EHO 2022. - harmonikaški časopis by Marija Plentaj

IZ SKLADATELJSKOG PERA Robert Čavlović Saša Bastalec STRUKA Maja Talajić Gordana Šuštić Marija Ostrugač Jugec TATJANA MARX Volim svoj posao i uživam u ovome što radim IGOR JUGEC S učenicima je važno razviti dobar i prijateljski odnos ŠKOLAGLAZBENAZLATKA BALOKOVIĆA 1970. - 2020.GOTOVO DVA STOLJEĆA GLAZBENE ŠKOLE U VARAŽDINU PRAIZVEDBA PLESNE SUITE DUGINE BOJE Harmonikaški časopis 2022., br. 6 ISSN: 1848-7106

NASLOVNICA Privatna

Hrvatka

SURADNICI Marjan Krajna, prof., ravnatelj dr. sc. Martina Mičija Palić, prof. mentor Karmen Antunović, mag. mus. Igor Jugec, mag. mus. Gordana Šuštić, prof. mentor Maja Talajić, prof. mentor Marija Ostrugač Jugec, mag. mus. Matea Balen Šimić, prof. Patricija Harjač, prof. Paula Ropuš, mag. mus. Kuko, prof. savjetnica zbirka Marije Ostrugač

LEKTORI

SADRŽAJ6OBRAZOVANJEGLAZBENAŠKOLAZLATKABALOKOVIĆA1970.-2020. Marjan Krajna Martina Mičija Palić GOTOVO DVA STOLJEĆA GLAZBENE ŠKOLE U VARAŽDINU Karmen Antunović 32 STUDIJ NOLAINOZEMSTVUURADAKOVIĆ Marija Plentaj 44 STUDIJ HRVATSKOJU 51 IGORHRVATSKAJUGEC Marija Plentaj 56 TATJANASVIJETMARX Biljana Bastalec 64 MLADI I BORNAUSPJEŠNIŠESTAK Ivan Golub 72 OBRAZOVANJUUČIMBENICISTRUKAUSPJEŠNOSTIGLAZBENOME Maja Talajić TREMA I ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA SVLADAVANJE STRAHA PRILIKOM JAVNOG NASTUPA Časopis za harmoniku, 2022., br. 6 TrgIZDAVAČAntuna Gustava Matoša 6 43000 Bjelovar URL: www.harmonikaski-centar.hr FB stranica: Harmonikaški centar E-mail: info@harmonikaski-cen YTtar.hrkanal: Harmonikaški centar IG profil: Daruvar Accordion Award GLAVNI UREDNIK Marija Plentaj, prof. mentor UREDNIŠTVO Saša Bastalec, mag. mus. Ivan Golub, bacc. art. Biljana Bastalec. mag. mus. Anamarija Nerad, prof. savjetnica

OBLIKOVANJEJugec I GRAFIČKI DIZAJN Marija Plentaj, prof. mentor NAKLADA Vlastita naklada, digitalna publikacija

UMJETNIČKA ŠKOLA FRANJE LUČIĆA U GLAZBENOJ ČAROLIJI SAŠE BASTALECA Marija Ostrugač Jugec 90 HARMONIKAŠKIORKESTRIORKESTAR UMJETNIČKE ŠKOLE FRANJE LUČIĆA Marija Ostrugač Jugec 94 DJEČJE STVARALAŠTVO Pismeni radovi mladih harmonikaša 98 IZ SKLADATELJSKOG PERA Robert Čavlović: Šašavko Saša Bastalec: MozARTINa 3

evo nas ponovno s novim brojem Eha! Šesti broj donosi vam već poznate rubrike, a težište broja nekim prirodnim slijedom palo je na praizvedbu plesne suite Saše Bastaleca, „Dugine boje”. Upravo to djelo spominjat će se u čak tri rubrike ovoga broja - kroz oči dirigenta u rubrici “Hrvatska”, kroz osvrt na koncert u rubrici “Struka” te kroz portret samog orkestra u rubrici “Orkestri”. Pa, krenimo s predstavljanjem! U ovom broju imamo čak dvije glazbene škole koje su nedavno proslavile svoje obljetnice i koje nam se predstavljaju. Riječ je o tekstu vezanom za 50. godišnjicu djelovanja i izdavanje mono grafije zagrebačke glazbene škole Zlatka Balokovića te o tekstu koji prikazuje gotovo dva stoljeća bogatoga djelovanja Glazbene škole u Varaždinu. U rubrici “Studij u inozemstvu” po prvi put predstavljamo studij harmonike u Španjolskoj s kojim nas upoznaje Porečanka Nola Radaković. Ona je trenutno na drugoj godini studija na Musikene u San Sebastiánu te nam govori o svojemu iskustvu. Još jedna novost je da kroz oči djevojke iz inozemstva govorimo o studiju harmonike u Hrvatskoj. Riječ je o talentiranoj Georgini Bognár, Vojvođanki mađarskog porijekla koja vrlo živopisno iznosi svoje prve dojmove izvan svoje domovine. U rubrici “Hrvatska” razgovaramo s Igorom Jugecom, nastavnikom harmonike u Umjetničkoj školi Franje Lučića iz Velike Gorice, uspješnim pedagogom i inicijato rom za spomenutu praizvedbu plesne suite. U idućoj rubrici, “Svijet”, razgo varali smo s poznatom Tatjanom Marx koja već dugi niz godina živi i radi u Australiji. Tamo je vrlo uspješna pedagoginja, a tijekom godina je pokren ula tamošnju “PIANO School of Music” koju ujedno i vodi, te je osnovala Australian Accordion Teachers Association Inc čija je dugogodišnja predsjednica.

Dragi harmonikaši, 4

U stalnoj rubrici “Mladi & uspješni” predstavljamo uspješnog maturanta zagrebačke glazbene škole Elly BašićBornu Šestaka koji je nedavno upisao studij harmonike na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu, Srbija. U stručnom dijelu časopisa tri su rada - rad Maje Talajić o Čimbenicima uspješnosti u glaz benom obrazovanju , Gordane Šuštić o Tremi i čimbenicima koji utječu na svladavanje straha pri likom javnog nastupa te osvrt Marije Ostrugač Jugec. U poton jem se drugi put u broju bavimo “Duginim bojama” i to kroz članak Umjetnička škola Franje Lučića u glazbenoj čaroliji Saše Bastaleca Zadnji put se plesne suite dotičemo i kroz harmonikaški orkestar Umjetničke škole Franje Lučića, a koji čine mladi i talentirani entuzijasti za Nakonharmoniku.toga slijedi rubrika “Dječje stvaralaštvo” kojom i dalje u časopis želimo uključiti najmlađe harmonikaše. Ovaj put smo ih zamolili da napišu kratku priču vezanu za harmoniku. Na samome kraju donosimo rubriku “Iz skladateljskog pera” u kojoj su nove skladbe hrvatskih skladatelja. Ovaj put riječ je o skladbama Roberta Čavlovića te Saše NadamBastaleca.sedaćete i ovaj broj čitati s velikim zanimanjem te prepoznati trud svih onih koji su uključeni u stvaranje svakoga novog broja časopisa. Uživajte u čitanju! Marija Plentaj glavna urednica

Fisitalia by Ci. & Emme. srl Via Carso, 8 60022 Castelfidardo (AN) – Italy www.fisitalia.com FISITALIA Hrvatska / Slovenija S.B., OBRT ZA TRGOVINU vl. Saša Soblinec,BastalecKrapinska 14, 10360 Sesvete, Hrvatska GSM (Viber / WhatsApp) +385 91 536 0984 FACEBOOK / INSTAGRAM @fisitalia.accordions.si@fisitalia.accordions.hr

OBRAZOVANJE

ŠKOLAGLAZBENAZLATKABALOKOVIĆA

U 2020. godini navršeno je točno 50 godina od osnutka Glazbene škole Zlatka Balokovića u Zagrebu. Unatoč mnogim iza zovima postavljenima pred sustav obrazovanja u proteklom razdo blju koji nisu zaobišli ni našu glazbenu školu okrznutu potre som i posljedicama pandemije, prigodnim smo programima naših učenika i nastavnika, kao i objav ljivanjem monografije, ipak pro slavili ovu značajnu obljetnicu koja je za nas utoliko važnija, ukoliko napomenemo da je koincidirala sa 125. obljetnicom rođenja našeg eminentnog vio liniste Zlatka Balokovića, čije ime škola nosi. Značaj ove prigode obilježen je i visokim pokrovi teljstvom predsjednika Republike Hrvatske, gospodina Zorana Milanovića, Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva kulture, Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje grada Zagreba, Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Grada Zaprešića, Agencije za odgoj i obrazovanje te Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga. Organizacijski odbor proslave 50. obljetnice u čijem su sastavu bili Marjan Krajna, Momčilo Popović, Nenad Kačar, Ivana Cvetkovski, Denis Vasilj, Barbara Bego Bojić i Martina Mičija Palić, priredio je prigodni program koji se sasto jao od niza koncertnih nastupa naših učenika, promoviranja djelatnosti naših učenika i nas tavnika, te objavljivanja prigodne monografije. Iako je glavnina programa obilježavanja 50. obl jetnice planirana za 18. ožujka 2020. godine, samo pet dana ranije Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku o obust avi nastave i zatvaranju škola uslijed pandemije Covid-19 te uvela online nastavu, a nekoliko dana kasnije i opće zatvaranje, tzv. lockdown . Ove nesretne okolnosti kakve čitava Europa nije doživjela još od Drugoga svjetskog rata kada je posljed nji put u povijesti obustavljena nastava na globalnoj razini, osu jetile su nas u ostvarivanju plani rane proslave te prolongirale održavanje programa u narednu, 2021. godinu. Ipak, na sam dan 50. obljetnice, ravnatelj Marjan Krajna s nastavnicom Martinom Mičijom Palić i učenikom gla sovira Franom Farkašem gos tovao je u emisiji „Dobro jutro, Hrvatska“ Hrvatske radiotele vizije predstavivši tada Glazbenu školu Zlatka Balokovića i značaj

„Ononapominju:štonasje u procesu nastajanja ove knjige posebno oduševilo jest činjenica da su svoj doprinos dali gotovo svi djelat nici Glazbene škole Zlatka Balokovića, kao i naši umirovljenici, vanjski suradnici i roditelji naših učenika, koji su nam ustupili dokumentaciju i fotografije iz osobnih arhiva, kako bismo potvrdili i prikazali značajne trenutke povijesti naše škole. Taj entuzijazam svih dionika utkan je u stranice ove knjige kao odraz sin ergijskoga djelovanja, koje je zaslužno i za brojne uspjehe djelatnika i učenika Glazbene škole Zlatka Balokovića u pro teklih pedeset godina.“ (GŠZB, 2020, str. Povodom7). 50. obljetnice osnutka Glazbene škole Zlatka Balokovića priredili smo predstavljanje monografije uz prigodan glazbeni program, koji je održan 18. lipnja 2021. u velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu. Monografiju su predstavili gosti – akademik Stanislav Tuksar i red. prof. art.

Slika 1. Djelatnici Glazbene škole Zlatka Balokovića u školskoj godini 2019./2020. (izvor: Foto studio Raf) pedesetogodišnje kontinuirane djelatnosti naših učenika i nastavnika. Naposljetku, koncertom na otvorenom u Novim dvorima u Zaprešiću, 9. svibnja 2021. godine, u okviru manifestacije pod nazivom „Klasika u Novim dvorima“ u suorganizaciji s Gradom Zaprešićem, obilježena je 50. obljetnica osnutka Glazbene škole Zlatka Balokovića. U kontekstu naše obljet nice, posebno smo ponosni na pothvat objavljivanja mono grafije o Glazbenoj školi Zlatka Balokovića koji su ostvarile nas tavnice naše škole dr. sc. Denis Vasilj i dr. sc. Martina Mičija Palić, autorice i urednice knjige – prve ovakve publikacije o našoj glazbenoj školi. Čitav projekt inicirali su ravnatelj škole prof. Marjan Krajna i tajnik Momčilo Popović, a svoj doprinos objav ljivanju monografije dale su i nas tavnica Mag.art. Dr.phil. Ivana Cvetkovski, autorica pogovora, kao i administratorica škole Irena Delorko Črnjak, priredivši popise učenika i djelatnika škole u pro teklih pedeset godina. O značaju i nastanku monografije urednice i autorice u svojoj uvodnoj riječi

OBRAZOVANJE

U obljetnice,kontekstunašeposebno smo ponosni na objavljivanjapothvat monografije oškoliGlazbenojZlatka Balokovića. Davor Bobić, uz autorice dr. sc. Martinu Mičiju Palić i dr. sc. Denis Vasilj te ravnatelja škole prof. Marjana Krajnu i prof. dr. sc. Gordanu Varošanec Škarić, mod eratoricu programa. Glazbeni dio programa izveli su učenica violine Lorna Zubak iz klase prof. Antuna Stašića uz glasovirsku pratnju nas tavnice Josipe Hudeček, učenica flaute Martina Baričević iz klase prof. Ines Tvrtković uz glaso virsku pratnju nastavnika Tina Eugena Pavše Mandića i učenik klavira Fran Farkaš iz klase prof. Arijane Lukić Spaventi. Svojim su nas dolaskom počastili i izaslanica Vlade Republike Hrvatske, mr. sc. Vesna Šerepac, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, dr. sc. Dubravka Brezak Stamać, zamjenica pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje Grada Zagreba, mr. sc. Katarina Milković, izaslan ice Ministarstva kulture i medija RH, gđa. Mirna Ratkajec Fukat i gđa. Marijana Kovač, ravnateljica Centra kulture na Peščenici, gđa. Anja Planinčić, ravnateljica Glazbenog učilišta Elly Bašić, prof. Mirela Buchberger Karlo te kolegice i kolege nastavnici, naši učenici i njihovi roditelji. Predstavljanje monografije popra tili su i mediji pa je tako Laudato TV objavila prilog u emisiji „Izdvojeno“, dok su u emisiji

OBRAZOVANJE „Dobro jutro, Hrvatska“ Hrvatske radiotelevizije gostovali ravnatelj Marjan Krajna i nastavnica dr. sc. Denis Vasilj.

2 . Nukleus razvoja glaz-

Slika 2. Stella Čolaković – osnivačica i prva voditeljica Glazbene škole Zlatka Balokovića (izvor: Muzika 1976., god. 20, br. 1/2, str. 46).

Balokovića“.Glazbenedoprinosnesebičnu„zatavnicimapriznanjacomzaokruženoGlazbenepedesetogodišnjegaObilježavanjedjelovanjaškoleZlatkaBalokovićajesvečanomsjedninakojojjeravnateljdodijelionajuspješnijimnasidjelatnicimaškoleiznimnerezultateuradu,podrškuidragocjenrazvojuiunapređenjuškoleZlatka1

1 Glazbena škola Zlatka Balokovića, 2020. – dio teksta Priznanja povodom 50. obljetnice osnutka Glazbene škole Zlatka Balokovića.

GLAZBENA ŠKOLA ZLATKA BALOKOVIĆA KROZ POVIJEST U jesen 1970. započinje s radom osnovna glazbena škola koja je tada bila sastavnim dijelom Zavoda za kulturu i obra zovanje općine Peščenica, a prvom stručnom voditeljicom i osnivačicom škole smatra se glasovirska pedagoginja Stella Čolaković. Zahvaljujući njezinoj inicijativi, koju je potvrdila i Skupština Grada Zagreba, glaz bena škola od 31. rujna 1971. nosi ime našega eminentnog violiniste Zlatka Balokovića, za kojega je akademik Tuksar prilikom pred stavljanja monografije istaknuo da: „neskriveni duh genija Zlatka Balokovića lebdi trajno nad ovom školom.“

2 Stanislav Tuksar, 2021. – iz teksta recenzije povodom predstavljanja monografije Glazbena škola Zlatka Balokovića 1970.–2020. bene škole bili su glazbeni tečajevi u okviru ondašnjega Zavoda za kulturu i obrazovanje općine Peščenica, a nastala je na zahtjev društva, tj. okoline, s ciljem decentralizacije glazbenoobrazovnih institucija: „Muzička škola započela je s djelovan jem početkom školske godine 1970./1971. prerastajući iz ‘Narodne muzičke škole’ (unutar koje je djelovao i tečaj za odrasle) u verificiranu Osnovnu muzičku školu Zavoda za kulturu i obrazovanje. Muzička škola osnovana je na traženje velikog broja građana-roditelja iz ovog dijela grada, tj. Peščenice. Vi ste danas sami svjed oci koliki interes vlada među roditeljima za muzičko školovanje njihove djece. Ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da bi bez ove muzičke škole sva djeca iz ovoga kraja bila onemogućena da se muzički obrazuju zbog velike udaljenosti od ostalih muzičkih škola u centru grada.“ 3 U prvoj školskoj godini glazbena škola svoju djelatnost započinje s 34 učenika glasovira, 32 učenika harmonike i 20 učenika gitare te šest nastavnika, ali vrlo brzo prerasta u jednu od najvećih glazbenih škola u Republici Hrvatskoj, pa u godini 50. obl jetnice osnutka broji 675 učenika 3 Zapisnici sjednica Nastavničkog vijeća Muzičke škole Zlatka Balokovića 1970.–1973., knjiga br. 1005, (Arhiv Glazbene škole Zlatka Balokovića).

Škola vrlo brzo prerasta u jednu od glazbenihnajvećihškola uHrvatskoj.Republici i 59 nastavnika. Glazbena škola Zlatka Balokovića djeluje na tri lokacije; u Ivanićgradskoj, Travnom i Zaprešiću, a provodi verifici rane programe činiGlazbeneobrazovanja.srednjoškolskogaosnovnoškolskogapredškolskoga,iglazbenogDanašnjeustrojstvoškoleZlatkaBalokovićadevetodjela:

Odjel za gitaru, Odjel za gudačka glazbala, Odjel za harmoniku, Odjel za glaso vir, Odjel za puhačka glazbala, Odjel za tamburu, Teorijski odjel, Odjel za solo pjevanje i Odjel za udaraljke. No u prvim godinama djelovanja škole najbrojniji su bili učenici harmonike i glasovira pa je vje rojatno iz toga razloga već u prvoj školskoj godini osnovan Dječji harmonikaški orkestar pod vodstvom Ivanke Jelovice. Ovaj će orkestar u raznim formaci jama tijekom pedesetogodišnje povijesti biti svojevrsna pre poznatljivost Glazbene škole Zlatka Balokovića, a vodili su ga, između ostalih, Zvonko Šiljac, Marjan Krajna, Miran Vaupotić, Maja Talajić, Damir Bužleta i Maja GlazbenaDugandžić.škola Zlatka Balokovića uvelike je utjecala na razvoj kul turnoga života lokalne zajed nice, jer je njezina uloga prela zila okvire glazbeno-obrazovnih ciljeva zbog čega je postala nos iteljicom glazbenih aktivnosti na periferiji grada. U prvom desetljeću od osnutka Glazbena škola djeluje pri Zavodu za kultu ru i obrazovanje, kasnije Centru za kulturu, odnosno današnjemu KNAP-u, sve do 1980. kada postaje dijelom Osnovne organizacije udruženoga rada (OOUR) Muzičke škole kao dio Obrazovnog centra za kulturu i umjetnost (OCKU), a od 1984. OOUR Muzičke škole postaje Muzički obrazovni centar (MOC), u okviru kojega naša glazbena škola djeluje sve do podjele glaz benih škola Zagreba na samo stalne ustrojstvene jedinice 1995. godine. Tada je prvim ravnateljem Glazbene škole Zlatka Balokovića kao samostalne glazbeno-obra zovne institucije imenovan Miroslav Stanek. Nedugo nakon osamostaljenja Glazbene škole ostvareni su preduvjeti za provođenje drugoga stupnja glazbenog obrazovanja pa je u školskoj godini 1997./1998. započelo provođenje nastavnoga plana i programa srednje glazbene škole. Prva je generacija mat uranata završila svoje školovanje u školskoj godini 2000./2001., a od tada pa sve do jeseni 2019. godine 228 učenika završilo je srednjoškolski glazbeno-obra zovni program Glazbene škole Zlatka Balokovića. Od osnutka pa tijekom narednih pedeset godina Glazbenu školu vodili su ravnatelji/voditelji ili predstojnici, ovisno o ustrojstvu, od kojih ističemo Stellu Čolaković kao osnivačicu i prvu voditeljicu, zatim Ljiljanu Antonijević, dugogodišnju ravnateljicu Zavoda za kulturu i obrazovanje općine Peščenica koja je zbog ondašnjeg ustrojstva nominalno bila ravnateljicom škole, dok su stručne voditeljice škole, za koje znamo, bile Vjekoslava Šunjić (1973.–1974.) i Nevenka Ilić (1974.–1975.). Kasnije, neovisno o ustrojstvu tj. udruživanju u OOUR Muzičke škole i MOC , školu su vodili Josip Markušić (1975.–1980.), Vesna Sever (1980.–1987.) i Miroslav Stanek (1987.–1997.), koji je od 1995. kada je došlo do osamostaljenja škole postao njezinim ravnateljem. Od 1997. do danas ravnatelj škole je Marjan Krajna, koji je koncem 2019. dobio povjerenje za još jedan petogodišnji mandat. Tijekom pedeset godina djelovanja mnogobrojni su nastavnici i učenici svojom djelatnošću i zaslugama zapisani u povijest škole. Naši učenici ostvarili su zapažene rezul tate nastupajući na mnogim koncertima te osvajajući značajne nagrade na domaćim i međunarodnim natjecanjima kao solisti, u komornim ansam blima, zborovima i orkestrima, od kojih se posebno ističu kon certni nastupi u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, Italiji, Austriji, Njemačkoj,

Francuskoj, Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Rumunjskoj, Grčkoj, SAD-u, Australiji, Rusiji, Armeniji i dr. JAVNA KONCERTNA DJELATNOST GLAZBENE ŠKOLE ZLATKA BALOKOVIĆA Javna koncertna djelatnost Glazbene škole Zlatka Balokovića u proteklih je pedeset godina, kao što je već istaknuto, u većoj mjeri obilježena značajnim nas tupima naših komornih ansam bala, ponajprije Dječjeg zbora i Dječjeg harmonikaškog orkes tra , čije su izvedbe bile najza stupljenije u prvim godinama djelovanja škole, a nakon početne faze razvoja škole i okupljanja kvalitetnog nastavnog kadra usli jedili su i mnogobrojni uspjesi pojedinih učenika solista, kao i manjih komornih ansambala. Uz redovite javne produkcije učenika škole i prezentacije rada pojedinih odjela održavani su koncerti u Hrvatskom glazbenom zavodu, Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, Muzeju Mimara, Hrvatskom povijes nom muzeju, Hrvatskom društvu skladatelja, dvorcu Lužnica, dvoranama Kulturnog centra Peščenica, u dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Zaprešiću, Hrvatskom kulturnom klubu, Učeničkom domu Tina Ujevića itd. Naši učenici održavali su i recitale, posebno u završnim godinama srednjoškolskoga pro grama te su nastupali u okviru različitih koncertnih ciklusa, humanitarnih koncerata i lokalnih manifestacija poput Zaprešićkog glazbenog salona i Zaprešićke revije učenika i studenata glazbe , zatim ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj, Koncerata izvrs nosti u organizaciji Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga, Epidaurus festivala u Cavtatu, 24 sata Chopina u Hrvatskom glazbenom zavodu , zatim Rabac Orchestra Festivala , obilježavanja Svjetskoga dana harmonikaša u Virovitici, na Danima Pešče u organizaciji KNAP-a, Danima Jelačića u Zaprešiću, na dobrotvornim koncertima u korist Fonda Ivana Brlić Mažuranić – pomoć djeci

OBRAZOVANJE

Slika 3. Program prve interne produkcije učenika Glazbene škole Zlatka Balokovića (izvor: Arhiv Glazbene škole Zlatka Balokovića).

Slika 4. Dječji zbor Glazbene škole Zlatka Balokovića na koncertu početkom 1970-ih godina (izvor: Zavod za kulturu i obrazovanje – Spomenica u povodu završetka gradnje, Zagreb)

Slika 5. Harmonikaški orkestar Glazbene škole Zlatka Balokovića pod vodstvom Zvonka Šiljca 1974. (izvor: Arhiv Glazbene škole Zlatka Balokovića).

Slika 6. Gostovanje učenika i nastavnika Glazbene škole Zlatka Balokovića u Parizu 1997. godine – dirigent Marjan Krajna (izvor: Arhiv Glazbene škole Zlatka Balokovića).

OBRAZOVANJE

bez roditelja i Fonda za pomoć nastradalim glazbenim školama i nastradaloj djeci u Domovinskom ratu , na koncertu u korist Zaklade Ana Rukavina te u okviru Adventa na Prekrižju kada je njihovim koncertima prisustvovala i bivša predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović. Vrlo značajan segment javne djelatnosti škole ostvaren je u okviru međunarodne kulturne suradnje, gostovanjima naših učenika u inozemstvu, kao i razmjenama s inozemnim glaz benim školama, glazbeno-obra zovnim institucijama i orkestrima. Jedno od prvih inozemnih gos tovanja bio je koncert u atriju Rumunjske opere u Bukureštu koji je organiziran u suradnji s bukureštanskom Glazbenom školom Dinu Lipatti u travnju 1996. godine. Uz solističke točke, na koncertu je nastupio i Harmonikaški orkestar pod vod stvom Marjana Krajne, a solistica na flauti bila je Martina Keletić. Učenici su ovu značajnu suradnju ostvarili zahvaljujući inicijativi ravnatelja Miroslava Staneka i nastavnika Marjana Krajne, Gheorgea Gere, Mirjane Mikulić i Marije Ivković koji su ih vodili u VećRumunjsku.naredne1997. godine ostva reno je i gostovanje učenika, nas tavnika i Harmonikaškog orkestara Glazbene škole Zlatka Balokovića pod vodstvom Marjana Krajne u dvorani UNESCO-a u Parizu, gdje su zahvaljujući podršci Hrvatske misije pri UNESCO-u i ondašnje hrvatske veleposlanice pri Vrlo segmentznačajanjavne školedjelatnostiostvarenjeuokviru međunarodne suradnje.kulturne

je ostvarena i s francus kim Glazbenim školama depart mana l’Aisne održavanjem uzvrat nih koncerata 2003. i 2004. pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, te temeljem odluke Francuske Vlade i na inicijativu dužnosnika Francuske Vlade za općinu Coucy-leChâteau departmana L’Aisne francuske pokrajine Pikardije, J. C. Dumonta. Međunarodna suradnja s glazbenim školama te kulturnim institucijama Slovenije i Austrije također je vrlo inten zivna, poglavito s Glazbenom školom Koper i Orkestrom učitelja harmonike Slovenije , a u 2013. držana su i dva koncertna gostovanja u Austriji i Hrvatskoj, u suorganizaciji s austrijskom glazbenom školom iz Gratweina. Međunarodna suradnja ost varena je i sa suradnicima s Dalekog istoka, pri čemu je potrebno istaknuti vrlo značajan posjet japanske profesorice Hideko Noda, s pedagoškoga fakulteta Nitobe Bunka College i Sveučilišta Jumonji u Tokyju, koja je kao gošća pročelnice Odjela za tamburu Svetlane Krajne upoznala naš tradicionalni žičani trzalački instrument tamburu (i njezine inačice poput bisernice, brača, čela, bugarije i berde), a imala je priliku poslušati muzici ranje mladih tamburaša učenika Glazbene škole Zlatka Balokovića. Naša škola kontinuiranu suradnju ostvaruje i s Nacionalnom zajed nicom Rusa Hrvatske, realizirajući koncerte ruske klasične glazbe, a intenzivna suradnja ostvarena je i s udrugom NKD Napredak Zagreb. U 2020. ostvareno je gos tovanje našeg učenika glasovira

Slika 7. Nastavnica Marija Ivković s učenikom harmonike (izvor: Arhiv Gl azbene škole Zlatka Balokovića). UNESCO-u Vesne Girardi Jurkić, svečanim koncertom obilježili Dan državnosti i petu obljetnicu primanja Republike Hrvatske u članstvo UNESCO-a. Tada su nas tupile solistice Ivana Glažar, Azra Medić, Sanja Butorac (učenice glasovira) i Martina Keletić (učenica flaute), te renomirani hrvatski umjetnici – sopranistica Lidija Horvat Dunjko, pijanistica Tamara Jurkić i pijanist Alberto SuradnjaFrka.

Slika 9. Orkestar Glazbene škole Zlatka Balokovića pod vodstvom nastavnika Damira Bužlete (izvor: Arhiv Glazbene škole Zlatka Balokovića).

Slika 8. Prva nagrada Harmonikaškom orkestru Glazbene škole Zlatka Balokovića pod vodstvom nastavnika Mirana Vaupotića u Grčkoj 2010. (izvor: Arhiv Glazbene škole Zlatka Balokovića).

OBRAZOVANJE

Leona Kormana iz klase nas tavnika Nenada Kačara u Erevanu (Armenija), gdje je održao kon certnu večer u okviru ciklusa kon cerata umjetničke organizacije Naregatsi Art Institute. Vrlo značajan dio međunarodne suradnje obuhvaćaju interna cionalna natjecanja na kojima naši učenici osvajaju zapažene nagrade, a nerijetko zahvaljujući uspjehu učenika priznanja dobivaju i njihovi nastavnici. Među najznačajnijim nagrad ama potrebno je istaknuti prve nagrade Harmonikaškog orkes tra 1995. i 1996. u Castelfidardu u Italiji, te 2010. u Grčkoj, kao i nagrade školskoga zbora na 25. Europees Muziekfestival Voor de Jeugd Neerpelt u Belgiji te brojne nagrade učenika tambure na Međunarodnom natjecanju tamburaša u Subotici. Učenici glasovira osvajaju nagrade na međunarodnim natjecanjima u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, Italiji, Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Španjolskoj i Ukrajini, a posebno ističemo nastupe nakon pobjeda na natjecan jima koji su svojevrsna nagrada; u Rahmanjinovljevoj dvorani u Moskvi 2015. (Roko Matijević), dvorani Berlinske filharmonije 2017. (Roko Matijević), Carnegie Hallu u New Yorku 2018. (Lucija i Roko Matijević), bečkomu Musikvereinu , londonskome Royal Albert Hallu i dr. Učenici i nastavnici ostalih odjela sudjel uju na mnogobrojnim natjecan jima diljem Europe te najčešće u zemljama regije, a naš mladi harmonikaš Marko Matić osvojio je i prve nagrade na natjecanju Australian international accor dion Championships u Sydneyju 2006. i 2007. godine. Marko Matić također je 2012. nastupio u polufinalu natjecanja Eurovizija mladih glazbenika u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, uz Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Mladena UčeniciTarbuka.Glazbene škole Zlatka Slika 10. Tamburaški ansambl pod ravnanjem nastavnice Svetlane Krajne na koncertu u Muzeju Mimara (izvor: Arhiv Glazbene škole Zlatka Balokovića).

Slika 11. Polaznici predškolskoga programa (generacija 1989./1990.) i nastavnica Marija Matanović (izvor: Arhiv Glazbene škole Zlatka Balokovića).

Slika 12. Učenici i nastavnici Glazbene škole Zlatka Balokovića s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović 2017. (izvor: Arhiv Glazbene škole Zlatka Balokovića).

Zagodine.vrijeme Drugoga svjetskog rata Baloković se posvetio humanitarnoj djelatnosti kao predsjednik Vijeća američkih Hrvata, a za svoj je društvenopolitički i humanitarni rad primio odlikovanja američkih i ondašnjih jugoslavenskih vlasti. U proljeće 1965. Baloković se uputio u Zagreb na proslavu sedamde setoga rođendana, a tada je, uz počasti i nagrade koje su mu bile namijenjene, trebao biti primljen i u članstvo HAZU. U tome ga je osujetila smrt koja ga je zatekla 29. ožujka 1965. u Veneciji. Prema željama Balokovića, njegova supruga prodala je vri jednu ostavštinu i osnovala fond za stipendiranje hrvatskih stude nata na Sveučilištu Harvard, a najvrjednija Balokovićeva violina – Guarnerijev „King“ – darovana je HAZU „u nadi da će njezin sjaj u srcu Zagreba potaknuti još veći procvat umjetnosti te produbiti i proširiti sva ona sjajna svojstva kojima je hrvatski narod tako bogato obdaren“. 1 1 Baloković 1968. – Predajni dokument sačuvan u Pravnoj službi HAZU, „File Baloković“.

Balokovića redovito sudjel uju na regionalnim i državnim, kao i domaćim međunarodnim natjecanjima, a vrlo zapažene uspjehe ostvarili su solisti i komorni ansambli te Tamburaški orkestar glazbene škole pod vodstvom nastavnice Svetlane Krajne, koji je 2000. osvojio zlatnu plaketu na 23. festivalu tamburaške glazbe u Osijeku , a 2003. gostovao u dvorani UNESCO-a u Parizu. Prve državne nagrade osvajao je i školski zbor 2006., 2007., 2009. i 2010. Glazbenagodine. škola Zlatka Balokovića sudjeluje i u manifestacijama koje promoviraju znanost surađujući s Udrugom Nikola Tesla – Genij za budućnost s kojom 2012. i 2020. realizira program pod nazivom Tesla & Friends , a 2019. naši učenici sudjeluju na 17. međunarodnoj izložbi inovacija Arca održanoj u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Doista je zahtjevno u ovakvom kraćem kronološkom prikazu pobrojati i zabilježiti sva značajna ostvarenja naših učenika i nas tavnika, a da se pritom netko ne osjeća zakinutim, jer mnogobro jni su uspjesi ostvareni u protek lih pedeset godina. Nadamo se da će tako biti i u razdoblju koje je pred nama!

Uz brojne koncerte u Zagrebu i diljem zemlje, Baloković je nastZLATKO BALOKOVIĆ (21. ožujka 1895.–29. ožujka 1965.)

Češkoj, Poljskoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, a 1924. nas tanio se u SAD-u te dvije godine kasnije oženio Amerikanku Joyce Borden. U nadolazećemu razdo blju nastupao je diljem SAD-a i u gotovo svim zemljama Europe, a 1931. uputio se na turneju po Australiji i Novom Zelandu te na put oko svijeta. Nastupao je s najznačajnijim svjetskim orkestrima i dirigentima poput Klemperera, Waltera, Sargenta, Schalka, Batona, Halvorsena, Kussewitzkog i dr. Svirao je i u dijelu komemorativnog programa posvećenog našem preminulom znanstveniku Nikoli Tesli 1943.

Jedan od naših najznačajnijih violinista, Zlatko Baloković, rođen je u Zagrebu, a prvu glaz benu naobrazbu stekao je u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda gdje je učio violinu u klasi Václava Humla, utemeljitelja Zagrebačke violinističke škole. Od 1911. studira violinu u klasi Otakara Ševčíka pri Majstorskoj školi Bečke muzičke akademije. Još za vrijeme studija ostvaruje afirmac iju na europskoj glazbenoj sceni, nastupivši 1912. s Moskovskom filharmonijom u Moskvi i 1913. s Berlinskom filharmonijom u Berlinu, zahvaljujući praizved bama vrlo zahtjevnih violinskih koncerata Ivana Kryžanovskog i Jana Václava Nováka. Po završetku Majstorske škole 1913. nagrađen je Austrijskom državnom nagradom i nakon toga započinje njegova intenzivna koncertna djelatnost.

Balokovića).ZlatkaškoleGlazbeneArhiv(izvor:BalokovićaZlatkakoncertacrkvenogvelikogaProgram13.Slika

Balokovića).ZlatkaškoleGlazbeneArhiv(izvor:godine1946.MačekaIveiBalokovićaZlatkakoncertaProgram14.Slika

Gotovo dvastoljeća Glazbeneškole u Varaždinu AUTOR: Karmen Antunović, mag. mus. GRAD U KOJEMU SE NJEGUJE KULTURA Grad Varaždin. Grad kulture, barokni grad. Brojni epiteti vežu se uz taj gospodski grad. Varaždin je, uz Zagreb, najznačajnije kulturno središte sjeverozapadne Hrvatske. Prema podacima iz 2011. godine ima otprilike 46 000 stanovnika. Povijest Varaždina, koja se počinje spominjati u

u srednjemu vijeku, bogata je brojnim povijesnim događajima koji su oblikovali njegovu današnju strukturu. Od činjenice da je bio kratko vrijeme i glavni grad Hrvatske kada je i doživio procvat, pa do razdoblja baroka od kada datiraju brojne crkve i građevine, na žalost do brojnih devastacija i požara zbog čega Varaždin više nije mogao nositi titulu glavnog grada. Varaždin se posebno ističe po rujanskoj svečanosti koja je posvećena klasičnoj baroknoj glazbi. Upravo te Varaždinske barokne večeri proslavile su 2020. godine 50-u obljetnicu. Naravno, zbog svih tih činjenica. Kakav bi to bio grad kulture, a da nema Glazbenu školu?

GRAD BOGATE PROŠLOSTI ŽELJAN PROFESIONALNIH GLAZBENIKA Glazbena škola u Varaždinu utemeljena je 1. siječnja 1828.godine u okviru tadašnjega Glazbenog društva te je stoga jedna od prvih javnih glaz benih škola u Hrvatskoj i jedna od najstarijih glaz benih škola u ovom dijelu Europe. Cilj osnutka škole bila je želja za školovanim glazbenicima iako je prvotna ideja bila škola za nadarenu djecu, koja nisu imali novčanih sredstava za školovanje. Tada je sveukupno radilo petero učitelja, a upisalo se 45 učenika. Prostor im je bio osiguran u prizem lju zgrade nekadašnjeg Isusovačkog kolegija, koja je bila dijelom uništena u požaru 1776.godine, ali tadašnje Muzičko društvo ga je renoviralo vlasti tim sredstvima. Do 1936. godine nekoliko se puta gasila zbog novčanih teškoća, no nakon 1936. godine na inicijativu Marije Šanjek, klaviristice i tada apsolventice zagrebačkog kozervatorija, Glazbena škola počinje ponovno djelovati i od tada pa sve do danas kontinuirano djeluje. Tada se počinje podučavati klavir, violina, pjevanje, solfeg gio, a uvodi se i glazbeni vrtić. Prvi ravnatelj bio je profesor Krešimir Filić uz pomoć još nekolicine profesora. Oni su oslanjajući se na svoju upornost i požrtvovnost, uspješno započeli s podučavanjem učenika uz jedan posuđeni pianino i nekoliko prostorija. Na početku je bilo svega tride setak učenika, ali s godinama broj je sve je više rastao. Od 1948. godine uvodi se i srednjoškolski program iako je to službeno zapisano u zapisniku školske godine 1952./53.. Broj učenika upisanih u

Glazbena škola u utemeljenaVaraždinuje 1. siječnja 1828. godine u tadašnjegaokviruGlazbenog društva te je stoga jedna od prvih javnih glazbenih škola u Hrvatskoj i jedna najstarijihod glazbenih škola u ovom dijelu Europe.

Glazbenoj školi je općina Varaždin dodijelila palaču Erdödy-Patačić na trajno korištenje koja je 2002. godine novoadaptirana. Do tada su uvjeti rada bili neprilagođeni. Nastava se održavala od 1985.godine u novosagrađenoj zgradi Glazbene škole koja je bila neodgovarajuća za njene potrebe. U toj zgradi započelo se s radom unatoč tome što nije imala uporabnu dozvolu te što zgrada nije bila dovršena.

Glazbena škola u Varaždinu privlači brojne učenike iz Varaždinske županije, susjednih joj županija, ali i država. Gotovo svakodnevno održavaju se brojne produkcije svih Odjela, redovito se održavaju Masterclassovi, a sama Škola domaćin je neko liko renomiranih državnih i međunarodnih natjecanja kao što su Competition Varaždin Woodwind & Brass, Accordionfest i Međunarodno natjecanje pijan ista Memorijal Jurica Murai i Murai Grand Prix. Redovito ost varuje brojne suradnje sa školama te gostovanja u Hrvatskoj i u ino zemstvu. Važna je i njezina uloga u kreiranju kulturnih te glazbenih događanja u Varaždinu. Također, svake godine ponajbolji učenici Glazbene škole u Varaždinu nas tupaju na Varaždinskim baroknim večerima te s Varaždinskim komornim orkestrom.

OD MALENIH GLAZBENIH SOBICA DO PALAČE OdERDÖDY-PATAČIĆ19.do21.stoljeća, tadašnjih pet predavača i otprilike 45 đaka, do današnje Glazbene škole u Varaždinu čiji je ravnatelj Davor Matačić, ona se pretvorila u „Glazbenog diva“ . Danas broji više od sto djelatnika i trenutno više od 800 učenika smještenih u 3200 m2 palaču ErdödyPatačić. U njoj se nalaze i dvije velike koncertne dvorane. Škola nudi 22 glazbenička zanimanja koja su raspoređena u neko liko odjela: klavirski, gudački, odjel gitare i tambure, odjel harmonike, orgulja i udaraljki, puhački odjel te teoretski odjel. Također, nudi predškolski odgoj, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanja. Glazbena škola u Varaždinu ima i svoje Područne odjele u Lepoglavi, Ivancu, Cestici i u Varaždinskim Toplicama. Uz individualnu nastavu, nudi mogućnost komornog muzici ranja, zborskog, orkestralnog i ostalih mješovitih sastava.

OBRAZOVANJE Glazbenu školu bio je toliko velik da su profesori iz instrumenata davali poduke učenicima u svojim domovima. Kasnije su se dodijel ile dodatne prostorije za rad, koje su znale biti neadekvatne i na različitim krajevima grada GodineVaraždina.1993.

VARAŽDONSKA ŽELJA ZA HARMONIKOM OD SAMIH PrviZAĆETAKAprofesori koji su davali „obuku“ iz harmonike bili su Vlado Jungman, a kasnije preuz ima Ivan Nosov i spominje se prvi puta 1946.godine. Školske godine 1953./54. osnovani su tečajevi za klavir i harmoniku, iako su ti tečajevi se ukinuli već 1954./55. Od 1961. godine učila se kao fakultativni ili izborni instrument koji je spadao u grupu „narod nih instrumenata“ gdje je ulazila zajedno s tamburom, a pohađali su učenici od trećega razreda. Odjel za harmoniku započeo je s radom 1963. godine, a do tada se (nažalost iako toga ima i danas) često podcjenjivala kao instrument. Ondašnji ravnatelj M. Zuber skrenuo je pažnju svom Nastavničkom zboru i ukazao na lijepe mogućnosti instrumenta te je novom reformom glazbenog školstva postala ravnopravni instrument s ostalim klasičnim instrumentima. Iste godine započeo je s radom predavač har monike Vilko Sedlar. Svoj procvat je doživio harmonikaški orkestar „Ivo Mikac“ 60-ih i 70-ih godina koji je 1964. godine nastupio na Susretu harmonikaških orkestara Hrvatske u Puli. Pod ravnanjem nastavnice Štefanije Tkalčec-Cikač, koja je podupirala i zahvaljujući njoj, školske godine 1970./71. godine harmonika je postala glavni predmet i u Srednjoj glazbenoj školi. Nastavnici su se konstantno usavršavali i sudjelovali na brojnim natjecanjima kao što su Susret harmonikaša u Puli, region alna i državna natjecanja gdje su osvajali 1., 2. i 3. nagrade. Prvi maturant bio je Slavko Magdić, koji je maturirao 1974. godine u klasi prof. Štefanije TkalčecCikač, a njegov prvi maturant bio je Željko Školić. U tom razdoblju, harmonika je bila jedna od naj popularnijih instrumenata koji su učenici upisivali. Prvi maturanti odlazili su i diplomirali u zem ljama bivšeg SSSR-a, u Moskvi, Kijevu, i Lavovu, a nekolicina u Puli kada se otvorio odjel har monike. Od maturanata koji su dalje nastavili studij harmonike, a i danas su renomirani profesori jesu Slavko Magdić, Davor Bobić, Dražen Košmerl, Senka BašekŠamec, Valentina Bašnec... Do danas je sveukupno maturiralo 65 Naravno,harmonikaša.zasve to su zaslužni i nastavnici. Među prvim nastavnic ima harmonike bili su Vilko Sedlar, Štefanija Tkalčec-Cikač, Vera Agnezović-Višošević, Nevenka Lukman, Marija Avar, Jadranka Čiček, Slavko Magdić... HARMONIKAŠKI KORACI GLAZBENOM ŠKOLOM U VARAŽDINU U 21. STOLJEĆU Godine 2013. harmonika se udružuje u jedan odjel zajedno s orguljama i udaraljkama, a kao Godine 1993. Glazbenoj školi je dodijelioVaraždinpalačuErdödy-Patačić na korištenje.trajno

Valentine Bašnec, Kristijana Potočnjaka, Branke Stanković te Karmen Antunović. Učenici har monike također su nastupali uz Varaždinski komorni orkestar. Zapažen je nastup Nikole Hrupeka (u klasi Saše Bastalca, danas stu denta na Akademiji za glasbo u Ljubljani), a najnovijeg datuma je nastup učenika Sandra Saulića koji ostvaruje i visoke nagrade na brojnim natjecanjima ( mentor Kristijan Potočnjak). Izvrsne rezul tate ostvaruje i učenik trećega razreda srednje glazbene škole Momčilo Laketa pod mentorst vom Karmen Antunović kao što su prve nagrade na Hrvatskom harmonikaškom natjecanju u Daruvaru, 60. Hrvatsko natjecanje učenika i studenata glazbe i plesa, Online muzičko natjecanje „Accordeus“, 2.Internacionalni festival muzike „Skala“. 2021. godine sudjelovao je na 71. Svjetskom trofeju harmonike kao i učenici 4. razreda srednje glaz bene škole Sven Tomašek i Josip Slijepčević koji također redovito odlaze na natjecanja i osvajaju visoke nagrade (mentor Karmen HarmonikaAntunović). kao instrument, koji se bori sa raznim predrasudama, dostupna je široj varaždinskoj publici. U to su se mogli uvjeriti svi, kada je Varaždin 2010. godine bio domaćin 63. Svjetskog kupa harmonikaša, uz glavnu organiza toricu Svjetskog harmonikaškog kupa u Varaždinu, Vjere Odak i suradnike Sašu Bastalca, Valentinu Bašnec, Kristijana Potočnjaka, Ljerku Pašalić te ondašnjeg ravnatelja Glazbene škole u Varaždinu Morena Vincekovića koji su pomogli u realizaciji nečeg takvog svjetski priznatog. Uživalo se uz najveće svjetske harmonikaške vir tuoze i to iz cijeloga svijeta: 29 zemalja, najpriznatiji mentori i stručni žiri kojega je činila krema harmonikaškog svijeta, boravila je nekoliko dana u Varaždinu, gdje su se mogli na svakom uglu čuti zvuci harmonike, a samo natjecanje održavalo se upravo u Glazbenoj školi i Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu.

fakultativni predmet pridodan im je čembalo. Pročelnica odjela je nastavnica orgulja Natalija Imbrišak. Na odjelu djeluju komorni harmonikaški sastavi i orkestar koji su osvajali brojne visoke nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima. Naravno, tu su i brojni učenici harmonike Osnovne i Srednje glazbene škole koji su osva jali i osvajaju tronove i visoke nagrade kao solisti na školskim, državnim te međunarodnim natjecanjima uz mentorstvo tadašnjeg profesora harmonike u školi Saše Bastalca te danas

Na važnost harmonike u Varaždinu upućuje i to da je na svečanom otvorenju palače Erdödy-Patačić (današnji prostor Glazbene škole ) nastupio tadašnji student, a danas nastavnik harmonike Kristijan Potočnjak. Harmonikaški orke star Glazbene škole u Varaždinu pod vodstvom Valentine Bašnec, kojega čine učenici od četvrtoga razreda Osnovne glazbene škole do četvrtoga razreda Srednje, sudjelovao je četiri godine uza stopno na HarmoniKA Fest u Karlovcu od 2016.godine. On je započeo upravo na važan datum za sve harmonikaše i ljubitelje harmonike- Svjetski dan harmon ike 6. svibnja. Predstavljali su se repertoarom koji je pisan origi nalno za harmonikaški orkestar i brojnim aranžmanima poznatih skladbi popularne i klasične glazbe. Ono što je zanimljivo za navedenu manifestaciju, okupili bi se svi harmonikaški orkestri na početku i na kraju manifestacije izvedbom M.A.Charpentiera: Te deum. Također, Harmonikaški (pod)odjel može se pohvaliti osnivanjem Accordionfesta, međuškolskog natjecanja učenika harmonike osnovnih glazbenih škola. U sklopu te manifestacije pozivani su uvijek brojni priznati pedagozi koji su održavali semin are i koncerte. Tijekom svih ovih godina gostovali su i održavali koncerte brojni harmonikaški solisti od kojeg posebno treba izdvojiti velikana Aleksandra Skljarova koji je održao koncert u sklopu Špancirfesta. Također, koncert Petera Soavea s kvarte tom Rucner kojega su održali u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu. Redovito su se održavali vrsni harmonikaški seminari čiji su predavači bili iz Hrvatske i inozemstva, a samo neki od njih Miljan Bjeletić, Borut Zagoranski i Zoran Rakić. Što se harmonikaške statis tike tiče, danas imamo upisanih 23 učenika u Osnovnoj školi u Varaždinu i 11 u Srednjoj školi. U područnim odjelima imamo upisano petero učenika u Lepoglavi, 23 učenika u Ivancu, i samo jesnoga učenika u Varaždinskim Toplicama. Također, harmonika se i dalje može upisati kao fakultativni predmet, a predaje ga Valentina Bašnec. Uz nju u Glazbenoj školi u Varaždinu i u Područnim odjelima harmon iku predaju nastavnici Kristijan Potočnjak, Branka Stanković i Karmen Antunović. Maturanti temeljnog predmeta harmonika zadnjih godina uglavnom odlaze na studij bliže Varaždinu kao što su Muzička akademija u Puli, Akademija za glasbo u Ljubljani, Muzička akademija univerziteta u Sarajevu. se s vremenom pretvorila u „glazbenog diva“- trenutno broji više od 100 djelatnika i više od 800 Erdödy-Patačić.3200smještenihučenikaum2palače

Škola

ZA KRAJ... Od hrvatskog tradicijskog instru menta (tamburica) do kraljice instrumenata orgulja, pa sve do poduke jazza. To je Glazbena škola u Varaždinu koja gradi sebe, raste, surađuje sa brojnim drugim ustanovama u Hrvatskoj i izvan nje. Domaćin je brojnih kulturnih događanja, koncerata, natjecanja i susreta. Odgojila je, podučila i naučila brojne harmonikaše koji danas djeluju u pedagoškom radu, ali i kao kon certisti diljem Hrvatskoj. Oni su ispisali brojne stranice povijesti ove Škole. Zasigurno će se i dalje pisati, svirati i nastaviti razvi jati naš instrument. Put harmon ike nastavlja se, i nadamo se da njezin put nikad neće niti stati. Kako u ovoj Glazbenoj školi, tako i u svijetu. •Literatura:Maričić, Nataša: Glazbena škola u Varaždinu: 170 godina djelovanja • Palčok, Zoran: Spomenica Muzičke Škole Varaždin OBRAZOVANJE

Španjolski izazov NOLA RADAKOVIĆ

RAZGOVARALA: Marija Plentaj Nola, za početak te molim da se ukratko predstaviš našim Jačitateljima.samNola

Radaković, imam 20 godina i trenutno sam na drugoj godini studija za harmoniku u San Sebastiánu u Španjolskoj. Dolazim iz Poreča gdje sam završila Osnovnu glazbenu školu Slavko Zlatić (današnje Umjetničke škole Poreč) u klasi profesorice Ane Šterpin Zagoranski i Marije Vukoje Plavčak. Srednju školu završila sam u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci, u klasi profesora Josipa Nemeta. Kako si počela svirati harmoniku? Bavi li se netko u tvojoj obitelji Kadglazbom?samimala 6 godina mama me odvela na koncert u Poreču koji se zvao Koncert sto harmonika Iduće godine u školu su nam došli profesori i učenici glazbene škole koji su svirali i pozvali nas da svi koji želimo nešto svirati ili nas jed nostavno zanima glazba, dođemo na upise u glazbenu školu. Došla sam kući i rekla mami da želim da me upiše u glazbenu školu. I tako sam krenula na početnički solfeggio gdje smo pjevali i učili note i u jednom trenutku došlo je vrijeme da izaberemo koji instru ment želimo svirati. S obzirom na to da je većina htjela svirati klavir, violinu ili gitaru, a ja sam uvijek voljela napraviti sve suprotno od drugih, a i htjela sam probati nešto potpuno drugačije, sjetila sam se koncerta na koji me mama odvela i odlučila se za harmon iku. U prvom trenutku mama mi je rekla: “Joj, Nola, kud baš harmon iku, pa to je teško! Uzmi klavir, onda ti i ja mogu malo pomoći ako nešto ne budeš znala.” Ali ja sam baš zapela za harmoniku i s 9 godina prvi put sam uzela har moniku u ruke. Inače u obitelji se nitko ne bavi glazbom, iako je mama u mojim godinama išla na privatne satove klavira i voljela je pjevati, ali jednostavno nije nas tavila u tom smjeru. Za mene su također u početku mislili da ću brzo odustati jer sam se uspješno bavila rukometom, ali očito je u jednom trenutku, ni sama ne znam kad, rukomet postao samo hobi, a harmonika ono bitno. I tako je zapravo sve počelo. Vidim da si bila jedna od rijetke djece koja na audiciji za upis u glazbenu školu točno znaju koji instrument žele svirati. U većini slučajeva se djeca povedu jedno za drugim ili izaberu upravo ta tri instrumenta koja si nabrojala, klavir, violinu ili gitaru, a sve zbog toga što su upravo ti instru menti najzastupljeniji u medijima. U kakvom sjećanju su ti najraniji sati harmonike? Što ti se najviše sviđalo? Jesi li voljela svirati har moniku kod kuće, nastupati, ići na Sjećamnatjecanja?sedasu mi najraniji sati harmonike bili zapravo uzbudljivi iako, naravno, na početku tek učimo kako držati instrument i kako proizvesti ton i to se možda čini dosadno. Ali, meni je to baš bilo zabavno jer bih se uvijek osjećala nekako važno čim bih naučila nešto novo i onda kad bih došla doma jedva bih čekala da pokažem roditeljima i bratu što sam ja to danas naučila pa bi se oni tome divili. No, mislim da je najveći razlog iz kojeg sam voljela te prve sate harmonike bio taj što je učiteljica znala na savršen način sve objasniti, uvijek bi me pohvalila i neke stvari koje su nam možda i bile “dosadnije” kao djeci, ona bi učinila zanim ljivima. Zato su mi ti najraniji sati ostali u jako lijepom sjećanju. Voljela sam svirati i kod kuće, pogotovo kad sam dobila svoju prvu harmoniku. Sjećam se da smo je odmah ponijeli kad smo išli kod prijatelja u Sloveniju da njima malo sviram, da vide što sam sve naučila. Tako bih se uvijek osjećala posebno, baš zato što sam bila jedina u obitelji koja je znala nešto svirati. Naravno, uskoro sam se počela radovati i nastupima i malo pomalo došlo je vrijeme i za moje prvo natjecanje. Bilo je to natjecanje za harmon iku u Daruvaru. Sjećam se da je moja mama zapravo bila u većoj panici nego ja. Brinulo ju je kako ću svirati pred svom tom pub likom i pred žirijem. Mislim da ja zapravo nisam ni bila potpuno svjesna da se natječem, više sam bila uzbuđena što sviram u dvorcu i sve mi je to nekako bilo pomalo nestvarno. To natjecanje je bilo Najraniji sati harmonike ostali su mi usjećanju.lijepom

STUDIJ U INOZEMSTVU moj prvi veliki uspjeh i onda sam stvarno shvatila da svi oni koji su me hvalili kako lijepo sviram nisu to govorili samo da bih se dobro osjećala, već je očito u tome bilo istine. Kasnije sam se od svih natjecanja uvijek najviše radovala Daruvaru, možda baš zbog tog prvog uspjeha, a možda samo zato što su mi roditelji iz okolice Daruvara pa bih se uvijek osjećala kao doma kad sviram ondje. Naravno bilo je tu još puno drugih natjecanja i kon cerata tijekom godina i sva su mi ostala u divnom sjećanju i to ne samo zbog lijepih rezultata, već zbog tih zajedničkih putovanja i druženja i te radosti koju smo svi osjećali kada bi bilo tko od nas postigao neki uspjeh. Samo iskustvo i uzajamna podrška koju smo pružali jedni drugima bilo nam je puno važnije od svega ostaloga. I to je ono najljepše što sam naučila u glazbenoj školi u Poreču i zbog čega sam voljela natjecanja i koncerte.

Nisam znala da imaš korijene u Daruvaru. Baš mi je drago to čuti! No, da se vratimo na tvoje školovanje – nakon završene osnovne škole, kako si se snašla u Rijeci? Jesi li tamo bila u učeničkom domu, je li ti je nedostajala obitelj ili si brzo našla nove prijatelje? Kako je srednja škola i tvoja sve veća zrelost utjecale na tvoje sviranje? Kad sam tek došla u Rijeku, bila sam u potpunom šoku. Općenito nisam nešto voljela promjene, a i u osnovnoj školi mi je bilo toliko lijepo da, osim što mi je sam odlazak teško pao, također sam samu sebe uvjerila da je nemoguće da mi u Rijeci bude lijepo kao u Poreču i samim time sam si stvorila još težu situaciju. Osim toga, baš u periodu kad sam započinjala školovanje u Rijeci, imala sam tešku obiteljsku situaciju te mi se pogoršalo i zdravstveno stanje što je dodatno utjecalo na moju prilagodbu novoj školi, novim ljudima i općenito novom životu u Rijeci. S 15 godina sam bila jako povučena osoba, a s obzirom na to da sam živjela u učeničkom domu, trebala sam upoznati hrpu novih cura i

Kasnije sam se od svih aradovalauvijeknatjecanjanajvišeDaruvaru,moždabašzbogtogprvoguspjeha,moždasamozatoštosumiroditeljiizokoliceDaruvarapabihseuvijekosjećalakaodoma.kadsviramondje.

S jednom sam takvom „svojom“ osobom dijelila i sobu te prve godine u domu. Mislim da nisam uopće bila svjesna koliko je dobrih stvari bilo u Rijeci – sjajni profesori, lijep dom, lijep grad, općenito odlična škola, djevojke u domu su bile odlične prema meni. Ali kao da sam tada bila u stanju vidjeti samo one loše strane odlaska u Rijeku kojih je u teoriji bilo puno manje nego dobrih. Što se tiče samog sviranja, s profesorom sam se odlično slagala i osim što je nastavio nadograđivati znanje koje sam stekla u Poreču, također je u potpunosti imao razumi jevanja i shvaćao je da sam u teškom periodu života. U te četiri godine izvukao je ono najbolje iz mene pa sam uz njegovu pomoć nastavila nizati uspjehe, ići na natjecanja i svirati na koncertima. Kako je vrijeme prolazilo, prilagođavala sam se školovanju u Rijeci iako mislim da sam se u potpunosti prilagodila tek pred kraj četvrte godine. Tek onda sam shvatila koliko sam ondje stekla i prijatelja i znanja i koliko je dobrih ljudi bilo oko mene, a ja to jednostavno dotad nisam vidjela. Danas mi je žao što nisam malo bolje iskoristila to vrijeme prove deno ondje, ali također smatram da zbog svoje zdravstvene situ acije dala sve od sebe u te četiri godine. Naravno da je loše zdrav lje utjecalo i na moje sviranje, ne toliko u smislu napretka koliko u smislu koncerata na kojima nisam mogla svirati i natjecanja na kojima nisam mogla nastupiti. Sve to dovodilo je ponekad i do toga da sam gubila motivaciju za sviranjem i osjećala bih grižnju savjesti radi toga. No, na kraju najviše pamtim onaj predivan osjećaj nakon koncerta mature koji je, iako u nešto drugačijim uvjetima zbog pandemije, za mene bio predivan i nakon njega sam shvatila koliko sam ustvari napredovala. Naravno, sav taj napredak i uspjesi u te četiri godine ne bi bili mogući da oko mene nije bilo toliko predivnih ljudi, pogotovo profesora i mojih kolega harmonikaša koji su mi bili najveća podrška. I najvažnije pitanje možda do sada – kako si došla do Španjolske? Iskreno, ne znam za puno harmonikaša koji su se odlučili otići u Španjolsku. Obično se studenti odlučuju za zemlje poput Njemačke, Slovenije, Danske, Finske… Baš iz tog razloga me zanima gdje si čula za tu Akademiju, kod kojeg si profesora i kakav je osjećaj bio odseliti se toliko daleko od Samo iskustvo i uzajamna podrška koju smo pružali jedni drugima bilo nam je puno važnije od svega ostaloga. I to je ono najljepše što sam naučila u školiglazbenojuPoreču.

naviknuti se na suživot s njima.

Uvijek sam se bojala što svi misle o meni i kako me doživljavaju i sve mi je to skupa bilo jako teško. Međutim, ono što mi je olakšalo cijelu situaciju jest to da nisam bila jedina iz porečke glazbene škole koja je otišla u Rijeku i puno mi je značilo što sam imala i neke poznate ljude oko sebe.

Ovdje dolaze studenti iz cijelog svijeta, a zadnjih godina ima i sve više Hrvata koji dolaze na Erasmus baš u San Sebastián. Sve u svemu, lijepo sam se snašla što se tiče društvenog života, ali na akademiji, nažalost, i dalje nisam. Ne želim reći da sam pogriješila što sam došla ovdje, jer da nisam, ne bih upoznala toliko novih i dobrih ljudi, stekla nova iskustva i, ono najvažnije, naučila se samostalnom životu.

Kadrezultati.sam

Na kraju sam ipak odlučila da ću dati Španjolskoj još jednu šansu i na jesen sam se vratila. Doista, ove godine je puno ljepše. Stan u kojem trenutno živim je predi van, našla sam dućan u kojemu mi hrana odgovara i, ono najbit nije, stekla sam divne prijatelje.

grad,učeničkiprofesori,sjajnilijepdom,lijepodličnaškola,odličnedjevojkeudomu.

kuće? Ispričaj mi neke svoje prve dojmove i dogodovštine. Prije odlaska u Španjolsku završavala sam pripremni seme star kod profesora Janne Rättyä na akademiji u Grazu. Tamo sam se zapravo i prijavila na prijemni ispit za studij. Međutim, kad se sve zatvorilo zbog pandemije, promijenili su se i datumi pri jemnih ispita. S obzirom na to da je prijemni bio pomaknut sa srpnja na rujan, uhvatila me mala panika što će se dogoditi ako ne upadnem na akademiju u Grazu. Iz tog razloga počela sam tražiti drugu opciju. Nisam imala puno vremena jer je već bio početak lipnja i na puno akademija je prošao rok za prijavu. Sjetila sam se Španjolske jer je moj sadašnji profesor Iñaki Alberdi prije neko liko godina dao Masterclass u sklopu ljetne škole u Puli i tada sam ga upoznala i imala dva sata s njim. Na stranici akademije vidjela sam da imam još dva do tri dana vremena za prijavu tako da sam se zapravo prijavila u zadnji tren i to bez puno razmišljanja. Nisam ništa očekivala, niti sam znala koliko nas je na prijemnom, zapravo nisam znala ni kad izlaze saznala da sam prim ljena na akademiju, bila sam u pozitivnom šoku. Nekako kao da nisam unaprijed bila svjesna da postoji mogućnost da budem primljena jer se sve tako brzo dogodilo da nisam ni stigla previše razmišljati. No, onda sam se dovela u situaciju da sam morala birati – ili ću prihvatiti mjesto u Španjolskoj ili ću ići na rizik i čekati prijemni u Grazu. Nisam imala puno vremena za razmisliti jer sam imala rok od par dana da prihvatim ili odbijem mjesto. Zapravo su me svi nag ovarali da odbijem i uvjeravali da ću sigurno upasti i na aka demiju u Grazu, međutim ja sam uvijek bila tvrdoglava i radila po svome, a i bojala sam se riski rati, tako da sam na kraju prih vatila studij u Španjolskoj. Tek onda sam postala svjesna da je to također bio rizik, jer nisam znala gdje idem, kako ću se tamo snaći i hoće li mi se svidjeti. Jedina je prednost bila što sam španjolski znala od ranije pa barem nisam imala jezičnu barijeru kad sam tek stigla u San Sebastián. Prva dva mjeseca mama je ostala sa mnom u Španjolskoj i bilo nam je jako teško. Nisam uspjela naći dobar stan, živjela sam u teškim uvjetima, hrana mi je bila puno drugačija nego u Hrvatskoj i nisam se mogla naviknuti. Pored svega toga, naravno, nedostajali su mi prijatelji i moja škola u Rijeci. Ali znala sam da ne smijem odus tati i da si moram dati vremena da se priviknem. Također, sustav školovanja je drugačiji, profesori nemaju baš puno razumijevanja i općenito akademija funkcionira na potpuno drukčiji način nego što smo mi naviknuli u Hrvatskoj. Zapravo, prva godina u San Sebastiánu za mene je možda bila i najteži period u životu i više puta sam htjela odustati. Razmišljala sam i o premještaju, ali to je bilo vrlo komplicirano.

Po čemu se sistem školovanja u Španjolskoj razlikuje od našega? Što je drugačije u odnosu na naše profesore i koje su razlike u funkcioniranju Akademije? Mislim da nisam bila svjesna koliko je dobrih stvari bilo u Rijeci –

Najveća razlika je što u Španjolskoj studij traje četiri godine, a master dvije. Znam da u Hrvatskoj studij traje tri godine, a vidjela sam da je tako i u dosta drugih europskih zemalja. To mi je zapravo čudno, jer, iako studij traje godinu dana više, imamo znatno više kolegija na jednoj godini nego što je to slučaj na drugim akademijama. Uvijek kad o tome pričam s prijateljicama, one mi kažu da im je to neobično jer nijedna od njih nema toliko kolegija kroz cijelu godinu. Ako i imaju puno kolegija, oni su raspoređeni u dva semestra. Također sam ove godine ispun javala zahtjev za Erasmus te sam imala priliku upoznati se s pro gramom za studij harmonike na drugim akademijama i primi jetila sam da se naš program znatno razlikuje. Velik broj pred meta zna predstavljati problem, jer se često nađem u situaciji da jednostavno nemam vremena za No,sviranje.jedna stvar koju smatram boljom u odnosu na druge aka demije je činjenica da funkcionira slično kao srednje škole, odnosno dok većina fakulteta ima završne ispite po završetku nastave, naši ispiti su dok nastava još traje i često se radi o manjim ispit ima kao što je slučaj u srednjim školama. Stoga, naše obaveze završavaju već krajem svibnja ili početkom lipnja te imamo više od tri mjeseca ljetnih praznika. S jedne strane je to dobro, ali s druge strane tijekom godine ima puno manje praznika, odnosno zimski i proljetni praznici su znatno kraći pa smo pred kraj godine najčešće svi već jako iscrpljeni. S druge strane, postoji i jedna velika mana, a koliko sam shvatila to nije slučaj samo na našoj akademiji već i na dosta drugih akademija u Španjolskoj, a to je važnost izostanaka. Tijekom godine dopušteno nam je izostati sa svakog predavanja do šest puta. Ukoliko izost anemo više, utoliko nemamo pravo položiti kolegij. Problem je što se izostanci pišu neovisno o razlogu. Dakle, ako imate koncert za vrijeme nekog predavanja, želite sudjelovati na nekom natjecanju pa ne možete biti prisutni nekoliko dana na nastavi ili ste jednostavno bolesni i niste u mogućnosti doći na predavanje, izostanak se piše. Praktički si ne smijete dozvoliti da ste često bolesni i ne možete sudjelovati na puno drugih aktivnosti ako želite položiti godinu. Meni se dogodila situacija ove zime da nisam mogla izaći iz Hrvatske jer je zakazao sistem te mi nisu mogli skinuti izolaciju i osim što se moglo dogoditi da iz tog razloga ne položim neke pred mete, također je sistem aka demije takav da dolasci na preda vanje čine većinu završne ocjene. Dakle, svakim izostankom završna ocjena je sve manja. Naravno, ima profesora koji donekle imaju razumijevanja, međutim to najčešće nije slučaj. Ono što mi je također iznimno čudno je to da raspored nije fiksan. U Hrvatskoj na početku godine dobiješ raspored sati i ako imaš sat iz harmonike primjerice ponedjeljkom, znači da to vrijedi za cijelu godinu. No, ovdje se raspored iz har monike radi svaki tjedan. Nekad imam sviranje ponedjeljkom, nekad srijedom, a nekad petkom. To predstavlja velik problem jer osim što nikad ne znaš kad imaš sat, zna se dogoditi da ti sat stave za vrijeme kad imaš neko drugo predavanje. Onda naravno moraš zvati sve žive i moliti ih da to promijene i to je dodatan stres. Ono što je najzanimljivije je da sve ovo što sam navela kao nešto što je za mene čudno i drugačije, Španjolcima je u pot punosti normalno.

Prva godina u San Sebastiánu za mene je možda bila i najteži period u životu i više puta sam htjela odustati. smopotpunofunkcioniraakademijaOpćenitonadrukčijinačinnegoštominaviknuliuHrvatskoj.

STUDIJ U INOZEMSTVU

tako da se ne želim razočarati čak i ako na kraju ne odem na razm jenu. Uostalom, ako i ne uspijem otići ove godine, nadam se da će biti još prilika. Draga Nola, vjerujem da ćeš biti primljena na razmjenu, a u svakom slučaju ti želim puno uspjeha! Vidim da si uporna i marljiva pa su i rezultati neizbježni. Puno ti hvala na razgovoru i nadam se da se da ćemo uskoro ponovno razgovarati.

Moram reći da me tvoj odgovor iznenadio… Dobro si rekla –ovo se doista razlikuje od našeg sustava i načina školovanja na Akademiji. Ustvari, ispada da je španjolski sistem školovanja dosta rigorozniji i naporniji, a posebno me čudi ovo što si rekla vezano uz dozvoljen broj izostanaka i slaganje novog rasporeda svaki tjedan. Malo mi je teže razumjeti zašto to tako rade. Osobno bi mi bilo logičnije da možete imati npr. najviše 6 neo pravdanih izostanaka, a koncert, natjecanje ili bolest bi bili oprav dani izostanci, za koje nikad ne možeš unaprijed znati koliko ćeš ih imati. Također, život u kojemu ne možeš ništa dalje od tjedan dana unaprijed isplanirati čini mi se malo Sljedećekaotičan.godine sam plani rala otići na Erasmus, iskreno ponajviše da se malo odmorim od Španjolske, ali i da upoznam nove ljude, vidim kako je na drugim akademijama i da doživim neko novo iskustvo. Prijavila sam se na dvije različite akademije, na aka demiju u Danskoj i na akademiju u Varšavi. Akademiju u Danskoj posjetila sam u studenom prošle godine i svidjelo mi se, a u Varšavi nisam nikad bila, ali sam čula od nekoliko ljudi da im se tamo svi djelo. Još nisam dobila odgovor, odnosno ne znam jesam li prim ljena na razmjenu na jednu od tih akademija. Nadam se, naravno, da ću bar od jedne dobiti poz itivan odgovor, iako vidim da zapravo i nije tako lako ostva riti Erasmus. Puno toga se mora nekako poklopiti da se uspije, tako da se ne želim razočarati čak i ako na kraju ne odem na razm jenu. Uostalom, ako i ne uspijem otići ove godine, nadam se da će biti još prilika.

Raspored nije fiksan i radi se svaki tjedan. Nekad imam satnekadnekadponedjeljkom,sviranjesrijedom,apetkom.Topredstavljavelikproblemjerosimštonikadneznaškadimašsat,znasedogoditidatistavezavrijemenekogdrugogpredavanja.

GLAZBA NIJE ELITNA STVAR. ONA SVIMA.GOVORI GEORGINA BOGNÁR

Koje su ti osobe u tom periodu bile od velike važnosti? Iz osnovne škole najviše pamtim onaj trenutak kad sam odlučila potpuno se posvetiti harmonici.

Najprije sam bila zainteresirana za gitaru, no na kraju sam ipak izabrala harmoniku. Dosta je na mene utjecalo to što su i moji prijatelji učili svirati harmoniku. Čega se posebno sjećaš iz svojega osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga obrazovanja?

Nisam bila baš zainteresirana za harmoniku sve do prvoga natjecanja u Kragujevcu kada sam bila 2. razred. Sjećam se da mi je to bilo prvo uzbudljivo iskustvo i prilika da otputujem na neko liko dana sa svojom tadašnjom nastavnicom. Tamo sam imala priliku prvi puta čuti harmoniku u drugačijem kontekstu. U trenutku kad sam čula starije harmonikaše kako sviraju, u sebi sam rekla da jednoga dana želim svirati upravo tako i da ću se od danas potpuno posvetiti harmonici. Tako je i bilo. Nakon prvog natjecanja počela sam više vremena provoditi s harmonikom što je dovelo do toga da je moja nastavnica shva tila da bi vrijedilo da se počnem malo ozbiljnije baviti time. Zbog toga su mi roditelji kupili moju prvu dugmetaru. I danas pamtim kako sam bila presretna zbog toga. Jako sam im zahvalna što su mi omogućili da krenem na taj glazbeni put koji, moram napo menuti, nije baš jeftin, ali se na kraju definitivno isplatio. Početak srednje škole nije mi bio baš lak jer sam iz mađarske sredine odlučila upisati srednju školu u Novom Sadu u glaz benoj školi Isidor Bajić. Na početku sam srpski jezik pričala rukama i nogama i trebalo mi je vremena da se naviknem i da se uklopim u društvo. Sjećam se da sam posvuda išla s rječnikom i stalno sam zvala roditelje da mi pomognu u prevođenju gradiva u školi ili u pisanju sastava iz srp skoga jezika. Zajedničkim smo snagama rješavali te izazove. Moja tadašnja profesorica har monike također je bila uvijek uz mene i brinula se o meni kao o svome djetetu. Bilo je puno suza na početku, no danas se s osmijehom na licu prisjećam tih vremena i sretna sam što sam otišla ondje. Tako sam uspjela Početak srednje škole nije mi bio baš lak jer sam iz mađarske uklopimsrpskiNaodlučilasredineupisatisrednjuškoluuNovomSadu.početkusamjezikpričalarukamainogamaitrebalomijevremenadasenaviknemidaseudruštvo.

RAZGOVARALA: Anamarija Nerad Georgina Bognár, rođena je u Senti (Vojvodina), a odrasla u mađarskom selu na sjeveru Vojvodine, Oromu. Ima 22 godine i treća je godina na pulskoj Muzičkoj akademiji kod mentora doc. art. Ivana Šverka. Reci nam kada i kako si se prvi put susrela s harmonikom? S harmonikom sam se prvi put susrela u vrtiću. Moja odgo jiteljica imala je jednu malu crvenu harmoniku na kojoj nam je uvijek svirala dječje pjesme. Često sam bila u blizini njene harmonike pa kad ona nije gledala, ja sam harmoniku dirala i pokušavala svirati, no nisam uspijevala dobiti nikakav ton. Tada još nisam znala da bih trebala povući mijeh da bi instru ment mogao proizvesti zvuk. Harmonika mi je tada bila jako zanimljiv instrument, međutim u to vrijeme crtanje mi je bilo zanimljivije. Vrlo rano se poka zalo da sam usmjerena prema umjetnosti. Iz tog razloga moji su me roditelji odlučili upisati u glazbenu školu u nadi da ću imati i glazbenog talenta. Kada su me upisivali, nije bilo puno izbora – samo su nastavnici harmonike i gitare dolazili iz grada preda vati u naše selo pa sam iz toga razloga imala mogućnost birati samo između ta dva instrumenta.

STUDIJ U INOZEMSTVU izaći iz svoje „komfort zone“ i dobila jednu ogromnu količinu znanja na glazbenom polju uz puno lijepih iskustava. Pored kvalitetnog rada s profesori com imala sam priliku svirati i u harmonikaškom orkestru AKUD Sonja Marinković. Uživala sam u svakom zajedničkom muziciranju i putovanju s tim orkestrom. Kako to da si odlučila doći studi rati u Pulu? Je li ti bilo teško odvojiti se od obitelji, prijatelja? Tijekom srednje škole dola zila sam svake godine u Pulu na Susrete harmonikaša. Odmah sam se zaljubila u grad i upoznala puno divnih ljudi. Na kraju su se stvari posložile tako da sam došla u Pulu studirati. Mislim da mi je bilo teže odvojiti se od svojih najbližih nakon osnovne škole jer ipak je to bio trenutak kad sam prvi puta otišla od doma živjeti u neki drugi grad, no tada smo se mogli puno više viđati. Život u Novom Sadu me je naučio da postanem samostalnija. To je razlog zašto moj drugi odlazak iz kuće za mene nije predstavljao tako velik problem kao onaj prvi. Naravno i dalje imam trenutke kad mi obitelj veoma nedostaje i kad poželim da su bar malo bliže, no s vremenom čovjek shvati da je sve to dio života i nauči se nositi s time. Koji su ti daljnji planovi s har monikom? Gdje se vidiš i što bi željela postići? Dok sam još na studiju, u nekoj bliskoj budućnosti, voljela bih iskoristiti mogućnost razmjene studenata. Pored toga nastojim što više nastupati, kako solo, tako i s komornom glazbom. O dalekoj budućnosti još ne mogu puno govoriti, to prepuštam životu. U ovom trenutku još nisam sigurna gdje se točno vidim, no jedino što znam je da želim i dalje raz vijati ono što sam započela jer glazba obuhvaća jedan jako širok spektar. Kada sam ušla u svijet glazbe i počela učiti o njoj, shva tila sam da ona ima puno više od onoga što sam mislila i da je to zapravo jako uzbudljivo. Sve bi to trebalo pripadati ne samo nama, glazbenicima, nego svima. Glazba nije elitna stvar koja zahtijeva ozbiljnu obuku ili koja je samo za odabrane. Glazba govori svima, a moj je cilj pokazati njenu ljepotu i stvoriti kanale za povezivanje glazbe sa svim ljudima. Što radiš kada ne sviraš harmon iku? Imaš li kakav hobi? Ima puno stvari koje me zan imaju, no nažalost ne stignem im se uvijek posvetiti, npr. jako mi je zanimljiva psihologija, često volim ujutro uz kavu ili prije spa vanja slušati razna predavanja na tu temu. Ponekad mi odgovara trčanje u prirodi ili vožnja bicik lom, što u zadnje vrijeme radim svakodnevno. Kad me uhvati inspi racija, bavim se ručnim radom –izradom veza na platnu. Znam da je pitanje bilo što radim kada ne sviram harmoniku, no ponekad sviram i u slobodno vrijeme, ali drugačiju vrstu glazbe od one kojom se profesionalno bavim. Volim proučavati tradicionalnu glazbu raznih naroda pa tako u slobodno vrijeme sviram u jednom etno orkestru u Pazinu gdje međusobno dijelimo razne tradicionalne melodije i zajedno muziciramo u opuštenoj atmos feri. Kao što sam već i spo menula, tijekom akadem ske godine ne stignem to sve raditi, nego uglavnom živim svoj „užurbani studentski život“. Jako volim druženja, a na Akademiji smo dosta međusobno povezani, tako da često provodim vrijeme s kolegicama i kolegama i izvan fakulteta. Isto tako, ima dana kada ne želim raditi ništa u slo bodno vrijeme osim ležanja na krevetu i slušanja glazbe ili gle danja serije uz čaj ili čašu vina –to su dani kada punim baterije za daljnji rad. Što bi željela poručiti mlađim harmonikašima? Imaš li kakav poseban savjet za njih? Sigurna sam da su svi imali fazu kada su se osjećali nesigurno i Glazba nije elitna stvar koja zahtijeva ozbiljnu obuku ili koja je samo za odabrane. Glazba govori svima, a moj je cilj pokazati njenu ljepotu i 46

STUDIJ U INOZEMSTVU i nisu imali motivacije za glazbu. To se najčešće javlja nakon osnovne i/ili srednje škole kada polako počnemo ići svojim putem i otkrivati sebe i svoj život. Mislim da su to najteži periodi za jednog mladog glazbenika jer u tim godinama počinjemo preispitivati sebe. Javljaju nam se razne misli u glavi, poput „Jesam li dovoljno dobar i talentiran za harmoniku? Je li to za mene? Imam osjećaj da su ostali bolji od mene. Nemam volju za vježbanjem, čini mi se da ne napredujem, možda je to znak da trebam odustati?!“ itd. Nije. To je znak da smo mi ljudi i da ponekad čak i oni najbolji imaju fazu kada bi najradije ostavili svoju harmoniku u koferu da se odmara tjednima. Svaki glazbe nik ima oscilacije u životu, pogo tovo mlađe generacije, no zato ne treba odustati kada počnemo sumnjati u sebe jer ipak su to samo osjećaji i misli koje često iskrivljuju našu stvarnu sliku o sebi Mislimsamima.dajejako

mladim harmonikašima je da budu ustrajni u sviranju na ovom instrumentu i da se ne uplaše izazova jer glazbeni put je jedan od najljepših i najzanimljivijih puteva u životu.

Istina je da taj proces dok se ne izađe na pozornicu ponekad bude dosta dug i naporan, međutim ipak je to samo glazba koja jedino ima smisla kada svaku frustrac iju stavimo sa strane i počnemo uživati u njoj. Ono što želim svim

važno da svi mladi koji se bave glazbom budu svjesni da je u redu ponekad osjećati se nesigurno. U redu je imati dane kada nam se ne vježba – bilo bi pomalo apsurdno da mi koji se od malih nogu bavimo glazbom i svakodnevno vježbamo satima, budemo stalno motivirani i bez prestanka gajimo istu količinu ljubavi prema svojim instrumen tima, zar ne? Svi mi imamo tre nutke kada se osjećamo prazno i kada ne vidimo smisao u onome što radimo. U svijetu glazbenika se to obično dogodi kada duže vrijeme sviramo samo za sebe, bez da smo izašli na pozornicu. Zato savjetujem da se mladi trude uhvatiti što više prilika za javno sviranje jer na koncu to i jest poanta sviranja na instrumentu –pokazati ljepotu glazbe ljudima.

Ono što želim svim jedanjerharmonikašimamladimjedabuduustrajniusviranjuidaseneuplašeizazovaglazbeniputjeodnajljepšihinajzanimljivijihputevauživotu.

Zabrinjavajuće je koliko to današnjoj djeci nedostaje jer su previše vezani ekrane i brza rješenja raznih zadaća.

HRVATSKA

Ono što bih istaknuo je da s učenicima pokušavam od glazbe napraviti ili pojedine slike, čime ih još više potičem na kreativnost i stvaralaštvo.

Imam sreću da s djecom uspijevam razviti dobar, prijateljski odnos je lakše pridobiti ih na rad i vježbanje.

JEUČENICIMAS RAZVITIVAŽNO PRIJATELJSKIIDOBAR ODNOS

stvaralaštvo.vježbanje.miučenicimapričuvišedanašnjojvezanizazadaća.

Igore, za ljude koji će čitati ovaj intervju, a ne poznaju te dovoljno, molim te da se predstaviš u nekoliko Zovemrečenica.se Igor Jugec, rođen sam u Zagrebu gdje sam završio osnovnu i srednju glazbenu školu u klasi prof. Marije Matanović, prof. Marjana Krajne te prof. Nikole Ščapeca.

IGOR Razgovarala:JUGECMarija Plentaj 51

Uvijek volim pitati ljude s kojima razg ovaram kako su se uopće odlučili za sviranje harmonike i pohađanje glaz bene škole. Pa, kako je to izgledalo kod tebe i kako su izgledale te prve Kaogodine?predškolac pohađao sam glaz beni vrtić u sklopu glazbene škole koji je vodila prof. Marija Matanović, moja učiteljica harmonike. Kada je došlo vrijeme za upis u glazbenu školu moj izbor bila je gitara, ali rečeno mi je da imam male prstiće i da bi bilo najbolje da sviram harmoniku. Vrlo brzo moj izbor postala je harmonika koju sam tada i upisao. Moja sjećanja iz osnovne škole su brojna, ali sve ih obilježava ljubav moje učiteljice prema instrumentu i glazbi koju je prenijela na mene. Odlučio si se na studiranje na današnjoj Muzičkoj akademiji u Puli. Koje uspomene nosiš od tamo? S obzirom na to da sam pohađao Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, glazbeni razred, studij na Muzičkoj akademiji u Puli bio je logičan slijed moga školovanja. Uspomene koje me vežu za studij prije svega su vezane za moju suprugu Mariju jer smo na studij stigli kao prijatelji i cimeri. U poseb nom sjećanju ostala su mi studijska putovanja, diplomski koncert te moj mentor Dražen Košmerl koji me cijelo vrijeme usmjeravao i vodio. Znam da imaš puno uspjeha sa svojim učenicima na raznim natjecanjima. Molim te da s nama podijeliš neko liko savjeta u vezi metoda kojima se koristiš u svome radu. Ne mogu reći da radim po nekoj posebnoj metodi, niti da sa svakim učenikom radim jednako. Pokušavam se prilagoditi svakom učeniku individ ualno te od svakoga izvući maksimum njegovih mogućnosti. Smatram da je najvažnije kod djece razviti naviku svakodnevnoga vježbanja jer to je prvi preduvjet za uspjeh. Imam sreću

uspijevamodnospa

Godine 2007. upisao sam Muzičku akademiju u Puli na kojoj sam 2012. diplomirao na Odjelu za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, u klasi profesora Dražena Košmerla. Kao student pete godine počeo sam raditi u Osnovnoj školi dr. Jure Turića u Gospiću. Neko vrijeme radio sam u Glazbenoj školi Pregrada, a od 2018. godine zaposlen sam u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici.

Uz pedagoški posao, bavim se i popravkom te štimanje harmonika.

Matanović,prof.učiteljice,Marijepremainstrumentuiglazbikojujeprenijelanamene.

Moram pohvaliti tvoj entuzijazam oko uprizorenja i izvedbe plesne suite Dugine boje . Kako si došao na tu ideju i kako su tekle probe? Pretpostavljam da je bilo iznimno naporno sve uskladiti. Dugine boje u mojem su radu s učenicima jedna od nezaobilaznih kompozicija. Svi učenici susretnu se sa spomenutom suitom, bilo da sviraju cijelu suitu ili pojedine stavke ili su samo slušali ostale učenike kako istu izvode. Razgovarajući sa Sašom Bastalcem, rekao mi je da je to napisao kao jedan moderni balet. Budući da je naša škola ujedno i plesna, tu se rodila ideja o velikom projektu koji bi spojio više odjela škole. Najveća poteškoća bila je skupiti toliko djece u isto vrijeme i na istom Morammjestu. zahvaliti svojoj supruzi koja je odradila najveći dio orga nizacije oko zajedničkih proba jer to nikako ne bih sam uspio. Još jedan izazov bio je taj što smo prije praizvedbe imali samo dvije zajedničke probe s plesačima jer nismo imali prostor gdje bi mogli svi zajedno odraditi probu. Kako si zadovoljan s praizved bom i bi li neke stvari postavio i odradio drugačije?

Praizvedbom sam jako zadovol jan jer mislim da smo uspjeli napraviti veliki posao u relativno kratkom vremenu, a najbolja stvar od svega je ta da su se djeca još više sprijateljila i da im je svima taj projekt ostao u jako lijepom sjećanju. Posebno ćemo pamtiti i putovanje u Pulu gdje smo izveli Dugine boje na otvorenju 42. međunarodnih susreta harmonikaša. Vezano za tvoj obiteljski život – u braku si s harmonikašicom Marijom Ostrugač Jugec s kojom i radiš u istoj školi. Koliko vam ta harmonikaška veza pomaže u radu sa svojim klasama? Dajete li si međusobne savjete, raspravljate li o nekim problemima vezanim uz pristup vježbanju, motivaciji ili posao ostavljate izvan kuće? 53

Moja sjećanja iz osnovne škole su brojna, ali sve ih obilježava ljubav moje

da s djecom uspijevam razviti dobar, prijateljski odnos pa mi je lakše pridobiti ih na rad i Onovježbanje.štobih istaknuo je da s učenicima pokušavam od glazbe napraviti priču ili pojedine slike, čime ih još više potičem na kreativnost i stvaralaštvo. Zabrinjavajuće je koliko to današnjoj djeci nedostaje jer su previše vezani za ekrane i brza rješenja raznih zadaća. Znam da se već neko vrijeme baviš štimanjem harmonika. Kako si se počeo baviti time? Je li to naporan posao, radiš li sve isključivo sam i oduzima li ti to oduzima puno vremena? Štimanje i popravak harmonika posao je koji me zanimao još kao studenta, a njime sam se ozbiljno počeo baviti 2016. godine kada sam završio školovanje u Italiji na “Accordion Craft Academy” koja se održava u tvornici Victoria. Posao je to koji me opušta i koji zaista volim raditi. Trenutno je naporno jer imam dvoje male djece kojoj je potrebna pažnja pa radim većinom po noći kada oni spavaju. Supruga Marija i ja radimo u istoj školi, ali u suprotnim turnusima kako bismo mogli uskladiti sve obaveze oko djece i obitelji. U slučajevima kada imam puno posla koji treba obaviti u kratkom vremenu, imam pomoć. Naime, Marijin otac, Danimir Ostrugač, moj punac i prijatelj, školovao se uz mene na „Accordion Craft Academy“, a budući da je stro jarske struke, sjajno se upotpun jujemo u poslu. No, on se radu u našoj radionici planira više pos vetiti tek kada ode u mirovinu.

Štimanje i popravak harmonika je posao koji me opušta i koji zaista volim raditi. Trenutno je naporno jer imam dvoje male djece kojoj je potrebna pažnja pa radim većinom po noći kada oni spavaju. Supruga Marija i ja radimo u istoj školi, ali u suprotnim turnusima kako bismo mogli uskladiti sve obaveze oko djece i obitelji.

HRVATSKA Tako je! Harmonika nas je spojila prije 15 godina i mislim da smo jedno drugome puno pomogli jer smo zapravo dosta različiti i sjajno se nado punjujemo. Ne ostavljamo posao izvan kuće jer oboje uživamo u tome, a mislimo i da djeca uče iz našega primjera. Ponekad danima ne razgovar amo o poslu, a ponekad su to sati koje provedemo u debatama o učenicima, programima, vježbanju, pristupu radu i slično. Razmjena iskustva i ideja puno nam pomaže u poslu i pristupu učenicima. Naravno da ponekad bude i neslaganja oko nekih odluka pa obično bude “rekla sam ti” verzija, ali sve je to dio našeg obiteljsko-poslovnoga odnosa koji zajednički gradimo i mislimo da nam zasad zaista dobro ide!

POSAOU SVIJET

Ne razmišljajući mnogo o tom koraku, više iz znatiželje, 1991. godine predala sam zamolbu za australsku vizu i dobila vizu sa stalnim mjestom boravka. Dala sam otkaz u školi u kojoj sam radila, obavijestila svu rodbinu i prijatelje da se selim i potpuno naivno i neupućeno krenula sam na put. Biljana Bastalec

TATJANA MARX Razgovarala:

VOLIM SVOJ POSAO I UŽIVAM U OVOMERADIMŠTO

Sjećam se da sam bila fascinirana dirigentima pa bih kao dijete stajala ispred televizora kada je bio neki prijenos orkestra s diri gentom i dirigirala bih s dirigen tom. Moja majka, koja je inače bila liječnica, uočila je moju naklonost prema glazbi i kada sam napunila 9 godina, upisala me u Muzičku školu Dr. Miloje Milojević u Kragujevcu.

U moje je vrijeme to bio uzrast kada su se djeca upisivala u glazbenu školu – od 3. razreda osnovne škole, tako da bi zajedno završili osnovnu školu i osnovnu glazbenu školu. Odsjek harmonike u kragujevačkoj glazbenoj školi bio je tada još u „povoju“, da tako kažem. Moj prvi nastavnik bio je profesor Bogoljub Dimić, inače nastavnik solfeggia jer je nastavnika har monike nedostajalo. Ono što je zanimljivo jest to da se tada harmonika svirala stojeći. Ipak, u mom 2. razredu niže glazbene škole počeli smo svirati sjedeći. U 3. razreda niže glazbene škole prešla sam u klasu profesorice Milice Lazarević koja je bila na samom početku karijere. Ja sam bila njezina prva učenica. U njezinoj sam klasi završila nižu glazbenu školu i postigla zapažene rezultate na Festivalu nižih muzičkih škola u Leskovcu (1. nagrada i 100 poena), Zaječaru te Republičkom takmičenju u Beogradu. Godine 1980. započela sam školovanje u srednjoj glazbenoj školi, također u Kragujevcu, u klasi Milana Tomića, brata profe sora Radomira Tomića. Sljedeće godine, 1981., profesor Radomir Tomić započeo je radni staž u Muzičkoj školi u Kragujevcu i ja sam bila raspoređena u njegovu klasu u prvoj generaciji njegovih Kaoučenika.srednjoškolka postigla sam značajne rezultate: - 1. mjesto na Republičkom takmičenju u Beogradu - 1. mjesto na Saveznom takmičenju u Beogradu - 1. mjesto na Festivalu harmonikaša u Puli gdje sam pred stavljala Jugoslaviju na Svjetskom trofeju u Karakasu (Venezuela) u seniorskoj konkurenciji. To je bilo jedno plodno sviračko razdoblje u kojem je harmonikaški odjel Muzičke škole u Kragujevcu dolaskom profesora Radomira Tomića doživio procvat. Gdje ste se sve školovali? Možete li usporediti glazbeno školstvo tada i danas? Po završetku srednje glaz bene škole 1983. godine otišla sam u tadašnji Sovjetski Savez na daljnje školovanja. Bila sam raspoređena u Kijev gdje sam započela redovni studij na tadašnjem Konzervatoriju Čajkovski, a sadašnjoj ukrajin skoj Nacionalnoj muzičkoj aka demiji, u klasi eminentnog pro fesora Vladimira Besfamiljnova. U Kijevu sam ostala 7 godina i tu sam završila i postdiplomski stuJoš u

ranom djetinjstvu pokaziv ala sam naklonost prema glazbi.

Kako je započeo vaš glazbeni Jošput?u

naklonostnaklonostpokazivaladjetinjstvuranomsampremaglazbi.Sjećamsedasambilafasciniranadirigentimapasamkaodijetestajalaispredtelevizoraidirigiralasdirigentom.Mojamajka,kojajeinačebilaliječnica,uočilajemojupremaglazbiikadasamnapunila9godina,upisalameuMuzičkuškolu. SVIJET58

dij u klasi istog profesora. Za vrijeme studija postigla sam sljedeće rezultate: - 3. mjesto na Međunarodnom natjecanju harmonikaša u Klingentalu (seniorska -konkurencija)2.mjestona Međunarodnom natjecanju harmonikaša – Svjetski kup u Trossingenu, Njemačka (seniorska konkurencija). I povijesno i činjenično, prva sam laureatkinja ova dva prestižna natjecanja u seniorskoj konkuren ciji s prostora bivše Jugoslavije. O ovom periodu moga umjetničkoga sazrijevanja i stvaranja piše i moj kolega Dragiša Milanović u svojoj knjizi “Najveći uspesi srpskih harmonikaša na svetskim takmičenjima (period od 1965. godine do 1990. godine)“. Kako to da ste otišli živjeti i raditi u PoAustraliju?završetku školovanja u Kijevu, u svojoj 25 godini, vratila sam se u Beograd i započela radni odnos u Muzičkoj školi u Pančevu. S obzirom na to da mi je tetka po majci, s kojom sam veoma bliska, već godinama živjela u Australiji sa svojom obitelji, pozvala me da emigriram u Australiju. Ne razmišljajući mnogo o tom koraku, više iz znatiželje, 1991. godine predala sam zamolbu za australsku vizu i dobila vizu sa stalnim mjestom boravka. Dala sam otkaz u školi u kojoj sam radila, obavijestila svu rodbinu i prijatelje da se selim i potpuno naivno i neupućeno krenula sam na put. Koliko su Australci drugačiji od Balkanaca? Ima li nešto na što se ni dan danas niste navikli? Australija je u svakom pogledu drugačija od europskih zemalja, prije svega kulturološki. Budući da su bijelci naselili kontinent prije nešto manje od 300 godina, ta činjenica svakako utječe na sve sfere života, pa i na umjetnost i obrazovanje. Ovo što ću sada iznijeti je moje viđenje života ovdje poslije tridesetak godina proživljenih na ovom kontinentu. Ovdje žive ljudi svih nacional nosti, svih vjeroispovijesti i svih rasa. Diskriminacija po bilo kojoj osnovi zakonom je zabranjena. Ovdje nema “gastarbajtera” jer smo svi, osim Aboridžina, “dođoši”. Svi donosimo sa sobom

SVIJET60

svoju kulturnu baštinu, svoje navike, svoja načela itd. Odnos prema obrazovanju drugačiji je nego na Balkanu. Moje iskustvo je da Australci, tj. Anglosaksonci, više odabiru sport, izlazak u prirodu ili odlazak na plaže pored oceana, nego na obrazovanje. Izuzetaka, naravno, ima. Moju školu, koju vodim ovdje već 30 godina, pohađaju uglavnom Azijati – Kinezi i Vijetnamci. Tu i tamo bude po neki bijelac, ali rijetko. Azijati se odnose prema obrazovanju s poštovanjem, ulažu mnogo u obrazovanje svoje djece pa tako i u njihovo glazbeno obra zovanje. Njihova djeca uče se dis ciplini od malih nogu, redovni su na satima i ne propuštaju nastavu. Roditelji im grade radne navike od ranoga djetinjstva. S njima je zadovoljstvo raditi jer roditelji uče djecu da cijene profesore i podržavaju moje pedagoške metode. Kod Anglosaksonaca je drugačije, pa i kod mnogih drugih bijelaca. Ja sam trenutno u situaciji da mogu birati učenike i uvijek prednost imaju Azijati, baš zbog tog svog odnosa prema radu i vježbanju. Ima stvari u životu na koje se ovdje nisam ni dan danas navikla, npr. mentalitet Anglosaksonaca. Kakav je bio status harmonike kada ste tek došli u Australiju? Status harmonike, kao i bilo kojeg drugog glazbenoga instrumenta, daleko je ispod europske razine. Kao što rekoh, Australija je zemlja biznisa i sporta. U umjetnost se na ovoj ‘srednjoj’ razini ne ulaže. Rijetko ćete vidjeti na televiziji prijenos nekog koncerta klasične glazbe. Koncerti u dobrim dvor anama su skup užitak i uglavnom su namijenjeni imućnima. Ja sam 1993. godine osnovala Udruženje harmonikaša Australije (Australian Accordion Teachers Association Inc) čija sam pred sjednica od samoga početka. Od tada pa do današnjega dana organiziramo međunarodno natjecanje harmonikaša –Australian International Accordion Championships and ToFestival.jezapravo natjecanje fes tivalskog tipa. Naime, svatko je dobrodošao i svatko se vrati kući s nekom nagradom. Cilj nam je popularizacija instru menta i stvaranje platforme za mlade ljude koji žele svirati har moniku. Smatramo da ozbiljnih harmonikaških natjecanja ima u Europi na svakom koraku, a mi smo ipak zemlja gdje se glazbom malo tko bavi profesion alno. Naše natjecanje i festival atraktivni su zemljama Južnog Pacifika, Kinezima. Uostalom, mi smo Europljanima egzotična des tinacija. Svi koji su tijekom ovih skoro 30 godina došli na naše natjecanje, vratili su se kući zado voljni i zahvalni za jedno takvo

Višeiskustvo.informacija o našem natjecanju i festivalu možete pronaći na našoj internetskoj stranici www.aata.org.au.

Odnos prema obrazovanju drugačiji je nego na Balkanu. Moje iskustvo je da Australci, tj. Anglosaksonci, više odabiru sport, izlazak u prirodu ili odlazak na plaže pored oceana, nego obrazovanje.na Kakav je sustav glazbenog školovanja u ZanimljivoAustraliji? je da u Australiji, kao i u drugim zemljama Novog svijeta ne postoje državne glazbene škole. Glazbeno je obrazovanje isključivo privatno. Država ima organizirani ispitni sustav, nešto slično izvanrednim ispitima u našim glaz benim školama. Država je dala plan i program ispita, što se mora položiti u kojem razredu i u organizaciji Australian Music Examination Boarda kandidati polažu ispite. Razredi su od 1. do 8. pa postoje dvije vrste diploma poslije ispita – Associate Diploma i Licentiate Diploma. Postoji jedna srednja glazbena škola u Sydneyu, ali drugačijeg profila nego kod nas – ovdje tu školu mogu polaziti i učenici koji se neće baviti glazbom. Pišu li suvremeni australski kompozitori 61

– Kinezi i Vijetnamci. Tu i tamo bude po neki bijelac, ali rijetko. Azijati se odnose prema obrazovanju s poštovanjem, ulažu mnogo u obrazovanje svoje djece pa tako i u njihovo djecaobrazovanje.glazbenoNjihovaučesedisciplini

od malih nogu, redovni su na satima i ne propuštaju nastavu. Roditelji im grade radne navike od ranoga djetinjstva. S njima je zadovoljstvo raditi jer roditelji uče djecu da cijene profesore. za harmoniku? Možete li izdvojiti neke? Koliko je meni poznato, ovdje nema kompozitora za Čimeharmoniku.sebavite i jeste li koncertno aktivni? Kako izgleda jedan vaš radni dan? Bavim se isključivo pedagogijom i sviram u JAGA bendu. JAGA bend čini pet glazbenica iz različitih zemalja, a sviramo ukrajinsku narodnu glazbu jer nam je voditeljica Ukrajinka, ona je i osnovala bend. Gospođa koja svira cimbale je iz Bjelorusije, ja sam iz Srbije, flautistica je porijeklom Litvanka, violin istica je Ukrajinka, a kontrabasistica je Australka. Sviranje u ovom bendu mi je poput opuštanja, nije zahtjevno i uvijek je zabavno. Budući da djeca ovdje idu u školu samo prijepodne, moja nastava počinje od 15 sati i traje do 21 ili 22, kako koji dan. Subotom držim nastavu od 8 ujutru do 17 sati. Imam mnogo posla jer držim i nastavu klavira Volim svoj posao, uživam u ovome što radim, u kontaktu s djecom i mladim ljudima.

SVIJET62

Moju školu, koju vodim ovdje već 30 godina, pohađaju uglavnom Azijati

TREBASTVARIDOBREZA NENIŠTAIVREMENA SEBEODSAMODOLAZI MLADI I USPJEŠNI BORNA Razgovarao:ŠESTAKIvan Golub 64

Kako je počelo tvoje glazbeno Mojeobrazovanje?glazbeno obrazovanje započelo je 2010. godine u Osnovnoj školi Novi Marof –osnovno glazbeno obrazovanje. Upisao sam predškolski razred gdje su nas učili osnove glazbe i sviranje blokflaute. Tada sam prvi put naučio crtati violinski ključ i znam da mi je trebalo dosta vremena da shvatim svaki potez, dok sam note i njihovo trajanje shvatio odmah. Sviranje blokflaute istomi je uvelike pomoglo s razvo jem sluha. Je li harmonika bila tvoj prvi izbor ili si želio svirati nešto drugo?

Imaš li dovoljno slobodnog vremena za druge stvari koje te zanimaju?

Harmonika je bila moja ljubav na prvi pogled, a nedavno me počelomasterstudiju,produciranjezanimatiglazbe,radumiksiglazbe.

Isprva me oduvijek jako zanimao klarinet, a zatim udaraljke. Klarinet mi je bio prvi izbor, fascinirao me zbog boje i tona, a udaraljke zbog same raznovrsnosti instru menata koji se uče svirati kada si udaraljkaš. No sve se to promije nilo kada sam prije upisa u glaz benu školu sa svojim roditeljima bio na jednoj zabavi na kojoj je svirao harmonikaš i jednostavno je to bila ljubav na prvi pogled. Došao sam na upise, trebali smo ispunjavati papire i upisati odabir instrumenta koji bismo htjeli svirati i moja mama je skoro automatski već upisala klarinet jer udaraljki nije bilo u toj glazbenoj školi, ali ja sam u zadnji trenutak rekao da želim svirati harmoniku te sam izn enadio sve tamo prisutne. Sada kada gledam na tu situaciju, svoj izbor ne bih promijenio ni za što. Reci nam malo više o sebi, svojim hobijima, interesima. U slobodno vrijeme volim učiti svirati nove instrumente ili samo istraživati o pojedinim instrumen tima koji mi se čine zanimljivim. Nedavno me počelo zanimati pro duciranje glazbe i rad u studiju, miks i master glazbe i slično. Od drugih instrumenata jako volim svirati bas gitaru, a inače izađem s prijateljima van na piće, u šetnju, u teretanu ili što već. Također, često se znam naći s kolegama pa samo sviramo i uživamo. Imam i psa pa kad se trebam ‘’odmaknuti od svijeta’’ odemo u šetnju. Jako volim životinje i život bez psa mi je nezamisliv i prazan. Mislim da svatko treba nekog dlakavog pri jatelja jer oni ponekad razumiju više nego ljudi.

Sve ovisi u kojem se periodu godine nalazimo. Trenutno je kraj školske godine i slobodnog je vremena sve manje i manje zbog natjecanja, ispita u školi, pri prema za akademiju te državnih matura. No, čak i u svemu tome uvijek se može i stigne naći vremena za ostale stvari, ali još uvijek se moraju znati koje stvari su prioritetne u kojem trenutku. Uzmeš li nekada pauzu od glazbe/ harmonike i na koji način? Kad malo bolje razmislim zapravo sam uvijek u glazbi, bilo to samo slušanjem glazbe, sviranjem drugih instrumenata, sviranjem s prijateljima, razmišljanje o glazbi, itd., no sve to ima svoju drugačiju ulogu koja mi može koristiti kao pauza od ‘’službenog’’ svijeta glazbe. Kako puniš baterije za nove Jednostavnouspjehe? uzmem mali predah i razbistrim glavu. Svakome je to potrebno i nitko ne može raditi 24/7 u svom punom potencijalu. Kad bi to tako mogli, naprosto ne bi bili ljudi nego strojevi, ali zato čovjek mora dobro pozna vati sebe i svoje granice. Ima li u tvojoj obitelji još Uglazbenika?mojojobitelji prije mene nitko nije bio glazbenik. Jedino sam čuo priče da je moj pradjed jako volio glazbu i uživao u njoj pa, tko zna, možda sam to naslije dio od njega. Svakako se nadam da će buduće generacije u mojoj obitelji uzeti neki od instrume nata u ruke i uživati u glazbi i Nadam da će buduće generacije u mojoj obitelji uzeti neki instrumenataod u ruke i uživati u glazbi i voljeti je koliko i ja, a da ću im ja bar na neko vrijeme moći biti netko na koga se ugledaju.

voljeti je koliko i ja, a da ću im ja bar na neko vrijeme moći biti netko na koga se ugledaju. Na koje nastupe i natjecanja si Svakakonajponosniji?bih istaknuo nastupe u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski i Hrvatskom glazbenom zavodu te prošlogodišnje natjecanje u Daruvaru koje sam i osvojio, ali isto tako i natjecanje iz solfeggia na kojem sam dobio 100 bodova. Iako, ponosan sam na svaki nastup na kojem sam bolji nego što sam bio na prošlom i koji me gradi kao glazbenika. Ima li kakvih zanimljivih aneg dota s istih? Jedne godine krenuo sam s majkom prema Daruvaru na natjecanje i na pola puta shvatili smo da smo zaboravili harmon iku staviti u auto jer sam taman prije vježbao . Mislim da u životu nisam toliko žurio po nešto. Na svu sreću, moja kategorija je bila rano ujutro sljedeći dan, čega smo se također sjetili na pola puta na povratku pa smo shvatili da ne trebamo toliko žuriti. Imaš li želju ostati u Hrvatskoj ili ćeš daljnje obrazovanje nastav iti negdje u inozemstvu? Zašto? Volio bih svoje obrazovanje nastaviti u inozemstvu zbog drugačijih načina rada, novih poznanstava, a primarno radi novih iskustva koje takve mogućnosti ostvaruju. Vrlo pri mamljivo mi zvuči i Erasmus projekt u kojem bih definitivno volio sudjelovati te iskusiti rad

Jedne natjecanjemajkomkrenuogodinesamspremaDaruvarunainapolaputashvatilismodasmozaboraviliharmonikustavitiuautojersamtamanprijevježbao.Mislimdauživotunisamtolikožurioponešto. 67

Imam i psa pa kad se volimusvijeta’’‘’odmaknutitrebamododemošetnju.Jakoživotinje i život bez psa mi je nezamisliv i prazan. Mislim da svatko treba nekog dlakavog prijatelja jer oni ljudi.razumijuponekadvišenego

Zahvalan sam svojim naposljetkumeneprošliostalekolegama.roditeljima,profesoruiSamapomisaonavrijeme,živceistvarikojesusvioviljudisamodabiučiniliboljimglazbenikom,aiboljimčovjekom,mijefascinantnairazinazahvalnostikojuimampremasvimanemožeseopisatiriječimaidjelima. 70

Maja Talajić, prof. mentor, GŠ Zlatka Balokovića, Zagreb Sažetak: Mnogo je razloga koji utječu na djecu i mlade i na razinu njihove uspješnosti u onome što stvaraju. Kroz određene čimbenike utječemo na povoljno djelovanje glazbenog obrazovanja i moti viranost učenika. U želji za osobnim postignućem, kako učenika tako i njihovih nastavnika, važno je prepoznati različite čimbenike kao sredstva kojima raspolažemo te njihovu konkretnu i jasnu primjenu u procesu učenja i usmjeravanju aktivnosti. Ključne riječi: uspjeh, glazbeno obrazovanje, moti vacija, osobni ciljevi, mjerila vrijednosti, osobine, sposobnosti ličnosti Okruženi smo uspješnim ljudima... Vidimo njihov trud, njihova postignuća i rezultate. Postoje oni koji bi to htjeli biti... i postoje oni kojima nije važno hoće li biti uspješni ili ne; njih uspjeh s razlogom zaobilazi. Ne postoji, niti će ikada post ojati jedinstvena formula za uspjeh, zato što je put do uspjeha individualan i za svakoga drugačiji. Pojam uspjeha za svakog od nas predstavlja nešto drugo, ali ipak postoji opća definicija istoga. Moja definicija uspjeha je stanje u kojem živite svoje osobne vrijednosti, ističete se više od drugih u određenome segmentu posla, a pritom ostvar ujete rezultate i postižete ciljeve. Ciljevi koje smo si postavili mogu biti materijalne, emotivne ili poslovne prirode. Na temelju svojih potreba i želja stvaramo viziju, stalnom usredotočenošću i ustrajnošću svjedočimo njezinu razvoju i rastu, a potom i realiziramo. Uspjeh nikada ne dolazi slučajno Uspješni ljudi nisu samo kreativni, pametni i poduzetni pojedinci, to su oni koji puno rade, oni koji su dovoljno hrabri i koji su odlučili raditi ono što vole pa svojom predanošću, upornošću i marljivošću postižu javno priznanje, slavu ili bogat stvo. Snaga uspjeha ne leži samo u znanju. Znanje je imanje, ali samo imanje ne donosi uspjeh. Vještine pomažu, ali određene vrline su te koje osiguravaju trajan uspjeh! Na putu do uspjeha može stajati puno barijera, važno je prepoznati koje su naše i naći način kako bismo ih zaobišli. Za uspjeh je potrebno puno truda i rada, ali je isto važno da se na putu do uspjeha osjećamo sretno, ispunjeno, inspirirano i mirno. Vrijednost uspjeha u životu je u velikim naporima, u volji za prevladavanjem pre preka, u svijesti o vlastitim sposobnostima i u želji da uvijek budemo bolji i da napredujemo.... Iz iskustva znamo da se uspjeh ne postiže samo uz

Slika 1 - „Moć uma” George Bernard Shaw, preuzeto s www.reklisu.rs Čimbenici uspješnosti u glazbenome obrazovanju

STRUKA

pomoć formalnog obrazovanja, veza, dobre volje i pozitivnog razmišljanja, kako to mnogi misle. Uz znanje, u igri je i još nekoliko faktora koje nazi vamo temeljna načela uspjeha: • svrha • želja • veza s izvorom energije • vrline • vještine • navike • poduzimanje • neuspjesi, padovi i pogreške Svrha Za dugotrajan uspjeh potrebno je spoznati koji su smisao i svrha našega djelovanja. To će nas spriječiti u poduzimanju onih pothvata koji nisu za nas. Ujedno će nas usmjeriti k svemu onome u čemu možemo lako postići uspjeh, uzimajući u obzir što nam leži u prirodi i što je u skladu s našom životnom svrhom. Želja Uspjeh ne postižemo bez želje za postignućem. O njoj sve ovisi. Ona je pokretač i motor za ostva renje uspjeha. Ona sama neće donijeti uspjeh, ali bez nje nema značajnih pomaka u životu. Veza s izvorom energije Da bismo uspjeli u životu, najvažnije što trebamo činiti jest biti ono što jesmo. Slijediti vlastitu prirodu i djelovati u skladu s njom.

JE MOGUĆ SVIMA POD UVJETOM DA SE DRŽIMO TEMELJNIH NAČELA USPJEHA KOJA UKLJUČUJU ODREĐENE VRLINE I VJEŠTINE. PREDUVJET SU ZA TRAJNI USPJEH LJUBAV I STRAST PREMA ONOME U ČEMU ŽELIMO USPJETI.” 1 Motivirani za uspjeh U glazbenom su obrazovanju osnovni uvjet za uspješnost glazbene sposobnosti pojedinca kao temelj za učinkovitost u obavljanju različitih glaz benih aktivnosti, izvođačkih vještina i razvoj kom petentnosti. Razvoj glazbene uspješnosti odvija se putem interakcije brojnih čimbenika, među kojima su motivacija, samoučinkovitost, osobine ličnosti i nadarenost. Jedna od najvažnijih komponenti, koja djeluje na ishode učenja i uspjeha, svakako je motivacija. Ona nije povezana samo sa školskim uspjehom već i s pozitivnim stavovima prema školi i Učeniciučenju.koji su motivirani naučiti nešto što će im koristiti u daljnjem životu upotrebljavaju više kog nitivne procese te usvajaju više gradiva od manje motiviranih učenika. Proces učenja ne traje samo u 1 Talidari: „Uspjeh” (preuzeto s www.zivotna-škola.eu)

Vještine Nužne su nam različite vještine, ovisno o tome u čemu želimo uspjeti. Neke vještine ipak trebaju biti naglašene za određen poziv ili na određenome području.

Navike Navike su rutinske radnje i oblici ponašanja koje su automatizirane i koje obavljamo po nekoj nužnosti i često bez aktivnog sudjelovanja naše svijesti.

Neuspjeh Neuspjeh je preduvjet za uspjeh. Svaki neuspjeh i pogreška može poslužiti kao odskočna daska za još veći uspjeh kasnije. Uspjeh je serija neuspjeha sa sretnim završetkom.

Da bismo povećali učinkovitost i postizali ciljeve, važno je usvajanje produktivnih navika.

Vrline Na putu do uspjeha najviše nas mogu spriječiti vlas tite slabosti i mane, a njima se najlakše možemo oduprijeti vrlinama koje su u nama ukorijenjene, na koje ukazuju naše karakterne osobine, dakle vrline koje posjedujemo.

Poduzimanje Djelovanje je ključno i bez njega nema uspjeha. Uza sve znanje, vrline i vještine, ako ne djelujemo u skladu s njima i našim ciljevima, uspjeh će nas “USPJEHzaobići.

Svaka prava motivacija nastaje dobro osmišljenim planom i metodom rada nastavnika u svrhu Slika 2 – Thomas Edison, citati i izreke o poslu i radu, preuzeto s www.najboljicitati.com

VANJSKA MOTIVACIJA / EKSTRINZIČNA - u kojoj učenik uči ili vježba jer ga netko prisiljava na to pa će posljedično biti nagrađen ili će izbjeći neku kaznu. To je motivacija koja nastaje izvan pojedinca, u kojoj ne postoji unutarnja želja za učenjem i razvijanjem novih vještina. Mi, učitelji, na razvoj motivacije kod učenika utječemo na razne načine; ocjenjivanjem, kvalite tom nastave, stalnim poticanjem na rad, kvalitet nim odnosom s učenikom, stvaranjem ugodnog ozračja u učionici. Jačina, odnosno intenzitet moti vacije, dolazi iz osobne percepcije samoga motiva. Što nam je želja za postizanjem određenog cilja veća i jača, time nam snaga i veličina potreba, odnosno motiva, raste. Naravno da nam je važno i da područje interesa kojim smo zaokupljeni u svrhu postizanja cilja, odnosno uspjeha, mora odgovarati našem osobnom zanimanju. Sredstva motivacije Sredstva koja koristimo u nastavi, u kontekstu same motivacije, mnogobrojna su. Prilagođavamo se svakome učeniku i razrađujemo razne taktike u svrhu poticanja na rad i napredak. U tome nam pomažu aktivatori i motivatori Među aktivatore ubrajamo: ocjene, pohvale, nagrade, kritike, natjecanja, poklone, nastupe i kazne. Ovi aktivatori se predstavljaju kao vanjski poticaji. Kao motivatore prepoznajemo: prošle uspjehe, zanimljiv repertoar, entuzijazam učitelja, povratne informacije upućene učeniku, ciljeve poticajnog karaktera, aktivno sudjelovanje učenika u procesu učenja i među najvažnijima, podršku roditelja. Ako nastavnik jasno razlikuje aktivatore od motiva tora, to mu može pomoći u uspješnoj razradi moti vacijske taktike. Aktivatori se oslanjaju na vanjsku intervenciju gdje učitelj svojim nastojanjima potiče učenika na vježbu i suradnju. Motivatorima učenik teži k učenju i radu, uz prisutnost kontinu iranosti u radu te interesa za nastavnu jedinicu koja se obrađuje. Motivatori pridonose učenikovoj želji za vježbom ili učenjem. Zahvaljujući njima, učenik želi raditi ono što se od njega i očekuje.

STRUKA razdoblju školovanja i edukacije; to je samo vrijeme najintenzivnijeg učenja. Učenje traje tijekom cijelog života, u kojem nailazimo na situacije za koje nemamo prilagođene reakcije pa obavljamo aktivnost učenja mijenjajući sebe i svoju okolinu. Pojam motivacije je apstraktna kategorija kojom možemo objasniti pojedinačne aspekte ljudskog ponašanja i aktivnosti.

Kako nam i sama riječ motivacija (lat. movere ) ukazuje na kretanje, tako je i definicija pojma povezana s unutarnjom pokretačkom snagom i željom koja pokreće čovjeka na aktivnost i koja ga usmjerava na ostvarenje određenog cilja, uz spremnost na ulaganje napora za postizanje cilja. Srodni pojmovi koji najbolje objašnjavaju fenomen motivacije su: nagon, impuls, potreba, težnja, želja, interes, cilj te emocija. Kako se velik dio glazbenoga uspjeha postiže motivacijom, obično se razlikuju: UNUTARNJA MOTIVACIJA / INTRINZIČNA - u kojoj je učenik gladan znanja, želi učiti, vježbati, i to radi zato što ga ispunjava i raduje. Učenik s razvi jenom unutarnjom motivacijom ima radnu energ iju, velik interes, marljiv je, uporan i predan radu.

S nemotiviranom djecom je znatno složenije jer takva djeca pružaju otpor, u procesu učenja ulažu minimalan trud uza sva naša nastojanja i usmjera vanja. Rezultat njihova rada je slab, ravnodušni su prema školi i zadaćama, negativnih stavova i puni opravdanja za nedovršene zadatke. Naiđu li na pre preke, oni vrlo lako odustaju. Zbog toga konstantno moramo smišljati načine i metode kako bismo ih potaknuli na rad i napredak te razvili njihov interes, u cilju ostvarivanja pozitivnih ishoda. Ponekad, najbolji način promjene učeničkih stavova leži u ideji da pokušamo promijeniti sebe! Kako neke stvari u stvarnosti ne možemo promijeniti, uvijek možemo promijeniti način gledanja, način reakcija i način djelovanja. Razlog je sljedeći: Način na koji gledamo određuje naše EMOCIJE. Naše emocije određuju naše PONAŠANJE. Naše ponašanje određuje naše ODNOSE. Učenici su različiti, imaju različito predznanje, različito razvijene vještine, različitu dinamiku i Slika 3 – „Realnim stepenicama do cilja”, preuzeto s www.stil.kurir.rs Slika 4 –Ilustracija kreativne nastave (preuzeto iz osobnog albuma)

Iz osobnoga iskustva mogu tvrditi da je blagoslov raditi s uspješnom i motiviranom djecom jer takva djeca ulažu veliki trud i napor u procesu učenja, imaju pozitivne stavove prema obvezama, školi i učenju, usmjereni su na zadatak dok ga uspješno ne dovrše, s radošću dolaze u školu, aktivni su i pokazuju interes u obradi gradiva i u interakciji su s nastavnikom. Takav rad je vrlo poticajan, inspi rativan i nadahnjujući pa posljedično tomu krajnji rezultati donose zadovoljstvo i uspjeh.

pronalaska najboljeg sredstva motivacije jer upravo takva motivacija nije slučajna, niti se slučajno događa. Kao posljedica takvoga umijeća rađa se se motivirani učenik. Imati ciljeve Ciljevi su krajnje točke prema kojima su usmjerene naše aktivnosti. Iznimno su snažni motivatori i pokretači ponašanja pojedinaca. Pravila postavl janja ciljeva nalažu promišljanje o tome koliko je cilj specifičan, mjerljiv, dohvatljiv, osobno važan i vremenski određen. To su točke do kojih želimo stići... Stignemo li do tih točaka, mi postajemo uspješni! Dakle, važno je imati ciljeve! Uvjerena sam da neću pogriješiti tvrdim li da je svakomu učitelju cilj prenositi znanje u razvoju vještina i sposobnosti učenika te stvoriti glazbeno kompetentnu osobu koja će promicati glazbu u obiteljskome okruženju ili javnoj djelatnosti te unaprjeđivati glazbenu kulturu. Da bismo uspjeli u tome naumu, moramo biti svjesni da je za nas, učitelje, ovo jedan od najzahtjevnijih zadataka, koji se ostvaruje kompetencijom, znanjem, sustavnim, strpljivim i mukotrpnim pedagoškim radom. Način kojim poučavamo bitno utječe na motivaciju onih koje poučavamo, a samim time i na njihov uspjeh. Važno je da učitelj stalno promišlja o svojoj nastavi i unaprjeđuje ju jer je nastava poticajna za učenje kada predstavlja izazov, kada je zanimljiva i kada je korisna.

Jedan od važnih čimbenika postignuća učenika u obrazovnom procesu je upravo samoučinkovitost u radu koja pomaže u ovladavanju vještina svi ranja i samog vježbanja. Čimbenici koji uvjetuju samoefikasnost podrazumijevaju svjesnost vlas titih sposobnosti, mogućnost i sposobnost radne organizacije, provođenje isplaniranih aktivnosti, samoregulaciju te vlastita kontrolu aktivnosti i zamišljenih procesa. Vještina je vježbanja nezao bilazni segment aktivnosti koja se počinje razvi jati već u prvim danima glazbenoga obrazovnog procesa i zahtijeva redovitost, odnosno kontinu iranost. Da bi učenici naučili vježbati, zadaća nas tavnika je u neposrednom odgojno-obrazovnom procesu posvetiti dovoljno vremena učeći kako učiti, odnosno vježbati. Kada se savladaju manji oblici glazbenih zadaća, učenik je spreman i samosvjestan za zadatke većega i težega obujma.

U odgojno-obrazovnome kontekstu, kao sas tavni dio procesa učenja i uspješnosti istaknula bih i očekivanja. To mogu biti naša (učiteljeva) i očekivanja samoga učenika. U želji za osobnim postignućem koje se temelji upravo na očekivanjima važno je kako mi vidimo i vrednujemo cilj koji smo si postavili. Važan je i naš unutarnji sukob koji se odnosi na doživljaj uspjeha i neuspjeha. Jakom željom za uspjehom i slabim strahom od neuspjeha odabiremo najbolju kombinaciju koja usmjer ava naše djelovanje upravo prema postignuću i uspjehu! Samoučinkovitost

Smatram da je motivacija učenika jedan od najvažnijih čimbenika uspješnosti i postignuća. Uspjeh učenika je u vrlo uskoj vezi, usudim se reći i neraskidivoj vezi, s uspješnošću onoga tko poučava. Primjena određenoga motivacijskog pris tupa, uvjetovanoga individualizacijom, objašnjava razinu postignuća učenika. U obrazovanju razumi jevanje motivacije i motivacijskih principa pomaže i edukaciji nastavnika. Oni tada mogu uspješnije motivirati učenike, razvijati povjerenje i povezanost s učenicima, stvarati pozitivno ozračje, poboljšati uspješnost i sveukupnu dobrobit te zadovoljstvo i entuzijazam u zajedničkom učenju i radu. Upravo je nastavnik odgovoran za interes i motivaciju svojih učenika, kojima mora pokazati povjerenje u njihove sposobnosti, potaknuti radoznalost kao i aktivno sudjelovanje u radu, poduprijeti ih i očuvati njihovo samopoštovanje. Kada ta osoba na poziti van i kvalitetan način predstavlja znanje, iznoseći svoje stavove, ciljeve, metode, potkrepljujući ih praktičnim primjerom i zanimljivom podukom, tada on postaje uzor, izvor motivacije, oslonac i idol. Osoba koja poučava mora pokazivati i prenositi osobni žar i ljubav prema glazbi na generacije koje se žele upoznati s glazbenom umjetnošću i razviti svoje potencijale i vještine.

Time postaje samoučinkovit i neovisan u svojim aktivnostima te potkrijepljen za uspješno postiza nje određenih ciljeva. Osobine ličnosti Svaka osoba sa svojim karakternim crtama i oso binama predstavlja individuu za sebe koja određuje njezino ponašanje, doživljaje i djelovanje. Razvojni put osobina povezan je s genetskim utjecajem i iskustvenim utjecajem iz okoline koja nas okružuje.

Znači, s nekim osobinama se rađamo dok neke mijenjamo kako odrastamo i sazrijevamo. U kojoj su vezi obrazovna postignuća i ishodi s osobinama Naličnosti?rezultate i ishode ne utječu samo mentalne i kog nitivne sposobnosti i inteligencija. Osobine ličnosti igraju važnu ulogu u navikama učenja i učenikovu

STRUKA76

stil učenja, ali svaki učenik ima pravo napredo vati, razvijati svoje potencijale, svoje sposobnosti i formirati svoju osobnost, pri čemu ključnu ulogu u cijelome tom procesu imamo upravo mi, učitelji. Poželjni učitelj je onaj učitelj koji će biti uzor učenicima u svakome pogledu. Stoga zaključujem da je takav učitelj: Svestrano razvijena osoba koja posjeduje sve osobine i karakteristike kojim će privući dječju pažnju, poticati da ga oponašaju i da sutra i sami budu takvi jer učenici su najbolje mjerilo vrijed nosti i uspješnosti nastavnika!

Uvriježeno je mišljenje da glazbeno darovita djeca ne trebaju naporno vježbati i raditi jer je za tu aktivnost dovoljan samo talent koji posjeduju. Djeca se razlikuju po svojim sposobnostima, ali im je svima zajedničko naporni rad i vježba jer za umijeće sviranja nije dovoljna samo darovitost već višegodišnji trud i sustavan rad. To su glavni predu vjeti za postizanje uspjeha, u smislu stvaranja kom petentnog umjetnika i interpretatora. Kada se radi o darovitoj djeci i djeci koja se ističu svojim rezultatima, razvija se shvaćanje o poseb nome glazbenom daru te njihovim osobinama i kvalitetama. Darovitost se može odrediti kao skup osobina koje pojedincu omogućavaju postiza nje iznadprosječnih postignuća u jednoj ili više aktivnosti na koje je usredotočen. Oni posjeduju i neke specifične osobine ličnosti koje pridonose iskazivanju njihove darovitosti. Iskazuju to iznimno visokom radnom energijom, izrazitom usmjerenošću prema cilju sa specifičnom motivacijom za rad. Obilježeni su kreativnošću koja se naslućuje u njihovoj maštovitosti, inventivnosti, načinima na koje rješavaju probleme, hrabrosti u iskazivanju osobnih ideja... Preklapanjem iznadprosječno raz vijenih sposobnosti, osobina ličnosti, iznimne i specifične motivacije za rad te kreativnosti stvara se prostor u kojemu dominira darovitost u poje dinim područjima aktivnosti. Otkrivenu darovitost kod djece korisno je sustavno poticati od najranije dobi kako bi se takvom djetetu osigurao širok opseg iskustava te omogućili uvjeti za razvoj stavova, znanja i vještina. Razlika između prosječnog ili marljivog učenika koji se trudi u odnosu na iznadprosječnog ili darovitog učenika u tome je što darovita djeca brže i lakše usvajaju znanja i kvalitativno se od njih razlikuju. Njima je potrebna minimalna podrška jer su sposobna za samostalna istraživanja i otkrića, oni sami krče put do novih saznanja i razumijevanja i svako novo ovla davanje njima čini veliki izazov. Njihov je napredak Slika 5 – Chuck Grassley:„Darovita djeca”, preuzeto s www.centarproventus.hr 77

postignuću kao i u stjecanju znanja jer usmjer avaju na područje interesa pojedinca i samim time povećavaju razinu upornosti za vrijeme obavljanja aktivnosti. Pri individualnoj nastavi tako se vrlo lako identificiraju učenici te im se prilagođavaju pristup i metoda rada kako bi se poboljšao napre dak u procesu učenja i utjecaj na određene navike.

Osobine ličnosti su tako vrlo povezane s motivaci jom za rad. Osobe s izraženo brzom prilagodbom i otvorenošću prema okolini i novim iskustvima (ekstrovertirane osobe), aktivne, optimistične i sigurne u sebe, podjednako su ekstrinzično moti virane obvezama te intrinzično znanjem. Osobe s negativnim aspektom motivacije (neuroticizam) niže su emocionalne stabilnosti i osjetljivosti te sumnjaju u svoje sposobnosti pa im je tako i radna energija pri postavljanju ciljeva, očekivanja i samoučinkovitosti niska. Savjesne osobe imaju spo sobnost samokontrole, organiziranosti, usmjereno sti k cilju i pune su težnje za uspjehom. Na temelju karakteristika i osobina ličnosti pojedinca, njihova motivacija prikazuje energetsku i pokretačku snagu i usmjerava te upravlja ponašanjem. Značajni su čimbenici motivacije uopće, pa tako i motivacije za rad, za učenje i postignuće. Nadarenost Obrazovni sustav omogućuje svim učenicima glaz benu naobrazbu u skladu s njihovim sposobnos tima, vještinama, željama, razvijanje izvođačkih vještina, bavljenje glazbom i sudjelovanje u izvođenju. Osnovna svrha glazbenih škola nije obrazovanje isključivo darovite djece.

na određenim područjima intenzivnog interesa mnogo brži od prosjeka njihove dobne skupine. Veliki dio vremena posvećen je samostalnome učenju, a ono što nauče otkrivajući i istražujući na njih djeluje kao motivator za daljnji korak u ovla davanju novih sadržaja. Glazbene sposobnosti su genetsko, odnosno biološko nasljeđe koje se, raz vojno gledano, vrlo rano iskazuje kroz smisao za ritam i glazbu. Prepoznavanje i reprodukcija zvuka i zvukovnih kombinacija, pamćenje melodije, per cepcija ritma, odnosi među tonovima, apsolutni sluh, osjećaj koji glazba pobuđuje...

• Pink, Danijel H.: Motivacija

Produktivnom darovitošću objedinjuje se darovi tost u okviru bržega, boljega, uspješnijega, izraziti jega, dakle natprosječnoga postignuća pa samim time i USPJEH! Zaključak Uspjeh se ne mjeri time što imamo i koliko imamo, već koliko smo zadovoljni. Svaki naš osobni uspjeh proizlazi iz našega mišljenja o tome što znači biti uspješan. Vlastitim iskrenim razmišljanjem, bez nametnutih stavova okoline i društva, trebamo krenuti u ostvarivanje realnih i ostvarivih ciljeva. Na tome razvojnome putu neminovno dotičemo čimbenike uspješnosti koje sam u ovom članku navela. Težnjom za postignućem i uspjehom njegu jemo svoje sposobnosti i talente, jačamo svoje interese i kompetencije te planiramo i postavl jamo si ciljeve koji nas dovode do samoostvarenih i uspješnih pojedinaca. Uspjeh je stanje svijesti. Ako želimo uspjeti, moramo početi razmišljati o sebi kao o uspješnome pojedincu!

• Reeve, Johnmarshall: Razumijevanje motivacije i emocija

• Brajša, Pavao: Sedam tajni uspješne škole

• Zloković, Jasminka: Školski neuspjeh – problem učenika, roditelja i učitelja

• Desforges, Charles: Uspješno učenje i poučavanje

• Rheinberg, Falko: Motivacija

• Tough, Paul: Kako djeca uspijevaju

• Howe, Michael J. A. : Psihologija učenja

• Kadum Bošnjak, Sandra / Hozjan, Dejan: Darovitost u nastavi

STRUKA Literatura

• Trojnar, Franjo: Vizija uspjeha 78

2. Preuzimamo li masku moći dok je unutar tijela KAOS (smijeh, svađa)?

Slika 1 – Socijalna anksioznost, preuzeto s www.quizlet.com Slika 2 – Venecija pod maskama, preuzeto s www. ba.n1info.com Slika 3 – Ovako nastaju valovi čudovista od 30 metara, preuzeto s www.express.24sata.hr

GordanaSTRUKA

Trema i čimbenici kojiutječu na svladavanjestraha prilikom javnog nastupa

Šuštić, prof. mentor, OGŠ Rudolfa Matza, Zagreb Što je trema? Kad spomenemo riječ TREMA, djeca se uplaše. Riječ koja ledi krv u žilama i stvara nelagodu pri samom izgovaranju, a pogotovo kad je s nama i u nama. Zašto nam sama pomisao na tu riječ izaziva grč i nelagodu? Kako doživljavamo tremu? Što je zapravo trema? Gdje je ona u našem tijelu ili umu? Kako bismo osvijestili što se događa u nama prije scenskog nastupa, možemo si postaviti nekoliko 1.pitanja:Tresemo li se i imamo li osjećaj da ćemo izlet jeti iz vlastite kože?

3. Preplavljuje li nas trema u obliku senzacije u tijelu kao val nad kojim nemamo kontrolu i sve što smo uvježbali, napravili te sav trud koji smo uložili odlazi u „vjetar“?

Slika 4 – Santa leda, preuzeto s www.hr.wikipedia.org Slika 5 – Stop negativnim mislima, preuzeto s www.sensa.story.hr 4. Smrzava li nam se tijelo kao posljedica treme? Jesu li nam ruke hladne i vlažne? Imamo li osjećaj da ih ne možemo ugrijati?

UdobnoSjednite.se smjestite u stolcu… Zatvorite oči i opustite se... 1. VIZUALIZACIJA Zamislite da ste na pozornici ili pred publikom koja vam izaziva tremu. Prepustite se toj slici. Uzmite koju minutu vremena te tako zatvorenih očiju pokušajte pažnju odvesti na tijelo i osjetite što se s njim događa na samu pomisao da ste na Štopozornici.sedogađa? Zaustavljate li dah na samu pomisao da ste na sceni? Znoje li vam se ruke? Osjećate li

Kako vam to zvuči? Kako naučiti iščitati senzacije u tijelu? Kroz iduće vježbe uronit ćemo u svoje senzacije kako bismo iste ili slične mogli prepoznati i pronaći kod učenika. Na ovaj način ćemo shvatiti da možemo imati utjecaj na svoje tijelo i samu tremu.

STRUKA

5. Možete li uroniti u svijet umjetnosti i uživati ili vas ove senzacije sprječavaju da na sceni budete umjetnik kakav ste doma u svojoj sobi? Što je zapravo trema? „Trema je nešto što nam se događa, a ne možemo utjecati na nju.“, rekao bi moj učenik Karlo. Je li moguće da ne možemo utjecati na tremu? Je li trema nešto što ne možemo kontrolirati? Trema je za mene senzacija u tijelu povezana s našim neuroživčanim sustavom te će naglasak u ovom članku biti na tremi kao tjelesnoj senzaciji. Trema kao tjelesna senzacija je povezana s central nim živčanim sustavom. Opisat ću spomenute sen zacije izazvane reakcijom živčanog sustava kojim se kroz ovaj tekst neću baviti, već ću vam objas niti kako i na koji način bi se određene senzacije mogle smanjiti. Već 20-30 % smanjenja tjelesnih aktivacija donosi našem sustavu, a tako i našem nastupu, veliko olakšanje. U početku sam postavila pet pitanja. Što vam je od toga poznato i možete li se u nečemu ŠtoUprepoznati?čemu?sedogađa u tijelu? Možete li iščitati tijelo i njegove senzacije? Postoje mnoge jednostavne vježbe koje rasterećuju sustav i pomažu nam da smanjimo aktivaciju. U tom trenutku možemo doći u stanje u kojem nas trema neće preplaviti nego ćemo mi moći utjecati na nju.

2. DISANJE

Ako prilikom ove ili bilo koje druge vježbe zadržavamo dah, sama vježba nam neće pomoći. Samo osvještavanje daha prilikom izvođenja vježbe donosi za učenika veliku dobrobit vezano uz osvještavanje svoga tijela, njegove reakcije i pritom iščitavanje senzacija u tijelu te svjesnost što se uopće u njemu događa.

Korak dalje je spuštanje energije u tijelo! Kako energiju vratiti u tijelo?

• Možete se udobno smjestiti u stolac i sto palima početi trljati pod kao da ga želite oprati ili obrisati samim stopalom. Možete to činiti nježno, a također moćnije i jače. Ovisi kakav je učenik, kako mu paše i kako vama trenutno paše sad dok radite ovu vježbu. Uz uzemljavanje uključite disanje koje smo već naučili.

3. UZEMLJAVANJE je riječ koju mnogi ne vole i koju mnogi vole. Što znači uzemljavanje i zašto je ono potrebno? Rad sa stopalima umiruje sustav i spušta energiju koja se podiže ili izlazi iz tijela tamo gdje pripada, a to je naše tijelo. Kod prevelike aktivacije energetsko tijelo bježi iz „Sviraosustava: sam, a kao da nisam znao što radim.“ „Svirala sam kao da moje ruke to rade same BEZ „OsjećalaMENE...“

Često možete primijetiti da nam dah zastaje kad nas je strah. Trema je jedna vrsta straha te također prilikom izlaska na pozornicu možete primijetiti da djeca jako često zadržavaju dah te pritom sen zacija tj. trema u tijelu tek onda raste. Pravilno disanje omogućuje sustavu povratak u svoje prvo bitno stanje. Kako možemo pravilno disati? Udahnite kroz nos - izdahnite kroz otvorena usta. Izgovarajte slog HA te razgibajte vilicu lijevo-desno. Zašto HA i zašto razgibavamo vilicu? Slog HA rasterećuje torakalni dio tijela (gornji dio prsa) koji se steže kako se i mi stežemo. Vrlo je važno da razgibamo vilicu. Često stišćemo vilicu uslijed straha tj. izlaska na pozornicu te i nju želimo vratiti u prvobitno stanje. Lagano dišite nekoliko minuta. Dišite koliko vam je ugodno i za vaše tijelo dovoljno. Osluškujte svoje tijelo! Ono će vam reći kada je dosta ili previše.

se zamrznuto? Bojite li se unaprijed neuspjeha? Počinjete li se smijati (maska moći)?

sam se kao da sam pored sebe!“

• Uzemljavanje možete postići i na način da življoj ili manjoj djeci kojoj općenito paše življi način pristupa predložite da stupaju na način da cijelo stopalo udari o pod, a ne samo prsti. Uključite i disanje koje pri udarcem stopala ide u Možeteizdisaj.

biti kreativni pa izmisliti i neke svoje vježbe. Sve moje vježbe strukturirane su prema karakteru djeteta (nježnije, blaže, jače, življe...).

Uz sav ovaj rad treba uključiti intuiciju koja je ovdje naš glavni vodič i pokušati osluškivati dijete kako bi za njega ove vježbe donijele korist, a ne kaos!

Slika 6 – Disanje - zaboravljena vještina, preuzeto s www.transformacija.ba 81

STRUKA

Slika 9 – Boca za vodu staklena s futrolom voda, preuzeto s www.www.hocuknjigu.hr

Slika 8 – Faktori rizika boli u leđimai, preuzeto s www.pogledkrozprozor.wordpress.com

Slika 7 – Uzemljavanje u duhovnosti, preuzeto s http://www.thetacentar.com

5. VJEŽBA ZA AKTIVNIJE IZBACIVANJE STRESA Zamislite da ste boca puna vode. Vi ste boca i vi ste voda u „Promućkajteboci.vodu u boci!“ Pritom pazite da su na doskoku pete na podu. Tu ujedno povezujemo izbacivanje stresa uz uzemljavanje tj. spuštanje energije u tijelo. Slog HA pri izdisaju uvelike će pomoći sustavu da se rastereti. Puštanje glasa uz izgovaranje HA pri izdisaju znatno će pomoći pri likom izbacivanja stresa. Ovaj način možemo samo predložiti učeniku, ali ne i inzistirati na njemu.

4. SOMATIK (tehnika) Sjednite na stolac… udobno se smjestite... uronite u Rukamastolac.uhvatite stolac na kojem sjedite (udah), a zatim počnite povlačiti stolac prema sebi (izdah). U polaganom tempu ponovite vježbu nekoliko puta u trajanju 2-3 minute. Nemojte raditi ovu vježbu predugo jer na taj način postižete suprotan učinak. Ako pri izdisaju imate potrebu ispustiti glas, učinite to.

• to što odgovara jednom učeniku ne mora značiti da će odgovarati bilo kojem drugom Nadam se da će vam ove vježbe pomoći te da ćete uživati radeći ih sa svojim učenicima. Svaki početak sata mogao bi uz ove vježbe postati kreativniji te pomoći u razvijanju bliskosti s učenicima. Na ovaj način izaći ćemo iz kolotečine, približiti se đaku, nasmijati se i popričati, a to je svakako velika dobrobit kako za đaka tako i za nas kao pedagoge. U današnje vrijeme teško je motivirati djecu koja su ionako preopterećena školom i mnogim aktivnos tima te je na taj način i naš pedagoški rad otežan. Smatram da uz ovaj pristup možemo i sebi i djeci olakšati rad te ga učiniti prpošnim i ne toliko teškim za sve nas, a ujedno radimo na tremi koja zauzima veliki prostor u našoj profesiji. Tijelo i mozak radeći ove vježbe dobivaju infor maciju da MOGU SAMI i da nije toliko strašno te da osjećaj u tijelu može biti dobar i prije izlaska na pozornicu. Samim time pokazuju svoje stvarne sposobnosti i kapacitete te samopouzdanje sjeda na pravo mjesto i zauzima svoj stvarni volumen u tijelu i umu. Ako je tijelo opušteno, energija protočna i um dobiva što mu je potrebno, blokade na nastu pima nisu prisutne. Energija svirača koju odašilje u publiku je ugodna i očaravajuća te umjetnost zauzima svoj pravi volumen i počinje živjeti u nama, a isto tako je možemo odaslati našoj predivnoj publici te umjetnost nalazi u nama i s nama svoje pravo bivalište. Učestalim ponavljanjem navedenih vježbi sustav jača kapacitet te sviranje na sceni postaje ugodno.

• Loven, Aleksandar: The Language of the Body • Loven, Aleksandar: Bionergetika, 1975. god.

Svaki sustav i svako tijelo je drugačije i moramo mu pristupiti s uvažavanjem. Na taj način ćemo djetetu pokazati da ga osluškujemo i da nam je bitno te ćemo tako dobiti “epistemic trust“ što je za njega i njegov sustav od velike važnosti u cijeloj ovoj priči.

• Jung, Carl Gustav: Dinamika nesvesnog

• Hanna, Thomas: Somatics Slika 10 – Vezane ruke okovi, preuzeto s www.zavnews.net 83

• Jung, Carl Gustav: Analytical Psyhology

Tehnike koje sam navela: • vizualizacija, disanje, uzemljavanje, somatik, vježba za aktivnije izbacivanje stresa • napomena: savjetujem vam da ne radite sve tehnike odjednom • polako dozirajte vježbe za svoje učenike prema intuiciji • budite dosljedni i posvetite se vježbama; od samo nekoliko ponavljanja ništa se neće promijeniti • svaki učenik nosi svoju priču i ima sustav koji NIKAKO NIJE sličan nekom drugom sustavu

Literatura

• Jung, Carl Gustav: Psihološki tipovi

Umjetnička škola Franje Lučića u glazbenoj čaroliji Saše Bastaleca

Slike 1 i 2 – Probe simfonijskog orkestra te plesača, privatna zbirka Marije Ostrugač Jugec

STRUKA

Marija Ostrugač Jugec, mag.mus, UŠ Franje Lučića, Velika Gorica Jednom davno na dvoru Tirkiznoga kralja u Kraljevstvu Boja, kralj je odlučio pozvati sve boje u Kraljevstvu na kraljevski bal kako bi njegov sin, Srebrni kraljević, pronašao najljepšu boju koju bi oženio. Kraljević odabere Dugu za svoju ženu, no ona ga odbije jer ne želi izgubiti svoje boje koje mogu živjeti samo u slobodi prirode. Tirkizni kralj zatim protjera Dugine boje daleko izvan granica Kraljevstva, a Dugu zatoči na dvoru. Srebrni kraljević, vidjevši da je Duga nesretna, sažali se nad njom i odluči joj pomoći. Zajedno odlaze na put u potragu za Duginim bojama… Libreto je ovo prvoga čina plesne suite vrsnoga ped agoga, harmonikaša i skladatelja Saše Bastaleca. Sasvim spontano, dvojica harmonikaša, spomenuti skladatelj Saša Bastalec i Igor Jugec, nastavnik harmonike u Umjetničkoj školi Franje Lučića, došli su do spoznaje da Saša ima nikad izvedenu plesnu suitu. Budući da u Umjetničkoj školi Franje Lučića djeluju i plesni odjel i harmonikaški orkestar, entuzijazam spomenutih harmonikaša prerastao je u projekt vrijedan spomena. Inicijator ovog pro jekta, prof. Igor Jugec, u suradnji s ravnateljem Borutom Vidoševićem pokrenuo je projekt Dugine boje kao autorsku večer Saše Bastaleca na kojoj su bila izvedena mnoga njegova djela. Igor Jugec, uz harmonikaški orkestar Škole, okupio je i instrumentarij potreban za mali simfonijski orkestar. I dok su drugi učenici diljem Lijepe Naše odmarali, vrijedne ruke harmonikaša, puhača, gudača, udaraljkaša, plesača te ostalih učenika i nastavnika Umjetničke škole Franje Lučića, školske praznike u veljači proveli su pripremajući se za koncerte kako bi velikogoričkoj publici svojom glazbom i pokretima prenijeli čaroliju.

U prepunoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica održana je autorska večer na kojoj su bila izvedena djela iz opusa Saše Bastaleca. Skladbe Bingo, Diptih, Heine, Kradljivac, Varijacije na židovsku temu ‘KOL DOLI’, Dva skoka te Dječja suita br. 2 – Pinokio izveli su učenici Umjetničke škole Franje Lučića te gosti s Glazbenog učilišta Elly Bašić iz Zagreba i Glazbene škole Zlatka Grgoševića izSesvete.

STRUKA86

Skladbu za glas i harmoniku, Ave Maria , izvele su gošće – mezzosopranistica Sofija Cingula i harmonikašica Biljana Bastalec, ujedno i supruga samoga skladatelja. Prvi dio koncerta priveli su kraju supružnici Biljana i Saša Bastalec parafrazom na popularne teme za dvije harmonike. Publiku je oduševila sama skladba, kao i lakoća i sklad muz iciranja dvoje harmonikaša. Vrhunac večeri, plesna suita Dugine boje , po kojoj je koncert i nazvan, uslijedio je nakon kratkog govora i zahvale skladatelja. Slike 3, 4, 5, 6, 7 i 8 – Svaka plesačica predstavlja određenu boju iz baletne suite, privatna zbirka Marije Ostrugač Jugec

Slika 9 – Govor skladatelja Saše Bastaleca, privatna zbirka Marije Ostrugač Jugec Slike 10, 11, 12 i 13 - Uvodne autorske glazbene točke, privatna zbirka Marije Ostrugač Jugec 87

Duginih boja nadišla je očekivanu školsku izvedbu i oduševila publiku. Iza kulisa je bilo mnogo izazova s kojima su se nastavnici hrabro nosili. Rad na ovakvom glazbeno-scenskom pro jektu zahtjeva predanost, mnogo strpljenja, truda i ljubavi. Nova znanja i vještine koje učenici stječu na projektima poput ovoga utječu i na njihov glaz beni razvoj, a emocije i glazbene doživljaje tijekom izvedbi pamte se zauvijek.

Izvorno je suita bila namijenjena simfonijskome orkestru, no skladatelj ju je za ovu izvedbu pre namijenio za sastav koji čine: dvije flaute, oboa, dva klarineta, alt saksofon, dvije trube, trombon, udaraljke (triangl, klaves, tamburin, bubnjevi), clavinovu, dva violončela, kontrabas i orkestar Izvedbaharmonika.

Slika 14 - Naslovnica tiskanog izdanja suite za harmoniku Saše Bastaleca Dugine boje, naslovnica Réka Nagy

Plesna suita Dugine boje skladana je na temeljima poznate suite za solo harmoniku iz 2012. godine. Šest stavaka suite za harmoniku – „Žuta“, „Crvena“, „Narančasta“, „Ljubičasta“, „Plava“ i „Zelena“ dobile su dublji značaj u baletnoj izvedbi. Sam skladatelj spominje povezanost boja s ciklusima života, od djetinjstva do zrelosti. Tako žuta boja simbolizira rođenje i djetinjstvo, narančasta doba adolescencije, a crvena ljubav. Ljubičasta je boja kreativnosti, boja umjetnika, plava je boja besk rajnosti, vjere i vjernosti, a zelena kao posljednja boja predstavlja naše posljednje razdoblje – raz doblje životne zrelosti. Kao kruna svih boja, tu je i duga koja označava skladateljevu nadu u bolje Sašasutra.Bastalec tu je skladbu upotpunio novim stavc ima, a uz pomoć nastavnice plesa Deane Gobac nastao je i baletni libreto, koji je simboliku boja prenio u pokret. Za koreografiju su zaslužne nas tavnice plesa Umjetničke škole Franje Lučića: Deana Gobac, Ana Vesel Križaj, Jasna Čizmek Tarbuk, Katarina Rilović i Jelena Mihajlović.

Slike 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21 i 22 - Praizvedba plesne suite Dugine boje u dvorani Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, privatna zbirka Marije Ostrugač Jugec 89

HARMONIKAŠKI ORKESTAR UŠFL ORKESTRI PRIPREMILA: JUGECOSTRUGAČMARIJA 90

Nadamo se da ćemo u budućnosti ostvariti mnogo uspjeha u radu harmonikaškog orkestra. U planu su nam mnogi kon certi, gostovanja i suradnje, a najveće zadovoljstvo pred stavljaju radosna lica naših učenika kada izađu na pozornicu i daju sve od sebe. Tada znamo da smo na dobrome putu da odgajamo mlade glazbenike, umjetnike ili jednostavno mlade poznavatelje kvalitetne i dobre glazbe.

Pljesak kakav se pamti za života orkestar je dobio i na otvorenju 45. međunarodnih susreta harmonikaša u Puli, a velikogorička publika trebala ih je još jednom poslušati na Goričkim večerima, na otvorenoj ljetnoj pozornici, no vre menske nepogode odgodile su izvedbu.

U svojih četiri i pol desetljeća postojanja, Umjetnička škola Franje Lučića zabilježila je vrijedne uspjehe i nagrade, kako solista tako i orkestara. Veoma je značajan harmonikaški orkestar koji uz manje pauze djeluje i Orkestardanas.

su od osnutka škole vodili: Željka Šimak, Zvonko Jaklić i Ivana Levak Vaupotić. S obzirom na to da naši učenici dolaze iz raznih okolnih mjesta i škola Zagrebačke županije, nastavu je bilo ponekad teško organizirati. Godine 2018. nastavu orkestra harmonike Umjetničke škole Franje Lučića preuzima nastavnik harmonike Igor Jugec pod čijom palicom orkestar djeluje i danas. Orkestar trenutno broji 20 članova, a svake je godine taj broj veći. Orkestar redovito nastupa na školskim produkci jama i koncertima, a publiku oduševljava raznovrsnim rep ertoarom – od klasike do obrada popularnih skladbi, za čiji je aranžman uglavnom zadužen dirigent Igor Jugec. Članovi orkestra pridružuju se i ostalim ansamblima, a najveći projekt, koji je pokrenut prošle školske godine, bile su Dugine boje . Harmonikašima su se tada pridružili puhači, gudači, udaraljkaši i klavirist. Učenicima je bilo veliko zadovoljstvo svirati u takvome okruženju, ali ujedno i prilika da pobliže upoznaju druge instrumente. Koncert koji je izveden u sklopu Dana škole u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica izazvao je ovacije publike i zaslužio da ga se izvede i izvan pozornica Velike Gorice.

DJEČJE STVARALAŠTVO94

DJEČJE STVARALAŠTVO96

IZ SKLADATELJSKOG PERA { { { { { ™ ™ ™ ™ mf ﬀ mf Alleg ro ™ ™ ™ ™ 1 29 ™ ™ ™ ™ 17 ™ ™ ™ ™ 1. 2.22 r it. 27 ﬀ 2 4 2 4 & b ¸ ™ ™ . > . . . R obert Č avlović ŠAŠAVKO ? b . > & b . . . U " ? b U " & b gliss . gliss . ? b & b gliss. gliss . . > . > . > U " ? b r icochet . . . > > U " & b . > . > . > ? b r icochet (udarac desnom nogom o tlo) . . . > æ æ ˙ ˙ ˙˙ æ æ ˙ ˙ ˙˙ æ æ ˙ ˙ ˙˙ œ œ œœ j ‰ Œ œ ™nœ œ J ‰ œ ™bœ œ j ‰ œ ™nœ œ ™ œ œ ™bœ œ j ‰ æ æ œœ œ œ æ æ œœ œ œ æ æ œœ œ œ æ æ œœ œ œ æ æ œœ œ œ æ æ œœ œ œ œœ œ œ J ‰ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ ™ œ œ J ‰ œ ™ œ œ j ‰ œ ™ œ œ ™ œ œ ™ œ œ j ‰ ‰ œ j œ ™ œ œ ™ œ œ ™ œ œ ™ œ œ ™ œ œ j ‰ œ œ œœ œ œœ œ œ œœ œ œ œœ œ œ œœ œ œ œœ œ œ œœ œ œ œœ œ œ œ œ œ J ‰ œœ œ œ ‰ œ j œ ™ œ œ j ‰ œ œ ‰ œ j œ ™ œ œ J ‰ œ œ ‰ œ j œ ™ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œœ œ œ j ‰ œ œ ‰ œ j œ ™ œ œ œ œ œ œœ œ œ œœ œ œ œœ Œ Œ œ œ œ œ # œ œœ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œœ œ œ œœ œ œ œœ œ œ œ œ #œ ‰ œ j œ ™ œ œ ™ œ œ ™ œ œ ™ œ œ ™ œ œ j ‰ œ œ œœ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ Œ œ œ œ œ œ ™ œ œ ™ œ œ ™ œ œ ™ œ œ j ‰ œœ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ ¿ 98

IZ SKLADATELJSKOG PERA100

101

EHO 2022. - harmonikaški časopis

Articles inside

MLADI I USPJEŠNI

OBRAZOVANJE

STUDIJ U HRVATSKOJ

SVIJET

HRVATSKA