Zdravstvena njega - opća

Page 1

B I B L I O T E K A

S R E D N J O Š K O L S K I

U D Ž B E N I C I

Mate Maretić, Iva Filipušić, Aleksandra Vidoša

ZDRAVSTVENA NJEGA – OPĆA UDŽBENIK ZA TREĆI RAZRED MEDICINSKE ŠKOLE ZA ZANIMANJE MEDICINSKA SESTRA OPĆE NJEGE / MEDICINSKI TEHNIČAR OPĆE NJEGE


Mate Maretić, Iva Filipušić, Aleksandra Vidoša / ZDRAVSTVENA NJEGA – OPĆA udžbenik za treći razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege


MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB BIBLIOTEKA SREDNJOŠKOLSKI UDŽBENICI Mate Maretić, Iva Filipušić, Aleksandra Vidoša / ZDRAVSTVENA NJEGA – OPĆA udžbenik za treći razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege

Autori: Mate Maretić, mag. med. techn., Škola za medicinske sestre Vrapče Iva Filipušić, mag. med. techn., Škola za medicinske sestre Vrapče Aleksandra Vidoša, dipl. med. techn., Škola za medicinske sestre Vrapče

Recenzenti: Snježana Jušić, mag. med. techn., pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo, Opća bolnica Šibensko-kninske županije Miroslava Kičić, mag. med. techn, Škola za medicinske sestre Vinogradska, Predsjednica Društva nastavnika zdravstvene njege HUMS-a, Hrvatsko katoličko sveučilište dr. sc. Marija Ljubičić, mag. med. techn., glavna medicinska sestra Odjela za pedijatriju, viši predavač Sveučilišta u Zadru dr. sc. Ivica Matić, Škola za medicinske sestre Mlinarska prof. dr. sc. Siniša Opić, dekan Učiteljskog fakulteta, Sveučilište u Zagrebu doc. dr. sc. Jadranka Pavić, pročelnica Katedre za zdravstvenu njegu, Zdravstveno veleučilište u Zagrebu doc. dr. sc. Marino Vilović, dr. med., Sveučilište u Splitu, Medicinski fakultet, Katedra za patofiziologiju Đurđica Zlodi, mag. med. techn., pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo Klinike za ženske bolesti i porode, KBC Zagreb

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-176-986-0

© 2021 Medicinska naklada. Sva prava pridržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje, fotokopirati niti prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji način bez pismenoga dopuštenja autora i izdavača.


Mate Maretić, Iva Filipušić, Aleksandra Vidoša

Zdravstvena njega – opća

udžbenik za treći razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege

ZAGREB, 2021.



Suradnici Anja Bašak, mag. med. techn. mr. sc. Renata Bermanec, koordinatorica palijativne skrbi u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji, predsjednica Udruge Pomoć neizlječivima Međimurske županije, Hrvatsko katoličko sveučilište Monika Lovrek Seničić, mag. med. techn., Škola za medicinske sestre Vinogradska Branka Lujić, mag. med. techn., Škola za medicinske sestre Vrapče

Nikolina Matić, mag. med. techn., Škola za medicinske sestre Vrapče Veronika Miljanović-Vrđuka, mag. med. techn., Škola za medicinske sestre Vrapče dr. sc. Višnja Pranjić, Škola za medicinske sestre Vinogradska Senka Repovečki, mag.med.techn., Klinika za psihijatriju Vrapče dr. sc. Odilon-Gbènoukpo Singbo, Hrvatsko katoličko sveučilište

V



Sadržaj 1. Promatranje i fiziološka mjerenja ���������������������������������������������������������������������������������������������������� 1 1.1. Vanjski izgled bolesnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 1.1.1. Opći izgled. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 1.1.2. Koža. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 1.1.2.1. 1.1.2.2. 1.1.2.3. 1.1.2.4.

Boja kože. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Toplina kože. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Vlažnost i turgor kože. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Lezije kože. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

1.1.3. Izgled glave. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 1.1.3.1. Oblik glave. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 1.1.3.2. Promjene vlasišta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1.1.3.3. Oči. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 1.1.3.4. Lice bolesnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 1.1.3.5. Usna šupljina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

1.1.4. Vrat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 1.1.5. Prsni koš. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 1.1.6. Abdomen. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 1.1.7. Ekstremiteti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 1.1.8. Bol. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

1.2. Stanje svijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2.1. Poremećaji svijesti (budnosti). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2.2. Procjena stanja svijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2.3. Koma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

24 24 24 26

1.2.3.1. Intervencije medicinske sestre u bolesnika u komi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

1.2.4. Nesvjestica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 1.2.4.1. Intervencije medicinske sestre pri sprječavanju nesvjestice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

1.3. Vitalne funkcije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 1.3.1. Disanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 1.3.1.1. Anatomija i fiziologija dišnog sustava. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 1.3.1.2. Promatranje i mjerenje disanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 1.3.1.3. Pulsna oksimetrija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 1.3.1.4. Dispneja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 1.3.1.5. Patološki oblici disanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 1.3.1.6. Intervencije medicinske sestre u bolesnika s neučinkovitim disanjem. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 1.3.1.7. Respiratorne komplikacije i njihovo sprječavanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

1.3.2. Puls. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 1.3.2.1. Anatomija i fiziologija kardiovaskularnog sustava. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 1.3.2.2. Promatranje i mjerenje pulsa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

1.3.3. Arterijski krvni tlak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 1.3.3.1. Mjerenje arterijskoga krvnog tlaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48

1.3.4. Tjelesna temperatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 1.3.4.1. Regulacija tjelesne temperature. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 1.3.4.2. Mjerenje tjelesne temperature. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 1.3.4.3. Bilježenje tjelesne temperature . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 1.3.4.4. Intervencije medicinske sestre u bolesnika s povišenom tjelesnom temperaturom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 1.3.4.5. Intervencije medicinske sestre u bolesnika sa sniženom tjelesnom temperaturom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58

VII


1.3.5. Antropometrijska mjerenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 1.3.5.1. 1.3.5.2. 1.3.5.3. 1.3.5.4.

Mjerenje tjelesne visine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Mjerenje tjelesne težine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Mjerenje opsega. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Indeks tjelesne mase. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61

1.4. Prepoznavanje bolesnika čije se stanje pogoršava ���������������������������������������������������������������������������������������������������� 62 1.5. Vještine medicinske sestre potrebne za promatranje bolesnika i fiziološka mjerenja 64 1.5.1. Postupak procjene disanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 1.5.2. Postupak mjerenja zasićenosti krvi kisikom pulsnim oksimetrom �������������������������������������������������������������������������� 66 1.5.3. Postupak procjene pulsa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 1.5.4. Postupak mjerenja arterijskoga krvnog tlaka auskultacijom ������������������������������������������������������������������������������������ 68 1.5.5. Postupak mjerenja tjelesne temperature aksilarno �������������������������������������������������������������������������������������������������� 69 1.5.6. Postupak mjerenja tjelesne temperature rektalno �������������������������������������������������������������������������������������������������� 70 1.5.7. Postupak mjerenja tjelesne temperature na membrani timpani �����������������������������������������������������������������������������72 1.5.8. Postupak mjerenja tjelesne težine �������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������73 1.5.9. Postupak mjerenja tjelesne visine �������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������73

2. Pomoć pri tjelesnoj aktivnost ������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 77 2.1. Bolesnikova pokretljivost i njegovi položaji u krevetu �����������������������������������������������������������������������������������������������79 2.1.1. Promjena bolesnikova položaja u krevetu ����������������������������������������������������������������������������������������������������������������80 2.2. Prisilni položaji bolesnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 2.2.1. Fowlerov položaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 2.2.2. Trendelenburgov položaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 2.2.3. Kolemanov položaj (bočni položaj) ����������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 81 2.2.4. Quinckeov drenažni položaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 2.2.5. Ortopnoični položaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 2.5.6. Položaji bolesnika za pregled . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 2.3. Komplikacije izazvane dugotrajnim mirovanjem ������������������������������������������������������������������������������������������������������ 83 2.3.1. Dekubitus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 2.3.1.1. 2.3.1.2. 2.3.1.3. 2.3.1.4. 2.3.1.5. 2.3.1.6.

Rizični čimbenici za nastanak dekubitusa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 Stupnjevi dekubitusa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 Ljestvice za procjenu rizika od nastanka dekubitusa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 Mjere za sprječavanje nastanka dekubitusa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88 Antidekubitalna pomagala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Intervencije medicinske sestre u bolesnika s dekubitusom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

2.3.2. Tromboza, tromboflebitis. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 2.3.2.1. Intervencije medicinske sestre pri sprječavanju tromboflebitisa, tromboze i plućne embolije. . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 2.3.2.2. Intervencije medicinske sestre u bolesnika s venskom trombozom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

2.3.3. Kontrakture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 2.3.3.1. Intervencije medicinske sestre pri sprječavanju kontraktura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 2.3.4. Upala pluća – pneumonija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

2.3.5. Nesvjestica (sinkopa, kolaps). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

2.4. Prevencija pada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 2.5. Uporaba pomagala za kretanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 2.6. Vještine medicinske sestre potrebne za pomoć bolesniku pri tjelesnoj aktivnosti ������������������������������������������������ 99 2.6.1. Postupak promjene položaja nepokretnog bolesnika u krevetu ��������������������������������������������������������������������������100 2.6.2. Postupak premještanja bolesnika iz kreveta u sjedeća kolica ������������������������������������������������������������������������������ 106 2.6.3. Postupak masaže kože tijela, kao prevencija komplikacija dugotrajnog mirovanja 108 VIII


3. Pomoć bolesniku pri obavljanju osobne higijene i odijevanju 112 3.1. Važnost održavanja osobne higijene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 3.1.1. Njega usne šupljine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 3.1.1.1. Anatomija usne šupljine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 3.1.1.2. Promjene unutar usne šupljine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

3.1.2. Njega očiju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 3.1.3. Njega ušiju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 3.1.4. Njega stopala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 3.1.5. Njega noktiju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 3.1.6. Njega kože. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 3.1.7. Brijanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 3.1.8. Njega kose . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 3.1.9. Ušljivost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 3.1.9. Njega perianalne regije (spolovila) ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������123

3.2. Održavanje osobne higijene nepokretnih bolesnika �����������������������������������������������������������������������������������������������124 3.2.1. Pomoć bolesniku pri odabiru odgovarajuće odjeće, odijevanju i svlačenju 126 3.3. Vještine medicinske sestre potrebne za provođenje higijene bolesnika ��������������������������������������������������������������� 127 3.3.1. Postupak pranja zubi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 3.3.2. Postupak higijene i njege usne šupljine ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������������129 3.3.3. Postupak kupanja u kadi i tuširanje �������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 130 3.3.4. Postupak kupanja nepokretnog bolesnika u krevetu ������������������������������������������������������������������������������������������������131 3.3.5. Postupak higijene anogenitalne regije u muškarca �������������������������������������������������������������������������������������������������134 3.3.6. Postupak higijene anogenitalne regije u žena ���������������������������������������������������������������������������������������������������������135 3.3.7. Postupak provođenja higijene zdravog stopala �������������������������������������������������������������������������������������������������������136 3.3.8. Postupak pranja kose nepokretnom bolesniku u krevetu ���������������������������������������������������������������������������������������138 3.3.9. Postupak brijanja bolesnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140

4. Pomoć pri unosu hrane i tekućine ������������������������������������������������������������������������������������������������� 142 4.1. Osnovni sastojci hrane. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144 4.2. Vjerska, etnička i ostala uvjerenja vezana za prehranu �������������������������������������������������������������������������������������������146 4.2.1.

Vegetarijanski izbor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

4.3. Organizacija prehrane bolesnika u bolnici ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������150 4.4. Intervencije medicinske sestre pri hranjenju bolesnika ����������������������������������������������������������������������������������������������152 4.5. Umjetni načini hranjenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152 4.5.1. Nazogastrična sonda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 4.5.2. Perkutana endoskopska gastrostoma �����������������������������������������������������������������������������������������������������������������������154 4.5.3. Postupci enteralne prehrane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154 4.5.4. Parenteralna prehrana. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157

4.6. Vještine medicinske sestre potrebne za hranjenje bolesnika ���������������������������������������������������������������������������������158 4.6.1. Postupak hranjenja bolesnika s ograničenom ili potpunom nemogućnošću samostalnoga unosa hrane i tekućine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 4.6.2. Postupak hranjenja bolesnika s otežanim žvakanjem, gutanjem i rizikom od aspiracije 160 4.6.3. Postupak uvođenja nazogastrične sonde �����������������������������������������������������������������������������������������������������������������162 4.6.4. Postupak enteralne prehrane. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .164

5. Pomoć bolesniku pri eliminaciji ����������������������������������������������������������������������������������������������������� 170 5.1. Izlučivanje urina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173 5.2. Izlučivanje stolice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178 5.3. Povraćanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181 IX


5.4. Kašalj i iskašljaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .183 5.5. Znojenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185 5.6. Vještine medicinske sestre potrebne za pomoć bolesniku pri eliminaciji ������������������������������������������������������������� 187 5.6.1. Postupak stavljanja noćne posude nepokretnom bolesniku ��������������������������������������������������������������������������������� 187 5.6.2. Postupak stavljanja pelena ili uložaka inkontinentnom bolesniku �������������������������������������������������������������������������189

6. Pomoć bolesniku pri odmoru i spavanju ��������������������������������������������������������������������������������� 192 6.1. Cirkadijani biološki ritam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194 6.2. Fiziologija spavanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196 6.3. Poremećaji sna i spavanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199 6.3.1. Nesanica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199 6.3.2. Poremećaji spavanja povezani sa smetnjama disanja ������������������������������������������������������������������������������������������� 200 6.3.3. Hipersomnija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201 6.3.4. Poremećaji cirkadijanog ritma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203 6.3.5. Parasomnije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204 6.3.6. Poremećaji spavanja udruženi s poremećajima pokreta ����������������������������������������������������������������������������������������205 6.3.7. Ostali poremećaji spavanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205

6.4. Utjecaj vanjskih i unutarnjih čimbenika na san i njegovu kvalitetu ����������������������������������������������������������������������206 6.5. Procjena sna i potrebe za snom i odmorom ������������������������������������������������������������������������������������������������������������ 207 6.6. Priprema bolesnika za spavanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209

7. Sestrinsko-medicinski postupci i dijagnostičke pretrage ����������������������������������������� 214 7.1. Sestrinsko-medicinski postupci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216 7.1.1. Klizma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216 7.1.2. Ispiranje želudca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 7.1.3. Aspiracija gornjeg dišnog puta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219

7.2. Laboratorijske pretrage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220 7.2.1. Vrste laboratorijskih pretraga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 7.2.2. Laboratorijska analiza urina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223 7.2.2.1. Uzimanje urina za pretrage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224 7.2.2.2. Kateterizacija mokraćnog mjehura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224

7.2.3. Laboratorijska analiza stolice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226 7.2.3.1. Uzimanje stolice za pregled i pretrage. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226

7.2.4. Laboratorijska analiza iskašljaja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228 7.2.5. Laboratorijska analiza krvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228 7.2.5.1. Venepunkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228 7.2.5.2. Uzimanje krvi za mikrobiološku analizu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234 7.2.5.3. Kapilarno uzorkovanje krvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234

7.2.6. Laboratorijska analiza obrisaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235

7.3. Instrumentalne pretrage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237 7.4. Vještine medicinske sestre potrebne za provođenje sestrinsko-medicinskih postupaka i laboratorijskih pretraga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242 7.4.1. Postupak izvođenja klizme. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243 7.4.2. Postupak aspiracije sekreta kroz usta ����������������������������������������������������������������������������������������������������������������������245 7.4.3. Postupak aspiracije sekreta kroz nos ������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������ 247 7.4.4. Postupak uzimanja uzoraka urina za pretrage ��������������������������������������������������������������������������������������������������������249 7.4.5. Postupak uvođenja urinarnog katetera ��������������������������������������������������������������������������������������������������������������������250 7.4.6. Postupak uzimanja uzorka stolice za pretrage ��������������������������������������������������������������������������������������������������������253 7.4.7. Postupak uzimanja uzoraka iskašljaja za pretrage ��������������������������������������������������������������������������������������������������255 X


7.4.8. Postupak uzimanja uzoraka venske krvi venepunkcijom ����������������������������������������������������������������������������������������256 7.4.9. Postupak uzimanja uzoraka krvi za hemokulturu ����������������������������������������������������������������������������������������������������259 7.4.10. Postupak uzimanja uzoraka kapilarne krvi ��������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 260

8. Podjela i primjena lijekova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264 8.1. Oblici lijekova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 266 8.1.1. Tekući oblici lijekova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267 8.1.2. Polučvrsti oblici lijekova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268 8.1.3. Čvrsti oblici lijekova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268 8.1.4. Biljni pripravci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268

8.2. Unošenje lijekova u organizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269 8.3.1. Sigurna primjena lijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275 8.3.2. Intervencije medicinske sestre pri pripremi bolesnika ������������������������������������������������������������������������������������������� 275 8.3. Intervencije medicinske sestre pri pripremi, podjeli i primjeni lijekova ���������������������������������������������������������������� 275 8.3.3. Intervencije medicinske sestre pri pripremi i primjeni lijekova ���������������������������������������������������������������������������� 276 8.4. Intravenska infuzija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280 8.4.1. Supkutana infuzija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 282 8.4.2. Intervencije medicinske sestre pri davanju intravenske infuzije ��������������������������������������������������������������������������282 8.5. Odlaganje oštrih predmeta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284 8.6. Liječenje kisikom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284 8.6.1. Indikacije za liječenje kisikom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285 8.6.2. Primjena kisika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285 8.6.3. Načini davanja kisika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 8.7. Vještine medicinske sestre potrebne za pripremu i primjenu ordinirane terapije ����������������������������������������������288 8.7.1. Postupak primjene lijeka na usta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288 8.7.2. Postupak primjene lijeka u oko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289 8.7.3. Postupak primjene lijeka u uho . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290 8.7.4. Postupak primjene lijeka u nos . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 292 8.7.5. Postupak primjene lijeka vaginalno ��������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������294 8.7.6. Postupak primjene lijeka rektalno ����������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������295 8.7.7. Postupak lokalne primjene lijeka na kožu (krema, mast, losion, gel, sprej, flaster) ������������������������������������������296 8.7.8. Postupak navlačenja lijeka iz bočice ������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������296 8.7.9. Postupak primjene lijeka u mišić – intramuskularna injekcija ���������������������������������������������������������������������������������������� 300 8.7.10. Postupak primjene lijeka pod kožu – supkutana injekcija i u kožu – intrakutana injekcija �������������������������������� 301 8.7.11. Postupak postavljanja periferne intravenske kanile ��������������������������������������������������������������������������������������������� 303 8.7.12. Postupak primjene infuzije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305 8.7.13. Postupak primjene kisika u terapijske svrhe ����������������������������������������������������������������������������������������������������������� 308

9. Produktivna i rekreativna aktivnost korisnika te učenje ��������������������������������������� 312 9.1. Rehabilitacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314

9.1.1. Educiranje korisnika o očuvanju psihofizičkoga zdravlja �����������������������������������������������������������������������������������������315 9.2. Radna terapija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317

10. Izražavanje potreba i osjećaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322 10.1. Komunikacijski proces. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325 10.2. Verbalna komunikacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326 10.3. Neverbalna komunikacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331 10.3.1. Izraz lica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331 XI


10.3.2. Ton glasa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332 10.3.3. Geste . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333 10.3.4. Položaj tijela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335 10.3.5. Dodir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 336 10.3.6. Prostorna distanca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 336 10.3.7. Vanjski izgled . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337

10.4. Komunikacijske vještine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338 10.4.1. Empatija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338 10.4.2. Aktivno slušanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339 10.4.3. Postavljanje pitanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339 10.4.4. Asertivnost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340 10.5. Zapreke u komunikaciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340 10.5.1. Komunikacija s osobama oštećena sluha �����������������������������������������������������������������������������������������������������������������341 10.5.2. Komunikacija s osobama s oštećenjem vida ������������������������������������������������������������������������������������������������������������342 10.5.3. Komunikacija s osobama oštećena govora ��������������������������������������������������������������������������������������������������������������344 10.5.4. Komunikacija s umirućim bolesnikom ��������������������������������������������������������������������������������������������������������������������346 10.5.5. Komunikacija s agresivnim bolesnikom �������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 347 10.5.6. Komunikacija sa starijim osobama ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 347

11. Duhovnost i prakticiranje religije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350 11.1. Duhovnost i religija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352 11.1.1. Što je duhovnost?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352 11.1.2. Duhovna dimenzija sestrinske profesije ������������������������������������������������������������������������������������������������������������������352 11.1.3. Duhovnost u sestrinstvu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353 11.1.4. Dvostruka dimenzija duhovnosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353 11.1.5. Narav, razina i važnost duhovnosti ��������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������355 11.1.6. Tri pogreške koje treba izbjegavati ����������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������358

11.2. Osnovne ljudske slobode. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359 11.3. Međureligijska tolerancija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359

12. Njega umirućeg bolesnika i postupak s umrlim �������������������������������������������������������������������362 12.1. Multidisciplinarni i interdisciplinarni timski rad u palijativnoj skrbi ���������������������������������������������������������������������� 365 12.2. Prepoznavanje bolesnika s potrebom za palijativnom skrbi ���������������������������������������������������������������������������������� 367 12.3. Dostojanstvena skrb o umirućoj osobi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370 12.3.1. Njega umirućeg bolesnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370 12.3.2. Znakovi smrti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 371

12.4. Vještine medicinske sestre potrebne za postupanje s umrlim ������������������������������������������������������������������������������ 372 12.4.1. Postupak s umrlim na bolničkom odjelu ������������������������������������������������������������������������������������������������������������������ 373 12.4.2. Smrt u kući bolesnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374 12.4.3. Smrt u domu za starije i nemoćne ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 374 12.5. Žalovanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374 12.6. Etika u palijativnoj skrbi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 378

LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381 POJMOVNIK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 391 KAZALO POJMOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 399

XII


Predgovor Drage učenice i učenici, pred vama se nalazi udžbenik Zdravstvena njega – opća za istoimeni predmet u obrazovanju za strukovnu kvalifikaciju Medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege, koji je u potpunosti pisan prema kurikulu izdanom od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Udžbenik sadrži dvanaest poglavlja, a svako poglavlje započinje navedenim ishodima učenja i ishodima međupredmetnih tema, a na kraju poglavlja se nalaze pitanja za ponavljanje i međupredmetni zadatak koji se temelji na ishodima međupredmetnih tema Škole za život. Ovo je udžbenik s kojim se učenici susreću na samom početku strukovnog obrazovanja, a motiv nas autora je prenijeti najnovije spoznaje iz područja sestrinstva temeljene na principima stručnosti, sistematičnosti te utemeljenosti na dokazima i iskustvu. Nadamo se da smo u tome uspjeli i da će nove generacije učenika usvajati vještine i znanja Zdravstvene njege - opće kako bi stvorili čvrste temelje za sva ostala sestrinska znanja i vještine uz koja će postati medicinske sestre i tehničari bez premca. Oni kojima se vjeruje, oni koje se sluša i uz čiju njegu i stručnost se ozdravljuje i veseli životu. Udžbenik je prvenstveno namijenjen učenicima koji su odabrali svoju buduću profesiju sestrinstvo zato što žele ublažiti, izliječiti, ohrabriti, potaknuti, slušati i razumjeti bolesne i unesrećene ljude, ali i svim zdravstvenim djelatnicima koji žele obnoviti i/ili proširiti postojeće znanje. Uz autore, veliki doprinos ovom udžbeniku daju i naši suradnici, ali i recenzenti, koji svojim znanjem i iskustvom s različitih radnih mjesta dodatno obogaćuju ovaj udžbenik i zato im od srca zahvaljujemo. Također, veliko hvala sadašnjim kolegicama Martini Knezović, Marini Perković i kolegi Petru Piculeku, učenicima Škole za medicinske sestre Vrapče iz generacije 2020./2021. koji su sudjelovali u izradi fotografija za različite postupke obuhvaćene ovim udžbenikom. U udžbeniku se koriste pojmovi medicinska sestra, bolesnik, liječnik i sl., a za potrebe ovog udžbenika označava osobe oba spola. Fotografije postupaka izrađene su za vrijeme pandemije COVID-19 i zbog toga modeli na fotografijama imaju zaštitnu masku. Za određene postupke zaštitna maska nije potrebna, ako nije navedena među potrebnim priborom i materijalom. Zagreb, 2021. godine Autori

XIII




1.

Promatranje i fiziološka mjerenja

Sadržaj: 1.1. Vanjski izgled bolesnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 1.2. Stanje svijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 1.3. Vitalne funkcije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 1.4. Prepoznavanje bolesnika čije se stanje pogoršava ��������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 61 1.5. Vještine medicinske sestre potrebne za promatranje bolesnika i fiziološka mjerenja ���������������������������������������������������� 64


Ishodi učenja: zz

opisati metode fizikalnog pregleda

zz

demonstrirati procjenu saturacije pomoću pulsnog oksimetra

zz

navesti parametre procjene općeg izgleda bolesnika

zz

prepoznati patološke oblike disanja

zz

navesti promjene na koži bolesnika

zz

zz

razlikovati perifernu i centralnu cijanozu

zz

opisati procjenu oblika glave

zz

opisati postupke sprječavanja respiratornih komplikacija

zz

navesti promjene vlasišta glave

zz

objasniti parametre koji se koriste pri procjeni pulsa

zz

objasniti postupak pregleda očiju

zz

demonstrirati procjenu pulsa

zz

navesti patološke promjene unutar usne šupljine

zz

prepoznati patološke oblike pulsa

zz

opisati pregled vrata

zz

pojasniti razliku sistoličkog i dijastoličkog tlaka

navesti zamišljene linije za opisivanje i promatranje prsnog koša

zz

demonstrirati mjerenje arterijskog krvnog tlaka

zz

navesti klasifikaciju vrijednosti arterijskog krvnog tlaka opisati metode mjerenja tjelesne temperature

zz

zz

navesti postupke procjene prsnog koša

zz

zz

navesti postupke procjene abdomena

zz

zz

navesti postupke procjene ekstremiteta

zz

objasniti postupak procjene boli

zz

zz

razlikovati poremećaje svijesti

zz

zz

opisati procjenu pomoću Glasgowske ljestvice kome

objasniti intervencije medicinske sestre kod bolesnika s neučinkovitim disanjem

navesti nazive tjelesne temperature prema stupnju temperature demonstrirati postupke mjerenje tjelesne temperature objasniti intervencije medicinske sestre kod bolesnika s povišenom tjelesnom temperaturom opisati intervencije medicinske sestre kod bolesnika s povišenom tjelesnom temperaturom

objasniti intervencije medicinske sestre kod bolesnika u komi

zz

objasniti intervencije medicinske sestre kod bolesnika s nesvjesticom

zz

demonstrirati postupke uzimanja antropometrijskih mjera

zz

prepoznati bolesnika čije se stanje pogoršava

zz

objasniti parametre koji se koriste pri procjeni disanja

zz

zz

demonstrirati procjenu disanja

zz

zz

demonstrirati način prijenosa informacija pomoću SBAR sustava.

Ishodi međupredmetnih tema: zz

C.5.2.A Učenik identificira i povezuje različite rizike za zdravlje i najčešće kronične zdravstvene smetnje te objašnjava postupke samopomoći/pomoći

zz

C.5.3.B Učenik opisuje najčešće profesionalne rizike za zdravlje

zz

uku A.4/5.3. Učenik kreativno djeluje u različitim područjima učenja

zz

uku A.4/5.4. Učenik samostalno kritički promišlja i vrednuje ideje

zz

uku C.4/5.2. Učenik iskazuje pozitivna i visoka očekivanja i vjeruje u svoj uspjeh u učenju

zz

ikt A.5.2. Učenik se samostalno služi društvenim mrežama i računalnim oblacima za potrebe učenja i osobnoga razvoja

zz

ikt B.5.1. Učenik samostalno komunicira u digitalnome okružju

zz

ikt C.5.1. Učenik samostalno provodi složeno istraživanje s pomoću IKT-a

zz

ikt D.5.1. Učenik svrsishodno primjenjuje vrlo različite metode za razvoj kreativnosti kombinirajući stvarno i virtualno okružje

zz

ikt D.5.3. Učenik samostalno ili u suradnji s kolegama predočava, stvara i dijeli nove ideje i uratke s pomoću IKT-a. 1


dlanove i stopala. Usporedba pokazuje dvostrani status periferne cirkulacije. Izrazito hladna koža često je praćena bljedilom, što može biti znak poremećaja cirkulacije, krvarenja, razvijanja šoka te kao posljedica povećanoga simpatičkog tonusa i jake periferne vazokonstrikcije. Topla koža može biti znak infekcije, a jednostrano topla i crvena potkoljenica može biti znak venske tromboze.

1.1.2.3.

Vlažnost i turgor kože

Kod bolesnika potrebno je promatrati vlažnost i turgor kože. Turgor je elastričnost kože, a njegova procjena u fizikalnom pregledu ispituje stanje hidriranosti. Postupak se provodi tako da se s palcem i kažiprstom uhvati koža ispod ključne kosti (lat. clavicula) i malo se podigne (sl. 1.10.), a nakon otpuštanja se promatra vrijeme vraćanja kože u normalu. Pri dehidraciji (manjak tjelesne tekućine) koža gubi elastičnost i ostaje smežurana te se sporo vraća u normalan oblik. Koža je inače čvrsta, elastična te blago vlažna. Palpacijom čela ili prsne kosti (lat. sternum) provjerava se vlažnost kože. Pojačano znojenje (dijaforeza) može biti znak uznemirenosti te pri akutnim stanjima može biti posljedica povećanoga simpatičkog tonusa i lučenja katekolamina (npr. šok, akutni infarkt miokarda).

1.1.2.4.

Lezije kože

Lezija u medicini označuje oštećenje, promjenu oblika i strukture stanica, tkiva ili organa (sl. 1.11.). Svaka patološka promjena na koži, koja se vidi golim okom

Slika 1.10. Procjena turgora kože

naziva se eflorescencijom. Pojavljuje se kao pjega ili mrlja (makula), čvorić (papula), mjehurić (vezikula), gnojni mjehurić (pustula), veliki mjehur (bula) ili kao kožna erozija i ulkus. Kožni osip naziva se egzantemom, a osip sluznica enantemom. 1.1.3. 1.1.3.1.

Izgled glave Oblik glave

Pri pregledu glave potrebno je promatrati lice i glavu (veličina, oblik i simetrija). Glava je simetrična, okrugla i uspravna u medijalnoj liniji. Oči, nos, usta i uši približno su simetrični. Hidrocefalus je patološko stanje pri kojemu nastaje proširenje intrakranijskih prostora u kojima cirkulira likvor (moždana tekućina) (sl. 1.12.). Do

Slika 1.11. Lezije kože (s lijeva na desno): makula, papula, vezikula, pustula, bula, erozija, ulkus

8

Zdravstvena njega – opća


normalna moždana komora tlak

proširena moždana komora Slika 1.12. Hidrocefalus

akumulacije likvora dolazi zbog poremećaja u sekreciji, tijeku ili apsorpciji likvora. Hidrocefalus može biti prirođen, kada su mu uzrok različite razvojne anomalije ili stečen (npr. infekcije, trauma, tumori). U ranom se djetinjstvu hidrocefalus prepoznaje zbog brzog rasta glave djeteta. U odraslih su lubanjske kosti potpuno srasle, pa se glava ne može povećavati te se nakupljanje likvora manifestira simptomima akutnog ili kroničnog povećanja intrakranijalnoga tlaka (tlak unutar lubanje). Mikrocefalus, tj. mikrocefalija, definira se kao smanjenje opsega glave i ovakav klinički nalaz pokazuje da bolesnik ima znatno smanjenje volumena mozga (sl. 1.13.). Mikrocefalija se može podijeliti na primarnu mikrocefaliju, u kojoj mozak tijekom trudnoće ne raste do potrebne veličine, i sekundarnu mikrocefaliju, u kojoj mozak ima očekivanu veličinu pri dijete s normalnom veličinom glave

dijete s mikrocefalusom

rođenju, ali nakon toga ne uspijeva normalno rasti. Iako je čest uzrok genski poremećaj, ne treba zanemariti negenske uzroke primarne mikrocefalije, poput konzumiranja alkohola u majki tijekom trudnoće, infekcije sifilisom majke, neadekvatnoga gestacijskog dobivanja na težini ili loše prenatalne skrbi. Kaput kvadratum, tj. četvrtasta lubanja nastaje kao posljedica težih i dugotrajnih oblika rahitisa, nastalih zbog manjka vitamina D u dojenačkoj dobi. Četvrtasta lubanja nastaje zbog taloženja nekalcificiranog osteoida u području frontalnih i parijetalnih tubera (izbočine na čeonoj i tjemenim kostima). Akromegalija je skup kliničkih simptoma uzrokovanih prekomjernim lučenjem i djelovanjem hormona rasta. Osim karakterističnih kliničkih znakova poput prekomjernog rasta kostiju lica, šaka i stopala, posljedice prekomjernog lučenja hormona rasta jesu i šećerna bolest, povišen krvni tlak, kardiovaskularne bolesti.

1.1.3.2.

Promjene vlasišta

Ispadanje kose može biti difuzno (prekomjeran rad štitnjače, otrovanje teškim metalima, u klimakteriju, zbog uzimanja citostatika ili nakon terapije zračenjem). Cirkumskriptno gubljenje kose opaža se u osoba koje dulje vrijeme uzimaju antikoagulantnu terapiju ili u bolesnika s cirozom jetre (ispadanje aksilarnih i stidnih dlaka). Alopecija areata tipična su okruglasta žarišta bez kose veličine kovanog novca ili dječjeg dlana, koja mogu napredovati i uzrokovati potpun gubitak kose (sl. 1.14.). Očituje se pojedinačnim ili multiplim ovalnim žarištima koja se najčešće pojavljuju na vlasištu, ali i na drugim obraslim dijelovima kože. Iako nije riječ o stanju koje ugrožava život, alopecija areata ima poražavajući psihološki i sociološki učinak na oboljelog. Žarišta se mogu spontano povući ili prijeći u dugotrajnu totalnu alopeciju (alopecia totalis), odnosno univerzalnu alopeciju (alopecia universalis) s gubitkom svih tjelesnih dlaka. Ofijaza je klinički oblik karakteriziran primarnim žarištem obično u zatiljnoj regiji, s trakastom progresijom uz rubove vlasišta.

Slika 1.13. Mikrocefalus

1. Promatranje i fiziološka mjerenja

9


jeste li znali?

Do 30. godine 30 % bijelaca ima androgenu alopeciju, a do 50. godine života ih je 50 %. Bijelci (muškarci), u usporedbi s crncima, imaju četiri puta veću vjerojatnost da će se u njih razviti prerani gubitak kose.

u određenoj mjeri izgubi kosu, ali zbog varijabilnosti ekspresije gena mnogo je manje onih koji imaju znatan prerani gubitak kose. Slika 1.14. Alopecija areata

1.1.3.3.

Androgena alopecija jest progresivan gubitak kose s vlasišta (sl. 1.15.). Ova vrsta alopecije najčešće pogađa muškarce, a povezana je s negativnim djelovanjem testosterona (muški spolni hormon) na dlačni folikul. Kako i žene imaju muške hormone, androgena alopecija može se pojaviti i u žena, poglavito u stanjima hormonalnih promjena, kao što je stanje nakon porođaja ili u klimakteriju. Svaki bijelac (muškarac) ima autosomno naslijeđenu predispoziciju i 96 % ih

Oči

Pri pregledu očiju valja obratiti pažnju na boju bjeloočnica, zjenice, vid te promjene oko očiju. Kad se pregledavaju zjenice, potrebno je utvrditi oblik i širinu zjenica, njihovu reakciju na svjetlost te reakciju na akomodaciju i konvergenciju. Zjenice su normalno okrugle, pravilne i jednake veličine – izokorične. Anizokorija je naziv za zjenice različite širine (sl. 1.16.). Mioza se odnosi na sužene zjenice. Uzroci mogu biti određene bolesti i stanja središnjeg

Slika 1.15. Androgena alopecija

10

Zdravstvena njega – opća


1.3.

Vitalne funkcije

1.3.1.

Disanje gdje se obavlja izmjena plinova s ​​krvlju. Ti provodni dišni putevi uključuju nos (nasus), nosnu šupljinu (cavitas nasi), ždrijelo (pharynx), grkljan (larynx), dušnik (trachea), desnu i lijevu dušnicu (bronchus dexter et sinister) i bronhiole (bronchioli). Izmjena plinova događa se u alveolarnim kanalima i alveolama, koji su obloženi opsežnom plućnom kapilarnom mrežom tako da postoji velika vaskularna površina za izmjenu kisika i ugljikova dioksida. Krv dolazi do plućnih kapilara iz desne klijetke (ventriculus dexter) kroz plućne arterije (arteriae pulmonales) i vraća se u lijevu pretklijetku (atrium sinistrum) kroz plućne vene (venae pulmonales).

Kisik je nužan za život svake stanice i bez njega stanice ne mogu zadovoljiti svoje metaboličke potrebe i dolazi do njihova odumiranja. Čovjek bez hrane može preživjeti desetak dana, ali bez kisika stanice odumiru nakon 5 – 10 minuta. Mozak je organ koji je najosjetljiviji na nedostatak kisika. 1.3.1.1.

Anatomija i fiziologija dišnog sustava

Glavna funkcija dišnog sustava (sl. 1.53.) jest isporuka kisika i uklanjanje ugljikova dioksida iz krvi. Zrak se u pluća isporučuje nizom provodnih dišnih puteva koji povezuju zrak iz okoliša s alveolama (plući mjehurići),

dušnik (trachea) bronhi

bronhioli

mreža kapilara

arteriole venule

dušnik (trachea)

bronhioli

krv

srce

rebra gornji režanj

gornji režanj

srednji režanj

srčani čvor

donji režanj

donji režanj ošit (dijafragma) desno pluće lijevo pluće

alveole

krv

alveole desne plućne arterije desne plućne vene

zrak

zrak

luk aorte lijeve plućne arterije lijeve plućne vene srce

Slika 1.53. Dišni sustav

30

donja šuplja vena (v. cava inferior)

silazna (descendentna) aorta

Zdravstvena njega – opća


1.4.

Prepoznavanje bolesnika čije se stanje pogoršava

Svaka medicinska sestra promatranjem i fizikalnim pregledom mora znati procijeniti bolesnikovo stanje i navrijeme prepoznati životno ugrožavajuća stanja. Nerijetko se događa da na manjim bolničkim odjelima, u noćnoj smjeni, bude samo jedna medicinska sestra. Primjer može biti i medicinska sestra u domovima za starije i nemoćne, u kojima često liječnička pomoć nije dostupna od 0 do 24 h, osim službe za hitnu medicinsku pomoć. Da bi medicinska sestra navrijeme prepoznala kritična stanja, u tome joj, osim cjelovitoga promatranja bolesnika, može pomoći i skala ranog upozorenja (engl. NEWS 2 – National Early Warning Score) koju je izradilo Royal College of Physicians (tabl. 1.11.). Mnoge europske bolnice koriste se takvim sustavom bodovanja. Ljestvica je dinamična, što znači da se rezultat mijenja ovisno o vremenu i promjenama

u bolesnikovu stanju. Frekvencija mjerenja varira ovisno o stanju bolesnika. U stabilnih se bolesnika provodi rutinski uz mjerenje ostalih vitalnih funkcija, što je dvaput na dan, a u kritičnih se bolesnika može procjenjivati svaki sat vremena, dok se osobu ne postavi na kontinuirani monitoring. Liječnika treba obavijestiti ako postoje 3 boda u jednom parametru, ili više od ukupno 5 bodova. U hitnim situacijama za vrijeme telefonskog obavještavanja liječnika mogu se dogoditi pogreške i propusti u prenošenju ključnih informacija. Da bi se olakšao proces prijenosa informacija, dizajniran je SBAR sustav prijenosa informacija. SBAR je akronim od S – situation (situacija), B – background (anamneza), A – assessment (procjena), R – recommandation (preporuka). U grafici na sljedećoj stranici nalazi se razjašnjenje strukture prijenosa informacija SBAR-om.

Tablica 1.11. NEWS 2 – skala ranog upozorenja BODOVI

3

Puls (min)

2

1

0

1

2

3

≤40

41-50

51-90

91-110

111-130

≥ 131

21-24

≥ 25

Frekvencija disanja (min)

≤8

9-11

12-20

Temperatura (°C)

≤ 35.0

35.1-36.0

36.1-38.0

Sistolički tlak (mmHg)

≤ 90

91-100

101-110

111-219

Saturacija kisikom (%)

≤ 91

92-93

94-95

≥ 96

*Saturacija kisikom 2 (%)

≤ 83

84-85

86-87

88-92, ≥ 93 93-94 na zraku na O2

95-96 na O2

Udahnuti kisik

zrak

bilo koja terapija kisikom

Stanje svijesti

Budan/ alert (A)

Konfuzija Reagira na glas/ voice (V) Reagira na bolni podražaj/pain (P) Ne reagira/unresponsive (U)

38.1-39.0

≥ 39.1 ≥ 220

≥97 na O2

* Saturacija kisikom 2 - koristi se često kod bolesnika s KOPB-om (kronična opstruktivna plućna bolest)

62

Zdravstvena njega – opća


1. Promatranje i fiziološka mjerenja

63


1.5.

Vještine medicinske sestre potrebne za promatranje bolesnika i fiziološka mjerenja

Svaki postupak koji provodi medicinska sestra ima tri glavna dijela: uvodni postupci, izvođenje postupka, završni postupci. Uvodni su postupci koraci koje medicinska sestra provodi prije izvođenja postupka. Oni su iznimno važni jer njihovo provođenje uvjetuje uspješno izvršenje postupka, ali isto tako utječe i na zadovoljstvo i suradnju bolesnika. Nakon izvođenja postupka potrebno je provesti završne postupke. Postupci su opisani u nastavku.

Uvodni postupci: • provjeriti sestrinsku i medicinsku dokumentaciju, plan zdravstvene njege i procijeniti potrebu za provođenje postupka („Medicinska sestra procjenjuje“) (sl. 1.95.) • pripremiti pribor • higijenski oprati ruke / utrljati antiseptik u ruke (sl. 1.96.) • predstaviti se, identificirati bolesnika, objasniti postupak, dopustiti pitanja • pridobiti bolesnika za suradnju • omogućiti privatnost • smjestiti bolesnika u primjeren položaj.

Završni postupci: • raspremiti pribor (sl. 1.97.) • higijenski oprati ruke / utrljati antiseptik u ruke • dokumentirati provedeni postupak (sl. 1.98.) • obavijestiti liječnika u slučaju nepravilnosti ili odstupanja od normalnog.

Slika 1.95. Provjera dokumentacije

Slika 1.96. Utrljavanje antiseptika u ruke

Slika 1.97. Raspremanje pribora

Slika 1.98. Dokumentiranje provedenog postupka

64

Zdravstvena njega – opća


1.5.1.

Postupak procjene disanja

Medicinska sestra procjenjuje: • ispravnost stetoskopa • čimbenike rizika za promjene disanja (napor, stres i sl.). Priprema pribora i materijala (sl. 1.99.): • poslužavnik • sat sa sekundarom • olovka

• alkoholni antiseptik za ruke • dezinficijens za pribor • smotuljci vate / staničevina / komprese od gaze za dezinfekciju pribora • stetoskop • paravan po potrebi • sestrinska dokumentacija ili terminal za elektronički upis.

Izvođenje postupka: • provesti uvodne postupke • dezinficirati stetoskop – dijafragmu (sl. 1.100.) i olive (sl. 1.101.) • omogućiti privatnost – ako se otkriva prsni koš • postupak izvoditi tako da bolesnik ne utječe na disanje • radi lakšega mjerenja, ako je potrebno, otkriti prsni koš

• postaviti dijafragmu stetoskopa na prsni koš • brojiti udisaje / 1 min s pomoću stetoskopa ili promatranjem (sl. 1.102.) • pokriti prsni koš • dezinficirati dijafragmu i olive stetoskopa • provesti završne postupke.

Slika 1.99. Pribor za procjenu disanja

Slika 1.100. Dezinfekcija dijafragme stetoskopa

Slika 1.101. Dezinfekcija oliva stetoskopa

Slika 1.102. Mjerenje disanja tijekom 1 minute

1. Promatranje i fiziološka mjerenja

65


2.

Pomoć pri tjelesnoj aktivnosti

Sadržaj: 2.1. Bolesnikova pokretljivost i njegovi položaji u krevetu �������������������������������������������������������������������������������������������������������79 2.2. Prisilni položaji bolesnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 2.3. Komplikacije izazvane dugotrajnim mirovanjem �����������������������������������������������������������������������������������������������������������������83 2.4. Prevencija pada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 2.5. Uporaba pomagala za kretanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 2.6. Vještine medicinske sestre potrebne za pomoć bolesniku pri tjelesnoj aktivnosti �����������������������������������������������������������99

76

Zdravstvena njega – opća


Ishodi učenja: zz

zz zz

zz zz

zz

objasniti posljedice smanjene tjelesne aktivnosti na zdravlje

zz

navesti intervencije medicinske sestre u bolesnika s komplikacijama dugotrajnog mirovanja

razlikovati stupnjeve bolesnikove pokretljivosti

zz

identificirati prikladne položaje bolesnika ovisno o zdravstvenom stanju

zz

procijeniti rizik od pada s pomoću ljestvice za procjenu

razlikovati prisilne položaje bolesnika

zz

navesti pomagala za kretanje

analizirati čimbenike rizika za razvoj komplikacija dugotrajnog mirovanja procijeniti rizik od nastanka dekubitusa s pomoću ljestvice za procjenu

zz

zz

objasniti mjere prevencije komplikacija dugotrajnoga mirovanja

demonstrirati promjenu položaja nepokretnoga bolesnika u krevetu demonstrirati postupak masaže tijela kao prevenciju komplikacija dugotrajnog mirovanja.

Ishodi međupredmetnih tema: zz zz

osr B.5.2. Učenik suradnički uči i radi u timu uku A.4/5.1. Učenik samostalno traži nove informacije iz različitih izvora, transformira ih u novo znanje i uspješno primjenjuje pri rješavanju problema

zz

osr C.5.3. Učenik se ponaša društveno odgovorno

zz

goo C.5.3. Učenik promiče kvalitetu života u zajednici

zz

zdr A.5.2. Učenik opisuje i primjenjuje zdrave stilove života koji podrazumijevaju pravilnu prehranu i odgovarajuću tjelesnu aktivnost.

2. Pomoć pri tjelesnoj aktivnosti

77


2.3.1.1.

Rizični čimbenici za nastanak dekubitusa

Rizični čimbenici koji pridonose nastanku dekubitusa se dijele na unutarnje čimbenike ili endogene i vanjske čimbenike ili egzogene. Unutarnji rizični čimbenici vezani su za samog bolesnika te nastaju kao posljedica promjena koje se događaju u organizmu zbog neke bolesti, dok su vanjski čimbenici oni čimbenici koji pridonose riziku od razvoja dekubitusa djelujući s vanjske strane na integritet kože. Rizični čimbenici za nastanak dekubitusa jesu: zz smanjena pokretljivost: u bolesnika s poremećajem svijesti, osjetilnim poremećajima (izostanak osjeta bola), u bolesnika s invaliditetom, kod različitih ozljeda te u bolesnika koji zbog osnovne bolesti moraju biti u određenom položaju zz poremećaj cirkulacije: u bolesnika s anemijom i bolestima kardiovaskularnog sustava zz prisutnost kroničnih bolesti: šećerna bolest zz inkontinencija (nemogućnost zadržavanja) urina i stolice zz bolesnici koji su pretili ili pothranjeni zz dehidracija zz uporaba lijekova koji djeluju na bolesnikovu pokretljivost, uspavljuju ga, različiti sedativi i lijekovi za smirenje zz povišena tjelesna temperatura zz različite medicinske cjevčice (nazogastrična sonda, urinarni kateter) koje čine pritisak na određeni dio kože ili sluznice zz nezategnuto posteljno rublje, nabori na osobnom rublju, neudoban krevet, zaboravljeni predmeti u krevetu (toplomjer, kapice od igala), sredstva za imobilizaciju bolesnika. Predilekcijska mjesta za nastanak dekubitusa jesu mjesta na kojima se najprije pojavljuje crvenilo kože zbog djelovanja neke od sila (pritisak, trenje, smicanje) te se razvija dekubitus ako izostanu preventivne mjere. U bolesnika koji leži na leđima mjesta s povećanim rizikom jesu: zatiljak, lopatice, laktovi, trtica, pete i vrhovi prstiju ako na njih pritišće pokrivač (sl. 2.12.). U bolesnika koji leži na boku mjesta s povećanim rizikom jesu (sl. 2.13.): uške, strana glave na kojoj leži, ramena, lakat, kuk, koljena, unutarnja i vanjska strana gležnja i pete. 84

Slika 2.12. Predilekcijska mjesta pri ležanju na leđima

Slika 2.13. Predilekcijska mjesta pri ležanju na boku

U bolesnika koji leži potrbuške mjesta s povećanim rizikom jesu: uške i obrazi, predio prsne kosti i rebra, dojke u žena, ramena, laktovi, prednja izbočenja ilijačne kosti, spolovilo u muškaraca, bedra, prednja stana koljena, gornja strana stopala i unutrašnjost gležnja te prsti. U bolesnika koji sjedi (sl. 2.14.) mjesta s povećanim rizikom jesu: zatiljak, lopatica, laktovi, trtica, sjedna kost, pete i vrhovi prstiju.

Slika 2.14. Predilekcijska mjesta pri sjedenju

Zdravstvena njega – opća


2.3.1.2.

Stupnjevi dekubitusa

Ovisno o stupnju oštećenja kože i potkožnoga tkiva, razlikuje se šest stupnjeva dekubitusa, od kojih su prva četiri označena brojkama od 1 do 4 (sl. 2.15., 2.16.), a zadnja dva označena su kao neklasificirani stupanj i suspektna lezija dubokih struktura.

I. stadij stalno crvenilo kože II. stadij stvaranje mjehura

III. stadij oštećenje kože

epidermis

IV. stadij neroza tkiva

dermis potkožno masno tkivo

Slika 2.15. Četiri stupnja dekubitusa

meko tkivo kost

Slika 2.16. Stupnjevi dekubitusa s obzirom na dubinu zahvaćenosti tkiva

Prvi stupanj dekubitusa – na koži je prisutno crvenilo, reaktivna hiperemija, koja na pritisak prstom pobijeli te se nakon prestanka pritiska ponovno vrati (sl. 2.17.). Reaktivna hiperemija nestaje unutar 24 sata nakon što taj dio kože oslobodimo pritiska. U prvome stupnju dekubitusa koža je crvena, ali neoštećena te na dodir može biti bolna. Na području zahvaćenom crvenilom može biti prisutno otvrdnuće kože, koža može biti toplija ili hladnija na dodir od okolnoga tkiva te može biti prisutan svrbež. Pojava crvenila na koži prvi je pokazatelj rizičnog bolesnika za razvoj dekubitusa višega stupnja. Drugi stupanj dekubitusa – na koži se stvaraju mjehurići ispunjeni serozno-sukrvavim sadržajem te su prisutna i blaga oštećenja kože koja zahvaćaju epidermis i površinski sloj dermisa (sl. 2.18.). Otvoreni 2. Pomoć pri tjelesnoj aktivnosti

Slika 2.17. Prvi stupanj dekubitusa

Slika 2.18. Drugi stupanj dekubitusa

85


nosti samostalnih pokreta što je češće moguće radi smanjenja pritiska na rizičnim mjestima i poticanja cirkulacije.

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

Terapija negativnim tlakom (Vacuum Assisted Closure – VAC) (sl. 2.24.) metoda je liječenja rana koja se praktično primjenjuje u klinikama diljem svijeta, a početci joj se naziru još u 1995. godini. Liječenje rana terapijom negativnog tlaka s pomoću vakuumom potpomognutog zatvaranja (VAC-a) pokazalo je dobre rezultate u liječenju kroničnih rana. Riječ je o posebnom uređaju koji u rani stvara negativan tlak niži od 125 mmHg, a djeluje preko posebnih spužvi koje se umeću u ranu te se prema njoj i oblikuju. Sekret iz rane posebnim se sustavom odvodi u zatvoreni kontejner unutar aparata. Negativni tlak osigurava optimalnu količinu tekućeg sadržaja u rani i poboljšava kapilarnu prokrvljenost. Na taj se način osiguravaju idealni vlažni uvjeti za cijeljenje rane i odstranjuje odumrlo tkivo i bakterije. Uz VAC terapiju, dobre rezultate u liječenju kroničnih rana postiže i terapija u barokomori.

2.3.2.

Tromboza, tromboflebitis

Tromboza (sl. 2.25.) nastaje kada krvni ugrušak (tromb) nastane na unutarnjoj strani krvne žile te djelomično ili potpuno opstruira cirkuliranje krvi. Tromb nastaje kao nakupina trombocita, fibrina i eritrocita. Najčešće zahvaća vene donjih ekstremiteta. Tromb se obično pojavljuje zbog smanjene pokretljivosti, usporene cirkulacije, oštećenja unutarnje stijenke žile te hiperkoagulabilnosti krvi (poremećaji zgrušavanja krvi koji su povezani sa sklonošću trombozi). Bolesne osobe koje su sklone nastanku tromboze jesu neurološki bolesnici, nepokretni, febrilni i dehidrirani. Tromboza je vrlo česta i u bolesnika koji su podvrgnuti velikim operacijskim zahvatima nakon kojih je potrebno dugotrajno mirovanje. I onkološki bolesnici, posebice nakon primjene kemoterapije i zračenja, skloni su trombozi. Iz opće populacije zdravih najčešću sklonost nastanku tromboze imaju žene ako puše, koriste oralna kontracepcijska sredstva, trudnice i radnici koji su izloženi dugotrajnom stajanju, osobe koje putuju dulje od 6 sati, pri čemu stalno sjede. Ako je pri stvaranju ugruška stijenka krvne žile upaljena, takvo stanje se naziva tromboflebitisom. Koža je na mjestu nastanka upaljena, bolna i crvena.

vakuumska pumpa

dekubitus

cijev

spojnik

pjenasta obloga

Slika 2.24. Terapija negativnim tlakom (VAC)

90

Zdravstvena njega – opća


2.3.2.1.

Slika 2.25. Tromboza

Velika opasnost pri trombozi jest plućna embolija (sl. 2.26.). To je stanje kada se ugrušak, najčešće iz vene u nozi ili zdjelici, otkine i dođe u plućnu cirkulaciju. Plućna embolija stoga nastane kao posljedica opstrukcije dotoka krvi u plućno tkivo.

Intervencije medicinske sestre pri sprječavanju tromboflebitisa, tromboze i plućne embolije

Važna zadaća medicinske sestre u bolesnika sa smanjenom pokretljivošću jest sprječavanje nastanka tromboflebitisa, tromboze i plućne embolije. Glavna mjere za sprječavanje venske tromboze usmjerene su na poboljšanje cirkulacije. Stoga je ključna aktivacija bolesnika i što ranije ustajanje iz kreveta, posebice ako to zdravstveno stanje dopušta. Mjere sprječavanja tromboze podrazumijevaju i aktivne te pasivne vježbe, vježbe dubokog disanja, zauzimanje pravilnoga položaj (elevacija) i često mijenjanje položaja u krevetu. Redovito održavanje osobne higijene i masaža imaju dodatnu važnost u prevenciji. Preventivno se postavljaju elastične čarape ili kompresivni zavoj (sl. 2.27.) na donje udove, u ležećem položaju prije ustajanja. Zavoj se postavlja duž cijelog ekstremiteta od baze prstiju do iznad mjesta

Plućna embolija je ZAČEPLJENJE jedne od PLUĆNIH ARTERIJA u plućima. Plućnu emboliju u većini slučajeva uzrokuju krvni ugrušci koji doputuju u pluća iz nogu ili, rjeđe, drugih dijelova tijela.

gornja šuplja vena

plućne arterije

začepljenje začepljenje

femoralna vena ugrušak

otkida se ugrušak pluća

donja šuplja vena

Slika 2.26. Plućna embolija

2. Pomoć pri tjelesnoj aktivnosti

91


2.6.2.

Postupak premještanja bolesnika iz kreveta u sjedeća kolica

Svrha je ovog postupka promjena bolesnikova položaja, sprječavanje komplikacija dugotrajnoga mirovanja te transport.

Medicinska sestra procjenjuje: • bolesnikovo psihofizičko stanje (stupanj pokretljivosti, mišićnu snagu, podnošenje napora, mogućnosti komunikacije i suradnje) • prisutnost ozljeda, oštećenja, bolesnikovih propisanih ograničenja, prisutnost i vrsta bola • ispravnosti sjedećih kolica.

Izvođenje postupka (zajedničko postupcima pod a) i b) : • provesti uvodne postupke • provjeriti dokumentaciju bolesnika i poštovati sva propisana ograničenja • navući rukavice (prema procjeni) • pripremiti bolesnika za postupak (obući odjeću i obuću) a) premještanje bolesnika uz pomoć jedne osobe:

Priprema pribora i materijala: • sjedeća kolica • papuče, ogrtač • pomagalo za podizanje (npr. trapez) • jednokratne nesterilne rukavice (prema procjeni) • jastuk i pojas za fiksiranje, prema procjeni • alkoholni antiseptik za ruke • olovka, sestrinska dokumentacija ili terminal za elektronički upis. • postaviti kolica usporedo s krevetom tako da je naslon kolica okrenut prema uzglavlju kreveta • skinuti stranicu kolica koja je do kreveta (sl. 2.63.) • zakočiti kolica • podignuti držače za noge na kolicima, ako postoje.

• bolesnik samostalno, ako može, s pomoću pomagala ili uz pomoć medicinske sestre, zauzme sjedeći položaj • spustiti noge preko ruba kreveta i obuti papuče • stati ispred bolesnika u lagani raskorak, svojim rukama obuhvatiti bolesnika ispod pazuha (svoje lice okrenuti u stranu – ne disati u bolesnika) (sl. 2.64.) • bolesnik obuhvati medicinsku sestru za ramena ili oko vrata • medicinska sestra svojim koljenima fiksira bolesnikova koljena (sl. 2.65.)

• uspraviti bolesnika i polukružnim pokretom smjestiti bolesnika u kolica (sl. 2.66.) • vratiti stranicu kolica • spustiti držače za noge • namjestiti noge na držače • nasloniti bolesnikova leđa na naslon • bolesnikove ruke položiti u krilo ili na stranice kolica • svući rukavice (ako su rabljene) i odložiti ih u komunalni otpad • provesti završne postupke.

Slika 2.63. Skidanje stranice kolica

Slika 2.64. Obuhvaćanje bolesnika ispod pazuha

106

Zdravstvena njega – opća


Slika 2.65. Fiksiranje koljenima

Slika 2.66. Smještanje bolesnika u kolica

b) premještanje bolesnika uz pomoć dviju osoba:

• obuti papuče • ako je potrebno, pojasom fiksirati bolesnika ispod prsa i koljena • svući rukavice (ako su rabljene) i odložiti ih u komunalni otpad • provesti završne postupke.

• bolesnik uz pomoć dviju osoba zauzme sjedeći položaj u krevetu, s lagano privučenim koljenima (svaka je medicinska sestra s jedne strane kreveta) • jedna medicinska sestra pridržava bolesnika, a druga prelazi na istu stranu kreveta i postavlja kolica uz krevet u ravnini bolesnikovih gluteusa, naslon kolica okrenuti prema uzglavlju kreveta (sl. 2.67.) • skinuti stranicu kolica uz krevet • jedna medicinska sestra stoji iza bolesnika i obuhvati ga ispod pazuha, a druga ispred kolica i obuhvati ga ispod koljena i bedara (sl. 2.68.) • istodobno („na tri“) prenose ga na kolica i stavljaju u sjedeći položaj (sl. 2.69.) • vratiti stranicu kolica • pravilno smjestiti bolesnika u kolica; uspraviti leđa, spustiti držače i podignuti noge na držače (sl. 2.70.), ruke staviti na stranice kolica ili na jastuk ako je potrebno (jastuk se u tom slučaju stavlja na bolesnikova koljena)

Slika 2.68. Hvat bolesnika

2. Pomoć pri tjelesnoj aktivnosti

Slika 2.67. Postavljanje kolica uz krevet

Slika 2.69. Prenošenje na kolica

Slika 2.70. Spušteni držači za stopala

107


3.

Pomoć bolesniku pri obavljanju osobne higijene i odijevanju

Sadržaj: 3.1. Važnost održavanja osobne higijene ������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������114 3.2. Održavanje osobne higijene nepokretnih bolesnika ��������������������������������������������������������������������������������������������������������� 124 3.3. Vještine medicinske sestre potrebne za provođenje higijene bolesnika ��������������������������������������������������������������������������127

112

Zdravstvena njega – opća


Ishodi učenja: zz zz

zz

zz

zz

argumentirati važnost pravilnog održavanja higijene navesti najčešće patološke promjene unutar usne šupljine navesti anamnestičke podatke potrebne u procjeni stanja usne šupljine navesti postupke medicinske sestre u bolesnika sa slušnim aparatom objasniti važnost redovitog održavanja higijene stopala

zz

opisati najčešće promjene na noktima

zz

objasniti funkcije kože

zz

opisati postupke medicinske sestre pri ušljivosti

zz

navesti postupke svakodnevne i povremene njege

zz

zz

opisati postupke medicinske sestre u bolesnika sa smanjenom mogućnosti oblačenja demonstrirati postupke održavanja osobne higijene bolesnika.

Ishodi međupredmetnih tema: zz

odr B.5.1. Učenik kritički promišlja o utjecaju našega djelovanja na Zemlju i čovječanstvo

zz

ikt C.5.4. Učenik samostalno i odgovorno upravlja prikupljenim informacijama

zz

zdr A.5.3. Učenik razumije važnost višedimenzionalnoga modela zdravlja

zz

osr B.5.1. Učenik uviđa posljedice svojih i tuđih stajališta, izbora i postupaka

zz

odr B.5.3. Učenik sudjeluje u aktivnostima u školi i izvan nje za opće dobro.

3. Pomoć bolesniku pri obavljanju osobne higijene i odijevanju

113


Gledajući u povijest, dobra higijena bolesnika smatrana je važnom za sprječavanje širenja bolesti. Koža je prva obrana od bolesti i postoje dokazi da održavanje čistoće kože smanjuje broj mikroorganizama, na primjer bakterija koje mogu uzrokovati širenje infekcije. Međutim, treba uzeti u obzir i druge dobrobiti za bolesnike: izgled i osjećaj čistoće važni su za bolesni-

kov osjećaj blagostanja i samopouzdanja u socijalnoj interakciji. Pomoć bolesniku pri zadovoljavanju higijenskih potreba može razviti odnos medicinske sestre i bolesnika i tako se medicinskoj sestri može olakšati da procijeni kako bolesnik fizički i/ili mentalno napreduje prema poboljšanju.

3.1.

Važnost održavanja osobne higijene

3.1.1.

Njega usne šupljine

3.1.1.1.

Anatomija usne šupljine

Usta se nazivaju i usnom šupljinom (sl. 3.1.). Hrana se unosi u tijelo kroz usta, gdje započinje probava. U usnoj šupljini zubi režu, sjeckaju i usitnjavaju hranu, tako da čestice hrane postaju manje i veći dio njihove površine može biti izložen djelovanju probavnih sokova i enzima. Krov usta sastoji se od tvrdog i mekog nepca. Tvrdo nepce nalazi se blizu prednjeg dijela usta, a čine ga nepčane kosti i dijelovi maksilarnih gornja usna frenulum gornje usne

(lat. maxilla, gornja čeljust) kostiju. Meko je nepce uglavnom mišićno tkivo. Odvaja usta od nazofarinksa (nosni dio ždrijela). Meko nepce ima oblik luka u stražnjem dijelu usta. Struktura koja se može vidjeti ovješena u stražnjem dijelu otvorenih usta jest uvula (resica). Jezik pokriva dno usta. Stijenke usne šupljine čine obrazi i zubi. Kad osoba vidi hranu ili razmišlja o njoj, žlijezde slinovnice pojačano se aktiviraju, stvarajući „slinu“. Zubi su postavljeni u udubljenja u gornjoj i donjoj čeljusti. Ljudi imaju dva kompleta zuba: mliječne zube i trajne zube. U dobi od oko 6 godina počinju se pojav-

Gornji zubi

tvrdo nepce i poprečni nepčani nabori meko nepce prednji nepčani luk stražnji nepčani luk tonzile/krajnici jezik

središnji sjekutić lateralni sjekutić očnjak pretkutnjak kutnjak

uvula ždrijelni tjesnac Donji zubi kutnjak

frenulum jezika

pretkutnjak očnjak

desni frenulum donje usne donja usna

lateralni sjekutić središnji sjekutić

Slika 3.1. Anatomija usne šupljine

114

Zdravstvena njega – opća


jeste li znali?

zz

Tri para žlijezda slinovnica izluče u usta 1 – 1,5 L sline svaki dan. Slina sadržava vodu, sluz i soli. Živčani sustav kontrolira lučenje sline (salivacija).

ljivati trajni zubi. Kako trajni zubi rastu, oni istiskuju mliječne zube, zamjenjuju ih i popunjavaju prostore u čeljusti. Trajno zubalo ima 32 zuba. 3.1.1.2.

Promjene unutar usne šupljine

Često se pogrešno misli da oralna higijena znači brigu o zubima ili protezama, a ne o svim oralnim tkivima. Čista usna šupljina koristi svima, ali bolesnoj je osobi posebno važna zbog nekoliko razloga. zz Mnogi mikroorganizmi ulaze u tijelo kroz usta. zz Čestice hrane koje se nakupljaju oko zuba uzrokuju karijes, neugodan zadah iz usta (halitoza) i upalu zubnog mesa (parodontitis, pioreja). zz Neke bolesti uzrokuju iritaciju i suhoću sluznice usta te nakupljanje naslaga na jeziku i sluznici. zz Disanje na usta također uzrokuje suhoću sluznice.

Nanijeti malu količinu zubne paste

Četkati zagriznu površinu svih zubiju

Četkati vanjsku površinu svih zubiju kružnim pokretima

Iščetkati jezik

Oštećenja unutar usne šupljine mogu smanjiti apetit i dovesti do prehrambenih nedostataka.

Najčešće komplikacije koje se mogu pojaviti u usnoj šupljinu jesu mukozitis, stomatitis i kserostomija. Oralni je mukozitis upala sluznice ždrijela i usta, a često može nastati kao posljedica liječenja zloćudnih bolesti (kemoterapija, radioterapija). Zbog oštećenja sluznice razvija se mogućnost sustavne infekcije. Lokalna infekcija utječe na prehrambeni unos, a otežana je komunikacija i kvaliteta života. Kserostomija je suhoća usta uzrokovana slabijom stimulacijom žlijezda slinovnica. Privremena kserostomija može biti posljedica virusnih infekcija, dehidracije, disanja na usta i straha. Stomatitis se odnosi samo na upalu usne šupljine, a razvoju stomatitisa pogoduje kserostomija. Najčešći uzroci stomatitisa jesu recidivirajući aftozni stomatitis, virusne infekcije (često virusom herpesa simpleks), Candida albicans (SOOR). Bolesniku treba omogućiti pranje zubi ujutro, nakon svakog obroka te navečer. Kada se provodi njega usne šupljine, bitno je promatrati stanje zubnog mesa (gingiva), jezika, sluznice i zuba. Ako bolesnik sam pere zube, potrebno je promatrati način četkanja (sl. 3.2.) ako nije pravilan, bolesnika je potrebno educira-

Četkati vanjsku površinu svih zubiju gore-dolje

Isprati usta vodom

Ponoviti postupak na unutarnoj površini svih zubiju

Čestitamo!

Slika 3.2. Četkanje zubi

3. Pomoć bolesniku pri obavljanju osobne higijene i odijevanju

115


ti. U sestrinskoj listi mogu se upisati podatci kao što su manjak zubi, njihova osjetljivost na vruće ili hladno, bol, krvarenja, crvenilo, oteklina ili neugodan zadah (za više informacija pogledaj poglavlje 1.1.3.5. Usna šupljina).

VIDI!

VAŽNO!

Uporabu zubnih proteza treba zabilježiti u sestrinsku anamnezu. Neki postupci kao što je operacija zahtijevaju uklanjanje zubnih proteza zbog rizika od oštećenja i moguće aspiracije u dišni put. Bolesnik koji nosi zubnu protezu zahtijeva istu njegu usne šupljine kao i bolesnik koji ima prirodne zube, tj. proteza se četka na način kao i zubi.

Pogledaj 3.3.1. Postupak pranja zubi na str. 128.

VAŽNO!

Neki bolesnici možda nisu naučili dobre oralne higijenske navike. Stoga je poučavanje bolesnika o dobroj oralnoj higijeni ključno. Bolesnik koji nauči dobro održavati oralnu higijenu u zdravstvenoj ustanovi to može i dalje raditi kod kuće. Podsjetite bolesnike da je dobro održavanje oralne higijene korisno jer se poboljšavaju izgled i apetit, a hrana ima bolji okus te zdravi zubi i desni poboljšavaju cjelokupno zdravlje.

Pri prijmu bolesnika u bolnicu važno je saznati informacije o tome nosi li bolesnik zubnu protezu ili ima uklonjivi most. Zubna proteza (sl. 3.3.) umjetni je nadomjestak prirodnih zuba napravljen od akrila i smole, posebnih plastika te pokatkad lakog metala koji je dizajniran tako da izgleda upravo kao pravi zubi. Potpune se proteze primjenjuju kada postoji potreba za zamjenom svih prirodnih zuba. Gornje zubne proteze zamjenjuju gornji red zubi, a donje zubne proteze donji red zubi. Na zubnoj se protezi zadržavaju ostat-

ci hrane i zato ju je potrebno redovito održavati. Za čišćenje zubne proteze preporučuje se mekana zubna četkica. Zubna proteza najčešće se održava uporabom tableta za čišćenje zubne proteze, koje se otope u vodi. Tablete za čišćenje zubne proteze djeluju antibakterijski i sprječavaju nakupljanje kamenca. Bolesniku bez svijesti potrebno je izvaditi zubnu protezu. Kada se bolesniku izvadi proteza, potrebno je pregledati usnu šupljinu tražeći iritaciju ili crvenilo koje bi moglo upućivati na problem. Prije nego što se bolesniku stavi zubna proteza, potrebno je provesti higijenu usne šupljine. Ako se bolesnik može sam brinuti o zubnoj protezi, treba usnu šupljinu isplahnuti vodom kako bi je ovlažio prije stavljanja zubne proteze. U određenim situacijama bolesniku je potrebna pomoć u njezi usne šupljine. Zbog određenih stanja ili bolesti, npr. paralizirani bolesnici, bolesnici na mehaničkoj ventilaciji, koji imaju ograničen unos hrane i tekućine na usta, ili zbog djelovanja određenih lijekova, dolazi do sušenja sluznice i nakupljanja naslaga. Bolesnikova usta mogu postati suha i ispucala, što je ulazno mjesto za brojne mikroorganizme pa je stoga potrebno njegu usne šupljine provoditi nekoliko puta na dan. VAŽNO!

Ako bolesnik mora ukloniti protezu, ona se ne čuva u čašama koje se uporabljuju za piće. Sve se proteze moraju čuvati u posebno označenim čašicama / spremnicima za protezu u kojima se nalazi voda. Bolesnik možda sa sobom ima pribor za održavanje higijene zubne proteze. Spremnici za protezu trebali bi biti označeni imenom i prezimenom kako se ne bi izgubili ili pomiješali s protezama drugih bolesnika, pogotovo ako se bolesnika premješta u drugu sobu. Slika 3.3. Zubne proteze

116

Zdravstvena njega – opća


Izvođenje postupka : • provesti uvodne postupke • staviti nekližući podložak na dno kade/tuša • ako se bolesnik kupa u kadi, potrebno je napuniti kadu toplom vodom prije nego bolesnik uđe u kadu, a temperaturu vode dogovoriti s bolesnikom • uključiti prvo hladnu, a potom toplu vodu • izmjeriti temperaturu vode • obući rukavice i pregaču • pomoći bolesniku da se razodjene i uđe u kadu, a pribor za kupanje staviti bolesniku nadohvat ruke • napustiti prostoriju ako se bolesnik može i želi kupati samostalno • ostati u blizini, provjeravati bolesnika svakih 5 minuta ili po potrebi • ako se bolesnik ne može sam prati, oprati ga istim redoslijedom kao pri kupanju u krevetu, a nakon kupanja isprati tijelo tuširanjem

3.3.4.

• pri tuširanju usmjeriti mlaz tuša od bolesnika dok se prilagođuje temperatura vode te provjeriti temperaturu i pritisak vode • nasapunati bolesnikovo tijelo, oprati ga istim redoslijedom kao pri kupanju u krevetu, isprati tušem • pomoći bolesniku pri izlasku iz kade ili ispod tuša, posjesti ga na stolac • posušiti bolesnika koristeći se određenim ručnicima za pojedini dio tijela, redoslijedom kako se kupao – dobro posušiti područje ispod prsa, kožne nabore, područje anogenitalne regije, područje između prstiju • namazati i izmasirati tijelo losionom • obući bolesnika i počešljati ga • smjestiti bolesnika u krevet • raspremiti i dezinficirati uporabljeni pribor • svući rukavice i skinuti pregaču • provesti završne postupke.

Postupak kupanja nepokretnog bolesnika u krevetu

Medicinska sestra procjenjuje: • pokretljivost bolesnika, mogućnost suradnje i komunikacije • bolesnikovo opće stanja • kontraindikacije za postupak – vitalna ugroženost bolesnika • stanje bolesnikove kože i sluznica.

3. Pomoć bolesniku pri obavljanju osobne higijene i odijevanju

Priprema pribora i materijala (sl. 3.24.): • kolica za pribor • zaštitna folija za krevet složena u valjak ili nepropusno platno i plahta • 2 lavora • vrč s toplom vodom • termometar • čista pidžama • čisto posteljno rublje • ručnici – 3 kom. • trljačice – 4 kom. • staničevina / papirnati ručnici • tekući pH neutralan sapun ili gel • pribor za higijenu anogenitalne regije i noćna posuda • češalj ili četka • pribor za njegu noktiju – škare, kliješta, turpija • sredstvo za masažu kože – losion, mlijeko, krema za tijelo • alkoholni antiseptik za ruke • dezinficijens za pribor • jednokratne nesterilne rukavice, zaštitne PVC pregače • posuda za nečisto • koš za nečisto rublje • olovka, sestrinska dokumentacija ili terminal za elektronički upis.

131


Izvođenje postupka : • provesti uvodne postupke • postaviti bolesnika u položaj prikladan za rad, podignuti krevet na radnu razinu • navući rukavice i obući zaštitnu pregaču – oba izvršitelja • u dogovoru s bolesnikom maknuti jedan jastuk • cijelom dužinom ispod bolesnika, zaštititi krevet zaštitnom folijom ili nepropusnim platnom • skinuti pokrivač, ostaviti gornju plahtu ili navlaku • staviti ručnik na bolesnikova prsa, na gornji rub plahte • staviti lavor na stolac s desne strane kreveta na papirnati ubrus / ručnik • napuniti dvije trećine lavora toplom vodom (43 – 46 °C), provjeriti temperaturu vode termometrom • mokrom trljačicom oprati područje oko očiju, bez sapuna, oprati prvo suprotnu stranu • kutom trljačice nježno oprati oko, od vanjskog prema unutarnjem rubu (sl. 3.25.). Za svako oko koristiti se drugim kutom. Posušiti oko suhim ručnikom. • oprati lice u obliku brojke 3, oprati područje ispod nosa i nos. Kutom trljačice oprati područje oko usta. Isprati i posušiti ručnikom. • oprati uške, prvo suprotno uho, zatim uho do vas. Isprati i posušiti ručnikom (sl. 3.26.) • oprati prednju stranu vrata polukružnim pokretima (sl. 3.27.), oprati stražnju stranu vrata. Isprati i posušiti. Ručnik odložiti na gornji rub kreveta. • skinuti gornji dio pidžame, pokriti bolesnika plahtom do struka. Ručnikom za brisanje tijela zaštititi gornji rub plahte i bolesnikova prsa. • zaštititi plahtu i krevet ručnikom za brisanje tijela uzduž suprotne ruke – svojim dlanom pridržavati podlakticu, neka podlaktica leži u vašoj ruci. • oprati područje između prstiju, podlakticu i nadlakticu (sl. 3.28.). Isprati, posušiti ručnikom za brisanje tijela. Ponoviti postupak na suprotnoj strani. • ako pokretljivost ruku dopušta, staviti lavor na ručnik u krevet, staviti šaku u vodu, oprati između prstiju, podlakticu, nadlakticu. Isprati, posušiti. Očistiti ispod noktiju. Ponoviti postupak na drugoj ruci. • otkriti prsa i oprati polukružnim pokretima rameni obruč, dojke u obliku brojke 8 (sl. 3.29.). Isprati i posušiti ručnikom za brisanje tijela. Oprati pazušne jame, prvo suprotnu jamu te isprati i osušiti. Ručnikom kojim je brisano lice pokriti prsni koš. • povući zaštitni prekrivač do simfize, prati trbuh polukružnim pokretima (sl. 3.30.). Kutom trljačica oprati pupak. Isprati i posušiti ručnikom za tijelo.

132

• okrenuti bolesnika na lijevi bok, pokriti prednji dio tijela prekrivačem • rub prekrivača zaštititi ručnikom za brisanje tijela, prati leđa uzdužnim pokretima, isprati, posušiti (sl. 3.31.) • izmasirati leđa i trticu losionom za tijelo • polukružnim pokretima oprati gluteuse, isprati, posušiti ručnikom za tijelo (sl. 3.32.) • razdvojiti gluteuse i grubu nečistoću odstraniti papirnatim ručnikom te ga odložiti u u posudu za nečisto • provesti njegu analne regije prema standardu, za sušenje se koristiti trećim ručnikom • promijeniti rukavice • vratiti bolesnika u položaj na leđima • obući gornji dio pidžame • zaštitnu foliju kojom se štiti krevet povući ispod leđa do struka • uporabljenu trljačicu odložiti u posudu za nečisto • promijeniti vodu i trljačicu, provjeriti temperaturu vode za pranje nogu • ako bolesnik ne može saviti koljeno, otkriti suprotnu nogu, zaštititi genitalije, ručnik staviti uzdužno pod nogu i stopalo, nogu pridržavati svojom rukom i oprati je ispruženu, dugim pokretima te isprati i posušiti (sl. 3.33.) • ako bolesnik može saviti koljeno, staviti lavor na ručnik, uroniti stopalo u vodu, prati dugim pokretima potkoljenicu i natkoljenicu te isprati i posušiti. Ponoviti postupak s drugom nogom. • odrezati nokte, maknuti lavor i ručnik, pokriti bolesnika pokrivačem • promijeniti lavor, vodu i trljačicu, provjeriti temperaturu vode • ako može, dopustiti bolesniku da sam opere svoje genitalije. Postaviti noćnu posudu ispod gluteusa. Namjestiti bolesniku lavor nadohvat ruke, nasapunati čistu trljačicu, staviti je nadohvat ruke ili je dati bolesniku u ruku. Ispirati trljačicu i dodavati je bolesniku. Polijevanjem iz vrča isprati spolovilo. Maknuti noćnu posudu i odložiti je pod krevet. Posušiti genitalije trećim ručnikom. • maknuti zaštitnu foliju ispod bolesnika, pokriti ga • počešljati bolesnika • namjestiti krevet, po potrebi ga presvući, a rublje odložiti u koš za nečisto • smjestiti bolesnika u udoban ili prisilan položaj • staviti signalno zvono nadohvat ruke • raspremiti uporabljeni pribor i rublje • skinuti rukavice i pregaču • oprati i dezinficirati pribor – češalj, škarice, rašpicu • provesti završne postupke.

Zdravstvena njega – opća


Slika 3.24. Pribor za kupanje nepokretnog bolesnika u krevetu

Slika 3.25. Pranje lica

Slika 3.26. Pranje uha

Slika 3.27. Pranje vrata

Slika 3.28. Pranje ruku

Slika 3.29. Pranje prsnog koša

Slika 3.30. Pranje abdomena

Slika 3.31. Pranje leđa

3. Pomoć bolesniku pri obavljanju osobne higijene i odijevanju

133


4.

Pomoć pri unosu hrane i tekućine

Sadržaj: 4.1. Osnovni sastojci hrane. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144 4.2. Vjerska, etnička i ostala uvjerenja vezana za prehranu �����������������������������������������������������������������������������������������������������146 4.3. Organizacija prehrane bolesnika u bolnici �������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������150 4.4. Intervencije medicinske sestre pri hranjenju bolesnika ���������������������������������������������������������������������������������������������������� 152 4.5. Umjetni načini hranjenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152 4.6. Vještine medicinske sestre potrebne za hranjenje bolesnika ������������������������������������������������������������������������������������������� 158

142

Zdravstvena njega – opća


Ishodi učenja: zz

definirati nutrijente

zz

navesti intervencije medicinske sestre pri hranjenju bolesnika

zz

navesti energijske vrijednosti nutrijenata

zz

usporediti umjetne načine hranjenja

zz

opisati funkciju nutrijenata u organizmu

zz

opisati način određivanja dužine nazogastrične sonde

zz

definirati pojmove dijetetika, dijetoterapija i dijeta

zz

navesti tehnike enteralne prehrane

zz

opisati vjerska uvjerenja vezana za prehranu

zz

zz

navesti vrste vegetarijanstva

zz

opisati organizaciju prehrane bolesnika u bolnici

objasniti postupke medicinske sestre kod problema pri hranjenu preko nazogastrične sonde i PEG-a

zz

demonstrirati postupke hranjenja bolesnika

zz

demonstrirati postupak uvođenja nazogastrične sonde.

Ishodi međupredmetnih tema: zz

uku A.4/5.1. Učenik samostalno traži nove informacije iz različitih izvora, transformira ih u novo znanje i uspješno primjenjuje pri rješavanju problema

zz

odr B.5.2. Učenik osmišljava i koristi se inovativnim i kreativnim oblicima djelovanja s ciljem održivosti

zz

pod A.5.1. Učenik primjenjuje inovativna i kreativna rješenja

zz

pod B.5.1. Učenik razvija poduzetničku ideju od koncepta do realizacije

zz

pod B.5.3. Učenik prepoznaje važnost odgovornoga poduzetništva za rast i razvoj pojedinca i zajednice

zz

odr C.5.2. Učenik predlaže načine unapređenja osobne i opće dobrobiti.

4. Pomoć pri unosu hrane i tekućine

143


Hrana je vitalna za život. Ljudi jedu da bi ostali živi i bili zdravi. Zapravo, hrana je jedna od najvažni-

jih stavki u Maslowljevoj hijerarhiji ljudskih potreba. Ona je također ugodna i donosi zadovoljstvo u život.

Osnovni sastojci hrane

4.1.

Prehrana je u čovjekovu životu potrebna za očuvanje zdravlja. Samo adekvatnom prehranom može se osigurati optimalan unos energije i pravilan rast i razvoj. Unos energije ovisi o unosu nutrijenata. Nutrijenti su hranjive tvari, odnosno kemijske tvari koje su potrebne organizmu za život, rast i razvoj. To su bjelančevine (proteini), ugljikohidrati, masti, vitamini, minerali i voda. Pravilna, odnosno optimalna prehrana obuhvaća unos raznovrsnih i uravnotežen odnos krutih i tekućih namirnica. Na taj način organizmu se osiguravaju gradivne, energijske i zaštitne tvari. Mjerna jedinica za energiju jest džul (J) ili kalorija (cal). Za označivanje energijske vrijednosti hrane uglavnom se rabi naziv kilokalorija (kcal) i kilodžul (kJ). U nastavku su prikazane energijske vrijednosti nutrijenata i vrijednosti kcal s obzirom na kJ.

VAŽNO!

1 kJ = 0,2388 kcal 1 kcal = 4,184 kJ

bjelančevine 17 kJ/g 4kcal/g masti 37 kJ/g 9kcal/g ugljikohidrati 17 kJ/g 4kcal/g

Šest skupina nutrijenata dijelimo na makronutrijente i mikronutrijente. Makronutrijenti uključuju vodu te nutrijente koji daju energiju: proteine, masti i ugljikohidrate. Alkohol daje energiju, ali nije nutrijent jer nije nužan za život. Vitamini (sl. 4.1.) i mineralne tvari (sl. 4.2.) čine mikronutrijente. Glavne funkcije nutrijenata jesu: osigurati energiju, izgraditi tjelesna tkiva i organe te regulirati metabolizam (tabl. 4.1.).

Slika 4.1. Vitamini

144

Zdravstvena njega – opća


Tablica 4.1. Funkcije nutrijenata u organizmu FUNKCIJA

energija

struktura

regulacija

NUTRIJENT

PRIMJER

ugljikohidrati

Glukoza je izvor energije za stanicu.

masti

Masti su u obliku masnog tkiva skladišni oblik energije.

proteini

Višak unosa proteina iskorištava se kao izvor energije.

masti

Masti su glavna komponenta stanične membrane.

proteini

Proteini su dio mišića i vezivnoga tkiva.

mineralne tvari

Kalcij i fosfor gradivna su tvar kosti.

masti

Tvore spolne hormone (estrogen).

proteini

Leptin je protein koji regulira količinu tjelesnih rezervi masti.

ugljikohidrati

Šećeri vezani za cirkulirajuće proteine signaliziraju treba li proteine zadržati u krvi ili ih izlučiti preko jetre.

voda

Voda isparava s kože prelaskom u plinovito agregatno stanje na račun tjelesne topline, tj. hladi tijelo.

vitamini

Vitamini B-skupine reguliraju metabolizam energije. Vitamini sudjeluju u ekspresiji gena.

mineralne tvari

Natrij regulira volumen krvi.

Slika 4.2. Minerali

4. Pomoć pri unosu hrane i tekućine

145


4.5.1.

Nazogastrična sonda

Nazogastrična se sonda (sl. 4.7.) postavlja kroz nosnu šupljinu u želudac. Svrha uvođenja može biti aspiracija želučanog sadržaja, prije, za vrijeme ili nakon operativnih zahvata, prehrana, davanje tekućine i primjena lijeka kada bolesnik ne može gutati ili kada postoji opasnost od aspiracije hrane u dišni put. Kada se sonda, na primjer u nedonoščadi, postavlja kroz usta, naziva se orogastrična sonda. Odabir veličine i vrste sonde ovisi o namjeni za koju se sonda uvodi i anatomskoj građi puta kojim će se uvesti u želudac. Sama sonda tijekom uvođenja može načiniti oštećenja sluznice pa stoga medicinska sestra tijekom postupka treba biti iznimno oprezna i pratiti bolesnikovu reakciju. Sonda može biti postavljena privremeno, za jedan obrok ili trajno, kada ostaje (prema preporuci proizvođača i ovisno o tome od kojeg je materijala izrađena) od dva dana do šest tjedana u jednoj nosnici. Nakon toga sonda se izvadi i ako je potrebno, ponovno uvodi kroz drugu nosnicu ako je to moguće. Potrebu za uvođenjem nazogastrične sonde određuje liječnik. Za postupak uvođenja potrebno je 15 minuta. Sonde mogu biti od polivinil klorida (PVC) i silikonske, s vodilicom. Ako se sonda uvodi radi prehrane, biraju se silikonske sonde, koje omogućuju dulju primjenu i rjeđe oštećuju nosnu sluznicu.

jeste li znali?

Godine 1790. John Hunter opisuje primjenu nutritivne sonde kojom se hrana unosi u želudac, a napravljena je od jeguljine kože i kitove kosti.

VIDI!

Pogledaj 4.6.3. Postupak uvođenja nazogastrične sonde na str. 162.

Prije uvođenja nazogastrične sonde potrebno je utvrditi potrebnu dužinu uvođenja. Dužina sonde određuje se mjerenjem od vrha nosa do ušne resice te do kraja prsne kosti – ksifoidnog nastavka (processus xiphoideus) (sl. 4.8.). Ta je duljina poznata kao NEX – Nose (nos), Ear (uho), Xiphoid (ksifoidni nastavak). Nakon što se odredi duljina, nju je potrebno označiti na sondi. Nakon uvođenja, sondu treba fiksirati za nos hipoalergijskim flasterom, a na odjeću je fiksirati kvačicom (sl. 4.9.). Između dvaju hranjenja na završni je dio sonde potrebno postaviti odgovarajući zatvarač. 1. Označite nazogastričnu sondu na točki 50 cm od distalnost rška; nazovimo to točkom A.

N - nose (nos) E - ear (uho) X - xiphoid (ksifoidni nastavak) Bolesnik sjedi u neutralnom položaju, licem prema naprijed. Postaviti distalni vršak sonde na vrh nosa (N) bolesnika; produžetak sonde dovesti do ušne resice (E), a zatim ravno dolje do vrha ksifoidne kosti (X).

Slika 4.7 Nazogastrična sonda

4. Pomoć pri unosu hrane i tekućine

Slika 4.8. Određivanje dužine sonde

153


4.6.3.

Postupak uvođenja nazogastrične sonde

Prema Standardiziranim postupcima u zdravstvenoj njezi, provoditelj postupka uvođenja nazogastrične sonde je prvostupnica sestrinstva

Medicinska sestra procjenjuje: • bolesnikovo opće stanje, stanje svijesti i suradljivost • sposobnost gutanja • stanje sluznice usne i nosne šupljine, prohodnost nosne šupljine, disanje • peristaltiku abdomena i stupanj napetosti želudca prije i nakon uvođenja sonde • dužinu sonde koja se uvodi (vrh - nosa – ušna resica – ksifoidni nastavak prsne kosti).

Priprema pribora i materijala (sl. 4.23.): • kolica za pribor ili poslužavnik • nepropusna zaštitna folija ili kompresa • sonda potrebnog lumena i veličine • posuda za nečisto • špatula za potiskivanje jezika i za kontrolu položaja sonde • narezana staničevina ili papirnate maramice • vrećica ili kontejner za kontrolu izlučenoga želučanog sadržaja • hipoalergijski flaster • čaša vode • jednokratne nesterilne rukavice • alkoholni antiseptik za ruke • 2 štrcaljke, većeg volumena (od 20 i 50 mL) • paravan • stetoskop • izvor svjetla • sestrinska dokumentacija ili terminal za elektronički upis.

Izvođenje postupka : • provesti uvodne postupke • smjestiti bolesnika u odgovarajući položaj – 45 – 90° (ako bolesnikovo stanje dopušta taj položaj) • navući rukavice • zaštititi bolesnika, pokriti mu prsa kompresom ili folijom • izvaditi umjetno zubalo ako ga bolesnik ima • ispuhati mu ili očistiti nos • izmjeriti duljinu sonde od vrha nosa do ušne resice – označiti je, te dalje do završetka prsne kosti – ksifoidnog nastavka (poznato kao NEX duljina) i tu duljinu označiti (sl. 4.24., sl. 4.25.) • zabaciti bolesnikovu glavu lagano prema natrag • izabrati nosnicu u koju će se uvoditi sonda • ovlažiti sondu vodom • uvoditi sondu rotirajući je do prvog obilježja uz aktivno bolesnikovo gutanje (sl. 4.26.) • potisnuti bolesnikov jezik prema dolje špatulom • osvijetliti svjetiljkom bolesnikovo grlo i provjeriti položaj vrha sonde (vrh sonde vidi se u visini glotisa) • nagnuti bolesnikovu glavu prema naprijed i, ako nije kontraindicirano, omogućiti mu da guta sondu s gutljajima vode, a prije toga dati bolesniku upute • sonda se ne smije nasilno uvoditi ako se osjeti otpor pri uvođenju • ako bolesnik ne može disati, ako kašlje, promijeni boju kože ili ne može govoriti, izvući sondu i pustiti bolesnika da se odmori te ponoviti postupak

• uvesti nazogastričnu sondu do označene dužine • provjeriti položaj sonde jednim od sljedećih načina nakon što je uvedena: ◁◁ aspiriranjem želučanog sadržaja štrcaljkom, ◁◁ s pomoću štrcaljke brzo uštrcati oko 10 mL zraka i stetoskopom auskultirati u području želudca – čuje se šum ulaska zraka (sl. 4.27.), ◁◁ vanjski d io sonde staviti u čašu vode i, ako nema mjehurića zraka, sonda je u želudcu. Ako je pak sonda u dišnim putevima, pojavit će se zračni mjehurići (to je nesigurna metoda jer sonda može biti savinuta u traheji pa neće biti mjehurića) • fiksirati vanjski dio sonde za nos hipoalergijskim flasterom, a na odjeću je fiksirati kvačicom. Između dvaju hranjenja na završni dio sonde staviti odgovarajući zatvarač. • tijekom hranjenja prije svakog odvajanja štrcaljke zatvoriti sondu kvačicom ili zatvaračem koji je na sondi (sl. 4.28.). Opustiti zatvarač ili kvačicu nakon ponovnog spajanja sonde sa štrcaljkom. • pri evakuaciji sadržaja sondom završni dio sonde spojiti s plastičnom vrećicom (kontejner) u svrhu praćenja količine i izgleda dreniranoga želučanog sadržaja • provoditi redovito higijenu usne i nosne šupljine • smjestiti bolesnika u udoban ili prisilan položaj • skinuti rukavice • provesti završne postupke.

162

Zdravstvena njega – opća


Slika 4.23. Pribor za postavljanje nazogastrične sonde

Slika 4.24. Mjerenje dužine od nosa do uha

Slika 4.25. Mjerenje dužine od uha do ksifoidnog nastavka

Slika 4.26. Uvođenje sonde

Slika 4.27. Provjera položaja sonde stetoskopom

Slika 4.28. Postavljanje čepa na sondu

4. Pomoć pri unosu hrane i tekućine

163


5.

Pomoć bolesniku pri eliminaciji

Sadržaj: 5.1. Izlučivanje urina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175 5.2. Izlučivanje stolice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180 5.3. Povraćanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 5.4. Kašalj i iskašljaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .184 5.5. Znojenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187 5.6. Vještine medicinske sestre potrebne za pomoć bolesniku pri eliminaciji ����������������������������������������������������������������������� 189

170

Zdravstvena njega – opća


Ishodi učenja: zz

objasniti obilježja mokraće u odrasle zdrave osobe

zz

opisati zadatke medicinske sestre pri povraćanju i hematemezi

zz

objasniti obilježja stolice u odrasle zdrave osobe

zz

objasniti vrste iskašljaja

zz

opisati patološke promjene stolice

zz

zz

objasniti pojmove opstipacija, dijareja, melena

zz

opisati povraćanje i njegove najčešće uzroke

zz

objasniti zadatke medicinske sestre kod suhog i produktivnog kašlja opisati postupke u bolesnika koji se pretjerano znoji.

Ishodi međupredmetnih tema: zz zz

zz zz

osr B.5.2. Učenik suradnički uči i radi u timu uku D.4/5.2. Učenik ostvaruje dobru komunikaciju s drugima, uspješno surađuje u različitim situacijama i spreman je zatražiti i ponuditi pomoć ikt A.5.1. Učenik analitički odlučuje o odabiru odgovarajuće digitalne tehnologije ikt D.5.1. Učenik svrsishodno primjenjuje vrlo različite metode za razvoj kreativnosti kombinirajući stvarno i virtualno okruženje

zz

D.5.3. Učenik samostalno ili u suradnji s kolegama predočuje, stvara i dijeli nove ideje i uratke s pomoću IKT-a

zz

goo A.5.1. Učenik aktivno sudjeluje u zaštiti i promicanju ljudskih prava.

5. Pomoć bolesniku pri eliminaciji

171


5.1.

Izlučivanje urina

jeste li znali?

Mokraćni sustav može se prilagoditi širokim varijacijama u prehrani i unosu tekućine. Također prilagođuje i održava sastav krvi, tkivnih tekućina i intersticijskih tekućina. Količina tekućina u cirkulaciji u krvi utječe na krvni tlak. Mokraćni sustav pomaže u kontroli volumena krvi izlučujući ili čuvajući vodu. Nakupljanje vode u tkivima naziva se edemom, a abnormalni gubitak tekućine naziva se dehidracijom. Izlučujući ili čuvajući minerale (posebno Na i Cl) po potrebi, mokraćni sustav regulira određene razine elektrolita u tjelesnim tkivima i tekućinama.

Urinom (mokraćom) iz organizma se odstranjuju u vodi topljivi produkti metaboličke razgradnje, produkti mijene bjelančevina (ureja, mokraćna kiselina, kreatinin) te tvari koje su u suvišku u organizmu ili su strane tvari u tijelu. Pregledom mokraće dobiva se uvid u funkciju bubrega i ostalih mokraćnih organa. Mokraća se može pregledati makroskopski i mikroskopski te biokemijskim i mikrobiološkim metodama. Glavne strukture mokraćnog sustava jesu (sl. 5.2.): zz dva bubrega (lat. ren) – eliminacija otpadnih tvari, djeluju na ravnotežu tjelesnih tekućina i stvaraju urin zz dva mokraćovoda (lat. ureter) – odvode urin iz bubrega u mokraćni mjehur zz mokraćni mjehur (lat. vesica urinaria) – spremnik za urin zz mokraćna cijev (lat. urethra) – odvodi urin iz mokraćnoga mjehura izvan tijela.

aferentna arteriola

glomerul Bowmanova kapsula

Glavna je uloga bubrega filtriranje otpadnih tvari (topljivih u vodi) iz krvi (sl. 5.3.). Nefroni su funkcionalne jedinice bubrega, koje tvore mokraću, a ostatak mokraćnog sustava služi eliminaciji stvorenog urina. Više od milijun mikroskopskih nefrona nalazi se u svakom bubregu. Ljudska bića mogu preživjeti koristeći se samo trećinom svojih nefrona. Na jednom kraju svakog mikroskopskog nefrona nalazi se čvorna nakupina ili nakupina kapilara nazvana glomerulom.

SUSTAV ORGANA ZA IZLUČIVANJE

eferentna arterila

1. filtracija 2. reapsorpcija 3. sekrecija 4. ekskrecija

mokraća Slika 5.3. Stvaranje urina

BUBREG

nadbubrežna žlijezda

kora

srž

bubreg

nefroni

srž mokraćna cijev

mokraćni mjehur

mokraćovod

kora

Bubrežna piramida

Slika 5.2. Mokraćni sustav

5. Pomoć bolesniku pri eliminaciji

173


5. Pomoć bolesniku pri eliminaciji

175


služi se engleskim akronimom DIAPERS (engl. pelene), gdje su: D – delirij I – infekcija urotrakta A – atrofija (smanjenje veličine stanice) - atofični uretritis (upala mokraćne cijevi) i vaginitis (upala rodnične sluznice) P – psihijatrijski poremećaji i lijekovi poput diuretika E – ekscesivno (prekomjerno) mokrenje R – restrikcija (ograničenje) mobilnosti S – stolica, tj. impaktirana stolica i otežana defekacija. Najčešći tipovi urinarne inkontinencije jesu (sl. 5.5.): urgentna inkontinencija – nemogućnost odgađanja mokrenja dulje od nekoliko minuta zz stresna inkontinencija – mokrenje manje količine urina zbog povećanja tlaka koji nastaje pri kašljanju, kihanju, smijanju, naporu ili podizanju teškog tereta zz totalna inkontinencija – trajno curenje urina jer se sfinkter ne zatvara zz

zz

zz

zz

zz

psihogena inkontinencija – gubitak kontrole zbog psiholoških razloga prelijevajuća inkontinencija – nastaje u osoba s opstrukcijom vrata mokraćnog mjehura u kojih mokraća kapa iz prepunjenog mjehura funkcijska inkontinencija – nastaje zbog kognitivnih ili fizičkih smetnji, a najčešće je posljedica neuroloških oštećenja (demencije, moždanog udara) mješovita inkontinencija – čini kombinaciju nekih od navedenih oblika, najčešće kombinaciju urgentne sa stresnom inkontinencijom. VIDI!

Pogledaj 7.2.2.2. Kateterizacija mokraćnog mjehura, na str. 224. Pogledaj 7.4.5. Postupak uvođenja urinarnog katetera, na str. 250.

URINARNA INKONTINENCIJA

Stresna inkontinencija

Stresna inkontinencija Urgentna inkontinencija

Totalna inkontinencija Funkcijska inkontinencija

Slika 5.5. Vrste inkontinencije

5. Pomoć bolesniku pri eliminaciji

177


6.

Pomoć bolesniku pri odmoru i spavanju

Sadržaj: 6.1. Cirkadijani biološki ritam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196 6.2. Fiziologija spavanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198 6.3. Poremećaji sna i spavanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201 6.4. Utjecaj vanjskih i unutarnjih čimbenika na san i njegovu kvalitetu ��������������������������������������������������������������������������������208 6.5. Procjena sna i potrebe za snom i odmorom ����������������������������������������������������������������������������������������������������������������������209 6.6. Priprema bolesnika za spavanje �������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 211

192

Zdravstvena njega – opća


Ishodi učenja: zz

opisati ulogu cirkadijanog biološkog ritma

zz

razlikovati opstruktivnu i centralnu apneju u snu

zz

objasniti ulogu melatonina u ljudskom tijelu

zz

opisati katapleksiju

zz

opisati proces lučenja melatonina

zz

objasniti utjecaj smjenskog rada na poremećaje spavanja

zz

navesti stadije NREM-spavanja

zz

objasniti sindrom nemirnih nogu

zz

razlikovati NREM i REM-spavanje

zz

objasniti utjecaj vanjskih i unutarnjih čimbenika na san

zz

objasniti REM-spavanje

zz

demonstrirati procjenu potreba bolesnika za snom

zz

objasniti što je to ciklus spavanja

zz

objasniti ulogu dnevnika spavanja

zz

zz

navesti fiziološke promjene u organizmu u vrijeme spavanja navesti podjelu poremećaja spavanja prema trećem izdanju međunarodne klasifikacije poremećaja spavanja

zz

navesti moguće uzroke nesanice

zz

navesti kriterij za nesanicu

zz

zz

argumentirati važnost pridržavanja preporuka higijene spavanja opisati postupke medicinske sestre pri pripremi bolesnika za spavanje.

Ishodi međupredmetnih tema: zz

uku A.4/5.1. Učenik samostalno traži nove informacije iz različitih izvora, transformira ih u novo znanje i uspješno primjenjuje pri rješavanju problema

zz

ikt C.5.4. Učenik samostalno i odgovorno upravlja prikupljenim informacijama

zz

zdr C.3.2. Učenik razumije važnost pronalaženja vjerodostojnih i pouzdanih informacija o zdravlju

zz

zdr C.5.2.A Učenik identificira i povezuje različite rizike za zdravlje i najčešće kronične zdravstvene smetnje te objašnjava postupke samopomoći.

6. Pomoć bolesniku pri odmoru i spavanju

193


nakon terapije CPAP-om (potpomognuto disanje kontinuiranim pozitivnim tlakom, engl. Continuous Positive Airway Pressure), uz Cheyne-Stokesovo disanje kod srčanih greški, zbog djelovanja lijekova (npr. kodein) itd. Disanje za vrijeme spavanja, poglavito u NREM-snu, regulirano je arterijskim pCO2. Snizivanje pCO2 može smanjiti poticaj za disanje do razine u kojoj se pojavljuje apneja.

6.3.3.

Hipersomnija

Hipersomnija je stanje koje karakterizira jaka danja pospanost, koja je prisutna unatoč normalnoj kvaliteti i vremenu noćnoga spavanja. Bolest uključuje nekoliko stanja, a najznačajnija je narkolepsija. Narkolepsija (sl. 6.5.) kronični je poremećaj spavanja koji ima tipičan početak u adolescenciji, a ka-

rakterizira ga pretjerana danja pospanost, što može imati ozbiljne posljedice za bolesnika. Problemi s kojima se susreću bolesnici s narkolepsijom uključuju socijalnu stigmu povezanu s ovom bolešću, poteškoće u stjecanju obrazovanja i zadržavanju posla, smanjenu kvalitetu života i socioekonomske posljedice. Opisane su dvije podvrste narkolepsije (narkolepsija tipa 1 i narkolepsija tipa 2). Obje imaju slične kliničke profile, osim prisutnosti katapleksije, koja se pojavljuje samo u bolesnika s narkolepsijom tipa 1. Pretpostavlja se da je uzrok narkolepsije autoimunosna (stvaranje protutijela na vlastito tkivo, koje dovodi do oštećenja tkiva) destrukcija neurona koji proizvode hipokretin (hipokretin ili oreksin, protein odgovoran za kontrolu apetita i ritma spavanja) u hipotalamusu. Bolesnici s narkolepsijom mogu doživjeti i poremećeni noćni san, paralizu sna te halucinacije.

NARKOLEPSIJA 2 tipa

S katapleksijom iznenadna slabost mišića ili potpuni gubitak mišićne kontrole

određeni ljudi genetski su skloni narkolepsiji

u djetinjstvu ili adolescenciji, neki događaj poput infekcije može biti okidač za nastup narkolepsije

BEZ katapleksije kontinuirana prekomjerna pospanost, ali bez katapleksije

imunosni sustav napada specijalizirane stanice u mozgu koje stvaraju hipokretin

gubitak stanica koje stvaraju hipokretin dovodi do razvijanja narkolepsije

SIMPTOMI I ZNAKOVI NARKOLEPSIJE

katapleksija

noću poremećen san

danju prekomjerna pospanost

paraliza sna i halucinacije

intenzivni snovi i noćne more

Slika 6.5. Narkolepsija

6. Pomoć bolesniku pri odmoru i spavanju

201


ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

Globalna prevalencija narkolepsije iznosi 25 – 50 oboljelih na 100 000 osoba. Istraživanja pokazuju da muškarci imaju veći rizik od narkolepsije negoli žene (1,6 – 1,8 muškarca na 1 ženu).

Katapleksija je iznenadna epizoda djelomične ili potpune paralize voljnih mišića (sl. 6.6.). Te su epizode pokrenute snažnim osjećajima, najčešće pozitivnim emocijama poput onih povezanih sa smijanjem šalama ili neočekivanim susretom s prijateljem. Međutim, u nekih ljudi katapleksiju mogu potaknuti intenzivne negativne emocije, poput frustracije ili ljutnje. Paraliza se obično razvija tijekom nekoliko sekundi, prvo utječe na lice i vrat, a zatim uzrokuje slabost trupa i udova, iako su mišići povezani s disanjem izuzeti. S djelomičnom katapleksijom često se pojavljuju nejasan govor i opušteno lice, a kod potpunih katapleksija osoba se može srušiti na pod, ostati potpuno svjesna, ali nepokretna čak 1 ili 2 minute. Djeca s katapleksijom mogu imati dugotrajna razdoblja niskoga mišićnog tonusa, s nestabilnim hodom i perioralnim pokretima poput grimasiranja. Procjenjuje se da je kataplaksija je prisutna u 65 do 75 % osoba s narkolepsijom. Paraliza sna uključuje razdoblje na početku spavanja ili nakon buđenja iz sna tijekom kojeg su inhibirani

(lat. inhibitio, sprječavanje, kočenje, zaustavljanje) voljni pokreti mišića (sl. 6.7.). Očni i respiratorni pokreti ostaju nepromijenjeni, a percepcija neposrednog okruženja jasna. Te su epizode često povezane s raznim halucinacijama, poput osjećaja zle prisutnosti, pritiska na prsa (engl. incubus hallucinations) i iluzornih osjećaja kretanja (vestibularno-motorne halucinacije). Tipične halucinacije mogu uključivati ​​osjećaj da je stranac u spavaćoj sobi ili da osobu napada životinja. Za razliku od ljudi sa psihotičnim poremećajima, oni s narkolepsijom malokad imaju složene slušne halucinacije ili fiksne zablude, iako halucinacije mogu povremeno biti toliko uvjerljive da osoba djeluje na njih (npr. nazvati policiju i prijaviti da je u kući provalnik). Poput katapleksije, paraliza sna i halucinacije rijetko traju dulje od 1 ili 2 minute. Budući da se halucinacije i paraliza sna povremeno pojavljuju u oko 20 % opće populacije, dijagnostički su manje značajne od katapleksije. ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

Halucinacije za vrijeme paralize sna nazivaju se hipnagoškim ili hipnopompijskim halucinacijama, a nazivi se razlikuju ovisno o tome kada se halucinacija događa. Ako se događa za vrijeme usnivanja, onda se nazivaju hipnagoškim (engl. hypnagogic), a ako se događaju u vrijeme buđenja, onda se nazivaju hipnopompijskim halucinacijama (engl. hypnopompic).

jak emocionalni okidač djelomična katapleksija

potpuna katapleksija

slabost lica i vrata slabost udova i trupa

Slika 6.6. Katapleksija

202

Zdravstvena njega – opća


PARALIZA SNA PARALIZA SNA je neugodan osjećaj kada je osoba budna, ali se ne može pomaknuti.maknuti.

usniv anje

Simptomi PARALIZE U SNU različito se opisuju i često se pripisuju prisutnosti „ZLA“.

CIKLUS SPAVANJA

hipnagoška ili predormitalna paraliza u snu

je buđen

hipnopompijska ili postdormitalna paraliza u snu

Slika 6.7. Paraliza sna

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

Halucinacija osjećaja pritiska na prsa nerijetko se pojavljuje u vrijeme paralize sna. Ta vrsta halucinacije u engleskom jeziku se naziva incubus hallucinations, a riječ inkub ima svoje daleke korijene u povijesti. U klasičnoj mitologiji drevni grčki mit o Kupidu i Psihi opisuje seksualne aktivnosti s neviđenim ljubavnikom koji posjećuje pod okriljem noći. Opis Inkuba u prvom stoljeću temeljio se na drevnom vjerovanju u demona koji u liku muškarca leži na usnulim ženama kako bi izazvao seksualne aktivnosti (sl. 6.8.). U kršćanskoj eri Inkub je definiran kao anđeo koji je pao s neba zbog svoje žudnje za ženama. Slika 6.8. Noćna mora (John Henry Fuseli: The Nightmare, 1781.)

6.3.4.

Poremećaji cirkadijanog ritma

Poremećaji cirkadijanog ritma proizlaze iz kroničnog ili ponavljajućeg obrasca poremećaja spavanja – budnosti koji je posljedica disfunkcije cirkadijanog 6. Pomoć bolesniku pri odmoru i spavanju

satnog sustava ili neusklađenosti između vremena endogenog cirkadijanog ritma te vanjskih socijalnih i radnih ciklusa, što rezultira značajnim funkcional203


7.

Sestrinsko-medicinski postupci i dijagnostičke pretrage

Sadržaj: 7.1. Sestrinsko-medicinski postupci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216 7.2. Laboratorijske pretrage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220 7.3. Instrumentalne pretrage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237 7.4. Vještine medicinske sestre potrebne za provođenje sestrinsko-medicinskih postupaka i laboratorijskih pretraga �������������242

214

Zdravstvena njega – opća


Ishodi učenja: zz

opisati medicinsko-tehničke postupke

zz

primijeniti pravila aseptičnoga rada

zz

pripremiti prostor, sebe, pribor i bolesnika za medicinsko-tehničke postupke

zz

navesti vrste laboratorijskih pretraga

zz

razlikovati uvjete uzimanja uzorka za pretrage

zz

opisati pripremu bolesnika za dijagnostičko-terapijske potupke i postupak nakon

zz

opisati uzimanje uzoraka

zz

prikupiti materijal za pretrage uz nastavnikov nadzor

zz

evidentirati količinu i izgled biološkog materijala

zz

zz

navesti pribor za izvođenje medicinsko-tehničkih zahvata primijeniti pravila rada na siguran način

zz

rukovati materijalom na pravilan način

zz

raspremiti pribor nakon sestrinskih postupaka

zz

zz

provesti postupke u svrhu ostvarenja sigurnosti bolesnika te njegova dostojanstva razlikovati obilježja komunikacije s bolesnikom, obitelji, zdravstvenim osobljem

zz

dokumentirati provedene intervencije sestrinske skrbi

zz

primijeniti empatičnost prema bolesniku

zz

zz

zz

primijeniti profesionalnu komunikaciju u zdravstvenom timu i s bolesnikom razlikovati uvjete izvođenja sestrinsko-medicinskih postupaka (klizma, ispiranje želudca, aspiracija dišnog puta, kateterizacija mokraćnog mjehura) razlikovati uvjete uzimanja uzorka za pretrage (urina, stolice, iskašljaja, krvi-venepunkcija i kapilarno uzimanje).

Ishodi međupredmetnih tema: zz

zz zz

uku A 4.1. Učenik samostalno traži nove informacije iz različitih izvora, transformira ih u novo znanje i uspješno primjenjuje pri rješavanju problema uku A 4.3. Učenik regulira svoje učenje mijenjajući prema potrebi plan ili pristup učenju uku B 4.4. Učenik samovrednuje proces učenja i svoje rezultate, procjenjuje ostvareni napredak te na temelju toga planira buduće učenje

zz

ikt B.5.1. Učenik samostalno komunicira u digitalnome okružju

zz

ikt D.5.3. Učenik samostalno ili u suradnji s kolegama predočuje, stvara i dijeli nove ideje i uratke s pomoću IKT-a

zz

osr B.5.1. Učenik uviđa posljedice svojih i tuđih stajališta/postupaka/izbora

zz

osr B.5.2. Učenik suradnički uči i radi u timu.

7. Sestrinsko-medicinski postupci i dijagnostičke pretrage

215


Laboratorijske pretrage

7.2.

Laboratorijske pretrage provode se kao pomoć pri dijagnozi, u probiru, u praćenju stanja, primjerice upale, pri određivanju razina tvari u krvi i ostaloga po potrebi. U zadatke medicinske sestre ubraja se prikupljanje bioloških uzoraka za pretrage koje su propisane (ordinirane). Biološki uzorci koji se mogu uzimati su brojni, a najčešće su to krv, mokraća, stolica, zatim različiti obrisci, iskašljaj, te ostalo, ovisno o specifičnim zahtjevima dijagnostike i stanju bolesnika. Primjerice kod bolesnika u teškom stanju umjesto iskašljaja treba uzeti aspirat iz dišnih putova, a u malene djece se umjesto iskašljaja uzima ispirak/lavažat želuca s obzirom na to da iskašljaj gutaju. Ostali uzorci koje je moguće uzeti su; likvor, ascites, punktati i bioptati (uzorak tekućina ili tkiva) organa (limfni čvor, koštana srž, pleuralni punktat, novotvorina), slina, sperma, znoj, želučani i duodenalni sok. Također se uzima i sadržaj drena, sam dren, vrh CVK, strano tijelo. U uzorke pripadaju i eksprimat/iscrpak prostate, iscjedak, ispirak (mogućnost dokaza prisutnosti malignih stanica u tjelesnim šupljinama se uzima intraoperativno). Biopsija je naziv za postupak pri kojemu

se uzima uzorak iz različitih organa ili izraslina, koji se nakon laboratorijske obrade ispituju pod mikroskopom kako bi se postavila dijagnoza. Uzorak koji se dobije biopsijom naziva se bioptat. Pri uzimanju uzoraka za laboratorijske pretrage potrebno je držati se koraka za uzorkovanje (sl. 7.6.). jeste li znali?

Definicija uzorka (prema normi ISO 15189). Uzorak je jedan ili više dijelova uzetih iz sustava namijenjenih da pruže informaciju o sustavu, i često služi kao osnova za mišljenje o sustavu ili njegovu radu.

VAŽNO!

Odgovornost medicinske sestre jest uzeti uzorak na pravilan način. Osobito za pretrage koje se ne izvode svakodnevno, medicinska sestra dužna je kontaktirati nadležni laboratorij kako bi osigurala pravilno uzimanje, transport i po potrebi pohranu uzorka.

Slika 7.6. Potrebni koraci u laboratorijskoj dijagnostici

220

Zdravstvena njega – opća


mokraćni mjehur

vrećica za prikupljanje urina

cijev za istjecanje urina balon

izlazni ventil otvor za napuhivanje balona

Foleyev kateter

otvor za istjecanje urina

Slika 7.11. Sustav za urinarnu kateterizaciju

Urinarni kateteri mogu se podijeliti s obzirom na duljinu trajanja kateterizacije, promjer, materijal od kojega su izrađeni, broj lumena (kanala) i oblik katetera. S obzirom na duljinu kateterizacije, kateteri mogu biti jednokratni i trajni. Trajni kateteri imaju retencijski mehanizam kako ne bi ispali iz mokraćnoga mjehura. Najčešći retencijski mehanizam je balon (Foleyjev kateter). Foleyjev kateter najčešće ima dva lumena (kanala), jedan lumen povezan je s balonom koji se napuhuje unutar mjehura (na taj se način sprječava ispadanje katetera), a drugi se lumen spaja na drenažnu vrećicu. Neki kateteri imaju treći lumen koji se može iskoristiti za ispiranje mjehura.

1

2

jeste li znali?

Prema svojem završetku, to jest iskrivljenosti završetka, kateteri nose različite nazive – Thiemanov, Nelatonov, Foleyjev (slika 7.12.).

VAŽNO!

Pri kateterizaciji važno je odabrati odgovarajuću veličinu katetera. Kateteri većega promjera blokiraju uretralnu žlijezdu i pritišću uretralnu sluznicu, teže su savitljivi pa je veća vjerojatnost da će uzrokovati nekrozu zbog pritiska. Preporučuje se odabrati što manji promjer kroz koji urin nesmetano otječe, ali niti ne otječe mimo katetera.

3

4

Slika 7.12. Vrste urinarnih katetera ( 1 – Nelatonov , 2 – Thiemanov, 3 – Foleyjev, 4 – Foleyjev s tri lumena)

7. Sestrinsko-medicinski postupci i dijagnostičke pretrage

225


7.2.4.

Laboratorijska analiza iskašljaja

Postupkom se osigurava materijal za dijagnostičke pretrage. Iskašljaj se uzima za bakteriološke, pretragu na BK (Kochov bacil) te za citološke analize. Nužno je osigurati kvalitetan uzorak, koji je iz donjih dijelova dišnog puta te je ključna bolesnikova suradnja. ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

Pretragom iskašljaja na BK (Kochov bacil) dokazuje se prisutnost bacila tuberkuloze.

Bolesnik treba oprati zube četkicom bez zubne paste i isprati usta vodom da bi se smanjio broj popratnih bakterija, dijelova hrane ili ostataka lijekova. Medicinska sestra, ako je moguće, nadzire davanje uzorka iskašljaja. Važno je bolesnika upozoriti da nazofaringealni sekret ili slina nisu iskašljaj. Bolesnik se treba duboko nakašljati i izbaciti iskašljaj (5 – 10 mL) u sterilnu posudu. Nakon uzimanja uzoraka, potrebno ih je dostaviti u laboratorij u za to predviđenom vremenu (tabl. 7.2.).

Tablica 7.2. Transport i čuvanje uzorka VRSTA UZORKA

ČUVANJE I TRANSPORT

bakteriološki

na +4 °C do 2 sata (najdulje 8 sati)

BK

na +4 °C do 48 sati

citološki

dostaviti odmah, a najkasnije za 2 sata

VAŽNO!

Za dokaz tuberkuloze preporučuje se uzimanje serije od najmanje tri uzorka iskašljaja (u sterilnoj posudici s čepom na navoj) tijekom triju uzastopnih dana (obično ne više od šest). Posudica mora biti dostavljena u plastičnoj vrećici. Ne smije se skupljati više uzoraka u jednoj posudici.

228

VIDI!

Pogledaj 7.4.7. Postupak uzimanja uzoraka iskašljaja za pretrage, na str. 255.

7.2.5.

Laboratorijska analiza krvi

Uzorak krvi najčešći je uzorak za provođenje laboratorijskih pretraga i u tu je svrhu veoma važno poznavati čimbenike koji mogu utjecati na rezultate pretraga. Specijalizirani laboratoriji u bolničkim i izvanbolničkim ustanovama najčešće su odijeljeni prema vrsti pretraga koje obavljaju. Uzorak krvi može biti venski, arterijski i kapilarni.

7.2.5.1.

Venepunkcija

Uzimanje uzoraka venske krvi provodi se uglavnom venepunkcijom (sl. 7.13.). Moguće je uzeti uzorak krvi i iz CVK-a (centralnoga venskog katetera) i ostalih trajnih katetera, potpuno ili djelomično implantiranih (Port kateter, Broviac, Hickman). Ovisno o vrsti pretrage, potrebno je uputiti bolesnika i/ili provjeriti npr., ako je potrebno, da bude natašte (tijekom posljednjih 12 sati bolesnik nije konzumirao hranu i piće), ne bi trebao pušiti i trebao bi mirovati barem 15 minuta prije vađenja krvi. Prije provođenja postupka uzimanja uzorka važno je identificirati bolesnika i provjeriti vrstu pretrage. Pravilan način identifikacije bolesnika uključuje potvrdu identiteta koju daje sam bolesnik, potvrdu s pomoću identifikacijske narukvice ako je riječ o hospitaliziranom bolesniku, provjeru osobitosti u bolničkom kartonu i na temperaturnoj listi te ako je potrebno,

VAŽNO!

Pri provođenju postupka potrebno je pridržavati se pravila rada na siguran način i standardnih mjera opreza.

Zdravstvena njega – opća


VENEPUNKCIJA postupak incidiranja vene iglom

epruveta za uzimanje uzorka krvi krv držač

poveska

igla

koža

vena

mišić

pretrage

spremnik za oštre predmete

Slika 7.13. Venepunkcija

potvrdu bolesnikova identiteta od još jednog zdravstvenog profesionalca. Medicinska sestra treba se predstaviti i objasniti kako će provesti i koja je svrha navedenog postupka te izvršiti provjeru pribora potrebnog za postupak venepunkcije. Uzorak krvi uzima se u standardizirane epruvete s podtlakom (sl. 7.14.). Epruvete mogu sadržavati različite dodatke (antikoagulanse, konzervanse), a vrsta dodatka razlikuje se po boji čepa, uz navedene aditive na naljepnici. Medicinska sestra mora od bolesnika dobiti podatke o pravilnoj pripremi za laboratorijsku analizu. U tablici 7.3. nalaze se pitanja i razjašnjenja koja medicinska sestra mora pitati bolesnika. Priprema bolesnika za uzorkovanje krvi iznimno je važna radi točnosti rezultata laboratorijskih pretraga. Ovisno o propisanoj pretrazi, priprema bolesnika može uključivati posebnu prehranu ili terapijski protokol. Ako bolesnik nije ispravno pripremljen za uzorkovanje krvi, medicinska sestra mora ga informirati o utjecaju nje7. Sestrinsko-medicinski postupci i dijagnostičke pretrage

gove pripreme na rezultat nalaza. Isto je potrebno reći liječniku koji može na uputnicu staviti naznaku da bolesnik nije poštovao upute za pripremu (npr. uzeo terapiju dan prije uzorkovanja krvi, a nije trebao), a na nalazu se također izdaje komentar vezan za utvrđenu nesukladnost ili se pretraga može odgoditi.

Slika 7.14. Epruvete za venepunkciju

229


Slika 7.67. Ispiranje usta

7.4.8.

Postupak uzimanja uzoraka venske krvi venepunkcijom

Medicinska sestra procjenjuje: • bolesnikove vene palpiranjem i gledanjem (procjenjuje se elastičnost i punoća vene, mjesta prethodnih punkcija vena, blizina arterija, živaca i zglobova, AV fistula i odabire se vena prikladna za punkciju) • bolesnikovo psihofizičko stanje – pitati ga o prethodnim iskustvima tijekom vađenja krvi (nesvjestica) • prisutnost rizika od krvarenja pri nekim bolestima i stanjima (hemofilija, trombocitopenija, antikoagulantna terapija) • prostor za izvođenje postupka: osvijetljenost, mikroklima.

Izvođenje postupka : • provesti uvodne postupke • provjeriti ispravnost pribora (rok trajanja epruvete i sterilnosti igle) • navući rukavice • dopustiti bolesniku da predloži mjesto uboda • palpiranjem i promatranjem odabrati venu za punkciju 256

Slika 7.68. Bolesnik iskašljava

Priprema pribora i materijala (sl. 7.69.): • kolica ili poslužavnik • pismeni nalog liječnika – uputnica • poveska • smotuljci – tupferi gaze 5 x 5 cm • jednokratne nesterilne rukavice • alkoholni dezinficijens za kožu • hipoalergijski flaster • vakuumirane epruvete za određenu pretragu (razlikuju se po boji čepova, dodatku reagensa koji se nalazi u epruveti i veličini) • igle s pripadajućim priborom za vakuumsko vađenje – holder • olovka za označivanje imena i prezimena na epruveti ili kodirane naljepnice, stalak za epruvete • spremnik za odlaganje oštrog i infektivnog pribora • posuda za nečisto • alkoholni antiseptik za ruke • olovka, sestrinska dokumentacija ili terminal za elektronički upis. • staviti povesku 10 cm iznad mjesta punkcije (sl. 7.70.) • palpiranjem pulsa provjeriti da poveska nije prejako zategnuta • palpacijom odrediti mjesto uboda, zamoliti bolesnika da stisne šaku ili da stiskanjem i opuštanjem šake pojača punoću vene krvlju

Zdravstvena njega – opća


• dezinficirati kožu smotuljcima gaze ili vate natopljenima dezinficijensom, pustiti da se koža posuši (sl. 7.71.) • sastaviti iglu s nastavkom za venepunkciju (holder) (sl. 7.72.) • skinuti štitnik igle i ubosti odabrano mjesto pod kutom od 40°, spustiti iglu za 10° i uvesti je u venu (sl. 7.73.) • kada se pojavi krv u komori za pojavu krvi, uvesti iglu još 5–10 mm dublje u venu kroz nastavak – holder, spojiti epruvetu s donjim dijelom igle (sl. 7.74.) • kada poteče krv u epruvetu, opustiti povesku i otvoriti šaku. Ako je vena slabe punoće, ostaviti povesku do kraja vađenja krvi, ali ne dulje od 3 minute • povesku odvezati uvijek prije vađenja igle iz vene • ako treba više uzoraka, lagano izvući punu epruvetu iz holdera (sl. 7.75.) i utisnuti novu pazeći da se što

Slika 7.69. Pribor za uzimanje uzoraka venske krvi venepunkcijom

Slika 7.71. Dezinfekcija mjesta venepunkcije

7. Sestrinsko-medicinski postupci i dijagnostičke pretrage

• •

• • • • • •

manje pomiče vrh igle u veni, a ako je potrebno, nježnim okretanjem epruvete izmiješati krv s reagensom izvaditi iglu (sl. 7.76.) lagano komprimirati mjesto uboda suhim smotuljkom gaze ili vate. Uputiti bolesnika da komprimira mjesto uboda kroz 3 – 5 minuta. Ako bolesnik ne može sam, kompresiju provodi medicinska sestra. Nakon završene kompresije, smotuljak gaze odložiti u infektivni otpad. odmah nakon vađenja krvi obilježiti epruvete prema pravilima (sl. 7.77.) igle odložiti u sabirnik za odlaganje oštrog otpada raspremiti pribor svući rukavice provesti završne postupke transportirati uzorke krvi s pripadajućom uputnicom u laboratorij.

Slika 7.70. Postavljanje poveske za venestazu

Slika 7.72. Postavljanje igle na držač

257


Slika 7.73. Punkcija vene

Slika 7.75. Vađenje epruvete

Slika 7.74. Postavljanje epruvete

Slika 7.76. Vađenje igle

Slika 7.77. Označivanje uzorka

258

Zdravstvena njega – opća


Međupredmetni zadatak

MEDICINSKA DIJAGNOSTIKA JUČER-DANAS-SUTRA Ishodi međupredmetnih tema: uku A 4.1., uku A 4.3., uku B 4.4., ikt B.5.1., ikt D.5.3., osr B.5.1., osr B.5.2. Dijagnostičke su se pretrage mijenjale tijekom vremena. Neki postupci, koji su se provodili tijekom povijesti, više se ne provode, dok su neki postupci održani do današnjeg dana, naravno, uz modifikacije i unapređenja. 1. Učenici u razredu dijele se u parove. 2. Svaki par mora odabrati jednu dijagnostičku pretragu. 3. Pretražiti različite izvore podataka, prikupiti podatke o dijagnostičkoj pretrazi (služeći se niže navedenim koracima). • • • •

Definiranje dijagnostičke pretrage Indikacije i kontraindikacije za provođenje pretrage Moguće štetnosti Jučer – povijesni razvoj odabrane pretrage, tko je zaslužan za njezino otkriće, kako se primjenjivala tijekom povijesti • Danas – način provođenja pretrage u današnje vrijeme • Sutra – budućnost dijagnostičke pretrage. Smatraš li da će se u budućnosti i dalje primjenjivati ta metoda (ako da, što misliš da će se unaprijediti, ako ne, zašto misliš da se to više neće provoditi)? 4. Prikupljene podatke analizirati. 5. Napisati kritički osvrt na dijagnostičku pretragu (300 – 500 riječi). 6. Izraditi plakat u digitalnom obliku koji će predočivati prošlost, sadašnjost i budućnost odabrane pretrage. 7. Podijeli svoj uradak s razrednim kolegama u virtualnoj učionici. 8. Svaki par mora drugim razrednim kolegama napisati dvije pohvale i dva prijedloga za unaprjeđenje rada. 9. Pročitati pohvale i prijedloge koje ste dobili i promisliti što možete unaprijediti u svojem radu kako bi sljedeći radovi bili još bolji.

RAZMISLI!

Istraži, odgovori i obrazloži svoj odgovor. Postoje li rizici i/ili su potrebni postupci pri uzimanju uzorka krvi venepunkcijom kod bolesnika/korisnika s tetovažom na mjestu venepunkcije?

RAZMISLI!

Razmisli i prisjeti se pojma „Primum non nocere“ Neželjeni događaji u zdravstvu, medicini i sestrinstvu kao posljedica djelovanja zdravstvenih profesionalaca i sustava, pri kojima dolazi do štete za bolesnika su oduvjek prisutni ali se sustavno prate od devedesetih godina prošlog stoljeća. Profesionalna odgovornost za bolesnikovu sigurnost je i zadaća medicinske sestre. Jatrogeno ili ijatrogen je pojam koji se odnosi na posljedicu nastalu nakon pogreške kod zahvata i može biti i odgovornost medicinske sestre kao i ostalih zdravstvenih profesionalaca a ne samo liječnika. Medicinska sestra može snositi i odgovornost u kaznenom/odštetnom sudskom postupku. Istraži i objasni pojam „near - miss“, zamalo izbjegnuta medicinska pogreška ili neželjeni događaj pri provođenju sestrinsko medicinskih postupaka i uzimanju uzoraka.

262

Zdravstvena njega – opća


8.

Podjela i primjena lijekova

Sadržaj: 8.1. Oblici lijekova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 266 8.2. Unošenje lijekova u organizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269 8.3. Intervencije medicinske sestre pri pripremi, podjeli i primjeni lijekova ���������������������������������������������������������������������������275 8.4. Intravenska infuzija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280 8.5. Odlaganje oštrih predmeta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284 8.6. Liječenje kisikom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284 8.7. Vještine medicinske sestre potrebne za pripremu i primjenu ordinirane terapije �������������������������������������������������������� 288 264

Zdravstvena njega – opća


Ishodi učenja: zz

navesti načine unošenja lijeka u organizam

zz

objasniti sigurnu primjenu lijeka („5 P“ i tri provjere)

zz

navesti formule za izračun točne doze lijeka

zz

objasniti intervencije medicinske sestre pri pripremi bolesnika

zz

nabrojati oblike lijekova

zz

zz

nabrojati mjesta uvođenja kanile za supkutanu infuziju

zz

navesti indikacije za liječenje kisikom

zz

objasniti moguće komplikacije pri davanju intravenske infuzije

zz

izračunati točnu dozu lijeka

zz

demonstrirati Z-tehniku primjene lijeka

zz

opisati vrste infuzijskih otopina

zz

zz

objasniti intervencije medicinske sestre pri pripremi, podjeli i primjeni lijekova

objasniti intervencije medicinske sestre pri davanju intravenske infuzije

demonstrirati navlačenje lijeka iz bočice i primjenu lijekova i kisika prema standardiziranim postupcima u zdravstvenoj njezi.

Ishodi međupredmetnih tema: zz

uku D.4/5.2. Učenik ostvaruje dobru komunikaciju s drugima, uspješno surađuje u različitim situacijama i spreman je zatražiti i ponuditi pomoć

zz

osr A.5.2. Učenik upravlja emocijama i ponašanjem

zz

osr B.5.3. Učenik preuzima odgovornost za svoje ponašanje

zz

uku B.4/5.4. Učenik samovrednuje proces učenja i svoje rezultate, procjenjuje ostvareni napredak te na temelju toga planira buduće učenje.

8. Podjela i primjena lijekova

265


8.2.

Unošenje lijekova u organizam

Lijekovi se u organizam primjenjuju različitim putevima (sl. 8.2.) – radi prikladnosti (npr. oralna primjena), radi postizanja maksimalnih koncentracija na mjestu djelovanja i minimalnih koncentracija na drugim mjestima (npr. topikalna primjena – primjena na određeno područje kože ili sluznice), radi produljenja trajanja apsorpcije (npr. transdermalna primjena – primjena lijeka kroz kožu u sistemsku cirkulaciju) ili radi izbjegavanja učinka prvog prolaska (sublingvalna ili rektalna primjena). Svako tkivo ima određenu sposobnost metaboliziranja lijekova, no jetra je glavni organ metabolizma lijekova. Nakon oralne primjene mnogi se lijekovi nepromijenjeni apsorbiraju iz tankoga crijeva i transportiraju portalnom krvlju u jetru, gdje podliježu opsežnom metabolizmu. Ovaj se proces naziva učinkom prvoga prolaska. Doza lijeka i učestalost primjene potrebne za postizanje djelotvornih terapijskih koncentracija razlikuju se zbog individualnih razlika u distribuciji i brzini metabolizma i izlučivanja lijeka.

jeste li znali?

Terapija biljem i homeopatija ulaze u skupinu liječenja koje se naziva alternativnom medicinom. Alternativna medicina, uz rijetke iznimke, ne počiva na znanstvenim dokazima (nema dokaza u velikim, randomiziranim kontroliranim /kliničkim/ pokusima oblikovanima i provedenima na odgovarajući način). Njom se pretežito koriste ljudi mlađe i srednje dobi (25 – 49 godina), višeg obrazovanja, s većim godišnjim zaradama dostatnima za liječenje raznih bolesti u kojima znanstvena medicina ne donosi izlječenje (npr. zloćudne bolesti, AIDS, šećerna bolest i sl.)

Enteralno se lijekovi unose u organizam peroralno (kroz usta, npr. tablete, kapsule i sl.), sublingvalno (lijek se stavlja ispod jezika, gdje se otapa i resorbira, npr. nitroglicerin) i rektalno (preko debeloga crijeva, npr. supozitoriji).

Slika 8.2. Najčešći načini unošenja lijeka u organizam

8. Podjela i primjena lijekova

269


Intrakutanim se putem daje do 0,5 mL lijeka, najčešće na unutarnjoj (volarnoj) strani podlaktice (lako dostupno i pogodno mjesto za očitavanje nalaza, s malo dlakavosti). Važno je napomenuti da mjesto injiciranja treba biti čisto i suho bez uporabe antiseptika. Igla se uvodi pod kutom od 15° oko 3 mm. Nakon primjene lijeka na koži se vidi uzdignuće promjera nekoliko milimetara, a mjesto primjene lijeka ne smije se prebrisavati.

jeste li znali?

Kod bukalne primjene lijeka lijek se primjenjuje između sluznice usne šupljine i desni. VAŽNO!

Lijek se može primijeniti i preko nazogastrične sonde (bolesnik ima uvedenu nazogastričnu sondu).

VAŽNO! VIDI!

Tuberkulinski test i cijepljenje BCG cjepivom izvodi se strogo intrakutano. Tuberkulinski test izvodi se na unutarnjoj (volarnoj) strani lijeve podlaktice metodom Mantoux. Cijepljenje BCG cjepivom izvodi se u gornju trećinu lijeve nadlaktice u gornju trećinu deltoidnog mišića.

Pogledaj 8.7.1. Postupak primjene lijeka na usta na str. 288. Pogledaj 8.7.6. Postupak primjene lijeka rektalno na str. 295.

Parenteralna primjena lijeka najčešće je preko injekcije intrakutano (u kožu), supkutano (pod kožu), intramuskularno (u mišić), intravenski (u venu), intraosealno (u koštanu srž) i intraartikularno (u zglob) (sl. 8.3.). Najduži put apsorpcije od svih parenteralnih načina primjene lijeka ima lijek primijenjen intrakutano. Zbog toga se intrakutane injekcije uporabljuju u dijagnostičke svrhe. Primjenjuju se za identificiranje protutijela koja su se razvila protiv patogenih mikroorganizama (npr. tuberkulinski test), za određivanje osjetljivosti na specifični antigen i stimuliranje jednoga imunosnog odgovora.

epidermis dermis potkožno masno tkivo mišić

15 °

Supkutana injekcija (primjena lijeka u potkožno tkivo) jest primjena lijeka u sloj između mišića i kože. Daje se pod kutom od 30° do 90°, ovisno o debljini potkožnoga masnog tkiva i vrsti lijeka. Lijek se resorbira već za 30 minuta nakon primjene. Daju se male količine od 0,5 do 2 mL lijeka, u vanjsku stranu gornje trećine nadlaktice, vanjski dio natkoljenice, gornji dio leđa uz kralježnicu i lopatice te u lateralne strane trbuha od pupka do ilijačne kosti (sl. 8.4.). Uporabljuju se male igle od 25 do 27 G (1,5 – 2 cm duljine). Lijek se ne smije primjenjivati na mjesta edema, modrica, promijenjene boje kože i na oštećena mjesta. Pri učestaloj primjeni lijeka potrebno je mijenjati mjesto injiciranja.

epidermis dermis potkožno masno tkivo mišić

30 – 45°

Intrakutana

30 – 90°

epidermis dermis potkožno masno tkivo mišić Slika 8.3. Vrste injekcija

270

Intravenska

Supkutana

epidermis dermis potkožno masno tkivo mišić

90°

Intramuskularna

Zdravstvena njega – opća


jeste li znali?

VIDI!

Anafilaktični šok tip je distribucijskog šoka (nastaje zbog poremećene raspodjele krvi u tijelu) koji nastaje kao rezultat alergijske reakcije na alergen. Uzroci anafilaktičnog šoka mogu biti lijekovi (npr. penicilin), kontrastna sredstva, transfuzija krvi, hrana, ubodi insekta (pčele, ose). Anafilaktični je šok hipersenzitivna reakcija koja ugrožava život.

Pogledaj 8.7.12. Postupak primjene infuzije na str. 305.

Odlaganje oštrih predmeta

8.5.

Svi oštri predmeti (igle, baby-sistemi, lancete, slomljeno staklo i sl.) koji mogu izazvati posjekotinu ili ubod odlažu se u posudu za oštri otpad. Posuda za oštri otpad (sl. 8.22.) mora biti od krute plastike da se ne može razbiti i da je igle ne mogu probiti. Na odjelu se nalazi na mjestima gdje se bolesniku vadi krv, daju injekcije ili se navlači terapija. Smije se napuniti do 2/3, nakon čega se čvrsto zatvori i odloži u predviđenu kantu za oštre predmete u prostoru za nečisto.

Slika 8.22. Posuda za oštri otpad

VAŽNO!

Ubodni incidenti najčešće nastaju pri aplikaciji terapije ili dijagnostičkim postupcima. Česti su ubodi uporabljenim (kontaminiranim) iglama. Najopasnije su zaraze virusom hepatitisa B (HBV), virusom hepatitisa C (HCV) i virusom humane imunodeficijencije (HIV). U slučaju ubodnog incidenta djelatnici su ga dužni prijaviti svojem bolničkom povjerenstvu za kontrolu bolničkih infekcija.

8.6.

Liječenje kisikom

Kisik je od životne važnosti, no njegova značajnija pohrana u biološkom sustavu nije moguća. Za prijenos kisika iz plućnih mjehurića (lat. alveolae) u periferna tkiva odgovoran je hemoglobin (molekula koja veže kisik te ga s pomoću eritrocita donosi do tkiva) koji se 284

ubraja među najvažnije tvari u ljudskom organizmu. Njegov je glavni zadatak prenošenje kisika (sl. 8.23.) do stanica u kojima se zbivaju metabolički procesi i uklanjanje ugljikova dioksida iz stanica. Kisika ima samo za tri minute metabolizma u mirovanju. Zdravstvena njega – opća


alveola

hemoglobin

eritrocit

ugljični dioksid

kisik

1. Kisik se veže za hemoglobin 2. Hemoglobin u krvi prenosi kisik iz pluća u ostala tkiva 3. Hemoglobin prenosi ugljični dioksid iz tkiva natrag u pluća

stanice

Slika 8.23. Prijenos kisika

8.6.1.

Indikacije za liječenje kisikom

Liječenje kisikom (oksigenoterapija) podrazumijeva primjenu kisika u koncentraciji većoj od koncentracije u zraku (21 %). Primjenjuje se u situacijama kada je opskrba kisikom nedostatna za pokriće metaboličkih potreba, tj. za sprječavanje hipoksije (pomanjkanje kisika u tkivima). Razlozi tkivne hipoksije mogu biti hipoksemije (sniženi parcijalni tlak kisika u arterijskoj krvi) izazvane alveolarnom hipoventilacijom i problemima izmjene plinova na respiracijskoj membrani te problemi transporta kisika. Uporaba sedativa i jakih lijekova protiv bolova također može uzrokovati usporeno i neučinkovito disanje, a time i smanjenu razine kisika. Primjena kisika može izazvati i hiperoksiju (veća količina kisika u tkivima i organima od uobičajene, prezasićenost organizma kisikom). Mogu8. Podjela i primjena lijekova

će dobrobiti od dodatnog kisika moraju se odvagnuti s obzirom na moguće štetne učinke hiperoksemije (povećan sadržaj kisika u arterijskoj krvi). Indikacije za liječenje kisikom jesu: dokazana hipoksemija (u odraslih PaO2 <60 mmHg ili SpO2 <90 % na običnom zraku), stanja ili bolesti u kojima se očekuje hipoksemija (npr. neposredno nakon opće anestezije, reanimacija, šok, akutni koronarni sindrom, opekline, ozbiljne ozljede, bolesti pluća i dišnih putova i sl.), druge indikacije (npr. trovanje s CO).

8.6.2.

Primjena kisika

Kao što je već navedeno, koncentracija kisika u zraku iznosi 21 %. Primjenom medicinskog kisika u određenom protoku ta se koncentracija podiže i do 100 %. Dovod plinova pa tako i kisika može biti centralni (iz udaljenog skladišta) ili lokalni (pokretni spremnici, bo285


8.7.11.

Postupak postavljanja periferne intravenske kanile

Medicinska sestra procjenjuje: • stanje vena na ekstremitetima bolesnika kojemu se uvodi iv. kanila (elastičnost, punoća vene, mjesta prethodnih punkcija vena, blizina arterija, živaca i zglobova, AV-fistula) • potrebnu veličinu i.v. kanile • bolesnikovo psihofizičko stanje i mogućnost suradnje s njim • stanje i izgled bolesnikove kože na mjestu gdje se uvodi iv. kanila • mogućnosti krvarenja na iv. kanilu i uz kanilu (antikoagulantna terapija) • učestalost i trajanje primjene intravenske terapije.

Priprema pribora i materijala (sl. 8.63.): • kolica ili poslužavnik • intravenozne kanile različitih veličina • jednokratne nesterilne rukavice • nepropusni podložak • poveska • sterilne loptice od vate ili sterilna gaza • alkoholni dezinficijens za kožu • sterilna prekrivka za zaštitu mjesta primjene iv. kanile (prozirnica) • hipoalergijski flaster • štrcaljka – 2 mL ili 5 mL s fiziološkom otopinom • sabirnik za odlaganje oštrog i infektivnog pribora • posuda za nečisto • olovka, sestrinska dokumentacija ili terminal za elektronički upis. olovka, sestrinska dokumentacija ili terminal za elektronički upis.

Izvođenje postupka: • predstaviti se, provjeriti bolesnikov identitet, objasniti postupak i dopustiti pitanja • oprati/dezinficirati i posušiti ruke • udobno smjestiti bolesnika i osigurati mu privatnost • podignuti krevet do razine ugodne za rad • palpiranjem odabrati mjesto venepunkcije i ravno mu položiti ruku na čvrstu podlogu • staviti zaštitni podložak ispod bolesnikove ruke – staviti povesku 10 – 20 cm iznad mjesta uboda (sl. 8.64.), palpirati puls • sredstvom za dezinfekciju kože očistiti područje uboda čvrstim kružnim pokretima, od centra prema periferiji, najmanje tri puta, svaki put drugom vaticom, a potom kožu pustiti da se suši 15 – 30 sekundi (sl. 8.65.) • oprati ruke / utrljati antiseptik u ruke, posušiti ih • navući rukavice • izvaditi iv. kanilu iz zaštite • nedominantnom rukom lagano zategnuti kožu te na taj način fiksirati venu u koju se uvodi i.v. kanila • dominantnom rukom držati iv. kanilu koso pod 45° iznad vene s kosim vrhom okrenutim prema gore; probiti kožu (sl. 8.66.)

• spustiti kut ulaska za 10° i ući u venu (pri ulasku u venu osjetit će se slab otpor) • slijediti iglom venski lumen i promatrati pojavu krvi komorici iv. kanile (kada se krv pojavi u komorici - sl. 8.67., opustiti povesku) • malo izvući iglu vodilicu i nastaviti uvoditi plastični dio iv. kanile • prstima nježno pritisnuti vrh kanile u veni i iglu vodilicu izvući dokraja • na vanjski dio kanile sterilno priključiti infuziju ili staviti štrcaljku s fiziološkom otopinom (sl. 8.68.) • provjeriti prohodnost iv. kanile i vene puštajući infuziju da teče, ili s pomoću štrcaljke primijeniti 2 – 5 mL fiziološke otopine • zatvoriti kanilu sterilnim čepom. Nakon svake primjene lijeka kroz iv. kanilu promijeniti sterilni čep na kanili. • učvrstiti iv. kanilu sterilnom prekrivkom (sl. 8.69., 8.70.) ili prozirnicom i promijeniti je svaki put kada se onečisti bilo krvlju bilo drugim agensima • uporabljeni pribor ukloniti, igle odložiti u sabirnik za odlaganje oštroga infektivnog pribora, a ostali materijal u vreće za infektivni otpad • skinuti rukavice, oprati/dezinficirati i posušiti ruke • dokumentirati mjesto i vrijeme primjene iv. kanile.

8. Podjela i primjena lijekova

303


Slika 8.63. Pribor za postavljanje periferne intravenske kanile

Slika 8.64. Postavljanje poveske za venestazu

Slika 8.65. Dezinfekcija ubodnog mjesta

Slika 8.66. Uvođenje periferne iv. kanile

Slika 8.67. Pojava krvi u komorici iv. kanile

Slika 8.68. Stavljanje štrcaljke s fiziološkom otopinom

Slika 8.69. Fiksiranje iv. kanile

Slika 8.70. Fiksiranje iv. kanile sterilnom pokrivkom

304

Zdravstvena njega – opća


9.

Produktivna i rekreativna aktivnost korisnika te učenje

Sadržaj: 9.1. Rehabilitacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314 9.2. Radna terapija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317

312

Zdravstvena njega – opća


Ishodi učenja: zz zz

definirati rehabilitaciju opisati klasifikaciju oštećenja, nesposobnosti i hendikepa prema WHO-u

zz

argumentirati različite aspekte oporavka

zz

definirati radnu rehabilitaciju

zz

objasniti važnost Maslowljeve hijerarhije potreba u rehabilitaciji

zz

navesti članove tima za rehabilitaciju

zz

navesti cilj rehabilitacije

zz

navesti faze radne terapije

zz

objasniti ulogu osnaživanja u procesu rehabilitacije

zz

usporediti radnu terapiju ovisno o korisnicima.

Ishodi međupredmetnih tema: zz

ikt A.5.3. Učenik preuzima odgovornost za vlastitu sigurnost u digitalnom okruženju i izgradnju digitalnog identiteta

zz

ikt B.5.1. Učenik samostalno komunicira u digitalnome okruženju

zz

uku A.4/5.3. Učenik kreativno djeluje u različitim područjima učenja

zz

ikt C.5.3. Učenik samoinicijativno i samostalno kritički procjenjuje proces i rezultate pretraživanja te odabire potrebne informacije među pronađenim informacijama.

9. Produktivna i rekreativna aktivnost korisnika te učenje

313


Osnaživanje se odnosi na prepoznavanje i razvoj snage (vještina, kapaciteta) koje osoba posjeduje ili može razviti. Odnosi se na doživljaj kontrole i samopouzdanja u namjeri postizanja željenih ciljeva, povećanu razinu samoprihvaćanja i samovrijednosti, doživljaj svrhovitosti i aktivnog zastupanja vlastitih interesa, stav nade i motivacije. Katkad će to zahtijevati identificiranje sposobnosti koje osoba ima, a kojih možda nije svjesna te pronalazak rješenja za nesposobnosti koje je nemoguće otkloniti. Oporavak je personalan proces učenja kako živjeti dobro i sa simptomima bolesti i vulnerabilnošću. Oporavak ne mora značiti potpuno povlačenje simptoma bolesti, nego vođenje zdravog života usprkos bolesti. Moguće je živjeti zdrav život i s kroničnim stanjem. Radi se o specifičnom procesu promjene vlastitih stajališta, vrijednosti, ciljeva, vještina i uloga. To je način življenja kojim je korisnik zadovoljan, koji otvara nadu, život u kojemu može pridonijeti čak i kada postoje ograničenja povezana s bolešću. Oporavak uključuje razvoj novih značenja i svrhe koje nastaju nakon prestanka promatranja bolesti kao katastrofe u životu. Riječ je o individualiziranom procesu promjene stajališta, vrijednosti, osjećaja i ciljeva te vještina i uloga. To je način da čovjek živi zadovoljavajući život koji pridonosi zajednici čak i uz ograničenja koja proizvodi bolest. Kao individualni proces, odnosi se na preuzimanje kontrole nad svojim životom. Nadalje, označuje ponovno stjecanje izgubljenih prava, uloga, odgovornosti, odlučivanje, potencijala i podrške. To je prihvaćanje uloge zdrave osobe nasuprot životu bolesne osobe. Prema tome, nada i optimizam nužni su elementi oporavka.

9.1.2.

Prilagodba i omogućivanje rada, učenja i rekreacije

Radna je rehabilitacija metoda rehabilitacije koja priprema oboljele za posao prije zaposlenja. Potpomognuto zapošljavanje pristup je u radnoj rehabilitaciji koji naglašava uključivanje korisnika u kompetitivno zapošljavanje koje ne mora uključivati puno radno vri316

jeme. Temelji se na interesima i sposobnostima osobe. Korisniku se pruža stalna podrška i trening kako bi mogao zadržati posao, a bitna je integracija službi za zapošljavanje i službi za mentalno zdravlje. Profesionalna rehabilitacija temelji se na pronalaženju posla, zadržavanju posla i svih koraka koji dovode do zapošljavanja, što znači da je osoba dobro rehabilitirana i uključena u zajednicu kako bi postala neovisan generator prihoda. Nesposobnost pronalaska ili zadržavanja posla može dovesti do marginalizacije u društvu, nedostatka financijskih sredstava, socijalne izolacije i stigmatizacije te narušavanja samopoštovanja i kvalitete života. VAŽNO!

Osoba koja radi svakoga dana dostiže dostojanstvo, zadovoljstvo i osobnu vrijednost preko produktivnosti. Ima priliku socijalizirati se, sklopiti prijateljstva. Uči socijalne vještine i vještine rješavanja problema kroz interakciju sa suradnicima. Koristi se dobrobiti od planiranja zadataka i svakodnevne rutine koji smanjuju simptome depresije, anksioznosti i psihoze. Povećava kognitivne kapacitete jer posao zahtijeva koncentraciju, pamćenje, rješavanje problema i donošenje odluka. Ostvarujući prihode, ujedno si osigurava i diskretna zadovoljstva u svakodnevnom životu. Može se zaštititi od recidiva bolesti jer je zapošljavanje često zaštita od stresa i neurokognitivne vulnerabilnosti. Rad je iskustvo koje povećava samopoštovanje, samoodgovornost te nudi nadu za budućnost.

9.1.3.

Rehabilitacija i Maslowljeva hijerarhija potreba

Načela rehabilitacije temelje se na ranome prepoznavanju i individualnom planiranju za svakog bolesnika. Kada se Maslowljeva hijerarhija potreba (sl. 9.1.) primijeni na rehabilitaciju, osoba u akutnome stadiju bolesti ili ozljede prvo treba pomoć s osnovnim potrebama za preživljavanje, poput održavanja prohodnosti dišnih puteva i odgovarajuće razine saturacije, unosa hrane i tekućine te eliminacije otpadnih tvari. Zdravstvena njega – opća


Dalje se obrađuju aktivnosti svakodnevnog života, kao što je sposobnost prehrane, odijevanja i kupanja, sposobnost samostalnog kretanja i sposobnost učinkovite komunikacije. Poslije bolesnik uči raditi na samoaktualizaciji i kreativnosti. Rehabilitacija donosi brojne izazove za članove zdravstvenog tima. Opsežna rasprava o rehabilitacijskoj njezi izvan je

dosega ovog udžbenika, ali ovaj uvod ilustrira da su principi i svrhe rehabilitacije isti, bez obzira na specifičnu situaciju osobe. Cilj je svih medicinskih sestara u rehabilitacijskom timu pomoći bolesnicima da se što više približe normalnom funkcioniranju, odnosno minimizirati ograničenja osobe i maksimirati njezine mogućnosti. Treba naglasiti kvalitetu života.

Slika 9.1. Maslowljeva hijerarhija potreba

9.2.

Radna terapija

Prva metoda rehabilitacije koja se počela razvijati bila je upravo radna terapija. Njezin se smisao ne iscrpljuje u radu kao takvom, već pomaže pojedincu u skrbi o sebi, dok istodobno, zdravstveni problemi utječu 9. Produktivna i rekreativna aktivnost korisnika te učenje

na razinu neovisnog funkcioniranja u svakodnevnim aktivnostima. Iz navedenog proizlazi da je radna terapija zdravstvena disciplina čija je svrha postizanje maksimalne neovisnosti jednoga korisnika ili 317


10.

Izražavanje potreba i osjećaja

Sadržaj: 10.1. Komunikacijski proces. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325 10.2. Verbalna komunikacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326 10.3. Neverbalna komunikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331 10.4. Komunikacijske vještine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338 10.5. Zapreke u komunikaciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340

322

Zdravstvena njega – opća


Ishodi učenja: zz

primijeniti primjerenu verbalnu i neverbalnu komunikaciju s bolesnicima

zz

objasniti utjecaj vanjskog izgleda medicinske sestre na komunikaciju s bolesnikom

zz

konstruirati definiciju komunikacije (svojim riječima)

zz

objasniti utjecaj empatije na komunikaciju

zz

opisati komunikacijski proces

zz

opisati aktivno slušanje

zz

navesti prednosti i nedostatke verbalne (govorne i pisane) komunikacije

zz

usporediti utjecaj otvorenih i zatvorenih pitanja na komunikaciju

zz

objasniti odnos verbalne i neverbalne komunikacije

zz

opisati asertivno ponašanje

zz

povezati izraze lica i uspješnost neverbalne komunikacije

zz

opisati osobitosti komunikacije s osobama s oštećenjem sluha

zz

opisati utjecaj tona glasa na komunikaciju

zz

opisati osobitosti komunikacije s osobama s oštećenjem vida

zz

objasniti primjerenu uporabu gesti u komunikaciji

zz

opisati osobitosti komunikacije s osobama oštećena govora

zz

usporediti načine položaje tijela u komunikaciji

zz

opisati osobitosti komunikacije s umirućim bolesnikom

zz

objasniti važnost dodira u komunikaciji

zz

opisati osobitosti komunikacije s agresivnim bolesnikom

zz

usporediti utjecaj ulaska u zone osobnoga prostora

zz

opisati osobitosti komunikacije sa starijim osobama.

Ishodi međupredmetnih tema: zz

osr B.5.2. Učenik suradnički uči i radi u timu

zz

uku A.4/5.3. Učenik kreativno djeluje u različitim područjima učenja

zz

zdr A.5.3. Učenik razumije važnost višedimenzionalnoga modela zdravlja

zz

odr A.5.1. Učenik kritički promišlja o povezanosti (vlastita) načina života s utjecajem na okoliš i ljude.

10. Izražavanje potreba i osjećaja

323


10. Izražavanje potreba i osjećaja

329


kulturne razlike i sl., sve su to čimbenici koji mogu znatno umanjiti učinkovitost komunikacije i često su uzrok iskrivljenih poruka. Svaka komunikacija sadržava šum i nemoguće ga je potpuno ukloniti, ali ga se može smanjiti.

10.5.1.

Komunikacija s osobama oštećena sluha

Osoba s oštećenjem sluha može biti gluha ili nagluha, može se koristiti govornim ili znakovnim jezikom, ovisno o vremenu nastanka oštećenja. Oštećenje sluha može se kretati od blage nagluhosti do gluhoće. Nagluhe, ali i gluhe osobe mogu rabiti slušni aparat (sl. 10.14.) ili kohlearni implantat (sofisticirano tehničko pomagalo koje se ugrađuje u srednje uho i djelomično zamjenjuje funkciju pužnice) (sl. 10.15.) te je prije svake komunikacije potrebno provjeriti je li pomagalo dostupno i uključeno. Također, ako osoba ima ostatke sluha, treba provjeriti na kojem su uhu oni veći te osobu smjestiti tako da je glas usmjeren na uho s većim ostatkom sluha. Medicinska sestra mora poznavati komunikacijske potrebe i način prilagodbe u razgovoru s osobom ošte-

zaušno slušno pomagalo

zaušna slušna pomagala s vanjskom slušalicom

ćena sluha, a nikada ne bi smjela odbiti komunikaciju zbog bolesnikove gluhoće.

jeste li znali?

Istraživanja su pokazala da većina gluhih osoba ima teškoća u komunikaciji pri traženju zdravstvenih usluga. Zdravstveni su radnici mnogo puta neosjetljivi na komunikacijske potrebe osoba oštećena sluha pa često govore prebrzo, ne gledaju u lice, istodobno govore i pišu, što otežava očitavanje govora s lica i usnica.

Mnoge gluhe osobe pri pružanju zdravstvenih usluga dolaze u pratnji prevoditelja. Najčešća pogreška u komunikaciji odnosi se na obraćanje prevoditelju umjesto gluhoj osobi. Prevoditelj je samo posrednik u komunikaciji. Stoga se potrebno obraćati se izravno gluhoj osobi. Ako osoba ne dolazi u pratnji prevoditelja, mogu se uporabiti papir i olovka, SMS ili e-mail. Osobi oštećena sluha uvijek treba prići sprijeda jer će tako lakše uočiti sugovornika. Prije početka komunikacije treba privući pažnju (npr. laganim dodirom, gašenjem/paljenjem svjetla) kako bi bolesnik s oštećenjem sluha znao da komunikacija započinje. Uvijek se treba okrenuti licem prema osobi, uspostaviti kon-

slušna pomagala izrađena po mjeri

tehnološki izrađen mikrofon

Slika 10.14. Slušni aparati

10. Izražavanje potreba i osjećaja

341


odašiljač odašiljač

prijemnik i stimulator

govorni procesor mikrofon

kohlearno

mikrofon elektroda

govorni procesor

Slika 10.15. Kohlearni implantat

takt očima i nastojati da je lice dobro osvijetljeno. Prekidanje kontakta očima gluhe osobe mogu doživjeti kao nezainteresiranost, nepoštovanje ili ignoriranje. Treba voditi brigu i o razmaku na kojemu se obavlja komunikacija zbog očitavanja govora s lica i usnica. Najbolja udaljenost za razgovor iznosi oko 1,5 m. U komunikaciji s nagluhim osobama treba odabrati tiho mjesto bez pozadinske buke jer slušni aparat pojačava sve zvukove, a ne samo govor. Važno je znati da gluhe osobe ne mogu u isto vrijeme pratiti više osoba, a osobito joj je teško pratiti razgovor u grupi pa stoga uvijek treba govoriti samo jedna osoba. Treba se koristiti književnim jezikom, a ne dijalektom, te jednostavnim riječima i općepoznatim pojmovima. Rečenice trebaju biti kratke i jasne. Pri govorenju ruke treba držati dalje od lica i usnica. Iako gluha osoba ne može primiti zvučne signale, može pratiti neverbalne znakove medicinske sestre. Facijalnom ekspresijom i prirodnim gestama treba olakšati razumijevanje. Međutim, govoriti treba normalnim glasom i tonom, a ne vikati i pretjerano gestikulirati jer to izaziva nelagodu u nagluhe/gluhe osobe. Ako je potrebno prekinuti komunikaciju (npr. zvono iz bolesničke sobe), bolesniku treba objasniti zašto se komunikacija prekida, a ne samo otići. Zbog slušnog deficita, ali i neprilagođene komunikacije zdravstvenih radnika može doći do pogrešnog razumijevanja objašnjenja bolesti ili preporuka. Stoga je uvijek potrebno provjeriti je li nagluha/gluha osoba razumjela informacije te ih ponoviti, skratiti ili preoblikovati ako nije. Također se može dogoditi da me342

dicinska sestra nije razumjela osobu s oštećenjem sluha. Tada treba tražiti razjašnjenje, a ne praviti se da je sve jasno. Uvriježeno je mišljenje da je gluhim osobama čitanje s lica i usnica urođeno. Međutim, to je vještina koja se uči i razvija. Čitanje s lica i usnica znatno pospješuje razumijevanje govora, a njime se služe i čujuće osobe npr. u bučnim situacijama, kada se govor ne može dobro čuti. Ta je vještina razvijenija u gluhih osoba jer se njome češće koriste. Što je oštećenje sluha veće, to se osoba više oslanja na očitavanje govora s lica i usnica. Zdravstveni radnici moraju biti svjesni svoje komunikacije i izbjegavati ponašanja koja mogu smanjiti učinkovitost očitanja s lica i usnica poput govorenja punim ustima, pušenja za vrijeme razgovora, kretanja i govorenja. Također treba izbjegavati prenaglašene pokrete usnica. Brada i brkovi mogu otežati čitanje s usnica.

10.5.2.

Komunikacija s osobama s oštećenjem vida

Slijepa osoba ne može uočiti neverbalne znakove lica i tijela osobe s kojom komunicira, usmjerena je na sluh. Stoga je sve informacije potrebno prenijeti verbalnim putom uz obraćanje pažnje na intonaciju i viZdravstvena njega – opća


Slijepom je bolesniku potrebno dati informacije o prostoru u kojemu se nalazi i o preprekama u njemu (sl. 10.19.). Ako slijepa osoba želi odložiti svoje stvari, medicinska sestra treba uzeti dlan slijepe osobe i staviti ga na određenu površinu (vješalica, noćni ormarić). Na isti se način slijepoj osobi pomaže da sjedne. Slijepu osobu treba dovesti do stolca i položiti njezin dlan na naslon i sjedalo stolca. Takvu se osobu nikad ne smije gurati na stolac.

Ako se slijepa ili slabovidna osoba koristi računalom prilagođenim njihovim potrebama, upute je potrebno poslati i na e-mail. RAZMISLI!

Stavi povez preko očiju i mirno sjedi oko 5 minuta. Razmisli o tome kako se katkada 5 minuta može činiti vrlo dugo. Sada pokrij uši i mirno sjedi 5 minuta. Nakon 5 minuta neka ti razredni kolega dâ čašu vode da popiješ, a da prije toga nije najavio da će to napraviti. Kako si se osjećao? Što misliš kako se može pomoći bolesnicima da se osjećaju sigurnije u takvim situacijama?

10.5.3.

Slika 10.19. Davanje informacija slijepoj osobi o prostoru

Pri provođenju dijagnostičkih pretraga osobu je potrebno poleći na stol pa je treba dovesti do stola kako bi nogom mogla dodirnuti stubu i dobiti uvid u to kako će se podignuti na stol. Kada stube nema, tada osobi treba ruku postaviti na rub stola. Ista pravila vrijede pri smještaja slijepe osobe u krevet. Ako je potrebno kretati se stubama, treba slijepu osobu obavijestiti je li riječ o stubama prema gore ili dolje. Slijepa osoba treba biti pola koraka iza, a, ako postoji ograda, ruku kojom ne pridržava vodiča treba položiti na nju. Cijelo vrijeme slijepoj/slabovidnoj osobi treba pružati verbalne informacije o prostoru i događanjima u njemu. Kada se slijepu osobu dodiruje, treba joj reći da će se to učiniti. Ako se slijepoj osobi žele uručiti npr. nalaz, uputnica i sl., potrebno ih je staviti u ruke slijepe osobe i to popratiti verbalnim informacijama. Slabovidnim osobama treba davati pisane upute otisnute velikim slovnim fontom, a može im se ponuditi i povećalo. Upute za bolesnika mogu se i snimiti. 344

Komunikacija s osobama oštećena govora

Kada se govori o oštećenju govora u bolesnika, obično se misli na afaziju. Afazija je gubitak ili poremećaj govora koji uključuje smanjenu mogućnost razumijevanja ili izražavanja (ekspresiju) riječi, odnosno njihovih neverbalnih ekvivalenata. Afazija može biti posljedica traume, tumora, ali je najčešći uzrok moždani udar. Bolesnici s afazijom mogu biti frustrirani jer ih drugi ne mogu razumjeti, ne mogu razumjeti druge, ne mogu pronaći prave riječi. Bolesniku s afazijom može biti teško pristupiti informacijama kao i sudjelovati u odlučivanju o vlastitu liječenju i njezi.

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

Na slici 10.20. prikazana je podjela afazije. Afazične se smetnje pojavljuju u različitim oblicima, pa su brojne i njihove klasifikacije. Na slici je prezentiran klinički pristup koji podjelu afazije temelji na anatomskim principima. Ta podjela traži povezanost mjesta oštećenja i tipa govornog poremećaja.

Zdravstvena njega – opća


motorički korteks senzorički korteks

transkortikalna motorička

fasciculus arcuatus ponavljanje

Brocino područje tečnost pisanje

Wernickeovo područje razumijevanje čitanje transkortikalna senzorička

afazija je nesposobnost govornog razumijevanja ili izražavanja zbog oštećenja određenih dijelova mozga

MJESTO OŠTEĆENJA TEČNOST RAZUMIJEVANJE PONAVLJANJE VRSTA AFAZIJE

Brocina

Wernickeova

provodna

transkortikalna transkortikalna transkortikalna motorička senzorička mješovita

globalna

Slika 10.20. Vrste afazija

Teškoće između bolesnika i zdravstvenih djelatnika mogu biti izvor pogrešaka u dijagnostici i liječenju. Problemi s razumijevanjem terapijskih ciljeva i uputa također mogu biti uzrok smanjenog napretka u rehabilitaciji. U bolesnika s afazijom otežano je i davanje informiranog pristanka na medicinske postupke. Važan olakšavajući čimbenik jest sposobnost zdravstvenog osoblja da se prilagodi komunikacijskim potrebama bolesnika. Za svaku komunikaciju s takvim bolesnicima treba osigurati dovoljno vremena.

VAŽNO!

Bolesnika ne treba požurivati niti završavati rečenice umjesto njega. Strpljivost medicinske sestre ključna je u komunikaciji s ovim bolesnicima.

10. Izražavanje potreba i osjećaja

U komunikaciji s bolesnikom s afazijom potrebno je privući pažnju bolesnika prije započinjanja razgovora i uspostaviti kontakt očima. Potrebno je osigurati senzorna pomagala, npr. naočale, slušni aparat, proteza. U razgovoru bolesnike s afazijom treba tretirati kao odrasle osobe, a ne kao da su djeca. Potrebno je rabiti jasan i jednostavan jezik. Treba govoriti normalnim glasom služeći se kratkim rečenicama. U govoru treba napraviti stanke kako bi se bolesniku dalo vremena da razumije što se govori. Razgovor je potrebno ograničiti na praktične i konkretne stvari. Treba rabiti geste, slike, predmete i pisanje. Geste su izvrsna strategija za poboljšanje komunikacije s osobom s afazijom. Ne zahtijevaju posebnu opremu ili poduku, besplatne su i uvijek dostupne. Primjerice, svakodnevna gesta palac gore ili palac dolje može poslužiti za značenje mnogih stvari. To može 345


11.

Duhovnost i prakticiranje religije

Sadržaj: 11.1. Duhovnost i religija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352 11.2. Osnovne ljudske slobode. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359 11.3. Međureligijska tolerancija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359

350

Zdravstvena njega – opća


Ishodi učenja: zz

razlikovati religijsku pripadnost od duhovnosti

zz

objasniti značenje duhovnosti u sestrinstvu

zz

navesti komponente duhovnosti

zz

prepoznati duhovne potrebe bolesnika

zz

obrazložiti četiri dimenzije duhovnosti

zz

argumentirati mišljenje o pravima sloboda.

Ishodi međupredmetnih tema: zz zz

uku A.4/5.4. Učenik samostalno kritički promišlja i vrednuje ideje uku D.4/5.2. Učenik ostvaruje dobru komunikaciju s drugima, uspješno surađuje u različitim situacijama i spreman je zatražiti i ponuditi pomoć

zz

osr B.5.3. Učenik preuzima odgovornost za svoje ponašanje

zz

osr B.5.1. Učenik uviđa posljedice svojih i tuđih stajališta, izbora i postupaka.

11. Duhovnost i prakticiranje religije

351


11.1.

Duhovnost i religija

11.1.1.

Što je duhovnost?

Pitanje duhovnosti u radu s bolesnicima uključuje osluškivanje kriznih trenutaka. Ovdje je bolest kao određena zdravstvena kriza. Riječ kriza treba uzeti u etimološkom smislu. Naime, kriza dolazi od grčke riječi krisis, koja znači: „sposobnost razlikovanja“, „sposobnost izbora“, „sposobnost razdvajanja“, „sposobnost odlučivanja“. Ovo, zadnje značenje povezano je sa zdravstvenom perspektivom i znači „ključna faza određene bolesti“. Kriza se pojavljuje upravo zato da omogući određenu odluku, određenu promjenu. Grčki glagol krinein znači „prosuditi“, „proniknuti“, „razlučiti“. Krizni trenutak kao što je bolest može u oboljelog uzrokovati duboku promjenu. Takva kriza nosi u sebi određenu priliku za dobre ili pak loše odluke. Kada nastupa bolest, jasno se onda vidi ta bitna oznaka čovjekova života. A ako se uzme ona druga dimenzija krize koja znači npr. neuspjeh, onda se može reći da je i to sastavni dio čovjekova odrastanja i borbe sa životom. Izbor ove profesije potiče na to da se ne radi olako, tj. rutinski, bez svijesti o odgovornosti prema bolesnicima. Stoga je potrebno uključiti sve dimenzije ljudskog života, a jedna od tih dimenzija upravo je duhovna. Duhovnost je neovisna o nekom religioznom iskustvu. Ona je prisutna u svakog čovjeka. Riječ spiritus znači duh, koji je vitalno načelo prisutno u čovjeku. To je nevidljivi duh kao sastavni dio života. Može se reći da je on intimna snaga u svakog čovjeka. Jedan od načina djelovanja duha jest čežnja za unutarnjim životom, određeni pogled na život, težnja za ljubavlju, za onim što je lijepo, za mirom, slobodom itd. Na taj način može se reći da se čovjek ne svodi na ono što se vidi na njemu, nego on nadilazi ono što primjećujemo. Duhovnost je stoga uporište čovjekova traganja za smislom, za nečim što ga može ispuniti. Duhovnost u sestrinstvu stoga treba shvatiti kao sposobnost propitkivanja onoga zašto vlastitog života, ali i zašto i kako o stvarima kroz koje netko prolazi. Nije prije svega prakticiranje nekih pobožnih sadržaja, nego svijest da se nešto radi i da postoji neki 352

VAŽNO!

Duhovnost vodi k spoznaji da je ovaj trenutak sa svim njegovim izazovima i poteškoćama upravo najbolje vrijeme za sretno, odgovorno i zadovoljno življenje vlastita poziva – medicinske sestre, i života bolesnika. Medicinska sestra uvijek se nalazi u vremenu određenih zdravstvenih poteškoća i izazova, ali to znači da je i prigodno vrijeme za napredovanje i pomaganje drugima.

razlog zbog čega se to radi te da sam taj razlog nadilazi onoga tko radi.

11.1.2.

Duhovna dimenzija sestrinske profesije

Premda se sestrinstvo u strogome smislu započelo razvijati kao profesija tek u XIX. stoljeću, znakovito je da se početak veže za ime Florence Nightingale (1820. – 1910.), majku modernog sestrinstva koja je na sestrinstvo gledala kao na jednu samodefiniranu moralnu praksu koja je usmjerena na njegovanje (sl. 11.1.). Nema dvojbe da je za nju sestrinstvo poziv i „zbog toga mu pripada status najboljeg od svih umijeća, jer ono istodobno obuhvaća duhovnu, umnu i osjećajnu dimenziju. Ta činjenica ne iznenađuje, jer povijesni nastanak i razvoj sestrinstva (...) pokazuje intimnu povezanost sestrinstva s jednim izvanrednim duhovnim i religioznim iskustvom.“

VAŽNO!

U tom duhu, sestrinstvo nije samo umijeće ili zanimanje, ono ulazi u područje zvanja, tj. poziva. Kako ističe sama Nightingale, „posljednjih četrdeset godina stvoreno je novo umijeće i nova znanost. A time i nova profesija – kažu oni; mi kažemo – poziv.“

Zdravstvena njega – opća


sestrinstvu se posebno može vidjeti koliko je čovjekova duhovnost strogo inkorporirana jer je duboko iskustvena i proživljena stvarnost. Svaka bolest može pokazati bolesnikovo duhovno raspoloženje pa gledati ga samo iz perspektive bolesti, nosi opasnost od rascjepa u samom čovjeku. Svaka bolest stavlja čovjeka pred neizbježno pitanje vlastite ranjivosti, vlastite konačnosti i potrebe da se dogodi neko čudo. Takva istina ljudskog života potiče na cjelovit pristup čovjeku. No, ako se ostaje samo na razini njege koja ne bi uzela u obzir čovjekovu duhovnu dimenziju, onda postoji opasnost da profesija gubi onu dimenziju poziva.

Slika 11.1. Florence Nightingale

Poziv pretpostavlja i uključuje duhovnu dimenziju ne samo bolesnika nego i pretpostavlja svijest koju medicinska sestra nosi o vrijednosti vlastita života, ali i o „svetosti“, tj. neprocjenjivoj vrijednosti svakoga ljudskog života. S tom sviješću njega bolesnika nadilazi rutinu i mentalitet zarade, jer uključuje subjekta koji djeluje kao moralno biće puno odgovornosti prema bolesniku. Kada medicinska sestra ima takve osobine, onda bolesnik može samo dobiti na važnosti vlastita života te “uživati” promatrajući poštovanje, brižnost te strpljivost u postupanju s njim. Ujedno kod medicinske sestre raste osjećaj ispunjenosti zbog toga što je odgovorno ostvarila svoj poziv. Shvaćanje te duhovne naravi sestrinstva stvara mrežu uzajamnog zadovoljstva bolesnika i medicinske sestre i povećava osjećaj međusobnog zadovoljstva i ispunjenja.

VAŽNO!

Sestrinstvo gleda na čovjeka kao biće s nepovredivim dostojanstvom – bez obzira na tjelesno, duhovno i psihičko stanje.

Duhovnost otkriva značenje života jer je svako društvo prepuno osobnih i kolektivnih patnji, ali rješenja nisu uvijek nadohvat ruke. Svatko s pravom ima neku svoju interpretaciju života jer svatko polazi iz svog kuta i lako može previdjeti cjelinu. Strpljiv razgovor, pažljivo promatranje načina na koji djeluje bolesnik pred patnjom lako može pomoći medicinskoj sestri da shvati njegovo duhovno raspoloženje, jer je prostor njege najbolje mjesto gdje se može vidjeti bolesnikovo traganje za smislom, njegova borba s raznim životnim dilemama – prošlim, sadašnjim i budućima.

11.1.4. 11.1.3.

Duhovnost u sestrinstvu

U razmišljanju o čovjeku kao takvom, dugo je vladala dualistička logika koja razdvaja duhovnu dimenziju od tjelesnih potreba. Međutim, duhovnost je usko povezana s ljudskim organizmom, njegovim psihološkim i drugim reakcijama. Stoga se može smatrati da je čovjek produhovljeno tijelo i utjelovljen duh/duša. U 11. Duhovnost i prakticiranje religije

Dvostruka dimenzija duhovnosti

Duhovnost je dakle „univerzalna ljudska dimenzija koja se izražava kroz odnose, kreativnost, osjećaje, fizičke modalitete, religiju i svjetonazore“. Takva definicija potiče na holistički pristup bolesniku, ali pokazuje dvije bitne komponente duhovnosti: zz horizontalnu ili egzistencijalnu dimenziju duhovnosti koja se odnosi na redovite međuljudske odnose, na razne djelatnosti koje daju smisao ži353


12.

Njega umirućeg bolesnika i postupak s umrlim

Sadržaj: 12.1. Multidisciplinarni i interdisciplinarni timski rad u palijativnoj skrbi ������������������������������������������������������������������������������ 365 12.2. Prepoznavanje bolesnika s potrebom za palijativnom skrbi ���������������������������������������������������������������������������������������������367 12.3. Dostojanstvena skrb o umirućoj osobi ������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������ 370 12.4. Vještine medicinske sestre potrebne za postupanje s umrlim �����������������������������������������������������������������������������������������372 12.5. Žalovanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374 12.6. Etika u palijativnoj skrbi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 378

362

Zdravstvena njega – opća


Ishodi učenja: zz

definirati palijativnu skrb

zz

zz

objasniti koncept kvalitete života

zz

razlikovati interdisciplinarni i multidisciplinarni pristup u palijativnoj skrbi

zz

navesti znakove smrti

zz

navesti četiri razine potreba palijativnog bolesnika

zz

opisati postupak nakon smrti bolesnika u bolnici

zz

opisati ulogu SPICT-a

zz

zz

objasniti četiri tipične putanje bolesti i umiranja

zz

opisati tri razine pružanja palijativne skrbi

zz

opisati faze žalovanja prema Elisabeth Kübler-Ross

zz

opisati ulogu volontera u skrbi za palijativne bolesnike

zz

navesti moguće reakcije na gubitak voljene osobe

zz

argumentirati važnost timskog rada u palijativnoj skrbi

zz

obrazložiti etička načela u pružanju palijativne skrbi.

zz

objasniti ulogu supervizije u palijativnoj skrbi

zz

definirati terminalnu fazu bolesti opisati simptome/znakove koji se pojavljuju u bolesnika u terminalnoj fazi bolesti

opisati postupak nakon smrti bolesnika u domu za starije i nemoćne osobe

Ishodi međupredmetnih tema: zz

uku D.4/5.1. Učenik stvara prikladno fizičko okružje za učenje sa svrhom poboljšanja koncentracije i motivacije

zz

ikt C.5.4. Učenik samostalno i odgovorno upravlja prikupljenim informacijama

zz

uku A.4/5.4. Učenik samostalno kritički promišlja i vrednuje ideje

zz

osr C.5.4. Učenik analizira vrijednosti svojega kulturnog nasljeđa u odnosu prema multikulturalnom svijetu

zz

osr A.5.2. Učenik upravlja emocijama i ponašanjem.

12. Njega umirućeg bolesnika i postupak s umrlim

363


Palijativna je skrb briga za osobe koje boluju od neizlječivih, uznapredovalih bolesti te pomoć i podrška njihovim obiteljima u skrbi i žalovanju. Izraz palijativna skrb potječe od latinske riječi palliare, što znači plašt jer se cjelovitom brigom i podrškom želi „zaogrnuti“ čovjeka i njegove potrebe pri kraju života. VAŽNO!

Palijativna skrb kao filozofija i struka veliča život, ali smrt također smatra normalnim dijelom života te je ne odgađa, ali i ne ubrzava. Na taj način omogućuje, prema riječima začetnice palijativne skrbi Dame Cicely Saunders (sl. 12.1., 12.2., 12.3.), ne samo da se bolesnoj osobi pomogne da umre bez bola i patnje nego da proživi svoj život do samoga njegova kraja.

jeste li znali?

Dame Cicely Saunders rođena je 1918. u Hertfordshireu u imućnoj obitelji. Roditelji su je odgovarali od školovanja za medicinsku sestru, pa ona umjesto sestrinstva odlučuje studirati politologiju, filozofiju i ekonomiju. Kada je 1939. izbio Drugi svjetski rat, Dame Cicely htjela je učiniti nešto korisnije i praktičnije, pa se upisala u St. Thomas bolnicu u Londonu na obrazovanje za medicinske sestre, zanemarujući savjete svojih roditelja. Školovala se za medicinsku sestru između 1940. i 1944., a 1947. za medicinsku socijalnu radnicu. Dok je radila u bolnici za karcinome, Dame Cicely zaljubila se u Davida Tasmu, bolesnika oboljelog od karcinoma i kroz svoja iskustva prepoznala je da smrtno bolesnima treba poboljšana skrb. Dame Cicely otkrila je svoju viziju Davidu, a nakon svoje smrti on joj je oporučno ostavio 500 funti, što ju je nadahnulo da ispuni svoj san. Dame Cicely školovala se za liječnicu između 1951. i 1957. godine, nakon čega je studirala farmakologiju kako bi istražila ublaživanje bolova u neizlječivih bolesnika. Promicala je redovitu primjenu lijekova protiv bola, umjesto da je čekala da ih bolesnici zatraže. U to je vrijeme praksa bila primjenjivati ​​analgetike samo kad je bol bila neizdrživa, jer se strahovalo da će smrtno bolesni ljudi postati ovisni o lijekovima. Dame Cicely planira otvaranje hospicija, ustanove koja bi se brinula za pružanje tjelesne, duhovne i emocionalne skrbi oboljelima i njihovim obiteljima. St. Christopher’s Hospice osnovan je 1967. godine i to je bila prva ustanova koja se brinula o terminalno oboljelima.

Slika 12.1. Dame Cicely Saunders © St Christopher’s Hospice

Prije otvaranja prvih hospicija, bolesnici su umirali u svojim domovima, a o njima se najčešće brinula obitelj. Palijativna skrb ima kratku, ali značajnu povijest, u kojoj je najveću ulogu imalo Ujedinjeno Kraljevstvo. Robert Twycross (jedan od začetnika palijativne skrbi), navodi da je palijativna skrb bila remonstracija na medicinsku nebrigu u poslijeratnim godinama, kada se medicina počela razvijati u specijalnost kakva je danas. Kako su liječnici otkrili da mogu učiniti više za život, umirući su bili zapostavljeni. 364

Slika 12.2. Dame Cicely Saunders uz bolesnika © St Christopher’s Hospice, Derek Bayes

Zdravstvena njega – opća


VAŽNO!

U skladu s Nacionalnim programom razvoja palijativne skrbi u RH 2017. – 2020., koji je objavilo Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, dokumentom „Bijela knjiga“ Europskog udruženja za palijativnu skrb“ (engl. European Association for Palliative Care) te definicijom Svjetske zdravstvene organizacije palijativna skrb:

Slika 12.3. Dame Cicely Saunders uz bolesnika © St Christopher’s Hospice, Derek Bayes

Kvaliteta života, koju palijativna skrb ističe kao jedan od najvažnijih ciljeva, označuje sagledavanje vlastitog života na nekoliko različitih razina te je individualna za svakog čovjeka. Svaka osoba „kvalitetan život“ opisuje na drukčiji način ovisno o osobnim očekivanjima, željama, vrijednostima i vjerovanjima. Na primjer, netko će najviše vrednovati zdravlje, netko putovanja, sklad u obitelji, poslovni uspjeh ili materijalnu sigurnost. Stoga se bolesniku u palijativnoj skrbi pristupa holistički (cjelovito) te se, uz fizičke, sagledavaju i psihološke, duhovne i soci-

12.1.

• afirmira život te smrt smatra normalnim životnim procesom • ne usporuje i ne ubrzava smrt • ublažuje bol i druge teške i neugodne simptome • pruža psihološke i duhovne oblike skrbi • pomaže bolesnicima živjeti što je moguće aktivnije i samostalnije do smrti • pomaže obiteljima u skrbi za bolesnika te pruža podršku u procesu njihova žalovanja.

jalne poteškoće i probleme cijele obitelji koja uključuje i palijativnog bolesnika i njegovu obitelj kao cjelinu. Palijativna je skrb interdisciplinarna u svojem pristupu, što znači da profesionalci različitih struka zajednički sagledavaju potrebe bolesnika i njegove obitelji te planiraju i pružaju cjelovitu i kontinuiranu skrb gdje god da se bolesnik nalazi, u svojem domu ili u nekoj ustanovi.

Multidisciplinarni i interdisciplinarni timski rad u palijativnoj skrbi

Pružanje kompleksne i kontinuirane palijativne skrbi nikako ne može obavljati samo nekoliko osoba, već takva skrb zahtijeva više profesionalaca, a često i volontere da bi se zadovoljile potrebe i riješili problemi s kojima se palijativni bolesnik i njegova obitelj suočavaju tijekom cijele bolesti. Palijativnu je skrb potrebno osigurati na svim mjestima gdje bolesnik živi ili trenutačno boravi, bilo da je to u njegovu domu, bolnici ili u domu za starije 12. Njega umirućeg bolesnika i postupak s umrlim

i nemoćne osobe. Skrb za palijativnog bolesnika pružaju službe zdravstvene, socijalne i duhovne skrbi koje postoje u zajednici te službe specijalističke palijativne skrbi koje pridonose dodatnoj kvaliteti skrbi. Razlikuju se 3 razine pružanja palijativne skrbi (sl. 12.4.). Palijativni pristup: uključuje sve profesionalce koji na bilo koji način dolaze u kontakt s osobama koje bi mogle trebati palijativnu skrb. Iako to nije često, profesionalci bi trebali znati prepoznati bo365


12.3.

Dostojanstvena skrb o umirućoj osobi

Ljudski se život najčešće opisuje kao „dobar“, „vrijedan življanja“, „težak“, „kvalitetan“, „dostojanstven“, „pun patnje“ i slično. Na isti se način se u palijativnoj skrbi promatraju kraj života i umiranje kako bi se ostvarila najbolja skrb i postigla „dobra smrt“. Iako je smrt neminovna i po tome zajednička svim ljudima, svaki se čovjek drukčije suočava sa svojom smrtnošću i na kraju života mu je važno nešto drugo i treba mu drukčija vrsta pomoći i podrške. Kao i kvaliteta života i „dobra smrt“ je individualna za bolesnika, ali se također, uz fizičku komponentu, uvijek promatra i psihološka, socijalna i duhovna strana čovjeka koja je važna i pri življenju i pri umiranja. Bolesnici često navode da za njih dobra smrt i dobro umiranje uključuju dostojanstvo, odsutnost bola i drugih simptoma, autonomiju, zadovoljstvo s postignutim u životu, prisutnost duhovne ili vjerske utjehe te obitelj kao najvažniju podršku. Kako bi se pomoglo palijativnom bolesniku i njegovoj obitelji, potrebno je prepoznati bolesnika s potrebom za palijativnom skrbi, sagledati njegove potrebe na četirima razinama (fizičkoj, psihološkoj, socijalnoj i duhovnoj) te interdisciplinarno planirati i provoditi kontinuiranu skrb sve do kraja bolesnikova života te u žalovanju obitelji. VAŽNO!

Medicinska sestra, u okviru svojih kompetencija, aktivno sudjeluje u svim segmentima cjelovite palijativne skrbi bez obzira na to u kojoj službi ili na kojoj razini zdravstvene zaštite djeluje.

12.3.1.

Njega umirućeg bolesnika

Terminalna faza bolesti označuje sam kraj bolesnikova života, iako se ne zna koliko će točno trajati. Tu je fazu bolesti važno znati prepoznati da bi se bolesniku i njegovoj obitelji pružila skrb koja im je u tim trenutcima potrebna. Medicinska sestra često sudjeluje 370

upravo u zadnjim danima i satima bolesnikova života, bilo da se on nalazi u svojoj kući, u bolnici ili u domu za starije i nemoćne. Unatoč tomu što se zdravstveni radnici ne bi smjeli koristiti brojevima u predviđanju koliko će bolesnik još tjedana ili dana živjeti, postoje neki prilično jasni znakovi i promjene u bolesnikovu stanju koji upućuju na pogoršanje i približavanje smrti. zz Jelo i piće: smanjena potreba za jelom i pićem normalna je pojava na kraju života, kad otkazuju tjelesne funkcije i tijelo se priprema za smrt. Bolesnik ne umire od gladi, već od posljedica same bolesti te je obitelji potrebno pružiti podršku u prihvaćanju te činjenice. zz Bolesnik u zadnjim danima može spavati velik dio vremena i buditi se na jače podražaje ili pozivanje, a poslije ne reagira ni na kakve podražaje ni glasove. zz Mogu se pojaviti nemir i dezorijentiranost u vremenu i prostoru, nekoordinirani pokreti ili bolesnik počne govoriti nepovezano i dozivati ili razgovarati s osobama koje su mrtve. Za obitelj takve promjene u ponašanju njima bliske osobe mogu biti zabrinjavajuće i otežavati pružanje skrbi te joj je potrebno pružiti podršku i primijeniti ordiniranu terapiju za ublaživanje simptoma, posebno nemira. zz U zadnjim danima života smanjena je količina mokraće (oligurija) zbog smanjene funkcije bubrega. zz Arterijski krvni tlak često je snižen, a puls može biti ubrzan ili usporen. zz Tjelesna temperatura može biti povišena bez ikakva drugog razloga ili može biti snižena. zz Na rukama i nogama mogu se pojaviti otekline (edemi). zz Disanje se u zadnjim danima, a posebno u zadnjim satima života mijenja i može postati otežano, ubrzano ili plitko. Specifičnost koja je često prisutna jest hroptavi zvuk iz pluća (smrtni hropac) koji se pojavljuje jer je bolesnik preslab da bi kašljao ili izbacio sekret. Može biti vrlo glasno i uznemirujuće za obitelj kojoj je potrebno objasniti da ta pojava ne izaziva patnju u bolesnika ili prema mogućnostima dogovoriti s liječnikom preventivno Zdravstvena njega – opća


?,00 kn

I S B N 9 7 8 - 9 5 3 -1 7 6 - 9 8 6 - 0


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.