MLADI & USPJEŠNI instrumente koji se mogu naučiti svirati u glazbenoj školi. Tada sam čuo harmoniku uživo i odlučio ju naučiti svirati. Roditeljima sam rekao da želim svirati harmoniku i oni su me odveli na upis u GŠ. Kod kuće nisam imao nikakav instrument. Misliš li da bi neki drugi instrument svladao lakše ili teže? U početku mi je bilo malo teško držati harmoniku, ali sam se brzo priviknuo. Sviram i klavir. Jednako volim svirati i klavir i harmoniku. Malo mi je teže na satu harmonike zato što nekoliko puta moram skidati instrument dok čitam note jer mi je nezgodno za leđa istovremeno držati instrument i ispružiti ruku do stalka s knjigom. Knjiga je dosta velika i teška. Kako se snalaziš na solfeggiu? Dobro se snalazim na solfeggiu. Dok drugi čitaju note, meni netko od mojih kolega diktira primjer i moram ga sam zapisati. Kad pišemo diktat, zapisujem istovremeno, samo na poseban papir, posebnim znakovima na Brajevom pismu (Brailleovom). Do ove školske godine solfeggio mi je predavala prof. Gorana VidnjevićFabijanić. Ona je naučila brajicu i sama je kontrolirala moje zadaće i sve što sam pisao. Sadašnjoj prof. Marti Lončar, u kontroliranju svega što napišem, pomaže prof. Ana Nađ koja me naučila čitati i pisati note na Brajevom pismu kad sam se upisao u 1. razred glazbene škole. Ona mi je i profesorica iz klavira. Što na sve kažu tvoji roditelji? Potiču li te ili misle da imaš previše obaveza? Moji roditelji vole to što idem u glazbenu školu. Govore mi da moram vježbati svaki dan i misle da 36 /
/ 2011./2012.
MLADI & USPJEŠNI mogu sve stići. Nekad mi je teško i umoran sam, ali opet nađem vremena za vježbanje i želim biti kao i ostala djeca. Znam da mogu i bolje i da bi trebalo više vježbati, ali imam i puno obaveza u osnovnoj školi gdje sam učenik 6. razreda. Svaki dan imam zadaće, a nakon što ih napišem, redovito ih pregledava mama. Ona je zbog toga morala naučiti brajicu. U GŠ me uglavnom vozi mama, nekad tata, a ponekad u pomoć pozovemo i baku. Čime se još baviš osim redovne i glazbene škole? Imaš li neki hobi, treniraš li kakav sport? Jesi li si možda član neke udruge slijepih? Kako inače tvoji slijepi prijatelji ili poznanici gledaju na tvoje bavljenje glazbom? Koju glazbu najviše voliš slušati? OŠ i GŠ mi oduzimaju puno vremena pa se ne stignem ničim drugim baviti. Volim slušati glazbu, rock, domaću narodnu i klasičnu. Imam puno CD-a. Volim se družiti s prijateljima. Pratim nogometne
utakmice, navijam za Dinamo i hrvatsku reprezentaciju. Najviše volim Luku Modrića. Član sam Udruge slijepih. Moji prijatelji me vole slušati kad sviram na nekoj priredbi u školi i plješću mi. Nedavno sam svirao na koncertu u Zagrebu, u GU „Elly Bašić“. Svirao sam i na promociji knjiga Čudesni svijet harmonike 1, 2, 3, u knjižnici Udruge slijepih. Volim svirati i na roditeljskim sastancima i produkcijama u GŠ.
“Je li to neki poseban program ili prilagođen program kako se to danas zove, ne znam. Znam samo da Martin svira, da je veselo i vrlo komunikativno dijete i da će ova literatura sigurno poslužiti i drugima”
S
lijedi intervju s Martinovom nastavnicom, gđom Ljerkom Pašalić.
Je li Martin prva slijepa osoba koju ste podučavali u sviranju harmonike?
Martin Kralj je moj prvi slijepi učenik. Do sada je našu glazbenu školu (Zlatka Grgoševića NS “Sesvete“) polazilo puno slijepih učenika, ali oni su svirali klavir. Naime, u našoj školi radi prof. Ana Nađ, koja je također slijepa, a kao izvrstan pedagog naučila je brojne generacije djece svirati klavir (ne samo slijepe i slabovidne). Kako ste se odlučili za to i kako su tekle pripreme? Postoji li neka literatura na koju ste naišli, možda za neke druge instrumente? Jeste li morali posegnuti za stranom literaturom ili ne? Martin je bio prvi učenik koji je došao u školu i želio svirati harmoniku. Najprije smo mu ponudili mogućnost sviranja klavira, međutim on je odbio i rekao da želi svirati harmoniku. Kad su me obavijestili da ću dobiti slije-
pog učenika, vjerujte nije mi bilo svejedno. Čula sam da je Martin rekao da želi svirati harmoniku i nisam ni pomišljala odbiti ga. Nisam znala kako će to izgledati i od kuda uopće početi. Kako su tekli prvi sati? Je li Martin vrijedan učenik? Svirati po sluhu (kako su mi neki predlagali) nije dolazilo u obzir jer u 21. stoljeću svaki čovjek koji se bavi glazbom mora poznavati note. Tu je glavnu ulogu preuzela moja kolegica Ana, koja je Martina opismenila, naučila ga čitati i pisati note na Brajevu pismu, a usput ga je učila svirati i klavir. Martin je to brzo svladao. Tada je nastao problem literature, ne biste vjerovali, ali za harmoniku nisam mogla nigdje nabaviti nigdje nikakvu knjigu pisanu na brajici. Tu ponovo uskače moja Ana, prepisuje mi vježbu po vježbu iz
Čudesnog svijeta harmonike br. 1, autorice Vjere Odak. Nastava se mogla održavati. Naravno da je povremeno bilo odlazaka do susjedne sobe da ju pitam što znači pojedina oznaka (kad bi Martin nešto zaboravio ili pomiješao s nečim drugim). Tako je brzo završio 1. razred. Pretpostavljam da je upravo Martin povod izlaženja početnice za harmoniku V. Odak “Čudesni svijet harmonike 1”. Tko je bio zadužen za pretvorbu nota u Brajeve znakove? Recite nam nešto više o samom projektu. U međuvremenu smo preko Udruge slijepih, a i sami pokušali animirati naše Ministarstvo obrazovanja, kao i Ministarstvo kulture da financiraju prijepis knjiga Čudesni svijet harmonike 1, 2 na brajicu, međutim nije bilo 2011. / 2012. /
/ 37