanje zdravstvenog usmjerenja različite razine. Pojam obuhvaća djelatnike od razine srednje do visoke naobrazbe. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja. Gdje sve zdravstveni radnici mogu steći potrebnu naobrazbu? Zdravstveni radnici obrazuju se na: •• •• •• •• ••

medicinskom dentalnom farmaceutsko-biokemijskom fakultetu drugom visokom učilištu zdravstvenog usmjerenja te srednjim školama zdravstvenog usmjerenja. Zakonski propisi

•• Hrvatska komora fizioterapeuta •• Hrvatska komora zdravstvenih radnika.

Zakon o liječništvu Liječnik je zdravstveni radnik sa završenim medicinskim fakultetom i stečenim nazivom doktor medicine. Temeljni je nositelj zdravstvene djelatnosti koju obavlja poštujući propisana načela. Svrha liječničke djelatnosti je zaštita zdravlja pojedinca, obitelji i cjelokupnog pučanstva. U procesu donošenja odluka i izbora dijagnostike i odgovarajućeg liječenja liječnik je samostalan u postupanju sukladno znanstvenim saznanjima i stručno dokazanim metodama koje odgovaraju suvremenom standardu struke. Liječniku koji je upisan u Imenik liječnika, Hrvatska liječnička komora daje odobrenje za samostalan rad (licenciju). Odobrenjem za samostalan rad dokazuje se stručna osposobljenost liječnika za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti na području RH. Liječnici imaju pravo i obvezu stručno se usavršavati radi održavanja i unaprjeđivanja kvalitete liječničke djelatnosti. Liječnici su obvezni svakih šest godina proći provjeru stručnosti pri Hrvatskoj liječničkoj komori u cilju obnavljanja odobrenja za samostalan rad na poslovima liječničke djelatnosti. Liječnik je dužan provesti potrebne mjere prevencije, dijagnostike, liječenja, odnosno rehabilitacije svim osobama kojima je on izabrani liječnik ili koje su upućene od strane drugog liječnika radi pružanja zdravstvene zaštite. U hitnim stanjima liječnik je dužan pružiti pomoć svakom bolesniku bez odlaganja, a ostale bolesnike dužan je primati prema stupnju medicinskog prioriteta, odnosno prema listi čekanja. Hitnim stanjima smatraju se ona stanja kod kojih bi zbog nepružanja liječničke pomoći mogle nastati trajne štetne posljedice po zdravlje (invaliditet) ili po život bolesnika. Liječnik može odbiti pružanje liječničke pomoći osobi koja mu prijeti ili je prema njemu, odnosno drugim zdravstvenim radnicima fizički agresivna, osim u hitnim stanjima. Liječnik je dužan osobi pružiti neophodnu hitnu liječničku pomoć ako mu je osigurana zaštita policije ili neki drugi oblik zaštite. Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječeZakonski propisi

nja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke. O svojoj odluci mora izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca. Sve što liječnik sazna o pacijentu koji mu se obrati za liječničku pomoć, a u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem, mora čuvati kao liječničku tajnu i može je otkriti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, samo uz odobrenje pacijenta, roditelja ili skrbnika za malodobne osobe. Liječnik je obvezan voditi točnu, iscrpnu i datiranu medicinsku dokumentaciju u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva, koja u svakom trenutku može pružiti dostatne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovu liječenju. Liječnik je obvezan tu dokumentaciju na zahtjev predočiti ministarstvu nadležnom za zdravstvo, tijelima državne uprave u skladu s posebnim propisima, Hrvatskoj liječničkoj komori ili sudbenoj vlasti. Liječnik je obvezan na zahtjev dati na uvid pacijentu svu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na dijagnostiku i liječenje njegove bolesti. Hrvatska liječnička komora obavlja stručni nadzor nad radom liječnika. Liječnici koji rade na neposrednim poslovima zdravstvene zaštite obvezno se udružuju u Hrvatsku liječničku komoru. Skupština Komore donosi Kodeks medicinske etike i deontologije. Kodeks medicinske etike i deontologije, polazeći od humanističkih načela i temeljnih vrijednosti društva, utvrđuje načela i pravila kojih se liječnici moraju pridržavati pri obavljanju svog zvanja.

Zakon o sestrinstvu Zakon o sestrinstvu tek je jedan od nekoliko zakona koji su neposredno povezani s pojedinim zvanjima u medicini. Po nazivu očito je da je namijenjen medicinskim sestrama i u tom smislu je specifičan upravo za tu struku. Svaki zdravstveni djelatnik koji je završio neku od edukacijskih razina za medicinske sestre mora biti dobro upoznat s odredbama ovog Zakona kako bi se znao ponašati sukladno zakonodavnim normama te kako bi izbjegao moguću odgovornost za propuste, stručne pogreške te izbjegao povrede iz radnog odnosa. Stoga se upućuju učenici da nakon završetka školovanja detaljno prouče cjelovit tekst ovog Zakona, dok će ovdje biti riječi o glavnim odrednicama. Odredbe ovog Zakona odnose se i na medicinske tehničare. Medicinske sestre su zdravstveni radnici u sastavu zdravstvene djelatnosti. Odredbe ovoga Zakona odnose se na medicinske sestre koje obavljaju djelatnost zdravstvene njege na 32

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

svim razinama zdravstvene zaštite, u djelatnosti socijalne skrbi i drugim djelatnostima u kojima medicinske sestre pružaju izravnu zdravstvenu zaštitu te medicinske sestre koje sudjeluju u obrazovanju medicinskih sestara u predmetima koji se odnose na zdravstvenu njegu. Djelatnost medicinske sestre obuhvaća sve postupke, znanja i vještine zdravstvene njege. Njezin rad nije jednostavan. Nije dovoljno biti visokostručan i dobro poznavati stručna načela ovog zvanja. Za većinu drugih zvanja to je najčešće dovoljno. Kako medicinska sestra u svom radu pruža zdravstvenu njegu neposredno živoj osobi, to se nužno u njezinu radu nameću još dva bitna kriterija, a to su etičnost i poštovanje prava pacijenata. Prava pacijenata su zbog važnosti zaštićena posebnim zakonom. Medicinska sestra mora primjenjivati najbolje stručno znanje uz poštovanje prava pacijenata, etičkih i stručnih načela. U svom radu medicinska sestra dolazi do brojnih podataka o pojedinom pacijentu, o njegovu zdravstvenom stanju, o odnosima u obitelji i na radnom mjestu te o njegovim štetnim navikama. Iznošenje tih podataka u javnost moglo bi nauditi pacijentu te narušiti njegov ugled u obitelji, radnoj sredini i društvu. Zbog toga je sestra dužna čuvati kao profesionalnu tajnu sve što je saznala, a osobito podatke o zdravstvenom stanju pacijenata. Medicinska sestra svoju djelatnost provodi na svim razinama zdravstvene zaštite, sukladno standardima koje odredi ministar. Zdravstvena njega je javna djelatnost te podliježe kontroli standarda obrazovanja i standarda kvalitete.

Priziv savjesti Često se postavlja pitanje može li medicinska sestra, kao uostalom i svaki drugi zdravstveni radnik, odbiti pružanje zdravstvene njege / skrbi nekom pacijentu. U tom pogledu se nameće nekoliko pitanja, od kojih je temeljno ono etičke prirode. Razlog za odbijanje pružanja zdravstvene njege / skrbi mora biti vrlo ozbiljan i u suprotnosti s čvrstim osobnim etičkim načelima medicinske sestre. Ovdje zasigurno u sukob dolaze etička načela struke i ona svakog pojedinca, u čemu se međusobno razlikujemo. Dok su etička načela struke vrlo čvrsto definirana i više-manje jasna, to se ne bi moglo reći za osobne etičke stavove koji se mogu bitno razlikovati među djelatnicima iste obrazovne razine. Ovo zavrjeđuje šire elaboriranje problema i čini okosnicu brojnih stručnih rasprava. Jedinstven stav i zakonodavno je riješeno tako da se zbog svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja medicinska sestra ima pravo pozvati Zakonski propisi

na priziv savjesti te odbiti provođenje zdravstvene/sestrinske njege ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta i odgovornu ili nadređenu osobu. Iz ovoga je jasno da je pravo svakog zdravstvenog radnika na priziv savjesti i odbijanje pružanja zdravstvene skrbi ograničeno s nekoliko bitnih čimbenika. Odluka o nepružanju skrbi zbog priziva savjesti ne smije se kositi s pravilima struke. S druge strane, takva odluka ne smije dovesti do trajnih posljedica za zdravlje pacijenta, a još manje dovesti do ugroze njegov život. U slučaju takve prijetnje po zdravlje i život pacijenta medicinska sestra ne smije odbiti pružanje sestrinske njege bez obzira na svoja etička, vjerska i moralna uvjerenja. Ako su ispunjeni uvjeti za priziv savjesti, medicinska sestra je obvezna o svojoj odluci pravodobno obavijestiti pacijenta kao i odgovornu, odnosno nadređenu osobu. Provođenje zdravstvene njege mora biti sukladno planu i programu mjera zdravstvene zaštite. Zdravstvena/sestrinska njega uključuje primjenu specifičnih znanja i vještina temeljenih na znanstvenim spoznajama iz područja sestrinstva, prirodnih, medicinskih i humanističkih znanosti. Očito, sestra mora imati široku naobrazbu utemeljenu na znanstvenim spoznajama ne samo iz medicine već i iz drugih srodnih znanstvenih disciplina uključujući i humanističke znanosti. Subjekt sestrinske njege je pacijent – živi čovjek s kojim sestra tijekom svoga rada nužno uspostavlja određeni odnos – komunikaciju. Pritom je nužno održati visoku razinu razumijevanja za potrebe pacijenta ne samo s biomedicinskog stanovišta već i s onog humanističkog. Po tome se znatno razlikuje rad medicinske sestre, ili bilo kojeg drugog zdravstvenog radnika, od primjerice ekonomista ili menadžera kojem je na prvom mjestu profit, a ne osjećaji i potrebe onih s kojima surađuje. Zbog toga se često može čuti da je rad medicinske sestre prije svega human. Kvaliteta humanog odnosa prema pacijentima razlikuje rad pojedine medicinske sestre od druge koja jednako tako može svoj posao s normativnog i uskostručnog stanovišta obavljati posve korektno. Humani odnos i visoko stručan rad osobine su kvalitetnog rada svakog zdravstvenog radnika, osobito medicinske sestre koja pružajući sestrinsku skrb / njegu ulazi u najintimnije tajne svojih pacijenata. Djelatnost zdravstvene njege provodi se na svim razinama zdravstvene zaštite, u djelatnosti socijalne skrbi i svim djelatnostima u kojima medicinske sestre pružaju izravnu zdravstvenu zaštitu. Sestrinsku djelatnost mogu obavljati samo medicinske sestre, u opsegu koji im pružaju kompetencije stečene obrazovanjem. Iz ovog je razvidno da se sestrinska djelatnost razlikuje ovisno o obrazovnoj razini i kompetencijama koje je stekla tijekom obrazovanja.

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Dužnosti medicinske sestre su: •• primjena svih dostupnih znanja iz područja sestrinstva, temeljenog na dostatnom razumijevanju strukture, fizioloških funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja •• primjena metoda rješavanja problema u provođenju zdravstvene njege koje zahtijevaju vještinu analitičkog kritičkog pristupa •• postupanje po utvrđenim pravilima i protokolima za provođenje postupaka u zdravstvenoj njezi •• provedba zdravstvene njege po utvrđenom planu njege •• sposobnost sudjelovanja u praktičnoj izobrazbi zdravstvenog osoblja •• primjenjivanje, provođenje i evidentiranje od liječnika ordinirane lokalne, peroralne i parenteralne terapije •• pravovremeno izvješćivanje liječnika u slučaju nastupa komplikacija primijenjene terapije •• provedba postupaka iz područja zaštite zdravlja i prevencije bolesti •• vođenje sestrinske dokumentacije kojom se evidentiraju svi provedeni postupci tijekom 24 sata •• pravovremeno izvješćivanje liječnika o stanju bolesnika, posebice o promjeni zdravstvenog stanja •• pristupanje postupku oživljavanja u slučaju odsutnosti liječnika •• čuvanje profesionalne tajne •• poštovanje prava bolesnika •• poštovanje etičkog kodeksa medicinskih sestara •• poštovanje vjerskih načela pacijenta •• suradnja sa svim članovima zdravstvenog tima •• čuvanje ugleda ustanove (poslodavca) •• ekonomično i učinkovito korištenje pribora i opreme •• djelovanje u interesu bolesnika. Kako se može vidjeti iz taksativno nabrojenih dužnosti medicinske sestre te su dužnosti brojne. Teško bi bilo izdvojiti neku od njih koja je važnija od druge. Sve su one podjednako važne za uspješan i kvalitetan rad medicinske sestre. Svrha sestrinske djelatnosti jest zaštita zdravlja pojedinca, obitelji i cjelokupnog pučanstva. Uz potrebna znanja, primjenu metoda po određenim pravilima i utvrđenom planu njege, vođenje dokumentacije, suradnju sa svim članovima tima koji brinu o pojedinom pacijentu, medicinska sestra mora čuvati profesionalnu tajnu, poštovati prava i vjerska načela pacijenata i etički kodeks te djelovati ekonomično i učinkovito u interesu bolesnika. 36

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Medicinska sestra s temeljnom naobrazbom imaju obvezu: •• primjenjuje znanja i vještine iz područja zdravstvene skrbi, osnovnih predmeta struke i društvene skupine predmeta u razumijevanju fizioloških funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih pojedinaca kao i odnosa između zdravstvenog stanja pojedinca i njegovog fizičkog i društvenog okruženja •• primjenjuje načela sestrinske etike – etičkog kodeksa medicinskih sestara •• primjenjuje deklaracije o ljudskim pravima i pravima bolesnika •• osigurava povjerljivost i sigurnost pisanih i usmenih informacija dobivenih obavljanjem profesionalnih dužnosti •• primjenjuje važeće propise u obavljanju profesionalne dužnosti •• sudjeluje u planiranju, pripremanju i provođenju osnovne zdravstvene/sestrinske njege u skladu sa standardiziranim postupcima i samovrednovanjem rada •• sudjeluje u planiranju, pripremanju i provođenju i/ili u izvođenju medicinsko-tehničkih zahvata zdravih i bolesnih pojedinaca svih životnih dobi •• potiče i/ili pomaže bolesniku u zadovoljavanju osnovnih životnih aktivnosti poštujući njegovo ljudsko dostojanstvo i kulturološke različitosti •• sudjeluje u unaprjeđenju i osiguravanju kakvoće postupaka zdravstvene/sestrinske njege •• vodi zdravstvenu dokumentaciju i dokumentaciju zdravstvene/sestrinske njege, izvješćuje članove zdravstvenog tima poštujući tajnost podataka •• koristi suvremenu informacijsko-komunikacijsku tehnologiju u pisanom, govornom i elektroničkom obliku •• prepoznaje životno ugroženog pojedinca i primjenjuje hitne medicinske postupke sukladno kompetencijama •• sudjeluje u zdravstvenom odgoju pojedinca, obitelji i zajednice svih životnih dobi s ciljem promicanja zdravlja i zdravog načina života •• primjenjuje postupke očuvanja zdravlja i zdravog okoliša te skrb za osobnu sigurnost, sigurnost pojedinca i zajednice •• primjenjuje pravila zaštite na radu i rada na siguran način •• primjenjuje vještine komuniciranja s članovima tima za zdravstvenu/sestrinsku njegu i ostalim osobljem te s pacijentom, njegovom obitelji i zajednicom •• razvija samostalnost i samoinicijativnost u radu u okviru profesionalne odgovornosti •• sudjeluje u radu zdravstvenoga i/ili multidisciplinarnoga tima u okviru profesionalne odgovornosti •• razvija odgovornosti za cjeloživotno učenje, profesionalni razvoj i unaprjeđenje kompetencija u skladu s potrebama tržišta rada •• sudjeluje u izobrazbi učenika i stručnom usavršavanju zdravstvenog osoblja.

Zakonski propisi

Medicinska sestra magistra sestrinstva, uz ostalo, izvodi edukaciju, organizira rad i upravlja osobljem i sustavom kvalitete te provodi znanstveni rad. Medicinska sestra obvezno evidentira sve provedene postupke u sestrinsku dokumentaciju na svim razinama zdravstvene zaštite. Sestrinska dokumentacija je skup podataka koji služe kontroli kvalitete planirane i provedene zdravstvene zaštite. Sadržaj i obrazac sestrinske dokumentacije na prijedlog HKMS-a propisuje ministar nadležan za zdravstvo. Teže povrede radne dužnosti: •• kada svojim radom nanese štetu zdravlju bolesnika •• kada promijeni način i sadržaj propisane terapije •• kada namjerno učini materijalnu štetu. U slučaju nemogućnosti provedbe postupaka zdravstvene njege, medicinska sestra obvezna je odmah o tome pisanim putem izvijestiti nadređenu osobu. Medicinska sestra nije odgovorna za neprovođenje postupaka zdravstvene njege, odnosno neprovedeni ordinirani postupak u slučaju kada unatoč primjeni najboljeg znanja i vještina, poslodavac nije osigurao ordinirane lijekove, sredstva, minimalno potreban pribor ili tehničku opremu u skladu s minimalnim standardima za provođenje uspješne zdravstvene/sestrinske njege. Medicinska sestra odgovara pred disciplinskim tijelima HKMS-a. Kontrolu kvalitete provodi posebno educirana medicinska sestra kao član tima koji imenuje poslodavac u suradnji s HKMS-om. Kontrola kvalitete rada medicinske sestre naročito obuhvaća: •• •• •• ••

plan zdravstvene njege provođenje postupaka zdravstvene njege rezultate zdravstvene njege utjecaj zdravstvene njege na zdravlje bolesnika.

Privatnu praksu može obavljati medicinska sestra koja ima odobrenje za samostalan rad izdano od HKMS-a. Hrvatska komora medicinskih sestara je strukovna samostalna organizacija medicinskih sestara. Komora promiče, zastupa i usklađuje interese medicinskih sestara. Medicinske sestre obvezno su uključene u Komoru.

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Zakon o medicinskobiokemijskoj djelatnosti Medicinskobiokemijska djelatnost jedna je od zdravstvenih dijagnostičkih djelatnosti koje analiziraju biološki materijal (krv, mokraća, stanica, tkivo, likvor) sa svrhom ranog otkrivanja bolesti, prepoznavanja rizičnih čimbenika bolesti, postavljanja dijagnoze, praćenja tijeka liječenja i ishoda bolesti primjenjujući biokemijske, imunokemijske, molekularnobiološke i fizikalne analitičke tehnike te informacijsku tehnologiju. Medicinskobiokemijska djelatnost pruža laboratorijske zdravstvene usluge na svim razinama zdravstvene zaštite. Načela medicinskobiokemijske djelatnosti su: •• stalno održavanje i podizanje kvalitete medicinskobiokemijskih usluga u interesu zdravlja pacijenta •• poštovanje prava pacijenata, promicanje dostojanstvenog, odgovornog i profesionalnog ponašanja magistra medicinske biokemije •• poštovanje pravila struke i Kodeksa etike i deontologije medicinskih biokemičara. Medicinsko-biokemijska djelatnost obavlja se: a) u medicinskobiokemijskim laboratorijima: –– općim medicinskobiokemijskim laboratorijima –– specijalističkim medicinskobiokemijskim laboratorijima –– subspecijalističkim medicinskobiokemijskim laboratorijima –– kliničkim medicinskobiokemijskim laboratorijima b) uz bolesnika c) u liječničkim ordinacijama. Medicinskobiokemijsku djelatnost mogu obavljati medicinski biokemičari, s time da u obavljanju medicinskobiokemijske djelatnosti sudjeluju: zdravstveni tehničari laboratorijskog smjera više ili srednje stručne spreme i zdravstveni suradnici. Zdravstveni tehničari laboratorijskog smjera više ili srednje stručne spreme mogu u radu u smjeni ili dežurstvu, laboratorijskim jedinicama, ordinacijama liječnika obiteljske (opće) medicine i uz bolesnika samostalno obavljati hitne pretrage. Medicinski biokemičar je dužan voditi točnu, iscrpnu i datiranu medicinsku dokumentaciju u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva, koja u svakom trenutku može pružiti dostatne podatke. Hrvatska komora medicinskih biokemičara samostalna je i neovisna strukovna organizacija sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima. Članovi Komore odgovaraju za teže i lakše povrede dužnosti i ugleda medicinskobiokemijske struke pred disciplinskim tijelima Komore. 40

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Zakon o ljekarništvu Ljekarnička djelatnost osigurava opskrbu i izradu lijekova te opskrbu medicinskih proizvoda pučanstvu, zdravstvenim ustanovama i drugim pravnim osobama te zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu. Pod opskrbom medicinskim proizvodima podrazumijeva se promet medicinskih proizvoda na malo, a obuhvaća naručivanje, čuvanje i izdavanje medicinskih proizvoda. U obavljanju ljekarničke djelatnosti magistri farmacije, u suradnji s drugim zdravstvenim radnicima, provode ljekarničku skrb u cilju postizanja boljih farmakoterapijskih učinaka i promicanja racionalne uporabe lijekova i medicinskih proizvoda te aktivno sudjeluju u sprječavanju bolesti i zaštiti zdravlja. Ljekarnička skrb obuhvaća: •• •• •• •• •• •• ••

racionalizaciju troškova za određene terapijske protokole unaprjeđivanje farmakoterapijskih postupaka i postizanje terapijskih ciljeva praćenje, izbjegavanje ili smanjivanje nuspojava lijekova izbjegavanje interakcija, terapijskog dupliciranja ili pojave alergija skrb nad pridržavanjem terapijskih protokola od strane pacijenata poboljšanje učinka kliničkog liječenja i provođenje preventivnih mjera očuvanja i zaštite zdravlja.

Ljekarnička djelatnost obavlja se na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti. Ljekarnička djelatnost obavlja se u: •• ljekarnama •• ljekarničkim depoima. Dio ljekarničke djelatnosti obavlja se u: •• galenskim laboratorijima •• laboratorijima za provjeru kakvoće galenskih pripravaka i identifikaciju ljekovitih tvari. Bolnička ljekarna osigurava opskrbu bolničke zdravstvene ustanove lijekovima i medicinskim proizvodima te izrađuje galenske i magistralne pripravke potrebne za obavljanje bolničke djelatnosti. U galenskom laboratoriju izrađuju se galenski pripravci za ljekarne i za zdravstvene ustanove, a prema postupcima izrade propisanim važećim farmakopejama ili magistralnim propisima.

Zakonski propisi

Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju Prema broju izmjena i ovaj je Zakon očito podložan čestim promjenama. Ono što država propiše kao obvezno u okviru zdravstvene zaštite za to je obvezna osigurati i potreban novac. A poznato ja da u državnom proračunu novca nikada dovoljno. Stoga nije čudno da su česte promjene i dopune pojedinih odredbi spomenutog Zakona. Kako novca nikada dovoljno to su u Hrvatskoj predviđena dva oblika zdravstvenog osiguranja. Jedno je ono za koje sredstva osigurava država, pa je nazvano obvezno i ono za koje su potrebna sredstva iz džepova samih osiguranika, koje je nazvano dobrovoljno jer počiva na dobrovoljnosti svakog osiguranika. Oblici zdravstvenog osiguranja u RH: •• obvezno •• dobrovoljno (regulirano posebnim zakonom). Obvezno zdravstveno osiguranje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – HZZO. Ono svim osiguranim osobama na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti osigurava jednaka prava i obveze. Ovdje se ne rade razlike po imovinskom statusu osiguranika. Što bi značilo načelo uzajamnosti? To bi značilo da si osiguranici uzajamno pomažu. Naime, nemaju svi osiguranici jednaka primanja. Nekima se plaće znatno razlikuju. Kod onih ekstremnih slučajeva razlika može biti i više desetaka puta. Bez obzira na to udio koji se svakom od njih uzima za zdravstveno osiguranje jednak je, tj čini jednak postotak od nečije plaće. Mlađim osobama najčešće nije potrebna češće korištenje nekog oblika zdravstvene skrbi, za razliku od nešto starijih radnika i onih profesionalno ugroženih. Svi oni od svoje plaće daju u zdravstveni sustav jednak udio, premda se taj iznos u konačnici razlikuje kao i njihove plaće. Iako nekome godinama nije potrebna nikakva zdravstvena usluga on će uzajamno pomagati drugog člana u zdravstvenom sustavu kome je takva usluga češće potrebna. Drugo načelo je solidarnost. U zdravstveni sustav uplaćuju zaposlene osobe. Na žalost velik je broj onih koji ne uplaćuju u zdravstveni sustav. To su djeca, učenici i studenti i nezaposleni. Oni iz čijih se primanja izdvajaju sredstva za zdravstveni sustav solidarno pomažu onima koji nisu obvezni uplaćivati ili nemaju nikakvih primanja pa nisu u mogućnosti. Treće je načelo jednakost. Jednakost je u pravima u području obveznog zdravstvenog osiguranja, bez obzira na činjenicu koliko je tko odvojio za funkcioniranje tog sustava. Ovim Zakonom se regulira opseg prava na zdravstvenu zaštitu, uvjeti i način ostvarivanja prava, financiranje, kao i prava i obveze HZZO-a. Obezno zdravstveno osiguranje se odnosi na sve osobe s prebivalištem u RH te strance s odobrenim stalnim boravkom.

Zakonski propisi

Ozljedom na radu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, 2. ozljeda koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, 3. ozljeda koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno. Profesionalne bolesti su bolesti izazvane duljim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima. Vratimo se na pravo na zdravstvenu zaštitu koje obuhvaća: •• •• •• •• •• •• ••

primarnu zdravstvenu zaštitu specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu bolničku zdravstvenu zaštitu pravo na lijekove s liste lijekova (osnovne i dopunske) HZZO-a dentalno-protetsku pomoć i nadomjestke pravo na ortopedska i druga pomagala zdravstvenu zaštitu u inozemstvu.

Kao što se može vidjeti, pravo na zdravstvenu zaštitu obuhvaća sve razine zdravstvene zaštite kao i pravo na lijekove, protetske nadomjestke, ortopedska pomagala i liječenje u inozemstvu. Međutim, ne ostvaruju se spomenuta prava u cijelosti i u punom iznosu vrijednosti pojedinih usluga. HZZO plaća pojedine usluge u rasponu od 100 % do 50 %, dok za neke posebne želje u ostvarivanju zdravstvene zaštite ne snosi troškove. Dugačak je popis zdravstvenih usluga koje HZZO plaća u cijelosti (100 %), a njihov broj se smanjuje kako se smanjuje udio kojim sudjeluju u pokrivanju troškova do pune cijene tih usluga. Ako HZZO pokriva samo dio troškova za pojedine oblike liječenja, tko je dužan pokriti preostali dio do pune cijene? Dakako, to su sami osiguranici. Osigurane osobe dužne su sudjelovati u pokriću dijela troškova zdravstvene zaštite do pune cijene neposredno ili putem dopunskog zdravstvenog osiguranja koje provodi Zavod i drugi osiguravatelji sukladno Zakonu o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju. Liste lijekova sadržavaju one lijekove koji imaju odobrenje za stavljanje u promet u RH. Zakonski propisi

Ponovimo! •• Zdravstvena zaštita je skup aktivnosti za: očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, sprječavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju. •• Razine zdravstvene djelatnosti su: primarna, sekundarna, tercijarna i razina zdravstvenih zavoda. •• Sekundarna razina zdravstvene djelatnosti obuhvaća dva segmenta specijalističke djelatnosti: specijalističko-konzilijarnu djelatnost i bolničku djelatnost. •• Zdravstvene ustanove za pružanje zdravstvene zaštite na sekundarnoj razini su: poliklinika, bolnica i lječilište. •• Zdravstvene ustanove na tercijarnoj razini su: kliničke ustanove (klinika, klinička bolnica, KBC). •• Razine nadzora u zdravstvenoj ustanovi su: unutarnji nadzor, stručni nadzor Komore i zdravstvenoinspekcijski nadzor od strane Ministarstva zdravstva (najmanje jednom godišnje). •• Kod nas za sada postoji sedam zdravstvenih komora. •• Jedinstven stav i zakonodavno je riješeno tako da se radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja medicinska sestra ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje zdravstvene/sestrinske njege ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. •• Sestrinska dokumentacija je skup podataka koji služe kontroli kvalitete planirane i provedene zdravstvene zaštite. •• Teže povrede radne dužnosti su kada svojim radom nanese štetu zdravlju bolesnika, kada promijeni način i sadržaj propisane terapije i kada namjerno učini materijalnu štetu. •• Medicinskobiokemijska djelatnost jedna je od zdravstvenih dijagnostičkih djelatnosti koje analiziraju biološki materijal. •• Ljekarnička djelatnost osigurava opskrbu i izradu lijekova te opskrbu medicinskih proizvoda. •• Ljekarnički radnici su zdravstveni radnici koji imaju obrazovanje farmaceutskog usmjerenja i neposredno pružaju ljekarničke usluge. •• Obvezno zdravstveno osiguranje svim osiguranim osobama na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti osigurava jednaka prava i obveze. •• Prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja su: pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade. •• Bolovanje odobrava izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite.

Zakonski propisi

Pitanja za provjeru znanja: 1. Koje aktivnosti sadržava zdravstvena zaštita? 2. Koje su razine zdravstvene djelatnosti? 3. Što obuhvaća sekundarna razina zdravstvene djelatnosti? 4. Koje su zdravstvene ustanove na sekundarnoj i tercijarnoj razini? 5. Koliko zdravstvenih komora postoji u Hrvatskoj? 6. Što je priziv savjesti? 7. Što je sestrinska dokumentacija? 8. Koje su teže povrede radne dužnosti? 9. Koja su to dva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja? 10. Tko odobrava bolovanje?

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

3. Mjere zdravstvene zaštite

SADRŽAJ Načela zdravstvene zaštite . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Zakonodavstvo (provedba u praksi, promicanje zdravlja, sprječavanje bolesti). . . . . . . . . 55 Primarna, sekundarna i tercijarna prevencija, liječenje i rehabilitacija. . . . . . . . . . . . . . . . 58 Zdravlje za sve. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

Ishodi učenja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

navesti sedam načela zdravstvene zaštite objasniti razloge financijskog deficita u hrvatskom zdravstvenom sustavu objasniti pojam prevencije bolesti objasniti što je zdravstvena intervencija navesti primjer primarne prevencije navesti primjer sekundarne prevencije navesti primjer tercijarne prevencije objasniti ideju zdravlja za sve navesti moguće izazove za javno zdravstvo u budućnosti 53

Načela zdravstvene zaštite Na kojim načelima počiva zdravstvena zaštita u Republici Hrvatskoj? Navodi se sedam temeljnih načela. Načela zdravstvene zaštite su: •• •• •• •• •• •• ••

sveobuhvatnost kontinuiranost dostupnost cjelovit pristup primarne zdravstvene zaštite specijalizirani pristup specijalističko-konzilijarne i bolničke zaštite supsidijarnost funkcionalna integracija.

Sveobuhvatnost zdravstvene zaštite uključuje cjelokupno stanovništvo. Kontinuiranost zdravstvene zaštite postiže se ukupnom organizacijom zdravstvene djelatnosti, osobito na razini primarne zdravstvene djelatnosti koja pruža neprekidnu zdravstvenu zaštitu stanovništvu kroz sve životne dobi. Dostupnost zdravstvene zaštite ostvaruje se takvim rasporedom zdravstvenih ustanova koji će omogućiti stanovništvu podjednake uvjete zdravstvene zaštite. Cjeloviti pristup primarne zdravstvene zaštite osigurava se provođenjem objedinjenih mjera za unaprjeđenje zdravlja i prevenciju bolesti te liječenje i rehabilitaciju. Specijalizirani pristup osigurava se organiziranjem i razvijanjem posebnih specijaliziranih kliničkih, javnozdravstvenih dostignuća i znanja te njihovom primjenom u praksi. Supsidijarnost osigurava pružanje zdravstvenih usluga na najnižoj razini pružanja zdravstvene zaštite na kojoj je to moguće. Funkcionalna integracija osigurava suradnju zdravstvenih ustanova na svim razinama zdravstvene djelatnosti. Zdravstvena zaštita se provodi primjenom određenih mjera. Radi se o većem broju mjera. Mjere zdravstvene zaštite su (14 mjera): •• zaštita od ekoloških štetnih čimbenika •• provođenje zdravstvenog odgoja i prosvjećivanja •• otkrivanje i otklanjanje uzroka bolesti •• mjere za sprječavanje, otkrivanje i suzbijanje bolesti •• zaštita i unaprjeđenje oralnog zdravlja stanovništva 54

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

•• •• •• •• •• •• •• •• ••

zaštita u vezi s radom i radnim okolišem liječenje i rehabilitacija oboljelih i ozlijeđenih posebne mjere zaštite dobi iznad 65 godina zdravstvena zaštita hrvatskih branitelja palijativna skrb za neizlječive bolesnike cjelovita zdravstvena zaštita djece i mladeži žena u vezi s planiranjem obitelji opskrba lijekovima i medicinskim proizvodima pregledi mrtvih.

Posebno područje zdravstvene zaštite odnosi se na ono vezano uz rad i radni okoliš. Stoga zakonodavac propisuje mjere zdravstvene zaštite u ovom području kao i specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika. Mjere zdravstvene zaštite u vezi s radom i okolišem: •• mjere za sprječavanje i otkrivanje profesionalnih bolesti, sprječavanja ozljeda na radu •• mjere za zaštitu zdravlja radnika koji su na radnom mjestu izloženi posebnim opasnostima za zdravlje •• mjere zaštite radi sprječavanja nastanka ozljeda oštrim predmetima za zdravstvene radnike.

Zakonodavstvo (provedba u praksi, promicanje zdravlja, sprječavanje bolesti) Sustavi socijalne i zdravstvene zaštite u svijetu su različiti. Razlike među sustavima su u tome na koji način je stanovništvu osigurana dostupnost i pokriće troškova zdravstvenih usluga, uključenost u sustav solidarnosti, način upravljanja, organizacija, financiranje i u raspoloživim resursima. Socijalni i zdravstveni sustavi su pod stalnim pritiskom očekivanja javnosti, socijalno-demografskih kretanja, promjena u strukturi bolesti i čimbenika rizika, novih znanstvenih spoznaja i širenja svijesti o potrebi donošenja odluka zasnovanih na dokazima. Za sada ne postoji savršeni socijalni i zdravstveni sustav ali postoji težnja zadovoljenju potreba kako korisnika-pacijenata, tako i stručnjaka u pojedinom području i političara. Problemi funkcioniranja socijalnog i zdravstvenog sustava na žalost ne mogu biti riješeni zauvijek, tako da su sva rješenja privremena i u skladu s trenutačnim stanjem društveno ekonomskog razvoja neke države. Kako se zemlje razvijaju, tako i njihovi sustavi socijalne i zdravstvene zaštite moraju odgovarati novim izazovima. U drugoj polovini devetnaestog stoljeća radnički pokret za socijalna prava dovodi do pojave prvih zametaka socijalnog i zdravstvenog osiguranja. U to doba su Mjere zdravstvene zaštite

S obzirom na fiskalni deficit potrebne su fiskalne prilagodbe budući da je porezni teret u Hrvatskoj jedan od najvećih u regiji. Bez reformi, izdaci za zdravstvenu zaštitu značajno će porasti. Postoji dosta prostora za racionalizaciju izdataka za zdravstvo s potencijalnim poboljšanjem zdravstvenih rezultata. Kako ističu stručnjaci javnog zdravstva ideja promicanja zdravlja podrazumijeva unaprjeđenje zdravlja i stvaranje potencijala za dobro zdravlje prije nego što nastupi zdravstveni problem ili ugroženost zdravlja. Promicanje zdravlja definira se kao proces koji omogućuje ljudima da unaprijede svoje zdravlje i osposobe se za kontrolu vlastita zdravlja. Promicanje zdravlja predstavlja pokret koji omogućuje ljudima aktivno sudjelovanje u unaprjeđenju svog zdravlja. U literaturi se umjesto promicanja često rabi pojam promocija zdravlja, koja je uži pojam od promicanja. Naime, promocija zdravlja je proces vremenski kraćeg trajanja od promicanja zdravlja, a provodi se zdravstvenim akcijama (kampanjama) koje utječu na širenje zdravstvenih poruka u zajednici i mobilizaciji ljudi na provođenju određenih zdravstvenih zadataka. Cilj je promicanja zdravlja omogućiti pojedincima i zajednicama povećanu kontrolu nad čimbenicima koji uvjetuju zdravlje (determinantama zdravlja). Ovaj koncept zdravlja ističe pozitivne potencijale i sposobnosti i pojedinca i zajednice. U promicanju zdravlja nužno je aktivno sudjelovanje svih važnih društvenih sektora (unutar i izvan sustava zdravstva), kreatora zdravstvene politike (političari, HZZO) i samih građana, kojima je pravo na zdravlje zajamčeno Ustavom kao osnovno ljudsko pravo. Promicanje zdravlja obuhvaća različite pristupe i metode kao što su mjere zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja, zakonodavne mjere, porezne i administrativne mjere, organizacijske mjere te aktivnosti lokalne zajednice. Na taj način pokret promicanja zdravlja obuhvaća široku intersektorsku suradnju. Intersektorska suradnja predstavlja suradnju između različitih društvenih sektora, organizacija i profesija. Kako bi suradnja postojala u pravom smislu riječi te organizacije/udruge/sektori moraju imati isti cilj (zdravlje!), filozofiju (unaprjeđenje zdravlja) te poštenu podjelu područja rada, odnosno djelovanja. Prva međunarodna konferencija o promicanju zdravlja održana je 1986. godine u Ottawi, Kanada. Tada je donesena Ottawska povelja o promicanju zdravlja, koja je naglasila važnost promicanja zdravlja u cijelom svijetu. Pojam prevencija bolesti (lat. praeventio = prethoditi, doći ispred) označava sve postupke kojima se bolest sprječava, odnosno onemogućuje. Prevencijom bolesti te unaprjeđenjem i očuvanjem zdravlja bavi se posebna znanstvena medicinska disciplina, preventivna medicina. Mjere zdravstvene zaštite

Cilj je preventivne medicine pravodobno prepoznavanje bolesti i provođenje liječenja kojim se sprječavaju smrt, invaliditet, oštećenja i smanjivanje kvalitete života. Stara narodna izreka „bolje spriječiti, nego liječiti“ možda najbolje opisuje važnost prevencije bolesti. Mjere ranog otkrivanja bolesti (probir, engl. screening), kao i pravodobno prepoznavanje osoba s povišenim rizikom za nastanak određene bolesti još uvijek se smatraju jednim od najvažnijih mjera koje pruža suvremena medicina. Najvećim uspjehom preventivne medicine drži se iskorjenjivanje (eradikacija) neke bolesti. Najbolji primjer za to je iskorjenjivanje velikih boginja (lat. variola vera) do kojeg je došlo nakon uspješno provedenog cijepljenja. Tijekom provođenja mjera prevencije radi se intervencija (lat. interventio = miješanje, posredovanje), koja predstavlja pravodobno uplitanje u tijek bolesti. Pojam intervencija označava skup mjera koje se poduzimaju kako bi se uklonio ili smanjio rizik razvoja određene bolesti, odnosno skup mjera koje se poduzimaju kako bi se izliječila, zaustavila ili usporila bolest te na taj način spriječilo njezino razvijanje, posljedični invaliditet ili smrt. Načelno se smatra kako je najbolje intervenirati u što ranijem stadiju neke bolesti. Ovisno o fazi bolesti u kojoj se intervenira, prevencija se dijeli na primarnu, sekundarnu i tercijarnu.

Primarna, sekundarna i tercijarna prevencija, liječenje i rehabilitacija Primarna prevencija je usmjerena na zdrave osobe, podrazumijeva uklanjanje rizika/uzroka bolesti i unaprjeđenje općeg zdravstvenog stanja kako bi se spriječio nastanak bolesti. Dobar primjer primarne prevencije kod suzbijanja zaraznih bolesti je cijepljenje, a kod kroničnih bolesti to se odnosi na uklanjanje rizičnih čimbenika kao što su pušenje, nezdrava prehrana, odsustvo tjelesne aktivnosti, itd. Provedba uspješne primarne prevencije zahtijeva razvijanje javno zdravstvenih programa na lokalnoj ili nacionalnoj razini. Sekundarna prevencija se odnosi na prepoznavanje „potencijalnih“ bolesnika, odnosno oboljelih u ranom stadiju bolesti, kako bi se pravodobnom intervencijom spriječio razvoj manifestne bolesti te tako zaustavilo njeno napredovanje i sačuvao životni vijek kao i kvaliteta života. Primjer za to je otkrivanje visokog tlaka u stadiju kad još nema simptoma. Tercijarna prevencija je prepoznavanje i zbrinjavanje onih stanja koja se ne mogu liječiti ili stanja kod kojih unatoč liječenju nastaju posljedice. Njen cilj je očuvanje kvalitete života bolesnika kad liječenjem nije moguće suzbiti bolest. Primjer takve prevencije je suzbijanje boli kod oboljelih u zadnjem stadiju zloćudnih tumora. 58

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

••

•• ••

••

ska je već znatno zakoračila u ovu kategoriju s udjelom od 17 %. Općenito se govori o produljenju životnog vijeka dodavanjem novih „godina životu“. U tom procesu pojavljuju se bolesti poput Alzheimerove ili neke druge neurodegenerativne bolesti središnjeg živčanog sustava. Ideju dodavanja „godina života“ trebalo bi zamijeniti idejom dodavanja „života godinama“. To znači da bi trebalo ciljano provoditi mjere kojima se produljuje život bez dizabiliteta (nemoć). Značajno područje djelovanja javnog zdravstva u budućnosti bit će kvaliteta okoliša. Porast svjetske populacije, eksploatacija ograničenih prirodnih resursa, proizvodnja hrane i druge aktivnosti vezane za taj proces (ratovi i sl.) nužno dovode do ugrožavanja kvalitete okoliša. Doći će do povećanog zagađenja vode, zraka i zemlje. Javno zdravstvo u ovom području imat će značajnu ulogu u podizanju kvalitete okoliša. Nažalost, razlike između bogatih i siromašnih dramatično će se povećati. To zahtijeva aktivno djelovanje prema ekonomskim procesima i na kretanje zdravlja i bolesti među osiromašenim populacijama i ugroženim skupinama. Značaj ozljeda i nasilja bit će u porastu. Ozljede se mogu prevenirati boljim dizajniranjem alata, radnog mjesta i uvjeta života u nekoj zajednici (prometnice i sl.). Nasilje (terorizam) i ratovi čine veći problem i zahtijevaju nove strategije na globalnoj razini. Svjedoci smo da utjecaj UN-a na ove procese nije dostatan. Presudnu ulogu u ovome imaju razvijeni i bogati. Do sada je javno zdravstvo naučilo kako prevenirati kronične bolesti (kardiovaskularne bolesti, moždani udar, rak različitih sijela), ali uz to treba razviti efikasnije načine promjene ponašanja i promocije zdravog načina života.

Ponovimo! •• Načela zdravstvene zaštite su: sveobuhvatnost, kontinuiranost, dostupnost, cjelovit pristup primarne zdravstvene zaštite i specijalizirani pristup specijalističkokonzilijarne i bolničke zaštite. •• Promicanje zdravlja definira se kao proces koji omogućuje ljudima da unaprijede svoje zdravlje i osposobe se za kontrolu vlastitog zdravlja. Promicanje zdravlja obuhvaća različite pristupe i metode kao što su mjere zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja, zakonodavne mjere, porezne i administrativne mjere, organizacijske mjere te aktivnosti lokalne zajednice. •• Pojam prevencija bolesti (lat. praeventio = prethoditi, doći ispred) označava sve postupke kojima se bolest sprječava, odnosno onemogućuje. •• Pojam intervencija označava skup mjera koje se poduzimaju kako bi se uklonio ili smanjio rizik razvoja određene bolesti, odnosno skup mjera koje se poduzimaju kako bi se izliječila, zaustavila ili usporila bolest te na taj način spriječilo njezino razvijanje, posljedični invaliditet ili smrt.

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

•• Primarna prevencija je usmjerena na zdrave osobe, podrazumijeva uklanjanje rizika/uzroka bolesti i unaprjeđenje općeg zdravstvenog stanja kako bi se spriječio nastanak bolesti. •• Sekundarna prevencija se odnosi na prepoznavanje „potencijalnih“ bolesnika, odnosno oboljelih u ranom stadiju bolesti, kako bi se pravodobnom intervencijom spriječio razvoj manifestne bolesti te tako zaustavilo njezino napredovanje i sačuvao životni vijek kao i kvaliteta života. •• Specijalističko-konzilijarna djelatnost u odnosu na zdravstvenu djelatnost na primarnoj razini obuhvaća složenije mjere i postupke u pogledu prevencije, dijagnosticiranja te liječenja bolesti i ozljeda. •• U projektu „Zdravlje 21“ dva su cilja najvažnija: unaprijediti i očuvati zdravlje tijekom cijelog života te smanjiti morbiditet od vodećih bolesti i ozljeda.

Pitanja za provjeru znanja: 1. 2. 3. 4. 5. 6.

Koja su načela zdravstvene zaštite? Koja je razlika između prevencije bolesti i promicanja zdravlja? Što je to primarna prevencija? Što je to sekundarna prevencija? Što je to tercijarna prevencija? Koja je razlika između specijalističko-konzilijarne djelatnosti i one na razini primarne zdravstvene zaštite? 7. Koji su glavni ciljevi projekta „Zdravlje 21“? Mjere zdravstvene zaštite

4. Ljudska prava i prava pacijenata SADRŽAJ Zakon o zaštiti prava pacijenata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Prava pacijenata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66

Definicije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

Prava djeteta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74

Ishodi učenja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

objasniti tko je pacijent primijeniti u radu prava pacijenata primijeniti u radu odredbe Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a objasniti pojam invalidne osobe navesti neka prava invalidnih osoba definirati pojam djeteta (s obzirom na dob) navesti neka prava djeteta 65

Zakon o zaštiti prava pacijenata Ovim se Zakonom određuju prava pacijenata prilikom korištenja zdravstvene zaštite te način zaštite i promicanja tih prava. Pacijentom u smislu ovoga Zakona smatra se svaka osoba, bolesna ili zdrava, koja zatraži ili kojoj se pruža određena mjera ili usluga u cilju očuvanja i unaprjeđenja zdravlja, sprječavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege i rehabilitacije. Svakom pacijentu jamči se opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštovanje njegovih osobnih stavova. Zaštita prava pacijenata u Republici Hrvatskoj provodi se na načelima humanosti i dospupnosti. Načelo humanosti zaštite prava pacijenata ostvaruje se: •• osiguravanjem poštovanja pacijenta kao ljudskog bića •• osiguravanjem prava na fizički i mentalni integritet pacijenta •• zaštitom osobnosti pacijenta uključujući poštovanje njegove privatnosti, svjetonazora te •• moralnih i vjerskih uvjerenja. Načelo dostupnosti zaštite prava pacijenata podrazumijeva jednaku mogućnost zaštite prava svih pacijenata na području Republike Hrvatske.

Prava pacijenata Pravo na suodlučivanje Pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.

Iznimka od prava na suodlučivanje Pacijentovo pravo na suodlučivanje može se iznimno ograničiti samo kada je to opravdano njegovim zdravstvenim stanjem u slučajevima i na način posebno određenim ovim Zakonom.

Pravo na obaviještenost Pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost o: 66

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Pravo na održavanje osobnih kontakata Tijekom boravka u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi pacijent ima pravo primanja posjetitelja sukladno kućnom redu zdravstvene ustanove te pravo zabraniti posjete određenoj osobi ili osobama.

Pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove Pacijent ima pravo samovoljno napustiti stacionarnu zdravstvenu ustanovu, osim u slučajevima propisanim posebnim zakonom, u slučajevima kada bi to štetilo njegovome zdravlju i zdravlju ili sigurnosti drugih osoba.

Pravo na privatnost Pri pregledu, odnosno liječenju, a naročito prilikom pružanja osobne njege pacijent ima pravo na uvjete koji osiguravaju privatnost.

Pravo na naknadu štete Pacijent ima pravo na naknadu štete sukladno općim propisima obveznoga prava.

Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata U cilju ostvarivanja i promicanja prava pacijenata u svakoj jedinici područne (regionalne) samouprave osniva se Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata. U ostvarivanju društvene skrbi za zaštitu prava pacijenata ministar osniva i imenuje povjerenstvo za zaštitu i promicanje prava pacijenata ministarstva nadležnog za zdravstvo.

Opća deklaracija o ljudskim pravima Među prvim dokumentima koji su imali za cilj zaštitu ljudskih prava i jednakost svih ljudi je Deklaracija o pravima čovjeka i građanina koju je donijela u Francuskoj Narodna skupština davne 1789. Ovaj dokument je sadržavao temeljna prava pojedinca i temeljna načela ustrojstva vlasti. Općenito se smatra jednim od temeljnih političkih dokumenata modernoga razdoblja. U njezinu sadržaju vidljivi su utjecaji američkih deklaracija prava. Na Općoj skupštini UN-a krajem 1948. godine usvojen je dokument pod nazivom Opća deklaracija o ljudskim pravima. Deklaracija proklamira da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Svakome pripadaju sva prava i slobode bez razlike bilo koje vrste, kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status. Ljudska prava i prava pacijenata

•• •• •• •• •• •• •• ••

pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života sloboda mišljenja, savjesti i vjeroisposvijesti sloboda izražavanja sloboda okupljanja i udruživanja pravo na brak pravo na djelotvoran pravni lijek zabrana diskriminacije zabrana zloupotrebe prava.

Nadalje, u tekstu ovog dokumenta uređuje se rad Europskog suda za ljudska prava.

Prava osoba s invaliditetom Vulnerabilne skupine su skupine s povećanim rizikom ranjivosti, osjetljivosti, i skupine koje su podložne utjecaju okoline. Tu pripadaju osobe s invaliditetom, osobe ometene u psihofizičkom razvoju, umno zaostale osobe, osobe s PTSP-om, ali i djeca bez roditeljske skrbi, kronično bolesne osobe te starije nemoćne osobe. Dakle, vulnerabilnim skupinama pripadaju svi oni koji na bilo koji način ne mogu normalno funkcionirati u svagdanjem životu. Ta stanja često se mogu opisati sindromom 4N (Nepokretnost, Nestabilnost, Nesamostalnost, Nekontrolirano mokrenje). Bilo koji N iz sindroma može uzrokovati domino-efekt i na taj način dovesti do funkcionalne nesposobnosti koja je upravo i glavni razlog traženja profesionalne pomoći. Osoba s invaliditetom ima svuda u svijetu i na svim društvenim razinama. Prema procjenama Ujedinjenih naroda invaliditet je mnogo rašireniji nego što se inače misli: od deset stanovnika svake zemlje bar je jedan osoba s invaliditetom. U Hrvatskoj je prema popisu stanovništva iz 2011. godine bilo oko 512.000 osoba s invaliditetom (oko 12 % od ukupne populacije). Prema podatcima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ukupan broj osoba koja svoja invalidska prava ostvaruju preko spomenutog resora je oko 350.000, od čega je muških 60 % a žena 40 %, s time da je najviše osoba – njih 60 % – u radno aktivnoj dobi (20 – 64 godine). Što se tiče prebivališta, najveći broj osoba s invaliditetom je u Gradu Zagrebu te u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U spomenutim područjima živi oko trećina osoba koje svoja invalidska prava ostvaruju preko Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Najčešće vrste oštećenja kod osoba s invaliditetom su oštećenja lokomotornog sustava te duševni poremećaji. Među njima su najčešće dorzopatije te neurotski poremećaji vezani uz stres.

Ljudska prava i prava pacijenata

Prava djeteta Već je 1959. godine Generalna skupština UN-a usvojila Deklaraciju o pravima djeteta, a 1989. godine usvojila i Konvenciju o pravima djeteta. Vlada RH je 2006. donijela Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece. Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost, nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta. Dijete označava svaku osobu mlađu od 18 godina. Svakom djetetu priznaje se pravo na: •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• ••

život državljanstvo nacionalnost život s roditeljima slobodno izražavanje svojih stavova slobodu izražavanja slobodu misli, savjesti i vjere zaštitu od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, ozljeda ili zloporaba, zanemarivanja ili zapuštenosti, zlostavljanja ili iskorištavanja, uključujući spolno zlostavljanje posebnu zaštitu i pomoć države u slučaju da mu je privremeno ili trajno uskraćena obiteljska sredina da dijete s teškoćama u duševnom ili tjelesnom razvoju treba voditi ispunjen i pristojan život u uvjetima koji jamče dostojanstvo, jačajući djetetovo oslanjanje na vlastite snage i olakšavajući njegovo djelatno sudjelovanje u zajednici pružanje besplatne pomoći djetetu s teškoćama u razvoju posebne potrebe uživanje najviše moguće razine zdravlja i na olakšice glede ozdravljenja i oporavka socijalnu sigurnost, uključujući socijalno osiguranje životni standard primjeren njegovu tjelesnom, duševnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju obrazovanje odmor i slobodno vrijeme, na igru i razonodu primjerenu njegovoj dobi, kao i na slobodno sudjelovanje u kulturnom životu i umjetnostima zaštitu od gospodarskog izrabljivanja zaštitu od svakog oblika spolnog izrabljivanja i zlostavljanja zaštitu od svih drugih oblika izrabljivanja koji na bilo koji način štete dobrobiti djeteta.

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Država će se pobrinuti da: •• niti jedno dijete ne bude podvrgnuto mučenju ili drugom okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni •• niti jednom se djetetu neće nezakonito i proizvoljno oduzeti sloboda •• sa svakim djetetom kojemu je oduzeta sloboda postupat će se ljudski i s poštovanjem prirođenog dostojanstva svakog ljudskog bića, uzimajući u obzir potrebe osoba te dobi •• se poduzmu sve odgovarajuće mjere za promicanje tjelesnoga i duševnog oporavka i vraćanja u društvo djeteta koje je žrtva bilo kojeg oblika zapostavljanja, izrabljivanja ili zlostavljanja.

Ponovimo! •• Pacijent ima uvijek pravo tražiti drugo stručno mišljenje o svome zdravstvenom stanju. •• Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a proklamira da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. •• Vulnerabilne skupine su skupine s povećanim rizikom ranjivosti, osjetljivosti i skupine koje su podložne utjecaju okoline. •• U Hrvatskoj je prema popisu stanovništva iz 2017. godine bilo oko 512.000 osoba s invaliditetom (oko 12 % od ukupne populacije). •• Osoba s invaliditetom je osoba koja ima trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak sposobnosti obavljanja neke fizičke aktivnosti ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi, nastale kao posljedica oštećenja zdravlja. •• Oštećenje zdravlja je nedostatak, gubitak ili nepravilnost anatomske građe, fiziološke ili psihičke funkcije. •• Invaliditet je trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak (što proizlazi iz oštećenja zdravlja) sposobnosti obavljanja neke fizičke aktivnost ili psihičke funkcije. •• Invalidne osobe imaju prava iz područja: socijalne skrbi, zdravlja, mirovinskog sustava, odgoja i obrazovanja, profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja i rada, pristupačnosti, mobilnosti, kulture, turizma, političkog i javnog života, poreznog sustava, carinskog sustava i sustava branitelja. •• Dijete označava svaku osobu mlađu od 18 godina. •• Prava djeteta utvrđena su Deklaracijom o pravima djeteta i Konvencijom o pravima djeteta. •• Neka od prava djeteta su pravo na: život, državljanstvo, nacionalnost, život s roditeljima, slobodno izražavanje svojih stavova, slobodu izražavanja, slobodu misli, savjesti i vjere, zaštitu od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja i dr. Ljudska prava i prava pacijenata

Pitanja za provjeru znanja: 1. 2. 3. 4. 5.

Ima li pacijent pravo na drugo mišljenje? Kojim dokumentom UN-a su zaštićena ljudska prava i zagarantirana jednakost? Koje su osobe uključene u vulnerabilne skupine? Koliko u RH ima invalidnih osoba? Kojim su dokumentima UN-a utvrđena prava djeteta?

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

5. Dodatak SADRŽAJ Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 Etički kodeks medicinskih sestara. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80

Odnos prema pacijentu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Suradnja s timom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Profesionalna tajna. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Trajno usavršavanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Ugled struke. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Zaštita pacijenta od rizika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Osiguranje od odgovornosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Rješavanje etičkih pitanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Odnos medicinske sestre prema drugim medicinskim sestrama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 Odnos prema HKMS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Ishodi učenja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

objasniti kako se provodi poboljšanje kvalitete u zdravstvu navesti koliko je dionika uključeno u poboljšanje kvalitete u zdravstvu objasniti orijentiranost zdravstvene skrbi prema pacijentu objasniti i primijeniti sljedivost zdravstvenog postupka objasniti čemu služi akreditacijski postupak navesti neke etičke norme kojih se mora pridržavati medicinska sestra objasniti osobnu odgovornost medicinske sestre za njezin rad primijeniti odnos prema pacijentu, čuvanje profesionalne tajne, suradnju s timom, trajno usavršavanje, zaštitu pacijenta od rizika i čuvati ugled struke 9. objasniti zbog čega je korupcija neprihvatljiva društvena pojava, osobito u zdravstvu 10. objasniti što je izvanredno stanje 77

S obzirom na to da se radi o Zakonu i etičkom kodeksu koji su donijeti prije nekoliko godina, nisu u aktualnom kurikulu za obrazovanje medicinskih sestara / medicinskih tehničara opće njege. Kako je rad u zdravstvu nezamisliv bez pridržavanja mnogih etičkih načela i neprekidnog unaprjeđenja kvalitete zdravstvene skrbi, nužno je na kraju upoznati se i s tim područjem kako bi rad zdravstvenih djelatnika uvijek bio na visokoj etičkoj razini uz ispunjavanje svih kriterija kvalitete.

Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite Zdravlje je bitan čimbenik kvalitete života i razvoja društva. Svjetska zdravstvena organizacija definira kvalitetu kao „zdravstvenu uslugu koja po svojim obilježjima zadovoljava zadane ciljeve, a sadašnjim stupnjem znanja i dostupnim resursima ispunjava očekivanja bolesnika da dobije najbolju moguću skrb uz minimalni rizik za njegovo zdravlje i blagostanje“. Posljednjih godina događaju se sve veće promjene u zdravstvenoj zaštiti pacijenata. Danas je doprinos zdravstvenih djelatnika sve značajniji u cjelokupnom sustavu zdravstva. Medicina svake godine napreduje i pridaje se sve veći značaj brizi za kvalitetom u liječenju pacijenata. Cilj nove zdravstvene politike je očuvanje i unaprjeđenje zdravlja te produljenje trajanja i kvalitete života populacije i pojedinaca. U zemljama EU-a pravo je svake članice definirati svoj zdravstveni sustav odgovarajućim mjerilima kvalitete. Tako se primjenjuju norme kvalitete i u zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske. Poboljšanje kvalitete u zdravstvu provodi se radi osiguranja učinkovite, djelotvorne, jednako visokokvalitetne i jednako dostupne zdravstvene zaštite u svim zdravstvenim djelatnostima, na svim razinama zdravstvene zaštite i na cijelom području Republike Hrvatske. Poboljšavanje kvalitete u zdravstvu provodi se kroz poboljšavanje zdravstvene infrastrukture, nabavkom nove opreme i instrumenata, kroz edukaciju liječnika i ostalog zdravstvenog osoblja. Provođenje unutrašnjeg nadzora i provođenje kontrole od strane vanjskih audita (kontrolora) nužna je pretpostavka poboljšanja kvalitete. Kvalitetna zdravstvena usluga jest potpuno zadovoljenje potreba onih koji najviše trebaju zdravstvene usluge, a to su pacijenti. Cilj poboljšavanja kvalitete u zdravstvu je što kvalitetnije liječenje pacijenata. Kvalitetna usluga u zdravstvu ogleda se u sigurnosti, učinkovitosti, raspoloživosti, djelotvornosti, dostupnosti, efikasnosti, pravičnosti, prikladnosti. Kada se želi poboljšati kvaliteta u zdravstvu, potrebno je sagledati utjecaj kvalitete na sve uključene (tri) strane. Kako poboljšati kvalitetu u zdravstvu (1) vezanu za pacijente, kako poboljšati kvalitetu u zdravstvu (2) vezanu za zdravstvene djelatnike i kako poboljšati kvalitetu u zdravstvu (3) vezanu za upravu zdravstvenih ustanova? Da bi se uspjelo učinkovito poboljšavanje kvalitete u zdravstvu potrebno je objediniti sve uključene strane, tj. pacijente, zdravstvene djelatnike i upravu zdravstvenih ustanova.

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Etički kodeks medicinskih sestara Riječ etika dolazi od grčke riječi ethikos (moralan, ćudoredan) i ethos (običaj, narav, karakter). Etika je filozofska disciplina koja obuhvaća sustav moralnih načela, temeljnih vrijednosti i normi ponašanja kao kriterija procjene ispravnoga i neispravnoga, dobroga i lošega. Govoreći o etici, najvažnija je individualna ili osobna etika pojedinca koja predstavlja njegova moralna načela, vrijednosti i uvjerenja prema kojima se ponaša i u svom profesionalnom dijelu života. Kao dio profesionalne medicinske etike, razvija se i etika medicinskih sestara. Sestrinska se etika, baš kao i medicinska, po svom području proučavanja i interesa ubraja u primijenjenu etiku. Svi medicinski radnici, a osobito medicinske sestre, koje uz pacijenta provode najviše vremena od svih ostalih profila, imaju obvezu savjesno raditi svoj posao liječenja bolesnika, ali uz to postoji i pravna dužnost, a to je pružiti medicinsku usluge uz obvezu poštovanja moralnih i etičkih načela zdravstvene struke. Etika u sestrinstvu utvrđuje vrijednosne kriterije dobroga ljudskog djelovanja i ispravnog ponašanja sestara u kompleksnom procesu skrbi i njege bolesnika. Etika sestrinstva, temeljena na skrbi, najsigurniji je put da sestrinstvo kao autonomna zdravstvena profesija ostane vjerna svojim originalnim idealima. Uz Zakon o sestrinstvu, jedan od osnovnih akata kojih se moraju pridržavati medicinske sestre u svojem radu i u odnosu s pacijentima i drugim djelatnicima u zdravstvu jest etički kodeks njihove struke. Medicinska sestra koja obavlja svoju djelatnost dužna je učlaniti se u Hrvatsku komoru medicinskih sestara (HKMS), biti upisana u Registar i imati odobrenje za samostalan rad. Medicinska sestra mora se pridržavati sljedećih etičkih normi: •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• ••

poštovati pacijenta kao ljudsko biće poštovati pravo pacijenta na njegov fizički i mentalni integritet poštovati osobnost i privatnost pacijenta poštovati njegov svjetonazor, moralna i vjerska uvjerenja provjeriti da je pacijent dao pristanak na liječenje čuvati profesionalnu tajnu surađivati s ostalim članovima tima održavati svoje stručno znanje i sposobnost biti osoba od povjerenja prepoznati rizik kod pacijenta i svesti ga na najmanju moguću razinu štititi i podržavati zdravlje pacijenta održavati i povećavati dobar ugled profesije medicinske sestre.

Medicinska sestra osobno je odgovorna za svoj rad, bez obzira na savjete ili upute drugih. 80

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Ako se neki problem ne može riješiti na kolegijalan i neformalan način, tada je medicinska sestra dužna izvijestiti HKMS. Medicinska sestra se ne smije baviti prijavama koje imaju za cilj nekoga povrijediti i poniziti, a ne zaštititi struku. Medicinska sestra dužna je surađivati s tijelima HKMS-a.

Odnos medicinske sestre prema drugim medicinskim sestrama Medicinska sestra mora se odnositi prema drugim medicinskim sestrama na način kako bi željela da se one odnose prema njoj. Svojim učiteljicama iskazivat će poštovanje i zahvalnost za znanje, vještine i odgoj koje je od njih primila. Ako druga medicinska sestra zatraži od nje stručni savjet ili pomoć, pružit će joj pomoć nesebično i prema svojem najboljem znanju.

Odnos prema Hrvatskoj komori medicinskih sestara Medicinska će sestra HKMS smatrati svojom stručnom maticom, čuvajući i promičući joj ugled. Medicinska sestra dužna je poštovati opće akte i sve druge upute i odluke Komore i na vrijeme ispunjavati sve obveze prema Komori. Poštovanje odredaba ovog Kodeksa obveza je svih medicinskih sestara.

Korupcija u zdravstvu I, nakraju, nužno je reći nekoliko riječi o vječitoj temi koja je povezana s pružanjem zdravstvenih usluga. Radi se o problemu korupcije koji ne treba zanemarivati, ali niti preuveličavati. U svojoj analizi stanja u RH u Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva tom problemu zakonodavac je posvetio potrebnu pozornost. Tamo je istaknuto da sustav zdravstva i pružanje zdravstvene zaštite ovisi o učinkovitom kombiniranju financijskih i ljudskih resursa te pružanja pravovremenih i pravilno alociranih usluga. Navedeno podrazumijeva postojanje sustava koji bi mobilizirao i raspodjeljivao resurse, obrađivao informacije i u skladu s time djelovao i poticao sve sudionike sustava na pravilno, pošteno i učinkovito djelovanje. Dobro upravljanje ključ je uspješnog djelovanja takvog sustava. Korupcija je štetna društvena pojava koja narušava osnovne društvene vrijednosti i stoga je potrebno ulagati napore u njezino aktivno suzbijanje. Zloporaba povjerene moći za stjecanje vlastite koristi smatra se korupcijom u najširemu smislu. Dodatak

Podmićivanje, pak, jest nuđenje, davanje, primanje ili omogućavanje davanja neke vrijednosti (novčane, materijalne i sl.) kako bi se utjecalo na djelovanje službene osobe u javnoj službi. Dakle, mito i korupcija postoje samo unutar sustava, i to u onim dijelovima sustava gdje on ne izvršava svoje dužnosti. Drugim riječima: loš sustav omogućuje slobodan prostor za mito i korupciju. Transparency International daje opću definiciju korupcije kao zloupotrebu javnih ovlasti radi osobnog dobitka. Hrvatska je za 2019. godinu na Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, na ljestvici od 180 država, na 63. mjestu, čime se nastavio trend opadanja indeksa koji je najbolju vrijednost dosegao 2008. godine. Među državama EU od nas su korumpiranije Rumunjska, Mađarska te Bugarska. Najpovoljnije su u Europi ocijenjene Danska, Finska, Švedska i Švicarska. Kao najkorumpiranije države u svijetu navode se Sirija, Južni Sudan i Somalija. Porast korupcije diljem svijeta objašnjava se netransparentnim financiranjem političkih stranaka, slabljenjem demokracije i demokratskih institucija, smanjivanjem građanskih sloboda i prostora za civilno društvo.

Korupciju u zdravstvu Transparency International definira kao zloupotrebu povjerenja kojeg daje položaj. Takva definicija korupcije veoma dobro pokriva nečasna djela bolnica, liječnika te ostalih djelatnika u zdravstvu koji općenito imaju visok društveni i profesionalni status i od kojih se očekuje da svoj profesionalni sud donose neovisno o privatnim financijskim interesima. Analiza Transparency Internationala pokazuje da je zdravstvo veoma podložno korupciji i to u čitavom svijetu. Korupcije ima i u privatnim kao i državnim zdravstvenim sustavima, u siromašnima kao i u bogatima, u tehnički sofisticiranima kao i najprimitivnijima. Dokazano je da razina korupcije ovisi i o izgrađenosti pravnog sustava zemlje kao i normama koje se poštuju u neformalnim institucijama. Vrijednosti, društvene mreže, običaji i načini ophođenja sa sudionicima poslovnog procesa determiniraju naklonjenost korupciji. Što se formalnih institucija tiče, istraživanja su pokazala da će korupcija biti veća što je povjerenje u sudstvo i pravni sustav manje. Korupcija će postojati dok su god koristi od korumpiranog djelovanja veće od troškova i rizika koje takvo ponašanje nosi. Upravo zato je potrebno strogo sankcionirati svako protuzakonito i korumpirano djelovanje. Korupcija u zdravstvenom sektoru odraz je različitih strukturnih problema, a među glavne motive postojanja korupcije u zdravstvu ubrajaju se: slaba ili nepostojeća regulacija, prekomjerna regulacija sustava, manjak odgovornosti, niske plaće, ograničena ponuda usluga i slično. Nesumnjivo jest da korupcija šteti zdravlju, a osobito je 84

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

•• pad morala u sustavu i njegovoj okolici •• negativan utjecaj na makroekonomiju •• usporavanje razvoja privatnih ustanova. Neovisno u kojem se obliku korupcija pojavljuje, nužno je osigurati kvalitetno upravljanje, jasan zakonski okvir te praćenje i nadzor djelovanja svih aktera unutar sustava. A ovome služi i proučavanje zakonske regulative u socijalnom i zdravstvenom sustavu Hrvatske, s posebnim osvrtom na pitanje kvalitetnog obavljanja svih oblika zdravstvene skrbi, uz pridržavanje načela zakonitosti struke i izvođenja pojedinih funkcija sukladno pravilima struke uz pridržavanje etičkih načela.

Zakonodavna osnova izvanrednog stanja Pandemija COVID-19, koja je započela potkraj 2019., a proširila se po čitavom svijetu tijekom 2020. godine, zahvatila je i Hrvatsku. Prvi bolesnik registriran je 25. veljače 2020., a epidemija je proglašena u travnju iste godine. S porastom broja zaraženih rastao je i broj oboljelih koji su liječeni u bolnicama. Zbog težine kliničke slike mnogi su liječeni na respiratoru. Te godine registrirano je ukupno 3.600 umrlih. Prosječni mortalitet u populaciji se kretao oko 1/1000 stanovnika, dok je letalitet kod oboljelih bio 1,8 %. Smrtnost među starijim dobnim skupinama bila je izraženija, dok je smrtnost bolesnika liječenih na respiratoru bila viša od 70 %. Zbog brzog prijenosa virusa unutar populacije i ozbiljnih posljedica te ugroze funkcioniranja države, nužno su ograničene neke slobode zagarantirane Ustavom RH. To je dovelo do protesta nekih skupina koje su iskazivale nepovjerenje u mjere koje se poduzimaju na suzbijanju pandemije, osobito one kojima se ograničava sloboda kretanja stanovnika. Nezadovoljstvo je kulminiralo zahtjevom za preispitivanje ustavnosti pojedinih mjera koje je uvodio Stožer civilne zaštite RH, a na prijedlog epidemiologa. Ustavni sud je svojim rješenjem odbio prijedloge za ocjenu ustavnosti pojedinih odluka Stožera civilne zaštite RH, proglasivši ih ustavnima. Ustav RH navodi: U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. Prema doktrini iz pravne literature izvanrednim stanjem smatra se: 1. rat, odnosno neposredna ratna opasnost; 2. pobune, nemiri i slični unutarnji pokreti; 3. velike elementarne nepogode, kao što su katastrofalni potresi, poplave, šumski i drugi požari i epidemijska oboljenja ljudi (ali i flore i faune). Krajem 2020. godine donijete su dopune i izmjene Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. U poglavlju o sigurnosnim mjerama za zaštitu pučanstva od 86

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

zaraznih bolesti navodi se: „Radi sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti, na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ministar zdravstva može narediti posebne sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti. Između ostalog može narediti: •• osnivanje karantene •• zabranu putovanja u državu u kojoj postoji epidemija određene bolesti •• zabraniti kretanja osoba, odnosno ograničenje kretanja u zaraženim i neposredno ugroženim područjima •• izolaciju osoba u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru (samoizolacija) •• obvezu pravilnog nošenja maske za lice ili medicinske maske •• zabranu ili ograničenje održavanja javnih događanja i/ili okupljanja •• zabranu ili ograničenje održavanja privatnih okupljanja. Kako bi se država bolje organizirala za borbu protiv posljedica elementarnih katastrofa (osobito potresa koji je u ožujku 2020. zadesio grad Zagreb, a krajem godine područje Banovine) i pandemije dopunjen je Zakon o sustavu civilne zaštite. Izvanredno stanje je nastupanje posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu. U tim slučajevima Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donosi odluke i upute koje provode stožeri civilne zaštite jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Odluke i upute donose se radi zaštite života i zdravlja građana, očuvanja imovine, gospodarske aktivnosti i okoliša te ujednačavanja postupanja pravnih osoba i građana. Spomenutom ustavnom odredbom, kao i novim zakonskim rješenjima, u Hrvatskoj su stvoreni preduvjeti za organiziranu i uspješnu borbu protiv životne ugroze za stanovništvo i posljedica koja mogu nastati nakon elementarnih katastrofa ili širenja opasnih zaraznih bolesti.

Dodatak

Ponovimo! •• Kvaliteta zdravstvene zaštite jest rezultat mjera koje se poduzimaju sukladno suvremenim spoznajama u zdravstvenim postupcima, a koje osiguravaju najviši mogući povoljan ishod liječenja i smanjenje rizika za nastanak neželjenih posljedica za zdravlje ljudi. •• Svi nositelji zdravstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj obvezni su uspostaviti, razvijati i održavati sustav za osiguranje i poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite sukladno planu i programu mjera. Akreditacija se izdaje na četiri godine, što znači da je podložna stalnoj provjeri. •• Poboljšavanje kvalitete u zdravstvu provodi se kroz poboljšavanje zdravstvene infrastrukture, nabavkom nove opreme i instrumenata, kroz edukaciju liječnika i ostalog zdravstvenog osoblja. •• Kada se želi poboljšati kvaliteta u zdravstvu, potrebno je sagledati utjecaj kvalitete na sve uključene (tri) strane: kako poboljšati kvalitetu u zdravstvu (1) vezanu za pacijente, kako poboljšati kvalitetu u zdravstvu (2) vezanu za zdravstvene djelatnike i kako poboljšati kvalitetu u zdravstvu (3) vezanu za upravu zdravstvenih ustanova. •• Orijentiranost prema pacijentu podrazumijeva da je dobrobit pacijenta temeljno polazište za odluku o zdravstvenim postupcima, što uključuje njegovo pravo na suodlučivanje u cilju unaprjeđenja kvalitete njegova života. •• Sljedivost zdravstvenog postupka je rezultat mjera koji se postiže dokumentiranjem u provođenju zdravstvenih postupaka i analiziranjem medicinskih rezultata tih postupaka u cilju poboljšanja kvalitete zdravstvene zaštite. •• Akreditacijski postupak je postupak procjenjivanja kvalitete rada zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno privatnih zdravstvenih radnika na osnovi ocjene sukladnosti njihova rada s utvrđenim optimalnim standardima za djelatnost koju obavljaju. •• Medicinska sestra mora se pridržavati sljedećih etičkih normi (ovdje su navedene samo neke): poštovati pacijenta kao ljudsko biće, poštovati pravo pacijenta na njegov fizički i mentalni integritet, poštovati osobnost i privatnost pacijenta, poštovati njegov svjetonazor, moralna i vjerska uvjerenja, provjeriti da je pacijent dao pristanak na liječenje, čuvati profesionalnu tajnu. •• Glavne posljedice korupcije po zdravstveni sustav su: smanjivanje sredstava, pad kvalitete skrbi, pad dostupnosti medicinskih usluga, stvaranje nejednakosti, porast troškova, pad morala, negativan utjecaj na makroekonomiju i usporavanje razvoja privatnih ustanova. •• Izvanrednim stanjem smatra se nastupanje posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu.

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Pitanja za provjeru znanja: 1. Što je to kvaliteta zdravstvene zaštite? 2. Koja je uloga Ministarstva zdravstva u vezi davanja akreditacije u zdravstvu? 3. Je li u nas obvezna uspostava sustava za osiguranje i poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite? 4. Kako se provodi poboljšanje kvalitete u zdravstvu? 5. Što podrazumijeva pojam „orjentiranost prema pacijentu“? 6. Što je to sljedivost zdravstvenog postupka? 7. Što je akreditacijski postupak? 8. Kojih se etičkih normi mora pridržavati medicinska sestra? 9. Koje su moguće posljedice korupcije po zdravstveni sustav? 10. U kojm se slučajevima mogu ograničiti pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom?

Dodatak

Literatura 1. Anderson G, Sotir Hussey P. Influencing government policy. U: Pencheon D, Guest C, Melzer D, Muir Gray JA (urednici). Oxford Handbook of Public Health. Oxford University Press, 2006. 2. Etički kodeks medicinskih sestara. Hrvatska komora medicinskih sestara, 2005. 3. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. MU 18/97, 2/10. 4. Izvješće o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Hrvatski zavod za javno zdravstvo: Zagreb, 2017. 5. Konvencija o pravima djeteta. 6. Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine. Vlada Republike Hrvatske, 2006. 7. Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012. – 2020. Vlada RH, 2012. 8. Omejec J. Izvanredna stanja u pravnoj teoriji i ustavima pojedinih zemalja. Pravni vjesnik. 1996;12(1-4):172-196. 9. Opća deklaracija o ljudskim pravima. 10. Plan i program mjera zdravstvene zaštite, NN 62/05. 11. Pravilnik o mjerilima i postupcima za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koje su nesposobne za samostalan život i rad i koje nemaju sredstava za uzdržavanje, a koje to pravo ne mogu ostvariti po drugoj osnovi. NN 39/02. 12. Puljiz V. Reforme sustava socijalne politike u Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku. 2001:8(2):159-180. 13. Puntarić D, Stašević I, Ropac D. Javno zdravstvo. Medicinska naklada, Hrvatsko katoličko sveučilište: Zagreb, 2017. 14. Registar prava osoba s invaliditetom. (dostupno na: https://drugo-lice-invalidnosti.org/images/files/Registar %20prava.pdf) 15. Rješenje Ustavnog suda RH. NN 105/20. 16. Ropac D, Stašević I. Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo. Medicinska naklada, Hrvatsko katoličko sveučilište: Zagreb, 2018. 17. Statistika tržišta rada. Hrvatski zavod za zapošljavanje, 2019. 18. Stašević I. Osnove socijalnog i zdravstvenog zakonodavstva. Veleučilište u Bjelovaru: Bjelovar, 2017. 19. Šućur Z. Prihodi i troškovi kućanstava u Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku.1999;6(34):349-353. 20. Ustav Republike Hrvatske. NN 56/90, 113/2000, 28/01, 76/2010, 5/14. 21. Zakon o dopuni Zakona o sustavu civilne zaštite. NN 31/20. Literatura

22. Zakon o hrvatskom registru osoba s invaliditetom. NN 64/01. 23. Zakon o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti. NN 121/03, 117/08. 24. Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite. NN 118/18. 25. Zakon o liječništvu. NN 121/03; 117/08. 26. Zakon o ljekarništvu. NN 121/03, 142/06, 35/08, 117/08. 27. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju. NN 150/2008 te brojne dopune zaključno s NN 57/12, 80/13, 137/13, 98/19. 28. Zakon o sestrinstvu. NN 121/03, 117/08 i 57/11. 29. Zakon o socijalnoj skrbi. NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 98/19. 30. Zakon o zaštiti prava pacijenata. NN 169/04; 37/08. 31. Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. NN 144/20. 32. Zakon o zdravstvenoj zaštiti. NN 150/2008, 70/12, 82/13, 159/13, 22/14,154/14, 100/18. 33. Walt G, Gilson L. Reforming the health sector in developing countries: The central role of policy analysis. Health Policy and Planning. 1994;9:353-70. 34. Walt G, Shiffman J, Schneider H, Murray SF, Brugha R, Gilson L. „Doing“ health policy analysis: methodological and conceptual reflections and challenges. Health Policy Plan. 2008;23(5):308-17. doi: 10.1093/heapol/czn024.

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Pojmovnik Akreditacijski postupak je postupak procjenjivanja kvalitete rada zdravstvene ustanove na osnovi ocjene sukladnosti njihova rada s utvrđenim optimalnim standardima za djelatnost koju obavljaju. Beskućništvo je stanje u kojemu se nalaze ljudi koji nemaju mogućnost adekvatnog stanovanja, odnosno žive u nestandardnim objektima koji se ne mogu smatrati domom ili žive „na cesti“. Bolnica je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnost dijagnostike, liječenja, medicinske rehabilitacije i zdravstvene njege bolesnika te osigurava boravak i prehranu bolesnika. Cilj zdravstvene politike je produljivanje očekivanoga trajanja života te poboljšanje njegove kvalitete. Dijete označava svaku osobu mlađu od 18 godina. Djelatnost medicinske sestre obuhvaća sve postupke, znanja i vještine zdravstvene njege. Etika je filozofska disciplina koja obuhvaća sustav moralnih načela, temeljnih vrijednosti i normi ponašanja kao kriterija procjene ispravnoga i neispravnoga, dobroga i lošega. Etika sestrinstva utvrđuje vrijednosne kriterije dobroga ljudskog djelovanja i ispravnog ponašanja sestara u kompleksnom procesu skrbi i njege bolesnika.

Hendikep je stanje koje proizlazi iz nekoga trajnog oštećenja ili invaliditeta, ograničavajući ili sprječavajući izvršenje uobičajenih aktivnosti. Hitno stanje je ono stanje kod kojega bi zbog nepružanja liječničke pomoći mogle nastati trajne štetne posljedice po zdravlje (invaliditet) ili po život bolesnika. Indeks starosti pokazuje omjer broja starijih od 60 godina i mladih u dobi do 19 godina. Indikatori socijalnog stanja su broj umirovljenika, broj nezaposlenih, broj siromašnih, rasprostranjenost pojave socijalne patologije. Intervencija označava skup mjera koje se poduzimaju kako bi se uklonio ili smanjio rizik razvoja određene bolesti, odnosno skup mjera koje se poduzimaju kako bi se izliječila, zaustavila ili usporila bolest te na taj način spriječilo njezino razvijanje, posljedični invaliditet ili smrt. Invaliditet je trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak (što proizlazi iz oštećenja zdravlja) sposobnosti obavljanja neke fizičke aktivnost ili psihičke funkcije. Izvanredno stanje je događaj ili stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, Pojmovnik

gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu.

ljanje liječničke djelatnosti na području RH.

Klinički pokazatelji kvalitete su sredstva mjerenja u obavljanju zdravstvenih postupaka određenih vrijednostima koje služe za prikazivanje rezultata tih postupaka.

Liječnik je zdravstveni radnik sa završenim medicinskim fakultetom i stečenim nazivom doktor medicine.

Kodeks medicinske etike i deontologije – polazeći od humanističkih načela i temeljnih vrijednosti društva, utvrđuje načela i pravila kojih se liječnici moraju pridržavati pri obavljanju svog zvanja. Komora medicinskih sestara je strukovna samostalna organizacija medicinskih sestara. Kontekst zdravstvene politike označava sustavne čimbenike koji mogu imati utjecaj na zdravstvenu politiku. Korupcija je zloporaba javnih ovlasti radi osobnog dobitka. Krizno stanje je bilo koji događaj koji predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju ljudi u zajednici te uzrokuje ili bi mogao uzrokovati takav broj ili vrstu žrtava koje nije moguće zbrinuti redovitom organizacijom rada. Kvalitetna zdravstvena usluga je potpuno zadovoljenje zdravstvenih potreba pacijenata. Kvaliteta zdravstvene zaštite je rezultat mjera koje se poduzimaju sukladno suvremenim spoznajama u zdravstvenim postupcima, a koje osiguravaju najviši mogući povoljan ishod liječenja i smanjenje rizika za nastanak neželjenih posljedica za zdravlje ljudi. Licencija je odobrenje za samostalni rad kojim se dokazuje stručna osposobljenost liječnika za samostalno obav94

Lječilište je zdravstvena ustanova u kojoj se prirodnim ljekovitim izvorima provodi preventivna zdravstvena zaštita, specijalistička i bolnička rehabilitacija. Ljekarnička djelatnost osigurava opskrbu lijekovima i njihovu izradu te opskrbu medicinskiim proizvodima. Ljekarnički radnici su zdravstveni radnici koji imaju obrazovanje farmaceutskog usmjerenja i neposredno pružaju ljekarničke usluge. Medicinska dokumentacija je dokumentacija koja se vodi u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva, koja u svakom trenutku može pružiti dostatne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovu liječenju. Nacionalna bolnica je klinička ustanova u kojoj se najsloženiji oblici zdravstvene zaštite pružaju i u kojoj se obavlja nastava visokih učilišta i znanstveni rad za djelatnosti za koje je osnovana. Očekivano trajanje života je broj godina koje pojedinac u određenoj dobi može očekivati da će doživjeti uz trenutne razine smrtnosti. Odobrenje za samostalan rad javna je isprava koju prema posebnome zakonu izdaje nadležna komora nakon dobivenog uvjerenja zdravstvenog radnika o položenom stručnom ispitu.

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Kazalo pojmova A

akreditacijski postupak 79 alkoholizam 13

etičke norme 80 etički kodeks 80 etika sestrinstva 80 etika 80

B beskućnici 13 blokirani 13 bolnica 23 bolnička ljekarna 41

F farmaceutski tehničar 42 financiranje zdravstvenog sustava 49

cilj zdravstvene politike 3 cjeloživotno obrazovanje 29

Galenski laboratorij 41

Č članovi obitelji osiguranika 44

D Deklaracija o ljudskim pravima 69 dijete 74 djelatnost medicinske sestre 33 dom zdravlja 22 dopunska lista lijekova 46 dopunsko zdravstveno osiguranje 49 drugo mišljenje 67 državni zdravstveni zavodi 24 dužnosti medicinske sestre 36

H hendikep 72 hitno stanje 31 Hrvatska komora medicinskih sestara 31

I indeks starosti 11 indikatori socijalnog stanja 10 intervencija 58 invaliditet 72 izvanredno stanje 26, 86

K klinički pokazatelji kvalitete 79 kodeks medicinske etike 32 Kazalo pojmova

komora 38 koncesija 25 korupcija 83, 84 krizna situacija 26 krizni stožer 26 kvaliteta zdravstvene zaštite 79

liječnička tajna 32 liječnik 31

oblici zdravstvenog osiguranja 43 obvezno zdravstveno osiguranje 43 ocjena radne sposobnosti 47 očekivano trajanje života 12 osigurana osoba 44 osnovna lista lijekova 46 osoba s invaliditetom 72 oštećenje zdravlja 72 ozljeda na radu 45

lječilište 24 ljekarnička djelatnost 41 ljekarnička skrb 41 ljekarnički radnici 42 ljudska prava 70

pacijent 66 podmićivanje 84 poliklinika 23 populacijska kretanja 11 povreda radne dužnosti 38 prava djeteta 74 prava i slobode 70 prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja 44 prava osoba s invaliditetom 71 prava pacijenata 66 pravičnost u zdravstvu 4 pravila zdravstvene struke 28 prevencija bolesti 57 primarna prevencija 58 prirodno kretanje 11 pristanak obaviještenog 68 pristupačnost zdravstva 4 privatna praksa 22 priziv savjesti 33 profesionalna bolest 44 profesionalna tajna 28 promicanje zdravlja 57 prosječna životna dob 11

M medicinska dokumentacija 38 medicinsko-biokemijska djelatnost 40 mjere zdravstvene zaštite 53

N nacionalna bolnica 24 načela medicinsko-biokemijske djelatnosti 40 načela zdravstvene zaštite 54 načelo jednakosti 43 načelo solidarnosti 43 načelo uzajamnosti 43 naknada štete 50 naknada troškova prijevoza 46 naknada za bolovanje 47 nezaposlenost 9 novčane naknade 46

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Ina Stašević, Darko Ropac / SOCIJALNO I ZDRAVSTVENO ZAKONODAVSTVO I PRAVNI ASPEKTI SKRBI, udžbenik za četvrti razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege

Izdavač MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB, Cankarova 13 Za izdavača MARIJA ELJUGA Urednica ANĐA RAIČ, prof. Lektura i korektura ANĐA RAIČ, prof. Grafička obrada MAJA MRAVEC Naslovnicu oblikovao Marijan Zafron Tisak Medicinska naklada, Zagreb

ISBN

9 7 8 - 9 5 3 -1 7 6 - 9 3 4 -1

Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi

Articles inside

2. Zakonski propisi

3. Mjere zdravstvene zaštite