Page 1

Eho 2011./2012. BR.2

Miran Vaupotić Dirigentski kutak

Dražen Košmerl AKADEMIJA U KIJEVU

Mirjana Petercol MEDICINA I GLAZBA

Mladi & Uspješni Stjepan Vuger Nikolina Furić Krešimir Lulić Martin Kutnar Martin Kralj

Ivana Cvetkovski POVIJESNI RAZVOJ HARMONIKE Ivan Šverko

Gu Elly Bašić

“Ne neko dijete - već svako dijete ima pravo na muzičku kulturu!“

IZ SKLADATELJSKOG PERA

Đeni Dekleva-Radaković Helena Mostarkić

Studij harmonike u helsinkiju

Mateja Zanzerović

“Odlazak na Erasmus pruža neopisive mogućnosti”


SADRŽAJ 4

10

IZDAVAČ

2/

/ 2011./2012.

STUDIJ U INOZEMSTVU

Ivan Šverko / “Studij harmonike u helsinkiju upisao sam iz ljubavi i strasti prema glazbi” Dražen Košmerl / “Kijevska akademija je centralna i najznačajnija visokoškolska glazbena ustanova u Ukrajini” Mateja Zenzerović/ “Odlazak na Erasmus pruža neopisive mogućnosti i to je nešto što bih svakom studentu preporučila! “

Časopis za harmoniku, 2011./2012.

Trg A. G. Matoša 3 43000 Bjelovar URL: www.harmonikaski-centar.hr E-mail: info@harmonikaski-centar.hr GLAVNI UREDNIK Marija Plentaj UREDNIŠTVO Anamarija Nerad, Saša Bastalec SURADNICI Ivana Cvetkovski, Mirjana Petercol, Marija Vukoja, Sven Grbec, Tomislav Lulić, Borut Zagoranski LEKTOR Martina Škrinjar NASLOVNICA Miran Vaupotić - bandoneon, Koncert sa Zagrebačkim solistima, Knežev dvor, Dubrovačke ljetne igre, 2009. Fotograf: Damil Kalogjera OBLIKOVANJE I GRAFIČKI DIZAJN Plentaj© NAKLADA Digitalni primjerak

OBRAZOVANJE

Gu Elly Bašić / „Ne neko dijete - već svako dijete ima pravo na muzičku kulturu!“

Poštovani,

41 STRUČNI ČLANCI

Mirjana Petercol / Medicina i glazba Sven Grbec / Akustika prostorija - Kako čujemo prostor Ivana Cvetkovski / Povijesni razvoj harmonike

pred Vama je 2. broj časopisa za harmoniku “Eho”. S obzirom na brojne obaveze koje nas prate tijekom školske godine, odlučili smo se na “ljetno” izdanje. U ovom broju htjeli smo Vas nastaviti informirati o događanjima i osobama iz svijeta harmonike, posebice na ovim našim prostorima. Na Vašu inicijativu, odlučili smo postepeno uvoditi više stručnih članaka, a također nas vesele i nove, prispjele skladbe za harmoniku. I dalje smo otvoreni za nove ideje te ako imate bilo kakvu vijest, priču i sl., molimo da nas kontaktirate. Veselimo se budućoj suradnji! UREDNIŠTVO

55 DIRIGENTSKI KUTAK 25

MLADI & USPJEŠNI Nikolina Furić / Svestrana glazbenica Krešimir Lulić / Skroman Krešimir Stjepan Vuger / Promjena cjelokupnog konteksta je za mene od izuzetnog značaja Martin Kralj / Martinu ni nedostatak vida nije prepreka u sviranju harmonike Martin Kutnar / Harmonikaš i violončelist u jednom

Miran Vaupotić / “Ne smatram svoj posao kao posao, to je strast, igra, užitak koji se obnavlja”

62 IZ SKLADATELJSKOG PERA

Đeni Dekleva-radaković / portret Helena Mostarkić / Razigrani miš

68 BLITZ VIJESTI

2011. / 2012. /

/3


OBRAZOVANJE

„Ne neko dijeteveć svako dijete ima pravo na muzičku kulturu!“ GU Elly Bašić, Zagreb

PIŠE Mirela Buchberger - Karlo

4/

/ 2011./2012.

2011. / 2012. /

/5


OBRAZOVANJE „Ne neko dijete- već svako dijete ima pravo na muzičku kulturu!“

T

o je bila misao vodilja istaknute hrvatske glazbene pedagoginje, metodičarke i etnomuzikologinje gđe. Elly Bašić (1908. - 1998.) koja je na temelju dugogodišnjih istraživanja na području etnomuzikologije, dječje psihologije, kreativnosti i muzikoterapije te u stalnoj znanstvenoj komunikaciji s drugim umjetničkim i neumjetničkim područjima, utemeljila Funkcionalnu muzičku pedagogiju. Cilj ove pedagogije nije samo glazbeno školovanje, već i sredstvo odgoja djeteta u svestranu i bogatiju ličnost te podizanje opće kulturne razine društva. Glazbeno učilište „Elly Bašić“ Osnovano je 1965. g. u Zagrebu kao Centralna funkcionalna muzička škola, a od 1998. g. nosi današnje ime. Teški počeci, s obzirom na neprimjerene prostorne uvjete i stalnu potrebu usavršavanja mladih nastavnika, nisu obeshrabrili 10 nastavnika i vanjskih suradnika, da svojim entuzijazmom i ljubavlju prema djeci i glazbi, uz stalnu podršku i nadzor prof. Elly Bašić, naprave temelje značajnoj pedagoškoobrazovnoj ustanovi, cijenjenoj u Hrvatskoj i izvan nje. Škola danas broji 67 nastavnika, 10 stručnih suradnika te 786 učenika. O kvaliteti rada svjedoče iznimni uspjesi učenika (Monika Leskovar, Lana Genc, Martina Filjak, Robert Belinić, Miran Vaupotić, Zagrebački gitaristički kvartet...), brojne nagrade dodjeljene nastavnicima (nagrade „Ivan Filipović“, godišnje nagrade HDGPP-a, „Ordeni Danice hrvatske“ za zasluge u prosvjeti i najviše dosege u kulturi...) te Nagrada grada Zagreba, koju 6/

/ 2011./2012.

je 1995. godine škola dobila za znanstveno-pedagoški i umjetnički razvoj. Djelatnost GU „Elly Bašić“ objedinjuje glazbeni odgoj i obrazovanje djece i mladeži u tri razine: predškolskoj, osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj. Nastavni plan i program OŠ temelji se na Funkcionalnoj muzičkoj pedagogiji i obuhvaća sljedeće profile obrazovanja: klavir, harmoniku, gitaru, violinu, violončelo, kontrabas, flautu, obou, klarinet, saksofon i trubu. Uz navedene, srednja škola obuhvaća i violu, solo pjevanje te torijski odjel. Posebno se njeguje komorno i skupno muziciranje. Na školi djeluju dva zbora, dva gudačka orkestra, puhački, gitaristički i harmonikaški orkestar te grupa za novu glazbu. Odjel za harmoniku Harmoniku se podučavalo od samog osnutka škole u prostorima OŠ Gračani. Prva nastavnica tada je bila Ljerka Buntić koja je svojim velikim zalaganjem osigurala razvojni put harmonike i odgojila prve kandidate za srednju školu. Budući da je vladao veliki interes za učenje ovog instrumenta i u srednjoj školi, tadašnje Ministarstvo prosvjete, šk. god. 1977./1978., u Zagrebu je otvorilo Odjel klasične harmonike. Kao nastavnica tada dolazi Vjera Odak-Jembrih koja je svojim predanim radom i uspjesima učenika, doprinijela boljem prihvaćanju harmonike kao klasičnog instrumenta i odgojila mnoge buduće glazbene pedagoge i umjetnike. Osim već spomenutih, na Harmonikaškom odjelu radili su: Vesna Jugovac (1979.-1983.), Senka Sajc (1986-1990.), Marjan Krajna (1995. - 2000.), Mirjana Futač (1994. - 1996.), Damir Hadžinac (1994. - 1996.) i Boris Klarić ( 1999. - 2001.).

Danas na Odjelu za harmoniku i solo pjevanje rade: Vjera Odak, prof. savjetnik, Snježana Biškup, prof. (u školi od 1985. g.), Mirela Buchberger-Karlo, prof. mentor, pročelnik odjela (u školi od 1990. g.) i Dubravka Krušelj, prof. (pjevanje). S obzirom na tezu: „Ne neko dijete, već svako dijete...“, u GU „Elly Bašić“ poštuje se djetetovu osobnost i njegove sposobnosti te se kroz igru, improvizaciju i srtpljiv rad, od svakog djeteta pokušava izvući njegov maksimum. Najvažnije je da dijete u svom radu bude zadovoljno, da otkriva nove vidike o glazbi, izrazi svoju muzikalnost i otkrije svoje mogućnosti. Tada se u djetetu budi znatiželja i ono samo poželi napredovati postižući time evidentan pomak u glazbenom obrazovanju. Citirajući misli prof. Elly Bašić možda i Vas nadahnemo i potaknemo da razmislite o svom odnosu prema učenicima: • „Nikada ne stavljaj više zahtjeva (problema) odjednom. Učenik mora imati osjećaj da mu je zadatak lagan.“ • „Ne uči djecu gotovim činjenicama, već ih navodi na zaključke.“ • „Kad buš se ti s njima igrala, onda bu to ono pravo.“ (odnosi se na opušten i prijateljski odnos prema djetetu) • „Ako trebaš učiniti kompromis između djeteta (njegovih mogućnosti, interesa) i muzike (sadržaja, složenosti) idi na uštrb muzike. Važno je da kompromis učiniš svjesno kako bi ga kasnije, u pravom trenutku (kad je dijete spremno) nadoknadila.“ • „Čak i ako sumnjaš u dijete, nemoj to nikako pokazati - jer dijete uvijek ide korak dalje pa će ono samo napraviti taj prvi korak naprijed.“

2011. / 2012. /

/7


OBRAZOVANJE Vodeći se ovakvim razmišljanjima te uz stalnu suradnju s ostalim odjelima na školi i uz veliku podršku ravnateljice Marine Letice, prof., Harmonikaški odjel postiže zavidne rezultate na natjecanjima, otvoren je za suradnju s ostalim glazbenim školama i odgojno- obrazovnim ustanovama, organizira seminare, aktivno prati događanja vezana uz naš instrument, održava koncerte (gostovanja u Velikoj Gorici, Poreču, Delnicama, Ivanić Gradu, Virovitici, Vrbovcu, Sisku, Sl. Brodu...). Naši učenici redovito obogaćuju kulturna događanja u gradu te rado sudjeluju u humanitarnim akcijama. Uspjesi Bilo bi teško nabrojati sve nagrade i priznanja osvojene tijekom nekoliko desetljeća, no ipak moramo izdvojiti uspjehe naših komornih sastava i harmonikaškog orkestra. Bilo je tu uspješnih ansambala nastavnice Vjere Odak - kvinteti: S. Radetić, M. Buchberger, S. Budiš, T. Ivir-D.Turković, I. Matijević, D. Hađinac (1. nagrade na Državnom natjecanju u Topuskom, na Međunarodnim natj. u Francuskoj, Poljskoj; gostovanja u Beču, Veroni...) i duo: A. Nerad i M. Orsag (1. nagrada u Katowicama, Češka, 3. nagrada u Genovi, Italija); kvintet: I. Levak, I. Trbojević, S. Bastalec, T. Krvarić i O. Belošević (1. nagrada na Državnom natjecanju u Križevcima), nastavnik Marjan Krajna; trio: S. Vuger, A. Komljenović i A. Jaklinović (1. nagrada na Susretima harmonikaša u Puli, 2. nagrada na Državnim natjecanjima u Samoboru i dva puta u Opatiji, dvije 2. nagrade u Murskoj Soboti) i duo: B. Stopić (saksofon) i M. Kutnar (2011. g., 1. i posebna nagrada na Državnom natjecanju u Opatiji), 8/

/ 2011./2012.

nastavnica Mirela BuchbergerKarlo i mnogi drugi. Harmonikaški orkestar osnovan je 1995. g. pod vodstvom Marjana Krajne. (Iste godine osvaja 1. nagradu na Susretima harmonikaša u Puli). 1997. g. orkestar preuzima Mirela Buchberger-Karlo i vodi ga do 2005. U tom razdoblju orkestar osvaja visoke nagrade na međunarodnim natjecanjima (2002. g., 1. nagrada u Genovi, Italija, Susreti harmonikaša u Puli; 2. nagrade: 1997., 1999., 2003. i 2005., 3. nagrada 2001. godine; 2004. godine - Europski festival harmonikaških orkestara u Pragu, 4. nagrada i 3. nagrada na Državnom natjecanju u Dubrovniku 1999. godine. 2002. g., paralelno s postojećim, počinje s radom „mali orkestar“ pod vodstvom Snježane Biškup. S vremenom, orkestri su se spojili i pod vodstvom Snježane Biškup 2010. g. osvajaju 1. nagradu, a 2011. osim 1. nagrade i Grand prix Bela pl. Panty, na istoimenom natjecanju harmonikaških orkestara u Sl. Brodu.

profila. To su: Snježana Biškup, prof., Ljerka Belić (Pašalić), prof., Marjan Krajna, prof., Sanja Budiš (Zajec), prof., Sanja Radetić (Fatorić), prof., Mirela Buchberger, prof., Dijana Turković, prof., Mirjana Futač (Homen), prof., Damir Hađinac, prof., Irena Markulin, prof., Jasmina Jelovčan, prof., Ivana Barač, prof. pok., Valentina Mikulan, prof., Ivana Črnjak (Cvetkovski), prof., Milena Đukanović, prof., Ivanka Benković, prof., Anita Udovc, Ivana Levak, prof., Miran Vaupotić, prof., Saša Bastalec, prof., Tomislav Krvarić, prof., Nikola Šćapec, prof., Vladimir Gorup, prof., Ivica Kucelj, Anamarija Nerad, prof., Matko Orsag, Davor Ivanov, Valentina Kuharić, Ivanka Šebrek, prof., Marko Jurišić, Martina Mikuš, Tomislav Bedeković, Andrija Miličević, Stjepan Vuger, Ana Jaklinović, Valentina Kasaić i Anita Bekavac.

Nagrade na Državnim i Međunarodnim solističkim natjecanjima osvajali su: Snježana Biškup, Marjan Krajna, Miran Vaupotić, Saša Bastalec, Tomislav Krvarić, Igor Trbojević, Vladimir Gorup, Nikola Šćapec, Milena Đukanović, Ivana Črnjak, Anamarija Nerad, Stjepan Vuger, Karlo Bajza, Anita Bekavac, Lara Dronske, Neven Pavelić, Martina Jembrišak, Renato Ševa, Iva Ćosić, Goran Aurer, Bruno Aurer, Martin Kutnar i dr. Naši bivši funkcionalci Veliki je broj učenika koji su pohađali GU „Elly Bašić“. Navest ćemo one koji su maturirali na Odjelu za harmoniku. U mnogima od njih danas prepoznajemo uspješne i cijenjene pedagoge, umjetnike i stručnjake raznih 2011. / 2012. /

/9


STUDIJ U INOZEMSTVU BIJELA KRONIKA

I

ntervju s Ivanom Šverkom imala sam u vidu jer sam znala da je on jedan od onih harmonikaša današnjice koji zaslužuju da ih se predstavi široj publici i ovim putem. Na mene je ostavio vrlo pozitivan dojam još sredinom 90-tih godina kada smo se prvi put upoznali na Ljetnoj školi harmonike u Puli. Tada je on bio tek manji dječak plave kose, a ja djevojka koja je upravo krenula u srednju školu. Zajedno smo svirali jedan duo. Tada nitko još nije mogao niti naslutiti kojim ćemo putem krenuti. Reci nam gdje se trenutačno nalaziš i na kojem stupnju se usavršavaš? Trenutno sam upisan na drugu godinu Master of Music (MMus) studija koncertne harmonike na Sibelius Akademiji u Helsinkiju. Studenti s našeg područja se vrlo rijetko odluče na odlazak u najsjevernije krajeve Europe. Kako si se odlučio baš za tu Akademiju?

Razgovarala Marija Plentaj

“Studij harmonike u helsinkiju upisao sam iz ljubavi i strasti prema glazbi” 10 /

/ 2011./2012.

Na nastavak studija u Finskoj odlučio sam se vrlo brzo nakon što sam 2009. godine prisustvovao ljetnoj školi harmonike u Kragujevcu, gdje je prof. Mika Vayrynen bio jedan od predavača. Njegov nekonvencionalan i progresivan pristup harmonici kao koncertnom instrumentu i njegovo veliko znanje o glazbi općenito, izuzetno me se dojmilo. Nedugo potom, prijavio sam se na prijamni ispit Sibelius Akademije te izrazio żelju da studiram u njegovoj klasi. Kako si se snašao tamo? Koliko dugo si već u Finskoj? Studij u Helsinkiju započeo sam na jesen 2010. Izuzev vremenskih prilika, pri čemu prije svega mislim

na zimsku hladnoću i nedostatak sunca, uvjeti su gotovo optimalni, a obrazovni sustav Finske smatra se jednim od najkvalitetnijih u svijetu. Lako se snaći iz razloga što se većina Finaca izvrsno služi engleskim jezikom koji je jedan od službenih jezika na sveučilištu. Veoma sam zadovoljan kolegijima vezanim uz harmoniku (harmonika, komorna glazba, slobodna pratnja, čitanje s lista, štimanje i popravak instrumenata). Koliko se razlikuje njihov način rada od našega? Koja bi bila razlika između finske i ostalih “škola harmonike”? U Finskoj se od prvog razreda osnovne glazbene škole uči melodijski bas, time se počinje. Standard bas se uči kasnije. Napisane su brojne početnice za mlade harmonikaše koji se često u glazbenu školu upisuju u sedmoj godini života, a nerijetko i ranije. Nastavni program za harmoniku u glazbenim školama generalno je nešto složeniji nego kod nas. Na visokoškolskom nivou razliku vidim poglavito u repertoaru, sve je više novih originalnih kompozicija za harmoniku, najčešće modernog skladateljskog izričaja. U okviru kolegija harmonike, mnogo se izvode barokna djela i suvremene originalne kompozicije nordijskih i zapadnoeuropskih skladatelja. To ne isključuje druge opcije, od ruskih autora do romantičnih transkripcija. Uostalom, studenti imaju veliku slobodu pri izboru repertoara. U usporedbi s mnogim drugim

zemljama, prilika za koncertiranje ima mnogo, s time da nije uvijek lako doći u priliku predstaviti se na nekom od najznačajnijih festivala klasične glazbe ukoliko niste finske nacionalnosti. Ukoliko bih uspoređivao hrvatski sistem obrazovanja s finskim, rekao bih da imamo prostora za razvoj, poglavito u osnovnim i srednjim glazbenim školama. Smatram da nastavni plan i program treba revidirati i modernizirati na način na koji je to učinjeno u drugim zemljama. Jedan od razloga zašto u nekim elementima kaskamo za vodećim harmonikaškim zemljama, je taj što su mladi hrvatski izvođači i njihovi profesori rijetki gosti na najznačajnim međunarodnim događanjima vezanim uz harmoniku. U mnogim zemljama Europe, Rusiji, a u posljednje vrijeme i u Kini, interpretativni nivo mladih harmonikaša viši je nego ikad prije. Prisustvovati na natjecanjima, festivalima i međunarodnim masterclassima na kojima se predstavljaju vrhunski glazbenici ili predaju vrhunski međunarodni pedagozi, vrlo je poučno i inspirativno. Ipak, dobro je da već godinama imamo Odsjek za harmoniku na pulskom sveučilištu - sve je više mladih profesora koji su diplomirali zadnjih petnaestak godina, a to znatno doprinosi razvoju hrvatskog harmonikaštva u budućnosti. Što se visokoškolskog sustava u Hrvatskoj tiče, mislim da je neophodno da se studente potakne na što češću koncertnu praksu. To

“Helsinki je odličan studentski grad, prepun kulturnih sadržaja, mjesta za socijaliziranje i izlaske.” 2011. / 2012. /

/ 11


STUDIJ U INOZEMSTVU Najveći uspjeh u životu do sad? U profesionalnom smislu to su sve stvari koje su se zaredale nakon upisa na Sibelius. Pobjeda na Arrasateu 2010. godine za mene će uvijek biti posebna uspomena, manje zbog same pobjede, više zbog okolnosti pod kojima sam tada djelovao, kao i pouke koju sam izvukao iz cijele priče. Hobiji, sport - kako provodiš svoje slobodno vrijeme? Omiljene zimske aktivnosti? Smatram da svatko tko se profesionalno bavi klasičnom glazbom i često iscrpljuje um višesatnim seansama vježbanja, mora imati nekakvu kompenzaciju u hobiju, sportu ili sličnom da ne pukne k’o lubenica. Previše nota u glavi nije uvijek dobra stvar. Osobno volim duge šetnje i trčanje, kilometarske kave i izlaske s prijateljima. U Finskoj je zima predivna kada sunce nije skriveno iza debelog sloja oblaka, lijepo je hodati po zaleđenom moru ili se kuhati u sauni. je za sad ostvareno s komornom glazbom i orkestrom, ali za kompletan razvoj njihovih umjetničkih osobnosti, za studente bi bilo vrlo stimulativno da su solistički angažirani u većoj mjeri, no što je to sada slučaj, bez obzira radi li se o produkcijama, audicijama, natjecanjima ili samostalnim recitalima. Ne bi bila loša ideja uvesti kolegij iz glazbenog menadžmenta koji se često predaje na zapadnoeuropskim akademijama za glazbu.

šokova zbog velikih razlika u mentalitetu, teško je naći stvari koje smetaju ili koje ne funkcioniraju na visokom nivou. Studenti svih nacionalnosti oslobođeni su plaćanja školarine, imaju velika prava, popuste na prehranu, prijevoz, kulturna i sportska događanja, a stručni je kadar na svim fakultetima i akademijama sveučilšta vrlo kompetentan. Helsinki je odličan studentski grad, prepun kulturnih sadržaja, mjesta za socijaliziranje i izlaske.

Postoje li neke stvari na Akademiji ili u samom gradu koje ti se ne sviđaju?

Namjeravaš li se vratiti u Hrvatsku ili postoji mogućnost ostanka u Finskoj ako ti se pruži prilika?

Kada je Finska u pitanju, izuzev povremenih blagih kulturoloških 12 /

/ 2011./2012.

Još uvijek nisam odlučio gdje

želim živjeti i djelovati. U Hrvatsku bih se volio vratiti pod uvjetom da ispunim svoje želje i planove u tolikoj mjeri da mjesto mog stalnog prebivališta ne bude prepreka ostvarenju svih profesionalnih ciljeva kojima težim. Da li se više vidiš u solo vodama ili u nekom komornom sastavu? Prije svega uživam u solističkim recitalima, a uz to priželjkujem i što više solističkih angažmana s orkestrom, uz suradnju s dirigentima i skladateljima. To nužno ne isključuje komornu glazbu, imam vremena i volje za sve kombinacije.

Najvažnija stvar koju si do sada naučio, a koja se tiče harmonike i vježbanja? Najvažnije što sam naučio je da bez često postavljanih i ostvarivanih kratkoročnih ciljeva nema ni dugoročnog uspjeha u svijetu glazbe. Dok se školujemo, cilj može biti kolokvij, nastup, recital, natjecanje ili nešto sličnog karaktera što nam može poslužiti kao izvor motivacije i checkpoint. Kad je u pitanju umjetnički razvoj mladih talenata, još uvijek primjećujem mnoge zablude o tome koji je put do napretka i dugoročnog uspjeha. Samo jedan primjer, mnogi profesori i učenici uvjereni su da su natjecanja kao “sport” i da zato nisu ni pretjerano bitna. Iako je većini nas vrlo jasno

da se nešto apstraktno i individualno kao što je glazba u nama, ne može čak ni približno izraziti nečim tako banalnim i suhoparnim kao što su bodovi, numeričke vrijednosti izdane od strane često vrlo subjektivno motivirane ili upitno stručne prosudbene komisije, to nije razlog za ostati doma i vježbati u četiri zida. Pritom posebice mislim na talentirane, ali još uvijek neafirmirane mlade harmonikaše čiji je glazbeni razvoj znatno sporiji ukoliko nisu prisutni na sceni. Instrumentalisti su po zvanju izvođači, a ne profesionalni vježbači. U praksi se zna dogoditi da se javni nastupi učenika i studenata svode na jedan godišnji polujavni ispit ili slično. Ako se tada dogodi nekakav zastoj u Bachovoj fugi ili višestavačnom ciklusu, to je dodatna potvrda sviračuvježbaču, a nažalost ponekad i njegovom profesoru, da još nije spreman ili još nije sazrio pa da prema tome nema smisla forsirati javne nastupe ili natjecanja dok se problem s nesigurnošću ne riješi. Učenik se sljedeće godine, s novim programom opet vraća ozbiljnom radu da bi se nakon sati i sati vježbanja, (svaki put s manje volje i žara) čudio zašto i dalje ima problema na sceni. Kako i ne bi kad djeluje kao izvođač 60 minuta godišnje, a vježba stotine sati? To baš i nije neki uravnoteženi sistem

razvoja mladih instrumentalista – vježbanje i sviranje drugačije su kategorije. Krajnji je rezultat takvog režima smanjena volja za vježbanjem, koja se često krivo dijagnosticira kao lijenost, što rezultira dodatnim frustracijama i konfliktima s lijepim instrumentom vrijednim tisuće eura, koji bi radije pustio svoj lijepi, topli ton u koncertnoj dvorani, nego širio loše vibre u kutku nekog podruma. Poruka mladima Mladim harmonikašima koji su se već opredijelili za harmoniku kao životni poziv, savjetovao bih sve što je sadržano u prethodnom odgovoru. Ukoliko su konstantno aktivni, sve navedene mjere koje mogu poduzeti, poslužiti će im kao nevjerojatno jak izvor znanja, iskustva i motivacije. Najgore je upasti u rutinu mehaničkog polaganja ispita - treba se sjetiti da smo svi mi upisali harmoniku iz ljubavi i strasti prema glazbi. Hrvatska ima mnogo mladih harmonikaša s predivnim talentom i vrijeme je da ih češće počnemo viđati na koncertnoj pozornici!

2011. / 2012. /

/ 13


STUDIJ U INOZEMSTVU razvoja mladih instrumentalista – vježbanje i sviranje drugačije su kategorije. Krajnji je rezultat takvog režima smanjena volja za vježbanjem, koja se često krivo dijagnosticira kao lijenost, što rezultira dodatnim frustracijama i konfliktima s lijepim instrumentom vrijednim tisuće eura, koji bi radije pustio svoj lijepi, topli ton u koncertnoj dvorani, nego širio loše vibre u kutku nekog podruma. Poruka mladima. Mladim harmonikašima koji su se već opredijelili za harmoniku kao životni poziv, savjetovao bih sve što je sadržano u prethodnom odgovoru. Ukoliko su konstantno aktivni, sve navedene mjere koje mogu poduzeti, poslužiti će im kao nevjerojatno jak izvor znanja, iskustva i motivacije. Najgore je upasti u rutinu mehaničkog polaganja ispita - treba se sjetiti da smo svi mi upisali harmoniku iz ljubavi i strasti prema glazbi. Hrvatska ima mnogo mladih harmonikaša s predivnim talentom i vrijeme je da ih češće počnemo viđati na koncertnoj pozornici!

Razgovarala Marija Vukoja

“Kijevska akademija je centralna i najznačajnija visokoškolska glazbena ustanova u Ukrajini” 14 /

/ 2011./2012.

2011. / 2012. /

/ 15


STUDIJ U INOZEMSTVU

D

ražen Košmerl, trenutno zaposlen kao viši asistent Odjela za glazbu na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, nakon svog rodnog grada Varaždina kao početka školovanja, nastavka i završetka studija u Kijevu, radnog iskustva u školi i na fakultetu, vraća se tamo gdje je završio. Točnije upisuje poslijediplomski studij na Nacionalnoj muzičkoj akademiji Ukrajine P. I. Čajkovskog u Kijevu, u klasi Pavla Fenjuka. Razgovarali smo s njim o njegovom školovanju i mogućnostima koje pruža Kijev jednom glazbeniku željnom usavršavanja. Trenutno ste na poslijediplomskom studiju u Kijevu. Opišite nam kako ste započeli svoje glazbeno obrazovanje i gdje trenutno nalazite. Glazbeno školovanje započeo sam u Varaždinu. Upisao sam GŠ, kao većina djece, s 9 godina, harmoniku nekako slučajno. Ustvari, htio sam upisati gitaru, ali tada nije bilo profesora gitare. I tako je odluka pala na harmoniku. Od početka sam se ‘’zagrijao’’ za taj instrument, što moram zahvaliti svojoj nastavnici Veri Višošević, koja je izuzetno motivirajuće djelovala na mene, tako da smo već u 2. razredu krenuli na natjecanje u Pulu. I tako je taj niz s natjecanjima praktički trajao do kraja srednje škole. Konačna odluka da odaberem glazbu kao profesiju, dogodila se dolaskom prof. Slavka Magdića u Varaždin. Upisom u 6. razred varaždinske glazbene škole, prešao sam u njegovu klasu, i u narednom periodu sam ustvari odlučio da će mi harmonika postati profesija. Završio sam srednju školu, kao harmonikaš i teoretičar, položio prijamni ispit na zagrebačkoj akademiji, ali i poslao dokumente za prijamni ispit iz harmonike u tadašnji SSSR, s 16 /

/ 2011./2012.

obzirom da tada nije bilo studija harmonike u Jugoslaviji. I stigao je poziv da dođem na prijamni, na Muzičku akademiju u Kijev. I tako sam 1985. upisao studij harmonike u Kijevu, u klasi iznimnog pedagoga i vrsnog glazbenika, autora mnogih poznatih transkripcija, prof. Ivana Jaškevića. Nije bilo lako, bila je to velika promjena za mene, druga kultura, običaji, način života, trebalo je naučiti jezik. Bez velike podrške roditelja, kao i mog djeda i bake, sve to ne bi bilo moguće. Naravno bilo je i nezaboravnih trenutaka, iznimnih koncerata, opernih i kazališnih predstava. Kijev je tada, kao i danas, bio centar glazbenih zbivanja. Nacionalna filharmonija, državna opera, kazalište operete, operna studija na muzičkoj akademiji. Svi ti i mnogi drugi ansambli, nudili su vrhunske glazbene projekte. Tamo sam upoznao i buduću suprugu, studenticu solo pjevanja. Po povratku u Hrvatsku, trebalo je naći posao. Okolnosti su se tako posložile, da sam posao nastavnika harmonike iskusio u Mariboru. Supruga se zaposlila u mariborskoj operi, i tako smo preselili u Maribor. Tamo smo ostali 4 godine. Tada se pojavila mogućnost za stalan posao u glazbenoj školi u Rijeci. Trebalo je odlučiti, ostati u Mariboru, u kojem smo se lijepo udomaćili, stekli puno prijatelja, ali zaposlenje je bilo privremenog karaktera ili krenuti ispočetka u Rijeci. Ipak, odluka je pala da odemo u Rijeku, gdje živimo i danas. Gotovo 15 godina odradio sam u glazbenoj školi u Rijeci. Međutim, istovremeno, uslijed potrebe za novim kadrovima na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Puli, gdje je 1993.g. otvoren studij harmonike, stigao je 2000. g. poziv za vanjskom suradnjom za kolegij glavnog predmeta. Prihvatio sam taj novi izazov, tako da već 11 godina radim u Puli. Prešavši u radni odnos u Pulu, prepustio

sam posao u Rijeci, svom bivšem učeniku i studentu Josipu Nemetu, koji je nedavno diplomirao kod nas u Puli. Rasteretivši se u nastavi, pojavila se mogućnost za vlastitim usavršavanjem. Tako sam 2009. g. odlučio upisati poslijediplomski studij na Nacionalnoj muzičkoj akademiji Ukrajine imena P. I. Čajkovskog u Kijevu, u klasi Pavla Fenjuka. Kakva je Muzička akademija u Kijevu? Mogu reći, to je prva među jednakima, muzička akademija u Ukrajini, ili još bolje, u bivšem SSSR-u, jedna od tri najprestižnije akademije, uz moskovsku i tada lenjingradsku. Osnovana je davne 1913. godine. Interesantan je podatak da je 1939. g. baš na kijevskoj akademiji, osnovana prva katedra narodnih instrumenata u bivšem SSSR-u. Samo podatak da je akademija ustrojena na 6 zasebnih fakulteta, s ukupno 26 katedri, na kojoj se školuje blizu 1500 studenata, od kojih preko 200 stranih studenata, dovoljno govori o značaju ove ustanove. Interesantno je spomenuti umjetnički i znanstveno nastavni potencijal akademije: 6 heroja Ukrajine, 4 akademika, 10 članova Akademije umjetnosti, 50 narodnih umjetnika Ukrajine, 78 profesora, 106 docenata, 20 doktora znanosti, 69 kandidata znanosti, 38 zaslužnih umjetnika Ukrajine i 30 zaslužnih djelatnika umjetnosti Ukrajine. Iz svega navedenog može se reći da je kijevska akademija, centralna i najznačajnija visokoškolska glazbena ustanova u Ukrajini. Kakav je bio prijamni ispit? Kakav je sistem studiranja i u kojem položaju se nalazi harmonika? Za prijamni je potrebno pripremiti koncertni program i napisati

Koncert s čelistom Maurom Šestanom, Villa Angiolina, Opatija, 2008. referat koji je vezan za problematiku instrumenta. Nakon izvedbe koncertnog programa, odabrani kandidati pristupaju drugom dijelu prijamnog ispita (usmeni) iz metodike. Konkurencija je izuzetno jaka s obzirom da se u pravilu prijavi više kandidata, nego što ima slobodnih mjesta. Studij je koncipiran na tri razine: preddiplomski (4 godine), diplomski (1 godina), poslijediplomski (3 godine). U vrijeme kada sam ja studirao, studij je isto trajao 5 godina, samo što nije bio razdijeljen na preddiplomski i diplomski. Sada su to praktički uskladili s bolonjom. Harmonika se nalazi u sklopu Katedre narodnih instrumenata zajedno s domrom, gitarom,

balalajkom, cimbalama i bandurom. S druge strane, Katedra narodnih instrumenata je sastavni dio Orkestralnog fakulteta u koji ulazi još Katedra violine, Katedra žičano-gudačkih instrumenata, Katedra limenih puhača i udaraljki i Katedra drvenih puhača. Dakle to je jedan vrlo složen sustav u kojemu harmonika ima ravnopravan položaj sa svim ostalim instrumentima. Osim toga, Katedra narodnih instrumenata ima nekoliko velikih ansambala: orkestar narodnih instrumenata, harmonikaški orkestar i kapelu bandurista. Već sam spomenuo podatak da je Katedra narodnih instrumenata osnovana još 1939. g. To govori o tradiciji kroz niz godina gdje je harmonika kao

klasični instrument zauzeo apsolutno ravnopravno mjesto u sustavu sveučilišnog glazbenog obrazovanja. Poslijediplomski studij je izuzetno kompleksan, sadrži 4 koncertna programa te niz teorijskih predmeta koji obrađuju problematiku estetike, psihologije, interpretacije i metodike. Spomenuli ste profesora Pavela Fenjuka. Kako ste zadovoljni njegovim radom? Moj mentor na poslijediplomskom studiju je Zaslužni umjetnik Ukrajine, prof. Pavel Fenjuk, četverostruki pobjednik najprestižnijih međunarodnih natjecanja (Klingenthal, Hugo 2011. / 2012. /

/ 17


STUDIJ U INOZEMSTVU Koncert sa suprugom na Ukrainian National Tchaikovsky Academy of Music, Kijev 2012.

Hermann, Arasate, Moskva). On je čovjek iznimne stvaralačke energije, izuzetnog profesionalnog znanja s velikim koncertnim iskustvom, puno surađuje sa skladateljima, posebno s Vladimirom Runčakom, čiji repertoar stalno prezentira na koncertnim pozornicama. Prošle godine je po prvi puta gostovao u Hrvatskoj. U sklopu ljetnih festivala održao je pet solističkih recitala s vrlo zahtjevnim programom, s glazbom različitih stilskih razdoblja od baroka do suvremenih skladatelja, pokazavši izraziti virtuozitet i svu raskoš izražajnih mogućnosti instrumenta. Može li se uopće tako značajna ustanova usporediti sa studijem harmonike u Hrvatskoj? Kakav je naš status?

Znanstveni skup asistenata, Sveučilište Jurja Dobrile, Svečana dvorana Tone Peruško, 2010.

‘’Festival skladatelja V.Runčaka’’ Ukrainian National Tchaikovsky Academy of Music, Kijev, 2010. (s lijeva:Sergej Grinčenko, Dražen Košmerl, Pavel Fenjuk i Vladimir Runčak) 18 /

/ 2011./2012.

Teško je usporediti naš fakultet i kijevsku akademiju. Akademija u Kijevu je strahovito veliki sustav, kao što sam već ranije spomenuo, s ogromnim umjetničkoznanstvenim i nastavnim potencijalom. Iduće godine obilježavaju 100 godina postojanja. 2009. g. je Katedra narodnih instrumenata proslavila 70 godina postojanja, s nizom koncerata i konferencija u suradnji s ostalim ukrajinskim muzičkim akademijama. S druge strane, na našem fakultetu je u relativno kratkom vremenu puno napravljeno. Ne treba zaboraviti da je studij harmonike krenuo tek 1993. g. Smatram da je naš studijski program izuzetno zahtjevan i ni u čemu ne zaostaje za mnogim poznatim svjetskim akademijama. Nedavno je rađena analiza pa mogu spomenuti samo jedan podatak, do sada je ostvareno preko 150 nagrada studenata na natjecanjima svih razina, od regionalnih do međunarodnih. To su samo natjecanja, a realizirano je još bezbroj raznih koncerata, gostovanja i drugih projekata. Treba

naglasiti da je do sada naš studij završio velik broj mladih ljudi. Mnogi od njih su pronašli svoje mjesto u nastavničkom pozivu na glazbenim školama diljem Hrvatske i postižu zapažene rezultate, tako da k nama na studij već dolaze njihovi učenici. Dakle studij harmonike u Puli je u nepunih 20 godina postao relevantan čimbenik kako kulturnog života, ne samo Pule, nego i šire regije, tako i visokoškolskog glazbenog obrazovanja u cjelini. Na čemu bismo trebali poraditi kako bi se studij još bolje razvijao? Što se tiče daljnjeg razvoja studija u Puli, mislim da postoji nekoliko momenata. Prvo, mislim da je za nas jako bitno da se što prije otvore novi studiji, prije svega klavir i pjevanje. To bi svakako dalo novi ‘’vjetar u leđa’’ cijelom glazbenom odjelu. Poboljšalo bi cijelo ozračje, dalo nove mogućnosti harmonikašima i naravno još više osnažilo glazbeni odjel unutar Sveučilišta. Drugo, pitanje poslijediplomskog studija je već nekoliko godina otvoreno. Otvaranje poslijediplomskog studija harmonike je svakako logičan nastavak dosada ostvarenih rezultata, tako da je to sigurno posao koji nas čeka u budućnosti. Što biste Vi iz svoga iskustva studiranja na tako značajnoj Akademiji, prenijeli na studij harmonike u Hrvatskoj? Recimo, izuzetno duga tradicija ruske izvođačke škole rezultirala je jako bogatom znanstvenom bazom na području interpretacije, metodike i glazbene psihologije. Postoji izuzetno bogata literatura sa spomenutog područja. Čini mi se da je nama premalo dostupna, prvenstveno zbog jezične barijere. Navedena literatura obrađuje jako širok kompleks pitanja interpre

tacije s kojima se svakodnevno susrećemo u praksi, a ona su vrlo detaljno obrađena u spomenutoj literaturi. Mislim da je to područje koje bismo trebali maksimalno iskoristiti i približiti što širem krugu kolega nastavnika, njihovih učenika i studenata. Kakav je osjećaj ponovno biti student? Sigurno nije lako sve uskladiti. Pomaže li Vam to u radu sa studentima? I što kad to završite? Bit ću jako ponosan na sebe. Škola je to, koju su prošli mnogi poznati izvođači i pedagozi svih glazbenih profila, a kad govorimo o harmonici onda bi to bio poduži popis svima nama poznatih pedagoga i umjetnika (Besfamiljnov, Fenjuk, Grinčenko, Šiškin, Skljarov, Lips, Semjonov i dr.) Odlučiti se na ovakav potez, pogotovo već u nekim godinama, nije nimalo jednostavno. To zahtijeva puno rada, još više odricanja, iznimno razumijevanje i podršku moje supruge i kćerke kojima sam beskrajno zahvalan. Ima tu i puno zadovoljstva, kad vidiš konkretne rezultate svoga rada, kad osjetiš napredak, saznaš nešto novo, stekneš nova znanja i iskustva. Posebno sam sretan kad stečena znanja mogu prenijeti na svoje studente, i oni mogu osjetiti i spoznati napredak u svom radu. Sretno s nastavkom studija i puno uspjeha u radu! Hvala.

2011. / 2012. /

/ 19


STUDIJ U INOZEMSTVU

“Odlazak na Erasmus pruža neopisive mogućnosti i to je nešto što bih svakom studentu preporučila!”

Razgovarao Saša Bastalec 20 /

/ 2011./2012.

STUDIJ U INOZEMSTVU

N

Nakon srednje škole, Mateja odlazi u Hannover na daljnje školovanje. Nakon mnogo rada i upornosti, i dalje se usavršava, trenutno je u Španjolskoj. Mateja, gdje trenutno boraviš i čime se baviš? Trenutno sam u jednom predivnom baskijskom gradu u Španjolskoj, San Sebastianu. Baskija je uz Kataloniju pokrajina u Španjolskoj s najdužom harmonikaškom tradicijom pa je zato i razumljivo da baš ovdje imaju jednog od najboljih svjetskih harmonikaša - Iñakija Alberdija, jedno od najznačajnijih harmonikaških natjecanja - Arrasate Hiriai, jednu od najboljih glazbenih akademija u Španjolskoj - Musikene. Nakon što sam već skoro 10 godina provela u Hannoveru, a ostalo mi je još vremena u iščekivanju mogućnosti za moj posljednji ispit, odlučila sam iskoristiti priliku i prijavit se za stipendiju Erasmus te provesti jedan semestar ovdje u Španjolskoj. Željela sam upoznati profesora Iñakija Alberdija i njegov tim (Musikene je upravo po tome poznata da ima 3 profesora koji međusobno surađuju i nadopunjuju se). Tako sam imala priliku raditi i s Miren Iñarga Echeverria te s Aitorom Furundarenom. Slušala sam predavanja koja nisam imala priliku slušati u Hannoveru, a smatram da su jako bitna za nas harmonikaše: Analiza repertoara za harmoniku, Transkripcije za

harmoniku, Čitanje s lista, Tradicionalna i popularna glazba za harmoniku. Osim toga imala sam priliku svirati pod dirigentskom palicom, jednog od najpoznatijih španjolskih kompozitora i dirigenata, Jesusa Marije Sancheza-Verda. Stvorila sam novu suradnju s jednim izvanrednim udaraljkašem, Miguelom Angelom Fornerom. Pratila sam harmonikaško natjecanje Arrasate Hiria izbliza i upoznala izvrsne harmonikaše iz cijele Europe. Naučila sam još jedan jezik. Odlazak na Erasmus pruža neopisive mogućnosti i to je nešto što bih svakom studentu preporučila! Kako je to sve kod tebe počelo, mislim na glazbu i na harmoniku. Počela sam svirati harmoniku s devet godina. Iako to nije bio instrument koji sam željela, nikad više nisam požalila što sviram harmoniku. Dapače, presretna sam što sviram upravo harmoniku! Moja mama je također svirala harmoniku pa smo ju imali doma i tako sam počela. Mislim da mi je već otpočetka bilo jasno da ću se baviti glazbom, nekako nikad nisam ni razmišljala o nečem drugom. Počela sam kod Damira Bužlete u Okud-u Istra, a zatim prešla u srednju glazbenu školu Ivana Matetića-Ronjgova, kod prof. Tatjane Lajić. Nakon toga je uslijedio studij u Hannoveru kod prof. Elsbeth Moser. Reci nam nešto i o Hannoveru iz tvoje perspektive, također za koju smatraš da bi i nama mogla biti važna. Hannover je meni bitan s više strana, to je grad koji mi je puno dao i u kojem sam zaista mnogo naučila. Prije svega sam se odlučila za studij u Hannoveru zbog prof. Elsbeth Moser. Ona 2011. / 2012. /

/ 21


STUDIJ U INOZEMSTVU “Od Elsbeth sam naučila jednu od najbitnijih stvari, a to je kako vježbati. Osim toga naučila me i o ljepoti tona, da harmonika ne zvuči kao harmonika, kako slušati boje i nijanse u glazbi i kako to dobiti na harmonici. Elsbeth je prije svega muzičar, a tek onda harmonikaš, a to je za mene jedna od najbitnijih kvaliteta koju jedan profesor treba imati.” mi je prenijela puno svog znanja bez kojeg danas sigurno ne bih bila to što jesam. Nadalje, akademija sama po sebi, kao jedna od najboljih akademija uopće u Njemačkoj i u svijetu, dala mi je puno! Svi ti profesori, specijalizirani za najrazličitija područja, od stare do nove glazbe, doktori muzikologije koji nam drže predavanja analize, teorije ili povijesti glazbe. Studenti iz svih krajeva svijeta, ponekad i velike zvijezde koje studiraju kao i mi, sve to nas čini bogatijim i potpunijim glazbenikom. Kad si tamo, samo moraš odlučiti što želiš, što te interesira i tražiti to! Imala sam priliku svirati s najrazličitijim instrumentima, raditi s velikim brojem profesora, slušati izvanredne koncerte i festivale. Naravno da sam i puno vježbala, ali bez svega ovog pored, nikad nećeš biti kompletan muzičar. A to je nešto čemu ja i dalje težim, biti muzičar, a ne harmonikaš. Zato nikad ne prestajemo učiti i svako iskustvo nas sve više i više upotpunjuje. Kako je uopće počela surad22 /

/ 2011./2012.

nja s Elsbeth jer ti si prva otišla tamo? Reci nam nešto i o načinu rada, uređenju studija te ponešto o gradu, kulturi i mogućnostima za usavršavanjem jer vjerujemo da je i to bio jedan povod za tvoj odlazak u Hannover. O sadašnjem uređenju studija mi je teško nešto reći jer se sve promijenilo od vremena kad sam studirala. Da, ja sam među prvima otišla k Elsbeth, a do toga je došlo putem Đeni DekleveRadaković, njezine prijateljice još iz studentskih dana. Upoznala sam Elsbeth još prije prijamnog ispita i imala sam jedan sat s njom, a kako mi se jako svidio njezin način rada, odlučila sam otići na prijamni. Od Elsbeth sam naučila jednu od najbitnijih stvari, a to je kako vježbati. Osim toga naučila me i o ljepoti tona, da harmonika ne zvuči kao harmo-nika, kako slušati boje i nijanse u glazbi i kako to dobiti na harmonici. Elsbeth je prije svega muzičar, a tek onda harmonikaš, a to je za mene jedna od najbitnijih kvaliteta koju jedan profesor treba imati. Inače Hannover kao grad i Njemačka kao država, pružaju sve što je jednom studentu - glazbeniku potrebno. Od biblioteka, muzeja, kazališta, koncertnih dvorana, cd shopova, mogućnosti sviranja koncerata, komornog muziciranja, sve se to može naći, a ujedno, svi su gradovi jako dobro povezani pa za kratko vrijeme mozeš doći do Berlinske filharmonije i slušati Simona Rattlea ili Daniela Baremboima. Sve je nadohvat ruke, samo treba izabrati. Jesi li si se još negdje i na koji način usavršavala, gdje si sve nastupala i s kime, gdje si sve putovala? Usavršavala sam se na raznim masterclassovima i privatnim satima kod poznatih pedagoga

kao npr.: Stefan Hussong i Matti Rantanen. Željela bih isto naglasiti kako je jako bitno pohađati ljetne škole i raditi s više profesora. Treba širiti vidike, steći iskustva i saslušati različita mišljenja! Nikad ne znaš što ćes i od koga naučiti te kako će to utjecati na tvoj dalji glazbeni razvoj te na tvoj glazbeni ukus. Presretna sam i zahvalna što sam imala priliku svirati na nekim od najpoznatijih pozornica u Europi (Gewandhaus u Leipzigu, Festspielhaus u Salzburgu) te surađivati s nekim od najznačajnijih kompozitora sadašnjice (G. Kurtag, A. Hölszky, S. Gubaidulina, H. Zender, G. Katzer). Putovala sam puno po Europi i bila u Kini, ali i dalje mi najviše znači uspješan koncert u mom gradu i mojoj zemlji. Nadam se, bez obzira gdje se moj život bude nastavio, da ću uvijek nastaviti surađivati s divnim ljudima iz moje zemlje. I na kraju, malo o planovima za budućnost: koncerti, želje, putovanja, kad nam dolaziš, možda neka poruka za kraj. Najznačajniji datum u mojoj skoroj budućnosti je 12. 5. 2012. kad ću završiti svoj studij harmonike u Hannoveru, svirajući s Mitteldeutsch Kammerphilharmonie Jean Fracaixov Koncert za harmoniku i orkestar. Osim toga očekuje me koncert sa Duom MM, Duom Unico te ovdje u Španjolskoj koncert u duu s udaraljkama.

“Treba širiti vidike, steći iskustva i saslušati različita mišljenja. Nikad ne znaš što ćeš i od koga naučiti te kako će to utjecati na tvoj dalji glazbeni razvoj te na tvoj glazbeni ukus”

Velika želja mi je da ostanem sretna baveći se glazbom, i da dalje nastavim ovu igru davanja i primanja. To je ujedno i moja poruka svima; sve što ulažeš i daješ, uvijek će ti se vratiti!

2011. / 2012. /

/ 23


STUDIJ U INOZEMSTVU

MLADI & USPJEŠNI

Svestrana glazbenica

Razgovarao Saša Bastalec 24 /

/ 2011./2012.

2011. / 2012. /

/ 25


MLADI & USPJEŠNI

R

azgovarali smo s Nikolinom Furić, studenticom 3. godine na AG u Ljubljani, u klasi prof. Boruta Zagoranskog. Kada si došla na studij? Kako si se odlučila za Ljubljanu? Kako svladavaš slovenski jezik? Na studij sam došla akademske godine 2009./2010. Pa evo, čula sam dosta pozitivnih stvari o Ljubljani, kao jednom od kulturnih europskih glazbenih središta, kao gradu koji općenito dosta ulaže u razvoj kulture te o samoj Akademiji koja ima dugu tradiciju i na kojoj su svoj umjetnički put počeli mnogi svjetski poznati glazbenici, pedagozi i skladatelji. Kako si zadovoljna studijem, predmetima? Vrlo sam zadovoljna profesorima koji su jako pristupačni i kvalitetni. Zanimljivo je koliko se svi osobno zalažu za svoj predmet, unoseći nove ideje za rad na osnovu svojih iskustava stečenih tijekom svog studija ili rada u inozemstvu. Posebno moram naglasiti zadovoljstvo svojim profesorom harmonike, izr. prof. Borutom Zagoranskim. Uz njegov detaljan pedagoški rad i veliko osobno iskustvo, mislim da sam dosta napredovala. Profesor Zagoranski dosta radi na jasnoći glazbenog izraza, zahtijeva da se prije prepuštanja slobodi izvođenja dobro ovlada osnovama i specifičnostima određene skladbe. Odlično daje savjete o kontroli mjeha, a samim time i tona, koji postaje jasan i artikuliran. Ipak, studentima prepušta da sami daju svoj pečat, tj. da unesu i svoje zamisli i stil izvođenja, koji je prikladan za određenu skladbu. Time i pažljivo odabran akademski program, uvijek daje prostor za svakodnevno napredovanje.

26 /

/ 2011./2012.

MLADI & USPJEŠNI Većina profesora kod kojih sam pohađala predmete (harmonija, kontrapunkt, solfeggio) su studirali i različite instrumente i kompoziciju. Tako npr. profesorica solfeggia je skladateljica i violončelistica, profesor harmonije je skladatelj, predaje i solfeggio i ima utjecajnu ulogu u Društvu slovenskih skladatelja (DSS). Samo vodstvo akademije je jako dobro, iako zbog tek preuzetog bolonjskog sistema imaju dosta izazova. Veliki je izbor izbornih predmeta što je zapravo velika stvar: modul Jazz (Jazz harmonija, Big-band, Jazz improvizacija). Filmska i namijenska glazba (profesor Rok Golob je studirao u Americi, inače je multi-instrumentalist, skladatelj i producent), pa npr. Dimenzije nastupanja koji pohađam i koji mi puno pomaže u pripremama za nastup, za sviranje, pametno vježbanje i sam pogled na glazbu, općenito. Radimo npr. na disanju. Pravilnim disanjem uspijevamo izbjeći nepotrebnu nervozu pred nastup, bliže se povezati sa samim instrumentom, i samim time bolje izvesti određenu skladbu. Sve te stvari su bitne, a mi ih zbog čestog straha od nastupa zaboravljamo, držeći koncentraciju na samom tekstu npr. ili na uvježbanoj dinamici, a takav nastup se ne može nazivati umjetničkim stvaralaštvom. Na sreću, predmet pohađaju i studenti koji sviraju i druge instrumente i smjerove (dirigiranje, kompozicija) pa uspoređujemo stavove i poglede na samu glazbu. Zanimljivo je vidjeti razne poglede na glazbu od drugih studenata. Izuzetna je osoba i profesorica Marina Horak koja predaj taj predmet, svjetski priznata vrhunska pijanistica i pedagoginja, na čiju je inicijativu taj predmet i uvršten u izborne predmete Akademije za glasbo. Studiranje u Ljubljani mi se sviđa i iz tog razloga što ima puno odjela

i mogućnosti za suradnju i sviranje s drugim instrumentima, slušanje drugih instrumenata, načina sviranja i interpretacije i zbog toga se počinje slušati sama glazba kao takva, a manje instrument kao samo sredstvo izvođenja koje je u tom trenutku i nebitno. Studenti drugih instrumenata su brzo prihvatili harmoniku kao novi odjel na Akademiji i rado surađuju sa nama (različite komorne, ansambli itd.).

Jazz me pak zanimao u smislu kako funkcionira: pravila, smjerovi i temelji. Pa sam eto bogatija za još informacija o jednom pravcu u glazbi kojim se gotovo i ne bavimo. Npr. u nekim momentima u skladbi (dijelovi) koji stilski podsječaju na Jazz (harmonija, ritam), lakše shvaćam kako bi bilo dobro to odsvirati.

Prošle godine u mom glazbenom napredovanju mi je pomagalo i čembalo koje sam upisala kod profesora Egona Mihajlovića, također kao izborni predmet. Profesor je genijalan. Zbog dijela literature koji mi nazivamo transkripcijama, a pisan za čembalo (Frescobaldi, Scarlatti, Couperin, Rameau, Soler, Handel, Bach...), samo upoznavanje ovog prelijepog instrumenta mi se činilo prijeko potrebnim. Instrument je specifičan jer nema mogućnost dinamičnog nijansiranja, osim upotrebe registara. To znači da je, npr. jedini način isticanja teme ili kontrasubjekta u polifoniji, pravilna artikulacija. Prof. Mihajlović me upoznao s najsitnijim detaljima renesansne i barokne artikulacije, kao i razlikama u artikulaciji talijanske, španjolske, francuske, njemačke i nizozemske škole. Profesoru je bilo zanimljivo čuti moje muziciranje na harmonici i to što poštujem neka određena pravila, stilske značajke drugog instrumenta, s vremenom mi je predmet pomogao kod sviranja harmonike na način da još bolje shvatim i povežem glazbene elemente. Profesor koji predaje čembalo, predaje još i Izvođačku praksu na kojoj smo detaljno radili na određenim razdobljima i stilskim značajkama vremena (ukrasi, agogika, fraziranje, artikulacija, improvizacija…) i definirali kakav stil sviranja je „s ukusom“, a kakav ne.

Jako mi se sviđa sredina i gotovo svaki dan je koncert bilo kojeg glazbenog smjera: orkestri, razni solisti, inozemni gosti, od Bacha do suvremene glazbe i što je najvažnije kvalitetna glazba se izvodi od strane vrhunskih glazbenika. Jaku bitnu ulogu ima Društvo slovenskih skladatelja koje potiče mlade skladatelje na suradnju sa studentima. Tako smo u mogućnosti skoro svakoga mjeseca poslušati novonastale skladbe.

Reci nam nešto o sredini, o kulturi i mogućnostima grada.

“...u svim baroknim pravilima tražim neku slobodu, dok u modernoj glazbi u svoj slobodi koju imam, ipak mogu postavljati svoja pravila”

Postoje mnoge mogućnosti za nastupanje: to su razne audicije za angažman u raznim sastavima i orkestrima, što pruža mogućnosti da se harmoniku gleda ravnopravno s ostalim instrumentima, a to je jako važno za njezin razvoj kao standardnog klasičnog instrumenta, a i za samoga izvođača. Treba naglasiti audiciju za solistički nastup s trenutno najboljim orkestrima u Sloveniji, kao što su Simfonijski orkestar Slovenije, Simfonijski orkestar RTV Slovenije, Orkestar opere i baleta... Na toj audiciji je i harmonici otvorena mogućnost nastupanja i pružena prilika da predstavi kvalitetnu modernu literaturu za harmoniku i orkestar. Postoje i razne organizacije koje organiziraju koncerte putem javnih natječaja. Jesi li bila na kakvim audicijama, gdje si sve nastupala?

2011. / 2012. /

/ 27


MLADI & USPJEŠNI Svirala sam, recimo, prošle godine u Cankarjevom domu, kao solist i u duu. Inače, sviram u duu „Furioso“ s Mirkom Jevtovićem, također studentom 3. godine na harmonici. Imali smo nastupe u Viteškoj dvorani, Križankama, u Dvorani filharmonije Slavka Osterca, zatim na jednom koncertu ciklusu koncerata „Glazba na vodi“ na kojem sam pretprošle godine svirala, i to na brodu. Bilo je zanimljivo svirati turistima, vani na otvorenom, bilo je fora. Poslužilo je kao jedno svojevrsno i zanimljivo iskustvo. Nastupala sam u ansamblu koji je bio glasbena podloga u performansima poznatih slovenskih šansonjera, Vite Mavrič i Janija Kovačiča. Izvodili smo glazbu koja je napisana u jazz-stilu, a tekstovi su bile pjesme poznatih slovenskih pjesnikinja. Jesi li se tijekom studija prijavljivala na kakva natjecanja? Na natjecanju sam bila prošle godine u Puli. I kakvi su bili rezultati? Pa eto, prva nagrada. Ma zapravo je bilo lijepo vidjeti svoje kolege i prijatelje iz Hrvatske koji mi ponekad nedostaju. Kakvi su ti planovi za budućnost?

MLADI & USPJEŠNI Imat ćemo i nastupe s orkestrom. Ove akademske godine je po prvi puta osnovan harmonikaški orkestar koji vodi moj profesor harmonike Borut Zagoranski. Odaziv harmonikaša, kolega s godine, je vrlo pozitivan i većina nije imala nikada priliku svirati u orkestru. Inače, osim profesora Boruta, harmoniku predaje i profesor Primož Parovel koji radi i na Tajvanu, a kod njega pohađamo i predmet Poznavanje harmonikaške liteature.

“Uživam svirati i isprobavati zvukove na instrumentu. Veselim se svaki put kad dobijem novu skladbu za sviranje”

Postoji li literatura koja ti je jako draga ili neki određeni glazbeni pravac? Zapravo, podjednako cijenim sve pravce klasične glazbe, mada meni osobno se najviše sviđaju dvije krajnosti, barokna glazba i moderna. Zanimljivo je koliko zajedničkog imaju ta dva pravca. Možda zato što u svim baroknim pravilima tražim neku slobodu, dok u modernoj glazbi u svoj slobodi koju imam, i pak mogu postavljati svoja pravila.

Razgovarala Anamarija Nerad

SKROMAN KREŠIMIR

Trenutno želim završiti preostale godine studija pa ćemo vidjeti hoću li se i dalje usavršavati ili tražiti zaposlenje, ali svakako bih se voljela dalje usavršavati. Planiram duo i dalje. Surađujemo sa skladateljima koji pišu glazbu i pripremaju za naš duo nove skladbe; riječ je o slovenskim skladateljima, što je dobro jer se obogaćuje literatura općenito, a i u Sloveniji postoji tek nekoliko skladbi napisanih za ovaj sastav. 28 /

/ 2011./2012.

2011. / 2012. /

/ 29


MLADI & USPJEŠNI bu i kako to da si izabrao harmoniku za sviranje? Klasičnu glazbu slušam od malena jer sam s obitelji često išao na koncerte u Koncertnu dvoranu „Vatroslav Lisinski“, a i tata ima veliku kolekciju glazbe na pločama i CD-ima. Mama, koja je završila Školu za ritmiku i ples, predložila mi je da krenem u glazbenu školu. Tada nisam imao obaveza pa sam prihvatio. Harmonika mi se činila kao zanimljiv instrument.

K

rešimir je u 5. raz. glazbene škole, a u par rečenica reći će nam kako on iz svoje perspektive vidi glazbeni svijet. Krešimire, kod tebe je interesantno da si odlaskom na svoje prvo harmonikaško natjecanje dobio 1. nagradu. Reci nam kako i koliko si se pripremao za to natjecanje? Moje prvo natjecanje bilo je u Puli i za to natjecanje sam vježbao najmanje sat vremena na dan, više mjeseci. Vježbao sam po uputama koje mi je dao profesor. Bilo mi je interesantno i naporno, ali se taj trud isplatio. Najteži mi je bio prvi izlazak pred komisiju jer nisam znao što me čeka. No, kad je sve prošlo, osjećao sam se sretno. Tko ti je približio klasičnu glaz-

30 /

/ 2011./2012.

Vidiš li se jednog dana kao profesionalni muzičar? Trudit ću se i vježbati te bih volio jednog dana biti profesionalni muzičar i profesor harmonike. Uživam svirati i isprobavati zvukove na instrumentu. Veselim se svaki put kad dobijem novu skladbu za sviranje. Koju vrstu glazbe još slušaš? Slušam većinom rock i pop. Omiljene grupe su mi Grad, Hladno pivo, TBF, itd. Volim slušati i glazbu u kojoj se pojavljuje harmonika kao glavni ili prateći instrument, a volim i klasičnu glazbu. Znam da si sudjelovao i na natjecanjima u osnovnoj školi. U kojim područjima si se natjecao, kakve rezultate si postigao i kako uspijevaš organizirati vrijeme i sve stići?

U 4. razredu sam bio na općinskom natjecanju iz matematike, bio sam nekoliko godina za redom i na natjecanju Klokan bez granica iz matematike, a prošle godine sam bio na županijskom natjecanju iz geografije. Pokušavam unaprijed isplanirati vrijeme za učenje, vježbanje i zabavu. Što radiš u svoje slobodno vrijeme? U slobodno vrijeme se igram s prijateljima i braćom (imam dva brata, Otona 11 g. i Viktora 8 g.), družim se s obitelji i sviram. Pomažem Otonu jer i on svira harmoniku u 3. razredu glazbene škole. Volim hokejaške utakmice Medveščaka. Odlazim na sve utakmice na koje mogu, imam i sezonsku kartu. Pratim i druge sportove (nogomet, rukomet, skijanje). Dobar sam skijaš i volim klizati. Obožavam s prijateljima igrati društvene igre na tabli (Monopoly, Die Siedler, Scotland Yard, Riziko itd.) i obožavam kartati belu. U Tinjanu u Glazbenom kampu, bio si sve tri godine. Zbog čega se stalno vraćaš tamo? U Tinjan idem svake godine zbog druženja i činjenice da sviram i stječem nova znanja s najboljim učenicima i profesorima harmonike u Hrvatskoj. Puno sam naučio kroz gledanje i slušanje ostalih. To je mjesto gdje provodim praznike i učim kroz sviranje. I za kraj, na koja sve natjecanja, i iz čega, misliš ići do kraja ove školske godine? Do kraja ove školske godine namjeravam ponovo ići na harmonikaško natjecanje u Pulu. Za ostala natjecanja se još moram dogovoriti sa svojim predmetnim profesorima i profesorom u glazbenoj školi.

Razgovarala Anamarija Nerad

“Promjena cjelokupnog konteksta je za mene od izuzetnog značaja” 2011. / 2012. /

/ 31


MLADI & USPJEŠNI

P

rvi si od harmonikaša iz Pule koji je preko Erasmusa otišao u Poljsku. Reci nam kako to da si se odlučio na takvo što i koje si sve postupke morao proći da dobiješ odobrenje za odlazak? Zapravo, cijela je priča oko Poljske bila za mene neplanirana i neočekivana. Bio sam, doduše, upoznat s programom međunarodne razmjene studenata, ali do prošle godine Sveučilište u Puli imalo je potpisan ugovor samo s Akademijom u Ljubljani koja još nije imala moju generaciju jer su kasnije krenuli sa studijem harmonike. Okolnosti su tako htjele da je tek nekoliko tjedana prije raspisivanja Erasmus natječaja za akademsku godinu 2011./2012. ostvaren kontakt s Akademijom u Gdanjsku pa je i ta institucija postala partnerom i ušla u natječaj. Sasvim sam slučajno jednog poslijepodneva čitao taj natječaj i tamo našao ove neočekivane i zanimljive novosti. Odmah idućeg tjedna počeo sam prikupljati informacije, razgovarao s profesorom i prijavio se na natječaj. Sve uvjete sam ostvarivao i odabran sam za program u ovoj akademskoj godini. Sam postupak prijave nije odveć kompliciran. Postoje obrasci koje je potrebno ispuniti i prema kojima je potrebno napisati životopis. Eventualno se prilažu pisma preporuke i motivacijsko pismo. Erasmus koordinatorica na Odjelu za glazbu, dr. sc. Sabina VidulinOrbanić pomogla mi je oko kontaktiranja profesora i koordinatora programa u Gdanjsku, kao i oko ostalih detalja vezanih za prijavu. Nakon prikupljenih prijava, pozvan sam na finalni intervju s komisijom, gdje je između ostalog, provjereno i poznavanje engleskog jezika i to je otprilike 32 /

/ 2011./2012.

bilo to. Ostale procedure koje sam trebao proći bile su dobivanje vize, zdravstveno osiguranje i slično. Sve u svemu, proces nije toliko kompliciran. Bitno je samo jasno znati što se i zašto hoće, a ostalo se posloži. Reci nam u čemu se razlikuje studiranje u Poljskoj od studiranja u Puli? Na ovo pitanje zaista je nemoguće jednoznačno odgovoriti. Naime, odlazak u Gdanjsk bio je za mene ogromna promjena u svakom aspektu života, osim u tome da se još uvijek zovem kako sam se zvao i prije. Prva i najbanalnija je promjena jezika, društva i kulture. Došavši u Gdanjsk, nisam poznavao apsolutno nikoga, a jedini kontakt koji sam ostvario bio je putem e-maila. Dakle, trebalo se u tome svemu snaći, počevši od gospođe na recepciji studentskog doma s kojom sam se od prvog dana morao sporazumjeti na poljskom, rukama i nogama. Nadalje, u Puli sam studirao četiri godine, znao sam sve na faksu i svi su znali mene. Ovdje je sve međuljudske i profesionalne odnose trebalo graditi ispočetka. Govoreći specifičnije o samom studiju, mora biti jasno da je to pozitivna i dobra promjena. Odjel za glazbu Sveučilišta u Puli, mali je odjel s malim kolektivom i ograničenim mogućnostima. Da se razumijemo, tamo je bilo dobro studirati i zadovoljan sam onime što sam dobio u Puli. To se tiče napredovanja u harmonici, prije svega kroz rad s mojim profesorom, a zatim i s renomiranim vanjskim stručnjacima. Tiče se i pedagoških spoznaja i znanja stečenih na studiju glazbene pedagogije, ali i općenito razvitka kao čovjeka i glazbenika. Ali u Puli

nisam, primjerice, mogao svirati u duu s klarinetistom jer ga naprosto nije bilo. Upravo je ta promjena iz male u veću glazbenu sredinu bila za mene, mogu reći, revolucionarna. Još jedan bitan aspekt promjene koji se, doduše, ne odnosi direktno na razliku između studija u Puli i studija u Gdanjsku, ali se itekako odnosi na moje poimanje te razlike, jest bitna promjena u količini i vrsti obaveza koje sam imao u Puli i koje imam ovdje. Naime, u Puli sam parelelno gurao dva studija, usto sam bio i predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta, predstavnik studenata u raznim tijelima i općenito aktivan u studentskim projektima, pogotovo u zadnje dvije godine studija. Razumljivo je kako je sve to generiralo ogromnu količinu poslova i zadataka koje je trebalo koordinirati i realizirati. Ovdje, s druge strane imam vremena posvetiti se samo harmonici. Imam nešto malo drugih kolegija, ali to ne predstavlja nikakvo realno opterećenje. Stupanj razvoja do kojega sam u Puli došao, nije se više mogao svoditi na ispunjavanje obaveza pa makar one bile ispunjene i vrlo dobro. Da bi se razumjelo sebe i svijet oko sebe, potrebno je vrijeme i prostor za razmišljanje i kontemplaciju. Umjetniku je veoma bitno imati dovoljno vremena i za to. Kod kojeg si profesora, kako te on prihvatio i kako si se snašao u toj cijeloj situaciji? U klasi sam prof. Krzysztofa Olczaka, ali radim i s njegovim

“Erasmus je program prilično prilagodljiv studentu”

asistentom, Pawełom Zagańcyzkom. Radimo dobro, napredujem. Osjećam se dobro, počeo sam se osjećati kao dio kolektiva. Tomu je mnogo pridonijela i prof. Rosinska kod koje imam komornu, a koja je zaista izuzetno srdačna i susretljiva. Ujedno je i koordinatorica Erasmus programa pa se to vrlo lijepo poklopilo. U pristupu radu, ne mogu reći da sam doživio neku revolucionarnu promjenu. Nekako bih rekao da se harmoniku podučava slično kao i u Puli. To se ne odnosi na odnos s profesorom, nego otprilike na zahtjeve na studiju i očekivanja koja se imaju prema meni, ali i koja ja imam. Programi su slični, studenti su slični. Ovdje ne go-

vorim o natprosječnim studentima kakvi su kroz Pulu prošli i kasnije postizali odlične rezultate gdje god su došli. Prosjek studenta u Gdanjsku i u Puli je sličan, ne bih sad htio ulaziti u mikroanalizu. Klasa u kojoj sam se našao nije sastavljena od studenata koje bi se moglo očekivati na nekom poslijediplomskom studiju, ali ona to niti može niti treba biti. Jednom riječju, promjena specifično harmonikaškog okruženja i nije tako velika, ali je zato promjena cjelokupnog konteksta za mene od izuzetnog značaja. U kojem si točno gradu i što on nudi od kulture?

U Gdanjsku sam, na samome sjeveru, na obali Baltičkog mora. Grad je najveća poljska luka, bogat je pa je shodno tome bogata i kulturna ponuda (barem onaj njezin glazbeni dio s kojim sam se dosad upoznao). U Gdanjsku postoji filharmonija (Polska Filharmonia Bałtycka), opera (Polska Opera Bałtycka), a Sopot ima i svoj gudački orkestar (Polska Filharmonia Kameralna Sopot). Sopot je inače jedno od najskupljih i najugodnijih mjesta za život u Poljskoj. Ne mogu reći da sam se vrlo aktivno uključio u praćenje glazbenog života grada; moja su preokupacija u ovih nekoliko prvih mjeseci bila događanja na Akademiji koja su raznolika i bogata. Posebno me veseli što postoji 2011. / 2012. /

/ 33


MLADI & USPJEŠNI lijepa razina studentske samoorganiziranosti i produktivnosti pa nisu rijetki koncerti i projekti koje osmišljavaju i (uz pomoć i tehničku podršku institucije) realiziraju sami studenti. Znamo da si aktivan i na području dirigiranja, razmišljaš li i o tome? Što bi htio raditi jednog dana u životu, čemu se najviše posvetiti? Trenutno na tom području nisam aktivan. U Puli sam se počeo malo više angažirati oko dirigiranja, u onim uvjetima koje Odjel nudi i to mi je pričinjalo veliko zadovoljstvo. Sada naprosto nemam niti uvjete niti vrijeme da bih se time bavio, ali sam u poziciji da pokušam stvoriti neke jasnije predodžbe o tome što zapravo dirigentski posao jest, a što on nije pa to i činim. Razmišljati o dirigentskoj karijeri za mene je svakako vrlo primamljivo. Problem je što je razmišljati i o harmonikaškoj karijeri prilično primamljivo, a nisam siguran bih li bio u stanju te dvije stvari spojiti i držati nivo koji od sebe očekujem. Sada se apsolutno posvećujem harmonici i to me ispunjava. Kako će se stvari dalje razvijati, čini mi se, najmanje će ovisiti o meni. Iskreno govoreći, nisam očekivao da ću ovdje pronaći toliko motivacije za harmoniku. Zaista se sada ne usuđujem predviđati što će biti za 6 mjeseci, a kamoli dalje. Nekako, ipak volim vjerovati da svakog umjetnika pa tako i glazbenika, u prvome redu određuju neke apstraktnije misaone sfere, a tek onda sredstvo kojim barata u svom pozivu. Ako uspijem od sebe napraviti dobrog glazbenika, hoću li biti koncertni harmonikaš, profesor ili dirigent, od sekundarnog je značaja.

34 /

/ 2011./2012.

MLADI & USPJEŠNI Što ti ne odgovara u Poljskoj? U prvome redu mi nedostaju prijatelji i obitelj. Doduše, i iz Zagreba sam bio otišao na studij u Pulu, ali to je neusporedivo manja udaljenost, a i Pula mi je s vremenom postala drugi dom. Velika je razlika i u međuljudskim odnosima. Kako sam već rekao, ovdje se osjećam dobro prihvaćenim. Ali, to nije za uspoređivati s onim odnosima koje sam izgradio u Puli, po cijelom Sveučilištu, sa studentima i profesorima. U harmonikaškoj klasi nema nekakve prave studentske pajdašije. Niti u Puli nisu svi studenti sa svima u izvanrednim odnosima, ali ipak su puno bliskiji. Ovdje nekako svatko studira svoje. Neke kolege viđam samo na produkcijama. Možda je to dijelom i zato jer nemaju orkestar pa izostaje obavezno kolektivno druženje na probama.

“...svakog umjetnika pa tako i glazbenika, u prvome redu određuju neke apstraktnije misaone sfere, a tek onda sredstvo kojim barata u svom pozivu. Ako uspijem od sebe napraviti dobrog glazbenika, hoću li biti koncertni harmonikaš, profesor ili dirigent, od sekundarnog je značaja”

Martinu ni nedostatak vida nije prepreka u sviranju harmonike

Što bi savjetovao svima koji razmišljaju o razmjeni studenata? Ako postoji mogućnost, odvažiti se i iskoristiti ju. Erasmus je program prilično prilagodljiv studentu. Može se ići na kraći i na dulji rok, kako kome odgovara. Bitno je samo otići sa što jasnijim ciljem i idejom zašto se ide. Tada će to biti zaista vrijedno i korisno iskustvo, a stvore se i kontakti. Ovdje je nekoliko studenata koji su i nakon razmjene nastavili studirati u Gdanjsku. U svakom slučaju, tko može, neka ide.

Razgovarala Marija Plentaj

Z

a Martina Kralja sam se zaintrigrirala onog momenta kad sam saznala za početnicu za harmoniku koja je namijenjena slabovidnim osobama. Kako takvi učenici nisu česti u našoj praksi, odlučila sam doznati kako se Martin snalazi u nastavi, s kakvim poteškoćama se suočava, a od njegove

nastavnice doznati kakav je rad u jednoj ovako specifičnoj situaciji. Kako si se odlučio na pohađanje glazbene škole? Jesi li si kod kuće imao neki instrument na kojem si učio svirati po sluhu ili je tvoj susret s harmonikom bio prvi susret s nekim instrumentom? Kako si

se odlučio baš za harmoniku? Harmoniku sam prvi puta čuo na CD-u (snimka jednog benda iz susjedstva) i tada mi se dopao zvuk harmonike. Nakon toga u moju osnovnu školu (D.Domjanića – Adamovec) su došli profesori i učenici GŠ Zlatka Grgoševića NS „Sesvete“ i izveli su kratki program u kojem su nam predstavili 2011. / 2012. /

/ 35


MLADI & USPJEŠNI instrumente koji se mogu naučiti svirati u glazbenoj školi. Tada sam čuo harmoniku uživo i odlučio ju naučiti svirati. Roditeljima sam rekao da želim svirati harmoniku i oni su me odveli na upis u GŠ. Kod kuće nisam imao nikakav instrument. Misliš li da bi neki drugi instrument svladao lakše ili teže? U početku mi je bilo malo teško držati harmoniku, ali sam se brzo priviknuo. Sviram i klavir. Jednako volim svirati i klavir i harmoniku. Malo mi je teže na satu harmonike zato što nekoliko puta moram skidati instrument dok čitam note jer mi je nezgodno za leđa istovremeno držati instrument i ispružiti ruku do stalka s knjigom. Knjiga je dosta velika i teška. Kako se snalaziš na solfeggiu? Dobro se snalazim na solfeggiu. Dok drugi čitaju note, meni netko od mojih kolega diktira primjer i moram ga sam zapisati. Kad pišemo diktat, zapisujem istovremeno, samo na poseban papir, posebnim znakovima na Brajevom pismu (Brailleovom). Do ove školske godine solfeggio mi je predavala prof. Gorana VidnjevićFabijanić. Ona je naučila brajicu i sama je kontrolirala moje zadaće i sve što sam pisao. Sadašnjoj prof. Marti Lončar, u kontroliranju svega što napišem, pomaže prof. Ana Nađ koja me naučila čitati i pisati note na Brajevom pismu kad sam se upisao u 1. razred glazbene škole. Ona mi je i profesorica iz klavira. Što na sve kažu tvoji roditelji? Potiču li te ili misle da imaš previše obaveza? Moji roditelji vole to što idem u glazbenu školu. Govore mi da moram vježbati svaki dan i misle da 36 /

/ 2011./2012.

MLADI & USPJEŠNI mogu sve stići. Nekad mi je teško i umoran sam, ali opet nađem vremena za vježbanje i želim biti kao i ostala djeca. Znam da mogu i bolje i da bi trebalo više vježbati, ali imam i puno obaveza u osnovnoj školi gdje sam učenik 6. razreda. Svaki dan imam zadaće, a nakon što ih napišem, redovito ih pregledava mama. Ona je zbog toga morala naučiti brajicu. U GŠ me uglavnom vozi mama, nekad tata, a ponekad u pomoć pozovemo i baku. Čime se još baviš osim redovne i glazbene škole? Imaš li neki hobi, treniraš li kakav sport? Jesi li si možda član neke udruge slijepih? Kako inače tvoji slijepi prijatelji ili poznanici gledaju na tvoje bavljenje glazbom? Koju glazbu najviše voliš slušati? OŠ i GŠ mi oduzimaju puno vremena pa se ne stignem ničim drugim baviti. Volim slušati glazbu, rock, domaću narodnu i klasičnu. Imam puno CD-a. Volim se družiti s prijateljima. Pratim nogometne

utakmice, navijam za Dinamo i hrvatsku reprezentaciju. Najviše volim Luku Modrića. Član sam Udruge slijepih. Moji prijatelji me vole slušati kad sviram na nekoj priredbi u školi i plješću mi. Nedavno sam svirao na koncertu u Zagrebu, u GU „Elly Bašić“. Svirao sam i na promociji knjiga Čudesni svijet harmonike 1, 2, 3, u knjižnici Udruge slijepih. Volim svirati i na roditeljskim sastancima i produkcijama u GŠ.

“Je li to neki poseban program ili prilagođen program kako se to danas zove, ne znam. Znam samo da Martin svira, da je veselo i vrlo komunikativno dijete i da će ova literatura sigurno poslužiti i drugima”

S

lijedi intervju s Martinovom nastavnicom, gđom Ljerkom Pašalić.

Je li Martin prva slijepa osoba koju ste podučavali u sviranju harmonike?

Martin Kralj je moj prvi slijepi učenik. Do sada je našu glazbenu školu (Zlatka Grgoševića NS “Sesvete“) polazilo puno slijepih učenika, ali oni su svirali klavir. Naime, u našoj školi radi prof. Ana Nađ, koja je također slijepa, a kao izvrstan pedagog naučila je brojne generacije djece svirati klavir (ne samo slijepe i slabovidne). Kako ste se odlučili za to i kako su tekle pripreme? Postoji li neka literatura na koju ste naišli, možda za neke druge instrumente? Jeste li morali posegnuti za stranom literaturom ili ne? Martin je bio prvi učenik koji je došao u školu i želio svirati harmoniku. Najprije smo mu ponudili mogućnost sviranja klavira, međutim on je odbio i rekao da želi svirati harmoniku. Kad su me obavijestili da ću dobiti slije-

pog učenika, vjerujte nije mi bilo svejedno. Čula sam da je Martin rekao da želi svirati harmoniku i nisam ni pomišljala odbiti ga. Nisam znala kako će to izgledati i od kuda uopće početi. Kako su tekli prvi sati? Je li Martin vrijedan učenik? Svirati po sluhu (kako su mi neki predlagali) nije dolazilo u obzir jer u 21. stoljeću svaki čovjek koji se bavi glazbom mora poznavati note. Tu je glavnu ulogu preuzela moja kolegica Ana, koja je Martina opismenila, naučila ga čitati i pisati note na Brajevu pismu, a usput ga je učila svirati i klavir. Martin je to brzo svladao. Tada je nastao problem literature, ne biste vjerovali, ali za harmoniku nisam mogla nigdje nabaviti nigdje nikakvu knjigu pisanu na brajici. Tu ponovo uskače moja Ana, prepisuje mi vježbu po vježbu iz

Čudesnog svijeta harmonike br. 1, autorice Vjere Odak. Nastava se mogla održavati. Naravno da je povremeno bilo odlazaka do susjedne sobe da ju pitam što znači pojedina oznaka (kad bi Martin nešto zaboravio ili pomiješao s nečim drugim). Tako je brzo završio 1. razred. Pretpostavljam da je upravo Martin povod izlaženja početnice za harmoniku V. Odak “Čudesni svijet harmonike 1”. Tko je bio zadužen za pretvorbu nota u Brajeve znakove? Recite nam nešto više o samom projektu. U međuvremenu smo preko Udruge slijepih, a i sami pokušali animirati naše Ministarstvo obrazovanja, kao i Ministarstvo kulture da financiraju prijepis knjiga Čudesni svijet harmonike 1, 2 na brajicu, međutim nije bilo 2011. / 2012. /

/ 37


MLADI & USPJEŠNI novaca. Počinje 2. razred, još imamo nekoliko skladbi iz 1. knjige koje nismo odsvirali u 1. razredu, a onda više nemamo ništa. Tada mi kolegica Ana pronalazi nekoliko skladbi iz stare knjige V. Vuković-Terzić br. 2, po kojoj smo nekad svirali. Ministarstvo ipak pronalazi novac, prepisuje se i tiska knjiga Čudesni svijet harmonike 1, najavljuju da bi se mogla financirati i 2. knjiga, a mi smo pri kraju 2. razreda. Znači prijepis je stalno bio u zaostatku jednu godinu. Tada sam ih molila da preskoče prijepis i tiskanje 2. knjige te da počnu najprije s 3. knjigom, kako bismo iduću školsku godinu mogli početi normalno, bez zaostataka. Tada se pronalaze sredstva iz oba Ministarstva i uskoro su završene obje knjige. Sav taj ogroman posao pripreme i prijepisa na brajicu, napravio je prof. Josip Hrvoj. Moram naglasiti da je to jako težak posao i da je prof. Hrvoj među malobrojnim osobama koje to rade. Moja kolegica Ana Nađ je prevela na brajicu puno literature za klavir. 19. 5. 2011. održana je promocija svih triju knjiga u knjižnici za slijepe osobe u Zagrebu,

38 /

/ 2011./2012.

MLADI & USPJEŠNI u Draškovićevoj ulici. Uz prof. Hrvoja koji je objasnio kako su knjige nastajale, na promociji su govorile autorica knjiga, prof.Vjera Odak i voditeljica knjižnice, gđa. Fraitag. U glazbenom dijelu su svirali učenici GU „Elly Bašić“, kao i sam Martin. Na kraju je izražena nada da će se uskoro raditi prijepis na brajicu i za preostale 3 knjige Čudesnog svijeta harmonike, kako bismo onda imali kompletnu literaturu za osnovnu školu. Martin je stvarno bio razlog da uopće dođe do prijepisa knjiga na brajicu, što će danas, sutra dobro doći i nekoj drugoj djeci koja će poželjeti svirati ovaj naš lijepi instrument. Uspijeva li Martin pratiti redovan program glazbene škole? Mislite li da bi trebao postojati poseban program za slabovidnu djecu? Martin ne stigne napraviti cijeli program koji bi prema planu i programu trebalo završiti u jednom razredu, iz praktičnog razloga koji je i on sam objasnio. Znači kad slijepo dijete uči neku skladbu, a svira klavir, ono istovremeno

lijevom rukom čita note, a desnom svira i obrnuto. Na harmonici, zbog specifičnosti instrumenta, to nije moguće, dijete ubrzo zabole leđa. Zato Martin najprije čita note jednog dijela skladbe, zatim mu stavim harmoniku, nekoliko puta mora odsvirati da zapamti, nakon toga mu opet skidam instrument, čita drugi dio... Sat od 30 minuta prođe prebrzo. Zato ja s njim od 1. razreda radim 45 minuta, a kako nisam dobila nikakvu podršku struke, sama sam si dala dozvolu kreirati broj skladbi te izbor skladbi u skladu s mogućnostima. Je li to neki poseban program ili prilagođen program kako se to danas zove, ne znam. Znam samo da Martin svira, da je veselo i vrlo komunikativno dijete i da će ova literatura sigurno poslužiti i drugima. Još je zanimljivo napomenuti kako slijepa djeca ne mogu kao mi vizualno predočiti istovremeno gornje i donje crtovlje (lijevadesna ruka), iz razloga što je to nemoguće napisati u Brajevom pismu. Znači oni čitaju pa sviraju, jednu ruku odmah pamte, zatim isto to s drugom rukom, a nakon toga to spajaju u glavi. Čini se dosta komplicirano.

Harmonikaš i violončelist u jednom PIŠE Mirela Buchberger - Karlo

M

artin Kutnar rođen je 1. 10. 2000.g. u Zagrebu, kao treće dijete obitelji Vesne i Željka Kutnar. Od najranije dobi pokazivao je izuzetnu sklonost za glazbu i ples. U obitelji Kutnar glazba je sveprisutna. Mama pijanistica, predavačica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, starija sestra Katarina svira violinu (najprije u GU „Elly Bašić“ kod prof. Helene Žubrinić, a sada na Muzičkoj akademiji u klasi prof. Leonida Sorokowa), stariji brat Juraj Mihael - klavir (GU „Elly Bašić“, prof. Silvija Valand) i udaraljke (GŠ „Pavao Markovac“, prof. Spasevski). I tata Željko je na dobrom putu da prosvira, s obzirom da je

stalna podrška na seminarima, koncertima, natjecanjima… Martin se odlučio svirati harmoniku: „zato što harmonika ima mogućnost svirati različite melodije i pratnje istovremeno“ i violončelo „zato što ima posebnu boju.“ Od pete godine života, kao polaznik glazbenog vrtića GU „Elly Bašić“, Martin svira harmoniku u klasi Mirele Buchberger-Karlo, prof. mentor i trenutno je učenik 5. razreda osnovne glazbene škole. Violončelo uči od šeste godine života i također je učenik petog razreda u GŠ Pavla Markovca, klasa profesorice mr. art Neve Begović. U OŠ „Vladimir Nazor“

odličan je učenik 5. razreda. 2011. g. nagrađen je nagradom Klokan (matematika), no niti tamo ne može bez glazbe, u školskom Orffovom instrumentariju svira metalofon i blok flautu. Voli nastupati pa je do sada, osim na natjecanjima, nastupao s oba instrumenta na kućnim koncertima, na ulici, na javnim produkcijama, izložbama i koncertima u Zagrebu, Ivanić Gradu, Puli, Daruvaru, Velikoj Gorici, Varaždinu, Tinjanu i Opatiji. Kao solist s orkestrom GŠ „Pavao Markovac“ nastupio je prvi put 2010. g. u dvorani HGZ-a izvodeći Vivaldijev Koncert za violončelo i 2011. / 2012. /

/ 39


STRUČNI ČLANCI

MLADI & USPJEŠNI orkestar u C-duru, zatim 2011. g. s III. st. Vivaldijevog koncerta za violončelo i orkestar u G-duru. Aktivno je sudjelovao na seminarima za harmoniku u Opatiji kod prof. Semjonova, u Zagrebu kod prof. Zagoranskog i na Ljetnom glazbenom kampu u Tinjanu. Natjecao se više puta na hrvatskim i međunarodnim natjecanjima u Hrvatskoj te osvojio više nagrada i pokala što ga posebno veseli. Kao član harmonikaškog orkestra GU „Elly Bašić“ (prof. Snježana Biškup) osvojio je dva puta za redom prvu nagradu i jednom Grand Prix na međunarodnom natjecanju Bela pl. Panty u Slavonskom Brodu. Ovogodišnja suradnja harmonike i saksofona (učenik Bartol Stopić, klasa prof. Andreja Henigmana)

40 /

/ 2011./2012.

pod mentorstvom prof. Mirele Buchberger-Karlo, donijela im je prvu i posebnu nagradu (vikend u Opatiji) na ovogodišnjem hrvatskom natjecanju komornih sastava u Opatiji. Glazbene nagrade: 2. nagrada na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli 2009. (prof. Ivan Kuruc) 1. nagrada na 1. hrvatskom natjecanju harmonikaša u Daruvaru 2010. 1. nagrada na regionalnom natjecanju učenika harmonike u Virovitici 1. nagrada na regionalnom natjecanju učenika violončela u Velikoj Gorici 1. nagrada na Državnom natjecanju učenika harmonike u Varaždinu

1. nagrada na Državnom natjecanju učenika violončela u Varaždinu 1. nagrada na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli 1. nagrada kao član harmonikaškog orkestra-Slavonski Brod (prof. Snježana Biškup) 1. nagrada na 2. hrvatskom natjecanju harmonikaša u Daruvaru 2011. 1. nagrada na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli 1. nagrada i posebna nagrada u kat. dua na Državnom natjecanju komornih sastava u Opatiji 1. nagrada i Grand Prix kao član harmonikaškog orkestra-Slavonski Brod (prof. S. Biškup) 1. nagrada na 3. hrvatskom natjecanju harmonikaša u Daruvaru 2012.

MEDICINA I GLAZBA Razgovarala Anamarija Nerad

Mirjana Petercol, dipl. glazbeni pedagog, konzert-egsaminirani solist na koncertnoj harmonici

M

irjana Petercol rođena je u Poreču, gdje završava osnovnu glazbenu školu u klasi prof. Đeni DekleveRadaković. Po završetku srednje glazbene škole u Puli, nastavlja studij glazbe na Hochschule für Musik Hannover u Njemačkoj, u klasi prof. Elsbeth Moser, gdje je diplomirala i nastavila postdiplomski studij (Künstlerische Ausbildung kao i Solisten Examina). Paralelno se usavršava na području medicine za glazbenike, gdje je u međuvremenu predavač raznih tehnika pokreta i opuštanja (Dispokineziopedie, autogenes training, Jacobsen relaksacija mišića, yoga, medicinska hypnoza). Mirjana Petercol se nadalje usavršava u elementarnoj pedagogiji te u liturgijskoj crkvenoj glazbi. Trenutno je na usavršavanju na području gregorijanike i srednjovjekovne glazbe na Universitetu u Essenu. Uz aktivnu koncertantnu karijeru od 1998. g. redovni je docent harmonike, metodike, komorne glazbe, suvremene glazbe te Dispokineziopedije na glazbenim akademijama u Kasselu, Wisbadenu te na Universitetu u Kasselu. Ona je kao jedini

stranac, član Predsjedničkog odbora harmonikaških pedagoga Njemačke te redoviti član raznih natjecanja diljem Europe. Koliko je danas medicina zastupljena u glazbi? Mislim da je medicina na isti način povezana s glazbom te s glazbenicima kao i prije tisuću godina. U antici se vjerovalo da glazba ima utjecaj na tijelo (organe) te na psihu i karakter. To je i danas jedan pogled iz glazbene terapije, glazba ima utjecaj na nas. Neka vrsta glazbe nas smiruje, neka razdražuje, a neka uzbuđuje. Istina, tu su i ostali utjecaji npr. sociološki i kulturološki. Ali Vas zacijelo interesira povezanost (izvođenja) glazbe i glazbenika. Čim se glazbenik (instrumentalist kao i pjevač) izražava glazbom, koristi se svojim tijelom. Tijelo (kao i svaka materija) pada pod fizikalne zakone. Znači – muziciranje je jedna aktivnost koja ima posljedice kako pozitivne tako i negativne. Ako usporedimo glazbenike s vrhunskim sportašima (istini za volju ta je komparacija često neželjena, ali je zaista vjerodostojna) vidimo da pokreti sportaša kao i glaz-

benika moraju biti harmonični, pokretljivi, bez blokada te bez stereotipno pratećih pokreta. Nadalje je potrebna jedna visoka koncentracija pri izvođenju pokreta, čime se ne misli na „napetost“, nego pozornost. Duboko vjerujem da je potrebno posjedovati više sposobnosti kojima se omogućuje aktivno muziciranje. Na koji način medicina preventivno djeluje na probleme? Moram Vas razočarati, medicina ne djeluje preventivno na probleme. Medicina, kako se danas shvaća, djeluje na posljedice te u najboljem slučaju na simptome. Znači ako je došlo do upale tetiva, najčešće se koriste različite kreme, ponekad gips, event. tablete za bolove te zabrana aktivnosti (muziciranje). U ovom slučaju medicina djeluje na „posljedicu“- upalu u tijelu. Sigurno da medicina može utjecati na simptome, npr. ako je glazbenik vrlo nervozan pri muziciranju, često se daju umirujuća sredstva kako bi muziciranje bilo opušteno. Znači – nervoza je simptom, posljedice su npr. napeta muskulatura te time i jedna neuspješna 2011. / 2012. /

/ 41


STRUČNI ČLANCI tehnička izvedba. Preventivno na glazbenike djeluje re-edukacija pokreta, kao i odnosa prema muziciranju. To je jedini način kako temeljito utjecati na probleme pri muziciranju. Kako na tome radite sa studentima / pacijentima? Prvo, najbitnije je napraviti dobru anamnezu držanja tijela, anamnezu instrumentalne tehnike te ergonomsku anamnezu. Ergonomija je bitan element kod glazbenika, odnos instrumenta i tijela, u to ulazi između ostalog, veličina i težina instrumenta. Bitno je da glazbenici paze kod odabira instrumenta i slušaju prvenstveno svoj vlastiti osjećaj i tijelo (inspiraciju). Često su razlozi odabira instrumenta magnifatni: kolega svira isti instrument, cijena instrumenta, veličina instrumenta (npr. kod djece). U tijeku svog pedagoškog rada, pogotovo na fakultetu, vidjela sam kakve sve posljedice ima pogrešno držanje instrumenta i to svih instrumenatalista, ne samo harmonikaša. Držanje tijela je nadalje, jedna bitna komponenta, tijelo mora biti u balansu, svi mišići, tetive i zglobovi trebaju biti u optimalnoj napetosti. Prevelika napetost jednog mišića ili mišićnih dijelova može imati velike posljedice, uzmimo primjer bicepsa. Prevelika napetost tog mišića ima posljedice na finu motoriku ruke tj. prstiju. Posljedice neekonomske napetosti mišićnih dijelova su ozbiljne. U tijelu je sve povezano, svi sustavi su međusobno u jednoj komunikaciji. Zato je ljudsko tijelo tako komplicirano i veličanstveno te ga treba s respektom koristiti, a ne iskorištavati. Držanje tijela je istovremeno i jedna prezentacija internog, unutarnjeg (psihičkog) stava, to se 42 /

/ 2011./2012.

STRUČNI ČLANCI vrlo dobro vidi kod djece koja ulaze u pubertet. Anamneza instrumentalne tehnike je sigurno jedna tematika koja glazbenike možda najviše zanima. Zašto mi npr. ne uspijeva jedan skok na instrumentu, zašto imam probleme kod trilera, zašto boli vrat / rame nakon bellowshakea, to je samo jedan mali prikaz pitanja kojima mi se harmonikaši obraćaju. Bitno je shvatiti da su instrumentalni „problemi“ najčešće simptomi. Uzroci su negdje drugdje, a to je već polje jednog stručnjaka. Kako sam navela da je u tijelu sve u jednom balansu i komunikaciji, tako je i ovdje potrebno potvrditi da su sva tri gore navedena elementa su istovremeno u balansu. Jedna dobra tehnika uvijek se bazira na adekvatnom držanju tijela i psihe te ergonomski usklađenog tj. odabranog instrumenta. Nakon te anamneze započinje rad na studentu / pacijentu. Moja uloga je provesti re-edukaciju – naravno s aktivnim učešćem studenta. U tom procesu radim na različitim vježbama i tehnikama dinamičnih pokreta i statičnog držanja tijela, kao i na svjesnom opuštanju istih. Pripisujete li određene tjelesne vježbe? Možete li ih navesti? Da i ne. Vježbe na kojima radim su iz različitih područja. Baza su sigurno tzv. Urgestalten od mog nizozemskog profesora dispokinezije, van Klashorsta. Nadalje imam jedan veliki repertoar vježbi koje koristim za demonstraciju pokreta. Rad sa studentima / pacijentima je individualan, shvaćam ga kao proces, a ne kao „čudotvorno sredstvo“. Po kojim se čimbenicima vidi da je određenoj osobi potrebna pomoć s medicinske strane?

Ovo je jedno interesantno pitanje. Kako sam već navela, potrebno je paziti na gore navedene elemente, to je sigurno obaveza jednog dobrog pedagoga. Česti sam član komisija raznih natjecanja, kao i ispita, tu susrećem svakojake situacije. Učenici / studenti koji se u velikoj napetosti bore za pobjedu, previsoka očekivanja su samo jedan mali prikaz situacije. Ili studenti koji su na fakultetima u međusobnoj konkurenciji. Istina je da je današnja situacija glazbenika dosta pod pritiskom, kako ekonomskim tako i u borbi za slavu. To je vrlo neugodno. Ako glazbenici vjeruju i podlegnu ovom diktatu, nije ni čudo da izađu iz balansa. Ja sam za jednu humanu i progresivnu pedagogiju, glazba se uči i izvodi iz istinske ljubavi, a ne iz potrebe za slavom (a time i moći) kao ni za kompenzacijom. Što je re-edukacija? Re-edukacija znači ponovno učenje, u ovom slučaju pokreta. Na sreću glazbenici posjeduju i kognitivne sposobnosti. Prava reedukacija je kombinacija tehničkih pokreta te shvaćanja kako i zašto se taj novi pokret izvodi. Znači ako vidim jedan problem na jednom području tijela, nema smisla samo sprovesti novu terapiju pokreta, nego glazbenik mora shvatiti novi pokret te kako ga izvesti. Bitan je i osjećaj koji se osjeti u tijelu, svi pokreti koje osjećamo kao neugodne, koji su kruti i koji se moraju „drilati“ su nezdravi. To za mene znači da je pravi instrumentalni pedagog obavezan

promatrati pokrete svojih učenika i studenata te ih pravilno usmjeravati. Ovdje se ponovo vraćam na komparaciju glazbenika i vrhunskih sportaša, svi sportaši su vođeni od trenera koji imaju odgovornost za njihovo zdravlje. Cilj bi bio da i profesori glazbe budu tako usavršeni, da preuzmu odgovornost za zdravo muziciranje svojih učenika. Dugi niz godina držim predavanja na akademijama o dispokineziji, ne samo da bih pomogla studentima svih odjela, nego da kroz to predavanje podučim i senzibiliziram studente (buduće pedagoge) kako bi oni u svojoj profesiji mogli to znanje primijeniti. Moja velika želja je što više profesora glazbe (na svim instrumentima, a pogotovo harmonikaše) osposobiti, kako bi sljedeće generacije učenika bile što bolje pedagoški educirane.

u danu. Na sreću imam prekrasne studente koji su mi uvijek pri ruci, moja harmonikaška klasa je jako kolegijalna i ugodna tako da se mogu svaki trenutak osloniti na njih. Primjenjujete li vježbe kod svog vježbanja ? Naravno! To je neobično bitno, sigurno da ne koristim sve vježbe, nego samo one koje mi trenutno trebaju. Vrlo sam znatiželjna i otvotrena za nove tehnike i vježbe, tako da stalno posjećujem razne tečajeve i na taj način širim svoje poglede i repertoar pokreta.

Poznato nam je da i koncertirate. Kako uz sve obaveze to uspijevate? Da, aktivni sam instrumentalist – harmonikaš. Tu imam različite projekte, od solo te komornih projekata do opera. Vrlo je bitno da je profesor instrumentalno aktivan, nemoguće je predavati npr. novu glazbu ako niste u toku, ako ne proučavate tehnike, ne pronalazite dobre prstomete, ne poznajete kompozitorski rječnik itd. Moja je obaveza kao docent biti uvijek u toku glazbenog zbivanja. U međuvremenu sam izučena i kao orguljaš, i to iz dva razloga, da shvatim motorične aktivnosti sviranja raznih manualnih kombinacija te rad stopala. Nadalje, željela sam proučavati originalnu orguljsku literaturu, koju tako mogu najadekvatnije prenijeti na harmoniku. Na pitanje kako to uz sve obaveze vremenski uspijevam, moram priznati da živim za muziku i pedagogiju, svaku minutu 2011. / 2012. /

/ 43


DIRIGENTSKI KUTAK Akustika prostorija

KAKO ČUJEMO PROSTOR? Piše: Sven Grbec (FER)

P

oznat je podatak da ljudi u mnogim zvukovima uživaju. Zvukovi poput glazbe, valova, pjeva ptica pružaju nam doživljaj ugode, dok neki zvukovi mogu prouzročiti nelagodu te u nekim slučajevima čak i bol. Pri tome u prvom redu mislimo na buku koja u najnepovoljnijim uvjetima može i trajno oštetiti ljudski organ sluha. Ljudi najčešće ne zamjećuju akustiku prostora u kojem borave, bolje rečeno, većina ne može točno procijeniti što je dobra akustika, nego prevladava mišljenje da je akustika „stvar sreće“ ili „pokušaja i pogreške“. Takvo razmišljanje je naravno netočno. Akustika prostorija može se analitički i numerički točno znanstveno analizirati, a samim time i mijenjati. Razina buke

Akustičke pojave svuda su oko nas, potpuno predvidljive i prijateljski nastrojene.“ – Ozren Bilan „

44 /

/ 2011./2012.

Jedan od glavnih problema u akustici prostora je predviđanje razine buke. Terminološki gledano, buka je svaki neželjeni zvuk koji onemogućava nesmetanu komunikaciju, smanjuje koncentraciju ili u krajnjem slučaju uzrokuje bol i oštećuje sluh. Zbog toga je akustici prostorija u kojima je pri boravku značajna ljudska aktivnost (povezana sa slušanjem, snimanjem ili reprodukcijom zvuka) cilj dati toj prostoriji pogodne uvjete u kojima će doći do ograničavanja šumova i buke. Pri realizaciji tog cilja potrebno je poštivati određene zakone, ne samo one koji se tiču samog zvuka i njegova širenja prostorom, već i određene sigurnosne kriterije (najvažniji od njih je prihvatljiva doza buke pri kojoj ne nastaje oštećenje sluha, npr. izlaganje buci do 90 dB tijekom maksimalno 8 sati, po ISO R 1999 standardu). Trenutačno se nećemo zamarati raznim matematičkim formulama koje bi nam izlučile neke parametre bitne za dobru akustiku (npr. snaga, intenzitet, gustoća

STRUČNI ČLANCI energije zvučnog izvora, spektar zvuka, razina zvučnog tlaka...), već ćemo dati određene primjere i naputke kako bi setrebala postići zadovoljavajuća akustika određene prostorije. Akustika nekog prostora obično se dijeli na 2 tipa prostorija. Prve su male prostorije kao multimedijalne prostorije, studio, kontrolne režije za snimanje, slušaonice pa čak i prevoditeljske kabine za simultano prevođenje. Drugo područje tipično je u velikim prostorima kao što su koncertne dvorane, kazališta, crkve i slične građevine velikog volumena, namijenjene većem broju ljudi. Male prostorije Prvo ćemo se pozabaviti malim prostorijama. Uzet ćemo kao primjer multimedijalnu sobu. Najčešća multimedijalna prostorija u svakom kućanstvu je dnevni boravak. Ukoliko bismo željeli izvući što više iz dobivenog prostora, morali bismo čak i interijer prostorije prilagoditi tako da površine budu akustički obrađene. Kod ovakvih prostorija najbitnije je obratiti pozornost na četiri značajke. Prva je akustička izolacija koja treba onemogućiti ulaz buke izvana, ali isto tako i spriječiti da zvuk reproduciran unutar prostorije izlazi izvan nje. Sljedeća je geometrija prostorije, tj. njezine dimenzije koje uvjetuju koje će frekvencije biti najviše naglašene. Budući da je prosječna visina prostorije od 2.4 do 3 metra, nakon malo računanja, možemo doći do zaključka da će maksimum tlaka zvuka biti na stropu i na podu, a minimum na polovici visine stropa i upravo to je najbolja visina na kojoj bi se slušatelj trebao nalaziti. Najpovoljniji omjer stranica prostorije namijenjene kućnom kinu je 3 x 4.25 x 5.8 m, iako su i omjeri kao 1:1 ili 1:4 vrlo povoljni. Treća

važna stavka za multimedijalne prostorije je kontrola refleksije zvuka. To je izrazito važno zato što je zvuk koji slušatelj čuje u multimedijalnom prostoru, kombinacija direktnog zvuka iz zvučnika i indirektnih refleksija o zidove i pod. Naime, te refleksije najvažnije su za razumljivost i kvalitetu govora i glazbe. Kontrola refleksije sastoji se od upotrebe apsorpcije radi utišavanja zvuka, refleksije za usmjeravanje zvuka i difuzije za pravilno „raspršivanje” zvuka. Zadnja stavka na koju moramo obratiti pozornost je postava zvučnika čiji je glavni zadatak svođenje niskih frekvencija na minimum i povećanje razumljivosti i dojma prostornosti koji se postiže pravilnim rasporedom virtualnih izvora zvuka. U idealnoj multimedijalnoj prostoriji surround polje se postavlja malo iznad pozicije slušatelja (tako npr. pri prelijetanju aviona dobivamo dojam prostornosti). Osim normalnih zvučnika koji zvuk emitiraju samo u jednom smjeru, postoje i takozvani dipol zvučnici koji zvuk reproduciraju dvosmjerno. Njihovo postavljanje je nešto drugačije; naime njihove nule, odnosno minimumi zračenja, okrenuti su prema slušatelju. Nakon što smo na primjeru multimedijalne sobe (kućno kino) ukratko opisali pristup analize i sinteze malih prostorija, vrijeme je da prijeđemo na temu velikih prostorija. Za primjer možemo uzeti koncertnu dvoranu. Veliki koncertni prostori Za razliku od malih prostorija gdje je akustika ponajviše ovisila o projektiranju interijera, u velikim koncertnim dvoranama najvažnija je arhitektura i projektiranje eksterijera, tj. sama arhitektura građevine. Tim područjem bavi se posebna grana akustike – arhitektonska akustika.

2011. / 2012. /

/ 45


STRUČNI ČLANCI

STRUČNI ČLANCI

POVIJESNI RAZVOJ HARMONIKE Mag.art. Dr.phil. Ivana Cvetkovski, Zagreb

U Pri analiziranju akustike u koncertnoj dvorani, potrebno je znati da tijekom slušanja koncerta do nas dopiru tri vrste zvuka: direktni zvukovi, odjeci i reverberacije. Ti zvukovi utječu na atmosferu, intimnost (koliko blizu slušatelj doživljava zvuk), čistoću i glasnoću. Dimenzije dvorane, njezin oblik i materijali koji se koriste u interijeru, određivat će odnos između tri navedene komponente zvuka. Istraživanja su pokazala da su za akustiku velikih prostorija najbitniji takozvani „early tones“, tj. zvukovi koji se čuju 80 milisekundi nakon što nastanu. Koncertne dvorane dijele se prema svom obliku. Najbolja akustika, prema mnogim stručnjacima, zastupljena je u kutijastim dvoranama. To su dvorane u kojima se zvuk rasprostire zahvaljujući bočnim zidovima. Primjeri takvih dvorana su dvorane Musikverein u Beču i Concertgebouw u Amsterdamu. Slične kutijastim dvoranama su 46 /

/ 2011./2012.

velike kutijaste dvorane koje su prilagođene za više od 2000 slušatelja (npr. dvorana Bostonskog simfonijskog orkestra). Tim dvoranama je svojstven nagnuti podij koji najviše utječe na poboljšanje čujnosti direktnog zvuka kod slušatelja. Ostale dvorane koje se često projektiraju su takozvane „vinograd dvorane“, hibridne dvorane, dok je u zadnje vrijeme popularno projektiranje dvorana raznoraznih oblika za suvremenu glazbu u kojima je teško postići akustiku i skupe su za izvedbu, pogotovo zbog korištenja raznih akustičkih sredstava (difuzora, apsorbera itd.) u interijeru. Na kraju možemo uzeti za primjer koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski. Izgrađena je 1973. godine, a njezini projektanti bili su Marijan Haberle, Minka Jurković i Tatiana Zdvorak. Riječi jednog od projektanata, Haberlea, najbolje nam mogu opisati koliko je posao bio zahtjevan: „Gradnja jedne koncertne dvorane dolazi

u red najtežih zadataka, čak mnogo težih od gradnje kazališne zgrade... Dvorana je izvedena u drvu, koje još više pojačava mogućnost dobre akustike. Dobila je i akustične difuzore na zidovima te ovješeni akustični svod na stropu...“.

usporedbi s ostalim instrumentima, harmonika je relativno mladi instrument koji svoj rapidan razvitak, što u smislu razvoja tehničkih karakteristika i obogaćenja literature skladane originalno za nj, što u smislu akademskog obrazovanja glazbenika koji se njime bave, doživljava u prvom redu u drugoj polovici 20. stoljeća. Na našim se prostorima harmonika ponekad negativno konotira, svrstavanjem u grupu instrumenata koji se ponajprije koriste u narodnoj ili popularnoj glazbi. Svatko tko se iole udubio u razmatranje povijesti toga instrumenta, znat će da su to tek predrasude duboko ukorijenjene na potpuno pogrešnoj osnovi. U članku je predstavljen kratak povijesni pregled razvitka klasične harmonike od njenih korijena do 1870. godine. U periodu nakon toga počinje usavršavanje harmonike koja već sadrži osnovnu strukturu današnjeg oblika suvremenog i modernog instrumenta. Rasvijetlit će se neka pitanja i nedoumice vezane uz razvoj tog modernog i nadasve perspektivnog instrumenta te „razbiti“ neke predrasude vezane uz klasičnu harmoniku.

Nazivi i opisi instrumenta Pod pojmom Akkordeon u Brockhaus enciklopediji nalazimo sljedeću definiciju: „Akkordeon (na franc. Accord = sklad, suzvučje) je kromatski instrument kod kojeg se pritiskom na dugmad (do 140 dugmeta) reproduciraju akordi (npr. durski ili molski akordi) u basovom dijelu ili dijelu koji služi pratnji na lijevoj strani instrumenta, i s jednom smanjenom klavijaturom (rjeđe dugmetima) u rednom ili melodijskom dijelu instrumenta.“ (Brockhaus, 1986, 277). Definicija pod pojmom Harmonika u Muzičkoj enciklopediji je sljedeća: „Harmonika, u drugoj polovini XVIII i prvoj polovini XIX st., skupni je naziv za instrumente kod kojih se ton proizvodio trljanjem njihove (često staklene) površine (eufonij, glasharmonika). Već u prvoj polovini XIX st. to je naziv za potpuno nov tip instrumenta u kojemu je izvor tona strujanje zraka. Pod tim današnjim nazivom razlikuju se dva osnovna oblika: usna harmonika i ručna harmonika. Princip proizvodnje zvuka jednak je i kod jedne i kod druge: zračna struja stavlja u pokret jezičce koji titraju i stvaraju zvuk. Proces zračnog strujanja odvija se na temelju izmjeničnog upuhavanja i usisavanja pri čemu kod usne harmo-

nike služe sviračeva usta, a kod ručne mijeh ugrađen u instrument ...“ (Andreis, 1974, 81). Obje definicije su u pogledu na današnji instrument istinite te nam daju osnovne informacije o instrumentu i principu dobivanja tona, međutim, ako želimo biti podrobnije informirani o povijesnom razvoju harmonike, njene korijene moramo tražiti u dalekoj povijesti. Sheng kao ishodište principa dobivanja tona današnjih instrumenata Harmoniku svrstavamo u grupu aerofonih instrumenata1, kod

Slika 1: Sheng (Ajanović, 1977, 501)

1 Aerofoni instrumenti su instrumenti kod kojih se ton dobiva pomoću strujanja zraka. U tu skupini instrumenata ubrajaju se drveni i metalni duhački instrumenti, orgulje, sirene i harmonika.

2011. / 2012. /

/ 47


STRUČNI ČLANCI kojih se ton dobiva uz pomoć strujanja zraka pomoću tzv. slobodnovibrirajućeg jezička2. Takav princip dobivanja tona poznat je već u starim orijentalnim kulturama. Preteča slobodnovibrirajućeg jezička nalazi se u staroj kineskoj glazbi koja se ubraja u jednu od najstarijih glazbenih kultura. Oko 2700. pr. Krista tadašnji kineski car Nyn-Kwa izumio je kineske usne orgulje, instrument koji jer u povijesti instrumenata postao poznat pod imenom Sheng. Sheng je prvi poznati instrument koji se zasniva na načelu slobodnovibrirajućeg jezička. To načelo je također ishodišna baza za dobivanje tona na današnjim harmonikama. Sheng je vrsta usnih orgulja, koje su najčešće imale između 10 i 17 (ponekad i više) bambusovih cijevi, tikvasto tijelo koje je služilo kao rezonatna kutija te usnik. Iako se na tom instrumentu ton dobivao tako što svirač je upuhivao zrak u usnik, a prstima zatvarao rupe na cijevima, on je, po principu dobivanja tona, preteča današnjih harmonika. U nekim drugim starim kulturama, na primjer u kulturi starog Egipta ili Grčke, pronalazimo također opise sličnih instrumenata koji su se koristili načelom slobodnovibrirajućeg jezička. Iako još uvijek nije potpuno razjašnjeno kako je instrument, a prvenstveno princip slobodnovibrirajućeg jezička stigao u Evropu, pretpostavlja se da je, kao i mnoge druge stvari, stigao s Marcom Polom (1254-1323) s njegovih azijskih putovanja (Maurer, 1983, 30). Postoji, također, hipoteza da je princip slobodnovibrirajućeg jezička u Evropi imao svoj samostalan razvitak. Prvi opis

STRUČNI ČLANCI slobodnovibrirajućeg jezička u zapadnoj literaturi nalazimo kod Michaela Praetoriusa u drugom svesku njegove Syntagma musicum („De Organographia“): „U jednom samostanu blizu Hessena u zemlji je pronađena posebna vrsta trube. Na njoj se nalazi mjedeni usnik, a u sredini prilično dugačak otvor preko kojega su postavljeni jezičci ili pločice koji su pričvršćeni pomoću mjedi ili čeličnim žicama kako ne bi brenčali ili se derali. Kako se proizvodi više zvuka nego se pokriva, dobivamo instrument sličan trubi koji u majstorskim rukama dobro intonira te se dobiva raskošan i nebrenčući odjek” (Praetorius, 1619, 143). Razvoj instrumenata s jezičcima Davno prije nego je Sheng stigao iz Kine, nalazimo u Europi neke instrumente koji su se koristili načelom slobodnovibrirajućeg jezička. Kao prve varijacije oblika današnjih harmonika možemo spomenuti portative, instrumente koji su se široko upotrebljavali u Engleskoj tijekom 12. i 13. stoljeća. Portativ se sastojao od male tastature, mijeha i jezičaka te se pomoću remena pričvrščivao za tijelo svirača. Postojao je još jedan instrument, regal, na kojem je načelo dobivanja tona bio sličan dobivanju tona današnjih harmonika. Taj se instrument sastojao od manje kutije gdje su bile smještene zračnice sa sviralama. Na prednjoj se strani kutije nalazila klavijatura, dok su na stražnjem dijelu bila smještena dva mijeha. Kasnije se za taj instrument upotrebljavalo ime Bibelregal, zbog kasnije građe instrumenta koji je bio nalik na veliku knjigu te se nakon sviranja mogao sklopiti (Ajanović, 1974, 177). Sastojao se od jedne male klavijature, jednog ili čak dva mijeha. Karakteristika

koja ga razlikuje od današnjih harmonika i ostalih instrumenata koji imaju otvorene jezičke je u tome što je imao jezičke koji su slični današnjoj oboi. Najviše se koristio u crkvenoj glazbi između 15. i 18. stoljeća, najčešće kao pratnja madrigalima. Kasnije pada popularnost regala, ponajprije stoga što im se vrlo lako kvarila ugodba. Prve harmonike Prve prave harmonike pojavljuju se dvadestih godina 19. stoljeća u Njemačkoj. Izumiteljem usne harmonike smatra se graditelj instrumenata Christian Friedrich Ludwig Buschmann (18051864) iz Friedrichroda u pokrajini Thüringen. On je 1821. godine izumio instrument koji je nazvao Mundäoline3. Taj je instrument u prvom redu služio kao pomoćni instrument za ugađanje orgulja. Mundäoline je preteča kasnijih usnih harmonika koje su također služile za ugađanje klavira, spineta ili orgulja. Taj je instrument imao jednu veoma negativnu karakteristiku, a to je bilo da se na njemu moglo izvoditi samo tonove kratkog trajanja što pri ugađanju instrumenata nije dobro. Stoga je Buschmann godine 1822. izumio novi instrument. Mundäolini je dodao mijeh i novi instrument nazvao Handäoline. U pismu koje je Friedrich napisao svojemu bratu Eduardu 21. prosinca 1828 postoji opis Mundäoline: „… Također sam u Bremenu izumio jedan novi instrument koji je zaista čudnovat; cijela stvarčica je širine samo 4 pedlja4 , a toliko je i visoka, ali na sebi zato ima čak 21 ton te može izvoditi piano i crescendo baš kako si zamisliš i bez klavijature, može proizvoditi harmonije od 6 tonova, pasaže i slično, a ton može izdržati toliko dugo koliko želiš. Taj sam instrument izumio kako bih

2 Slobodnovibrirajući jezičak se na njemačkom naziva durchschlagende Zunge.; 3 eos (grčki) = zrak; 4 Pedalj (njem. Zoll) = oznaka za mjernu jedinicu (1 pedalj / Zoll je duljina od 2,5 cm)

48 /

/ 2011./2012.

omogućio izvođenje melodijske linije na toj maloj stvarčici koja zasigurno tada mora proizvoditi božanstveni efekt…“ (Eickhoff, 1991, 19-20). Gotthard Richter opisuje to čudesno otkriće: „U svoj stručnoj literaturi o povijesti instrumenata Christian Friedrich Buschmann (1805-1864) smatra se izumiteljem usne harmonike i harmonike... Godine 1821. došao je Buschmann na ideju, da pričvrsti nekoliko metalnih slobodnovibrirajućih jezičaka na komad drveta s izdubljenim zračnim kanalima i tonskim rupicama u koje se mogao ustima upuhivati zrak. Zanimljivo je da u osnovi njegove ideja nije bio izum novog instrumenta, već je on u osnovi želio konstruirati tonski uređaj koji bi mu služio kao pomoćno sredstvo prilikom ugađanja instrumenata olakšavajući mu posao... Godinu kasnije, na taj je uređaj Buschmann dodao kožni mijeh za upuhivanje zraka te pojedinačne tonske jezičke s ventilima... Kasnije je poboljšao svoju napravu pri čemu je ugradio dvostruke

tonske jezičke, povećao mijeh, a ventile poboljšao s tipkama; s obje strane mijeha ugradio je jezičke te time povećao tonski opseg. Prvi instrument s mijehom nazvao je Handäoline…“ (Richter, 1990, 20-21). Nekoliko godina kasnije, 1829. godine, bečki graditelj klavira i orgulja Cyrillus H. Demian (17721847) prijavljuje prvi patent koji se odnosi na instrument s mijehom te ga naziva Accordion. Do danas je ostalo nerazjašnjeno je li Demian bio potaknut Buschmannovom Handäolinom ili je on razvio instrument potpuno samostalno, bez tuđih utjecaja (Eickhoff, 1991, 21). Kad pokušavamo odgonetnuti je li Demian, konstruirajući svoj novi instrument bio pod utjecajem Buschmanna i njegove Handäoline, zanimljivo je spomenuti da je Demian svoj patent prijavio 25. 5. 1829. u Beču, dakle sedam godina nakon izuma Handäoline dok Buschmannove bilješke o Handäolini datiraju tek od jeseni 1829. Sukladno tome, teško je pretpostaviti da je Demian bio pod utjecajem Buschmannna dok

je konstruirao Accordion (Luck, 1997, 30). Demianov instrument imao je dva do četiri basa koji su mogli proizvoditi akorde unutar jedne oktave. To je bio jednoredni instrument, dijatonski i raznozvučni. Dijatonski znači da su se sa sedam, deset ili petnaest tipki, koliko je taj instrument imao na desnome manualu mogli svirati samo tonovi određenoga tonaliteta. Raznozvučni znači da prilikom otvaranja (izvlačenja) mijeha izlaze tonovi dominante, a prilikom zatvaranja (uvlačenja) mijeha tonovi tonike. U opisu patenta, Demian donosi opis svog novog instrument te govori da ima oblik „malenog ormarića s mijehom“ i pet tipaka... „Vibrirajući dijelovi su tanke metalne pločice koje proizvode zvuk pomoću slobodnovibrirajućih perca…” (Richter, 1990, 21). Richter nadalje opisuje taj instrument: „Tonski opseg tog prvog instrumenta bio je od c1 do e2, te je bio dijatonski i raznozvučni... Samo ime „Accordion“ imalo je svoj poseban razlog. Pored svakog pojedinačnog tona

Slika. 2: Prikaz različitih modela prvih harmonika iz Adolph Müllerove „Accordionschule“, Wien 1834 Na lijevoj strani prikazan je lijevi manual, odnosno strana basova, dok se na desnoj strani prikazuje desni manual, odnosno tonovi desne ruke (Maurer, 1983, 60)5

5 Maurer: Accordion; Handbuch eines Instruments, seiner historischen Entwicklung und seiner Literatur, str. 60

2011. / 2012. /

/ 49


STRUČNI ČLANCI

STRUČNI ČLANCI

Prve harmonike imale su samo jedan red tonova u desnom manualu. Tako su postojale harmonike s pet, šest, sedam, osam, devet ili pak deset tipaka na desnom manualu. Svaka tipka proizvodila je dva različita tona, jedan prilikom otvaranja mijeha, a drugi prilikom zatvaranja. Daljnjim razvojem povećavao se broj tonova te se posljedično desni manual proširuje na drugi i treći red.

instrument dobio upravo ime Accordion (ili Akkordeon). To proizlazi iz činjenice da konstrukcija lijevog manuala, osim melodijskih basova, omogućava izvođenje akorada u standardnom basu6. Od njenog otkrića harmonika nosi naziv Accordion (Akkordeon) te se taj naziv može naći u mnogim tekstovima u kojima se prikazuju i opisuju različiti instrumenti, kao i u mnogim notnim materijalima. Oko 1900. godine postepeno nestaje ime Accordion (tj. Akkordeon) te se sve više počinje upotrebljavati naziv Harmonika. Nakon prvog svjetskog rata, naziv Akkordeon ponovno je u upotrebi, ali on sad označuje harmonike koje na desnom manualu imaju tipke (za razliku od prije, kad se pod tim nazivom podrazumijevao instrument koji je na desnom manualu imao dugmad ili klavirske tipke).

Naziv: Accordion - Akkordeon – Harmonika Ostalo je otvoreno pitanje zašto je

Bečki model i njemačka harmonika Iz Demianovog se modela razvio

bila su ugrađena po dva prateća akorda, te su npr. u C-duru zajedno prozvodili zvuk četveroglasnog C-dur akorda prilikom zatvaranja mijeha, a G septakord prilikom otvaranja mijeha. Melodijski tonovi su bili konstruirani tako da su prilikom zatvaranja mijeha zvučali tonovi c1 e1 g1 c2 e2, dok su prilikom otvaranja zvučali tonovi d1 a1 f1 h1 d2“ (Richter, 1990, 22).

Slika 3: Harmonika oko 1840. godine (Maurer, 1983, 61)

tzv. bečki model (Wiener Modell), a daljnji razvoj Buschmannove Handäoline doveo je do izuma njemačke harmonike (Deutsche Harmonika). Oba instrumenta bila su dijatonska i raznozvučna. Bečki model može se naći u upotrebi još i danas kao jednoredni ili dvoredni instrument. Iz njemačkog se modela razvio jedan specifičan oblik harmonike, tzv. klupski model (Klubmodell). Taj model harmonike ima u desnom manualu, osim dvaju dijatonskih raznozvučnih redova, još jedan dodatni, treći red koji sadrži kromatske međutonove (Schulz, 1992, 17). Iz bečkog se modela postepeno razvila štajerska harmonika koja je i danas veoma popularna, posebice u Austriji i Sloveniji. Concertina – Konzertina – Bandoneon Dvadesetih godina 19. stoljeća, engleski fizičar Charles Wheatstone (1802-1875), također je proučavao princip slobodnovibrirajućeg jezička. Go-

/ 2011./2012.

basovima7 može smatrati njihovim pravim pretkom, s obzirom da je najvažnija karakteristika današnjih kromatskih instrumenata s bariton basovima činjenica da su to istozvučni instrumenti, tj. da svi tonovi zvuče isto bez obzira da li se sviraju na otvaranje ili na zatvaranje mijeha (Pukropski, 1989, 393). Godine 1834. klarinetist Carl Friedrich Uhlig (1789-1874) iz Chemnitza u Njemačkoj, razvija, najvjerovatnije pod utjecajem Demiana, novi, dijatonski i raznozvučni instrument koji naziva Konzertina. Zanimljivo je znati da je Uhlig svoj instrument izumio samostalno, a da nije imao prilike prije upoznati se s Wheatstonovom Concertinom. Konzertina je u lijevom manualu, baš kao i Concertina, također imala melodijske tonove bez akorada. Osim evidentne mehaničke razlike (Konzertina je bila raznozvučni, a Concertina istozvučni instru-

ment), primjetna je i razlika u njihovom vanjskom izgledu; dok je Wheatstonova Concertina imala šesterokutni ili čak osmerokutni oblik, njemačka je Konzertina bila četverokutna. Značajno otkriće u razvoju harmonike zbilo se oko 1846. godine kad je Heinrich Band (18211860) iz Krefelda u Njemačkoj izumio instrument koji je najvjerojatnije potekao od njemačke Konzertine. Boraveći 1840. godine u Chemnitzu, susreo se Band s njemačkom Konzertinom koja ga se vrlo dojmila. Zbog njenog relativno malenog opsega od svega četrdesetak tonova, Band izrađuje novi instrument s proširenim opsegom tonova u odnosu na njemačku Konzertinu. Svoj novokonstruirani instrument je nazvao Bandoneon.8 Tijekom razvoja, pojavilo se nekoliko verzija tog instrumenta, s različitim brojem dugmeta. Broj modela je

Slika 4: Na slici je prikazan bečki model harmonike, proizveden oko 1880. godine. Instrument je izložen u Muzeju glazbenih instrumenata u Markneukirchenu u Njemačkoj. (Richter, 1990, 66); Slika. 5: Na slici vidimo njemački model harmonike, proizveden oko 1870. godine. Instrument se nalazi u Muzeju

6 Standardni basovi (nazivaju se još i Manual II) – konstrukcija basova u kojem se u prva dva reda nalaze osnovni i tercni bas (odnos između osnovnog basa koji se nalazi u 2. redu i tercnog basa u 1. redu je je veliku terca uzlazno). U 3. redu nalazi se durski akord, u 4. molski akord, u 5. redu je dominantni septakord, te u 6. redu smanjeni septakord (svi akordi se odnose na osnovni bas). Redovi su poredani po sistemu kvintne srodnosti, tako da svejedno u kojem tonalitatu svirač svira, u prvom gornjem redu nalazi se dominanta, dok se u redu ispod nalazi subdominanta.

50 /

dine 1829. patentirao je instrument po nazivom Concertina, šesterokutni instrument koji se postepeno razvijao u slijedećim desetljećima.). U početku su ga nazivali Symphonium, a tek se kasnije njegovo ime mijenja i ulazi u povijest instrumenata pod nazivom Concertina. Wheatstone je svoju Concertinu razvio iz usne harmonike kojoj je nadodao mijeh. Takav instrument je u početku bio četveroredni na objema stranama manuala te je imao opseg od četiri oktave. U svakoj je ruci bilo moguće izvesti kromatsku ljestvicu. To je bio prvi instrument u povijesti razvoja harmonike koji je bio kromatski i, istovremeno, istozvučni (Schulz, 1998). Kako bi zaštitio svoju ideju, Wheatstone je zatražio patent koji mu je i dodijeljen 1844. godine (Dunkel, 1998, Sp.167-210). U članku Uta Pukropskog nailazimo na tezu da se engleska concertina zbog svoje bliske srodnosti s današnjim kromatskim harmonikama s bariton

Slika 6: Na slici je prikazana Wheatstonova engleska Concertina proizvedena 1829. godine koja se nalazi izložena u Wheatstone Museum, King’s College, London

7 Bariton basovi (nazivaju se još melodijski basovi ili Manual III), kromaski su tonovi u lijevom diskantu koji omogućavaju izvođenje melodijske linije i u lijevoj ruci. Kvalitetni instrumenti osim sistema standard basova posjeduju još i konvertor registar, koji mehanizam standard basova konvertira u sistem bariton basova pri čemu dva glavna reda standard basova ostaju nepromijenjena, dok se 3. red (durski akordi u standard basu), 4. red (molski akordi u standard basu), 5. red (dominantni septakord u standard basu) i 6. red (smanjeni septakord u standard basu) konvertiraju u kromatske tonove.; 8 Postoje dvije verzije imena tog instrumenta: Bandoneon i Bandonion. Bandoneon je španjolska verzija, koja se nalazi najčešće u upotrebi te koja je nastala pod utjecajem argentinskog tanga. Bandonion je njemačka verzija imena. Svoju današnju iznimnu popularnost Bandoneon je stekao prvenstveno kroz popularnost tanga. U 19. stoljeću su milijuni emigranata došli u Argentinu, zemlju u kojoj je rođen taj senzualni ples. 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća uslijed razvitka stila Tango Nuevo, tango gubi svoj prvotni plesni karakter. Tango nuevo i bandonoeon postepemo ulaze u mnoge koncerne dvorane diljem Evrope. Vrlo važnu ulogu u popularizaciji Tanga nueva i bandoneona odigrao je poznati argentinski kompozitor Astor Piazzolla (1921-1992), koji je za taj instrument napisao velik broj djela (Concierto para Bandoneón y Orquesta iz 1979. godine, te poznata i vrlo često u različitim obradama izvođena tanga kao što su Oblivion, Adiós Nonino, Milonga Del Angel, Tanti anni prima, Bordel 1900, te djelo Five Tango Sensations, koje je u originalu pisano za za bandoneon i gudački kvartet).

2011. / 2012. /

/ 51


STRUČNI ČLANCI bio toliko velik da je preporuka Udruge njemačkih izvođača na Konzertini i Bandoneonu iz 1921. bila da se konstruira jedan univerzalni model bandoneona, i to onaj s ukupno 144 tona (Maurer, 1983, 139). Osim 144-tonskog modela, u upotrebi se nalazio i 128-tonski model za koji je napisano najviše djela.

Slika 7: Na slici je prikazan 144-tonski model bandoneona u tipičnoj kvadratičnoj formi. Instrument se nalazi izložen u Muzeju glazbenih instrumenata u Markneukirchenu (Richter, 1990, 16)

Schrammelharmonika - Clavierharmonika Svi spomenuti instrumenti (osim engleske Concertine) bili su raznozvučni, što znači, da proizvode različite tonove pri otvaranju i zatvaranju instrumenta. Na njima je moguće svirati samo određene tonove dijatonske ljestvice, ovisno o smjeru kretanja mijeha. Na primjer, pritiskom na određenu tipku pri otvaranju mijeha izlazi ton c, a pri zatvaranju d. Uz raznozvučne instrumente, postupno su se razvijali i istozvučni. Od 1850. bečki glazbenik Franz Walter radi na razvijanju kromatskog instrumenta. On je prvi konstruirao kromatsku harmoniku koja je u desnom manualu bila istozvučna (prilikom otvaranja

STRUČNI ČLANCI i zatvaranja zvučali su isti tonovi), a ujedno je bila i kromatska. Istodobno je lijevi manual još uvijek bio raznozvučni. Opis tog instrumenta je sljedeći: „Bečki glazbenik Franz Walter konstruirao je prvu istozvučnu, kromatsku trorednu harmoniku s dugmetima s tonskim opsegom od 4 oktave u desnom manalu. Dugmeta su bila kvadratičaste pločice od slonovače, koje su bile pričvršćene na drvene dijelove desnog manuala. 12 tipki u lijevom manualu bili su basovski tonovi i dvoglasni intervali pratnje, koji su se mogli koristiti kao durska ili molska pratnja. Tako se npr. terca e-g mogla koristiti i u C-duru, kao i u e-molu. Doduše, basovska strana je još uvijek bila raznozvučna“ (Luck, 1997, 53). Taj je instrument na početku imao 46 dugmeta, kasnije se izrađuje i model s 52 dugmeta raspoređena u tri reda. Kod oba modela desni manual je bio kromatski istozvučni dok je lijevi manual još uvijek bio dijatonski i raznozvučni. Walter je imao ideju da se konstrukcija redova lijeve ruke napravi po smanjenim septakordima. Kasnije je u lijevom manualu ugradio osam (nešto kasnije i dvanaest) dijatonskih basova i akorada koji su pri otvaranju i zatvaranju mijeha proizvodili različite tonove. Maurer opisuje mehaniku lijevog manuala tog instrumenta: „Interesantno je da prvi basovi i akordi nisu izgrađeni kao potpuni, cjeloviti akordi. Akordi su bili građeni kao „dvoglasi“(dvohvati). Mudrom kombinatorikom daju se izgraditi

mnogi akordi...“ (Maurer, 1983, 73). Walterov je instrument danas još poznat pod nazivom Bečka šramelharmonika9 (Wiener Schrammelharmonika). Godine 1854. u Beču se održala izložba pod nazivom Opća njemačka industrijska izložba (Allgemeine deutsche IndustrieAusstellung). Na toj je izložbi prvi puta predstavljena klavirska harmonika (Clavierharmonika) koju je konstruirao Matthäus Bauer iz Beča. U izvještaju s izložbe nalazimo opis tog novog instrumenta: „Matthäus Bauer iz Beča je na raznolik način predstavio 22 instrumenta ...Jedna nova vrstu harmonike, koju je on nazvao „Clavierharmonika“. Sastoji se od jedne kutije, koja je na sebi imala klavijaturu opsega tri oktave, poput klavira. Na njoj se svira melodija desne ruke. Na lijevoj se strani nalazi mijeh kao kod uobičajenih harmonika koji jezičce snabdijeva zrakom, opremljena je uobičajenim basovima i akordima, te se pokreće horizontalnim pokretima lijeve ruke...“ (Maurer, 1983, 75). Godine 1870. predstavljena je još jedna novina, koja se tiče lijevog manuala harmonike. Glazbenici Tauschek (1851-1924), Paul (1841-1897) i Karl Anton (18251880) Blauensteiner su uveli četvrti i peti red kod istozvučne kromatske basove pratnje. Prateći akordi su bili poredani po kvintnoj srodnosti. Pri podizanju „klapne“ ventila zvučao je trozvuk, budući da su za svaki pojedini trozvuk bila potrebna tri tonska jezička pričvršćena na jednu ploču. Smiona se konstrukcija mehanike basova tek kasnije počela uvoditi u proizvodnju. To načelo građe lijevog manuala koristi se i na današnjim harmonikama.

?????????

Slika. 8: Prikaz Clavierharmonike Matthäusa Bauera, izložene 1854. godine na Allgemeine deutchen IndustrieAusstellung u Beču (Maurer, 1983, 75)

U ovom kratkom pregledu povijesnog razvoja harmonike pokušala sam prikazati najvažnije stadije razvoja tog relativno mladog instrumenta. Harmonika je instrument koji i danas postoji u mnogo različitih varijanti, modela, veličina i oblika, koji se stalno usavršavaju i dorađuju, stoga

jedan detaljan prikaz razvoja svih njenih preteča pruža dovoljno materijala za jednu samostalnu cjelovitu studiju. Nadam se da će ovaj povijesni pregled poslužiti kao jedna vrsta edukativnog materijala za učenike i studente harmonike, te će ujedno osviježiti ili nadopuniti znanje profesorima

kao i svim ljubiteljima harmonike. Smatram da bi svatko tko se bar malo profesionalnije želi baviti tim instrumentom, trebao biti upoznat, kako s njenim tehničkim i interpretativnim karakteristikama i osnovnom građom harmonike, tako i s njenim povijesnim razvojem.

Tabelarni prikaz povijesnog razvoja harmonika (do 1870)

9 Šraml (njem.) – naziv dolazi po bečkom muzičaru Johannu Schrammelu (1859-1893) te označava mali muzički ansambl koji se sastoji od violine, gitare i harmonike (Klaić, 2007, 1306).

52 /

/ 2011./2012.

2011. / 2012. /

/ 53


STRUČNI ČLANCI

DIRIGENTSKI KUTAK

Literatura Ajanović, I. (1974) Regal u: Kovačević, K. (ur.) (1977) Muzička enciklopedija, sv. III, 177, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. Ajanović, I. (1977) Sheng u: K. (ur.) (1977) Muzička enciklopedija, sv. III, 501, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. Andreis, J. (1974) Harmonika u: Kovačević, K. (ur.) (1974) Muzička enciklopedija, sv. II, 81-81, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. Anić, V. (2003) Veliki rječnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi Liber. Dunkel, M. (1999) Akkordeon – Bandonion – Concertina im Kontext der Harmonikainstrumente. Bochum: Augemus-Musikverlag. Dunkel, M. (1996) Harmonikainstrumente in Finscher, L. (Hrsg.) Die Musik in Geschichte und Gegenwart, Allgemeine Enzyklopädie der Musik, Sachteil - Band 4, Sp. 167 – 210, Stuttgart, Bärenreiter. Eickhoff, T. (1991) Kultur-Geschichte der Harmonika Armin Fett – Pädagoge und Wegbereiter der Harmonika-Bewegung, Kamen, Musikverlag Schmülling, 17-27. Fett, A. (1956); Das Akkordeon, und Puchnowski,L. (1966) Tongestaltung und Balgführung auf dem Akkordeon, Akkordeon in Brockhaus F.A. (1986) Brockhaus Enzyklopädie in vierundzwanzig Bänden, Band 1, Mannheim, F.A.Brockhaus, 277. Gagliardi, G. (1989) Kleines Handbuch des Akkordeonisten (1911); Texte zur Geschichte und Gegenwart des Akkordeons, hrsg. Von Helmut C. Jacobs und Ralf Kaupenjohann, Bochum, AugemusMusikverlag. Graf, H.-P.(1998) Entwicklungen einer Instrumentenfamilie: Der Standardisierungsprozeß des Akkordeons, Frankfurt am Main, Peter Lang – Europäischer Verlag der Wissenschaften. Hermann, Hugo: Einführung in die Komposition für Akkordeon, Trossingen, Matt. Hohner AG. Musikverlag, 5-13 Kaupenjohann, R. (1987) Das Akkordeon; Eine kurze Darstellung der heutigen, in der Bundesrepublik Deutschland gebräuchlisten Instrumententypen, Bochum, Augemus-Musikverlag. Klaić, B. (2007) Rječnik stranih riječi, Zagreb, Školska knjiga. Lips, F. (1991) Die Kunst des Bajanspiels. Methodik und Didaktik des künstlerischen Akkordeonspiels (a.d.Russ.v.H.Scheibenreif), Kamen, Intermusik Schmülling. Luck, H. (1997) Die Balginstrumente; Ihre historische Entwicklung bis 1945, Kamen, Karthause-Schmülling, 13-32. Maurer, W. (1983) Accordion; Handbuch eines Instruments, seiner historischer Entwicklung und seiner Literatur, Wien, Edition Harmonia, 7-140. Penz, G. (1998) Akkordeon, seine Entwicklung – Ereignisse des 20. Jhs. – weltweite Tourneen, Stuttgart und Aalen, Süddeutscher Zeitungsdienst. Praetorius, M. (1619) Syntagma musicum , 2. svezak „De Organographia,“ Wolfenbüttel; Repr. herausgege ben von Gurlit, Wilibald (1968), Kassel. Pukropski, U. (1989) Probleme eines jungen Instrumentes. Gedanken zur gegenwärtigen Situation des Akkordeons, in: Üben & Musizieren, Nr. 6, str. 393-395. Richter, G. (1990) Akkordeon; Handbuch für Musiker und Instrumentenbauer, Wilhelmshaven, Florian Noetzel Verlag, 11-52. Richter, G. (1985) Akustische Probleme bei Akkordeons und Mundharmonikas; Teil I: Einführung in die allgemeinen Grundlagen, Bergkamen, Musikverlag Ulrich Schmülling. Ruf, W. (ur.) (1991) Akkordeon u Lexikon Musikinstrumente, Mannheim, Meyers Lexikon Verlag, 10-12. Schulz, G. (1992) Schulen für Akkordeon unter Berücksichtigung spezifisch österreichischer Aspekte, Diplomarbeit, Graz. Schulz, G. (1998) Vorlesungen über die Geschichte des Akkordeons, Kunstuniversität Graz; (neobjavljeno). Schwall, T. (1998) Handharmonika – Instrumente; Chromatische Akkordeons, Diatonische Handharmonikas, Concertinas, Konzertinas, Bandonions, Teil 1: Instrumentenkunde, (1. Auflage), Mayen, Werkstatt für Behinderte Wagner, C. (2001) Das Akkordeon oder die Erfindung der populären Musik , Mainz, Schott Musik Internation. Slika Concertine preuzeta s interneta 2.6.2012: http://www.concertinamuseum.com/Images/Concertinas_T-Series/ C001a2.jpg

54 /

/ 2011./2012.

Razgovarala Anamarija Nerad

“Ne smatram svoj posao kao posao. to je strast, igra, užitak koji se obnavlja” 2011. / 2012. /

/ 55


DIRIGENTSKI KUTAK Mirane, puno si postigao u svijetu glazbe, osobito dirigiranjem te si iznimno aktivan na tom području glazbe. Kako si se zapravo našao u dirigentskim vodama? S petnaest godina me djed, nekad solo klarinetist opere HNK u Zagrebu, podučio nekim osnovama dirigiranja. Od tada mi se želja za dirigiranjem uvijek nekako provlačila kroz život i bila moja mala tajna. Spletom okolnosti pružila mi se prilika u koju sam se upustio bez obzira na nesigurnosti. Dirigiranje smatram jednom od najznačajnijih reproduktivnih disciplina koja zahtijeva veliku pripremu i vrlo često teško stjecanje iskustva u praksi. Međutim, isto tako mislim da akademski studij dirigiranja ne čini nužno i dirigenta te sam prihvatio sve izazove i vjerujem dobro se snašao. Ipak, dirigiranjem se ozbiljno bavim tek dvije godine i smatram da sam još uvijek više postigao s instrumentom. Vidjet ćemo što budućnost donosi. Unatoč tomu što si završio studij harmonike, vjerujemo da si među prvima u Hrvatskoj koji se aktivno bave i sviranjem na bandoneonu. Gdje si ga učio svirati i je li ga teže ili lakše naučiti od harmonike? Koje su još originalne literature za bandoneon osim nama poznatih skladbi Astora Piazzolle? Bandoneon sam učio svirati sam, poput većine harmonikaša koji se odluče na taj korak. Budući da sam odabrao kromatski Piguri sistem kojem je osnovica C-grif, bilo je lakše. Nakon skoro godinu dana, prosvirao sam na bandoneonu i to isključivo glazbu Piazzolle. Nikada međutim nisam pokušao ući u svijet tanguerosa i potpuno se opredijeliti za tango, pa sam se umjesto tradicionala 56 /

/ 2011./2012.

DIRIGENTSKI KUTAK i postojećoj originalnoj literaturi poput glazbe Barletta, Rivera, Saluzzija i drugih, uz Piazzollu posvetio novim kompozicijama. Tako sam stupio u kontakt sa sjajnim talijanskim skladateljem Robertom Di Marinom i zamolio ga da sklada Dupli koncert za bandoneon, gitaru i orkestar kojeg smo Robert Belinić i ja izveli sa Zagrebačkim solistima. S Di Marinom sam nastavio suradnju na različitim projektima i bez ustezanja mogu reći da u njegovu glazbu potpuno vjerujem. Skladatelj Paolo Ugoletti posvetio mi je svoj Concerto per bandoneon kojeg sam izveo u Litvi, Saša Bastalec Elegiju uspješno izvedenu u Kini, a Damir Bužleta nešto manje uspjeli Epidaurus Concerto, ali ne manje važan jer se radi o prvom hrvatskom koncertu za bandoneon. S kolegom gitaristom Franom Verbancem osnovao sam prije nekoliko godina ProTango Duo svirajući glazbu Piazzolle, suvremenih skladatelja te nešto filmske glazbe i tradicionalnih tanga u vlastitim obradama. S tim ansamblom danas redovito nastupam. 2004. godine, tvoja supruga i ti zajedno osnivate AccoDuo, izdali ste CD Romance, nagrađeni ste posebnom nagradom ‘’Schnittke’’ u Italiji, svirali od Piazzolle i Machajdika Koncert za dva bajana i orkestar. Gdje ste još svirali? Imate li trenutno kakve nastupe u planu? Tako je, nakon povratka u Zagreb sa studija u Puli, u procesu umjetničkog osamostaljivanja, moja supruga Ivana i ja osnovali smo AccoDuo, ansambl klasičnih harmonika. Na svjetskom glazbenom natjecanju IBLA Grand Prize na Siciliji 2008. u konkurenciji različitih instrumenata, nagrađeni smo posebnom nagradom Schnittke. Od samih početaka koncentrirani smo na

nešto popularniji repertoar s naglaskom na vlastite obrade te na originalne skladbe nastale upravo za naš duo. Tako su nam svoja djela posvetili između ostalih i američki skladatelj Eric Schwartz, te harmonikašima dobro poznati ruski skladatelj Jevgenij Derbenko, skladavši nam trostavačnu Hrvatsku suitu i jednostavačnu Hrvatsku fantaziju na međimurske teme. Oba djela planiramo predstaviti tijekom sljedeće godine, a u neko dogledno vrijeme i snimiti. CD Romance zapravo je naše prvo iskustvo i susret sa snimanjem u studiju. Vjerojatno bismo danas mnoge stvari napravili drugačije jer smo uz neiskustvo snimali i s izrazito oskudnim budžetom pa je album nastao u svega 8 sati pod velikim pritiskom. Nama je ipak drag jer smo ga radili iskreno, s velikim entuzijazmom i ljubavlju te predstavlja našu glazbenu i životnu romansu.Veseli nas što je Romance zaradila odlične kritike na stručnim portalima Accordions Worldwide i The Classical FreeReed, kao i reference uvaženih ličnosti iz svijeta harmonike poput A. L. Castaña, V. Besfamiljnova, F. Deschampsa, P. Soavea i dr. S Kaljinjingradskim komornim orkestrom svirali smo Piazzollina Godišnja doba u vlastitoj obradi za duo i komorni orkestar, dok smo s Pomorskom filharmonijom Paderewski i dirigentom Aleksandrom Grefom u Poljskoj praizveli Dupli koncert za dva bajana i simfonijski orkestar kojeg nam je posvetio ugledni suvremeni

“Vjerujem da je iskustvo na sceni potrebno za kvalitetan pedagoški rad pa u tom smislu je taj „zajednički put“ logičan”

skladatelj Peter Machajdik. Isto djelo izvedeno je i sa Slovačkom Sinfoniettom u Žilini i Bratislavi, međutim zbog rođenja našeg drugog djeteta, umjesto Ivane sa mnom je svirao harmonikaš Peter Katina, inače pobjednik Coupe Mondiale 1996. S AccoDuom nastupili smo nekoliko puta u Švicarskoj gdje smo održali i seminar za Union Accordéoniste Mixte de Genève, u Italiji, Rusiji i Hrvatskoj. Nakon duže pauze zbog već navedenih obiteljskih razloga, vraćamo se nastupima na ljeto koji uključuju festivale, a u sljedećoj koncertnoj sezoni gostovat ćemo u Pekingu, svirajući s Pekinškim komornim orkestrom. Ono što nam je posebno drago je to da si snimio sve četiri Dječje suite za harmoniku solo našeg skladatelja Davora Bobića. Kako je došlo do toga i imaš li u planu snimiti još koji CD? Nastupaš li još kao solist? Do snimanja Dječjih suita za harmoniku objavljenih na albumu Sjene - glazba Davora Bobića došlo je potporom Ministarstva kulture RH koje je financijski omogućilo snimanje i izdavanje CD-a u nakladi Aulosa i Koncertnog ureda Varaždin. To je ideja koju sam prilično dugo razvijao, a skladatelj ju je podupro, potaknuvši dijalog s glazbenim producentom i urednikom Vladimirom Gotalom koji je preuzeo logistiku repliciranja. Suradnjom s američkom tvrtkom PARMA Recordings, s kojom sam u dugogodišnjim kontaktima kasnije sam ostvario digitalno izdanje istog albuma na etiketi Navona koju distribuira poznati Naxos, što je konačno glazbu Davora Bobića plasiralo i na američko tržište. Što se tiče novih izdanja, u Moskvi sam u studiju Ruskog državnog muzičkog teleradiocentra krajem

prošle godine, kao dirigent, snimio orkestralnu glazbu Roberta Di Marina s Ruskim simfonijskim orkestrom Prokofjev. Taj album naslova Elegia objavljen je nedavno u digitalnom obliku na Amazon.com i iTunes, a fizičko izdanje, tj. CD očekuje se do kraja godine u izdanju austrijske kuće Classic Concert Records. Veće poteškoće vidim u izdavanju, nego u snimanju. Naime, u glazbenoj industriji record label je brend i zaštitni znak povezan s marketingom glazbenih snimaka. Prema tome treba razlikovati CD u vlastitoj nakladi od CD-a objavljenog od izdavačke kuće koja će proizvod adekvatno plasirati, afirmirati i distribuirati, a pronalazak zainteresiranog izdavača meni osobno nije nimalo lak. Također ne treba zaboraviti da sve publikacije podliježu raznoraznim pravnim registracijama, autorskim i izvođačkim pravima, itd. Iz tih razloga i financijskih (ne)uvjeta, konkretni planovi na tom području trenutno izostaju. Ne nastupam solistički u smislu recitala, nekako sam se isprofilirao u komornog glazbenika te kao solist nastupam jedino u smislu sviranja uz pratnju orkestra ili ansambla. Kao dirigent, s kojim si sve orkestrima ravnao? 2010. godine je Koncert za gitaru i orkestar skladatelja Roberta Di Marina imao svjetsku premijeru u Zadru na Glazbenim večerima, pod tvojim ravnanjem izvela ju je Luganska filharmonija i solist na gitari Robert Belinić. Reci nam nešto više o koncertu i o tvojoj suradnji s Robertom i filharmonijom. Ravnao sam Kaljinjingradskim komornim orkestrom iz Rusije koji djeluje pod tamošnjom filharmonijom, zatim Luganskom filharmonijom iz Ukrajine, Ruskim simfonijskim orkestrom Prokofjev

iz Moskve, Hrvatskim komornim orkestrom i Zagrebačkim solistima te Philadelphia Symphony Orchestrom koji je rezidentni orkestar Atlantic Coast Opera Festivala. 2010., imao sam turneju u Hrvatskoj i Srbiji s Kaljinjingradskim komornim orkestrom te gostovanje s Luganskom filharmonijom na 50. jubilarnom izdanju festivala Glazbene večeri u Sv. Donatu u Zadru. Budući da je filharmonija neposredno prije dolaska u Hrvatsku gostovala u Beču, bilo je moguće ostvariti koncert, u protivnom, troškovi bi bili preveliki. Za tu priliku zamolio sam Di Marina da sklada Koncert za gitaru što je on s zadovoljstvom prihvatio, a rezultat je predivno i vrlo perspektivno ostvarenje kojem je Robert Belinić poklonio pedantnu i nadahnutu redakciju solističke dionice. S filharmonijom smo program prethodno pripremili i izveli u Lugansku, doduše u nešto većem orkestralnom sastavu. S Robertom Belinićem surađujem od 2005. godine, kada smo prvi puta nastupili zajedno s Zagrebačkim solistima. Naša suradnja vezana je upravo za taj ansambl s kojim smo tijekom godina često svirali, između ostalog na turneji u Španjolskoj i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Iako smo išli u istu glazbenu školu i poznavali se kao učenici, pravo prijateljstvo počelo je kasnije. Robert je izniman glazbenik koji slijedi svoje strasti, ustraje, voli ono što radi, ostavlja svo svoje srce, svu svoju energiju, ono najbolje od sebe svaki put kad svira. Gdje si sve nastupao i s kim si sve surađivao? Uz ranije navedeno mnogo se toga još događalo u mojih proteklih 7 godina djelovanja, iako taj broj ne izgleda velik pa je teško 2011. / 2012. /

/ 57


DIRIGENTSKI KUTAK otom. Pripreme cijelog projekta od organizacije do realizacije trajale su oko godinu dana, a probe u Zagrebu tjedan dana. Radi se o vrlo neobičnom djelu koje nailazi na podijeljeno mišljenje publike koja pak nerijetko zapravo ne shvaća pozadinu priče, iako je bila naglašena u promotivnim materijalima. Izrazito nadrealan tekst Horacia Fererra toliko je dvosmislen i obmanjujuć da je i izvornim govornicima nejasan. Prema tome, niti hrvatski prijevod projiciran tijekom izvedbe u tome nije zaostao. Vjerujem da je glazba uz scenu koja podupire dramu, ipak došla u prvi plan. S Zagrebačkim solistima surađujem niz godina i s njima je uvijek ugodno. Međutim, u ulozi dirigenta morate steći i opravdati povjerenje ansambla te su pred vama sasvim drugačiji zadaci. Budući da se od ranije poznajemo, izazov je bio tim veći. Ponekad je lakše raditi s orkestrima u kojima nemate prijateljskih sve spomenuti. Nedavno sam proveo mjesec dana u SAD-u gostujući na festivalu „The Atlantic Coast Opera Festival“ u Philadelphiji, i u New Jerseyu, gdje sam pripremao Mozartovu operu Figarov pir i dirigirao 5 predstava s dvije različite glumačke, tj. pjevačke postave. To je ujedno bio moj operni i američki debi. Izdvojio bih solističke nastupe s Cameratom Klaipedom u Litvi, Egipatskom filharmonijom u Kairu, Pekinškim međunarodnim komornim orkestrom u Pekingu, seriju koncerata u Moskvi s Komornim orkestrom Kremlj te Piazzolla-Gala u moskovskoj dvorani Čajkovski s Moskovskim državnim simfonijski orkestrom Pavla Kogana, pod ravnanjem Granta Llewellyna, inače šefa dirigenta North Carolina Symphony i BBC National Orchestra of Wales na kojem sam prvi i jedini put svirao cjelovečernji koncert sa simfonijskim orkestrom. Repertoar je 58 /

/ 2011./2012.

obuhvatio Piazzollin „Bandoneon sinfonico“ - Concierto de Nacar, Aconcagua i Adios Nonino te Las Cuatro Estaciones Portenas. Surađivao sam sa skladateljem iz Chicaga Primousom Fountainom čiju sam Drugu simfoniju praizveo s Luganskom filharmonijom. Djelo je naručio slavni američki producent i glazbenik Quincy Jones, dobitnik 27 Grammyja te prvi Afroamerikanac nominiran za Oscara u kategoriji najboljih originalnih skladbi. Također sam surađivao sa skladateljima: Dmitrijem Jautuhovičem, nekadašnjem članom slavnog bjeloruskog ansambla Pesnyary, ravnavši praizvedbom njegove Simfonijske suite te Johnom Alanom Rosom, dirigiravši praizvedbu njegovog Klavirskog koncerta. Tu su još nastupi i suradnje s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Orkestrom opere HNK Ivana pl. Zajc u Rijeci, Zagrebačkim komornim orkestrom, internacio-

veza. Neposredno pred početak rada na operiti, proveli smo tjedan dana po turneji u Rusiji (Moskva, Petrograd, Hanti-Mansijsk) u sklopu Dana hrvatske kulture, gdje sam nastupio kao solist sa gitaristom Petritom Çekuom pa se to još više izrazilo. Piazzollino tretiranje orkestra, uz artikulaciju, maniru itd., specifično je i zbog upotrebe tzv. tango tehnika kod gudača. On je neke obilježio kao tambor i lija, a radi se zapravo o nizu izvođačkih tehnika vezanih za tango glazbu poput chicharre, strapatte, arrestre, latiga itd. Rad na neklasičnom repertoaru s klasičnim ansamblima donosi određene poteškoće pa sam se nerijetko i sam našao s violinom u ruci, proučavajući efekte i pripremajući partituru. Nevjerojatno je koliko izvedba orkestra zapravo ovisi o dirigentu, a njihova neupućenost često je razlog neprikladnog interepretiranja Piazzollinog orkestralnog opusa.

Često sam posvuda čuo komentare poput: „Stravinskog moramo opasno vježbati, to je teško, a Piazzolla, on ne može ispasti loše pa to je tango, to nam ide“. Posve je jasno da su problemi već u samom pristupu. Imaš obitelj, vrlo si aktivan sa sviranjem i dirigiranjem, puno putuješ i još radiš u glazbenoj školi kao profesor harmonike. Kako to sve stigneš? Prije svega, zbog velikog strpljenja, razumjevanja i potpore supruge Ivane, a zatim i cijele obitelji. Djeca pružaju drugu dimenziju životu, mnogo toga daju, ali mnogo i traže. Ima nešto u onome što je rekao veliki Antonio Janigro, a to je da u glazbi mogu potpuno uživati jedino oni kojima ona nije poziv. Naime, ambicije, odricanja i odsustva, trud koji nerijetko donosi i razočaranja su neizbježni

nalnim kvintetom u sklopu PagArt Festivala Nine i Lovre Pogorelić i dr. U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, u listopadu 2011., izvedena je pod tvojim ravnanjem operita Maria de Buenos Aires. Reci nam, koliko dugo su trajale pripreme pošto je postava zahtjevna, čija je bila inicijativa da se operita izvede po prvi put u Hrvatskoj? Tvoje iskustvo s Zagrebačkim solistima? Maria de Buenos Aires izvedena je povodom 90-te obljetnice rođenja Astora Piazzolle na inicijativu koncertne poslovnice ArtAgent u koprodukciji s KD Vatroslav Lisinski. Iako se ideja za izvedbom javila još prije nekoliko godina, nedavno se uspjela realizirati jer je Lisinski podupro projekt uvrstivši ga u svoj poznati ciklus koncerata Lisinski sub2011. / 2012. /

/ 59


DIRIGENTSKI KUTAK

DIRIGENTSKI KUTAK

kako bi čovjek zaista živio glazbu i od glazbe. Bez tog saznanja i prihvaćanja, razvijanje glazbene ličnosti i karijere neće biti moguće. Nekad se zaista čini da je svijet postao premalen za muziku. Ipak, kao u svemu u životu, umjerenost bi trebala biti nekakva misao vodilja i svaki vid krajnosti: s jedne strane fanatizam, a druge svaštarenje, ne podržavam. Osobno, borim se još sa sobom u pronalasku ravnoteže. Ne smatram svoj posao kao posao, to je strast, igra, užitak koji se obnavlja. U glazbenoj školi također nailazim na razumijevanje te uspijevam odraditi nastavu odgođenu zbog pojedinih angažmana. Vjerujem da je iskustvo na sceni potrebno za kvalitetan pedagoški rad pa u tom smislu je taj „zajednički put“ logičan. Koji su tvoji daljnji planovi na području glazbe? U prvom planu, dogovoreni su dirigentski angažmani kroz 2012. godinu. U travnju me očekuje prvi nastup u Kanadi gdje ću dirigirati Prince George Symphony Orchestra u međukulturalnom projektu pod naslovom „Put svile“. Radi se o jedinstvenom glazbenom putovanju tragovima Marca Pola, od Italije do Kine, a na programu će se uz Istarsku suitu našeg Natka Devčića naći i praizvedba djela prije spominjanog Roberta Di Marina. Kao solist, nastupit će George Gao na kineskom tradicionalnom instrumentu erhu svirajući djelo Četiri drevne partiture iz Dunhuanga. Duanhuang je gradić na sjeverozapadu Kine star više od 1700 godina i leži na granici velike pustinje, točno na kraju povijesnog puta svile. 1900. godine, pronađena je kolekcija drevnih partitura u špilji regije Dunhuanga. Budući da su starije od 1700 godina, ove su partiture bez 60 /

/ 2011./2012.

sumnje najstariji glazbeni zapisi ljudske civilizacije. Specijalisti sa svih strana svijeta pokušali su dešifrirati muzički notacijski sistem korišten u partiturama i otkrili su da čudni simboli predstavljaju prstomet za instrument pipa. Ipak, pravu poteškoću dešifriranja predstavljala je prikladna dinamika, artikulacija, ritam i tempo. Četiri drevne partiture iz Dunhuanga skladatelja Huang An-luna pisane za erhu i simfonijski orkestar, posljednji je pokušaj interpretacije tih partitura. Ovo meni vrlo interesantno gostovanje ujedno je i dio programa odabira novog šefa dirigenta Prince George Symphony Orchestra, gdje sam između velikog broja prijavljenih dirigenata uključen u 7 finalista,

iako kanadski državljani imaju prednost. U svibnju dirigiram dva koncerta s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom gdje će se solistički predstaviti talijanski pijanist Antonio Di Cristofano te američki pijanist i skladatelj John Alan Rose i njegova supruga sopranistica Singah Lee, zatim u lipnju Opolskom filharmonijom u Poljskoj dok u listopadu dirigiram Israel Netanya Kibbutz Orchestrom u Izraelu u sklopu međunarodnog gitarističkog festivala Guitar Gems, gdje ću sudjelovati i u radu prosudbene komisije natjecanja. U rujnu dirigiram Simfonijskim orkestrom Slovačkog radija u Bratislavi, gdje će u 1. klavirskom koncertu Čajkovskog nastupiti Stanislaw

Drzewiecki, pobjednik popularnog Eurovizijskog natjecanja za mlade glazbenike 2000. godine te u studenom, Panonskom filharmonijom u Pečuhu, gdje će nastupiti Rade Mijatović u Čajkinovom Koncertu za bajan i orkestar. U studenom dirigiram Bjeloruskom nacionalnom filharmonijom u Minsku te Filarmonicom de Stat Arad u Rumunjskoj. Uvijek mi je želja i nastojanje surađivati s talentiranim kolegama, međusobno se potpomagati i kad je moguće uvrstiti harmoniku u simfonijske programe. Uz navedeno, mnogo je toga u razvoju, planu ili samo ideji te je pitanje šta će se, kako i kada uspjeti realizirati. 2011. / 2012. /

/ 61


IZ SKLADATELJSKOG PERA

%% Dekleva-Radaković, %%eni %% %% %(1949.) % Pazin %%

Đ !

!

" *) ) &) ) ) %

Prorektorica za nastavu i studente; Predsjednica sustava za kvalitetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli; Sveučilišni profesor u zvanju izvanrednog profesora na Odjelu za glazbu;Skladateljica

) + ) ! ŠKOLOVANJE

!

+

%%% %%%

%% & !

()

) )

!

& %% %%% %% % "##$$$$$$$$$$$$ %% !

!

62 /

/ 2011./2012.

%% %% (% %

( %%% %%%

) )

+

%% %% '% %

#%%$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$ %%

) )

(%%% %%%

%% %% !&

%% %% &

+

& %% %% %%

& %% %% %%

%% %%% %

!

) )

) )

%%% %%%

(%%%

&%% %%

!

2009. godine: “Kad je Tvoje svjetlo” za mješoviti pjevački zbor

!"#$% AUDIO NOSAČI #$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$ % 2007. izdan) je audio %% Godine %% & nosač: Skladbe za klavir (samo-

NAGRAĐENE SKLADBE 1985.godine : „Korneta“ za dječji dvoglasni zbor 1992. godine: “Triptih” za omladinski pjevački zbor 1991. godine: “Tri plesa“ za harmoniku 2002. godine: “Ča ću storit?” za mješoviti pjevački zbor 2004. godine: “Molitva” za so- "! pran i mješoviti pjevački zbor 2004. godine: “Naše supeli” za mješoviti pjevački zbor i obou, fagot i tamb. 1993. godine: “La locandiera” balet za simfonijski orkestar 1998. godine: “Divertimento” za klarinet i glasovir 1999. godine: “El caro” za sopran i glasovir 2000. godine: “Tre capricci” za flautu i glasovir 2002. godine: “Dialogo” za vibrafon i glasovir 2004. godine: “Incontri con maestro” za klarinet i glasovir 2006. godine: “Parole, parole” za flautu i harmoniku 2009. godine: “Due intermezzi” za komorni sastav (fl.,ob.,vibr., ()**+ perc.,kl.,harm. i cb.)

%% ! %% %%

!

+

+

%% %%% %

+

%%% %%%

%%% %%%

) )

ZAPOSLENJE Srednja glazbena škola “I. M. Ronjgov” u Puli: profesor harmonike; u nižoj glazbenoj školi profesor harmonike i gitare (1972. - 1974.); estradni umjetnik (1974.- 1975.); Glazbena škola u Pazinu: profesor klavira i harmonike (1975.-1976.); Glazbena škola u Poreču: profesor klavira i harmonike, voditelj !i ravnatelj (1976.-1998.); Odsjek za glazbenu kulturu, Pedagoški fakultet u Puli (1984.-1988.) harmonika; Odsjek za glazbenu kulturu i Odsjek za harmoniku, Filozofski fakultet u Puli; od 1997. god. !"#$% predavač za Harmoniju na klaviru i Polifoniju; od 1998. god. docent za kolegije: Harmonija na klaviru i Polifoniju; stalno zaposlenje; od 2000. god. Predstojnik odsjeka za glazbenu kulturu i harmoniku; od 2000. – 2008. god. Voditelj izvanrednog studija za Glazbenu kulturu, Odjela za glazbu; od 2004. god. izvanredni profesor za Harmoniju na klaviru i Polifoniju; od 2005. god. izvanredni profesor za Harmoniju na klaviru, Polifoniju i Upoznavanje glazbene literature za klasičnu harmoniku; od 2007.

!

ĐENI DEKLEVARADAKOVIĆ PORTRET

%%% %%%

+

'%% %% ( 2010. godine: “Incantesimo del gioco” za vibrafon i klavir ' % “Tvoja % riječ” (% % ) *) ) ) ) ) &) ') 2008.& )godine: za mješoviti pjevački zbor

%%% & % % &%

god. Prorektorica za nastavu, studente i kvalitetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli; od siječnja ! reizbor u zvanje iz2010. god. vanrednog profesora za kolegije Polifonija (vokalna), Polifonija (instrumentalna), Harmonija na klaviru i Upoznavanje glazbene literature za klasičnu harmoniku. Članica je u umjetničkim i znanstvenim udrugama te institucijama u zemlji i inozemstvu: HDS; HDPH; HDGU; FIA Freundeskreis internationale Akkordeonwettbewerbe Klingenthal, Njemačka; Predsjednica je programskog i stručnog odbora - Susreta zborova Naš kanat je lip u Poreču; Predsjednica međunarodnog žirija na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli; Dopredsjednica Čakavskog sabora.

Srednja glazbena škola “Ivan Matetić Ronjgov” u Puli; Studij klasične harmonike Staatliche Musikschule, Trossingen, Njemačka; Kunstlerische Solisten Klasse Staatliche Musikschule,Trossingen, Njemačka; Studij kompozicije - Akademija za glasbo u Ljubljani, Slovenija

!

IZ SKLADATELJSKOG PERA

)

) ) ) ) &)

&%%% %%%

stalni CD): s 9 naslova.Mnoge skladbe (12) nalaze se na audio nosačima s drugim autorima, dok su mnoge skladbe tiskane u zajedničkim izdanjima (15). S drugim autorima tiskano (19) dok je veći broj tiskan kao samostalno izdanje.

%% %%% %% %

+

) )

%% %%% %% %

#%%$$$$$$$$$$$

TISKANE SKLADBE 2002. Zbirka skladbi za harmoniku - Sveučilišna knjižnica u Zagreb, 2004. Skladbe za klavir Sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2004. Dvije suite za klavir Sveučilišna knjižnica u Zagreb, 2005. Suita radosti za harmoniku -!"#$%&' Sveučilišna knjižnica u Puli, 2008. Duo za harmoniku fl. i cl. - Sveučilišna knjižnica u Puli, 2005. Istarske zborske pjesme - Sveučilišna knjižnica u Puli 2007. Solo skladbe za harmoniku - Sveučilišna knjižnica u Puli 2008. Istarske glazbene minijature - Sveučilišna knjižnica u Puli, 2009. Suoni dell vento za harmoniku - Sveučilišna knjižnica u Puli, 2009. Danze !"#$% Capricciose klavir 4 mani i perc. - Sveučilišna knjižnica u Puli, 2010. Šegun i šegač za harmoniku i klavir – Sveuč. knjižnica u Puli, " 2010. Zbirka skladbi harm.“Sviram i uživam” – Sveuč. knjižnica u Puli, 2010. Koncertna skladba za harm. “Rapsodija “I” – Sveuč. knjižnica u Puli

%% (%% %%

% %% %% %

$% + ) ) ) ) &) ) )

%% %% %%

)

&%%% %%%

)

& %% %% & %% %% %%

& %% %% & %% %% %%

#$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$ ! ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) &) ) ) % % %% ) + +

!

" &%%% %%%

%% %% &% %

%% %% %%

%% %% %%

STRUČNA I UMJETNIČKA DJELATNOST Kao skladateljica, izvođač i peda-

%% %% ) + + % % % 2011. /%2012. / ) / 63


IZ SKLADATELJSKOG PERA

! ,* ,*,* * * # ,*,* ,*s ,kojim na raznim * *sudjeluje * ** ' * * * * " " * * festivalima, glazbenim manifes- + goginja je+ kroz dugi niz godina tacijama i koncertima u Hrvatskoj umjetničkog i pedagoškog rada * * * , * , * ,*,*(Italija, Austrija,**+ + -*u-52* što domaćim sudjelovala * * # i i inozemstvu * * Češka ! ( Slovenija, Mađarska, međunarodnim povjerenstvima *+ i dr.) / " " Djeluje kao promotor i žirijima; selektorica je za hrvat* istarske i . hrvatske glazbene umjetnosti u ska natjecanja: puhačkih orke-

!

stara, 2002.god. Pula; 43. i 44. Susret pjevačkih zborova 2010. i 2011.god. Novigrad.Urednica je: Zbirke Naš kanat je lip VII.2004.god.; VIII.-2006.god.; IX.2008. god.; X.-2010. god.; Zbirke duhovnih skladbi 1.-2007.god. U dosadašnjem pedagoškom i umjetničkom radu stekla je preko 34 priznanja od raznih ustanova, udruga, manifestacija itd. Djela skladateljice izvođena su na mnogim manifestacijama i koncertima u raznim gradovima (u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Francuskoj, Češkoj, Poljskoj, Njemačkoj, Ukrajini, Austriji, ! Islandu, Irskoj i Južnoj Americi Čile, Kina itd.); a izvodili poznati umjetnici (J. Zlatar, V. Mlinarić, E. Moser, Mika Kunii, T. Sviben Jurkić i drugi); Simfonijski orkestar HRT, Zagreb, (dirigent M. Tarbukom itd.) Camerata da Trieste, Italija; itd.

'

* * * * **+ **+ -,**+ ( *+ **+ / -,**+ 0

!

Istri i izvan naših granica.

!

2

!

' * * * * ,* ,* 3* -* *+ -**+ **+ **+ (

!

-**+

$ % * * - * 3 * ,* . . $ % * * -* 3* * . . **+

.* * - * , .* * - * # * -* , * 3 * , * * & * * -* ,* * -* ! * * * '% "

!

"!

(& * ,* "! ** * * * % * 64 / + . / 2011./2012. .

** +

*+ *

-,**+

Za harmoniku solo

Helena Mostarkić

Allegretto

& 42 œ. œ œ . mf œ. œ. ? 2 œ. œœ œ. œœ 4

œ œ œ. œ. #œ. œ. œ. œ. . b˙ . œœ. œœ. œœ. bbœœœ œ œ œ .œ .œ bœ. œ.

& œ. œ. œ. œ . œœ. ? œ. œœœ œ. œ

œ œ œ œ. œ. #œ. œ. œ. . . œœ. œœ. œ œ œ. œ.

2

,* 3* -* , * * * * * *+

RAZIGRANI MIŠ

1

.** ** - * , ** * .*+ - *"4 .*+ - *.* *.* *.* - * * ! .+ 0 0 1 $ * 1 % " + * - * *+ * . $ ! / 1 * % *+ ) " 0

' * * *4 1 * * *4 1 * * *4 1 -.* .* .* -.* .* .* - * .* .* Kao skladateljica u svom stvara. nju koristi spoj suvremenog ( * /ton-zvuka1 -*4 / 1 3*4 / se1korištenju priklanjajući alnosti i atonalnosti0s istarskom . ljestvicom te uz primjenjivanje aleatorike i suvremenih elemenata u tehnici skladanja postiže svoju prepoznatljivu osobnost u svojim djelima. Nastoji pratiti suvremene trendove skladanja u Europi i svijetu. Sklada za solo instrumente, pjevačke zborove, komorne sastave, orkestralne ansamble kao i za vokalno - instrumentalne sastave. Osim što je skladateljica i glazbena pedadogoginja, ona je zborovođa mješovitog pjevačkog zbora “Joakim Rakovac” u Poreču i pijanistica u komornim ansamblima: Duo Istrija i Duo Romantico

** +

! 2 2 2 2 " ** ** ** - ** ** ** ** * -* * 2-* 2 * 2 "! -* 2 2 2 2

2 2 2 2 ** - ** ** ** + 1 * 2,* 2 3* 2 *

KONTAKT Đeni Dekleva-Radaković: Jadranska 4, Poreč 52440 Telefon:+385(0)52 431175, 385 993777014 E-mail: dekleva@unipu.hr

.* *.* *.* * 1 ' * * *4 1 0 -.* .* .* . . ( / 1 * 1 * / 0 0

** * * ** ** ** * * * * * * + + + + + + + -*** 1 *+ **+ / **+ ,* 0 0

IZ SKLADATELJSKOG PERA

**+

.5 5 # 5 5 #

9

& œ

*+ -**+ **+

!

.5 5 # .5 5 #

!"##$%&'()*"

*+

.* * 1 / 0 !! .* * 1 / 0

œ

œœ. œ

œœ. œ

œ

p cantabile e legato

! -*+ * **+ **+ "* + ! * * * *,*,*3*- * " *+ - **+ **+ **+

5

? . œ

& %

œ.

& œ

œœ. œ

poco cresc.

? œ.

œ

œœ. œ

œ.

a tempo

& œ. f

? œ. 21

œœ. œ

œ œ.

œ

œ.

œ

œœ. œ

œœœ.

œ œœ. œ

œ.

œœœ.

œ. œ

b>œ >œ >œ bœ œ

œœ. œ

œ.

œ. œœ. œ

œ œ.

œœ. œ

& œ. œ. œ. œ œ. œ. ? œ. œœ .œ œœ

œ œ.

œ œœ. œ

œ œ.

œ œœ. œ

˙ œ.

œœœ.

œ.

œ œ œ. œ. #œ. œ. œ. œ. . b˙ . œœ. œœ. bbœœœ œ œ .œ .œ bœ. poco accel.

œ œ œ œ. œ. #œ. œ. œ. . . œœ. œœ. œ œ .œ .œ

‰ ‰

œœœ.

œ.

œœ. œ

>œ. >. ‰ œ J J >œ. > œœœ ‰ œœœ. œJ J

j œ œ œ

œ.

œ.

œœœ.

œ

. œœœ

œ.

œ

œ

rit.

13

17

& %

œ.

œ

œ. œ. œ. œ

œ.

œœœ.

œ

. œœœ

∑ bœ >œ >œ

œ

∑ b>œ >œ >œ bœ ‰ ‰

œ

>œ. Œ J >œ. œœœ j ‰ œ J >.

Copyright © helena.mostarkic@gmail.com

2011. / 2012. /

/ 65


BLITZ VIJESTI

BLITZ VIJESTI KONCERT OBOE I HARMONIKE

BELTANGO U ZAGREBU Prvi put u Hrvatskoj 22. siječnja 2011. u Spoon lounge baru, u Hypo centru na Slavonskoj aveniji u Zagrebu, ljubitelji tanga, ali i ljubitelji bandoneona/ harmonike mogli su uživati u Beltango orkestru. U organizaciji udruge Tangoneo, organizirana je milonga „Sentimental“, a plesačice i plesači tanga, „kibiceri“ i ljubitelji bandoneona, mogli su uživati u prekrasnom doživljaju ansambla Beltango kojeg čine glazbenici: Aleksandar Nikolić (bandoneon/harmonika), Jovan Bogosavljević (violina), Ivana Nikolić (klavir/vokal), Bogdan Pejić (el.gitara) i Ljubinko Lazić (kontrabas). U pauzama, za dobru atmosferu kroz tande i cortine, brinuo je tangueros i DJ Nemanja Marić. Piše: Tomislav Lulić

Neobičan koncert održan je 11. lipnja 2012. u idealnom ambijentu - Crkvi Sv. Franje Ksaverskog, u Zagrebu. Zanimljiva kombinacija instrumenata - Frieder Uhlig (oboa), Njemačka i Nikola Glavaš (harmonika), Hrvatska. Na programu su bila djela Geminiania, Saugueta, Hindemitha, Piazzolle, Rameau-a te Berinskog. Piše: Tomislav Lulić

PRAIZVEDBA CONCERTINATA ZA HARMONIKU I VIOLONČELO DAVORA BOBIĆA Dana 14. ožujka, u okviru programa grada Maribora kao europske metropole kulture, praizveden je Concertinato za violončelo i harmoniku našeg skladatelja Davora Bobića. Djelo je nastalo na inicijativu Boruta Zagoranskog, a uz njega je nastupio Ashok Klouda na violončelu. Piše: Saša Bastalec

ZAVRŠNI KONCERT ODJELA ZA GLAZBU 14.6.2012. godine, u sklopu Završnog koncerta Odjela za glazbu na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, praizvedena je skladba skladateljice Sanje Drakulić “Karte na stol” za harmonikaški orkestar koju je praizveo sveučilišni Akademski harmonikaški orkestar na čelu s dirigentom Denisom Modrušanom. Piše: Saša Bastalec

LAURA ČUPERJANI: “DISACCORDION” ZA GLAS I HARMONIKU Skladba je nastala 2011. godine na poticaj Sofije Cingule i Marije Vukoje. Praizvedba je bila 11.6.2011. u INK Pula u okviru 12. festivala komorne glazbe Pulski glazbenici Puli. Skladbu su praizvele Sofija Cingula, mezzosopran te Marija Vukoja, harmonika. Koncipirana je u 3 dijela: nesklad, usklađivanje i sklad. Glas koji je tretiran gotovo instrumentalno (bez teksta) i harmonika 66 /

/ 2011./2012.

su potpuno ravnopravni te čine jednu neraskidivu cjelinu. Djela za harmoniku: “Becoming” za harmoniku solo (2009), “Transaccordion” za deset harmonika (2010) i “Disaccordion” za glas i harmoniku (2011). Laura (Mjeda) Čuperjani rođena je 15. 10. 1971. godine u Beogradu. Srednje glazbeno obrazovanje stekla je u školi “Josip Slavenski” u Beogradu. Diplomirala je na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu,

na katedri za kompoziciju i orkestraciju, u klasi prof. Srđana Hofmana. Tijekom 1994. i 1995. godine surađivala je kao profesor teorijskih predmeta (harmonija, polifonija i poznavanje glazbala) u srednjoj glazbenoj školi “J. Slavenski” u Beogradu. Od 1998. do 2001. radila je na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu, kao asistent na katedri za teorijske predmete (harmonija i priređivanje). Od 2007. godine predaje na Odjelu za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Pišu: Marija Vukoja/Saša Bastalec 2011. / 2012. /

/ 67


68 /

/ 2011./2012.

EHO 2011./2012.  
EHO 2011./2012.  

EHO 2011./2012

Advertisement