Kada zatvorim oči kao da je sve jučer bilo

Amanda Dujma

PUT BEZ POVRATKA OVU KNJIGU POSVEĆUJEM SVOJOJ NE PREŽALJENOJ MAJCI

Kroz nju me vode sjećanja u moje djetinjstvo i odrastanje, koje nije bajkovito ,ali ipak je bilo i ostalo dio mene Sanjar sam po prirodi i to moje optimistično gledanje na jučer danas sutra mi donosi ponekad i lijepe snove, NOTE PROŠLOSTI Prebirem po notama prošlosti ...tiho klizi glazba u nutrini ..ponekad tiho zajeca, ponekad se razigra, kao nestašno dijete na igralištu punom dje čjih sadržaja..Ponekad, pak bubnjevi toliko glasno zve če , da se i sam ritam srca poremeti i počinje probadati kožu..ponekad opet neka nježnost ,kao zagrljaj dvoje zaljubljenih prostruji kao treptaj i rastjera maglu koja se nastanila u očima...Oči iznenada poprime sjaj, ruke zadrhte,otme se uzdah kao da dolazi iz centra dubina kugle zemaljske, a ne tek iz jednog tako krhkog, tako izmučenog tijela.. a onda nakon toga uzdaha svi instrumenti života, počinju svirati svoje note...glazba postaje sve žeš ća, sve ja ča, para uši, tijelo se nadima.. razum razmišlja..pa kako su ti svi silni instrumenti mogli zabilježiti sve uspomene jednog života, kako su uspjela ta glazbala točno zabilježiti sve padove, sve uspone, sve suze, sve radosti, sva

razočarenja...

ODJEDNOM TAJAC ...nestade glazbe...utihnula je ...GDJE SAM ??? ZAR OPET MORAM UHVATITI ŽIVOT ...vidim sjenku...da li da je uhvatim i da li da je pustim..ćemu dati prednost...razumu, tijelu ,duhu ili snovima...Pružam ruku, prihvaćam sjenku, smiješim joj se, sada samo osluškujem nježne strune violine osjetim miris tamjana...da li je ta sjenka moj jedini izbor...RAZMIŠLJAM...nebom se para moje razmišljanje kao da je i ono dobilo neku nadnaravnu snagu....odjednom mi sjenka postaje nevidljiva..udaljava se od mene u plavomagli častoj boji....pružam joj ruke da je dohvatim...DOTIĆEM JE LJUBAVLJU ....ali ne...i ONA SE SVJESNO UDALJAVA....nakon što mi se otrgla iz ruku...glazba je zabilježila i te note ...vidjevši me onako skrhanu , samu, obavijenu maglom neprolaznosti. začuh nježnu glazbu harfe i krik neke noćne ptice Dok god imaš snove tvoja duša će biti živa... dokle god sanjaš o boljem sutra znaj da će doći...jer ako se nije sretno završilo zna či da još nije kraj.... i da tvoja bitka još traje....i zapamti osoba bez snova je osoba bez budućnosti...zato sanjaj... sanjaj najljepše snove... sanjaj i dok si budan... sanjaj i dok živiš svoj san... jer snovi te čine sretnim... odvajaju nas barem na trenutak od surove...bolne stvarnosti....jer nije isto kada je čovjek u pustinji ili pustinja u čovjeku....

~NA KRILIMA ANĐ ELA~ Kao na krilima anđela letiš kroz prostranstvo mojih misli,i lagana poput daha,ponekad prođeš rukom preko lica. Na krilima anđela prolaziš kroz moja sjećanja,ti na jednom ja na drugom kraju,tamo gdje sanjari vole samo još u snovima.

Neka ti anđeli spremaju meku postelju svaku večer,kad se umorna vratiš sa tvojih lutanja,svako jutro neka te probudi sudbina,na krilima anđela,ti nastavi svoj put,dok ti vjetar tvoje kose talasa.

A ja ču opet pokušati pronaći u nekoj pjesmi,one dane kad si bila u stvarnosti,i pitam se uvijek ponovo,da li si sretna gore među zvijezdama za tvoju dušu molim za sastanak s tobom očekujem

Na krilima anđela jednog dana možda i ja poletim,i na svom putu u prolazu možda te sretnem,nećeš me prepoznati,i ja ču ipak znati,da su se napokon moji snovi ostvarili.

Kako život odmiče, tako se s vremenom mijenjaju i naši životni stavovi, želje,prioriteti,mogućnosti , ne mogućnosti.

Na zadnjim stepenicama, otupiš na uvrede,bezakonje,nezahvalnost,nepraštanje....čovjek jednostavno na tim

zadnjim stepenicama izbacuje sav nagomilani mulj iz sebe i postaje sam sebi fluroscentna svijetlost LJUBAVI I MIRA ...i ne dozvoljava više mulju da se popne na najvišu stepenicu njegove bitnosti...sluša, al ne čuje...gleda, al ne vidi, čita,al ne vjeruje,suosjeća tiho,ali ne sudi. Duboko zagledan u svoju unutrašnjost ,konačno postaje svjestan da je došlo vrijeme DA POSTANE ČISTAČ SVOJE DUŠE... ~NIJE SREČ A BEZ LJUBAVI PRAVA~ Nije sreća potpuna,ako ljubav je na drugoj strani,dala bih svo bogatstvo da ga imam,ali ljubav se ne kupuje,tvoje srce ljubavi ne daruje ništa drugo osim boli,ne prilazi mi osmjehom,nemam bogatstva da ti platim.

Pružam pogled na sve strane,samo oblaci nad mojom glavom,i poneka kap kiše,padne mi niz lice,da zamjeni suze kojih više nema. I kad se oblaci nad nebom raziđu,zraka sunca ugrije mi srce,ipak na svom licu osjetim osmjeh,..poželim da i ti osjetiš,kako I ako tako daleko dio moje ljubavi koja je vječna prema tebi majko moja.

Što mi vrijede zlato i biseri,kad mi duša umire polako,..ne tražim da se vrati prošlost,sve ću dati,samo sreća neka me posjeti na trenutak,a kad no ć zamjeni dan,na bijelom papiru ostaviti ću još jedan stih,i oti ći tamo gdje odlaze sanjari.

Sreća je vječni san sanjara,u svakoj sam pjesmi u potrazi za njim,i kad jedno sjećanja izblijede,zadnje što ću poželjeti prije nego zatvorim o či,kad se ujutro probudim. da mi sreća pokuca na vrata.

Osjećam miris kose,dok šetaš po mojim mislima,u povjetarcu što mi kroz kosu prolazi,osjećam tvoj dah.

Ti si tu,na drugoj strani mojih želja,ti si tu..još vidim tvoju sjenu,sjenu koja nestaje u magli..sjenu na odlasku.

Pokušam te mislima zaustaviti,ali kiša misli ne pušta,kroz prozor mračne sobe,kroz kišne kapi što mi pogled mute,šaljem poruku u nepoznato,sretno ti bilo ugasla željo,i mene će sunce jednog jutra probuditi.

Duša u meni sve više treperi,ne od ljubavi,već od mrazeva hladnih,i možda je miris tvoje kose,tvoje posljednje zbogom prije nego magla zauvijek prikrije tvoje tragove.

Ja sam samo trag svojih želja,ne tražim osvetu kiši koja te sakrila,ja sam posljednji sanjar,kome su želje postale samo snovi,da te izbrišem iz sjećanja ne mogu i neću..jer to je zadnje što me podsjeća na tebe,moje vrijeme polako se gasi,ti u mojim mislima,zadnje što ču pomisliti prije nego zaspim...ko zna..u nekoj novoj pjesmi ja ču pokušati da se osmjehnem suncu.

Bježe mi dani, bježe mi sati,

bježe minute, utrkujem se s njima da ih stignem, da život još barem na trenutak na zlatni prijesto dignem.

Da se smijem ptici i oblaku ,što nosi kišne kapi, pokušavam da mi život ne ishlapi tek tako, da me nosi po uzburkanoj rijeci gdje nema tebe da me spasiš. Č ekam i šutim, kao utopljenik zaustavljam vrijeme, i pitam se kako je moguć e da ta ljubav ima toliku snagu, da treperi,da sa mnom diše, da ne primjeć ujem sve što mi se na pladnju nudi, zbog jedne jedine ljubavi koja me baca u korito rijeke i svakog puta u novoj kapi još žešć om snagom ona se budi.

NISAM SAMA~ I kad prolazim pustom ulicom,kud ne prolazi niko,ja nisam sama sa svojim uspomenama,samo ponekad skrenem pogled sa svog puta,ne bi li u daljini ugledala svjetlo na kraju tunela.

I dok čekam da me osvoji san,ja nisam sama,poneki stih na bijelom papiru priča mi priču,da nije sve kao zadnji taktovi valcera,koji dopiru iz neke daljine,dok mi je tišina sudila,ja nisam sama i kad budna sanjam.

Kako to uvijek biva,ja pričam sa svojom dušom,znam nisam sama,pokoja uspomena,neka buduća želja,i noć puna zvijezda,još su uvijek pred mojim očima.

Do sada je trebalo da naučim tisuću lekcija i naučila sam sve osim jedne koju nikad neću. Uvijek sam se spoticala, spotičem se i spoticat ću se... Nemoj da

vjeruješ ljudima. Ne puštaj svakog u svoj život ....

Ne razgovaraj sa svima... ne pričaj im svoj život i tajne.....

A ja eto kao otvorena knjiga...izbacujem iz sebe ali da me nitko ne čuje pričam u tišini svoje sobe dozivam sjećanja a ona kao bujica rijeke poteku i ponekad mi i suza neka spusti se niz lice a iz dna duše uzdah se javi ...

Gorаk je bio ukus svijetа. Život je bio pа tnjа . Sidа rtа je pred sobom imа o sаmo jedаn cilj: dа u njemu sve bude prаzno, bez žeđi, bez željа, bez snovа, bez rаdosti i tuge. Dа odumre i dа više ne bude jа, dа opustjelo srce nаđe mir, dа u mislimа, u nebiću bude otvoren čudimа - to je bio njegov duh.- Kаdа budem sve sаvlаdаo i umro, kаdа se svаkа požudа i svаki nаgon u mom srcu stišаju, rаzbudiće se ono posljednje. Nаj dublj а bit, ono što više nije jа - već velikа Tаjnа.

Herman Hese ~JA I TI DVIJE DUŠE ZAJEDNO Isprič at ć u prič u po ko zna koji puta ali da nije ovih slova tko zna gdje bi mi duša lutala a ovako mislim da govorim svima oko sebe i tako olakšam dušu. ,Tvoja duša zaslužuje da joj druga dušaprič a. Spomenuti č u te u svakom refrenu,toplinom stiha ogrnuti č u ti srce,i kad ti teško bude,u mojoj č eš prič i pronač i mene.

Ne druguj više sa tugom,nisi sama moja mama s tobom međ u zvijezdama su svi oni koji su te voljeli zato ostavi jedno mjesto za mene kada dođ u zadnji sati života moga ti me doč ekaj sa osmijehom koji si uvijek znala dati.

Na ovom svijetu,utjehu ne traži u onima koji te ne vole,samo udahni ,okreni glavu,osmjehom je pozdravi. dušu,koja čeka da je nježno zagrliš.

Oprosti što se duše nisu prije srele,putevi su naši bili na drugoj strani naših želja,vjetrovi su bili jaki,i odnijeli nam sudbinu daleko od nas,oprosti što te pjesmom budim,kriva sam što osvajam ti dušu,u pjesmi koja ni naslova nema.

Nastavite svirači neka pjesma krene dalje,u svakom refrenu spomenute njega,a ja ču u čaši neispijena vina utopiti uspomene bolne,i polako krenuti u novi dan. Jednog dana kad me neko upita,jesam li napokon pronašla mir za svoju dušu,odgovoriti ču kratko..samo pogledaj moje lice .

SKRIVENA U MNOGIM PJESMAMA~ Još uvijek listam požutjele listove papira, pisma koja si mi pisala kad su moji putevi bili daleki i mnoge stihove ponovo čitam,i u svakoj tvojoj riječi i stihu nalazim tvoje ime,ja ponovo molim sudbinu,neka mi pokloni nove listove,vrijeme je da započnem novu priču jer savaka godina ima svoj refrem I nisam odustala..znam da snage imam,da napišem novi stih.

Jedan cvijet ne čini baštu punu ruža,jedna propala ljubav ne znači da je sreči kraj,na izvoru gdje se

rađa sreča,ja sam sada stalni gost,čekam da se pojavi kap koja če uputiti pogled prema meni,i ja ču je pozdraviti osmijehom..a zapaliti pjesmu u kojoj si skrivena,vrijeme prolazi,ja ne mislim na prošlost,već ona sama me prati pišem novi početak.

Opraštam bogu što te rano uzeo k sebi,ali žalim sebe,što nisam Mnoge nedorečene priče ispričala tebi život mi nije mnogo davao ali ništa,iako sam slutila,da sretan završetak ovoj priči nije suđen. Uvijek pišem tužne pjesme,kažu mnogi da tugujem uzalud,nisu u pravu,ni jedna se suza ne zove imenom tvojim.

Dok sjedim pored kamina,i prebirem po uspomenama dok ne zaspim,list po list nestaje u vatri..uspomene drage ja se opraštam sa vama,zadnji list nestaje u dimu i vatra se polako gasi ,naslanjam glavu na jastuk od želja,i čekam čudo,da ujutro kad se probudim sve ne bude samo san.

ONAJ BESKONAČ NI NAČ IN Uvijek ć u te voljeti. voljeti ć u te baš onako na onaj beskonač ni nač in, za koji si ti mislio da ne postoji.

Voljeti ć u te uprkos toga da me na tisuć e ljudi voli, osmjehnut ć u se svakom ali sve ono što je živo u meni pripada tebi.

Voljeti ć u te u rano jutro u toku dana,nosit ć e me ljubav a u noć i dok zvijezde zaplamte voljet ć u te u njihovom sjaju.

Znaš, ja ne poklanjam ljubav tek tako, od dosade ili snova ne poklanjam ljubav onom tko mi se sluč ajno nađ e na putu, poklonih je tebi, kao vječ nu tajnu kao razlog mojih rima. kao razlog vatre predstojeć ih naših zima.

I znaj,ne zamaram se time što ljubiš druge, što ih kao igrač ke imaš pored sebe. konkurencija mi nisu, jer niti jedna neć e te voljeti na tihi nač in, kao što ja zavoljeh tebe

~NIJE SREČ A BEZ LJUBAVI PRAVA~ Nije sreča potpuna,ako ljubav je na drugoj strani,dao bih svo bogatstvo da ga imam,ali ljubav se ne kupuje,tvoje srce ljubavi ne daruje ništa drugo osim boli,ne prilazi mi osmjehom,nemam bogatstva da ti platim.

Pružam pogled na sve strane,samo oblaci nad mojom glavom,i poneka kap kiše,padne mi niz lice,da zamjeni suze kojih više nema. I kad se oblaci nad nebom raziđu,zraka sunca ugrije mi srce,ipak na svom licu osjetim osmjeh,..poželim da i ti osjetiš,kako za sreču tako malo treba. Što mi vrijede zlato i biseri,kad mi duša umire polako,ne..ne tražim da se vrati prošlost,sve ču dati,samo sreča neka me posjeti na trenutak,a kad noć zamjeni dan,na bijelom papiru ostaviti ču još jedan stih,i otiči tamo gdje odlaze sanjari..

Sreča je vječni san sanjara,u svakoj sam pjesmi u potrazi za njom,i kad jedno sječanja izblijede,zadnje što ču poželjeti prije nego zatvorim oči,kad se ujutro probudim..da mi sre ča pokuca na vrata.

Razigrana jesen Tiho se ušuljala vatru upalila umjetnica postala prirodu obojila sunce sakrila plodovima zamirisala vratima zalupila kapute nam poklonila.. šuškavo se kretala ptice nam protjerala.. umiljto se smiješila jabuku mi pružila ć udno sam je pogledala jabuku zagrizla sjetih se tebe i tvoga poljupca jedne jeseni,što je prohujala..

no nije se ona osjeć ajima mojim zamarala, vragolasto je i dalje po svojoj slici šarala od nje sam nauč ila da je sadašnjost najvažnija pružila sam joj ruku i s njom se zaigrala ne bi li i ja možda slikarica postala

~ POGLED SA IMENOM TVOJIM~ Kad osjetiš dodir na tijelu,neka te obuzme toplina,moj te pogled nijemo pozdravio,dok mi niz lice kišne kapi skrile suze da ih niko ne vidi. Svaki moj pogled sa imenom je tvojim ispisan,kao da govori..idi svojim putem,i potraži sreču na kojoj više nije ispisano ime moje.

Moj pogled više nema sjaja,kako sve više nestaješ u daljini,kao u magli ja čeka m ,da mi pogled napokon nestane..oprosti mi što ti nisam darovao ljubav,da ti duša ranjena ne bude.

I ako sutra..u neko buduče vrijeme..osjetiš pogled dok si u prolazu našim uspomenama..to više nije

moj pogled,budi nasmijana,moje su oči sretno zatvorene,je su vidjele,kako rukom pod ruku ti sa srečom šetaš.

U mom če pogledu ostati tragovi imena tvog,ti to nečeš vidjeti,pogled više snage nema,da te dodirne svaki put kad se sjetim tebe. Polako privodim pjesmu kraju..ponoč je prošla i kiša ne prestaje..još jedna noč ,još jedan san,za ljubavi koje bole.

~SJETI SE~ Sjeti se kad te dodirnula nježna ruka stiha,pjesme koju si primila na dar, ništa na svijetu nije ti moglo skrenuti pogled ,i ruža u tvojoj kosi mirisala je na nježnost,dok si se sneno privila na moje grudi.

Sjeti se svake zore,kada si se budila sa smješkom,i svaka je noč ispisivala stranice romana sa sretnim završetkom,a tako je malo trebalo da nassreča zagrli.

Danas..sutra..u neka buduča vremena..kada budeš umorna od lutanja,sa tragovima godina na licu,kada navečer pogledaš u nebo,ugledati češ malenu zvijezdu..sjetiti češ se znam,i još jednom okrenuti stranicu našeg romana,i zapitati češ se..zašto nedostaje stih o sretnom završetku.

Sjeti me se ponekad u večernjim šetnjama, kada nostalgija zavlada tvojim srcem,sjeti se da sam te volio,pjesme sam pisao da me po njima pamtiš,a kada se jednom moja zvijezda ugasi,ne če više biti ni našeg romana,jer on je napisan samo u našim srcima.

~OTVORI MI VRATA DUŠE~ Otvori mi vrata duše,strpljivo čekam kraj jastuka tvog,da se nježno privijem umoran od lutanja,licem do lica,dok mi tvoja duša nježnu pjesmu pjeva.

Otvori mi vrata svoje duše,i kada nismo jedno pored drugog,možda stignem kada tiho usniš,da te ne probudim,kad ti dušu zagrlim.

Otvori vrata svoje duše,kada jutrom kreneš niz ulicu,ne okreči glavu u čudu kad te nježno dotaknem,ja samo želim da te volim,jer to tvojoj duši dugujem.

Pjesmom želim da skrenem korak tvoj barem na trenutak,ja sam tu,da me osjetiš,dok tvojoj duši darujem srce na dar.

~SKRIVENA U MNOGIM PJESMAMA~ Još uvijek listam požutjele listove papira,i mnoge stihove ponovo čitam,ni u jednom stihu ne nalazim tvoje ime,ja ponovo molim sudbinu,neka mi pokloni nove listove,vrijeme je da zapo čnem novu pjesmu. I nisam odustao..znam da snage imam,da napišem novi stih.

Jedan cvijet ne čini baštu punu ruža,jedna propala ljubav ne znači da je sreči kraj,na izvoru gdje se rađa sreča,ja sam sada stalni gost,čekam da se pojavi kap koja če uputiti pogled prema meni,i ja ču je pozdraviti osmjehom..a zapaliti pjesmu u kojoj si skrivena,vrijeme prolazi,ja ne mislim na prošlost,več nekoj novoj pjesmi napokon pišem novi početak.

Opraštam tebi,ali žalim sebe,što sam poklanjao nesebično a primao ništa,iako sam slutio,da sretan završetak ovoj pjesmi nije suđen. Uvijek pišem tužne pjesme,kažu mnogi da tugujem uzalud,nisu u pravu,ni jedna se suza ne zove imenom tvojim.

Dok sjedim pored kamina,i prebirem po uspomenama dok ne zaspim,list po list nestaje u vatri..uspomene drage ja se opraštam sa vama,zadnji list nestaje u dimu i vatra se polako gasi ,naslanjam glavu na jastuk od želja,i čekam čudo,da ujutro kad se probudim sve ne bude samo san.

KADA ZATVORIM OČI KAO DA JE SVE JUČER BILO

Godine lete brzinom vjetra , nekad je bonaca a nekad jugo, počesto oluja tako u par riječi mogu sažmati moj život.

Ne samo moj nego svih nas neki su sretni a neki malo sretniji. Pitamo se zašto? ..Ne krije tebe daljina, ne krije te ni to što ti još o či

nisam vidjela, što ti dlan nisam dodirnula, i ne poljubih te....

Ne krije te moja java od sna, ni nježna pahulja od topline zraka

.........Krije te moj bol, krije te svaki moj poraz, svaki moj pokušaj da uspostavim ponovni uspravan korak..... i svaka nada nestane sa osmjehom i onda pomislim da, da to je...to ~DALJE OD NAS~ 3. svibanj 2014 u 11:37 Dalje od nas vlada smješak,isti onaj koji je nekad pratio i naša lica,još samo pokoja kap kiše ispire prašinu uspomena,ostala je samo beživotna želja,da još jednom vidimo kako izgleda sreča,..ali,tišina nas slomi,ni stih neke pjesme ne pronalazi put.

Mi na dvije različite strane puta, između nas sudbina okrutna bez sjaja,da ruku pružim da te dodirnem,nemogu,tako si blizu a tako daleko..u mislima postojiš,a nedostižna.

Mi na dva dijela,jednom sreča a drugom tuga,ti sa cvijeta na cvijet,ja sa druge strane,znam..dalje od nas se krije istina.

Dalje od nas,negdje visoko među zvijezdama,neka je zvijezda ostavljena,bez sjaja,i samo čući,i sa sjetom u duši uživa u sjaju drugih zvijezda..samo ponekad pomakne list papira,i napiše pjesmu,koja refrena nema.

Dalje od nas neki poeta,sretne pjesme piše,ju čer..danas..sutra,on ne poznaje tugu,njegove pjesme su istina koju ne želim priznati, moja greška moja je sudbina,moja je kazna..dalje od nas neka vlada sreča.

A što bi ste željeli da budem?.....

Zla glupa nekorisna?

Da ništa ne znam o životu sa kojim sam se suočila...

Ne brinite, ja znam..... ja volim ovo sada ovu mene.... a osim toga upoznala sam i teži život nego što je skupljanje sličica ljubavi u spomen na njega..........Hm.....Živjeli !

SAMO DOĐ IKad ti tuga zavlada srcem,kad osjetiš tišinu da ti okreče le đa,ti navrati,ne kao ljubavnica,več kao prijateljica..ne govori ni riječi,samo čuti..i nasloni glavu na moje rame,i ne pitaj za vrijeme,pusti misli da lutaju,i ako pokoja suza klizne niz lice,to duša tjera tugu iz srca.

Ne gledaj sa čežnjom po tragu moje sjene,nisam osvetnik da se ljubavi svetim,prihvati raširene ruke,i samo pusti da tišina govori o nama.

I kad zatrebaš prijatelja kada ti teško bude,kad pomisliš da ti sudbina sudi,ne predaj se ,samo dođi,korak samo od uspomena,moj zagrljaj čeka da ti vrati osmjeh na lice.

A zora sutra kad svane,lice tvoje ozariti če osmjeh,ništa ne govori,kreni prema novom danu,i snove zaboravi,zagrljaj možda ti darovao nisam ja,možda neki anđeo koji nevoli kada plačeš.

Samo dođi,i da budeš gost u ponekoj pjesmi,zagrljaj sanjara ima moč da odagna tugu,ti..dođi i ne govori ništa.

"Nema prijateljstva bez srodnosti među dušama. Prijateljstvo se ne da izmisliti. Jedno su lepe veze, a drugo intimna prijateljstva. Naša su prijateljstva malobrojna, isključiva, samoživa, ljubomorna. Ne vezuju se ljudi samo zajednicom osećanja i ideja, nego i zajednicom ukusa i navika. Naš prijatelj je naš pomoćnik u svima namerama i naš pratilac u svim našim kretnjama."

Jednom su jednog starog pastira, koji je već preko sedamdeset godina čuvao ovce upitali novinari: „Možete li nam ispričati nešto osebujno, što vam se zasigurno moralo dogoditi, za tako duga razdoblja?“ Razlog, zašto su uopće novinari došli je bio taj što je država odlu čila da mu dodijeli počasnu mirovinu za njegov osamdeseti rođendan, jer je pošteno obavljao svoj posao eto već punih sedamdeset godina, a nikakvih drugih osnova nema da bi dobio zasluženu mirovinu, jer nije bio nigdje prijavljen, na nikakvim platnim spiskovima poduzeća.

Starac se ispočetka branio, da je on običan pastir, i već mu je bilo neugodno što su uopće došli oni kojih se niti u snu čovjek ne bi nadao, a kamoli da će još o njemu netko i pisati u novinama, za koje je on, onako nepismen, samo znao da postoje. No, novinari, kao novinari, napasni kao osice, nisu se dali tek tako otpraviti. A prostodušni je starac na kraju ipak popustio i započeo pričati. Imao je on običnih pri ča, koje su za obi čnu raju i koje se mogu pričati uz vatru djeci, jedino je mislio da su one isuviše seljačke za takovo nešto kao što su novine. Počeo je svoju pri ču: „Cijena jednog iskustva je bila visoka, a da me nitko nije pitao želim li kupiti to iskustvo“ Pa nastavlja: „Kada sam imao dvadeset godina, našao sam u šumi malo nejako psetance. Onako malešno mi se smililo, pa sam ga jednostavno pokupio sa sobom bez razmišljanja. Već nakon par dana mi se to pseto privrglo, i ja sam ga zavolio. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, dijelio sa njim što

sam i sâm imao. I pseto je lijepo napredovalo.

No, seljani su me počeli zadirkivati govoreći da je to vuk i da ga trebam ubiti, jer da će se veliko zlo dogoditi. Kako sam ih mogao poslušati, kad mi je to biće srcu priraslo, uvuklo se pod moju kožu.

Jednog kasnog, ljetnog popodneva, nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali zrak je bio težak, kao da će kiša.Ušao sam u kolibicu u planini, u kojoj je bio i tor za ovce koje su tu plandovale u sjenci par stabala. Čim sam legao na ležaj, oči su mi se same sklopile. Bilo je sparno.

Ne znam koliko sam dugo ležao, tek nešto me je prenulo iza sna. Neko krkljanje i režanje. Sve je bilo nekako prigušeno, tako da nisam bio siguran da li ja to spavam ili sam budan. Izašao sam da vidim ipak što je. Vrata kolibice su gledala na zapad. Narančasta sunčana lopta je bila još za koplje visoko. U smjeru prema suncu moj je pas sjedio. Gubica mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postrance, sunce mu je naran často prosijavalo kroz oči. Kao da je mjesto njih imao dvije žeravke. Sve je izgledalo tako nestvarno tim više, što se ispred njega nalazila hrpa puše ćeg mesa iz prohujalog života. Odmah sam shvatio što je bilo na stvari.

Ušao sam hladno mirno u kolibu i skinuo pušku ponad vrata i ponovno izašao. Podigao sam lagano pušku, nanišanio mu glavu, glavu mog vuka.

On se nije ni pomaknuo. Kao da je osjećao krivicu što je prokockao moje povjerenje, koje sam u njega uložio. Povukao sam obara č i on je pao.

Da bih nekako spasio, što se spasiti dalo, otišao sam u selo po nekog od seljana i kola. Pomalo me je bilo i sram što prije nisam seljane poslušao.

Sunce je upravo zalazilo, kada smo počeli tovariti leševe ovaca u kolica.

Možete si zamisliti koliko je bilo moje zaprepaštenje kada sam izmedju ovaca naišao na tri leša vuka i jedne vučice. Srce mi se steglo, a na o či mi grunuše suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja, posumnjao sam u zvijezdu na nebu.

Odonda je prošlo šezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas zbilo. Nakon tog događaja sam se nekako povukao u sebe. Rije či su mi nevoljko prelazile preko usana. Bio sam vrlo pažljiv. Jasno mi je postalo da nema više mjesta u mojoj duši za bilo kakvo osu đivanje bilo koga Svjetla se pale

Pao je mrak čekam te u parku dajem ti znak kasniš k'o i uvijek navik'o sam već i prije nego dođeš znam šta ćeš reć' izivni dušo peglala sam kosu stavila maskaru i par parfema hej vidi ovo mi je nova za lice krema voliš kad si sređena svi gledaju tebe a ti voliš moj zagrljaj za druge ti se je.. i tako zagrljeni gradom

šećemo mi drugarice te pitaju otkud ti sa njim i dok im objašnjavaš ja povlačim dim gledam ovaj grad svi mrze sve kažu da te varam a ja kažem ne znam da nemam auto i znam da nemam stan al' bar mi je lijepo kad s' tobom idem van i da te varam znaš da nikad ne bih samo tebe volim nije teško priznat i ne gledam druge kad s tobom imam sve zato hajde dođi i zagrli me uz tebe sam sretan i volim tvoj osmijeh pa me nije briga što će biti poslije "TRAŽI SE............"

Traži se jedna polovna nedjelja, bez vijesti o nesrećama i ratovima!

Traže se prijatelji, makar dotrajali, svi oni isčezli raseljeni, izgubljenji, poženjeni traže se svi oni što su nas raznosili komad po komad, dio po dio:dijelove našeg vremena, naše ljubavi,.............traže se da vrate ljubav.......

Traži se nada! U ovom malom oglasu traži se nada, polagana u same sebe i u vrijeme koje dolazi! Ako ta nada iznevjeri, ako se ta nada ne vrati, njene dugove ne priznajemo kao svoje!..........

Traži se svaštara; ona divna, debela teka kupusara. U njoj su naši prvi stihovi, u njoj smo vježbali svojeručni potpis, sabirali ocjene pred kraj godine, u njoj je 200 puta zapisano neko ime u koje smo bili zaljubljeni!........

I kao da samo još onda znali da cio život ne može stati u jednu teku, ma kolika ona bila velika a bile su one krhke i male jer pisat se moralo sitno da duže traje ne nismo je sačuvati znali jer trebalo je za druge generacije pa smo nastavljali gdje su oni stali bila su to teška vremena djetinjstvo bez obzira na težinu koju smo nosili bilo je za nas lijepe jer za bolje nismo znali i sreću smo tražili na livadi djetelinu sa četiri lista a latice cvijeta trgali da bi saznali da li nas voli onaj za kim srce boli

.. Trebat ćeš mi u starosti Trebat ćeš mi u starosti, kad budem gunđao, jer ne znam gdje su mi naočale, da kažeš: “Eto ti ih na nosu, bleso matora.

Tako bi ti i srce još uvijek tražio, da nije bilo mene da kažem da je na svom mjestu”.

Trebat ćeš mi u starosti, da te se sa radošću sjećamo, umjesto da te se sjećam sa tugom.

Trebat ćeš mi u starosti, da te opomenem kad kažeš: “E, kad se sjetim kakva sam bila”, da ne smiješ tako govoriti u mom prisustvu, jer si mi ljepša no ikada.

Trebat ćeš mi u starosti, da joj se rugamo kada nas pita gdje nam je bila mladost.

Trebat ćeš mi u starosti, kad izlapim, da kažeš: “Bolje mozak, nego srce”.

Trebat ćeš mi u starosti, da ne dopustiš da ostarimo.

Trebat ćeš mi u starosti, da kažeš: “A rekao si da me ne možeš voljeti jače”.

Trebat ćeš mi u starosti, da me grdiš što tvrdim da doktori nemaju pojma i ne pijem lijekove, jer si ti najbolji lijek za moje srce.

Trebat ćeš mi u starosti, da me izbaciš iz kuhinje, kad praviš kolače: “Strpi se, gori si od djeteta”.

Trebat ćeš mi u starosti, kao što mi trebaš sada, ali mnogo više.

Trebat ćeš mi u starosti, da me pitaš: “Nije ti valjda opet do toga?”, a ja da kažem: “Meni je uvijek do tebe”.

Trebat ćeš mi u starosti, da kažeš: “Izvini što sam vikala”, a ja da te tješim: “Nisam te ni shvatio ozbiljno”.

Trebat ćeš mi u starosti, kad me zoveš DEDA, da kažem: “Reci, pile moje malo, pirgavo”.

Trebat ćeš mi u starosti, da te volim i kada me starost napusti. .....

"Ljubav je sposobnost jednog čovjeka da daje, ne osvrćući se koliko dobiva nazad. Najznačajniji i najmudriji dio jezika kojim svijet govori i

koji svi ljudi na zemlji mogu razumjeti u svojim srcima, nešto starije i od ljudi, a što ipak svaki put istom snagom izbija bilo gdje kad se sretnu dva pogleda."

Paulo Coelh ."

Pa nismo svi rođeni pod istom zvijezdom, niti smo svi miljenici Boga ni anđela.

Mnogi od nas pate zbog svojih ili tuđih grijeha, pa se upitamo zašto baš ja ?

Koliko je napisano lijepih riječi u knjigama , isto toliko nesretnih sudbina , i kada uzmem knjigu u ruku prvo pročitam njen Predgovor pa kraj i početak , tako ću i ja vam reći da ču u ovoj mojoj zabilješci pisati o patnji jedne hrabre žene , žene koja je rodila mene .

Moja baka moje mame mama udavala se tri puta ,jer to su bila vremena ako ostaneš udovica moraš što prije se udati , onda se nije pitalo za ljubav, udavale su se kćeri radi miraza, a ne zbog ljubavi ili ljepote . TAKO MOJA MAJKA IZ TREĆEG BRAKA ,IMALA JE BRATA Koji je poginuo u prvom svjetskom ratu ,nikad mu nisu našli grob, nije čak bio ni neznani junak jer je bio na drugoj strani moja majka mlada lijepa udadoše je za oca mog, znala je jedna starica mađarica reći za majku da je bila lijepa a moj otac zgodan mladić, reklo bi se idealan par ali..

Hirovitost mog oca bila je velika ,jer je na dan vjenčanja ošamario moju majku da bi pokazao svoju silu,koju nije krio ni do njenog zadnjeg časa. U ono vrijeme nije se znalo za kontracepcije te je moja majka nešto milom nešto silom rodila šesnaestero djece od čega nas je ostalo živih jedanaestero .Bile su to godine bijede i neimaštine, pored svega moj okrutni otac pio bi svako malo i svoju frustraciju iskaljivao na mojoj majci, mi djeca smo patili uz nju i to je i danas duboki trag u nama.

U t om životu svi smo mi bili prosjaci.. netko gladan kruha, netko ljubavi..

Ali majka je bila ta čije je srce bilo veliko Pružala nam je bar kapljicu nježnosti i mira, jer pored svoje boli ona je za svakog od nas imala nježnu riječ koja ja naša srca razgalila i ako smo imali malo nježnosti od nje smo imali svi. kažu da žene plaču češće nego li djeca ali Ne podcjenjujte ženu kada plače....... Svaka njena suza ima razlog i ima svoju priču!...... Žena je anđeo koji plačući govori,....... ali i gubi dio po dio svoje duše, a i dalje živi.......... ali kako živi..Često smo pitali majku zašto su joj oči suzne znala je reći od luka . Život je jedna nepisana knjiga. Ako se osvrneš i pogledaš unazad shvatiš da to ne možeš da vratiš.........

Ali uvijek možeš početi novo poglavlje u svom životu.

Pusti ću zaboravu da potone, k’o u mrak, suzu očajnika traži spas, hoću lebdjet tamom, želim biti samo zrak pusti me da mislim o nečemu što je bilo dio moga djetinjstva, lišena šara s leptirovih krila samo tako spoznat mogu tko sam bila a tko sam sad pusti me da sanjam, da rukama diram inje,

pusti me da živim kao prije.

Gusjenica ima šarm početka.

Ne zanima me leptir kojemu se dive.

Pusti me da se umivam na izvoru vode i ako je mutna, nebitno je, što je imao Narcis od zrcala sjajne površine?

Pusti me da padam, da tonem, da ronim, da vodu dišem, ljubavi trebam a ne da život samo pišem.

Pusti me, u zaborav me spusti, kao zraku svjetla u svoj mrak me složi, uredno, da me možeš lakše naći kad' te tuga jednom slomi ...

Ja sam samo tvoj leptir na vodi.

Ja sam samo svoj putnik što leti ka slobodi.

Svjesni smo da su nekada naše majke i žene bile bez prava sve su morale poštivati u zajednici i ako su željele svoja prava bile su ponižene Danas u Nepalu žene i djevojke suočavaju se s visokom razinom diskriminacije .

Mnoge su uspjele da iskažu svije mišljenje ali moja majka uvijek ponižavana ipak je bila veliki borac ,uvijek je stala na našu stranu i ako je batine dobivala nas je pod svoje krilo skrivala. Jedna od mnogih žena koja je rađala u kratkom razdoblju jedno ta drugim ,porođaj je bio bez stručnog nazora pa se danas pitam kako smo i preživjeli svu tu bijedu već u majčinoj utrobi nije bilo poštede ni dana jer već sutra se na njena leđa tovarilo breme grana, u hladnoj vodi prala je naše odore koje ih je sama krpila ,zato se u najboljim godinama svog života srušila. Zbog diskriminacije oca a i svekrve nije smjela ni pomisliti da donese odluke o svom tijelu i zdravlju .Živjeli smo siromašno u ta teška vremena kada se plaćao porez i nitko nije pitao što će sa tom čeljadi sutra bit Sjećam se kao mala kada su nam došli odvesti kravu ja sam plakala jer niti jedno veče nisam otišla leći dok mama ne pomuze kravicu i popijem mlijeka šalicu.

Sve bi se to proguralo da je bilo mira u kući ,veselili smo se Božiću jer bi mama svima nama sašila od flanela pidžamice pa kad se unosila slama mi smo skakali od veselja jer smo na njoj spavali u glavama punih želja .Ali još i danas u pod svijesti slika je ta koja razdire sva sjećanja . otac onako pijan i grub nasrnio bi na majku i prosuo po zemlji svu hranu nastao bi jecaj i muk ,jer koliba u kojoj smo bili bila je sa dvije sobice a čeljadi puno nije bilo poda nego zemlja . to su sve slike koje ne blijede i ako su na mojoj glavi sve sijede.

Mnogo je toga bolno u duši mojoj jer sam kao dijete bila silovana od bratića i sve nevolje su išle jedna za drugom u nizu se svalila na moja leđa.

Stariji brat i sestre su radili ja sam imala trinaest godina kada se rodio moj zadnji brat ali umro je brzo , da bi se majka poslije toga razboljela . u bolnicu je hodila na operaciji bila .kući je poslaše jer rak je preuzeo njena krila, borili smo se a ja sam se molila bogu dragom da spasi to voljeno biće, ne znam da li je bog uslišao moju molitvu ili molitvu cijelog sela . Moja

najdraža majka je preboljela. Zato i danas hvalim boga a Sv.Anti se molim jer kad god nešto izgubim on me u pamćenje vodi.

Prolazili su dani i godine svi mi smo kao ptići odletjeli a majka je za svakog od nas suze lila i ako je to skrivala. Ja sam svoje gnijezdo svila . ali nakon mjesec i nešto više moje majke nije bilo više. Prošla je pored kuće moje i to su bili zadnji oproštaji ,jer nakon četiri dana u mukama je umrla sama , dobila je zapletaj crijeva .njezin se jauk čuo duboko u noć ali nam k njoj nisu dali doć. Jer vladala je neka gripa . Pričali su mi da ju je otac tukao a imala je bruh i da je zbog te boli otišla rano u svojoj pedeset prvoj godini.

Kada nam odlazi neko drag Kada nam odlazi neko drag, ne boli smrt, već boli sve ono što ide poslije.

Boli praznina koja nikada neće biti popunjena. Boli nemogu ćnost da još nešto uradimo za njega. Bole riječi koje nismo rekli, a mogli smo. Bole suze. Bole uspomene. Bole ćutanja … Boli to što znamo da nikada više nećemo biti zajedno, što nećemo da ga vidimo i što ne će da nam se javi.

Boli to što će svuda da nam fali i što će uvijek biti taj neko koji nedostaje. ..

Kada nam odlazi neko drag, ne boli samo njegova smrt ve ć i život koji je mogao još da traje a ugasio se. Bole pobjede podjednako kao porazi, uspjesi podjednako kao neuspjesi i sve se, odjednom, na trenutak, poravna, postaje besmisleno, prazno.

Kada nam odlazi neko drag, odlazi i muzika koju je slušao, ljudi koje je poznavao, snovi koje je sanjao, odlaze njegove dileme, njegove tajne, njegovi strahovi. I sve boli... Boli kada postavimo pitanje da li je sve bilo uzalud? Da li smo pogriješili? Ili, da li je moglo druga čije? A dobro znamo da nije…

Boli kada se sjetimo da ga nema. Boli svako sjećanje na njega. Bole fotografije. Bole mjesta kojima smo prolazili. Bole rije či koje smo rekli. Bole riječi koje nismo rekli, a morali smo. Bole njegovi prijatelji. Bole njegove ljubavi. Bole svačije ljubavi kada razmišljamo o njemu. Boli sve što podsjeća na njega, svaki djelić ovog svijeta…

Kada nam odlazi neko drag, ne boli samo bol, boli sve drugo. Boli što zauvijek nestaje i što ga više nigdje neće biti. Boli saznanje da nikada više neće moći da se raduje, da se smije, mašta, trči, plače, voli. Boli sve ono što je mogao da uradi, a nije. Boli sve ono što je tek trebao da pro đe, a nije.

Boli proljeće, boli sunce, boli more, boli nebo, boli kiša. Boli sve ono što živi bez njega, boli čitav svijet...

Kada nam odlazi neko drag, sve odjednom stane, zaustavi se na trenutak i podsjeti na prolaznost, na godine koje su prošle i koje će pro ći. Pravimo iskorak iz sadašnjosti i postajemo dio beskrajne van vremenske nedoku čive staze koja vodi samo u jednom smjeru.

Kada nam odlazi neko drag, odlazimo i mi zajedno sa njim. Jedan dio nas, možda najljepši. Odlazi ono nešto što smo imali sa tom osobom i ni sa jednom drugom. Odlazi sa njim i jedan dio našeg života koji smo proživjeli i koji se upravo njegovim odlaskom završio i pretvorio u sje ćanje.

I na kraju, kada nam odlazi neko drag, ne boli smrt, ve ć boli sve ono što ide poslije. A poslije, nažalost, ne ide ništa. I upravo to ništa najviše boli …

. Sve prolazi, samo sjećanja ostaju…....smjestimo ih u skrivene odaje srca........u časovima samoće odškrinem vrata........ i ona me preplave.......jednom, kad se u tvojoj duši uskovitlaju vjetrovi tuge........i odškrinu vrata sa mojim imenom, možda ćeš sjetiti ko sam ja....ona koju ponekad pogledao onako izdaleka......kojoj si poželio da pružiš ruke i prihvatiš ljubav.......

Ostala je ispred vrata tvog srca.......zatvorena......

Svejedno, hvala ti što postojiš...Sva moja sjećanja su u meni i ti koji si tu pored mene ne vidiš ništa što moje srce vene. Ti ne želiš priznati da si sve u mom životu samo me često vrijeđaš i ne znaš koliko patim ,biti uz tebe a tako daleko ,zbog svoje djece to može samo mati Sva ta sjećanja u meni bude tužne uspomene a uz lice suza klizi jer se pitam majko moja disi disi.NO KAKO ŽIVOT DALJE TEČE ZA MOJE POKOJNE IZMOLIM SE SVAKO VEČE. Nedaće su se nizale jedna za drugom ali nada je bila uvijek prisutna i moj duh u meni mi je govorio i tebi će jednom zasjati sunce , Krenula sam u srednju školu u cipelama nekog davnog rođaka istina bile su muške ali ja sam bila sretna da ih imam. No razred u koji sam išla imao je više sirotinjski pa sam se s time lakše nosila , istina bilo je i iz višeg staleža ali tada se još nije gledalo tko si . Pored posla kod kuće braće male i majke bolesne učila sam rano zorom hodajući po rosi u vrtu , istina završila sam i to školovanje, ne sa nekim zavidnim rezultatom , ali diploma je bila tu, za daljnje školovanje nije bilo moguće , a posla nije bilo baš kao i danas ako nisi imao veze, no moja majka borac za život sjetila se jednog dobrog čovjeka koji je zaposlio i moje starije sestre , pisala mu. Došao je odgovor i ja na moj dvadeseti rođendan počinjem raditi daleko od kuće, ma ne tako daleko ali za mene to je bilo veliko iskušenje, Došla sam u nepoznat kraj gdje je po meni čovjek čovjeku vuk, šibali su me sa svih strana .Ali raditi se moralo bez obzira na gorka iskustva tu sam pronašla i svoju prvu ljubav prva iskušenja koja su na moju žalost brzo prekinuta, a ja sama nisam se mogla boriti za svoje osjećaje ostala sam usamljena ali i dan danas moja prva ljubav je u mom srcu i duši. Znam da je i moja ljubav nesretna i nakon dugih godina sjeća se mene sa gorčinom u srcu i ako mi je na rastanku rekao svijet je mali srest ćemo se . ali do toga nije došlo a znam da i nikada doći neće.

Ako ti gori kuća ugrij se na tom mjestu, a ako ti gori duša pusti suzu jednu .Tako je završila jedna idila jedna jesen i proljeće a kad je ljeto došlo spržilo je sve moje nade i snove, ali ja kao lavica sam riknula i krenula dalje u novi život sa jednim teškim iskustvom, jer sam znala da boriti se sa vukovima nije lako, no ostavimo to tamo duboko u dnu duše jer pravda uvijek nadvlada. Svaki moj novi korak kroz život bio je novi izazov da neumorno tragam u postizanju novih prepreka kroz život,.Znam da nismo svi rođeni niti lijepi niti previše mudri ali oni koji su dobili dar od boga oni postižu uspjehe na svakom polju jer oni su specijalisti , nemamo svi stalna zaposlenja ,još manje nas dosegne vrhunac umjetnosti i znanosti ali svi smo mi u biti krojači svoje sreće . Mnogi brzo posustanu i ostanu na početku tvornički radnici težaci,ali to ne mora da nas obeshrabri jer bez radnika i težaka ne bi bilo ni znanstvenika ,nema nevažnog posla .Svaki posao koji služi čovječanstvu uzvišen je i važan. Ako je čovjek čistač ulica mora ih čistiti onako isto kao što je Michelangelo slikao Bethoven skladao ili Shakespeare pisao stihove Čistač bi morao čistiti ulice tako dobro da ostane u sjećanju da se spomene njegovo ime i da svi žitelji neba i zemlje zastanu i kažu:ovdje je živio čistač ulica koji je dobro obavljao svoj posao.

Ova je slika samo primjer da je i nekad tako bilo.

Nijednog ožiljka na mom srcu se ne stidim........ Sve su to tragovi mojih emotivnih, životnih borbi koje sam vodila...... Da mi Bog prvo nije pokazao pogrešne puteve, kako bih onda znala koji je pravi? .Mislila sam..... kakvi su ti bili dani bez mene......... .... Hmm, to su samo crno-bjele fotografije…......bez tonova glasnog smijeha kojima ih bojimo zajedno...... Svaki je nepotpun... sa malo riječi... onih riječi kojima spajamo dvije obale naizgled nespojive… i bez nadahnuća a sa mnogo nedostajanja........... ma znaš........ prazni su to dani. Jedino čega u njima ima previše je očekivanje da ću te negdje na trenutak vidjeti, da ćeš se javiti, pozvati me jednim od onih nadimaka samo nama svojstvenim....Da draga mama još uvijek te vidim kad sklopim oči ponekad si tužna jer i ja budem tužna ,kada brišeš suze svoje one mene bole, Vidjeti te i nakon toliko godina kada si nas napustila i ako si boga molila da te spasi jer tvoja malena djeca su te trebala, da trebali smo te i mi odrasli, ali Bog te nama uze bez obzira na tvoje suze. To je bila cijena koju si za svoju patnju platila .

Bilo je teško zamisliti da te više nema ali molitva je bila ta koja nas je nosila.

Danas kada smo svi odrasli ljudi svijeća na tvom grobu se ne gasi, došao ti je najstariji sin i ti nisi sama dočekali su te tvoji mali anđeli i ako nejaki ponijeli su te u visine ka svevišnjem čije si ime vječno zazivala.

Tada mi nije bilo jasno zašto te bog pozvao sebi jer on je jedini za tvoje boli znao, a onaj koji ti je nanosio boli život cio otišao je bez boli jer moždani ga udar slomi.

Na mome licu osmijeha pravog nema ali postoji nada koja će na zadnjoj stepenici reći kada ću do tebe stići.

Nastojim biti to što jesam sijem pozitivnu energiju prema svojoj djeci i unucima svojim jer…

Ono što vas čini pozitivnim,vedrim i nasmijanim,čuvajte i uživajte u tome..

Nebitno je hoće li se drugima svidjeti, bitno je da ispunjava vas.

Veliki čovjek nam ostavi znakove kraj puta da nam duša ne luta. Ali uzalud čovjek to rijetko vidi jer njegova je narav prijeka .I ako život protiče kao rijeka ispod mosta, čovjek kao kamen na dnu osta . U glavnom život je rijeka a čovjek kamen što ga rijeka spira. Svakog je trena čovjek sve manji i put pred njim je nesaglediv krivudav, pun uspona i padova i prava je umjetnost stati ,osvrnuti se i sagledati. To se desi tek na kraju puta, tek tada čovjek vidi i znakove i put koji je prešao vidi da nije zalutao da se nalazi samo na raskrižju života svoga.

Skoro uvijek kasno samo neko i vrlo rijetko to sagleda na vrijeme.

Sudbina me je postavila na ovu stazu, za drugu ne znam i koračat ću po njoj dok u meni ima snage. Treba tako, to je moj zadatak i moja životna svrha. Ne pitam da li je pravedna, moja je..................

Meša Selimović Smisao života shvatiš, kad se umoriš od zaustavljanja ljudi koji žele otići, i od popravljanja svega. To nije odustajanje. Jednostavno, shvatiš da ne trebaš neke ljude i negativnosti koje ti oni donose...

Svako novo jutro je poklon,blagoslov,sreća jer smo ustali i dobili priliku za toliko toga...zato osmijeh na lice ..učinite i u ovom danu nešto lijepo ..nešto dobro nešto vrijedno za pamćenje ostavite.nešto što nas ispunjava i čini sretnima..ne samo nas nego i sve one pored nas ,sve one koji su možda pokleknuli jer je breme na njihovim leđima preteško.

"Od svih razOrnih Oružja kOje je Ovek biO u stanju da izmisli, najstrašnije i najmOćnije bila je reč.bOdeži i kOplja Ostavljali su tragOve krvi, strele su se mOgle videti i iz daljine.OtrOvi su takOđe na kraju Otkrivani gubeći takO svOje ubOjitO dejstvO. ali reč je uspela da uništava bez tragOva." Paolo Koeljo

Zabranjeno je plakati bez pouke, probuditi se, a ne znati što sa sobom, bojati se osobnih uspomena. Zabranjeno je ne boriti se za ono što želiš, odustati od svega zbog straha, snove ne pretvoriti u stvarnost. Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje, ne pokušavati sačuvati zajedničke uspomene i zvati ih samo onda kada su ti potrebni. Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima, pretvarati se pred ljudima do kojih ti je stalo, izigravati drugu osobu da bi te pamtili, zaboraviti na one kojima je zaista stalo do tebe. Zabranjeno je ne stvarati vlastitu priču, ne imati vremena za ljude kojima si potreban, ne razumjeti da ono što ti život daje, to i uzima. Zabranjeno je otjerati nekog s kim se nisi pomirio, zaboraviti njegove oči i osmijeh.

Zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost i zamijeniti je njegovom sadašnjošću. Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge, misliti da je njihov život vrijedniji od tvojeg, ne spoznati da svatko ima svoj put i sreću. Zabranjeno je ne činiti stvari za samog sebe, bojati se života i obaveza, ne živjeti svaki dan kao da ti je posljednji. Zabranjeno je ne tražiti sreću, ne živjeti život s pozitivnim stavom, ne misliti da uvijek možemo biti bolji. Zabranjeno je ne znati da bez tebe ovaj svijet ne bi bio isti!

Pablo Neruda Kao sunce drago milo,mene je on dodirnuo. Dodirnuo po sred srca od ljubavi sto sad kuca. Milovo mi oci...lice..moje duge tepavice,kao lancic pravi znaj,ukrasio je mene sad. Spojile ga veste ruke,jednog malog decka Djure,sad se sve cure bure,hoce lancic i one od Djure.A on jadan,tih i mio,jako se postidio,pobrao je sve maslacke i sada samo meni pravi zute maslacak Svi mi sanjamo da savijemo svoje gnijezdo da uživamo u odrastanju svoje djece ,netko manje netko više, .Moj najsretniji dan bio je kada sam donijela na svijet svoje srce moju malu djevojčicu, koja je bila mala i krhka i sa mnom proživljavala boli koje su me snašle jer imala je samo mjesec dana kada se na mom srcu stvorila rana kada mi je biće koje je mene donijelo na svijet odletjelo u nebo bez povratka. Za petnaest mjeseci rodila sam sina majkina milina i tako je život tekao dalje . češće u suzama negoli u veselju ali rekla sam sama sebi pa to je valjda moja sudbina moja zvijezda vodilja i zato sam se borila

„U ovom životu svi smo mi prosjaci. netko gladan kruha, netko ljubavi.

Pružimo bar kapljicu nježnosti i mira, jer bol tuđa u svako dobro srce dira.

Budite sa onima koji pjevaju pričaju, uživaju u životu i nose radost u očima.

Jer radost je zarazna i uvijek uspijeva pronaći rješenje tamo gdje logika nalazi samo objašnjenje za greške.

Paulo Koelho Zastani i pred bilo kojom preprekom ne daj da te slomi jer svaka prepreka dovodi do vrijednih rješenja . Da bi bio i ostao ono što jesi ,čuvaj svoje vizije i snove jer oni su djeca tvoje duše i slika tvojih konačnih dostignuća jer ti to možeš i moraš jer svi koji te okružuju kažu da možeš.

Ljepota je kažu vječna ali ne ona vidljiva nego ona koja je u tvojoj duši, bol je prolazna ali i ona ostavlja duboki rez u tvojoj duši, a što je veća bol i prepreka ti postaješ slavan u svojim očima.

Ako ti se čini da si u mraku i ne znaš kako iz njega izaći baci svoj pogled prema nebu i vidjet ćeš milion zvijezda i svaka sja za nekoga tako i ti pronađi svoju zvijezdu i osjeti svjetlo u duši.

Ta svi smo mi ljudi od krvi i mesa ,sve nas pati ljepota bogatstvo ali kroz svoja znanja stječeš i i teškoće , ali ustrajnost i samopoštovanje dovodi te do savršenstva,

Ponekad, sve što možeš uraditi je ne razmišljati, ne pitati se, ne zamišljati i ne nervirati se. Samo diši i vjeruj da će sve biti u najboljem redu.. jer ako čovjek vjeruje .svakim danom vjeru ojačava taj mnogo lakše nosi svoje boli, boli su jedno a sjećanja su duboko u srcu i glavi i počesto se kroz sam jave i sjete nas da smo došli na svijet kao patnici ,došli smo da ga

učinimo ljepšim ,no netko je postigao mnogo, netko malo ,netko je uspio a netko ne to sve zavisi od našeg uma jer u umu je sve.

Svaki planinar je svjestan da ako želi doći do vrhunca mora proći i mnoge doline da bi uspjeh bio uzvišenje njegovog htijenja.

Jedna od tajni uspjeha leži u tome da ne dopustimo da nas povremeno nezadovoljenje uništi , zato hrabro koračaj i ne daj da te slome ni vjetrovi niti bure i oluje. Svatko od nas ima priliku da krene dalje jer ako osluškujemo da netko kuca na vaša vrata a vi ne znate što bi pokušajte si dati drugu priliku i pronađite druga vrata.

Ne mijenjaju se stvari-mijenjaju se stavovi jer godine učine svoje učimo se kroz cijeli život .Zato ne prosuđuj nikoga dok se ne nađeš u njezinoj koži.

Svaki gubitak donosi sa sobom neki probitak. Vrlo često kažemo sreće ni od kuda ali ona se pojavljuje svuda pa čak i u boli,gubitka ili razočaranja no budimo strpljivi jer kako kaže atara poslovica strpljen spašen i kada se najmanje nadamo sreća pokuca i na naša vrata samo treba vjerovati i nadati se, i kako se kaže nada umire zadnja .Počesto molimo Boga za nešto što ne želimo zato mu se zahvalimo što nije uslišao našu molitvu.

ZVIJEZDA Ja sam zvijezda što sja na nebu Nemoj stajati na mom grobu i plakati Nisam tamo ne spavam Ja sam jedan od tisuću vjetrova koji pušu Ja sam dragulj što blista na snijegu Ja sam sunčevo svjetlo na zrelom žitu Ja sam jesenja kiša Kad se probudiš u jutarnjem miru Ja sam užurbanost koja se javlja Od ptica što kruže u letu .

„Nikada više ne planiram. Ja samo živim ovaj život. Ponekad kako želim, ponekad kako moram. Sitnice mi boje život. Sitnice su sreća. Zato ja volim male stvari. I velike torbe. Svuda ih sa sobom nosim, jer sebi dugujem još po neku šetnju između očekivanog i neplaniranog.“ Andrić Ivo *Snovi prelaze u stvarnost djelovanja. Iz djelovanja ponovo niču snovi; a ova međuzavisnost stvara najviši oblik življenja. ..... ~ Anais Nin *Čvrsto se drži svojih snova jer ako ti snovi umru, život će ti biti kao ptica slomljenog krila koja ne može letjeti. ... ~ Langston Hjudžis „Nije potrebno neprestano lutati svijetom da biste pronašli sreću.

Vaša je radost u dobru koje činite, u veselju koje širite, u smiješku koji će oko vas procvasti, u suzama koje ćete obrisati..“ Ivan Pavao II Ovo su riječi velikog čovjeka ,čovjeka iz čijih očiju je zračilo blaženstvo i danas kada pogledaš prema nebu i zazoveš ime njegovo u tvojoj duši se stvori nježnost koju ni sam objasniti ne znaš.

Nikada se ni na koga ne ljutim.

Niko na ovom svijetu ne može da učini ništa toliko značajno da bih se ja naljutila.

Ljutiš se na ljude kada misliš da su njihovi postupci važni.

Ja tako više ne mislim..jer ništa nije vrijedno moje ljutnje Ponekad ne mogu odrediti granice između sebe i ljudi koje volim.. gdje završavam ja, a gdje počinju oni. Kao da smo svi mi jedno, kao da smo isti – ista duša, želja koja traži nešto…zajednička je svima nama.

A opet, svi smo različiti i posebni, izrazito individualni.

Oni su jedna posebna, rijetka vrsta ljudi koje ja zovem moji ljudi. To su ljudi koje puštam u svoj prostor, u sebe. Svi moji ljudi su u nečemu isti...

Njihovo druženje je stvaralačko. Oni ne ruše, već nešto grade. Ne žele da vladaju, jer vladanje gubi sjaj u očima,…

Moji ljudi imaju isto osjećanje života. Nije više bitno kako ćemo nazvati naše odnose i koji će oblik oni imati glavno je da smo tu..da nam je lijepo ..da nam svako novo druženje ostavi osmijeh na licu i radost u srcu..

Ljudi prebrzo odlaze, a ja nikako da se naviknem. Valjda još uvijek vjerujem u posebnost čovjekovog bića, u onu njegovu osjetljivu stranu, potrebu za pripadanjem. A možda ja samo treba da odrastem, i shvatim da sve što ima svoj početak,ima i svoj kraj. „Ne razmišljaj o onom čega nemaš. Razmišljaj o tome što možeš učiniti s onime što imaš.“ Ernest Hemingway Što god želite privući u svoj život, prvo morate postati takva osoba..

Moraš prvo biti pa ćeš onda imati Bog ne šalje bolest i patnju mi je sami uzrokujemo,jer ako čovjek vjeruje da je sve kao i život prolazno na ovome svijetu onda ne mogu svladati ni sile ni olije jer vjera u sebe da to možeš i moraš je ono što čovjeka ojača što mu daje snagu da ide dalje.

Kroz svoju maštu i svoje misli mi postajemo sami sebi i sluge i vladari.

Kao malo dijete razvija svoju maštu ,ta mašta ostaje kroz cio život, pogotovo ako su neispunjeni snovi iz svijeta mašte.

Sve ono što mi se kroz život dešavalo ostavilo je duboke korijene koji i u starosti vraćaju slike sa kojima mnogi od nas odnesu tajnu u grob.

SEĆANJA...EH TA SEĆANJA, KAO SjENA U MENI I JA U NJIMA! EH TE SUZE…ONE U MENI I JA U NJIMA. A SVAKA SUZA PRIČU ZA SEBE IMA. EH TAJ ZIVOT! JA NISAM U NJEMU. ON JE U MENI I NE PITA ŽELIM LI GA. ŽIVOT IMA SVOJU PRIČ U KOJU ZA SVAKOG OD NAS PIŠE. ZA MENE NE POSTOJE NI ŽIVOT, NI GODINE... POSTOJI SAMO VRijEME. NOSIM GA KAO OGROMNO BREME. NI TO NE ŽELIM. ALI, NI VRIJEME NE PITA. JA SAM SAMO DIO TOG VREMENA KOJE JE VEĆ DONIJELO SJEDE. DEO VREMENA, SJEĆANJA NA PROŠLOST. ZNAM, ZABORAV BI BIO SLOBODA. ALI SJEĆANJA SU TU. NE, ONA NE NAPUŠTAJU. SJEĆANJA SU TU KAO SJENA. A ja zarobljenik tog vremena. Ljubav pobjeđuje i ka smo pobijeđeni

.AKO U SVOM SRCU OTKRIJEŠ DA TI JE DO NEKOGA STALO USPJET ĆEŠ''''?????

Mnogo je priča neispričanih mnogo je suza neisplakani mnogi od nas se nađu u istom košu neki su sitni i mali pa brzo preskoče taj koš a neki su debeli i stari i ne znaju kuda da krenu jer koš je okrugao a oni se vrte u krug.

Zato ako ti ikada dođu u ruke ove sve riječi iz dna duše strpljivo čitaj do kraja a ni on nije daleko.

Svaki dan pojavi se po neka sijeda i kad se probudih jedno jutro sama sebi ne vjerujem da sam to ja sijeda bore na licu mom sumoran pogled i tupa bol znam da kraj je blizu svemu tom ,jer snježna kraljica zakupila je moj dom ona je sad vlasnica svega a ja, ja sam samo sjena, sjena u mraku i ne znam kamo da krenem jer čujem tihe korake u mraku. pomislim to mi se mladost vraća pa tu su sva moja braća tupo sjedim i divim se svemu proljetnom cvijetu ljetnjoj kiši jesenjom vjetru i ci ča zimi.

.

Ne može se reći proljeću: “Daj Bože da stigneš što ranije i traješ što duže“ Može samo da se kaže: “Dođi, blagoslovi me tvojom nadom, i ostani koliko god možeš“ <<<<<<<<<<<<<<<<<<<P~Koeljo~ BOG POMAŽE ONIMA KOJISI SAMI POMAŽU: Mnoge su stvari propale jer je trebalo molit, jer često ponos čovjeka ga otjera u očaj tako se desilo i meni da sam u prvoj ljubavi bez molbe i preklinjanja pustila stihiji vremena , i ako je svijet mali sreli se nikada nismo

ali svaki dan u mojim mislima javi se sjeta daleka mislila sam da rije č moguće nemoguće jer ostati sam među vukovima otišla sam na put bez povratka .Mnoge misli me danas pogađaju jer nisam mogla otkriti što je moguće ali a što vam nije jer osamljen čovjek se predaje bez borbe.

Zato sam krenula u novo sutra bez velikog očekivanja i ljubavi ,ali moj život su mi ispunila moja djeca i unučići koji kada ih vidim srce mi titra od sre će i ako su u biti blizu ponekad mi se čini vječnost od nekoliko dana dok ih vidim. No kako svi mi imamo svoju sudbinu tako i ja svoju sudbinu slijedim i prihvaćam bez obzira kamo me vodi, jer u duši sam poeta a stvarnost je posve drugi život.

SJEĆAM SE ČESTO RIJEČI SVOJE MAJKE :OKRENI SE SINE KADA TI JE NAJTEŽE I VIDJETI Ć EŠ DA IZA TEBE POSTOJI UVIJEK BEZNAĐ E NA PUTU,uzdaj se u Boga svim srcem svojim i ne oslanjaj se na razbor ,misli na njih na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze (izr:3-3-56 Mudrost izvire više iz življenja no iz učenja , običan razgovor za stolom s pametnim čovjekom vrijedi isto koliko i mjesec dana u čenja iz knjiga. ČEGA SE NAJVIŠE BOJIMO Najviše se bojimo da nismo savršeni,da smo presnažni Najviše nas plaši naša svijetlost a ne tama Pitamo se tko smo mi da smo tako savršeni ,divni,daroviti nevjerojatni da svi smo mi savršeni svi smo mi divni i daroviti samo mnogi se ne znaju istaći i boje se svoga znanja i svoje ljepote.

Zašto to ne bismo bili ta mi smo svi pred bogom isti mi smo Božja djeca ,jer biti mali i neprimjetan ne koristimo svijetu .

Nema ništa poučnog u strahu u tome da se ljudi oko nas osje ćaju nesigurni Rođeni smo da promičemo slavu Božju koja u nama leži ,nema je samo u nekima od nas –ona je u svima nama. I dok dopuštamo da naša svjetlost svijetli i našem neprijatelju nehotice dopuštamo da to čine i drugi i tada nema više straha jer svojim iskustvom oslobađamo i druge oko nas. ČIN DOBROTE Svakom čovjeku treba dati priliku da čak i ako se radi o sitnici da u čini nešto za nekoga nešto za što neće biti plaćen već počašćen da to može u činiti, jer i malo dijete se ponosi kada mu kažeš daj donesi baki čašu vode ono je ushićeno jer je bilo počašćeno da učini nešto veliko, Svjesni smo da ako nešto činimo sa ljubavlju da nas to lije či ne samo nas nego i one koji je primaju.

Duša ozdravi kad je s djeco, da znamo svi da smo odgajaju ći vlastitu djecu često bili ljuti ako nas nešto pitaju ili nam nešto žele re ći, ali sada kada su oko nas naša unučad sa njima duša ozdravi, U moje vrijeme učitelji su bili poštovani i puni auriteta danas su vremena teška i za te ljude koji su odabrali svoje zvanje da bi drugima pružili svoje znanje ,Učitelji su ti koji sebe koriste kao mostove pozivaju ći svoje u čenike da prijeđi preko njih ,pomažući im prijeći preko njih, da prije đu sa radoš ću hrabreći ih da sami sagrade takve mostove Zašto živimo ako ne za to da jedni drugima olakšamo život,neki ljudi ulaze u naše živote ali i brzo izlaze iz njih neki od njih padnu u zaborav do drugi ostavljaju vidljivi trag na našoj duši , nakon čega mi više nikada nismo isti.

PRIČA JE PRAVI POKLON Sjećam se svog djetinjstva kada nisu postojali ni radio-ni televizija ali okupljanja oko tople peći stariji su nam pričali pri če a mi smo kao spužve upijali sve što smo čuli i ako bi počesto odlazeći u krevet drhtali od straha da poneki lik iz te priče ne dođe u naš san. Priče su ljudi, zovete ih da žive s vama .Ako ste dobar domaćin naučit će vas svemu što znaju. Dat će vam do znanja kada se spremaju otići. Tada će te ih predati nekom drugom .

Bog je stvorio čovjeka jer voli priče. Pripovijest može objasniti naše odnos s drugima, poticati suosjećanje ,stvoriti čuda ili potvrditi mišljenje .

Svi se nalazimo u istom košu: Pripovijest nas može podići na razmišljanje zašto smo ovdje.

Ostajemo zapanjeni kako kroz pripovijest možemo spoznati novu istin proširiti vidike na novi način promatrati svijet .

Jednom je jedan Pueblo –Indijanac upitao ontropologa koji je brižno zapisivao priču: Kada ti pričam ove priče da li ih ti vidiš ili samo zapisuješ.

Riječ priča dolazi od riječi pričuvati .Tako priča znači nešto što je pri čuvano.

Zapravo u priči se čuva neštou želji da sačuvamo smisao.

Priče su kamen temeljac na putu do duševnog blaga što ih više dijeliš više ih imaš.

Ali danas ni njih nemamo kome pričati jer mala djeca vole crti će, igrice kompiće i tabletiće pa kad im želim nešto lijepo ispri čati ti mali mudrijaši kažu“ma ja to znam „ a djeca su nekada uz lijepu pri čicu sklapala svoje blage okice i govorila još samo još jednu mi ispričaj, ali ni djeca nisu kao što su nekad bila i njhov bioritam je brži od njih i sve žele što prije da znaju i nauče pa zato kažemo“citiram razmišljanja Proroka: Halil džubran“ Vaša djeca nisu vaša djeca.

Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas, I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, Jer, ona imaju vlastite misli.

Možete dokučiti njihova tijela, ali ne njihove duše, Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.

Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.

Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.

Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću; Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.

Halil Džubran,Prorok Razigrana jesen Tiho se ušuljala vatru upalila umjetnica postala prirodu obojila sunce sakrila

plodovima zamirisala vratima zalupila kapute nam poklonila. šuškavo se kretala ptice nam protjerala. umiljato se smiješila jabuku mi pružila udno sam je pogledala jabuku zagrizla sjetih se tebe i tvoga poljupca jedne jeseni,što je prohujala. no nije se ona osjeć ajima mojim zamarala, vragolasto je i dalje po svojoj slici šarala od nje sam nauč ila da je sadašnjost najvažnija pružila sam joj ruku i s njom se zaigrala ne bi li i ja možda postala ptica selica i poletjela tamo daleko iza sedam gora da te n nađem i kažem što želim jer u meni trune tisuće nedorečenih riječi

ŠTA MI JE JUTROS ? _________________ Jutros se sami biseri, kotrljaju iz oka. jutros mi se, plače ,plače Jutros ne znam, što mi je?

Jutros mi misli, rasturaju po glavi, Jutros slušam, sjetnu muziku, jutros ne čitam, knjigu.

JUTROS....

Ma što mi je, jutros?

E,.... ko bi to znao, što mi je, jutros?

Možda je krivo ovo jesenje jutro Možda tmurni oblaci

A možda sve ove godine što prohujaše brzinom vjetra a ja neki daleki poeta želim da je sve kao jučer želim da mi se vrati sve ono što mi se vrti u glavi želim kako pjesma kaže još samo jedan dan života ali… što smo stariji to bi više živjeli samo da se ne gledamo u zrcalo pa se pitamo tko je to čini mi se jako poznato Želja je sto a svakim novim jutrom Rodi se nova ideja E bože moj da doživim sto Tada ću reći svima ma što je život kratak Ni za ljubav vremena nemam Jer na dalek put se spremam….

Moje pjesme Kad se rodimo, niko ne može da nam obeća: dan bez tuge,

put bez trnja, sunce bez kiše!

Ali ja pronađoh: snagu za dan, utjehu za suze, i svijetlo za put!"

Ovu pjesmu posvećujem svojoj djeci.

Ja sam sretna što vas imam Ja vas volim ,ja vas ljubim srcem svim .

Moja sreća vi ste sva ,moja snaga Radost oko srca titra a u oku suza sja kad Kad moje oči ugledaju vas.

O kakve sreće za mene najveće Jos kad čujem glas anđela Kao da mi sunce sja .

Mom Mateju Ti si došao kao dar s neba Baš kako tvoje ime kaže Ti smješko bakin melem Bakino zlato malo umiljato Kad zasvjetle tvoje oči smeđe U mom srcu tisuće zvijezda zatitra Sve te zvijezde obasjavaju mene U tuzi i boli Ti si onon baš što mi treba Ti mali nevini stvore Nenanosiš mi nikakve bolj Isti si kao majka svoja Zato te još više ljubi duša moja Kada odrasteš mene neće biti U tuzi i boli Ti si onon baš što mi treba Ti mali nevini stvore Nenanosiš mi nikakve bolj Isti si kao majka svoja Zato te još više ljubi duša moja Kada odrasteš mene neće biti PUTUJU NOĆU 12/v.živaljić +++ Još jedna duga noć.

Dolazi tiho, lagano …

Sabirem ćutnje na put što poći žele ...

Putuju noću, tragove ti prate ...

Ne priznaju sile rastavit' što hoće tebe i mene k'o stablo i voće. Šljiva će teško izrasti na trešnji.

Jabuka na kruški, badem na kestenu.

Priroda ih stvori, tražit' ne moraju.

A ja da ljubim moram naći ženu … … a pčelicu one, da im cvijet opraši.

Ljubav je moja negdje sama tužna.

Gleda u nebo, svoju zvijezdu mami ...

Danju me čeka, a ne spava noću.

Vjeruje kako srest ću je u tami. … a ona je moja najsjajnija zvijezda …

I TOČNO ZNADEM KAD ĆE MI ZASJATI …

Ali znaj da si imao svu moju ljubav I sav život moj.

Ti si ono baš što mi treba Zato ću uvjek šaptat tvoje ime Kao i svih mojih ljubljenih mali duša Voli i ljubi vas baka vaša Ppusica za svakog ima .

Luka Ti si došaon kao dar saneba ti ljubljeni mali tebe volim kao sebe ti si dio mene Tvoje oći male smješe se Kad me vide ti ljubljeni moj.

Okolike sreće kad saznah Da ćeš nam na svijet doć Volim te dječače moj Još si mali ali znaj Da sibakino zlato Zlato umiljato Baš kao i svi moji mali anđeli Budi sretan ti majku svoju voli Jer ona ti život podari Tvoj osmjeh mi daje snagu i moć Za bolje sutra.

Tin Ljubane moj kuštravi Zlatnim sjajem sjaje tvoje oči Kada plaćeš I suze se kotrljaju Niz obraze tvoje Ti si jedan u nizu Al ipak na svoj način drag Mali moj kuštravko Volim te isto jako znaj

Volim tvoj smjeh i plač I tvoje ruke male Kad sviju se oko vrata mog Ti ljepoto moja Ti si melem za dušu Kada te vidim Sva moja tuga mine U srcu te nosim i volim znaj.

DAVID Ti mali dječače Što uvjek se smiješ ili plačeš ti Što u srce znaš da diraš I vrlo često nedaš mira Ti lijepi mali dječače Vedrinom sjaje tvoje oči I onda kad se smiješ i Onda kada plačeš Ti si moj melem za srce Ti si moja snaga i moć Čak i onda kada neželiš mi doć Volim te više od života svog I svakog dana zahvaljujem bogu Što uljepšavaš nam stare dane Neka uvjek osmjeh na tvom licu sja Znaj volim te ja tvoja baka-.

PETRA Plave oči sjaje u noći Plave oči su ono sto volim ja Ljepotu daju i kad se smiju Ikad suze u njima kriju Ljepotice moja Moje sunce malo Princezo moja moje unuče bajno Ljubim te srcem i dušom svom Dobra mi budi kao što jesi Svoju mamu ljubi ona tije sve Jer jedna je majka na svijetu tom Ljubice moja Dragice moja cvijete moj Nek ruže cvatu naputu tvom Od srca ti želi za život cijeli Tvoja baka koja te Voli više negoli život svoj

Kada nikome ne pripadaš....

18. kolovoz 2014 u 22:31

Kad nikome ne pripadaš postaješ igrač ka u rukama sudbine, postaješ prolaznost bez prolaznosti, postaješ č ovjek bez imena,

postaješ prijatelj zvijezdama.. postaješ sljedbenik nemoć i..

Kad nikome ne pripadaš, ne zanimaju te više stavri koje si volio.. ne zanimaju te ljudi s kojima si se družio... ne zanima te buduć nost niti prošlost ,koju si i onako već odavno isplakao...

Ne zanima te niti da se nekome lažno smiješiš.. ne zanima te niti da nekog tješiš, da ljubiš i da ljubljen budeš...

Ne zanima te ama baš ništa što se događ a na ovome svijetu... jer sve što si htio, jer sve što si mogao biti,jer sve što ti je davalo snagu... nestalo je onoga dana dok su nam lažni domoljubi opljač kali domovinu našu dragu. u noć i SUZE U NOĆ I Kad se u oku zatomi sjaj i presahnu suze dan postaje noč a tama vječnost Taj predivan zvuk što prijatelj je te užasne praznine i bolne tišine to mi viječnost anđeoske poruke šalje. božanstvene zvuke harfe što čuvaju dušu jednog viječno usnulog anđela što nedosanja grubu stvarnost zemaljskog života.

SAMO LJUBAV JEDNOM POKUCA NA VRATA Samo jednom ljubav pokuca na vrata da te rani ceznjom i gorcinom da te vodi k'o pticu bez jata da te tjesi vinom Samo jednom ljubav pokuca na vrata da ti pruzi snove i ljepotu da ti stavi okove od zlata jednom u zivotu Ako me ostavis, kad pozelis kraj i nebo ce plakati, izgubit' ce sjaj ako me ostavis, ne rusi drugo sve

pusti da vjerujem da voljela si me...

AKO ME ZABORAVIŠ/NERUDA/ Hocu da znam jednu stvar znas kako je to ako gledam kristalni mesec,crvenu granu spore jeseni u mom prozoru ako dotaknem uz vatru neopipljiv pepeo ili izborano telo klade sve me odvodi tebi kao da je sve sto postoji: mirisi,svetlost,metali poput barcica sto plove ka ostrvima tvojim koja me cekaju e ,pa dobro ako malo-pomalo prestanes da me volis i ja cu prestati tebe da volim malo-pomalo ako me odjednom zaboravis ne trazi me jer bih te ja vec zaboravio. ako smatras dugim i ludim vetar zastava sto prolazi kroz moj zivot i odlucis da me ostavis na obali sreca u kome imam korena zapamti da cu toga dana toga casa dici ruke iscupati svoje korene u potrazi za drugim tlom ali ako svaki dan svaki sat pristanes da mi budes sudbina s neumoljivom slaboscu ako se svakoga dana popne jedan cvet do tvojih usana trazeci me o ljubavi moja ,o moja u meni se sve ta vatra ponavlja u meni nije nista ugaseno i zaboravljeno moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju,ljubljena i sve dok zivis bice u tvojim rukama ne napustajuci moje ...

JOŠ TE ČEKAM Još te čekam ...

Još sam tu.

Onog trena kada ugledam tvoje oči, tvoju siluetu ...

Prepoznam tvoj kao svoj glas.

Tog trenutka poći ću za tobom i zauvijek živjeti samo za nas.

A sada ...

Još te čekam.

Nisam se umorila čekajući jer živim u nadi ... ... opraštajući se sa svima.

Onog trenutka kada me pronađeš ostat ću zauvijek nastanjena u tvojim grudima.

TI U MOJIM ODAVNO ŽIVIŠ A ja te čekam ... Čekam!

Sve ono što sam obećala sebi ponovit ću ti ...

Sve ono što je sada moje postat će dio tvojih dana ...

A ja, a ja, a ja ... ... ostat ću u tebi.

Jer vjerujući u Boga, odavno sam ti i bila obećana ...

Dođi! Čekam te ...

— Ćutnje ... Tako snažno struje u nama ...

Ljubav je jedini osjećaj kojim ne možemo vladati, a nikada nije zaratila s nama, niti mi s njom. Dopuštamo joj da caruje nama, da se budi, a da zaspala nije ... Uvijek nas vodi u beskraj gdje se savršenstvo čini još savršenijim ... Autor stihova ćuti onu iskrenu nježnost i ljubav na tako predivan način - poezijom.

"Ploveći" prostranstvima riječi pretvara i nas u "brod" koji ne izlazi iz "oceana" želja i strasti ...

Za vas, dragi moji prijatelji!! "PLOVITE"!

AuToR sTiHoVa: Vladimir Živaljić RECI MI ŠTO ĆUTIŠ Samo, samo reci mi ...

Kaži!

I sve sam spreman za tebe učinit' ...

Sve ono što misliš kako nikad' ne bih.

Za tebe ću s neba i zvjezdice skinit'…

… i ako treba sasvim se promijenit'.

Od Bogu ću, za tebe, i oprost zatražit'.

Jer bez tebe kratak mi je vijek.

Sve, baš sve sam spreman učiniti ...

Moja, moja da budeš cijela … Zauvijek!!!! … SAMO MI RECI SRCE ŠTO TI ĆUTI ... JEDINA. Iskrena budi do kraja.

Ruku ti tražim, suze nek' mi briše, ako me voliš kao i ja tebe slobodno mogu padati kiše … velike. … jer suze su tugu isprale mi s lica.

Poput sunca sve mi radit' možeš ...

Budi eliksir, duši mojoj lijek.

Sumnjičav često zato jer te volim i želim da moja budeš … ZAUVIJEK … ◙ polomit ću jednom okove samoće .. i ovom ću biću malo smisla dati.. .

Popalit ću svjetla u jednoj tamnoj noći .. tad će tvoje oči poput zvijezda sjati...

Znam da srce trujem, ali moram pitati .. jer taj gorki otrov tuga duše voli...

Kad te jednom nađem, od svih ću te skriti .. u trenutke vječne zanosa i boli....♥ NIKAD SE NE ZNA ... .KAD GOD POMISLIŠ DA NEMAŠ NEKOGA KO BI TI BIO OSLONAC U ŽIVOTU, POJAVI SE NEKO RAME, NEKA ISPRUŽENA RUKA, NEČIJE GRUDI, A JA NIMALO NE SUMNJAM DA JA MNOGO ONIH KOJI STOJE U REDU NE BI LI TAKO ISPUNILI SVOJU SVRHU I BILI TI OSLONAC U ŽIVOT ,MOŽDA I DO SAMOG KRAJA. ILI SE MOŽDA SAMO VARAM....

Postoje prijatelji koje jednostavno voliš......ni zbog čega....onako meni je lepo od same sebe i pomisli da oni postoje.....

Mogu biti daleko,a tako blizu....... a i ja znam da i oni vole mene.....tek tako

SUDBINO MOJA Polako i svjesno nestaješ ti I to sto činiš , činiš iz neznanja Da nisi voljen i da voljeti neznaš O ti sudbino zla ,ti smrti neizbje Ti što činiš od mene.

Danas kad dan se polako stapa u noć Moje srce tvome želi doć A ti ,ti si tako blizu a tako daleko Sudbino moja moj dobri anđele I ako znam da te volim A to ti ne ću reći Jer i ja znaj imam svoj ponos, A ti ti mi nikad nisi rekao Jer za tebe sam samo stvar Koju si uzimao aništa nisi davaoJoš jedna godina minu, Još jedna grba na leđima sinu A mi tapkamo u mjestu I ništa si neznamo reći.

Ali znaj u životu je potrebno Tako malo riječi

Da bi bio sretan ti i ja I danas na kraju godine ove I dalje že ostati sni neostvareni A mi gdje smo mi.

KAO TI Kao ti ni jedna zemljom ne hoda ni jedna zemljom ne dise a to me boli najvise...

Ne, nikad neces saznati sto osjecam dok slusam nase ploce a tu u meni ima prkosa za sto pedeset godina samoce ti nisi moj, ne, vise nisi moj.. .

Valjalo bi poći leći svi su drugi davno pošli, tvoja mati usnula je, čekajuci kad ćeš doći.

Svi su drugi davno legli, ugašene sve su sviće, ja bi opet tija biti dio tvoje priče.

ODA JESENI Miriše jesen u lišću kestena Koje lagano pleše na vjetru.

Papuk oblači svečano zlatno ruho Dok nad Veličkim gradom plove oblaci I obećavaju sviježinu.

Zvone praporci gizdavih konja Dok razigrano voze tuđe svatove.

Slušam svečanu tišinu,svetu tišinu U zvuku zvona crkve sv.Augustina.

U vinogradima se razliježe pjesma.

Toči se vino,naj bolje vino rumeno.

To Slavonija pjeva odu jeseni.

Sunčeva zraka Ti si moja najljepša sunčeva zraka

što svakim jutrom toplinu mi donosi

i ne napušta me nikada prije mraka.....a kad dođe mrak ti moja si najljepša mjesečina sjajna što uvijek mi svjetliš.. .da u snovima mojim nikada nebi bilo mraka.

I tako svjetliš mi po cijele noći dok se jutrom opet ne pojaviš kao moja...najljepša sunčeva zraka...♥

MOM MALOM AN ĐELU Prolazi još jedna godina evo U mome srcu još je rana Malena ljubavi sunce moje Baka nije ni vidjela oči tvoje Anđeli te uzeli u naručje svoje Rana ne zacjeljuje i godine ove I ako su drugi ispunili srce moje Na grobu tvome sunce je sjalo Žestinom svom Adugine boje bile su na humku tvom A ti tako malena Ti si se zacrvenjela Ja sam te vidjela I boli boli rana znaj Ti maleni anđele moj Čekaj me na nebu Tebi ću doć jer volim te znaj.

KAZNILA ME SREĆA Dan koji nikad nije došao Da mi vrati pogled na odsjaj Plavetnila oka tvog Bio je najteži znaj

Kroz daljinu vjetar huči Tebe traži u mirisu daljina Nagovoriću vjetar Nagovoriću kišu Da te posjeti Na sve moje prolivene suze Prolivene zbog tebe Pahulje male koje danas padaju Nagovoriću i njh Da ti pričaju o meni.

Dan ako dođe taj dan Da se opet sretnemo Nasmijani pogledom punih suza Biće divan znaj Zirnula sam nedozvoljeno Preko ramena sreće.

Dan kada će mo hodati Ispod duge poslije kiše Želje će se stapati u jedno A mi ćemo cvjetati od sreće A tvoje oči plave Tražit će odsjaj u mom oku Dan koji nikad neće doći Da li tvoje oči plave Predosjećaju kišu Nošenu olujom iz daljine I vihorom divljeg vjetra Kaznila me sreća što sam Nedozvoljeno zirnula preko ramena.

U IME PRIJATELJSTVA SKLOPITI PRIJATELJSTVO, TO JE RADOST, TO JE DAR SA NEBA, KOJI SVAKOM TREBA. MOŽE POSTATI BOLEST, SUMNJA I TAMA, AKO LJUBAV NE ULAŽEŠ, POVJERENJE BIVA FAMA. PRIJATELJ BITI, NIJE MALA, NI LAKA STVARNOST. ONA ZAHTIJEVA NEMJERLJIVU LJUBAV I ODGOVORNOST. PRIJATELJSTVO JE BANKA, U KOJU SE ULAŽU DRAGULJI POVJERENJA, LJUBAVI I SREĆE. PRIJATELJ IZ TE BANKE,

SA ISTIM ULOGOM, NIKADA TE PREVARITI NEĆE.

ZBOGOM Došao si rekao zbogom Duša je moja željela poći Za tobom Srce je patilo Suza se skrivala Te noći došao je kraj Rekao si: Svjet je mali srešćemo se Znala sam da su To prazne rijeći Vjerovala sam da ćeš doći Ali ti si nestao u noći Sve omo što si odnio sa sobom Bilo je samo zbogom I danas rana u srcu tinja I bol probada dušu Možda voliš me još Jer na kraju svih riječi

Rekao si volim te I ti si otišao zauvjek Voljeti ne znaći otići Otići ne znači Izgubiti omoga koga ljubiš PROMRZLA Ptičica mala na granu Je stala ,promrzlih krila Tužno cvrkutala Nožicama skakutala Gladn i jadna pjevat je stala Djevojčica mala kroz prozor je gledala Čula je tužnu pjesmu Majku je zvala Mamice draga ptičica jadna Sigurno je gladna Mama se snašla i mrve kruha Ptičici dala Svako jutro ptičica pjevala Rekla je hvala Na prozor stala Mrve kruha je slasno jela Jedva je čekalla Da ciča zima prođe SJENA Na proplanku šume neke Sjedi sjena sjena tužna Povjetarac mrsi njene kose guste Sjedi sjena i suncu se Oduprijeti neda Na drvetu mekom u šupljini toploj Mala vjeverica šiške baca I čudi se sjeni nekoj Sjeni nekoj i dalekoj U dubini duše snene Potamnjele usne njene Potamnjele sve od žudnje i Zamisli neke čudne U šumi se čuje huka I sjena se trže iz muka U toj šumi punoj čari

I sjena se čudom žari Sjećanja su tu daleka Iz prošlosti neke čudne Nesta sunca nesta sjene Samo osta suza njena Sama osta u dubini trave neke ¸KRIST NA GROBLJU Nasred groblja visi tjelo Kristovo Njegov križ nad grobljem je visok A ti čovječe što se tužiš I svoj križ vučeš Zaslužio si ga jer Krist je muku pretrpio Kristov križ stoji pored drugih križeva Nijema tišina na groblju vlada Po nekom grobu svijeća dogorijeva Tako će i tvoja jedan dan dogorijeti Krist je umro jer nas je ljubio Za našu ljubav život je izgubio Zato je njegov križ najviši A ti što stojiš nijemo pogleda ukočeno Misliš samo na sebe Najdraži moji približavam se vama S osmijehom na licu Jer znam da me vi iščekujete Moj dolazak najavljujete Sa kitom mirisnog cvijeća Doćiću jedne zime proljeća ili ljeta Najveći kalež ću ispiti Oćutjet boli mojih mili A bol će polako da se gubi jer ne umiru Oni koje ima tko da ljubi Zemlju zauvjek prezreh Jer na njoj za mene radosti nema Bogatstvo i biseri Dragulji biseri bogatstvo sve Žudnja za time samo je sjeta Ali ništa se mjeriti ne može S ljubavi iskrenom Kada te za drugog daju Za šaku dukata a srce ti ne razumiju Sve nevolje svijeta okome se na tebe

Teško je znati da srce drugoga voli Da krvari do boli Al to srce samo nije iza njega i drugo se krije I ono krvari isto jer ništa nije isto Sve snove proguta beskraj noći A jastuk na kome snivaš suze krije Život je tada samo mora A živjeti se mora Bol u duši vječno traje ii onda kada ti sijede vire iz glave Kada stigneš do kraja puta Bolna duša još uvijek luta Na utonilim očima suza se javi A drhtave usne šapću samo tvoje ime Život sav na dlanu se javi Vrvi u staračkoj glavi I u trenu nestaje zauvjek I ti odlaziš u vječnost A zadnji osmjeh na licu se javi

Još samo malo Sjedim u nekoj sličnoj sobi Jer sve su sobe iste Tko zna koja je jesen Suton pod čelom zanesen Povorane mi ruke dršću U srcu neka tuga Život mi je uzeo tebe A nije mi dao izbora Samo oko očiju bora Otupjeli snovi vrte se u krug Podočnjaci godine otkrivaju Lajem na mjesec na zvijezde Jer sve me to već zamara U vječnost i ja želim poć Da li me razumije tko Promjenila sam se a i svi oko mene Čak su i poljubci dobili zube Bilo nam je i tužno i bajno Dal se slažeš s tim Samo su ptice još nježne Ipak surovo je vrijeme Sva jutra dani ,noći i zore Prešutkujem ne ispavane noći

Kad osjetim da volim Ja napišem da se bojim Otkotrlja se mladost niz dušu Još malo mi je ostalo Znam da čekaš me tamo Da sve biće isto Samo još jedna suza kanu Jesen je jesen sve žuti i šušti Ja se krstim i hvalim bogu Ja više ne mogu Ne pitaj vise Ne pitaj, vise zasto te ljubim.

Pitaj zasto raste trava i zasto je nemirno more.

Pitaj otkud stize proljetni vjetar.

I bijelom ladjom tko upravlja.

Kad noc nad svijetom hladne prostre sjene.

Ne pitaj, zasto te voli moje carobno srce.

Znas li odakle koralj na dnu oceana?

Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti.

Ali ti zivis daleko od glasa valova.

Tvoja je misao strma pecina.

O koju se uzalud razbija moj zivot.

Ne pitaj, zasto te ljubim.

Pristupi k meni ! Tuzno je moje srce.

Ti i mjesec : dva nedohvatna cvijeta.

Na visokoj planini zaborava. napisala: Vesna Parun

More ostaje crno Kolumbo preplovio Linberg Preletio ocean A more tajne skriva Crno i duboko ostade Svijet praeplavi čuda Sveci svakuda Život, život je tajna ostala Crna duboka ostala Rođenje ,krštenje ,svadba

Sve je isto za vijeka Svibanj svojom ljepotom Daje radost životu A bol vječna ostaje Crna duboka ostaje Kroz vjekove istraživanja Učenja i razaranja A zemlja tajnu skriva Tajnu crnu i duboku Proljeća su sva u nama Budila mladost i radost Zelena polja kitili Makovi crveni za sijani sami A zemlja ,more sve su to groblja Drveće životinje i ljudi Svima dođe kraj A smrt tajna ostade Crna duboka ostade Posljednje zbogom Na daski tvrdoj odar stoji Cvijet ,suze spuštamo na mrtvaca Drvorede sadimo na groblju Da hladovina bude Svima A zemlja zemljom ostaje Spomeni se da si prah i prah postade Groblje grobljem ostaje Bili to križi drveni ,kameni Ili mramori stakleni svi smo isti tu Nikom nam niko ništa nemože Sve si nas primio o blagi bože Propovjedaonici razapeše mostove Na vrhu doline suza Govor praznom riječju ostade Dolina bez mosta ostade Dolina suza jadna i gorka ostaje Pjesnici filozofi mnogo o bogu govoraše A bog tajna ostade Peludna sveta djevičanska ostade A bog beskrajan ostaje Bog ,čistoća i sreća ostaje Posljednjo zbogom prošaptah ja I jedna slana suza na oku zasija

Mravinjak Uđoh u vrt pusti Sve me jeza hvata Sve drveće golo Oko njega se mahovina hvata U tom vrtu pustom vidim mnogo kuća Nezna im se broj A ni na jednoj nema krov Hodam vrtom pustim Sve bedem do bedema Stadoh nogom jednom Na bedem taj A noga propade u nekakav rov Stojim gledam osluškujem Neznam dal je tu unutra Jedan stvor ili čitav roj Ni prozora ni vrata Strah me opet hvata I gle čuda sada stanovnici Toga grada pobuniše se tada Čudo mravi mali na mojoj se nozi stvori Češkam tjeram pa što vam je Pa to boli Malo dalje vidim prizor jedan Na leđa je mala krtica pala I zauvjek zaspala Bože mili čuda svakojakog Kada bi svi ljudi tako vrijedni bili Sva bi zemlja cvijećem cvala Tuga nikad nebi bilo sunce bi stalno sjalo I nebi bilo boli straha ni mraka Odlazak moj –tvoj Na ovom svijetu nitko Ne ostaje za vijeka Odlazimo kao cvjetne latice Sa ove posljednje životne stanice U vrtima nebeskim će mo cvasti Jer tako reče otac naš nebeski Ako smo sijali toplinu Ljubav i vedrinu živjet će mo Dugo u mislima najbližih U kutovima našeg doma

Naše će zvijezde i dalje sjati Put ljubavi dobrote će vam dati I svaka sjećanja na umrle Suze u očima bol u srcima Isus reče ja sam istina i život Uskrsnuće, tko vjeruje u mene Ako i umre živjet će Doviđenja a ne zbogom Doviđenja dragi doviđenja Na svakom rastanku čuješ ti Ti mi prijatelju jednom bijaše sve Naručen rastanak bez Htijenja i volje naše Obećava i sastanak zar ne Doviđenja a ne zbogom Prijatelju moj bez suza i boli Bez ruku bez slova Nemoj da ti bol obrve povije Nemoj da ti suza lice umije Umrijeti nije ništa na svijetu ovom Ništa ovo manje ne boli Nego kad ti ode onaj koga srce voli Kad ti kaže zbogom a ne doviđenja Sreća traje traje i prestane Kad započne bol kraja nema

PJESME ZA KRALJA DUBOKA VODA "U duboko blato zapadoh, i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem... vodu, pokrivaju me valovi" (Ps 69,2).

Spasi me, o Bože jer mi je duša preplavljena glupošću.

Moji ti grijesi nisu skriveni.

Tonem i nemam kamo nogu staviti; u dubokoj sam vodi.

Voda me preplavljuje; čekam Boga da me spasi.

Grlo mi se osušilo od zazivanja Boga.

Plačem i kažnjavam svoju dušu podrugujući se vlastitoj slabosti.

Brzo me usliši, Bože, i ne skrivaj svoga lica.

Potreban mi je tješitelj; okreni se k meni u svome nježnom milosrđu.

Izbavi me iz ovog blata.

Ne dopusti da potonem.

Spasi me iz ove duboke vode!

U stvarnoj sam nevolji – opasnosti.

Ne dopusti da me proguta dubina.

Neka bezdan ne zatvori usta nada mnom!

Požuri, o Bože, ne oklijevaj; ti si moja pomoć ¸

Ti mali nevini stvore Nenanosiš mi nikakve bolj Isti si kao majka svoja Zato te još više ljubi duša moja Kada odrasteš mene neće biti U tuzi i boli Ti si onon baš što mi treba Ti mali nevini stvore Nenanosiš mi nikakve bolj Isti si kao majka svoja Zato te još više ljubi duša moja Kada odrasteš mene neće biti

GNJEV, PA RADOST PRIJATELJA Pjesme koje si pisao, naizgled, ljubavi i sreće, tek sada ja vidim, tražio si put iz tuge i nesreće.

Sam Bog ti je posl'o anđele da te okruže, da te ohrabre i ljube, da te svojom ljubavlju ne izgube.

A tada iz tebe, kao bura, vatra,pepeo i dim iz kuće, u posljednjim stihovima, anđeli sve Bogu izruče.

Bravo, dragi prijatelju !

Ona pjesma bez veze ti nije, jer iz duše izašla je mora, što gušila te prije.

Sada kada si svu gorčinu, razvalio, i gurnuo od sebe, u radosti ćeš pjevati, nitko sretniji od tebe.

Obnoviti će se srce i sva ljubav u tebi.

Zatomiti će sve gorčine, al' bez ovih stihova ne bi.

U povijest sad bacaš jad i sve uzavrele boli, ti drugi si sada prijatelju, što drugačije ljubi i voli.

To sreća je ušla, na tvoja nova kućna vrata, sada obitelj te čeka, da uđeš sa dušom od zlata.

Da se ozaren onako vratiš, kao nekad ljubav im podariš, a uz zajedničku muku vašu, svu prošlost ćeš da spališ.

Čini se d

a su neki ljudi jednostavno imuni na rak To je sluč aj i sa nekim ljudima na sjeveru Indije

Otkrij njihovu tajnu č itajuć i slijedeć e redove

Dragi prijatelju, Prije jednog stoljeća jedan engleski liječnik slučajno je naišao na izolirano pleme na sjeveru Indije. Tijekom sedam godina živio je sa članovima te zajednice da bi otkrio tajnu željeznog zdravlja koje su imali članovi plemena. Taj liječnik je 1921. objavio svoja otkrića u radu koje je izdalo Oksfordsko sveučilište.

Liječnik o kojemu je riječ napisao je u svojem radu da je pleme bilo nenadmašno u “neovisnosti od bolesti”. Rak je tim ljudima bio nepoznat. Liječnik je otkrio da je očekivana dužina života pripadnika plemena bila neobično velika. Englez je otkrio da je dijeta pripadnika plemena imala izvjesnu osebujnost: oni su se uglavnom hranili jednim jelom bogatim u hranljivim tvarima.

Mogao bi se začuditi da Europljani redovito ovu namirnicu bacaju u smeće. Zašto? Zato što gotovo nitko ne zna da je jestiva i dobra za

zdravlje! Izgleda da je iznimka bio američki predsjednik, Bill Clinton.

Godine 2004. prestižna publikacija U Sjedinjenim Američkim Državama, Wall Street Journal, objavila je članak u kojem je opisan krajnje neobičan Clintonov prehrambeni običaj. Prema članku, Clinton se hranio tom namirnicom koju drugi Amerikanci općenito bacaju na smeće. Možda ga je to moglo izliječiti od raka, a da on niti ne zna.

Ta hrana je potpuno jestiva, aromatična je, nije otrovna i vrlo je hranljiva! Kada zagrizeš tu namirnicu, osjetit ćeš jaku aromu, koju možda prepoznaješ i u nekim kolačima koje voliš.

Mogao bi se upitati: Ako ta namirnica, koju ljudi uglavnom bacaju, može preduhitriti rak, možda ga može i izliječiti? Pročitaj sam…

Jedan liječ nik pacijentu koji je imao rak u završnom stadiju: „Čestitam, zdrav si!”

Sredinom sedamdesetih, jedan istraživač u poznatom institutu koji je ispitivao tretmane za rak pokazao je u više navrata da ova hrana koja nje otrovna, smanjuje tumore. Kasnije ću ti reći kako je ta bolnica pokušala spriječiti njegova istraživanja. Ali, prije ću ti reći kako lijek djeluje na ljude.

Kao što vjerojatno već znaš, kada se tumor raspe od izvornog tumora, liječnici obično kažu da je u terminalnom stadiju.

Osobno mi je poznat Dragi prijatelju, slučaj jedne osobe iz Moje ime je Alexandar i htio bih da ti izbjegneš bol kroz koju smo prošli ja i moja inozemstva koja je, kada obitelj. je stigla u terminalni Mojoj supruzi dijagnosticiran je rak nedugo nakon što smo proslavili 25. obljetnicu stadij, rekla da nema braka.

Rekli su nam da postoji neposredna opasnost od smrti ako ne djelujemo brzo. Bili smo ništa za izgubiti i iznenađeni. Kako je moja žena cijelog života jela samo zdravu hranu, bila je posljednja preostalo vrijeme je iskušavala ovaj neotrovni osoba za koju bismo pomislili da će se razboljeti od raka. lijek. Njegov liječnik ju Nismo bili pripravni za sve medicinske odluke koje je trebalo donijeti, tako da nismo imali vremena odlučiti što bismo trebali uraditi. je, doduše samo na Čuli smo za nekoliko alternativnih tretmana no nismo mnogo znali o tome. Kada smo o riječima, osudio na smrt. njima zapitali liječnike, rekli su nam da je jedina nada u kirurškoj intervenciji, Rekao joj je da joj je kemoterapiji i vjerojatno zračenju. ostalo samo još nekoliko Kada se taj košmar završio, počeo sam otkrivati neke nove obećavajuće metode da se rak mjeseci života. Pacijent ukloni iz tijela. No, bilo je prekasno. Moja supruga je u međuvremenu umrla. Nitko ne bi

je odbio kemoterapiju i trebao proći kroz to. umjesto toga, tražio je Otkrio sam mnoge stvari o alternativnim tretmanima za rak i nastavio sam tragati da bih pomogao nekim prijateljima koji su vodili istu bitku. Što sam više istraživao, to sam više prirodne alternative. bio šokiran onim što se dešava. Postajao sam sve više bijesan što to nisam otkrio ranije!

Naišao je na lijek o Tako sam saznao da postoji stotine raspoloživih opcija, ali medicinska i farmaceutska kojem ja govorim u ovoj industrija ne žele da mi o tome doznamo. knjizi i pročitao je o prevenciji raka metodom koji potječe iz Indije.

Nekoliko mjeseci kasnije ta osoba – reformatorski svećenik – pisao mi je “Napravio sam pretrage krvi 19. listopada 2010 i onkolog mi je rekao: Čestitam! Zdrav si!”

Zahvalio sam Bogu za svoje izlječenje.

Slijedećih 31 različitih pretraga potvrdile su dijagnozu.

Izliječio sam se. Moje tijelo se oslobodilo raka!

I to nakon što sam 12. travnja iste godine dijagnosticiran sa rakom debelog crijeva u završnom stadiju koji mi se proširio na limfni sustav.” Ovo je jedan svjež primjer. Liječnici se klade na preživljavanje od približno 5 godina. A ja ću ti za nekoliko trenutaka pokazati da su mnoge osobe uspjele pobijediti ovu smrtonosnu bolest i da su zatim živjele desetljećima. Teško za povjerovati? Možda. No, za sada te ne tražim da mi vjeruješ bilo što, dok svojim očima ne vidiš dokaz. Sve što od tebe

tražim jest da se suzdržiš od nevjerice dok ti pokazujem dokaze, uključujući fotografije.

Dozvoli mi da ti ukratko pokažem kako ova knjiga može pomoći ljudima, isto kao što je pomogla ranije spomenutom svećeniku.

Autor sam knjige koja pokazuje alternativu.

Kako nisam liječnik, mogu ti slobodno reći istinu glede opcija koje imaš u liječenju raka. O raku nisam znao gotovo ništa kada mi je ta bolest otela sedam članova obitelji, uključujući majku i oca! Nikad neću zaboraviti vlažne oči mojeg oca, njegov osmijeh i vitalnost. Jako mi je bilo teško prihvatiti da je dijagnosticiran sa rakom na debelom crijevu.

Sa metar i devedeset centimetara i 94 kilograma bio je pravi muškarac. Snažan i odvažan. Živio je čistim životom, bez pretjerivanja. Nije pušio, bio je sportaš i hranio se ispravno. No, i pored toga, njegovo tijelo se sasušilo malo po malo i umro je od raka u 52. godini, u ljeto 1997.

Znao sam malo o ovoj bolesti koja ć e mi pokositi obitelj.

•

Slijedećeg proljeća, roditelji mojeg oca umrli su od raka.

•

Zatim, godinu dana kasnije, jedan bratić nas je napustio iz istog razloga.

•

Nakon dvije godine, 1999, jedna od mojih baka je umrla od raka, a u kolovozu iste godine, njen muž koji je jedini preostao.

•

Godine 2004. mama nas je zauvijek napustila.

Smrt majke bila je kap koja je prelila čašu!. Vjerujem da moji dragi nisu okončali život toliko zbog raka, koliko zbog otrova i barbarskih tretmana kojima su bili podvrgnuti: ovdje govorim o zračenjima i kemoterapijama. Radioaktivne opekline i kemijski otrovi.

Moji bliski umrli su jer su slušali neke liječnike i slijedili su njihove savjete. Umrli su jer nisu izašli iz reda, da vide dalje od običnih metoda liječenja, odnosno nisu vidjeli prirodne lijekove.

O tim lijekovima oni nisu znali ništa NISAM ZNAO NI JA Dok sam bio računovođa, nikada mi nije padalo na pamet da ću napisati bestseler koji će pomoći mnogima da se izliječe od ove bolesti. Tek nakon što je mama prešla u svijet pravednih počeo sam tražiti prirodne odgovore i lijekove. Tijekom mojih istraživanja naišao sam na šokantne pojedinosti u svezi sa zavjerom koja drži Amerikance u mraku neznanja o prirodnim lijekovima za rak. Nestrpljiv sam pružiti ti informacije koje bi ti mogle pomoći. Postoje alternative na trpljenje opasnih tretmana po bolnicama. A ja sam živi dokaz.

Liječ nici u SAD ubijaju kancerogene stanice rabeć i lijek iz INDIJE

“Želio bih da sam znao za ovu knjigu prije nekoliko godina, kada je moja majka bolovala od kancera.”

Devetsto tridesetih godina liječnici na poznatom sveučilištu u Americi (Kalifornijsko sveučilište u San Francisku) počeli su liječiti pacijente bolesne od raka lijekom kojeg sam spomenuo na početku ovog pisma – onog sa sjevera Indije. U to vrijeme američke vlati su dopuštale takve terapije.

Tijekom četrdesetih i početkom pedesetih godina ti liječnici su Auh! Ova knjiga je prepuna informacija o kojima do sada nastavili istraživanja rabeći istu nisam znao ništa, a knjiga je laka za čitati i razumjeti! Sada prirodnu tvar. Tvar nije otrovna i primjenjujem neke od ideje koje su ovdje prikazane. U isto vrijeme pokušavam da se izliječim od kandidoze, druge ubija kancerogene stanice. “neizlječive” bolesti! Već vidim zadivljujuće rezultate!

No ova gotovo besplatna terapija Želio bih da sam o ovoj knjizi znao prije nekoliko godina, bila je već tada prijetnja za profite kada je majka bolovala od kancera. Sigurna sam da bi dobivene u bolnicama na temelju preživjela. Zahvaljujem vam što se objavili ovaj materijal,

osjećam da smo već prijatelji! kemoterapije od giganata Alma farmaceutskog tržišta. Tako je farmaceutska industrija zaposlila “Potpuno zaprepašćujuće informacije! Željela bih da sam poznavala nekoliko jednostavnih rješenja iz knjige dva liječnika poznata u ono doba, kada sam imala 20 godina!” da razore povjerenje u lijek donijet iz Indije. Možda bi te moglo interesirati da je američka industrija duhana platila ta ista dva liječnika sa po 50.000 dolara da govore povoljno o duhanu. Ti novci su veliki i danas, a u ono vrijeme su bili malo bogatstvo. Možeš vjerovati, a i ne moraš, ali ta dvojica su o cigaretama govorili slijedeće: „20 cigareta na dan drže rak pluća na odstojanju ”.

E, godine 1953. ta dva liječnika koji su reklamirali cigarete,su Ne mogu vam dovoljno zahvaliti za ovaj krajnje objavili svoja otkrića o prirodnom liječenju raka gdje dokumentiran materijal koji sam nedavno dobila!

Od kada sam prešla 40 godina života više nego ranije pazim su diskreditirali indijski lijek. na kancer. Kakve nevjerojatne informacije! Vjerujem da bi Govorili su da lijek nije učinkovit. ovo trebalo biti obvezatno štivo za svakoga. Željela bih da Njihov izvještaj bio je neiskren, sam znala nekoliko jednostavnih rješenja iz knjige kada sam isto kao i primjedbe glede duhana imala 20 godina! i raka na plućima. Vjerojatno se Zahvaljujem još jednom!”

“Zahvaljujem još jednom!” nećeš iznenaditi ako ti kažem da Anica je jedan od ta dva liječnika umro od raka na plućima. Drugi je poginuo u požaru, vjerojatno prouzročenim cigaretom koja mu je ispala dok je pušio u krevetu.

Božanska pravda? Tako izgleda.

Interesne grupe otpuštaju zaposlenika koji je objavio istinu o liječ enju raka!

Kao što sam ti ranije rekao, sedamdesetih godina jedan istraživač u poznatoj bolnici u Sjedinjenim Državama radio je

pokuse na miševima glede liječenja raka. U više navrata otkrio je da prirodni lijek iz Indije djeluje i da smanjuje tumore.

Mladi idealist zaposlen u bolnici bio je nestrpljiv da napiše članak u kojem najavljuje revoluciju u medicinskoj oblasti. Nakon toga imao je šokantno iskustvo!

Njegovi nadređeni su ga posavjetovali da odmah prestane raditi na toj priči. Njegovi šefovi bili su mišljenja da rad istraživača nije značajan. No, on je svojim očima vidio rezultate istraživanja.

Djelovalo je bez greške!

Tada su ga šefovi posavjetovali da laže. Dapače, insistirali su da napiše članak u kojem bi ustvrdio da prirodni lijek nije učinkovit i da je beskoristan. Čini se da su njegovi šefovi imalisukob interesa: financijske sveze sa kemoterapeutskom industrijom.

No, taj zaposlenik nije mogao lagati o onome što je znao da je istina. Umjesto da napravi ono što su zahtijevali njegovi šefovi, objavio je što su od njega zahtijevali i ono što je znao o tretmanu iz Indije. Najuren je s posla kratko vrijeme nakon toga.

Nemoj vjerovati ništa drugo!

Kemoterapeutska industrija je smrtno zastrašena ovim prirodnim lijekom sa sjevera Indije. Kada bi ovaj lijek bio široko poznat, to bi značilo iznenadni kraj njihovih besramnih profita dobivenih na temelju lijekova koji nisu učinkoviti.

Nevjerojatne prič e o nekim “smrtnim osudama” koje su se okrenule

Godine 1975. jedan građevni radnik od 48 godina došao je u bolnicu u Los Angelesu sa jednim od najzlokobnijih oblika raka koji postoji: oralno-faringijalni rak. Umjesto da se da operirati – što bi ga unakazilo za cijeli život – koristio je lijek iz Indije. Uz pomoć supruge izliječio se od raka i živjeli su zdravi do smrti (26 godina kasnije).

Ispričat ću ti jednu još čudniju povijest. Godine 1986, jednog dečka od 18 godina iz New Yorka, doktor je dijagnosticirao sa rijetkim ubojitim oblikom raka – tumorom Askin. U to vrijeme liječnici su znali za samo 20 takvih slučajeva u svijetu, od kada je bolest otkrivena. Svih 20 do tada otkrivenih pacijenata umrlo je od bolesti koju su imali. Izgledalo je da naš dečko nema nikakvih šansi. Bolovao je od bolesti za koju je stopa smrtnosti bila 100%! No, čuo je za ovaj lijek iz Indije i riješio je iskušati ga.

U jednom razgovoru koji je vodio 2009. godine, skoro 23 godine od kada mu je dijagnosticiran rak, dečko kaže da mu se bolest nije vratila i da je sasvim zdrav. No, nije ga sreća spasila od raka. Ovaj prirodni lijek iz Indije je opklada na duge staze.

Mladi čovjek je toliko oduševljen što je ozdravio, da želi svima preporučiti svoje rješenje. A vlasti u zdravstvenoj oblasti, skupa sa farmaceutskom industrijom, proganjale su ga svih tih godina i nisu mu dozvolili da promovira lijek.

Zavjera koja drži svijet u mraku Možda ne vjeruješ u to što ti govorim, ali ovo nije jedini put kojim se možeš izliječiti od raka. Postoji više prirodnih rješenja. “Nemamo samo jedno, nego više rješenja na raspolaganju za liječenje raka. Ali, vlasti ih sve drastično progone.

Vlasti su previše zaprljane, previše zainteresirane da šute i da prikrivaju problem”.

Uzmi u obzir ovo: U Americi pacijent bolestan od raka, plaća za tretman od 350.000 do 850.000 dolara! Zamisli što to znači! I što bi značilo onima koji te novce primaju, da ih prestanu primati. Životi takvih liječnika i takvih ustanova sagrađeni su tim novcima!

Dopusti mi da dokažem ono što sam rekao. Jedan lijek za kemoterapiju, po nazivu Erlotinib košta približno 3.000 eura mjesečno! Vlasti su odobrile taj tretman protiv raka jer, kažu oni, imaju dokaze da je stopa preživljavanja porasla za 12 dana. Znam da je teško za povjerovati, ali je istina. Najžalosnije je da kemoterapija ima užasne sekundarne efekte. Drugi lijek, također za kemoterapiju, košta približno 9.000 eura mjesečno jer povećava stopu preživljavanja za šest tjedana. ŠEST TJEDANA pakla, rekao bih. Ovi lijekovi čine da se osjećaš užasno.

Misliš da je bolje nego ništa? Razmisli još jednom!

Vjerovao ti ili ne, preživljavanje među pacijentima bolesnima od raka koji prihvaćaju kemoterapiju i zračenje jednaka je stopi preživljavanja među pacijentima koji se ne liječe uopće! Razumiješ li da su samo dva od 100 pacijenata koji su u četvrtom stupnju bolesti još uvijek živi pet godina nakon tretmana? To znači da onih 98 umre! Riječ je o nevjerojatno velikim iznosima koji drže na životu ovu prevaru.

Profiteri iz farmaceutske oblasti proizvode novac trujući ljude bolesne od raka.

Naruč ilo više od 5000 ljudi u Hrvatskoj prethodne godine!

Preko 5000 Hrvata je uspješno koristilo program ove godine!

Zapravo, označili smo na karti klijente u Poljskoj, pogledajte niže.

Nažalost, nismo mogli uključiti i inozemne klijente jer bi karta bila prevelika.

7/7/2014 Sljedećih 100 primjeraka mogu se dobiti uz veliki popust, što znali da ako naručite sada, platit ćete samo: Plati samo:

310 Kn Primjerci koji se mogu dobiti po sniženoj cijeni:

100

8 Posljednja prodaja urađena dana:

169 Kn Redovita cijena 310 Kn. Danas: 169 Kn

Glumac Patrick Swayze bio je otrovan tijekom kemoterapije Vjerojatno ste vidjeli užasne slike sa glumcem Patrickom Swayzeom, poznatog po filmu „Prljavi ples ” (Dirty Dancing), gdje se vidi kako je iscrpljen, isušen od otrovnih lijekova. Izgleda kao da je pobjegao iz koncentracionog logora, a umro je sa samo 57 godina.

U Hollyvoodu se čuju glasovi da je istiniti uzrok Swayzeove smrti otrov tijekom kemoterapije. Glumica u komedijama, Suzanne Somers kaže: “Uzeli su ovog sjajnog muškarca i nasuli su u njega otrov. Zašto ga nisu izgradili sa nutritivnim točkama i zašto mu nisu uklonili otrove iz tijela? Ne volim poticati razgovore o toj temi. Ali, vjerujem da pratimo epidemiju”.

Kao što vjerojatno znate ako ste čitali novine, i ta se glumica borila sa rakom prije nekoliko godina. Kada su joj liječnici rekli da će morati proći kemoterapiju da bi izliječila rak na dojci, ona je odbila. Umjesto toga izabrala je prirodni put. Liječnici su bili protiv njezine odluke, ali im je ona dokazala da griješe.

Danas je glumica jedna od najzdravijih Hollywoodskih zvijezda i sa 60 godina još uvijek izgleda za milione. Vjerojatno bi, da je prihvatila kemoterapiju, kako su joj savjetovali liječnici, danas bila na onom svijetu.

Neki liječnici, koji su pristalice naturističke ili alternativne medicine, kažu da je kemoterapija opasan placebo. Oni se pitaju koliko još ljudi mora umrijeti da bi se to ludilo zaustavilo. U knjizi koju sam napisao primit ćeš potpune informacije glede naturističkih putova koji se koriste da bi se izliječili od raka kože.

Može li informacija u mojoj knjizi izliječiti svaki oblik raka? Sigurno ne može! Niti jedan lijek nije 100% efikasan u svim slučajevima.

Ali, lijek sa sjevera Indije je jedan od najjačih na svijetu koji su nam na raspolaganju protiv raka. Izliječio je pacijente čiji su liječnici rekli da im je ostalo samo nekoliko tjedana života. Ti su pacijenti svojim liječnicima pokazali da su pogriješili.

Kako djeluje tretman sa sjevera Indije

“Tvrdo vjerujem da, kada bi ove informacije bile izučavane u školama, rak (a također i druge bolesti) nestale bi za nekoliko godina.”

Nisam liječnik i neću govoriti komplicirano niti sofisticirano o ovom lijeku sa sjevera Indije koji ubija kancerozne stanice. Ipak, spomenut ću ti druge koristi od tog lijeka: oslobodit će te od bolova i smanjit će ti arterijski tlak. Kada budeš sažvakao ovaj lijek osebujne arome, tvari iz njega poteći će tvojim tijelom.

Kada se lijek susretne sa enzimima koji se nalaze u blizini kanceroznih stanica, počinje Upravo sam završio čitanje vaše knjige i samo mogu reći da tretman, jer lijek oslobađa tvari sam impresioniran obiljem informacija. Tvrdo vjerujem da, koje ubijaju kancerozne stanice kada bi ove informacije bile izučavane u školama, rak (a preko benzaldehida koji ima i također i druge bolesti) nestale bi za nekoliko godina. Svaka osoba kojoj je stalo do zdravlja trebala bi odmah pročitati anestetička svojstva.

Prirodni lijek protiv bolova

knjigu i primijeniti informacije iz nje što prije, da bi uživala u dugačkom i sretnom životu! Zahvaljujem vam za hrabrost koju ste imali kada ste informacije pružili svakome na raspolaganje. Već sam naručio knjigu za mnoge prijatelje i

Jedna osoba koja je preživjela rak članove moje obitelji. rekla je, nakon što je koristila ovaj Gabriel tretman: “Od dana u kojemu sam “Odgovor medicine izgleda da je uvijek isti “izreži i ukloni”, što nije tako učinkovito kao naturistički počeo rabiti ovu alternativnu tretmani opisani u ovoj knjizi!” metodu da bih se izliječio, nisam uzeo nikakav lijek niti tabletu za bol, pa me ipak nije ništa više boljelo”. Imao ili nemao rak, ako te nešto boli, mogao bi iskušati ovaj prirodni lijek. Košta tako malo da ga mnogi Amerikanci bacaju u smeće, mada bi ih mogao izliječiti od mnogih bolesti.

Istodobno, ovaj lijek smanjuje arterijski tlak. Zdrave stanice imaju enzim koji transformira druge tvari tako da ih se može

ukloniti iz tijela, što dovodi do smanjivanja arterijskog tlaka.

Ovaj prirodni lijek donio je nadu u mnoge domove diljem svijeta!

Liječ nik mu je rekao da ima još godinu dana života – nakon nekoliko tjedana rak je nestao!

Prije nekoliko godina George je otišao kod liječnika uraditi neke Žao mi je zbog gubitka i boli koju ste proživjeli uz vašu obitelj. Knjiga “Prirodne namirnice i lijekovi protiv raka” rutinske pretrage koje je predstavlja izniman doprinos. To je izvrsno predstavljanje zahtijevao njegov poslodavac. realnih situacija skupa sa korisnim informacijama.

Primio je tužnu vijest. Saznao je Imao sam mnoge bliske prijatelje, članove obitelji koji su se da boluje od raka. Liječnici su mu borili s rakom i držim da treba reći da je odgovor liječnika predložili operaciju, to jest htjeli uvijek “reži i rasparaj”, što je iznimno bolno i ne tako učinkovito kao što su naturističke kure opisane u ovoj knjizi. su mu odrezati polovicu uha i uraditi operaciju na vratu. Rekli su Svima ste nam učinili vrijednu uslugu!

Još jednom, tisuće zahvala za ovu edukativnu knjigu! mu da ako to ne želi uraditi, mogao bi živjeti samo još jednu Preporučio sam je mnogim prijateljima koji su mi sada zahvalni! godinu.

Paul “Došao je doma prestrašen”, kaže njegova supruga Monica. No, umjesto da posluša savjete liječnika, ušao je na Net i počeo tražit alternative. Naišao je na ovaj čudotvorni lijek opisan u mojoj knjizi i počeo je istraživati.

Naišao je na ovu knjigu i sačuvao je na računalu. Počeo je čitati.

“Nije se htio operirati!, pisala mi je Monica. ” Ono što ga je navelo da želi okušati ove alternative, bilo je, da je saznao iz knjige o korupciji i lakomosti takozvanog zdravstvenog sustava, prehrambene industrije i javnih industrija, koje bi nam teoretski trebale braniti zdravlje”.

Nakon što je slijedio savjete iz knjige, za samo nekoliko tjedana George je ponovo otišao liječniku

na novi pregled. Supruga mi je pisala: “Jednostavno, nisu našli ništa. Slikali su ga, skenirali su ga pokušavajući da nađu rak. Ali više ničega nije bilo. Rak je nestao!”

Monica nam je objasnila: “Ono što napose cijenim u knjizi Rak – vidi dalje od privida! jest da je to knjiga laka za razumjeti o svim istraživanjima u domeni nefarmaceutskih preventivnih tretmana protiv raka.

Zahvaljujemo ti za ovu knjigu i preporučit ćemo je svima koji nas žele saslušati”.

Mail poslat od jednog čitatelja

Još jedna poruka primljena preko maila:

Što se nalazi u knjizi “Prirodne namirnice i lijekovi protiv raka ”?

Ovo je samo nekoliko pitanja o kojima se govori u ovoj knjizi

No, doznaj nešto još fascinantnije č itajuć i knjigu!

•

Najbolji način za osloboditi se od kanceroznih stanica jest da ih se jednostavno rastvori (str.

132)

•

“Ili ozrači svoje dijete, ili ćeš vidjeti!” Pročitaj šokantnu povijest o medicinskom terorizmu protiv djeteta od 12 godina i njegovih roditelja (str. 80-81)

•

Specijalist u tretmanu raka na mozgu: “Nikada se ne bih zračio ako bih imao rak na mozgu” – mada on takav tretman prepisuje svojim pacijentima (str. 66)

•

Kemoterapeut obolio od raka kaže svojim kolegama: “Radite što želite, ali ja ne prihvaćam kemoterapiju!” (str. 71)

•

Ostaviti stado vuku: Kako liječnici koji koriste konvencionalnu medicinu gotovo jamče da se neće izvući (str. 77)

•

Osobni liječnik bivšeg američkog predsjednika Johna F. Kennedya izliječio je svoj rak prirodnim tretmanom koji i ti možeš pripraviti doma. kakav je to tretman i kako ga možeš napraviti (Str. 136-138)

•

Liječnik koji je prihvatio alternativnu medicinu i ima stopu izlječenja od 93% kod svojih 32.507 pacijenata! Ovo gadno udara statistike konvencionalne medicine koja ima stopu uspjeha od samo 2% (str. 132)

•

Prirodni lijek protiv raka koji vibrira do razaranja kanceroznih stanica – na način na koji operski pjevač razbije čašu svojim glasom – bez štete na zdravim stanicama. (str. 51)

•

Višestruki dobitnik Nobelove nagrade otkriva prirodni lijek koji ga je oslobodio završnih stadija raka, vjerojatno više nego bilo koji drugi tretman. (str. 119)

•

Zašto trebaš jesti ovu namirnicu protiv raka opisanu i u Bibliji! (str. 246)

•

Mineralna tvar koja djeluje na proces razvoja kanceroznih stanica, izgladnivši ih do smrti!

Nije skup i lako ga je nabaviti. Bez sekundarnih djelovanja (str. 127)

7/7/2014 Sljedećih 100 primjeraka mogu se dobiti uz veliki popust, što znali da ako naručite sada, platit ćete samo: Plati samo:

310 Kn Primjerci koji se mogu dobiti po sniženoj cijeni:

100

8 Posljednja prodaja urađena dana:

169 Kn Redovita cijena 310 Kn. Danas: 169 Kn

Kako postati imun na rak Ono što želim, jest pokazati tebi i tvojim dragima kako se možete obraniti od raka i izbjeći bol. Želim da uživate isti spokoj u kojem i ja živim.

Dozvoli mi da uradim analogiju: zašto ne nastane požar baš svaki put kada netko baci čik u šumi? Zato što ovisi o tome gdje će pasti. Ako čik padne na zemlju ili put, izgorjet će i neće nastati plamen ako ga vjetar ne odnese na drugo mjesto. Isto tako, ako baciš čik vani kada kiši ili je vrijeme vlažno, također se neće ništa dogoditi. Ako čik padne na drugo mjesto, u suhu travu ili lišće, to može biti dovoljno da izgori cijela šuma.

Druga usporedba: dok ne gori crvena žarulja na upravljačkoj ploči auta koja bi upozorila na probleme u motoru, voziš miran. Kada se žarulja upali, postaješ uznemiren. Na 95. strani moje knjige saznat ćeš što je pokazatelj koji će ti reći trebaš li se uzbuniti oko raka koji se tiče tebe ili tvojih dragih. Milioni ljudi u cijelom svijetu provode život ne znajući što će biti s njima, a to je opasno. Što više, na strani 966 bit će ti rečeno što trebaš raditi da bi crvena žarulja ostala ugašena. Tada se možeš relaksirati. Ne moraš si raditi probleme.

Knjiga je napisana tako da ju je lako razumjeti i svladati. Da bih bio siguran da imaš sve razloge da je odmah kupiš i počneš čitati, prihvaćam sve rizike tako da ti nudim tvrdo jamstvo! !

Ako naručiš knjigu danas, imaš 30 danaza čitati i primjenjivati savjete iz ovog priručnika. Očekujem da ćeš čitati i koristiti mnoge od prikazanih koncepcija, da bi ponovo postao zdrav u čim kraćem vremenu. Trebao bi osjećati da si zaradio informaciju koja vrijedi puno više od malene investicije!

Ukoliko nisi zadovoljan, zahtijevaj povrat i vratit ćemo novce za nabavku i nećemo pitati ništa.

indijski-tretmani.com

Zašto je paket “Prirodne namirnice i lijekovi protiv raka”

jedno od najboljih rješenja za prevenciju i liječenje?

Vjerujemo, skupa sa drugim tisućama ljudi da je ovo najbolja metoda za prevenciju i liječenje jer je sve što trebate pokriveno u ovom jednostavnom i efikasnom programu. Nakon što proučite i praktično primijenite informacije, moći ćete reći da držite kontrolu nad rakom.

Usporedna tablica Sustav Paket “Prirodne namirnice i lijekovi protiv raka” Cijena169 Kn Zajamčeno zadovoljstvo100% vraćanje novaca u 30 dana

Konvencionalni tretman Puno veća Novci se ne vraćaju Bolovi, hospitalizacija, Ne postoje rizici (utemeljeno na infekcije, komplikacije Rizici i komplikacije prirodnim proizvodima) anestezije i lijekova, malpraxis PogodnostiDobivaš brzo preko hitnog kurira Jako bolan Mala vjerojatnost Efikasnost tretmanaVrlo efikasan uspjeha Ljudi te mogu Druge pogodnostiPostaješ obrazovan za zdraviji život posjećivati, hraniš se u bolnici, gledaš TV Što je tvoj izbor?

Stigneš pod nož

Naručite proizvodi i primit ćete kao BONUS: Knjigu Super namirnice za super zdravlje!

Pogodnosti: •

•

“Super namirnice” je naziv koji se danas široko koristi da bi se opisala jela bogata u fito-nutrientnom sadržaju, za što mnogi vjeruju da nam može donijeti višekratne koristi.

24 super namirnice koje ti očvršćuju imuni sustav u kratkom vremenu

•

Njihovi mnogobrojni korisni učinci za zdravlje

•

Mnogi drugi savjeti da izbjegneš neuravnoteženu ishranu

35 Kn BEZ

PLAĆANJA!

I to nije sve! Dobiti ćeš i:

Knjigu 101 metoda za održavanje mladosti Pogodnosti:

•

Ova knjiga sadrži seriju savjeta namijenjenih da naučimo kako imati sve što želimo u našem putovanju kroz život: Kako da se zdravo hranimo

•

Metode uklanjanja otrova

•

Uklanjanje stresa i nesanice

•

Održavanje zdravog srca

•

Kako da uvijek izgledamo i da se osjećamo dobro

•

35 Kn BEZ PLAĆANJA!

Dobit ćete i: Knjigu: Zdravlje radi isporuke na kućnoj adresi!

Pogodnosti: •

•

35 Kn BEZ PLAĆANJA!

Ne moramo trošiti velike novce da bismo ostali zdravi. Pokazani su i neki savjeti za zdrav životni stil kroz kretanje i prikladnu dijetu.

Učinkovite metode za slabljenje koje se mogu raditi doma.

•

9 temeljnih pravila za novi početak u zdravlju.

•

9 učinkovitih tjelesnih vježbi koje se lako mogu raditi doma.

Redovna cijena 310 Kn. Sada: 169 Kn Primjerci koji se mogu dobiti po sniženoj cijeni:

100

8 Posljednja prodaja urađena dana:

7/7/2014

PS Evo možda i najboljeg razloga da kupiš moju knjigu: kada ti je na raspolaganju, pružit će ti duševni mir. Zašto bi brinuo o raku? Zašto da očajavaš gledajući bliske kako se muče? Zauzmi položaj u kojem možeš uraditi nešto za tvoje prijatelje i rođake. Za svoj duševni mir.

NARUČI ODMAH!

Čini se d

a su neki ljudi jednostavno imuni na rak To je sluč aj i sa nekim ljudima na sjeveru Indije

Otkrij njihovu tajnu č itajuć i slijedeć e redove

Dragi prijatelju, Prije jednog stoljeća jedan engleski liječnik slučajno je naišao na izolirano pleme na sjeveru Indije. Tijekom sedam godina živio je sa članovima te zajednice da bi otkrio tajnu željeznog zdravlja koje su imali članovi plemena. Taj liječnik je 1921. objavio svoja otkrića u radu koje je izdalo Oksfordsko sveučilište.

Liječnik o kojemu je riječ napisao je u svojem radu da je pleme bilo nenadmašno u “neovisnosti od bolesti”. Rak je tim ljudima bio nepoznat. Liječnik je otkrio da je očekivana dužina života pripadnika plemena bila neobično velika. Englez je otkrio da je dijeta pripadnika plemena imala izvjesnu osebujnost: oni su se uglavnom hranili jednim jelom bogatim u hranljivim tvarima.

Mogao bi se začuditi da Europljani redovito ovu namirnicu bacaju u smeće. Zašto? Zato što gotovo nitko ne zna da je jestiva i dobra za

zdravlje! Izgleda da je iznimka bio američki predsjednik, Bill Clinton.

Godine 2004. prestižna publikacija U Sjedinjenim Američkim Državama, Wall Street Journal, objavila je članak u kojem je opisan krajnje neobičan Clintonov prehrambeni običaj. Prema članku, Clinton se hranio tom namirnicom koju drugi Amerikanci općenito bacaju na smeće. Možda ga je to moglo izliječiti od raka, a da on niti ne zna.

Ta hrana je potpuno jestiva, aromatična je, nije otrovna i vrlo je hranljiva! Kada zagrizeš tu namirnicu, osjetit ćeš jaku aromu, koju možda prepoznaješ i u nekim kolačima koje voliš.

Mogao bi se upitati: Ako ta namirnica, koju ljudi uglavnom bacaju, može preduhitriti rak, možda ga može i izliječiti? Pročitaj sam…

Jedan liječ nik pacijentu koji je imao rak u završnom stadiju: „Čestitam, zdrav si!”

Sredinom sedamdesetih, jedan istraživač u poznatom institutu koji je ispitivao tretmane za rak pokazao je u više navrata da ova hrana koja nje otrovna, smanjuje tumore. Kasnije ću ti reći kako je ta bolnica pokušala spriječiti njegova istraživanja. Ali, prije ću ti reći kako lijek djeluje na ljude.

Kao što vjerojatno već znaš, kada se tumor raspe od izvornog tumora, liječnici obično kažu da je u terminalnom stadiju.

Osobno mi je poznat Dragi prijatelju, slučaj jedne osobe iz Moje ime je Alexandar i htio bih da ti izbjegneš bol kroz koju smo prošli ja i moja inozemstva koja je, kada obitelj. je stigla u terminalni Mojoj supruzi dijagnosticiran je rak nedugo nakon što smo proslavili 25. obljetnicu stadij, rekla da nema braka.

Rekli su nam da postoji neposredna opasnost od smrti ako ne djelujemo brzo. Bili smo ništa za izgubiti i iznenađeni. Kako je moja žena cijelog života jela samo zdravu hranu, bila je posljednja preostalo vrijeme je iskušavala ovaj neotrovni osoba za koju bismo pomislili da će se razboljeti od raka. lijek. Njegov liječnik ju Nismo bili pripravni za sve medicinske odluke koje je trebalo donijeti, tako da nismo imali vremena odlučiti što bismo trebali uraditi. je, doduše samo na Čuli smo za nekoliko alternativnih tretmana no nismo mnogo znali o tome. Kada smo o riječima, osudio na smrt. njima zapitali liječnike, rekli su nam da je jedina nada u kirurškoj intervenciji, Rekao joj je da joj je kemoterapiji i vjerojatno zračenju. ostalo samo još nekoliko Kada se taj košmar završio, počeo sam otkrivati neke nove obećavajuće metode da se rak mjeseci života. Pacijent ukloni iz tijela. No, bilo je prekasno. Moja supruga je u međuvremenu umrla. Nitko ne bi

je odbio kemoterapiju i trebao proći kroz to. umjesto toga, tražio je Otkrio sam mnoge stvari o alternativnim tretmanima za rak i nastavio sam tragati da bih pomogao nekim prijateljima koji su vodili istu bitku. Što sam više istraživao, to sam više prirodne alternative. bio šokiran onim što se dešava. Postajao sam sve više bijesan što to nisam otkrio ranije!

Naišao je na lijek o Tako sam saznao da postoji stotine raspoloživih opcija, ali medicinska i farmaceutska kojem ja govorim u ovoj industrija ne žele da mi o tome doznamo. knjizi i pročitao je o prevenciji raka metodom koji potječe iz Indije.

Nekoliko mjeseci kasnije ta osoba – reformatorski svećenik – pisao mi je “Napravio sam pretrage krvi 19. listopada 2010 i onkolog mi je rekao: Čestitam! Zdrav si!”

Zahvalio sam Bogu za svoje izlječenje.

Slijedećih 31 različitih pretraga potvrdile su dijagnozu.

Izliječio sam se. Moje tijelo se oslobodilo raka!

I to nakon što sam 12. travnja iste godine dijagnosticiran sa rakom debelog crijeva u završnom stadiju koji mi se proširio na limfni sustav.” Ovo je jedan svjež primjer. Liječnici se klade na preživljavanje od približno 5 godina. A ja ću ti za nekoliko trenutaka pokazati da su mnoge osobe uspjele pobijediti ovu smrtonosnu bolest i da su zatim živjele desetljećima. Teško za povjerovati? Možda. No, za sada te ne tražim da mi vjeruješ bilo što, dok svojim očima ne vidiš dokaz. Sve što od tebe

tražim jest da se suzdržiš od nevjerice dok ti pokazujem dokaze, uključujući fotografije.

Dozvoli mi da ti ukratko pokažem kako ova knjiga može pomoći ljudima, isto kao što je pomogla ranije spomenutom svećeniku.

Autor sam knjige koja pokazuje alternativu.

Kako nisam liječnik, mogu ti slobodno reći istinu glede opcija koje imaš u liječenju raka. O raku nisam znao gotovo ništa kada mi je ta bolest otela sedam članova obitelji, uključujući majku i oca! Nikad neću zaboraviti vlažne oči mojeg oca, njegov osmijeh i vitalnost. Jako mi je bilo teško prihvatiti da je dijagnosticiran sa rakom na debelom crijevu.

Sa metar i devedeset centimetara i 94 kilograma bio je pravi muškarac. Snažan i odvažan. Živio je čistim životom, bez pretjerivanja. Nije pušio, bio je sportaš i hranio se ispravno. No, i pored toga, njegovo tijelo se sasušilo malo po malo i umro je od raka u 52. godini, u ljeto 1997.

Znao sam malo o ovoj bolesti koja ć e mi pokositi obitelj.

•

Slijedećeg proljeća, roditelji mojeg oca umrli su od raka.

•

Zatim, godinu dana kasnije, jedan bratić nas je napustio iz istog razloga.

•

Nakon dvije godine, 1999, jedna od mojih baka je umrla od raka, a u kolovozu iste godine, njen muž koji je jedini preostao.

•

Godine 2004. mama nas je zauvijek napustila.

Smrt majke bila je kap koja je prelila čašu!. Vjerujem da moji dragi nisu okončali život toliko zbog raka, koliko zbog otrova i barbarskih tretmana kojima su bili podvrgnuti: ovdje govorim o zračenjima i kemoterapijama. Radioaktivne opekline i kemijski otrovi.

Moji bliski umrli su jer su slušali neke liječnike i slijedili su njihove savjete. Umrli su jer nisu izašli iz reda, da vide dalje od običnih metoda liječenja, odnosno nisu vidjeli prirodne lijekove.

O tim lijekovima oni nisu znali ništa NISAM ZNAO NI JA Dok sam bio računovođa, nikada mi nije padalo na pamet da ću napisati bestseler koji će pomoći mnogima da se izliječe od ove bolesti. Tek nakon što je mama prešla u svijet pravednih počeo sam tražiti prirodne odgovore i lijekove. Tijekom mojih istraživanja naišao sam na šokantne pojedinosti u svezi sa zavjerom koja drži Amerikance u mraku neznanja o prirodnim lijekovima za rak. Nestrpljiv sam pružiti ti informacije koje bi ti mogle pomoći. Postoje alternative na trpljenje opasnih tretmana po bolnicama. A ja sam živi dokaz.

Liječ nici u SAD ubijaju kancerogene stanice rabeć i lijek iz INDIJE

“Želio bih da sam znao za ovu knjigu prije nekoliko godina, kada je moja majka bolovala od kancera.”

Devetsto tridesetih godina liječnici na poznatom sveučilištu u Americi (Kalifornijsko sveučilište u San Francisku) počeli su liječiti pacijente bolesne od raka lijekom kojeg sam spomenuo na početku ovog pisma – onog sa sjevera Indije. U to vrijeme američke vlati su dopuštale takve terapije.

Tijekom četrdesetih i početkom pedesetih godina ti liječnici su Auh! Ova knjiga je prepuna informacija o kojima do sada nastavili istraživanja rabeći istu nisam znao ništa, a knjiga je laka za čitati i razumjeti! Sada prirodnu tvar. Tvar nije otrovna i primjenjujem neke od ideje koje su ovdje prikazane. U isto vrijeme pokušavam da se izliječim od kandidoze, druge ubija kancerogene stanice. “neizlječive” bolesti! Već vidim zadivljujuće rezultate!

No ova gotovo besplatna terapija Želio bih da sam o ovoj knjizi znao prije nekoliko godina, bila je već tada prijetnja za profite kada je majka bolovala od kancera. Sigurna sam da bi dobivene u bolnicama na temelju preživjela. Zahvaljujem vam što se objavili ovaj materijal,

osjećam da smo već prijatelji! kemoterapije od giganata Alma farmaceutskog tržišta. Tako je farmaceutska industrija zaposlila “Potpuno zaprepašćujuće informacije! Željela bih da sam poznavala nekoliko jednostavnih rješenja iz knjige dva liječnika poznata u ono doba, kada sam imala 20 godina!” da razore povjerenje u lijek donijet iz Indije. Možda bi te moglo interesirati da je američka industrija duhana platila ta ista dva liječnika sa po 50.000 dolara da govore povoljno o duhanu. Ti novci su veliki i danas, a u ono vrijeme su bili malo bogatstvo. Možeš vjerovati, a i ne moraš, ali ta dvojica su o cigaretama govorili slijedeće: „20 cigareta na dan drže rak pluća na odstojanju ”.

E, godine 1953. ta dva liječnika koji su reklamirali cigarete,su Ne mogu vam dovoljno zahvaliti za ovaj krajnje objavili svoja otkrića o prirodnom liječenju raka gdje dokumentiran materijal koji sam nedavno dobila!

Od kada sam prešla 40 godina života više nego ranije pazim su diskreditirali indijski lijek. na kancer. Kakve nevjerojatne informacije! Vjerujem da bi Govorili su da lijek nije učinkovit. ovo trebalo biti obvezatno štivo za svakoga. Željela bih da Njihov izvještaj bio je neiskren, sam znala nekoliko jednostavnih rješenja iz knjige kada sam isto kao i primjedbe glede duhana imala 20 godina! i raka na plućima. Vjerojatno se Zahvaljujem još jednom!”

“Zahvaljujem još jednom!” nećeš iznenaditi ako ti kažem da Anica je jedan od ta dva liječnika umro od raka na plućima. Drugi je poginuo u požaru, vjerojatno prouzročenim cigaretom koja mu je ispala dok je pušio u krevetu.

Božanska pravda? Tako izgleda.

Interesne grupe otpuštaju zaposlenika koji je objavio istinu o liječ enju raka!

Kao što sam ti ranije rekao, sedamdesetih godina jedan istraživač u poznatoj bolnici u Sjedinjenim Državama radio je

pokuse na miševima glede liječenja raka. U više navrata otkrio je da prirodni lijek iz Indije djeluje i da smanjuje tumore.

Mladi idealist zaposlen u bolnici bio je nestrpljiv da napiše članak u kojem najavljuje revoluciju u medicinskoj oblasti. Nakon toga imao je šokantno iskustvo!

Njegovi nadređeni su ga posavjetovali da odmah prestane raditi na toj priči. Njegovi šefovi bili su mišljenja da rad istraživača nije značajan. No, on je svojim očima vidio rezultate istraživanja.

Djelovalo je bez greške!

Tada su ga šefovi posavjetovali da laže. Dapače, insistirali su da napiše članak u kojem bi ustvrdio da prirodni lijek nije učinkovit i da je beskoristan. Čini se da su njegovi šefovi imalisukob interesa: financijske sveze sa kemoterapeutskom industrijom.

No, taj zaposlenik nije mogao lagati o onome što je znao da je istina. Umjesto da napravi ono što su zahtijevali njegovi šefovi, objavio je što su od njega zahtijevali i ono što je znao o tretmanu iz Indije. Najuren je s posla kratko vrijeme nakon toga.

Nemoj vjerovati ništa drugo!

Kemoterapeutska industrija je smrtno zastrašena ovim prirodnim lijekom sa sjevera Indije. Kada bi ovaj lijek bio široko poznat, to bi značilo iznenadni kraj njihovih besramnih profita dobivenih na temelju lijekova koji nisu učinkoviti.

Nevjerojatne prič e o nekim “smrtnim osudama” koje su se okrenule

Godine 1975. jedan građevni radnik od 48 godina došao je u bolnicu u Los Angelesu sa jednim od najzlokobnijih oblika raka koji postoji: oralno-faringijalni rak. Umjesto da se da operirati – što bi ga unakazilo za cijeli život – koristio je lijek iz Indije. Uz pomoć supruge izliječio se od raka i živjeli su zdravi do smrti (26 godina kasnije).

Ispričat ću ti jednu još čudniju povijest. Godine 1986, jednog dečka od 18 godina iz New Yorka, doktor je dijagnosticirao sa rijetkim ubojitim oblikom raka – tumorom Askin. U to vrijeme liječnici su znali za samo 20 takvih slučajeva u svijetu, od kada je bolest otkrivena. Svih 20 do tada otkrivenih pacijenata umrlo je od bolesti koju su imali. Izgledalo je da naš dečko nema nikakvih šansi. Bolovao je od bolesti za koju je stopa smrtnosti bila 100%! No, čuo je za ovaj lijek iz Indije i riješio je iskušati ga.

U jednom razgovoru koji je vodio 2009. godine, skoro 23 godine od kada mu je dijagnosticiran rak, dečko kaže da mu se bolest nije vratila i da je sasvim zdrav. No, nije ga sreća spasila od raka. Ovaj prirodni lijek iz Indije je opklada na duge staze.

Mladi čovjek je toliko oduševljen što je ozdravio, da želi svima preporučiti svoje rješenje. A vlasti u zdravstvenoj oblasti, skupa sa farmaceutskom industrijom, proganjale su ga svih tih godina i nisu mu dozvolili da promovira lijek.

Zavjera koja drži svijet u mraku Možda ne vjeruješ u to što ti govorim, ali ovo nije jedini put kojim se možeš izliječiti od raka. Postoji više prirodnih rješenja. “Nemamo samo jedno, nego više rješenja na raspolaganju za liječenje raka. Ali, vlasti ih sve drastično progone.

Vlasti su previše zaprljane, previše zainteresirane da šute i da prikrivaju problem”.

Uzmi u obzir ovo: U Americi pacijent bolestan od raka, plaća za tretman od 350.000 do 850.000 dolara! Zamisli što to znači! I što bi značilo onima koji te novce primaju, da ih prestanu primati. Životi takvih liječnika i takvih ustanova sagrađeni su tim novcima!

Dopusti mi da dokažem ono što sam rekao. Jedan lijek za kemoterapiju, po nazivu Erlotinib košta približno 3.000 eura mjesečno! Vlasti su odobrile taj tretman protiv raka jer, kažu oni, imaju dokaze da je stopa preživljavanja porasla za 12 dana. Znam da je teško za povjerovati, ali je istina. Najžalosnije je da kemoterapija ima užasne sekundarne efekte. Drugi lijek, također za kemoterapiju, košta približno 9.000 eura mjesečno jer povećava stopu preživljavanja za šest tjedana. ŠEST TJEDANA pakla, rekao bih. Ovi lijekovi čine da se osjećaš užasno.

Misliš da je bolje nego ništa? Razmisli još jednom!

Vjerovao ti ili ne, preživljavanje među pacijentima bolesnima od raka koji prihvaćaju kemoterapiju i zračenje jednaka je stopi preživljavanja među pacijentima koji se ne liječe uopće! Razumiješ li da su samo dva od 100 pacijenata koji su u četvrtom stupnju bolesti još uvijek živi pet godina nakon tretmana? To znači da onih 98 umre! Riječ je o nevjerojatno velikim iznosima koji drže na životu ovu prevaru.

Profiteri iz farmaceutske oblasti proizvode novac trujući ljude bolesne od raka.

Naruč ilo više od 5000 ljudi u Hrvatskoj prethodne godine!

Preko 5000 Hrvata je uspješno koristilo program ove godine!

Zapravo, označili smo na karti klijente u Poljskoj, pogledajte niže.

Nažalost, nismo mogli uključiti i inozemne klijente jer bi karta bila prevelika.

7/7/2014 Sljedećih 100 primjeraka mogu se dobiti uz veliki popust, što znali da ako naručite sada, platit ćete samo: Plati samo:

310 Kn Primjerci koji se mogu dobiti po sniženoj cijeni:

100

8 Posljednja prodaja urađena dana:

169 Kn Redovita cijena 310 Kn. Danas: 169 Kn

Glumac Patrick Swayze bio je otrovan tijekom kemoterapije Vjerojatno ste vidjeli užasne slike sa glumcem Patrickom Swayzeom, poznatog po filmu „Prljavi ples ” (Dirty Dancing), gdje se vidi kako je iscrpljen, isušen od otrovnih lijekova. Izgleda kao da je pobjegao iz koncentracionog logora, a umro je sa samo 57 godina.

U Hollyvoodu se čuju glasovi da je istiniti uzrok Swayzeove smrti otrov tijekom kemoterapije. Glumica u komedijama, Suzanne Somers kaže: “Uzeli su ovog sjajnog muškarca i nasuli su u njega otrov. Zašto ga nisu izgradili sa nutritivnim točkama i zašto mu nisu uklonili otrove iz tijela? Ne volim poticati razgovore o toj temi. Ali, vjerujem da pratimo epidemiju”.

Kao što vjerojatno znate ako ste čitali novine, i ta se glumica borila sa rakom prije nekoliko godina. Kada su joj liječnici rekli da će morati proći kemoterapiju da bi izliječila rak na dojci, ona je odbila. Umjesto toga izabrala je prirodni put. Liječnici su bili protiv njezine odluke, ali im je ona dokazala da griješe.

Danas je glumica jedna od najzdravijih Hollywoodskih zvijezda i sa 60 godina još uvijek izgleda za milione. Vjerojatno bi, da je prihvatila kemoterapiju, kako su joj savjetovali liječnici, danas bila na onom svijetu.

Neki liječnici, koji su pristalice naturističke ili alternativne medicine, kažu da je kemoterapija opasan placebo. Oni se pitaju koliko još ljudi mora umrijeti da bi se to ludilo zaustavilo. U knjizi koju sam napisao primit ćeš potpune informacije glede naturističkih putova koji se koriste da bi se izliječili od raka kože.

Može li informacija u mojoj knjizi izliječiti svaki oblik raka? Sigurno ne može! Niti jedan lijek nije 100% efikasan u svim slučajevima.

Ali, lijek sa sjevera Indije je jedan od najjačih na svijetu koji su nam na raspolaganju protiv raka. Izliječio je pacijente čiji su liječnici rekli da im je ostalo samo nekoliko tjedana života. Ti su pacijenti svojim liječnicima pokazali da su pogriješili.

Kako djeluje tretman sa sjevera Indije

“Tvrdo vjerujem da, kada bi ove informacije bile izučavane u školama, rak (a također i druge bolesti) nestale bi za nekoliko godina.”

Nisam liječnik i neću govoriti komplicirano niti sofisticirano o ovom lijeku sa sjevera Indije koji ubija kancerozne stanice. Ipak, spomenut ću ti druge koristi od tog lijeka: oslobodit će te od bolova i smanjit će ti arterijski tlak. Kada budeš sažvakao ovaj lijek osebujne arome, tvari iz njega poteći će tvojim tijelom.

Kada se lijek susretne sa enzimima koji se nalaze u blizini kanceroznih stanica, počinje Upravo sam završio čitanje vaše knjige i samo mogu reći da tretman, jer lijek oslobađa tvari sam impresioniran obiljem informacija. Tvrdo vjerujem da, koje ubijaju kancerozne stanice kada bi ove informacije bile izučavane u školama, rak (a preko benzaldehida koji ima i također i druge bolesti) nestale bi za nekoliko godina. Svaka osoba kojoj je stalo do zdravlja trebala bi odmah pročitati anestetička svojstva.

Prirodni lijek protiv bolova

knjigu i primijeniti informacije iz nje što prije, da bi uživala u dugačkom i sretnom životu! Zahvaljujem vam za hrabrost koju ste imali kada ste informacije pružili svakome na raspolaganje. Već sam naručio knjigu za mnoge prijatelje i

Jedna osoba koja je preživjela rak članove moje obitelji. rekla je, nakon što je koristila ovaj Gabriel tretman: “Od dana u kojemu sam “Odgovor medicine izgleda da je uvijek isti “izreži i ukloni”, što nije tako učinkovito kao naturistički počeo rabiti ovu alternativnu tretmani opisani u ovoj knjizi!” metodu da bih se izliječio, nisam uzeo nikakav lijek niti tabletu za bol, pa me ipak nije ništa više boljelo”. Imao ili nemao rak, ako te nešto boli, mogao bi iskušati ovaj prirodni lijek. Košta tako malo da ga mnogi Amerikanci bacaju u smeće, mada bi ih mogao izliječiti od mnogih bolesti.

Istodobno, ovaj lijek smanjuje arterijski tlak. Zdrave stanice imaju enzim koji transformira druge tvari tako da ih se može

ukloniti iz tijela, što dovodi do smanjivanja arterijskog tlaka.

Ovaj prirodni lijek donio je nadu u mnoge domove diljem svijeta!

Liječ nik mu je rekao da ima još godinu dana života – nakon nekoliko tjedana rak je nestao!

Prije nekoliko godina George je otišao kod liječnika uraditi neke Žao mi je zbog gubitka i boli koju ste proživjeli uz vašu obitelj. Knjiga “Prirodne namirnice i lijekovi protiv raka” rutinske pretrage koje je predstavlja izniman doprinos. To je izvrsno predstavljanje zahtijevao njegov poslodavac. realnih situacija skupa sa korisnim informacijama.

Primio je tužnu vijest. Saznao je Imao sam mnoge bliske prijatelje, članove obitelji koji su se da boluje od raka. Liječnici su mu borili s rakom i držim da treba reći da je odgovor liječnika predložili operaciju, to jest htjeli uvijek “reži i rasparaj”, što je iznimno bolno i ne tako učinkovito kao što su naturističke kure opisane u ovoj knjizi. su mu odrezati polovicu uha i uraditi operaciju na vratu. Rekli su Svima ste nam učinili vrijednu uslugu!

Još jednom, tisuće zahvala za ovu edukativnu knjigu! mu da ako to ne želi uraditi, mogao bi živjeti samo još jednu Preporučio sam je mnogim prijateljima koji su mi sada zahvalni! godinu.

Paul “Došao je doma prestrašen”, kaže njegova supruga Monica. No, umjesto da posluša savjete liječnika, ušao je na Net i počeo tražit alternative. Naišao je na ovaj čudotvorni lijek opisan u mojoj knjizi i počeo je istraživati.

Naišao je na ovu knjigu i sačuvao je na računalu. Počeo je čitati.

“Nije se htio operirati!, pisala mi je Monica. ” Ono što ga je navelo da želi okušati ove alternative, bilo je, da je saznao iz knjige o korupciji i lakomosti takozvanog zdravstvenog sustava, prehrambene industrije i javnih industrija, koje bi nam teoretski trebale braniti zdravlje”.

Nakon što je slijedio savjete iz knjige, za samo nekoliko tjedana George je ponovo otišao liječniku

na novi pregled. Supruga mi je pisala: “Jednostavno, nisu našli ništa. Slikali su ga, skenirali su ga pokušavajući da nađu rak. Ali više ničega nije bilo. Rak je nestao!”

Monica nam je objasnila: “Ono što napose cijenim u knjizi Rak – vidi dalje od privida! jest da je to knjiga laka za razumjeti o svim istraživanjima u domeni nefarmaceutskih preventivnih tretmana protiv raka.

Zahvaljujemo ti za ovu knjigu i preporučit ćemo je svima koji nas žele saslušati”.

Mail poslat od jednog čitatelja

Još jedna poruka primljena preko maila:

Što se nalazi u knjizi “Prirodne namirnice i lijekovi protiv raka ”?

Ovo je samo nekoliko pitanja o kojima se govori u ovoj knjizi

No, doznaj nešto još fascinantnije č itajuć i knjigu!

•

Najbolji način za osloboditi se od kanceroznih stanica jest da ih se jednostavno rastvori (str.

132)

•

“Ili ozrači svoje dijete, ili ćeš vidjeti!” Pročitaj šokantnu povijest o medicinskom terorizmu protiv djeteta od 12 godina i njegovih roditelja (str. 80-81)

•

Specijalist u tretmanu raka na mozgu: “Nikada se ne bih zračio ako bih imao rak na mozgu” – mada on takav tretman prepisuje svojim pacijentima (str. 66)

•

Kemoterapeut obolio od raka kaže svojim kolegama: “Radite što želite, ali ja ne prihvaćam kemoterapiju!” (str. 71)

•

Ostaviti stado vuku: Kako liječnici koji koriste konvencionalnu medicinu gotovo jamče da se neće izvući (str. 77)

•

Osobni liječnik bivšeg američkog predsjednika Johna F. Kennedya izliječio je svoj rak prirodnim tretmanom koji i ti možeš pripraviti doma. kakav je to tretman i kako ga možeš napraviti (Str. 136-138)

•

Liječnik koji je prihvatio alternativnu medicinu i ima stopu izlječenja od 93% kod svojih 32.507 pacijenata! Ovo gadno udara statistike konvencionalne medicine koja ima stopu uspjeha od samo 2% (str. 132)

•

Prirodni lijek protiv raka koji vibrira do razaranja kanceroznih stanica – na način na koji operski pjevač razbije čašu svojim glasom – bez štete na zdravim stanicama. (str. 51)

•

Višestruki dobitnik Nobelove nagrade otkriva prirodni lijek koji ga je oslobodio završnih stadija raka, vjerojatno više nego bilo koji drugi tretman. (str. 119)

•

Zašto trebaš jesti ovu namirnicu protiv raka opisanu i u Bibliji! (str. 246)

•

Mineralna tvar koja djeluje na proces razvoja kanceroznih stanica, izgladnivši ih do smrti!

Nije skup i lako ga je nabaviti. Bez sekundarnih djelovanja (str. 127)

7/7/2014 Sljedećih 100 primjeraka mogu se dobiti uz veliki popust, što znali da ako naručite sada, platit ćete samo: Plati samo:

310 Kn Primjerci koji se mogu dobiti po sniženoj cijeni:

100

8 Posljednja prodaja urađena dana:

169 Kn Redovita cijena 310 Kn. Danas: 169 Kn

Kako postati imun na rak Ono što želim, jest pokazati tebi i tvojim dragima kako se možete obraniti od raka i izbjeći bol. Želim da uživate isti spokoj u kojem i ja živim.

Dozvoli mi da uradim analogiju: zašto ne nastane požar baš svaki put kada netko baci čik u šumi? Zato što ovisi o tome gdje će pasti. Ako čik padne na zemlju ili put, izgorjet će i neće nastati plamen ako ga vjetar ne odnese na drugo mjesto. Isto tako, ako baciš čik vani kada kiši ili je vrijeme vlažno, također se neće ništa dogoditi. Ako čik padne na drugo mjesto, u suhu travu ili lišće, to može biti dovoljno da izgori cijela šuma.

Druga usporedba: dok ne gori crvena žarulja na upravljačkoj ploči auta koja bi upozorila na probleme u motoru, voziš miran. Kada se žarulja upali, postaješ uznemiren. Na 95. strani moje knjige saznat ćeš što je pokazatelj koji će ti reći trebaš li se uzbuniti oko raka koji se tiče tebe ili tvojih dragih. Milioni ljudi u cijelom svijetu provode život ne znajući što će biti s njima, a to je opasno. Što više, na strani 966 bit će ti rečeno što trebaš raditi da bi crvena žarulja ostala ugašena. Tada se možeš relaksirati. Ne moraš si raditi probleme.

Knjiga je napisana tako da ju je lako razumjeti i svladati. Da bih bio siguran da imaš sve razloge da je odmah kupiš i počneš čitati, prihvaćam sve rizike tako da ti nudim tvrdo jamstvo! !

Ako naručiš knjigu danas, imaš 30 danaza čitati i primjenjivati savjete iz ovog priručnika. Očekujem da ćeš čitati i koristiti mnoge od prikazanih koncepcija, da bi ponovo postao zdrav u čim kraćem vremenu. Trebao bi osjećati da si zaradio informaciju koja vrijedi puno više od malene investicije!

Ukoliko nisi zadovoljan, zahtijevaj povrat i vratit ćemo novce za nabavku i nećemo pitati ništa.

indijski-tretmani.com

Zašto je paket “Prirodne namirnice i lijekovi protiv raka”

jedno od najboljih rješenja za prevenciju i liječenje?

Vjerujemo, skupa sa drugim tisućama ljudi da je ovo najbolja metoda za prevenciju i liječenje jer je sve što trebate pokriveno u ovom jednostavnom i efikasnom programu. Nakon što proučite i praktično primijenite informacije, moći ćete reći da držite kontrolu nad rakom.

Paket “Prirodne namirnice i lijekovi protiv raka” 169 Kn 100% vraćanje novaca u 30 dana Ne postoje rizici (utemeljeno na prirodnim proizvodima) Dobivaš brzo preko hitnog kurira Vrlo efikasan Postaješ obrazovan za zdraviji život

Pogodnosti: •

“Super namirnice” je naziv koji se danas široko koristi da bi se opisala jela bogata u fitonutrientnom sadržaju, za što mnogi vjeruju da nam može donijeti višekratne koristi.

24 super namirnice koje ti očvršćuju imuni sustav u kratkom vremenu

•

Njihovi mnogobrojni korisni učinci za zdravlje

•

Mnogi drugi savjeti da izbjegneš neuravnoteženu ishranu

•

I to nije sve! Dobiti ćeš i: Knjigu 101 metoda za održavanje mladosti Pogodnosti:

•

Ova knjiga sadrži seriju savjeta namijenjenih da naučimo kako imati sve što želimo u našem putovanju kroz život: Kako da se zdravo hranimo

•

Metode uklanjanja otrova

•

Uklanjanje stresa i nesanice

•

Održavanje zdravog srca

•

Kako da uvijek izgledamo i da se osjećamo dobro

•

35 Kn BEZ PLAĆANJA!

Dobit ćete i: Knjigu: Zdravlje radi isporuke

na kućnoj adresi!

Pogodnosti: •

•

35 Kn BEZ PLAĆANJA!

Ne moramo trošiti velike novce da bismo ostali zdravi. Pokazani su i neki savjeti za zdrav životni stil kroz kretanje i prikladnu dijetu.

Učinkovite metode za slabljenje koje se mogu raditi doma.

•

9 temeljnih pravila za novi početak u zdravlju.

•

9 učinkovitih tjelesnih vježbi koje se lako mogu raditi doma.

Redovna cijena 310 Kn. Sada: 169 Kn Primjerci koji se mogu dobiti po sniženoj cijeni:

100

8 Posljednja prodaja urađena dana:

7/7/2014

PS Evo možda i najboljeg razloga da kupiš moju knjigu: kada ti je na raspolaganju, pružit će ti duševni mir. Zašto bi brinuo o raku? Zašto da očajavaš gledajući bliske kako se muče? Zauzmi položaj u kojem možeš uraditi nešto za tvoje prijatelje i rođake. Za svoj duševni mir.

NARUČI ODMAH!

Blogger amanda dujma sve o svemu NEMA ŽIVOTA BEZ TERETA, NEMA TERETA BEZ OTKUPL JENJA Pravilo našega vremena, upravo njegova dogma, glasi: Dobro je ono što veseli. Ali što ako veselje prestane a započne bol? Ako se na čovjeka sruči trpljenje u tisuću oblika? Trpljenje možemo potisnuti i reći: Dokle god ne pogađa mene, ništa me se ne tiče. Možemo protestirati i tražiti krivce. Često, čini se, nije ni moguće ništa drugo nego rezignirati.

Sanjamo o životu bez tereta a ipak znamo: To ne postoji.

Teret biva lakši ako vjerujemo u njegov smisao iako ga ne vidimo. Poneki nesretni slučaj kasnije se pokazao kao sretan slučaj. Teret biva lakši ako jedni drugima pomažemo ponijeti ga iako ga ne možemo prihvatiti.

Ni jedan čovjek ne može objasniti trpljenje. Ono je neshvatljivo kao i sam Bog. Ipak kršćani vjeruju: Bog ne promatra nezainteresirano. On je Bog koji se sažalijeva.

On naš teret uzima na sebe. Po njemu svaki teret dolazi do otkupljenja.

Njemu možemo povjeriti i svoje terete. On može sve okrenuti na dobro.

Phil Bosmans

STRUNE TVOJE DUŠE~ 23. kolovoz 2014 u 21:19

Još uvijek u mom srcu,odzvanja zvuk struna tvoje duše,nježne i meke kao oblak ,nesputane i slobodne,dok nevidljiva luta po stihovima pjesama mnogih.

Zaustavim dah da ne opazi titraj nade,dok prolazi mojim snovima,možda kad sljedeči put navrati,po strunama duše tvoje vjetar odsvira pjesmu od tebe..tek da se u željama na đu.

Nisam čovjek koji mrzi,niti se svetim za neprospavane noči,tvojoj duši mahnem u znak pozdrava kada prođe pored mene..i kad umorana klonem ,ja se ne opraštam sa tvojom dušom,znam..sutra je novi dan,i nova želja,da ču te opet sresti.

Sanjar sam,koji piše stihove bez rime,sanjam snove neostvarene..nemam adrese na kojoj mi sudbina ostavi ponenad poruku..neka me tvoja duša ponekad iznenadi,ako navrati na mjesto,gdje je i moja duša meku postelju svila,da tiho odmori do nekih novih želja.

Svaki kraj je jedan novi početak Na kraju svake ljubavi dolazi nova, na kraju svakog prijateljstva dolazi novo prijateljstvo, zapravo na kraju bilo čega možda dolazi i nešto bolje. Često iza sebe trebamo ostaviti stvari koje volim i krenuti ispo četka. Jednostavno trebamo okrenuti novi list. Život je kao jedna dobra knjiga, svaka stranica te iznenađuje, svaka stranica je po nečemu posebna i kad okreneš novi list čekaš nešto zanimljivo da se dogodi. Tako je i u životu, svaki dan je novi izazov, nova želja za pobjedom. Život je jedna velika borba s vjetrenjač ama.

One mogu biti i dobre i loše, kao što mogu biti i ljudi. Loše vjetrenja če nas često guraju prema dnu. Teško je kada se iz dana u dan budiš i misliš; 'Danas će nešto biti drugačije', a na kraju dana shvatiš da sve ostaje isto.

Najgora je borba protiv osjećaja, to je vjetrenjača koja vas iz dana u dan pobjeđuje, a onda često i zaspiš u suzama. Borba protiv osjećaja je borba protiv samog sebe i teško je kada svaki dan legneš u krevet i izgubiš bitku sa samim sobom. Dok ne odlučiš nešto promijeniti, ne pobijediš te vjetrenjače već ih samo odlučiš ostaviti iza sebe. I eto ga, na kraju te vjetrenjače stiže nova, možda bolja, možda gora, nikad ne znaš što te čeka.

Svaki kraj ima nepredvidljivi početak. U životu će uvijek biti uspona i padova, loših ljudi, dobrih ljudi, ali treba znati da iza svakog kraja stoji jedan početak koji će nas gurnuti jedan korak dalje. Život je bitka, velika bitka iz koje uvijek, ali baš uvijek mi izlazimo kao pobjednici. :))

Realni život Umorna sam od prilagođavanja drugima, umorna da budem kulturna prema onima koji to ne zaslužuju...Ne želim i neću biti netko drugi, želim biti ovo što jesam...Obi čna, jednostavna i svoja. Što nekima to smeta, nije moja briga..

Suza Jedna, druga, treća... Više ih ni ne brojim padaju kao kapi kiše i sve više ih ima.

Fališ mi čovječe zar je to toliko teško shvatiti?! Znam da se nismo vidjeli samo nekoliko desetaka godina to je puno čak i nabrojiti. Znaš i sam da smo bili jedno uz drugo da smo se voljeli i sad kad te ne vidim toliko dugo boli me. Nemaš vremena, obaveze.

Sve ja to razumijem ali zar u večer kada sve obaveze završiš ne poželiš mene kraj sebe, zar ne poželiš da te masiram onako kako ti voliš?! Zar ne poželiš da mi ispričaš što imaš novo, da mi kažeš priđi bliže ili jednostavno da ćutiš sa mnom?! E, vidiš meni sve to treba. Meni treba da se smijmo zajedno, da gledamo filmove, da nam kuham kavu u tvojoj kući,.. Da, fali mi sve to. I boli me što znam da te neću vidjeti, vise nikada. I bez obzira da li sam sama ili okružena ljudima ja sam usamljena jer ti nisi tu. Sa tobom je uvijek bilo drugačije, nismo pričali o osjećajima, ali smo ih pokazivali. Pokaži mi i sad da ti je stalo, iznenadi me i u snove dođi mi da te vidim još jednom prije negoli sklopim oči.

Reci da si došao da me vidiš. Ne ti nećeš doći jer tako je zapisano u zvijezdama našim jer jedna zvijezda je davno pala i sama ostala. Bojim se. Ja znam da su moja razmišljanja o nama samo jedna nestvarna tema da ali same misli dolaze, ne želim da te izgubim ni nakon toliko godina .

Sviđa mi se · · Podijeli · 1961232 · Prije 3 sata/i ·

Ona te više nego što možeš ispričati dozivlje kao dijete majku kad izgubi ona plače i kad suza nema .Svaku noć o tebi mašta, živi za dane kada ce biti sa tobom, i ako zna da je to još jedan u nizu neostvarenih snova. Možda misliš ona je kao i ostale, ali nije vjeruj mi. Ona se boji da ti kaže koliko joj je stalo, boji se da ti ne osjećaš isto i da ce te izgubiti. A onda kada ti je rekla da te voli na neki njen način, znaj da je htjela reći da te voli na sve moguće načine. I sama ti je dokazala svoju ljubav, učinila je sve za tebe. Ti si otišao a ona je kao ranjena srna uplašeno gledala u daljinu jer je znala da tvoj odlazak je kraj ali nije vjerovala, željela je da ti barem budeš sretan s njom ,ali godine su pokazale suprotno jer i ti si bio nesretan kao i ona ali naši putovi se više nikada nisu spojili i ako si na rastanku rekao svijet je mali srest ćemo se .. Sada svi znaju za vas, ali nekad sumnja, znaš i sam da si nekad loš prema njoj i to nju boli i ako ti nikad ne kaže. Ljubomoru skriva, kao i osjećanja. Možda bi ipak trebala da ti prizna koliko joj je stalo, ali boji se. Uvijek kada je voljela gubila je i tebe je mnogo puta gubila živi u nadi da ćeš je čekati, na nekoj nebeskoj cesti. Ovih par nedjelja što je još ostalo voljela bi da je svaki dan sa tobom, ali ne može dozvoljavaj i to je boli. Kako prolaze dani njoj je sve gore jer zna da se bliži njen odlazak. E da joj barem kažeš"ostani", da joj kažeš da je i tebi stalo i da si je volio... Ali oboje ćutite, zato ni ne zna da li je tebi stalo, nekada si zaista grub prema njoj, ali kada ste sami tada si dobar,Možda nekada shvatiš što je ona činila sve da spasi ljubav tvoju jer ona te iskreno voli znaj. ona ne prigovara ona je sretna kada si ti sretan. Ona te voli i vise nego sto možeš da zamisliš, čuvaj je. Čuvaj je i onda kada bude daleko od tebe, nemoj da je zaboraviš jer ona će tebe da čeka na toj dalekoj cesti. Imali ste previše prepreka, možda je ovo još samo jedna da dokažete jedno drugom koliko vam je stalo. Ne dozvoli sebi a ni njoj da je izgubiš Provesti cijeli život sa tobom, gledati te , pričati sa tobom o svemu, kuhati nam kavu, oprati suđe, jednostavno osjećati se kao u svojoj kuci i ako je tvoja. Vjeruj ništa mi nije bilo ljepše, volim kada tako provedemo dan, ništa mi više ne treba da budem sretna.

Znam da imamo krize, znam da nekad sumnjam možda i bez razloga ali ti mi nekad daš povoda mada ništa mi više nije bitno samo naši dani, I onda kad si otišao u kupatilo, uvlačim se u topao krevet i čekam te da dođeš, okrenuta ka tvojoj strani kreveta, zamišljam da su nam dani odbrojeni i da sve što je lijepo bilo u prah se pretvorila ti onako kao bijesno ih tjeraš pa ih pustimo da legnu između nas. Zamišljam. I u trenutku se uplašim, prije mnogo godina nisam zamišljala sebe ovdje a sada zamišljam nas za pedeset godina, bojim se da su to samo moje želje. Ti si još uvijek u kupatilu dok ja utonem u san, dolaziš osjetim da me gledaš, nisi mi okrenuo leđa , gledaš me i tvoj pogled me budi ali se pravim da spavam... Okrećeš mi leđa, otvaram oči i gledam te, sreću moju jedinu. Gledam te dok spavaš, znam da i ti osjetiš moj pogled, znam da nisi još zaspao, ćutiš ti, ćutim ja. Sretna sam što sam baš tu, u tvojoj sobi, pored tebe.

Okrećem ti leđa, ne mogu da zaspim. Okrećeš se ka meni, gledaš me, pripijaš se uz mene, grliš me tvoj dah na vratu, osjećam vrelinu tvog tijela. I onda iznenada suza kanu niz moje lice, baš tu na jastuku, ni sama ne znam zašto, Uspavam se baš tu u tvom zagrljaju i ako sam svjesna da moram još malo kući, i ako znam da ću morati da napustim tvoj zagrljaj. U trenu kad se budim vidim te, spavaš kao dijete, čak mi se učinilo da si budan. Ustajem, oblačim se a sve bih dala da mogu da ostanem u tvom krevetu, pored tebe tu sam najsigurnija, ali ipak idem izlazim iz sobe. Znam da si mislio da ću ostati do jutra, znam da si mislio da ćemo piti zajedno kavu, da ćeš me voziti do kuće prije nego što kreneš na put i ja sam to željela više od svega i ako sam otišla.

—Gledam ga dok spava, kao i svaki put prvo mi okrene leđa. Ovaj put ležim na leđima namjerno neću i ja njemu da okrenem. Osjećam da nije zaspao, okreće se ka meni govori mi što ćemo raditi ujutru čim ustanemo, prije nego što ode na put.. Nasmijem se i složim se sa njim... Još malo tako ležim, shvatam da sam sretna da baš tu, u njegovoj sobi, u njegovom krevetu je sva moja sreća.

Okrećem mu leđa, okreće i on.. Gledam u prozor, kiša pada... Taman sam utonula u san on se okreće, pripija se uz mene, grli me, osjetim njegov dah na vratu, pravim se da spavam i zaista u tom prelijepom zagrljaju zaspim.. On, osjetim opet teško diše, škripi zubima, da je neko drugi u pitanju to bi me užasno nerviralo a ovako ne smeta.. Od njega meni ništa ne smeta..Budim se, gledam na sat, imamo jos sat vremena da spavamo.. Okrenem se i vidim ga iza sebe, tu je.. Mi smo tu i znam da ce biti napeto kad odem kući, ali nije me briga.!. Uživam jos sat vremena u toplom krervetu, u toplom zagrljaju.. Alarm, zvoni, on me budi: ''Mala, ajde ustani, pola 5 je, zakasnit ćemo'' Gledam ga, smiješim se i on se smije, znam da je sretan što sam tu, osjetim to i ako ne govori.. On, nam stavlja kafu dok se ja oblacim, napolju kisa i dalje pada.. Odradim to sto imam i gledam ga, pijemo zajedno kafu, on i ja.. Zar mi treba jos nesto za srecu?! Naravno da ne, samo jos mnogo ovakvih budjenja da bih bila presrecna.. Krecemo, vodi me kuci.. On odlazi na put.. I nemam razloga da skidam osmeh sa lica narednih dana jer ovu noc cu da pamtim, ovo jutro cu jos dugo da pamtim..

Još se sjećam te večeri.. Mog odbijanja i tvoje upornosti.. Baš si želio da budeš sa mnom, a ja klinka željna zezanja i izlazaka ništa ozbiljno nisam planirala, kažu ljubav se ne planira ona se desi.. I tako smo iz mojih glupih razloga viđali se povremeno, vremenom sam se zaljubila u tebe, ušao si mi u srce a ti si riješio da raskineš. Patila sam, da jesam par mjeseci si mi se učinio drugačijim i ako sam se nadala da te neću zavoljeti, desilo se.. Pomirili smo se, sve je bilo isto ali ja sam te sve više voljela i ako smo se i dalje povremeno viđali. Onda malo duži prekid dovodi neke nove ljude u nas život i mi nestajemo, nema nas više. Vremenom mislim da sam te preboljela ali nisam..

Ponovo se srećemo, ponovo ti i ja i ovo naše. Prvo se krijemo da niko ne zna, mnogi bi nas osudili.. Ali kako vrijeme prolazi saznaju za nas i briga nas, imamo naše noći kada nam niko ne treba, kada mi je lijepo i ako samo ćutimo, i kada se u tvojoj kući osjetim ko u svojoj. Volim kada me zove da ti pomognem, volim kada me zagrli u snu, a ne volim ona jutra kad moram da se iskradem iz tvog zagrljaja i da idem kući. Ne volim kad ti drugovi pune glavu glupostima pa se svađamo, ne volim što ih slušaš, ali sretna sam kad smo sami. I pamtim moje prvo spavanje kod tebe, pamtim tu noć i jutro, naše jutro zajedničko... I volim kada mi uzmeš jorgan i onda me pokriješ ili kad se prepiremo koji je čiji jastuk.. Naše noći su mi najljepše i znaj da te ne dam nikome, svaku noć koju provedemo zajedno čuvam samo za sebe.. I ako ne govorim da te volim znam da ti to osjetiš i ne treba mi ništa više, samo ti i tvoja sreća. I želim da trajemo.. Voli te tvoja mala!

Nisu mi dali da te volim..

Jel grijeh je voljeti? Nije. Jel grijeh poželjeti tuđeg? Jeste. Jel grijeh kada poželiš da vratiš nešto što je bilo tvoje, a sad je tuđe?! Odgovora nema. Bili su drugačiji od drugih, nikada se nisu držali za ruke, nisu izlazili zajedno.. Niko nije znao za njih, a svi su znali..

To nije značilo da su se manje voljeli, ako su se razlikovali od drugih..

I onda samo jedan malo duži prekid dovede neke druge ljude u njihov život, ona izgubi njega kad ga je zavoljela, a on i ako ima drugu zove je.. često se pitala: Jel to ljubav, navika, potreba? Par viđanja da niko ne zna, pjesma na radiju: “Vremena daj mi da te prebolim dodji kad prestanem da te volim..“ i njegov odlazak drugoj, gleda za njim kako odlazi.. Danima pati, noćima ne spava, doziva ga, želi da ga vidi, da bude njen, ali njega nema.. On je sa drugom, boli saznanje da ga je izgubila, da ga više neće imati kraj sebe..

Vrijeme prolazi čini joj se zaboravlja ga, upoznaje boljeg dečka koji je voli, ali njegov poziv u pola noći sve menja.. Odlazi, nalazi se sa njim i prvi put ga odbija, prvi put je ona ta koja govori da ne želi da bude sa njim, govori mu da se vrati toj sa kojom je. On odlazi, ona gleda.. Baš u tom trenutku stiže poruka od dečka kako misli na nju, kako mu nedostaje osmijeh joj se vraća na lice, sretna je što ga nije prevarila. Kako je vrijeme prolazilo mislila je da je konačno sretna, da je njega zaboravila, da je dečko voli, ali ipak ostaje sama..

Mislila je da je bar on sretan kad ona nije, često je pomisljala što li on radi i onda saznaje da je i on slobodan, nešto najljepše što je mogla čuti. Opet su oboje sami, nema

više prepreka samo treba da joj se javi i svjesna je preći će preko svega, svjesna je oprostit će i ako možda ne bi trebalo.. Nazvao je, odlazi da se vidi sa njim, sve joj je čudno.

Boli je saznanje da je do skoro bila druga koja je provodila dane i noći baš kod njega, a sad ona dolazi, gleda ga pričaju kao drugovi, opet je onaj stari, onaj osmijeh. Počinju da se viđaju krišom, njeni joj brane, ali ipak odlazi kod njega da niko ne zna. Pokušava da ga odbrani pred drugima, govori da nije takav kao što pričaju, brani ga, ne želi da ga drugi mrze. Morala je otići u drugu državu, morala ga je napustiti, i ako joj je bilo jako teško, još jedna njihova velika prepreka.. Nije mu rekla kog dana odlazi samo je otišla, zvao ju je, pisao joj je, ona mu govori da je čeka to je još malo manje od mjesec dana, on govori kako je voli.. Ne može više da izdrži dolazi kući, čak je htio i da je sačeka, ali ne, njeni bi joj napravili problem. Odmah to večer odlazi kod njega, sretna je, ljubi ga, voli ga.. Više se ne kriju, on dolazi kod nje za rođendan, briga ih za sve, slikaju se (njihove prve zajedničke slike), piju, uživaju. I dalje se njeni bune, i dalje se iskrada iz njegovog kreveta prije nego što svane, svaki put poželi jedno jutro kraj njega. Ne viđa ga svaki dan, ali zato kada ga vidi, kada je zagrli onako iznenada kako samo on zna nema sretnije od nje i ne mari više za to što govore da može da nađe boljeg, da je on ne zaslužuje, niko ne zna kako je njoj svaki trenutak sa njim dragocjen. I ako ne izlaze zajedno, i ako se ne drže za ruke ona je sretna kad ispred drugova kaže: „Tu mi je mala“ ili kada njoj ukaže: „Nećeš valjda večeras da ideš kući, ostani“ tada shvatam da je par sitnica dovoljno za njenu sreću, ne mora da joj ukaže „volim te“ jer njegov stisak ruke u trenutku kada joj je najviše potreban, zagrljaj u toku noći, i onaj Osjećam kada osjeti kako je gleda dok se pravi da spava govori više od tisuću riječi. ja sam samo željela da i ti mene držiš za ruku pred svima, da me iznenada poljubi. željela sam da se i mi igramo ,željela sam da kažeš da me voliš. željela sam da se smijemo zajedno, da se ludiramo.. željela sam da i mi nekad budemo kao drugi parovi..

Ne kažem da nisam osjetila da me voliš, imamo mi naše najljepše noći, kada me zagrliš i ne puštaš ili kada mi kažeš: ''nemoj da ideš kući, ostani da spavaš.'' Pa kad nam ja kuvam jutarnju kavu i gledam te dok spavaš, ali nekad poželim da osjetim da si samo moj, da mi pripadaš, sretna sam ja kraj tebe, sretna sam sa tobom.. Volim kada pravimo večeru samo za nas dvoje ili kada mi ne daš da spavam.. Ali samo ponekad poželim da mi dokažeš bar ispred drugova da ti je stalo.. Voljela bih da i mi imamo zajedničku sliku, da imamo nešto naše a ne samo noći u kojima sam samo tvoja i samo ti moj.. Priznajem volim naše noći kada smo sami, kada nema nikoga da nam smeta.. Volim ja sve što je vezano za tebe. on joj nikad nije govorio mnogo o osjećajima, jednom je poželio da je ima kraj sebe zauvijek i kad joj je rekao mislila je da se šali. Od tada on šuti, ne pokazuje osjećanja, a ona se nada da će joj opet kao nekad reći da želi sina sa njom... Nekada u šali ukaže istinu a ona to ne shvaća, možda joj je to greška. Možda zato što je to bio prvi put da joj ukaže da je voli možda je zato sumnjala.. A on zašto više ne ponovi?! Zašto je ne pita sad kada je pored njega?! Da, sada bi odmah pristala, odmah bi mu rekla da želi sinčića jednog za početak, malog i njegovog nasljednika. Možda nekad opet sakupi hrabrost pa joj kaže. Voli kada je zagrli iznenada i kada joj neda da ide od njega kući.

Nikada ne govore o osjećanjima, oboje šute. Ali mali dokazi su sasvim dovoljni da shvate da pripadaju jedno drugom i da im niko drugi ne treba..! što se desilo sa njom?! Pogled joj je zamišljen. Više se ne raduje praznicima, više se ne smije iskreno.. Luta ulicama grada, samo da joj brže prođe dan, najviše bi voljela samo da spava, da sve ovo prođe.. Gdje je ona djevojka što je jedva čekala Novu godinu, koja je željela da izlazi, da se provodi? Ko je uzeo tu djevojku, gdje je nestala?! Zašto se lažno smije?! Više nema ni iskrenog osmijeha, i dalje pjeva po kući ali samo da ne bi primijetili da je tužna. Jednom su joj rekli da ne vrijedi da se smije u očima joj se vidi tuga, ona se branila i govorila da nije tužna. Mnogi su je povrijedili, govorila je vratiće im sve, povrijedit će ih kao što su oni nju, ali samo je ostalo na riječima nikoga ona neće povrijediti, nikoga.. Samo oprašta ljudima, oprašta svima sve.. Najgore je što ni suza više nema, ne plače, samo gleda u prazno...

— ležim pored tebe... Spavaš, kao beba si... Moj si.. Da li ja to sanjam? Opet si moj, tako nježan, tako mio.. a glumi jakog.. Znam da kad su ti drugovi tu glumi

facu, a ustvari si dobrica... Povrijedio si me par puta, oprostila sam ti, zaboravila sam sve. Bitno mi je da si opet moj, da si tu.. I kad ćutiš, i kad me ne ljubiš kad

si samo sa mnom u sobi meni je lijepo. Da, sretna sam jer te imam... Ali bojim se,što ako ti dosadim? što ako opet poželiš da odeš? Ne, ne želim da mislim o tome..

Naše noći su dragocjene. Svaki put kada te vidim ja sam sretna. I živim za noći sa tobom.. Lijepe su i onda kada samo pričamo, kada gledamo tv i smijemo se, i onda kada ćutiš. U posljednje vrijeme često ćutiš... Ne znam zašto je to tako ali opet kada su drugi sa nama šališ se, zezaš se.. Poznajem te dugo, mnogo prepreka smo imali, ali ipak smo zajedno.. Možda me stvarno voliš kao što si jednom rekao a ja tada mislila da me zezaš.

Možda zato više Neće da mi govori o svojim osjećajima. Da, ja tebe volim i ako sam ti onda rekla na neki svoj način, vjeruj mi volim te više nego ikada, ali bojim se da ti priznam, bojim se da ćeš me povrijediti... Svima pričam o tebi, sretna sam kada te spomenu, ali kada sam sama strepim, bojim se jer nisam često bila sretna... Možda je ipak ovo naše vrijeme, možda ću zaista biti sretna, Meni je dovoljno malo i ti to znaš. Ove noći si mi potreban izgleda si i sam to shvatio, ali malo kasno već sam legla da spavam.. Zazvonio je telefon u trenutku kad je san počeo da me hvata, poruka od tebe.. Sve bih dala da si bliže, da mogu da iskočim iz kreveta i odem u tvoj zagrljaj znaš i sam da bih to uradila samo da si se sjetio malo ranije.. Gdje si bio do sad?! Jedna poruka, srce ubrzano kuca, odgovaram ti, tvoj odgovor, moja poruka i lutanje. Znam da si očekivao da ču do i i ja bih voljela da sam mogla.. Ovako laku noć i spavaj najljepše snove a ja ću učiniti sve da sutra dođem, samo me ekaj nemoj da ti budu drugi hitniji od mene.. — Imala je taj poseban osmijeh kada je pričala o njemu.. Kada priča sa njim oči su joj se caklile, svako je primijetio radost u njenom pogledu na spomen njegovog imena... Bila je sa drugima ali nije osjetila taj drhtaj srca kao sa njim kad je.. Mnogo puta su se razilazili ali opet su se vraćali jedno drugom da li iz navike, potrebe, ljubavi ni sami nisu znali..

Imali su svoje noći koje su nju činile beskrajno sretnom i ako par sati sa njim značilo joj je više nego cio dan sa nekim. Bojala se često da će ga izgubiti nije znala što je sa njegovim osjećajima. Kada čuje zvuk telefona uvijek poželi da je baš poziv od njega a kad je nazove i nasmije čini joj se da je cio svijet njen.

I onda se sjetim naše noći, ono kada si se budio po sto puta kada me pogledaš a ja se pravim da spavam. Kada mi uzmeš pola jorgana pa me onda pokriješ da mi ne bude zima, a kad ja gledam tebe ti se praviš da spavaš a oboje smo svjesni da smo budni i onaj tvoj iznenadni zagrljaj. Najljepše jutro dočekano, najljepša noć prespavana, nasa prva zajednička noć, naše prvo zajedničko jutro.♥ 11.11.1970 Koga zoveš u pola noći zato sto ti fali? Mene Koga zoveš kad shvatiš kakvi su ti drugovi? Mene Koga zoveš kad želiš da vidiš a ne možeš? Mene Koga gledaš dok spava? Mene Koga zezaš pred drugovima? Mene Koga nazoveš da dođe samo da bi se vidjeli bar na pola sata? Mene Koga zoveš kad ti treba pomoć? Mene Zbog koga nekad ispališ drugove? Zbog mene Da li je to ljubav? Ne znaš ni ti, ni ja ali nije ni bitno. Bitno je da mi dokazuješ nekim sitnicama da ti je stalo i ako ćutiš kao i ja. I ništa mi nije važno, samo ti i ovo naše sto imamo... ♥ Nikad mu nije rekla ono famozno "volim te" ali je zato činila sve za njega, išla je protiv svih i svega samo da bi bila sa njim. Noćima nije spavala kad se nisu viđali, plakala je ali kad mu čuje glas, kada ga vidi sve se to zaboravi voljela ga je cijelom svojom dušom.

Opraštala je nešto što niko ne bi oprostio, dokazivala mu je ljubav na sve moguće načine. Voljela je da zaspi kod njega, i ako je prije zore morala kući. Odlazila je od njega dok je on spavao, ne želeći da ga probudi. A onda se pitala da li bi on volio da je ostala, par puta joj je rekao da ostane, ali nije mogla. Dan kad je išla od njega na posao joj je bio prelijep, taj dan uopće nije razmišljala o tome koliko joj je teško na poslu. Uživala je sa njim, i on je znao nekad da je iznenadi. Imali su i loše dane a i lijepe, čuvala ga je od svih, ne želi da ga izgubi a kad ga ne vidi boji se što ce biti s njim. Samo se nada da je i s njegove strane isto i da ga više neće izgubiti.

Nikada nije imala nešto pretjerano sreće, uglavnom su je povređivali i to na razne načine. Praštala je svima, noćima je plakala kad joj je bilo teško, borila se uvijek za sve i svašta ali život ju je gazio.

Jedino što je bilo dobro u njenom životu što nikad nije bila ozbiljno bolesna, ostale stvari joj baš nisu išle od ruke. često je noćima plakala, a ujutru se ponašala kao da se ništa nije desilo, stavljala je lažni osmijeh na lice, išla je kroz zidove zbog svoje sreće i onda kad je bila sretna trajalo je jako kratko, dan-dva nekad samo par sati... Govorila je samoj sebi kako nada posljednja umire, a onda je odjednom prestala da se nada, otupjela je, noćima plakala, preko dana bila zamišljena, nije bilo više osmijeha.

Sudbina me je postavila na ovu stazu, za drugu ne znam i koračat ću po njoj dok u meni ima snage. Treba tako, to je moj zadatak i moja životna svrha. Ne pitam da li je pravedna, moja je..."

I kad ti nestane volje da se vratiš,da te ruke ljubavi zagrle,nemoj da te slomi ljutnja,zavoli opet kao da je prvi put,pusti srce da se ponovo rodi,vrati se kao feniks,i raširi svoja krila.

Neka tuga ostane sama u svojoj pakosti,ona jednoj ti na drugoj strani,okiti se osmjehom,i kreni naprijed,tamo gdje je sreća našla svoj dom.

Zavoli opet sve one koji su tebe voljeli,sve tvoje nade čekaju da izađu na svjetlo vođene tvojom rukom,ne gledaj iza sebe,još nije vrijeme da zagrliš prošlost.

Raširi ruke u zagrljaj svjetla,i za svoju dušu naći ćeš mir,i ono malo ljubavi ako ima u tebi,ponovo će nekom drugom donijeti sreću ,ne odustani,zavoli opet,to ti govore tvoje uspomene- u meni se bore misli prošlosti i ako znam da je to davno zakopano.trulo u dubini duše moje . Često se pitam zašto ta prošlost tako daleka ,nije izvjetrila ,ali ono što danas kažem brzo zaboravim ,a ono što je bol zadalo ostaje za sva vremena Dalai Lama - "Razmišljanja o vremenu (Nekad i Sad)"

Danas imamo sve veće kuće, ali sve manje porodice, sve više diploma, ali sve manje zdravog razuma, sve više znanja, ali sve manje pravih procjena, sve više eksperata, ali i sve više problema, sve više lijekova, ali sve manje zdravlja.

Otputovali smo čak do Mjeseca, ali imamo problem da pređemo ulicu i susretnemo se sa svojim susjedom.

Napravili smo mnoštvo kompjutera, da u njima pohranimo informacije, da napravimo sve više kopija, ali imamo sve manje komunikacije.

Postali smo veliki u kvantitetu, ali mali u kvalitetu.

Ovo je vrijeme brze hrane, ali i sporog varenja, visokih ljudi kratkih živaca, ogromnih profita i površnih odnosa.

Ovo je vrijeme kada je toliko toga u prozoru, ali ničega u sobi.

Nije da nam puno treba...

Samo poneka misao Da naiđe u tome trenu...

Za odlaskom bez cilja Putevima prašnjavim Da lutamo...

Jer tako nam dođe Skupi se sve u cjelinu jednu Misli od prije,sada i ubuduće... Što još da priznamo sebi...

U vožnji bez cilja Postaviti sve na mjesto svoje...

U igri života U trenu od igre.

Misao jedna uvijek je vrijedna Sabranost do kraja muka je veća Što bježeći od sebe Najviše boli....

Na cilju do kraja Pokupi misli u svežanj života Da ne budu suci ni porotnici...

Volja se bori sa nejasnoćom misli...

Nekada je tako....

U igri života U trenu od igre

•

~NA OSTRVU ŽELJA~

Dok mi pahulje snijega pred očima igraju bezgranični ples,usamljena na mjestu stojim,kao svjetionik sa pogledom u daljinu,na otoku želja,čekajući brod koji ne dolazi. A sjena koja pored mene prolazi siva je i snena i šapće mi tiho ti si samo žena ,koja je stvorena da pati ,da voli da grli da se smije i kad joj do smijeha nije Šibaju me vjetrovi nemilosrdno,okrutno,ali ja i dalje nijemo stojim,samo pogled mi na pučini traži tvoj lik,kako dolazi nošen valovima mojih želja.

Dok sam stajala tako,neki ribar issplovi je na pučinu mora bacio svoju mrižu jer loviti se mora, samo mi je mahnuo iz daleka ,rekao sad će nevera kući pođi i bogu se noli jer i tvoj brod će jednom da zaplovi ,u luku spasa a ti ćeš svojoj želji da odoliš...

•

~TI U OGLEDALU MOJE DUŠE~

Kad poželim da te vidim,ja zavirim u svoju dušu,nježna kao leptir,osmjehom me grliš,i sada znam,ja volim te dok snivaš,jer to je moja sudbina.

Mnoge sam snove sanjala nekad,družila se sa željama tajno,varala sebe kad sam se sa srećom pozdravila,i pustila je da ode.i .da je vratiti mogu,to sam nekad vjerovala.

Zato te samo još vidjeti mogu,dok snjegovi bijeli svoje cvijeće ispletu ,dok zima brije i sjeverac huči do boli...

•

~GOVORE MI~

Kažu mi da lutam od srca do srca,da otimam ljubav bez pitanja,pa se poslije svetim,kažu mi jer ne znaju ,ja želim samo malo topline u ljubavi da nađem,govore i lažu,da je i sinoć opet jedno srce ranjeno .

Između sna i želje sada razapeta stojim,gdje griješim ja se pitam,i molim sudbinu da mi se smiluje,malo ljubavi da mi podari,da dođem do cilja da pogledam sudbini u oči i da kažem dosta je bilo mojoj samoći...

•

~PAHULJA SJEĆANJA~

U kutku tamne sobe,prolazi život u minuti,prozor zamagljen od pahulja bijelih,i poneka zraka svjetla svoj pozdrav za laku noć,titrajem me osvIjetli. Tišina zamjeni želje. .kao da čeka i moj san.

A ja sa sjetom na licu,na svakoj pahulji tvoje ime ugledam,sve dok ne padne na tlo i u kap vode se pretvori. Za taj tren oči mi bljesnu,ali samo za tren,je... jer je san prevario dan a ja sam boga molila za sudbinu mojih najmilijih da bog im da zdravlja i sreće i tako svako veče molim se ja i u san polako utonem i poželim laku noć svim zvijezdama na nebu što tako divno sjaje i mjesecu kažem ja ploviš daleko ti pozdravi mi sve one koji tumaraju u noći jer ne znaju kuda poć Vrijeme prošlo nisam više mlad,sada selom neki drugi bećari šeću,snaše lijepe oka garava,umjesto konja sada sokakom limuzine bruje.

Nema više šešira preko čela,umornih tamburaša,i pjesme do zore,ne čuju se pjetli što me dočekali,kad sam kući zorom dolazio.

Koliko sam puta,u birtiji noćio,ispod stola razbijene čaše,pa kada svane ja probudim tamburaše pa im velim nastavite onu moju što mi dušu gali jer u duši bola ima a drugo mi ništa ne fali •

~KAD JESEN ODE ~

Lišče polako opada sa grana,bojama se oprašta od nas,i nijemo prekriva staze utabane,i umire polako sa uspomena,umire da bi se rodio neki novi život.

Kad priroda na počinak pođe,onako lijepa i kad sniva,pokrijmo je svojom nježnosti,jer jesen spava,kao da nas tješi,doviđenja do iduće godine baš u isto vrijeme.

Jesen u mom srcu,još u uspomeni živi,...

•

Molitva za iscjeljenje

KLASIČNA MOLITVA ZA ISCJELJENJE - prof. dr. Tomislav Ivančić Isuse , zahvaljujem ti što si sada tu. Kažem ti : Dobro došao. Lijepo je što postojiš.

Isuse , pogledaj sada na mene , ovdje gdje sjedim pred tobom.

Ti me poznaješ. Želim Isuse da me sad dotakneš i izliječiš, da me oslobodiš i učiniš zdravim za zadatke u životu, Isuse Kriste prvo te molim...

•

~PROSJAK LJUBAVI~

Prosjak za ljubav ja sam bio,gledao za tobom,dok si prošla pored mene,i ne okrenula glavu nisi,da vidiš suzu kojom te pozdravljam.

Prosjak za malo sreće koju si mi oduzela,ne da mi je vratiš,već da sačuvaš bar nešto,ako ti je u sjećanju ostalo.

Sam na stazi pokraj rijeke,još uvijek sam na onom starom mjestu,pogled bez sjaja..kao kamen,kojeg polak...

•

~TIŠINA U MISLIMA~

Mnogo sam puta otvarao usta,ali riječi izlazile nisu..samo tišina,nijeme riječi u mojim mislima. Vjetar dok prolazi kroz mene,kao da nisam tu.

Moj osmjeh niko ne primijeti, u svojim milima svako ide svojim putem,i cvijeće uz stazu kojom prolazim,više ne daje onaj sjaj. gdje li sam,ako nisam tu?

Tražim sebe u labirntu, po kojem su nekad prolazile uspomene ~ZAVOLI OPET~ I kad ti nestane volje da se vratiš,da te ruke ljubavi zagrle,nemoj da te slomi ljutnja,zavoli opet kao da je prvi put,pusti srce da se ponovo rodi,vrati se kao feniks,i raširi svoja krila.

Neka tuga ostane sama u svojoj pakosti,ona jednoj ti na drugoj strani,okiti se osmjehom,i kreni naprijed,tamo gdje je sreča našla svoj dom.

Zavoli opet sve on...

Zašto imam puno prijatelja koji su toliko različiti po karakteru?

Kako se mogu slagati sa svima?

Mislim da svaki od njih "izvuče" iz mene neki drugačiji dio. S nekim sam uljudna. S nekim se šalim. S drugim sjednem i pričam o ozbiljnim stvarima.

S nekim drugim se puno smijem. S nekima popijem kavu.

Slušam o njihovim problemima i što mi savjetuju.

•

...

•

~BUDI OSMJEH JUTRA~

Budiš li se još uvijek sa osmjehom na licu,nježna kao ruža na nečijem ramenu,dali su ti zore raspjevane u srcu,kao nekad dok si na mom ramenu slatke snove snila. Čiju li ruku sada držiš na grudima svojim,i treperiš na krilima zbilje,osjetiš li onaj plam,ili je to samo hir..ptica si,koja nema svog gnijezda.

Neka vrijeme za tebe stane,i samo sretne pje...

•

~SJEČANJE NA PRIJATELJA KOJEG VIŠE NEMA~

Tužna je godina prošla,godina sječanja na prijatelja kojeg više nema među nama. A još jučer čitali smo njegove pjesme,ljutili ga ponekad,ali bez njega ulazak ovdje nije više isto. Često se ponadamo da čemo ga sresti ,pročitati post,i družiti se..godinu dana svakim danom kao da je tu,gleda,smije se..ali ne..to u našim srcima oživljavaju sječanja,i o...

•

~GDJE JE MOJ MIR~

Lutam tamo po pjesmama bez rime,gdje da nađem mir od sebe samog,legnem za trenutak na prostirku od uspomena..ja i moja tuga.

Svim sam ljubavima sebe dao,da sam volio srce mi je svjedok,ni slutio nisam,da ču pisati pjesme sa tužnim završetkom.

Večeras opet tražim svoj mir,snage nemam da čekam u nadi,i opet pjesmu pišem,jer plakati ne mogu,ja suza više...

Napokon mogu voziti svoj auto, bez da mi instruktor stalno ponavlja: "Pazi!

Pogrešan smjer. Pazi pješak!"... ili nešto slično.

Uopće ne razumijem kako sam ga podnosila dvije godine, kakvo zanovijetalo!

8. ožujka Autoškola je priredila zabavu, jer sam položila vozački.

Instruktori su bili stvarno ganuti. Jeda...

•

~IZGORENA SJEČANJA~

Vrelina sunca isprzi naša sječanja,praznina nakon oluje,osta pusta knjiga koju je prekrila prašina,tuga,i propala nada. Kn sam ja,kad sanjam san bez snova,ko sam ja zarobljen u beskraju?

Sve što sam nekad poželio prošlo je kraj mene,i da vratim vrijeme ja više ne mogu,sad još molim sunce praznim pogledom,neka sagori i ono života što mi ostalo,neka ne nestanu moja sjećanja na sve lijepe snove ostvarene i neostvarene, jer da nema sjećanja što bi se vrtjelo u glavi koja nezna što je bilo jučer , i baš zato me sjećanja drže i draga su mi jer još nitko nije prodro u moje misli jer one su dio moje intime.Kad zažmirim u mraku sobe dozovem sve godine koje se vrte baš kao na traci .Priznajem ponekad želim samo ono što je lijepo i ako toga je malo bilo ,ali i ono što još uvijek boli znak je da srce još nekoga voli, da ga doziva u svoje neispavane snove....

•

~LAKA VAM NOĆ USPOMENE~

Nočas opet stihove pišem,bez nekog reda i rime,nočas se odvajam od uspomena,zvjezde neka nočas sjaje punim sjajem.

Laka vam noć,budite tihe na jastuku života,nočas zadnji put pjesmom vas pozdravljam,osmjeh vam ostavljam umjesto kletve,i ne vjerujem da čemo se ikad sresti.

Ne žalim što sam vas zasipao pjesmama mnogim,u nadi da vas vratim skrivene .Uspomene moje moj su svijet sa njima ispravljam svoje puteve koji me vode u daleke godine neke , koji me ponekad tješe, jer da se ponovo rodim sve bi mi se vratilo jer to su moje zvijezde koje krase svojom svjetlošću u mraku , zvijezde koje nikada ne gasnu..

•

ZAŠTO ŽENE PLAČU

“Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna. Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nosi svu težinu ovoga svijeta , a opet dovoljno nježna da svakome mogu pružati utjehu.Dao sam joj unutarnju snagu da podnese porod i

odbijanje koje joj toliko puta stiže od njene djece.Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kad svi drugi odustanu i...

•

~SAMO ŠUTI~

Kad ugledaš da idem prema tebi,ne reci ni riječ,samo šuti,nek se čuje srca trepet,ti samo čuti,i pusti da čarolija ide dalje.

I kad te dodirnem usnama,ne reci ni riječ,zadrži sklopljene oči,prepusti se nemiru što vlada tvojom dušom,još noćas samo za nas,sudbina svira posljednji ples.

Ako otvoriš oči,čarolija nestaje,i samoća če ponovo da ti pokuca na vrata stre sobe gdje smo rasli kao djeca sa puno ljubavi i gorčine a svaki novi dan bio je dan čežnje da se neponovi ono od jučer, znali smo suze liti i u krilo majke se skriti, znali smo ručicama zatvarati uši da ne čujemo ono što nas guši, otac moj bio je tiranin nad majkom svoj bijes je iskaljivao i sav taj njegov gnjev i danas para srce ,danas kada ih više nema u srce se zavukla neka zebnja koju nitko razumjeti nemože jer ono što male duše pate veliki ne žele da svate.Bilo je to djetinjstvo tuge, jada i neimaštine a pored toga i straha,straha od onoga što će donijeti sutra?..

. VJEČITI PUTNIK Putnik sam kroz vrijeme kojeg život gazi.

Od tereta silnog u sve manjoj sam snazi.

Poput vuka samotnjaka visoko uzdignute glave hodim, šuteći, strpljivo trpim, Bogu se za snagu molim.

Preživljavanje tek puko što svakog od nas stišće

odnijelo je sućut ko' jesenje lišće.

Tek pogled neki, onako usput, što u njem' se čita stotinu pitanja ponekad me susretne, i vrati u sjećanja, ona, s početka, u dane vesele, sretne.

U dane, kad čovjek čovjeku je prijatelj bio.

U vrijeme dok oslanjali smo se jedan na drugog, pili iz iste čaše, a susjedi bili bliskiji od braće.

No dođe novo vrijeme, besposlica, nameti, životno breme, oduzeli čovjeku sve,.

Ogoliše ga posve, ostade bez plaće, bez imovine, ostale mu samo gaće.

Putujući kroz život, osvrne se oko sebe.

Gleda, usamljen, tužan, razočaran, od života ranjen, al' stremi opet naprijed, iako ne zna kamo vodi ga put.

Ta putnik je, a putnici su vječni prolaznici koje ni vrijeme ne može pregaziti .

Koliko je sreće u čascima ovim, Kad se mjesec rađa na plavoj visini, Kada slavuj pjeva negdje u daljini I razgara srce plamenima novim!łł Ovdje drvlje staro duge sjenke baca, U našoj rijeci brdo se ogleda; Dođi, jer mi srce više mira ne da Ja sam žedan, draga, tvojih poljubaca.

Ne moli se, tamo, pred ikonom starom!

Ovdje, u slobodi, pred nebom - oltarom Sa koga nam gospod o milosti zbori, Dođi da zajedno molimo nas dvoje: Ja ću sve da ljubim oči, usne tvoje, A ti strepi, dršći i sa mnom izgori. ~ Aleksa Šanti ~

Nisam dobila poruku u ponoć. Ali sam zato dobila propuštene pozive do ponoći koje nisam vidjela, SMS poruku koja me je iznenadila. . Dobila sam najljepše prenoćište u tvom zagrljaju, dobila sam jutarnji čaj, dobila sam tebe kraj sebe od pola noći do pola današnjeg dana... E da si se samo malo ranije javio dočekali bi i Novu godinu zajedno.. U svakom slučaju hvala ti na ovoj divnoj noći i na današnjem danu. Volim kada mi kažeš da ne idem kući, kada me poljubi i zagrli u snu. Sretna sam zbog ovoga što smo imali, nadam se da će nam ova godina biti bolja, da ćeš me malo više cijeniti.

Nadam se da ćeš i ti shvatiti kakvi su ti prijatelji kao što sam ja shvatila kakvi su moji. čuvat

u te i braniti od svih! Voli te puno tvoja mala!

Vino, noć ti i ja.. Naša noć. Volim ovakve noći, kada smo sami, kada nam niko ne smeta.

Volim kada mi pričaš kako ti je bilo na poslu, kada se zezamo zajedno, kada mi pričaš što si radio prethodnih dana.. Volim da šuti sa tobom, dok gledamo tv. Sa tobom se najlepse šuti. Volim svaki trenutak proveden sa tobom.. Oduvijek me je zanimalo da li primjetiš kad nešto promijenim na sebi večeras si mi dokazao da primjetiš. Dok sam te masirala, prijetila sam kako ti prija svaki moj dodir, kako ti bude lakše poslije toga. Dok si se tuširao zaspala sam, očekivala sam da ćeš i ti odmah leći ali si otišao da gleda jos malo tv, nisam htjela da te zovem čekala sam da sam dođeš .. Došao si poslije nekog vremena, otkrio me i zezao me kao po običaju da sam cijeli jorgan uzela za sebe.. Ovaj put sam ti prva okrenula leđa, mislila sam da me Neće odmah zagrliti jer to obično radiš kad ve zaspim, osjetila sam tvoj dah na vratu.. I taman kad sam zaspala probudilo me je tvoje vrtenje po krevetu, namještanje jastuka osjetila sam da nešto nije u redu kao da ti smetam u krevetu htjela sam te pitati da li smetam, ali nisam ležala sam još malo i iskrala se iz tvog kreveta sad imaš više mjesta i možeš komotno da spavaš. Ostavila sam ti mali poklon ispod jelke nadam se da će ti se svidjeti, i otišla sam kući. Još jedna noć u kojoj sam željela duže da ostanem Hvala ti za ovo veče, nikada nisam željela da mi poklanja puno pažnje željela sam da uživam u svakom susretu, da me zagrliš dok spavam i da se budim češće kraj tebe.. Nadam se da to nije puno. lijepo spavaj najdraži, voli te tvoja mala

Po šumi, širom, bez staze, puta Ježurka Ježić povazdan luta.

Lovom se bavi često ga vide, s trista koplja na juriš ide.

I vuk i medo, pa čak i - ovca, poznaju ježa, slavnoga lovca.

Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja, zmija ga šarka po svu noć sanja.

Pred njim dan hoda, širi se strava, njegovim tragom putuje slava.

Lijino pismo Jednoga dana, vidjeli nismo, Ježić je, kažu, dobio pismo.

Medeno pismo, pričao meca, stiglo u torbi poštara zeca.

Adresa kratka, slova k'o jaja: "Za druga Ježa Na kraju gaja".

U pismu piše: "Ježurka, brate, sanjam te često i mislim na te.

Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.

Divno li šara!

Dodji na ručak u moju logu, požuri samo, ne žali nogu.

Sa punim loncem i masnim brkom čekat ću na te, požuri trkom.

Nježno te grli medena lica i pozdrav šalje lisica Mica" Jež se veseli: - Na gozbu, veli, tu šale nema, hajd da se sprema.

Ježurka Ježić lukavo škilji, pregleda bodlje i svaku šilji.

- Ako bi usput došlo do boja, nek bude spremna obrana moja.

Kod lijine kuće Sunčani krug se u zenit dig'o kad je Ježurka do lije stig'o.

Pred kućom-logom, kamenog zida, Ježurka Ježić svoj šešir skida, klanja se, smješka, kavalir pravi, biranom frazom lisicu zdravi: -Dobar dan, lijo, vrlino čista, klanjam se tebi, sa bodlja trista.

Neka perje pijetla krasi tvoj dom, kokoš neka sjedi u loncu tvom!

Guskino krilo lepeza tvoja, a jastuk meki patkica koja. Živjela vječno u miru, sreći, nikada lavež ne čula pseći.

I još ti ovo na kraju velim: ja sam za ručak trbuhom cijelim!

Otpoče ručak čaroban, bajni.

I jež i lija od masti sjajni.

Jelo za jelom samo se niže, Ježurka često zdravicu diže: u zdravlje lije i njene kuće, za pogibiju lovčeva Žuće.

Niže se ručak četverosatni, zategnu trbuh k'o bubanj ratni.

Noć Evo i noći, nad šumom cijelom

nadvi se suton sa modrim velom Promakne samo leptirić koji i vjetar noćnik listove broji.

Utihnu šuma, nestade graje, mačaka divljih oči se sjaje.

Skitnica svitac svjetiljku pali, čarobnim sjajem putanju žali.

A sova huknu svoj ratni zov: -Drž'te se, ptice, počinje lov!

Rastanak Ježić se diže, njuškicu briše.

-Ja moram kući, dosta je više.

Dobro je bilo, na stranu šala, lisice draga, e, baš ti hvala.

-Moja je kuća čvrsta k'o grad, prenoći u njoj - Kuda ćeš sad?

Tako ga lija na konak sladi a jež se brani, što da se radi: -Zahvaljujem se pozivu tvom, al' mi je draži moj skromni dom!

-Ostani kume, lija sve guče, moli ga, zove, za ruku vuče.

Al' jež tvrdoglav, ostao pri svom -Draži je meni moj skromni dom! Šušteći šumom jež mjeri put, kroz granje mjesec svijetli mu žut.

Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju: -Kućico moja, najljepši raju!

Potjera Ostade lija, misli se: - Vraga, sto mu je kuća toliko draga?

Kad Ježić tako žudi za njom, bit će to, bogme, bogati dom.

Još ima možda od perja pod, pečene ševe krase mu svod.

Ta kuća, vjerujem obiljem sja.

Poći ću, kradom da vidim ja.

Vuk Požuri lija, nečujna sjena, paperje meko noga je njena.

Dok juri tako uz grobni muk, pred njom na stazi, stvori se vuk.

-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu; možda si negdje pronašla ovcu?

-Idem da doznam - lija sve dua -

zašto jež kuću toliko čuva.

-Eh, kuća, trice! - veli vuk zao.

-Ta ja bih svoju za janje dao!

Poći ću s tobom jer volim šalu, hoću da vidim ježa - budalu!

Pred ježevom kućicom Svi jure složno ka cilju svom, kuda god prođu - prasak i lom!

Pristigli ježa, glede: on stade kraj neke stare bukove klade.

Pod kladom rupa, tamna i gluha, prostirka u njoj od lišća suha.

TU Ježić uđe, pliva u sreći, šušti i pipa gdje li će leći.

Namjesti krevet, od pedlja duži, zijevnu, pa leže i noge pruži.

Sav blažen, sretan, niže bez broja: -Kućico draga, slobodo moja!

Paleto divna, drvenog svoda, kolijevko meka, lisnatog poda, uvijek ću vjeran ostati tebi, nizašto ja te mijenjao ne bi'!

U tebi živim bez brige, straha i branit ću te do zadnjega daha!

Tri galamdžije Medvjed i svinja i s njima vuja grmnuše gromko prava oluja: -Budalo ježu, bodljavi soju, zar tako cijeniš straćaru svoju?!

Koliba tvoja prava je baba, krov ti je truo, prostirka slaba. Štenara to je, tijesna i gluha, sigurno u njoj imaš i buha!

Kućicu takvu, hvališo mali, za ručak dobar svakom bi dali!

Rekoše tako, njih troje, ljuti, dok mudra lija po strani šuti.

Ježev odgovor Diže se Ježić , oči mu sjaje, gostima čudnim odgovor daje: - Ma kakav bio moj rodni prag, on mi je ipak mio i drag.

Prost je i skroman, ali je moj, tu sam slobodan i gazda svoj.

Vrijedan sam, radim, bavim se lovom i mirno živim pod svojim krovom.

To samo hulje, nosi ih vrag, za ručak daju svoj rodni prag!

Zbog toga samo, lude vas troje čestite kuće nemate svoje. Živite, čujem, od skitnje, pljačke i svršit ćete - naopačke!

To sluša lija, pa sudi zdravo: -Sad vidim i ja, jež ima pravo!

To reče, klisnu jednom ćuviku, a ono troje digoše viku: -Jež nema pravo, na stranu šala: a i ti, lijo, baš si - budala!

Kraj Što dalje bješe, kakav je kraj?

Pričat ću i to, potanko, znaj.

Krvnika vuka, jadna mu majka umlati brzo seljačka hajka.

Trapavog medu, oh, kuku, lele, do same smrti izbole pčele I divlja svinja pade k'o kruška, smače je zimus lovačka puška.

Po šumi danas, bez staze, puta Ježurka Ježić lovi i luta.

Vještak i majstor u poslu svom, radi i čuva rođeni dom.

Branko Čopić pisac za velike i male Branko Čopić jedan je od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca. Rođen je 1. januara 1915. godine u selu Hašani kod Bosanske Krupe gdje je…

Mi smo svojoj djeci dali korijene i naučili ih da poštuju svačije a da svoje nikada ne zaborave, a dali smo im i krila jer smo imali povjerenja u njih i pustili smo ih kao ptice da odlete u svijet sa saznanjem da se uvijek imaju kome vratiti.

Jednostavno, čovjek čovjeku ne može biti Bog, zato čovjek treba i traži Boga. Sam Bog je u ljudsko srce utisnuo čežnju za ljubavlju da Ga čovjek traži i nađe; da čovjeka uzdigne i spasi - učini vječno sretnim; da s njim dijeli svoj vječni božanski život. Čovjek je sin čovječji, ali i sin Božji. Nastaje od sjemena ljudskog ali i od Duha Božjega. U njemu se sjedinjuje duh i tijelo. Zemlja i nebo. Ljudsko i božansko. Bog i čovjek. Uvijek je Bog u čovjeku i čovjek u Bogu. Čovjek, koliko se god trudio, u čovjeku ne može pronaći svoju bit i svoju sreću. Svoje

ljudsko ostvarenje može pronaći jedino u Bogu. Ako se otrgne od Boga, od svojega izvora, njegova ljudskost brzo usahne i truli. Samo je u Božjem naručju čovjek potpuno sretan. Jer, u Njemu živi, od Njega dolazi i Njemu se vraća. Svako dijete kad pronađe svojeg oca je sretno. Nemirno je ljudsko srce dok ne uroni u beskrajni ocean Božje ljubavi!

Teška povijest Hrvata u Srijemu

Hrvati nastanjuju Srijem od vremena prvog doseljenja Hrvata na svoje današnje životne prostore. Prema navodu iz Supetarskog kartulara, Srijem je već u ranom srednjem vijeku bio u sastavu hrvatske države, a njime je upravljao ban Srijema (banus Sremi), jedan od sedam banova u Hrvatskom Kraljevstvu. Život u tom graničnom hrvatskom području, koje je kroz dugu povijest bilo razdjelnica i spoj vjera i civilizacija, za Hrvate je značio stalnu izloženost ugrozi životnog opstanka.

Nakon prvih sukoba s Bugarima, kasniji turski prodori u Europu prouzročili su velike političke i društvene promjene, uključujući prisilno iseljavanje Hrvata u sigurnije zapadne i sjeverne krajeve, sve do Austrije, Slovačke i Moravske, uz istodobni prijelaz dijela Hrvata na kalvinizam (pr. Grgurevci, Srijemski Karlovci, Petrovaradin) i pravoslavlje koje je u Otomanskom carstvu bilo povlašteno (pr. Velika Remeta, Manđelos, Voganj, Dobrinci, Golubinci).

I u takvim teškim uvjetima opstanka toga doba, u Srijemu su se ipak očuvale velike skupine Hrvata, posebno na područjima Srijemske Mitrovice, Morovića, Rume, Erdevika, Golubinaca, Petrovaradina, Slankamena, Srijemskih Karlovaca i Srijemske Kamenice.

Nakon što je 1745. obnovljeno županijsko uređenje, prvi srijemski župan Marko Pejačević je poticao nova naseljavanja, a tijekom XVIII. i dijelom XIX. stoljeća, doselili su se većinom njemački i mađarski kolonisti, uz Slovake, Rusine i druge narode.

Tijekom druge polovice XIX. stoljeća, u nekim je sredinama Srijema i susjednih Bačke i Banata, posebno među višim društvenim slojevima radi očuvanja društvenoga statusa došlo do velike asimilacije Hrvata u Mađare i Nijemce. Više o tomu Željko Tomašević.

Unatoč svim prisilnim iseljenjima, stradavanju i asimilaciji, Hrvati su sve do završetka I. svjetskog rata, u mnogim srijemskim područjima opstali kao narodna većina, a u nekima su kao većina uspjeli opstati do kraja II. svjetskog rata pa i kasnije, sve do njihovog protjerivanja devedesetih godina XX. stoljeća, nakon čega Hrvati u Srijemu gotovo nestaju.

Tako se prema činjeničnim pokazateljima može ustvrditi da je pod srpskom vlašću, u razdoblju od 1918. do 1995., s izuzetkom četverogodišnjeg ratnog razdoblja od 1941. do 1945. kada je Srijem bio u sastavu hrvatske države, nad srijemskim Hrvatima počinjen istinski i to mirnodopski genocid.

Već uspostavom Kraljevine SHS, srpska vlast je upravnom podjelom države na oblasti pa potom banovine, svjesno promijenila granice povijesnih pokrajina, što je za Hrvate u Srijemu, ali i u Bačkoj i Banatu, imalo teške posljedice. Hrvati su smjenjivani sa svih položaja u upravi i školstvu, a sve političke, gospodarske i kulturne mjere, bile su usmjerene ugrozi njihove opstojnosti. Posebno je agrarna reforma i kolonizacija provođena na štetu Hrvata. Ranija mađarizacija je zamijenjena srbizacijom, nametanjem ćirilice i ekavice u školama, promjenama naziva mjesta i ulica, kao i imenovanjem Šokaca, ali i Bunjevaca u Bačkoj i Banatu, „katoličkim Srbima“ ili osporavanjem njihove pripadnosti hrvatskom narodu, što srpske vlasti čine i sustavno potiču sve do današnjega dana.

Unatoč takvim pokušajima potiskivanja, podjele i asimilacije u toj tzv. Prvoj Jugoslaviji, Hrvati su u Srijemu uspijevali preživjeti pa je primjerice grad Petrovaradin, još 1939. bio gotovo 100% hrvatski grad, nazivan i „hrvatskim Gibraltarom“, u kojem se rodio i hrvatski ban Josip Jelačić i u kojem je osnovana najstarija čitaonica i Jezuitska gimnazija na području današnje Vojvodine. Nakon II. svjetskog rata, vlasti su u Petrovaradin smišljeno doselile Srbe i Crnogorce pa su već 1984., umjesto latinice u osnovne škole uveli ćirilicu.

Nakon II. svjetskog rata, srijemski su Hrvati doživjeli strašne progone jugokomunističkih, odnosno u naravi srpskih vlasti, kada su pobijene brojne tisuće srijemskih Hrvata.

Ipak, ono što Srbi nisu uspjeli u potpunosti provesti za trajanja tzv. Druge Jugoslavije, bezobzirno su započeli provoditi tijekom oružanog napada na Hrvatsku od 1991. do 1995. godine.

Tada su u Srijemu, u kojem nije bilo ni rata ni oružanih sukoba, niti su Hrvati bilo čime napali državnu opstojnost ili ugrozili pripadnike drugih naroda, započeli neskriveno protjerivanje Hrvata, uz dodatno mijenjanje nazivlja svega što je imalo poveznicu s hrvatstvom toga kraja, želeći time skriti i uništiti tragove življenja Hrvata u Srijemu. Nakon što su Srbi proveli tzv. „etničko čišćenje“ koje je u naravi mirnodopski genocid nad Hrvatima Srijema, u spomenutom Petrovaradinu danas živi manje od 10% Hrvata.

Posebno je strašan primjer srpskog genocidnog zločina počinjenog nad Hrvatima u hrvatskim srijemskim mjestima Kukujevci i Gibarac, smještenima uz cestu prema gradiću Šidu.

Kukujevci se spominju još 1275. i bili su jedno od 14 čisto hrvatskih naselja u Srijemu, u kojemu je do početka prošlog rata živjelo tek 1% pravoslavnog puka. Mjesni Hrvati i ranije u selo doseljeni Nijemci, trpjeli su strašne progone već završetkom II. svjetskog rata, kada su partizani srušili i velebnu crkvu Presvetoga Trojstva sagrađenu 1770. godine.

Nakon što su mjesni Hrvati od 1991. do 1995. bili izloženi strašnim prijetnjama, otpuštanjem s posla, okrutnim premlaćivanjima, mučenjima i ubojstvima, noćnim klanjima cijelih obitelji, Srbi su 1995. iz Kukujevaca protjerali sve Hrvate. U tim zločinima su sudjelovale i redovne policijske snage Srbije, a MUP Srbije je o tomu odbijalo provesti bilo kakvu istragu. U Kukujevcima je do početka prošloga rata živjelo 500 hrvatskih obitelji, koje su danas raseljene po 120 hrvatskih mjesta, dok u Kukujevcima danas živi tek 5 hrvatskih obitelji. U želji zatiranja svakog traga hrvatstva toga sela, novonaseljeni Srbi su 2007. odlučili promijeniti ime sela u Lazarevo, a nazive mjesnih ulica, u ulice cara Lazara, Miloša Obilića, srpskih vladara, Svetog Save i vojvode Putnika.

Srijemsko selo Gibarac je prije rata također bilo naseljeno gotovo isključivo Hrvatima, koji su činili 91.43% mjesnog puka. Danas je Hrvata u Gibarcu manje od 7 %. Jednako kao i u susjednim Kukujevcima, novonaseljeni Srbi su 2007. odlučili promijeniti ime sela u Dušanovo.

Danas u Srijemu nema ni jednog naselja u kojem su Hrvati stoljećima živjeli, a da ih Srbi tijekom 1991-1995., iz njih nisu u većem dijelu ili gotovo u potpunosti prognali. Zlo koje su pretrpjeli Hrvati Petrovaradina, Kukujevaca i Gibarca, pretrpjeli su i Hrvati Zemuna, Hrtkovaca, Nikinca, Rume, Iriga, Srijemske Mitrovice, Srijemske Kamenice, Srijemskih Karlovaca, Slankamena, Novih Banovaca, Beške, Golubinaca, Šida i drugih srijemskih mjesta. Teško je ne spomenuti Hrtkovce, oduvijek većinsko hrvatsko mjesto, u kojemu su Hrvati još 1981. bili većina, a danas ih gotovo i nema među 600 preostalih katolika uglavnom Mađara, ili Zemun u kojem je prije II. svjetskog rata živjelo 70% Hrvata, a danas tek 5%, pa Šid iz kojeg je od 7.000 Hrvata, tijekom posljednjeg rata istjerano njih 5.000.

U srijemskom dijelu biskupije je u 28 župa do rata 1991. živjelo oko 50.000 Hrvata koji su javno živjeli kao vjernici, uz još nekoliko desetaka tisuća Hrvata katolika koji su zbog političkih pritisaka vlasti, živjeli kao kriptokatolici. Procjenjuje se da je tijekom posljednjeg rata, iz Srijema protjerano više od 30.000 Hrvata. Prema demografskoj studiji dr. Anđelka Akrapa, koja je 2008. objavljena u časopisu “Pilar”, broj Hrvata u Vojvodini se od 1961. do 2002. smanjio sa 145.341 na 56.546 ili čak za 61,1%.

Takvo naglo smanjenje broja Hrvata na području na kojem nije bilo rata, ne može se označiti nikako drugačije nego kao genocid, za koji još uvijek nitko nije odgovarao. Što je još zaprepašćujuće, hrvatske državne vlasti, državne i društvene institucije, kao ni čuveno istinoljubivi tzv. „hrvatski mediji“, ne iskazuju nikakvo zanimanje za taj genocidni zločin, za povratak Hrvata u svoje stoljetne domove i osiguranje njihovih osnovnih ljudskih i narodnih prava na današnjem državnom području Srbije.

Istodobno se krivotvorenjem povijesnih činjenica i medijskim nasiljem, željelo prikazati da su Hrvati počinili etničko čišćenje nad Srbima u Hrvatskoj.

Uz takvo stanje svijesti i morala hrvatskih državnih i društvenih struktura, nije se čuditi, što Srbi nakon počinjenog genocida na području Republike Hrvatske i današnje Vojvodine, traže uvođenje ćirilice i u znamen gradu Vukovaru, dok su u dojučerašnjim čisto hrvatskim gradovima i mjestima Srijema, Bačke i Banata, ali i u multietničkom Novom Sadu, vjekovnu latinicu već zamijenili ćirilicom, a povratak latinice, na sablazan svijeta, gotovo da i nema tko tražiti.

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio Željko Tomašević, član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva

)

Marija Šikić MISLIM NA TEBE Jutro.

Tek je zora rana.

Svježina u uzdahu, ja već mislim na tebe.

Oko, prvu sunčevu zraku lovi, ja sama u sobi.

Mislim na tebe.

Vidim te kada ustaješ, kada odjeću stavljaš na svoje još toplo tijelo, gledam te onako snenog, kako uzimaš radno odijelo.

Mislim na tebe.

Gledam te.

Ti žurno zatvaraš vrata od stana, a ja omamljena mirisom tvog svježe obrijanog obraza, cjelov ti svoj udijelim, još uvijek kraj tebe stojim, slijedim te, jer ti si u mislima mojim.

Pratim te u korak do radnoga mjesta.

U koraku sam s tobom, u pozdravima, prolaznicima što ih usput nesebično dijeliš.

S ljubavlju želim, da me vidiš, da me osjetiš kraj sebe,

da sve rane života sa mnom, mojim osmijesima zacijeliš.

Mislim na tebe.

Kada strepim, slutim, drhtim, sanjam, ili plačem, pratim te osjećajima svojim, znaj, i tada si u mislima mojim.

Mislim na tebe.

DA ŽIVIŠ S TIM… Pogledaj me… samo da vidiš kako mogu kroz ovu zimu i vedrinu ostati topla i sama u haljini bijeloj kao pauk sapeta u razgovoru sa zvijezdama na putu gdje nikog nema nijema grliti mjesta i vrijeme nositi breme ljubavi…

Kriknuti…neka te nema…

Do zadnje stanice mogu hodati sama i slušati kako likuje srce šapatom slušati glas Nisam ti oprostila…to valjda znaš i ne treba mi ništa više… ne žalim ni za čim…

Da me ponekad vidiš u snu želim to želim i želim da živiš s tim… (

STRANAC U SVOJOJ SJENI… Odškrinula sam vrata…a ono…žena u meni u vremenu bez nekog određenog smisla tebi se…godine su prošle…opet veseli…

A ti stranac…i sam u svojoj sjeni

ne znaš gdje bi otpočinuo usne u čijem krilu sklopio oči kad zanoći…

Ja djevojčica ozbiljnog lica leptirica iz svojih priča…

Ispred vrata pogledom metem zimu i gledam te…pokislog od kiše Ti si stigao, a mene… nema više…

DAN TEČE Uhvatila sam ovu kišu, gazim dan spokojna da si i ti od nje mokar i da nije važno kojim putem će kišne kapi danas teči...

Ništa više nije važno u dvoličnost kad stalno vraćam povrijeđene misli Samo želim u podne začuti zvona koja neće odjekivati baš ničime što me vezalo za tebe..

NEBITNO ZA LJUBAV Ljubim , još ne znam koga ? Što mi sve na um pada ?

Koje li boje oči su mu ?

Kakav pogled će biti ?

Hoće li ga vjeđama na pola s'kriti ?

Glupost !

Kosa, da li bujna, zalizana uz tjeme ili nepostojana ?

Nebitno !

Za ljubav to zanemarih, ali jedno ne izostavih !

Osobnost iznad svega.

Da….. osobnost !?

Ljubavlju ozarena, ničime ne zamagljena.

Duša…..?

Kemijski očišćena, maštom ne zavarana, sebe dostojna, lažima ne ciljana, lavovski borbena, pravdom okovana,

ljubavi žedna, ljubavlju ne oskvrnjena, dobrote pohlepna, dobrotom rasipna, toplinom ispunjena, uvijek darovana, bezuvjetno predana, meni, nama postojana.

Nebitno dok ljubim.

Za sve preostalo što ne spomenuh, pitati ću se, kada ljubav izgubim.

A SAD MALO MUDRIH IZREKA Život je niz problema .Hoćemo li zbog njih kukati ili ćemo ih riješiti.: Neka mi Bog da ….

Smirenost da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti , Hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti, I mudrost da razlikujem jedno od drugih.

Od svih darova koje je priroda dala ljudima ,iskren smijeh zacijelo je pri vrhu. Što je uistinu bitno Izabrati dobar stav .

Svoj život izgraditi na poštenju, Neka poštenje bude kamen temeljac vašeg života ,budite pošteni u svemu.

Radite naporno,ako doživite neuspjeh krenite ponovo ispočetka-Najveća nagrada koju nam život nudi ,jest prilika da naporno radimo na nečemu što se isplati napraviti.

Ciljevi nam daju smjer i svrhu, Ciljevi našem životu daju dodatni smisao Ciljevi nas stavljaju pred izazove Ciljevi život čine zanimljivim Ciljevi život čine ispunjenim Ciljevi život čine boljim Ništa na svijetu ne može zaustaviti čovjeka s pozitivnim stavom i jasnim ciljem pred očima Mnogo je načina koje nam ciljevi mogu obogatiti život: Motivacija-motivacija je unutarnji pogon neovisnost Smjer Smisao Zabava Aktualizacija Ljudi s ciljem uspijevaju jer znaju kamo idu

Vizualizacija-da bi ste nešto učinili,najprije to morate jasno vizualizirati u svome umu Vjera –šanse da ćete uspjeti u bilo čemu uvijek se mogu izmjeriti prema vašoj vjeri u sebe Želja –motivacija počinje željom…kad nešto želite,motivirate se da to i dobijete Prva motivacija dolazi iznutra bez obzira na to tko ste i koliko imate godina ,želite li postići trajan postojan uspijeh motivacija ,koja će vas do njega dovesti mora dolaziti iznutra.

Razvijte strast prema učenju Uživajte u životu .Zapamtite da se morate igrati i zabavljati a najviše se morate smijati.

Najbitnije je od svega je biti dobra osoba, Samo nas život ispunjen dobrotom i poštenjem može navesti da se osjećamo duhovno zdravi i ljudski.

U današnjem društvu u našoj lijepoj domovini nema dokazivanja ma koliko ti želio da iskažeš svoj potencijal ne nailaziš na podršku okoline a vrlo često si ometen u njegovom razvoju. Snaga kreativnost i razvoj svakog društva ovisi o sposobnosti mladih koji su sebe posvetili znanju ali to su samo odabrani privilegirani.

Neka svatko postigne najviše što može s mogućnostima koje su mu dane .

Uspješni ljudi život prihvaćaju onakav kakav on jeste.

Uspješni ljudi razvijaju i održavaju pozitivan stav prema životu.

Uspješni ljudi grade dobre odnose.

Uspješni ljudi imaju osjećaj za smjer Uspješni ljudi cijeli svoj život posvete učenju oni su aktivni drže visoke standarde Uspješni ljudi znaju da postojati nije isto što i živjeti.

Uspjeti znači činiti najviše što možemo s onim što imamo Uspjeh je u onome što činimo ,a ne u onome što dobivamoU trudu a ne u trijumfu Najpametniji su ljudi na svijetu oni koji znaju kako biti sretni

—

Amanda Dujma

TRAŽI DA BUDEŠ SRETAN

Teži da budeš sretan!

Idi smireno kroz buku i užurbanost i sjeti se mira koji možeš naći u tišini.

Koliko je moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.

Govori svoju istinu smireno i jasno i slušaj druge, čak i glupe i neuke; i oni imaju svoju priču.

Izbjegavaj bučne i nasilne osobe, one su teret duhu.

Ako usporediš sebe s drugima, možeš postati ogorčen ili ponosan; jer će uvijek biti većih i manjih od tebe.

Raduj se svojim dostignućima i planovima.

Održi zanos za svoj lični poziv, ma koliko on skroman bio; to je pravo blago u promjenljivim vremenima.

KOLIKO PATIM Nikad ti neću reći koliko patim, Visoko ću uzdignuti glavu I u naj težim trenutcima moga života, Stajat ću postojano kao stijena, Kao kamen zaglavni.

Nikad ti neću reći koliko patim, Niti kad suze krenu niz moje obraze, Tad ću reći to je samo kiša, Kad bolom potamne moje oči, Bit će to sjena iz prošlosti, tragovi koje zasuh da se ne poznaju.

Nikad ti neću reći koliko patim, Jer ne želim da budeš tužan zbog mene.

Ti samo budi moja ljubav,moja snaga, moj mir.Ti mi trebaš u svakom trenutku moga života, I zato ti nikada neću reći koliko patim

Budi oprezan u svojim poslovima, jer svijet je pun prevara, ali neka te to ne ometa da uočavaš vrline oko sebe.

Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun heroizma.

Budi ono što jesi. Budi svoj!

Pogotovo nemoj glumiti ljubav.

I nemoj biti podrugljiv prema ljubavi,

jer usprkos ogorčenosti i razočaranjima, ljubav je vječna.

Spokojno primi iskustvo godina, skladno napuštajući stvari iz mladosti.

Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljotinama.

Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti...

Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako ga zamišljaš i, bez obzira kakav ti je posao i čemu težiš u bučnom komešanju života, zadrži mir u svojoj duši.

Pored sve prljavštine i jadikovanja i porušenih snova, ovo je ipak divan svijet.

Teži da budeš sretan!

I kad poželiš plakati, nasmij se... I kad vidiš da gaze po tebi, ti se digni s poda... Život te nikad neće maziti, ne dopusti da budeš samo lutka, ne dopusti da ljudi kažu da si bila kukavica, jer to bi bilo kao da se nisi rodila... I kad osjećaš da se lomiš, ti pogledaj visoko... I kad vidiš da ti sreća odlazi, ti stavi život na kocku... I kad vidiš da ljubav polako odlazi, ti je pusti da ide...da je vrijedila, još bi trajalo... Digni glavu visoko, nasmij se tuzi i sa suzama prkosno pogledaj gore....Ne dozvoli da te itko slomi i pokaži da si jača od svih....da imaš veliko srce i toplu dušu....da si plemenit/a....i....da te se ne dotiče ono, što vrijeđa. Uvijek širi pozitivnu energiju oko sebe...ne dozvoli da te izvedu iz takta. Uvijek s osmijehom na licu pokaži da cijeniš život, da voliš sve oko sebe, da poštuješ sve dobre, iskrene i vjerne prijatelje/ice, posebice cijeni svoju obitelj, jer je obitelj najveće bogatstvo na svijetu.

Oni su tvoja ljubav i tvoj život, a živjet život....znači biti bogat čovjek! ♥***♥!!!!!♥***♥!!!!!♥***♥!!!!!♥***♥

Ništa nije slučajno, često se kaže "sudjeno".Tek tada sitnice postanu ogromne, i... cijela slika dobija boju, postaje stvarnost.

Sve je to gore negdje zapisano, i mnogo prije našeg rodjenja odredjeno. I , dalje me ništa ne može uplašiti, osim moje hrabrosti, koja me ponekada iznenadi...Kad je najmanje očekujem , ispliva na površinu..I odvede me u nepoznatom pravcu. Jedino me ljubav i poštovanje mogu korumpirati i sa zacrtanog puta odvesti...Toga mi je uvijek malo. Zbog onih koji mi dobro uzvraćaju dobrim...pažnjom, ljubavlju i poštovanjem, još imam snage, još vjerujem u sretne završetke. Vjerujem u prijateljstvo i ljubav do kraja života. ♥***♥!!!!!♥***♥!!!!!♥***♥!!!!!♥***♥)) M.N.

¸

SIĆANJE Gledam šumu di je staza bila kraj izvora skojeg voda teče, tu smo nekad dolazili skupa napoiti blago svako veče.

Svaki put bi mati savit dala nemoj stajat na valov u vodu, tu se pere rubina nam cila voda ladna;za žeđ našeg blaga.

Nema više pastira,ovaca ni svinjara na Perinom putu, Slavonijo sve te napustilo sad se vraća;uz nevolju ljutu.

Ima dice dragom Bogu fala običaje što su sačuvala, opet poje na valovu konje dok se stada na proplanak gone.

Slavonijo,milo janje moje od inata sva si procvitala, u cvitove crvene i žute

i cvitove svakojake boje.

Na momcima bile se rubine na curama ljeskaju dukati, svilen fertun na kićene skute i ima nas;i uvik će biti Slavonijo samo se okiti....

LIJEPA LI SI,ZEMLJO MOJA Prošetalo po ravnici, oko moje radosno.

Zaigralo u njedrima srce moje slavonsko.

Lijepa li si,zemljo moja, obgrljena gorama, u kojima vinogradi okreću se zorama.

Od radosti u mom oku brišem suzu izdajicu, što odaje kako volim grud široku,tu ravnicu.

Lijepa li si,zemljo moja, obgrljena gorama, gdje se zlatno zrno budućnosti okreće ka zorama.

Nikome te ne dam, zemljo moja mila jer ti daješ kruha,vina, za svakoga svoga sina.

Marija Iličić iz zbirke (Prema brdu blaženstava)

MOJ NADNEVAK Evo opet iznova danas 5. 12.2010 nedjelja je ja se nepredajem ima još nešto u glavi a u srcu ste mi vi .Kad se sjetim dana kada ste na svijet došlli, i vi danas svoji ljudi ali ovi mali anđeli mi srce vedrinom čine svijetle kao male zvijezdice u mojem srcu titra topli plam jer za sve ima mjesta u njem.Nekoga voliš samo ako ti je jedina želja da bude sretan,a što je moja sreća najveća kada na vašim licima osmjeh sja tada znam da sretni ste vi .Ljubav nije samo dobijanje ljubav je i davanje a to dvoje čine jedno.Gledaj kako širim krila širim skačem polijećem da vas sve zagrlim i pod okrilje svoje stavim.

Vjera je

kad nisi siguran ali se kladiš u posljednu lipu ,ali ja se ne kladim jer moje imanje ste vi.Dvaput žive oni koji sa zadovoljstvom razmišljaju o svom životu. A ja kao mačka imam devet života, koliko sam ih ispucala neznam ali se nedam ni vjetru ni oluji.Bilo je to godine i neke kad sam zaplakala ja rekli su ova neće dugo ,nosile me babe bajale i nedale kao da sam princeza na zrnu graška. A ja sam bila jedna u nizu i moja sestra poželjela je da budem zadnja ,no moja majka kao heroj u srcu svom rađala nas sa ljubavlju svom.Bile su to godine sive i tmurne razorene divljinom rata ,borba je bila biti ili nebiti .U tim godinama rasli smo bezbrižno i odano svojim roditeljima pomagali. Ali kroz djetinjstvo bilo je straha za sutra što će biti .Pored oca agresivnog alkoholičara strah je bio stalan.A mene kao dijete morili su i drugi ljudi,a ja sam sve to nosila u sebi nehtjedoh da sespriječi jer neznam što bih time postigla, ali božija ruka sve stiže ja se nadam da i mog zlostavljača će stići. Krenula sam u školu sa đačkom torbom koju je šusrer svake godine krpio ,bijeda je bila na svom vrhuncu , ali snaga i volja bile su jače. Iza nene još nejaki stvorenja ,ali majka ko majka svima nam je pružala što je imala .i danas kad je predbožićno vrijeme sjeta me prati iz djetinjstva mog. Veselili smo se božiću i badnjaku jer smo tada dobili svi nove pidžame .valjali se po slami i čekali polnoćku da probamo

kobasice tople i vruće ali uvijek ljute ,tako smo huktali ali se nismo predavali, i sve bi to bilo lijepo da nam stol nije bio prevrnut a majka šamarana od nasilnog oca. Male duše su se svijale oko majčinog skuta i plačom utonile u san.kada je majka ponovno rodila a mališa umro bolest je zakucala na njena vrata.U borbi za život i smrt uz božiju pomoć predbrodili smo teške trenutke.Već sam krenula u srednju školu u cipelema nekog daljnjeg rođaka ,volje je bilo postici nešto u životu ali i to su bili samo sni koji često ponesu te u oblake. Danas kada se sjećam svih koji su mi mnogo ili bar nešto znaćili u životu ,danas kad naviru sjećana sa sjetom u duši sa suzama u očima kažem hvala što ste bili dio mene hvala što sam bila dio vas.Dok svijeća plamti željom za životom a duša želi vječni mir mi smo sretni ,sretni što smo još tu,sretni što će doći dan kada ćemo i mi biti dio beskrajnog svijeta i svjetla.Da bi nam se ostvario taj san moramo biti žrtva ovog života ,moramo voljeti trpjeti i praštati te boga moliti da nam da snage da ustrajemo u svemu tom.Sve one koji su nas gazili koji su nam nanosili boli ,čija je ljubav bila patnja,koji su svjesno ili nesvjesno bili egoisti,gledali samo sebe bez obzira na boli koje su nanosili moramo oprostiti svima baš svima.Ja sam samo jedna u nizu koju je život gazio anije mazio,ja sam samo jedan pogaženi cvijet prije nego je propupao prije nego je zamirisao,ali to je moj život..Prikazati storiju jednog rođenja ,storiju djetinjstva,storiju djevojaštva ,storiju kada si mislio da je svijet sav tvoj,storiju svih dana godina

PITAM SE DALI IMA SMISLA. Temperament se dobiva rođenjem ali utječe i sam odgoj odnosno samoodgoj kojim se stvara ličnost čovjeka .

Sangvinik(sangvis krv) osjećaji se izmjenjuju

često (radost-žalost)gleda život vedro ,optimistički raspoložen (sve gleda pozitivno).Vedar čovjek,prijazan ugodan u društvu,ali je'=površan ,nestalan, nije ustrajan u radu na njega utiče vanjština lica i odjelo.

Kolerik (žuč)

čovjek

jakih osjećaja,sve ga zahvaća duboko,eksplozivan je,hoće da vlada sve podlaže sebi,ali je jake volje ,ustrajan u radu,što naumi provede u djelo ,pesimistički raspoložen (sve gleda

Helankolik Crna

crno).

žu

Čovjeek

snažnih osjećaja,dubok,ozbiljan,vjeran ustrajan u radu,osjetljiv za

nepravde i uvrede,pun smilosti za druge .Ali je spor u odlukama pamti uvrede sklon mirovanju gleda život sa svake strane.

Flegmatik (skluz) Ćovjek s malo osjećaja ,slabe volje,,miran neaktivan,sklon besposlenosti,ne uzrujava se u nevolji i neuspjehu hladnokrvan je.

I sada kad se pitam što sam ja neznam'?

Možda crna žuč kojom je protkan moj život od rođenja do....crna žuč Helankolik. Ali čemu znati što si ako su dani protkani crnom žuči,žuči i kada pukne ostavlja gorak okus,okus koji je duboko u duši ,duboko u srcu.Često se pitam čije grijehe ispaštam i dali je svemu već kraj.Bol iz djetinjstva ,mladosti tko su ti ljudi što me progone i u snu .Ali ja praštam ali ne zaboravljam ne kunem i nehulim na boga jer njegova ruka pravde stići će sve .Jednom mi majka reče okreni se oko sebe ima i gorih sudbina ,svatko ima svoj križ ,samo ga netko diže u vis da ga svatko vidi a drugi ga vuče za sobom i nitko nevidi.I baš zbog toga postoji zavist u ljudima .Ako imaš više od drugih,ako si na višem položaju ili ti ide u ljubavi.Svi su ti zavidni,zato se okreni i kreni dalje jer svi ljudi nisu isti,zato voli onog tko je pored tebe iz srca svog .,budi pošten jer to se isplati sada i zauvjek.Čovječe raduj se što si bio dio ovog svijeta bez obzira na patnje i boli,jer uvjek postoji svjetlo na kraju tunela.Zato molim boga da mi da snage da mi oprosti moje grijehe ,jer gledajući osmjehe onih koji me okružuju ,koji su dio moje krvi koji su osmjeh mog osmjeha koji su bol moje boli,jer vjera u boga vjera u nadgrobni život daje mi snagu da sve prebrodim da sve zaboravim.Utješno je znati da oni koji me okružuju imaju moje povjerenje koji svojim djelima pokazuju da nam vjeruju da su voljeni i da vole.Privilegija je biti vaša mama ,baka volim vas baš takvi kakvi ste zauvjek i za sva vremena.Danas kad snježi kad zima stišće a obrazi se žare u mome srcu gori plam koji mi sreću daje ,moja sreća je kad ste tu kad vas moje oči vide ,i kad se spremam spat. Jednom davno sanjala sam san kojim mi danas sunce sja .Ja sam žena i majka ja sam baka i sestra sve što mi život dade zato zhvaljujem bogu što mi vas da .

Entuzijazam-entuzijasnični način je zdrav i ispunjavajući način razmišljanja.Uvjek postoje dva načina gledanja na stvari¨¨.Čašu možete vidjeti napola punu ili napola praznu.

Ako izražavate svoj entuzijazam,ljudi će s vama podjeliti svoje snove i nadahnuće Jer će im to dati snage da se izraze.Ne samo da će te se vi osjećati bolje već će i ljudi oko vas biti optimističnijii pozitivniji.Zbog svoje dobrobiti reci=oprosti nemam vremena=kad naučite reći ne bez osjećaja krivnje-događaji u kojima sudjelujete pružat će vam veće zadovoljstvo i radost.

C'EST LA VIE ' ŽIVOT IDE DALJE.

Vrijeme se kreće ,vrijeme se kreće kao sunce u krug,i nosinam opet ono što je bilo I radost i tugu i sinuće oči naćiće se ruke a srce će se dići i slijedit stope bivšeg života,njima ćemo iće....

Alkemičar Istina je ono što nam daje snage ,da neposumnjamo u nikoga i u ništo.Istinu prihvaćamo tek onda kad je iskreno odbacimo cijelom dušom.Nesmijemo bježati od vlastite sudbine jer božja ruka je neizmjerno velikodušna ,ali i stže onoda kada se najmanje nadaš.Alkemičari,ima ih tri vrste: oni koji su nejasni jer neznaju o čemu govore: oni koji su nejasni jer neznaju o čemu govore:JEZIK ALKEMIJE SE UPUĆUJE SRCU A NE RAZUMU. I treći su oni koji nikada nisu čuli za ALKEMIJU ali koji su u svojim životima otkrili kamen mudraca.

Bog je svjetu zapisao put koji svaki čovjek mora slijediti.

Ako tražiš sreću ne pogazi leptira jer on je znamen dobre sreće,isto kao cvrčci i veliki skakavci,gušteri i djetelina sa četiri lista.Zato pazi kuda hodaš jer sreća je tu oko tebe.

Tajna sreće nalazi se u gledanju svih divota svijeta.

Kada nešto tražiš,nešto želiš čitav se svijet uroti da ti se želja ostvari.Ali sve što se jednom dogodi,velika je vjerovatnost da se nikad više ne ponovi.zato pazi sve što se dogodi dva .puta Dogodit će se sigurno i treći put.Jer nikada ni ti sreća a ni zla kob nedolaze same.

Spomeni se svršetka u danima mladosti prije nego li dođu dani nevolja i približe se o kojima ćeš govoriti :nesviđaju mi se :I nedozvoli da te pita starost gdje ti je bila mladost.Uspomena je jedina koja ostaje,koja je jača od svega,jedini cvijet koji ne vene jedini val koji se nerazbija Jedino svjetlo koje ne gasne.Oprostiti a ne zaboraviti to je ono što je u svima nama.

Nada je ona koja umire zadnja.

U menije postojala nada za nečim drugim za nekom drugom sutra.Školu sam završila prema Svojim mogućnostima i želji i kada sam dobila diplomu srednjoškolca ,vrata koja su bila otvorena za bolje sutra Za mene nije bilo tako ,neimaština oko mene natjerala me da tražim i tražim ali sva vrata bila su zatvorena.Majka kao sve majke svijeta u želji da mi pomogne setila se jednog čovjeka koji je pomoga i mojim sestrama i pisala mu je .Nije prošlo dugo odgovor je stigao za put u nepoznato za put u crni vrh.Još se nisam zaljubila ,a tko bi mene i htio jer kako su znali reći ti su iz čopora.A moja sudbina iz djetinjstva me progonila i u mome srcu je bila uplašena srna ,koja se i svoje sjene bojala .I tako dana kada sam navršila dvadeset godina krenuh u svijet trbuhom za kruhom ,koji sam okusila u svoj svojoj gorćini.I ja sam bila ljudsko biće koje je bilo željno ljubavi i razumjevanja ali gdje i od koga to dobiti u tom surovom svijetu.

Trnoviti su bili moji puti puni čežnje i majčimog pogleda, Puti puni suza i strepnji, ali jednog dana ugledala sam svjetlo i krenula u istraživanje životni radosti.Sve je to trajalo jednu zimu i jedno proljeće ,i kada se mašta budila a srce treperilo od radosti da je sreća pokucala i na moja vrata,osvnuo je crni dan sve kule od karata se srušile jer mojoj sreći došao je kraj..

On je otišao rekavši zbogom .uz pozdrav svijet je mali srešćemo se.Sama i uplašena srna koja je izgubila svoje lane lutala sam bezglavo,nemajući nikome reći jade srca moga.

Prešla sam taj crni vrh i otišla u dolinu u provaliju iz koje se izvuku samo ludi i hrabri.

Tko se još jedna pokošena mladost našla u borbi sa opstanak u borbi za pobjedu i nad nemogućim.

Osjetivši svu gorčinu srvarnosti koja me okruživala ,majčina pisma su stizala puna boli i ljubavi sa željom da se i ja skrasim i nađem svoj mir nadala sam se i tom danu.

I gle čuda?sriže depeša od kolegruža ako ste zainteresirani za muža ima jedan dječak stri koga brige more i uplovio bi u bračne dvore.Razmišljah kako ideja nije loša i bez osjećaja i s nadom zaplovi u bjeloj lađi ponesena krilima iskonske ljubavi .Ne kleknuh prije nego sam kazala zašto sam stajala pognute glave,nepitaj me zašto moje suze teku kada i sama znam da niti jedan grijeh oplakati ne mogu.Tragovi ostaju ožiljci peku više nego rane otvorene.

Kriva sam priznajem i ako mi to ne donosi željeno olakšanje, istina dubi novo korito za rijeku mojih suza.

Plačem i mplim u ime ljubavi izgubljene i daleke,u ime mladosti koja želi samo malo sreće,ne nisam smjela pogrješiti jer to se plaća Istinu rekoh jednog ljeta i zacrta sudbinu za vijeka .Da li je to bila ljubav ili njena sjena pokazaće budućnost.I rekoh sebi :danas budi kraljica voli se pazi se mazi se uživaj i nikog neslušaj.Ali sutra ne reci da je kasno jer digni glavu i kreni dalje.Kada sam osjetila čedo koje kuca u mojim grudima ostavila sam posao i ćekala dan kada ću čuti plač tog nevinog stora koji sve ljude spaja u jedno.Tj danbio je najljepši u mom životu dan koji se pamti za sva vremena .Bilo je i drugog plača i sad je nastala borba sa dva nejaka stvora ,sa dva stora koje je stvorila ljubav moja . I sve bi to bilo kao bajka da se u ljudima neskriva i ona lažna iskra koja peće i žari.Ali život ide dalje jer jedini cilj su anđeli koji te okružuju oni su u prvom planu ,a ja ja sam postala žena i majkla koja trpi i pati ,koja sve prašta i voli i onda kada suza u noći klizi niz obraz i tu nema pomoći.U ostatku mog života dva dana me više nikada neće uznemiriti: jučer i sutra: jučer koje je zauvjek prošlo,i izvan je moje kontrole .Sutra koje dolazi sa zamkama i prijetnjama opasnostima i tajnama ,nekladim se na sutrašnjicu jer ona još nije rođrna,tek kad prihvatima teret te dvije zastrašujuće vječnosti jučer i sutra u opasnosti sam da posrnem pod teretom Nikad više ovo je moj dan jedini danas ostatak mog života odlučuje, Živim ispunjeni život unatoč mnogo neispunjenih želja.Želja što je to ,mnogi nikada nisu ništa željeli pa su opet sretni bili.

A Sreća je relativan pojam kao i nesreća,ljubav je cilj života ,tko živi nešto drugo uvjek će se prevariti..Da bi nastavila storiju življenja morala bi se mnogo toga odreći mnogo toga zaboravit ,ali oprostiti se nemože jer ljudsko srce koje je jednom ranjeno ožiljke nosi za sva vremena.Dan kada sam rodila svoju princezu bio je najljepši dan ali kako sreća ne dolazi uvjek sama tako i ovaj put mjesec i četiri dana smrt je pokosila biće koje me je donijelo na svijet ,umrla je jedna hrabra žena umrla je moja majka i danas kada se sjetim kako ju je smrt pokosila nemogu a da ne pustim suzu .Sa njenim odlaskom otišlo je i dio mene ,kome reći tugu s kime podjeliti radost ,ali moj anđeo je bila moja princeza kojoj je trebala ljubav moja.

A ja sam kao svaka majka požrtvovano bdjela nad njom ,jer ona je bila slabašna da shvati da joj majka pati.Što je život mahnitanje, pusto sanje prazna sjena što nas zove a malena moja je moj dar dar za sav život.Treba biti zahvalan bogu a ja to jesam ja sam skromna a takvi bi trbali biti svi ljudi jer pod suncem ne vrijedimo mnogo,kada nas ne bude više malo će biti onih koji će se nas sjećati .Život teče dalje ,život je prekratak da bismo drugima tagorčavali ga ,da bi smo drugima dosađivali svojim pričama o svojim sitnim uspjesima ili neuspjesima,potaknimo radije druge da nam govore o sebi..Tajna života nije što uopće živimo nego da znamo zašto živimo.

Tuga i radost,,,sreća i žalost,,,sve se u život čovjeku uvuklo...Jedno prođe drugo dođe i tako ide život...Život je kao brodolom?? držimo se za slamku spasa da ne potonemo...Ali vjerojatno ne bismo znali cijenit život da nema tog brodoloma....zato glavu gore,,,

Na svijet je došao i moj mali princ oko majkino .Sva borba i radost i tuga nije ništa spram moja anđela.

Dva su se dječaka klizala po zaleđenom jezeru. Bio je to oblačan i hladan dan.

Dječaci su bez straha uživali u klizanju. Led se iznenada prolomio i jedan od njih propao je u vodu. Voda nije bila duboka, ali se led počeo ponovo stezati.

Drugi dječak je otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenoga. Svom je snagom razbijao led i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode.

Kad su stigli vatrogasci i shvatili što se dogodilo, začuđeno su pitali: "Kako ti je to uspjelo? Kako si mogao tim malim kamenom i slabim rukama razbiti tako debeo led?"

Uto se oglasio neki starac: "Ja znam kako je uspio!"

"Kako?" - upitali su ga vatrogasci.

Starac je odgovorio: "Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće."

Bruno Ferrero

IPAK...

Ljudi su nerazumni, nelogični i egocentrični.

Ipak ih voli.

Ako činiš dobro, ljudi će te optužiti da imaš sebične, skrivene motive.

Ipak čini dobro.

Ako si uspješan steći ćeš lažne prijatelje i prave neprijatelje.

Trebaš ipak uspijeti.

Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.

Ipak čini dobro.

Poštenje i iskrenost učiniti će te ranjivim.

Budi ipak pošten i iskren.

Ono što godinama stvaraš, može preko noći biti uništeno.

Ipak stvaraj.

Ljudima je stvarno potrebna pomoć, ali bi te mogli napasti ako im pomogneš.

Ipak pomaži ljudima.

Ako daš svijetu najbolje od sebe, zauzvrat ćeš možda dobiti samo udarce.

Ipak daj svijetu najbolje od sebe.

Majka Tereza

"Potrudi se da zavoliš onoga koga nisi volio, koga si osuđivao,tko te je uvijredio. I ako uspiješ da to učiniš,upoznat ćeš novo radosno osjećanje. Kao što jarka svjetlost obasja posle tame, tako će se i svjetlost ljubavi osloboditi od neljubavi i silnije i radosnije

rasplamsati u tebi."

Lav Tolstoj

Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša glazbu, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav, onaj koji ne prihvaća pomoć.

Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajući si svaki dan ista ograničenja, onaj koji ne mjenja rutinu, onaj koji se ne usudjuje odjenuti u novu boju, i ne priča s onima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bježi od starosti i njenog vrela emocija; onih koji daju sjaj očima i napustenim srcima.

Lagano umire onaj koji ne mjenja život kad nije zadovoljan svoiim poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreci svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima; onaj koji si neće dozvoliti, niti jednom u svojem životu, da pobjegne od smislenih savjeta... Živi danas !

Rizikuj danas !

Učini danas !

Ne dozvoli lagano umiranje !

Ne zaboravi biti sretan !

Pablo Neruda

ti koji ovo čitaš..ne budi tužan,ne kloni.. imaš razloga biti sretan!Samo trebaš da to i uvidiš,osjetiš... ♥ ♥ fbf "Ljubav znači svjetlo, kojim jedan drugoga ne zasljepljuje.

Ljubav znači biti blizu jedno drugomu, a jedan drugoga ne posjedovati.."

Phil Bosmans "Sretni smo samo onda kada od sutrašnjeg dana ništa ne tražimo, a od današnjega sa zahvalnošću primamo ono što nam nosi."

Honoré de Balzac Ako si žalostan, započni širiti ljubav i mir i odmah ćeš se osjećati bolje ♥ n.a.

KOLIKO PATIM Nikad ti neću reći koliko patim, Visoko ću uzdignuti glavu I u naj težim trenutcima moga života, Stajat ću postojano kao stijena, Kao kamen zaglavni.

Nikad ti neću reći koliko patim, Niti kad suze krenu niz moje obraze, Tad ću reći to je samo kiša, Kad bolom potamne moje oči, Bit će to sjena iz prošlosti,

tragovi koje zasuh da se ne poznaju.

Nikad ti neću reći koliko patim, Jer ne želim da budeš tužan zbog mene.

Ti samo budi moja ljubav,moja snaga, moj mir.Ti mi trebaš u svakom trenutku moga života, I zato ti nikada neću reći koliko patim

A Danas patim do bola jer ste vi tako htjeli da padnem na dno dna i da se srce razlama na komade a ja samo kažem hvala i vama od kojih se danas nisam nadala da pokopate sav moj trud i moje godine bola , hvala neka vas bog dragi čuva i nikad ne dozvoli da plačete do bolaDa bilo je mnogo mojih htijenja u životu i moja naivnost i ljubav je vjerovala da će to jednom stati ali moje današnje suze svjedok su još jednog pada ,a ja ja moram da koračam dalje a dokle ću snage imati to sam bog će reći. Svi moji padovi i moji neuspjesi su dio moje zvijezde jer ja ostajem samo ja. Možda će te se pitati kad kasno bude za sve ali suza u oku reći će vam sve , Danas kad stavim pred sebe cio život svoj ,odgovor je samo jedan nisi se borila za sebe ,od malih nogu žrtva sam bila bestidnika koji me obilježio za sva vremena ,a bog je svjedok moj da sam u svim pokušajima bila mali mrav koji je bježao od svega a ipak bio pogažen.

Voljela bi da jednom kad sklopim oči da to bude daleko od svih jer zašto suzu pustiti za nekim pogaženim .

A sada je dosta jadikovanja jer nema tko da me čuje ,nema tko da vidi suze u oku mom ,nema tko da razumije moju bol .Izdrži srce ti jedino znaš što znači patnja što znači jad.

"Zbog straha od neuspjeha ne izbjegavajte činiti nove stvari u životu.

Najtužniji je završetak života onaj sa izjavama: trebao sam i mogao sam, a nisam."

Louis Boone ..Najviše od svega, smijat ću se sebi, jer je čovjek najsmješniji kad sebe uzima suviše ozbiljno.

Nikada neću upasti u tu klopku uma.

Jer i ako sam ja najveće čudo prirode, zar nisam ipak samo obično zrnce koje bacaju vjetrovi vremena?

Neće li moja briga zbog ovog dana izgledati besmislena za deset godina?

Zašto bih dozvolio da me danas uznemiravaju sitni događaji? Što može da se desi do zalaska sunca što ne bi izgledalo beznačajno u rijeci vjekova?

Smijat ću se cijelom svijetu. ...''

Iz knjige ''Najveća tajna na svijetu'' - Og Mandino Zadovoljna sam što sam proživjeli vijek, a nisam nikome naškodila Ono sto je meni štete naneseno, davno sam zaboravila Gubitak je lakše podnijeti nego kajanje."

Mesa Selimovic

Vaš život je poput knjige... autor ste svoje priče. Sami birate žanr.Budite ono što uistinu jeste... naravno ako to odlučite!" n.a. "

O čovječe, ti raniš i kasniš s namjerom da stekneš što više imetka, a trebao bi se više samim sobom pozabaviti jer nikada ništa vrednije nećeš steći od samoga sebe."

Ghuraba

"Ako znaš da na tebe netko misli i da te voli, ti više nisi sam..."

P.Bosmans!!

"Nemam vremena da mrzim one koji mene mrze.

Nemam vremena da se raspravljam s onima koji me ionako ne razumiju.

Nemam vremena da se sekiram za one kojima sam nebitna, jer se brinem o onima koji me vole." n.a.

Ono što nam najviše nedostaje u životu je netkot ko će nas natjerati da uradimo sve ono što možemo."

Emerson "S vremena na vrijeme je dobro odmoriti se od potrage za srećom i jednostavno BITI sretan."

Gijom Apolinar "Odgoj je je važniji od obrazovanja, odgajati... ni sudiju ni vojnika, nego čovjeka!" Žan-Žak Ruso Tko piše o onome što ga muči, tužan je pisac, a ozbiljan pisac je onaj koji nam kaže što ga je mučilo i zašto je sada veseo."

Friedrich Nietzsche

Nemaš vremena za tugu na ovom svijetu,jer prekratak je da bi ga potrošio na negativne stvari,ustani,kreni,nove radosti su ispred tebe. Ne nosi tuge prošlosti sa sobom,sve dok ih ne skineš sa sebe i ne odjeneš se u radost ne možeš zaplesati na kiši..Nemaš vremena za plakati,suze koje si obrisao sa lica obriši i iz srca,sve dok ih ne obrišeš iz sebe plovit ćeš slanim i gorkim vodama i propustit ćeš tokove bistrih rijeka ljubavi koje te žele nositi.. ♥

Ljubavni citati "Ono najbolje i najljepše na svijetu ne može se vidjeti pa ni dodirnuti. To se mora osjetiti srcem."

Helen Keller "Kad čovjek ima ljubavi, nema straha."

Lao Tse "Ljubiti znači: radovati se sreći drugoga."

Gottfried Wilhelm Leibniz "Čovjek može voljeti samo ono biće za koje je uvjeren da će biti prisutno kada mu zatreba."

Johann Wolfgang Von Goethe "Ili se s nekim nađete ili ne - ljubav ne pita za godine. Vrijeme pokaže je li ta osoba ona prava."

Frano Lasić "Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli."

Aleksandar Sergejevič Puškin

"Jedina važna stvar kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom."

Albert Schweitzer "Ne plači zato što je završilo. Smij se zato što se dogodilo."

Gabriel Garciá Márquez "Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati."

Gabriel Garciá Márquez "Svijest o tome da voliš i da si voljen unosi u život takvu toplinu i bogatstvo kakvo ništa drugo ne može donijeti."

Oscar Wilde "Mjesta na kojima nema tebe... su bez života."

Dante Gabriel Rossetti "Snaga privlačnosti je nešto prekrasno. Ali pogrešno je nazvati ljubavlju.

Istodobno je i ludo i opasno, Ono što ljubav zahtijeva, osim čistih osjećaja, to je vrijeme, zajednička iskustva i duga i odmjerena povezanost između dvoje ljudi."

Stanton Peele "Ljubim tvoje ruke i na koljena se pred tobom spuštam...

Da budeš siguran da sve misli moje, sav moj duh, cijelo srce postoje samo da bih te voljela.

Obožavam te... tako krasnog, tako savršenog, tako stvorenog da bude obasipan ljubavlju i obožavan, voljen do smrti i ludila."

Princeza Carolyne Jeanne Elisabeth Von Saynwittgenstein

"Da biste osjetili punu snagu radosti, morate imati nekoga s kim ćete je podijeliti."

Mark Twain "Voljeti - to znači svoju sreću pridodati sreći drugoga."

Gottfried Wilhelm Von Leibnit "Moje je srce donijelo odluku.

Mislim da si to TI!" Wendy Cope "Živim ovdje daleko i tvoja sam koji živiš ondje daleko moj si ljubav nije od tijela ona je tek duboko u srcima gdje smo jedno."

Sanskrtska ljubavna poezija "Cijeni iznad svega onu ljubav koju primaš.

Ona će ostati uz tebe još dugo nakon što sve tvoje zlato i dobro zdravlje nestanu" Og Mandino "Sumnjaj da zvijezde su vatre žar, sumnjaj da sunce nebo ophodi, sumnjaj da istina laže je, al ne i u to da volim te ja."

William Shakespeare "Hamlet"

"Samo je jedna sreća u životu, voljeti i biti voljen."

George Sand "Mogao bih umrijeti za tebe.

Ljubav, to je moje vjerovanje, a ti si njegovo jedino načelo. Osvojila si me i ugrabila s moći kojoj se ne mogu oduprijeti... Bez tebe ne mogu udahnuti."

John Keats "Pravo je vrijeme za ljubav kad vjerujemo da samo mi možemo voljeti, da nitko nikad prije nas nije tako volio i da ovako više nitko poslije nas voljeti neće."

Johann Wolfgang Von Goethe "Ljubav znači posvetiti se nekome bez ikakvih jamstava, dati sebe potpuno, u nadi da će naša ljubav u drugoj osobi potaknuti ljubav. Ljubav je čin vjere, i tko god nema vjere taj nema ni ljubavi."

Erich Fromm

Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede.

Konfucije Neki muškarci više vole izgled nego pamet,jer takvi bolje vide nego što misle! shadow Tko hoće zavidnika staviti na muke, treba samo biti zadovoljan. njemačka poslovica ♥ Što vidimo u ogledalu?

Vidimo li doista sebe? ..ili je možda krajnje vrijeme da se počmemo promatrati drugačije?

Da posvetimo tom promatranju onoliko vremena koliko posvećujemo našoj vanjštini.

Možda bi konačno našli najučinkovitiji, najprirodniji, najbolji, recept za ljepotu bez tv reklame.. ♥

Kad ti se dlanovi znoje, srce ubrzano kuca, a glas ti zastaje u grlu!-To nije Ljubav... To je Dopadanje Ne mozes skinuti pogled il ruke s njega!-To nije Ljubav... To je Pozuda Zelis ga jer znas da je on tamo!-To nije Ljubav... To je Usamljenost.

Privlace te drugi ali ipak ostajes sa njim!-To nije Ljubav to je Lojalnost.

Ostajes sa njim jer znas da te voli ne zelis da ga povredis!-To nije Ljubav... To je Sazaljenje.

Sa njim si, jer te ljubi i drzi za ruku!-To nije Ljubav... To je Nesigurnost.

Da li si sa njim, jer jedan pogled na njega i srce tvoje preskace!-To nije Ljubav... To je Strast.

Da li mu oprastas greske jer se brines za njega!-To nije Ljubav...

To je Prijateljstvo.

Da li mu govoris svakog dana da je jedini na kojeg mislis!-To nije Ljubav... To je Laz. Da li bi se odrekla svojih najdrazi stvari samo za njega!-To nije Ljubav... To je Velikodusnost.

Da li on oseca tvoje srce i dira te duboko u dusu, tako da te boli jako?-DA ღTO JE LJUBAVღ

Da li si sa njim zbog te slepe, neshvatljive mesavine bola, srece i uzivanja koja te privlaci njemu i cvrsto te drzi?-DAღ TO JE LJUBAVღ Da li bi mu dala svoje SRCE svoj ZIVOT Svoju SMRT ?-DA ღTO JE LJUBAVღ Zamislite da su misli kao kapi vode. Ako stalno ponavljate iste misli, stvarate ogromnu količinu vode. U početku je barica, pa bara, pa jezero i na kraju - okean. Ako su vam misli negativne, možete se udaviti u moru sopstvene negativnosti. Ako su vam misli pozitivne, možete plivati u okeanu Života...nep.aut. ♥ Vesna Ima nešto što me čini jakom kada sve se ruši Bog je mogao da stvori bilo koju stvarnost ali stvorio je ovu..Ponekad u životu nam je tako malo trebalo za sreću....nismo bili ni svjesni da je možda cijeli život bila nadohvat ruke,a nismo je ni krajičkom oka pogledali,ne zato što nismo htjeli već zato što smo čekali da ona pronađe nas.A ja i dalje ne započinjem ništa ako ne dotaknem samo dno...

LEGENDA:ČUDESA MARIJINA Priča koja se ovdje donosi pripada kategoriji legendi koje su poznate kao čudesa Bogorodice – glavni im je motiv kako je ona nekim čudom spasila čovjeka (grješnika). Autori su im anonimni, ali su kompilatori takvih zbirki legenda poznati od 13.st. u zapadnoj Europi. Motivi Bogorodičinih čudesa obrađuju se u različitim književnim oblicima – najpoznatiji je motiv o prodaji duše đavlu u svrhu dobivanja zemaljskih dobara (taj motiv najviše dolazi do izražaja dolazi u Goetheovom Faustu) – čudesa su najviše iskorištavali propovjednici, ali su prodirala i u narodne priče. U hrvatskoj književnosti imamo zbirku takvih legendi od kraja 14.st., a najpoznatija je zbirka štampana glagoljicom u Senju zvana Mirakuli slavne djeve Marije. Motiv čuda koji se ovdje donosi jedan je od varijanti motiva prodaje duše đavlu...

Legenda: Čovjek prodao đavlu svoju ženu Bijaše jedan čovjek vrlo bogat koji je ljudima dobro činio. I toj dobroti je pristajala njegova žena. Kada je prišao blagdan svete Marije, tada su joj činili mnoga dobra na čast. I tako su prošle mnoge godine. Žena mu je imala takav zakon da je svaki dan išla u crkvu i pred Marijom klečala na koljenima i plačem i molitvom molila Zdravo Marijo. I kada je jednom došao blagdan Velike Gospe, on nije imao čime dobra činiti kako je navikao te ga je bilo sram. I pođe on i sakri se u jednoj gori, i dok je ondje stajao priđe mu đavo i pričini se u svetog oca. I pita ga zašto je prišao u

pustinju.

On mu reče kako je bio bogat i kako su na svaki ovaj blagdan činili milostinju koliko su mogli, a sada nemaju čime i sram ga je. A đavo mu reče da mu preda svoju ženu i on će mu dati duplo većega bogatstva nego ga je imao. A čovjek mu se u želji, ne znajući da je to đavao, zakune na vjeru. I pođe kući i živješe sa ženom, i priđe mu veliko bogatstvo od đavla. I priđe mu đavao i reče da mu je dao obećanje, a da on ispuni svoje.

I jednog dana reče čovjek ženi da pođe do mjesta na kojemu mu je blago koje sada ima bilo nekoć obećano. No žena ode prvo u crkvu i zamoli Blaženu Djevicu i preporuči joj svoju dušu i tijelo – tek onda pođe s mužem. U pustinji su našli jednu kršćansku crkvu - ona uđe unutra, a on ostane vani. Molila je Mariju i u tom trenu ukaza joj se ona kipom i preobliči se u nju samu te priđe mužu.

On stade zvati đavla i on se pojavi. No đavao reče da to nije žena njegova, već protivnica, koja ga je protjerala s nebesa u tamu, te pobježe vapeći. A Marija reče čovjeku da su zbog molitava njegove žene spašeni oboje te ga uvede u crkvu do njegove žene koja je spavala. A Djeva iščezne i pođe svojim putem. Par je išao sretan kući pričajući međusobno što se zbilo. I otada su živjeli čisto do kraja života.

Traže se ljudi...

- koji rade a ne prigovaraju - koji stvaraju a ne pričaju prazne priče - koji kažu "može se" a ne "to je nemoguće", - koji oduševljavaju i ulivaju polet a ne guše svaki zametak oduševljenja svojom hladnoćom.

- koji proučavaju poteškoće i pronalaze izlaz, a ne zlobni kritizeri koji vide samo prepreke, - koji prijateljski pomažu graditi maleno dobro, a ne oni koji postavljaju nedostižne ciljeve, - koji raspršuju tamu paleći bar jedno svetlo dobra, a ne oni koji troše život proklinjući tamu.'' ♥ lara ♥

Vaše vreme je ograničeno. Stoga, nemojte ga protraćiti tako što ćete živeti tuđi život. Nemojte upasti u zamku i živeti sa mišljenjem drugih ljudi. Ne dozvolite da buka stavova i mišljenja drugih potisne vaš unutarnji glas. I najvažnije, imajte hrabrosti da sledite svoje srce i svoju intuiciju. Oni već nekako znaju šta želite postati. Sve ostalo je sporedno". Steve Jobs Život može biti težak, uisinu težak. Život nas može uistinu duboko slomiti u duši.

U takvim treutcima mučne bespomocnosti ljudski je i normalno da čovjek traži utjehu. Teško je živjeti bez utjehe, no ona prava utjeha je samo jedna.

To je ona utjeha koja je kako blagi melem na duboku ranu. Ona utjeha koja je kao neočekivana oaza u pustinji. Takva mi utjeha koja mi daje da usprkos svega dalje vjerujem u život, to je ona blaga ruka koja me vodi, to je ona snaga duha koja zrači iz svakog srca koje je spreman biti sasvim blizu mene. Koji razumije moje suze i sluša moja izmučeno srce, jedina prava utjeha jest duh Božiji. On dolazi samo kroz otvorena vrata našega srca.

Nemojmo se bojati primiti takvu utjehu. Duha istine, branitelja koji od Oca izlazi i koji svjedoci za nas. On je jedina snaga nasega srca i stavlja pred nas sve darove mira, radosti i ljubavi bez kojih je uistinu nemoguće živjeti.

Neka nam dragi Bog dadne obilje takve utjehe, neka nas snagom svoga duha ispuni, ojaca i vodi. Jedino on branitelj duh istine može pokazati svijetu što je grijeh, što pravednost a što osuda. Zagađenost duha mnogo je smrtonosnija za našu sreću od zagadjenosti vode i zraka. Nije svejedno čime mi je duša ispunjena, nije svejedeno za čime mi srce žudi, čovjekov duh je najveća snaga na zemlji, usmjerena nevjerovatno stvarateljski i nepojmljivo rušilacki. I u našim životima sve ce biti odrađeno onim duhom kojim smo prožeti. Ako sa nama gosapodari duh kritike bez ikakvih ograda, suh nesnošljivosti i nezadovoljstva, duh zavisti, nemilosrdnosti, samo sažaljevanja onda će nasi dani sve mračniji i mrtviji, a ljudima oko nas učinit ćemo život užasnim i nesnošljivim. Istrgnimo se iz svih naših slaboća i povjerujmo u neizmjernu ljubav Božiju i oprostenje. Ovaj današnji dan je neponovljiv i zato je svet, želim ti danas svu svježinu duha Svetoga, duha dobrote i ljubavi, optimizma i nade, duha Božijega koji će nam ukloniti kamena srca i dati nam srce od mesa. Dati da nam u krilo padne najljepši plod istinska duboka životna radost. Bog naš i snaga naša. Biti čovjek istine i prihvatiti istinu jedan je od najvećih izazova u mome životu, nema istinskoga prihvaćanja sebe bez upoznavanja sa samim sobom i prihvaćanja istine svoga vlastitoga života. Nemojmo bježati od istine ma koliko god ona bolna bila. Mnoge ljude poznajemo više ili manje površno, ali jednog čovjeka moramo upoznati temeljito. Postoji čovjek s kojim moramo svaki dan zivjeti i kojega se ne možemo tako lako osloboditi. Taj čovjek sjedi u našoj vlastitoj koži. Ti si taj čovjek. Da naučimo živjeti moramo naučiti sebe prihvacati s istinom našega života. Da budem sretan moram se osloboditi mnogih stvari, između ostalog moram se osloboditi mog vječitog bježanja od istine svoga života. Ali kako? Obični svagdanji život naš je najbolji učitelj.

Oslobodimo se tog vječitog pritiska da nešto moramo činiti ili se pred drugima opravdavati. Napravimo pauzu, nađimo vremena, svjesno ponekad ne raditi ništa smiriti se i predate tišini. Tišina bistri nas pogled u istinu našeg života, iz tišine izranjaju jasni obzori koje nam je živjeti jer ona

razgolićava svaku laž. Uklonimo iz svog života to smrtonosno nemam vremena, prestanimo s tim ubitačnim tempom, nađimo vremena da budemo ljudi vremena sa susret sa samim sobom i prihvaćanje istine vlastitog života. (vlč. Zlatko Sudac) Zamislite da su misli kao kapi vode. Ako stalno ponavljate iste misli, stvarate ogromnu količinu vode. U početku je barica, pa bara, pa jezero i na kraju - okean. Ako su vam misli negativne, možete se udaviti u moru sopstvene negativnosti. Ako su vam misli pozitivne, možete plivati u okeanu Života..

Prosla je kroz moje pjesme strasno i u svakoj ostavila trag, shvatio sam, al je bilo kasno da joj nisam drag.

Godine su ostale za nama njezna polja mladosti i sna.

Ostao sam sam, ostao sam sam jer nikad vise vratiti se nece, nikad vise Nije htjela, nije htjela moje pjesme, moju ljubav, moja djela.

Nije htjela ruke moje za moju ljubav nije dala srce svoje.

Nije htjela.

Svaka njena rijec jos uvijek boli iako vec dugo nije tu, srce jos ne prestaje da voli da voli nju.

Nije lako naci prave rijeci ove noci kad se dijeli sve.

Ostao sam sam, ostao sam sam jer nikad vise vratiti se nece, nikad vise Nije htjela, nije htjela moje pjesme, moju ljubav, moja djela.

Nije htjela ruke moje za moju ljubav nije dala srce svoje.

Nije htjela...

Kategorija: Glazba Oznake: Kemal Monteno Nije htjela Ex

PARADOKS NAŠEG VREMENA Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više - uživamo manje; Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, olako se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo umorni, čitamo nedovoljno, gledamo TV suviše.

Molimo se rijetko.

Uvećali smo naše posjede, ali smo umanjili naše vrijednosti.

Previše pričamo, premalo volimo, prečesto mrzimo.

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo.

Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

Putovali smo na mjesec, a problem nam je otići preko ulice i upoznati novog susjeda. Zagospodarili smo vanjskim prostorom, ali ne i unutrašnjim. Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari.

Očistili smo vazduh, a zagadili dušu.

Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude.

Pišemo više, ali učimo manje.

Planiramo više, ali postižemo manje.

Naučili smo žuriti, ali ne i čekati.

Imamo višu zaradu, ali i niži moral.

Imamo sve više hrane, a sve smo više nezahvalni.

Gradimo jače kompjutere sa većom memorijom, ali mi razgovaramo sve manje i manje.

Težimo više kvantitetu, a zaboravljamo na kvalitet.

Ovo su vremena brze prehrane i spore probave; velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa.

Ovo je vrijeme mira u svijetu, a rata u kući.

Vrijeme mnogo dokolice, a malo uživanja.

Vrijeme raznovrsne hrane i loše ishrane.

Sve je manje finansijskih problema u braku, a sve više razvoda;

sve je više luksuznijih kuća, ali i podijeljenih domova; ovo su dani brzih putovanja, oskudne odjeće i niskog morala; sve debljih ljudi, i tableta koje mogu sve – da te oraspolože, otupe ili ubiju.

ZAPAMTITE! Provedite što više vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti vječno pored vas. Recite poneku ljubaznu riječ onome ko vas odozdo gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta vas ništa. Sjetite se reći “Volim te” vašem partneru i vašim voljenima, no najviše od svega iskreno mislite tako.

Poljubac i zagrljaj će izliječiti svaku povredu ako dolaze duboko iz srca.

Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana te osobe neće biti tu.

Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate, i nađite vremena da podijelite vaše dragocjene misli sa drugima.

Smijte se često, dugo i iskreno. Smijte se dok ne izgubite dah. Suze se događaju. Izdržite, odbolujte, preživite. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah. *** Ovaj tekst je napisao američki stand-up komičar Džordž Karlin nakon smrti svoje supruge. ( mudre misli) Nađi vremena za rad, rad je cijena uspjeha.

Nađi vremena za razmišljanje, razmišljanje je ključ moći.

Nađi vremena za igru, igra je tajna vječne mladosti.

Nađi vremena za šutnju, šutnja je osnova mudrosti.

Nađi vremena za ljubaznost, ljubaznost otvara put ka sreći.

Nađi vremena za smijeh, smijeh je muzika duše.

Nađi vremena da voliš i budeš voljen, ljubav je privilegija bogova.

Nađi vremena da se osvrneš oko sebe, u samoživosti je dan kratak.

Irska narodna molitva Zato što vjerujemo da ste svi vi koji čitate ove stranice sposobni da mijenjate svijet, donosimo vam deset Gandijevih temelja za mijenjenje svijeta: Promijeni sebe Ti imaš kontrolu Oprosti i zaboravi na to Bez djelovanje nigdje nećeš dospjeti Postaraj se o ovom trenutku SVI SU LJUDI IZDRŽI Gledaj dobre strane u ljudima i pomozi im Budi AUTENTIČAN, budi ono ŠTO ZAISTA JESI Nikad nemoj prest ( mudre misli )

Postoji krivina zvana neuspjeh, petlja zvana konfuzija, ograničenja brzine zvana prijatelji, znakovi upozorenja zvani porodica i jednoličnost zvana posao.

Međutim, ako imate obilje nečeg zvanog odlučnost, mašinu zvanu istrajnost, osiguranje zvano vjera i vozača zvanog Bog, stići ćete do mjesta zvanog uspjeh! ***** Nikad ne razmišljam o budućnosti. Uvijek dolazi suviše brzo.

Ajnštajn ŽENA Srce mi je milosti izvor; Moje riječi se uz rane previjaju Kao listovi ljekovitog bilja, Koraci mi umiju da vode I one što lutaju bez cilja.

Mene privlače oči nesretnika I čela samoubojica Nesanicom ispijena.

Sa moga čita se lica Da sam deset puta sestra Pa jednom žena.

Ne bih mogla voljeti bez tuge.

Rodjena sam da na krilu njišem

Bolove čije dok ih ne ublažim, Rodjena nad čijim snovima Nemirnim da uplašeno dišem.

Ne bih mogla voljeti bez tuge Ni radosnoga priviti na njedra.

Ne bih mogla pružiti ruku Onome kom laka su jutra, A uzglavlja vedra.

Rodjena sam da živim za drugog.

Preliva se samilost srcu preko rubova.

Na dlanima mi piše da znaju da vidaju, U očima da umiju da griju, Na usnama da gorčinu skidaju.

Desanka Maksimović AKO TE DRUGI VOLI Ako te drugi voli više od mene, ako i bez riječi osjeća i vidi tvoje misli i želje skrivene onda me ostavi, onda idi.

Ako ste sretni i kad šutite dugo i na tvojoj je strani u svakome trenu, ako si ti važna a manje sve drugo onda bez riječi idi, onda idi njemu.

Ako bdije uz tebe i kad bolest svlada i u pola noći donese ti lijek, ako ti je uvijek podrška i nada onda idi pa makar za uvijek.

Ako voli tvoje vrline i mane i baš takvu kakva jesi, ako te čeka brojeći dane a ti me ostavi, nek se i to desi.

Al` ako je bogastvo zaslijepilo tebe, ili avantura i tjelesna žud, pa kad shvatiš da si prevarila sebe, dođi, za tobom sam dovoljno lud.

Vrati se, ne gasi ljubavnu baklju - znaš da u meni za te treperi i nemoj tada da ti suze kaplju, moje će ti srce otvoriti dveri... nepoznati autor

Pronađi nekoga ko se ne plaši da ti kaže da mu nedostaješ.

Nekoga ko zna da ti nisi savršena, ali se prema tebi ophodi kao da jesi.

Nekoga čiji je najveći strah da tebe izgubi.

Nekoga ko svoje srce daje bez uslovljavanja.

Nekoga ko ti kaže “Volim te!” i to misli.

Na kraju, ali nikako najmanje važno, nađi nekoga kome neće smetati da se probudi kraj tebe jednog jutra, da te vidi sa borama i sijedom kosom, ali će te bez obzira na to voljeti.....

Postoji samo jedna nada protiv samoće; to je ljubav – ona prodire kroz sve zidove i dopire do najsamotnijeg srca, samo ako se ono otvori.

Reinhold Schneider Previše vremena provodimo u traženju prave osobe koju bi volJeli ili u nalaženju mana onima koje već volimo, kada bi ustvari trebali usavršavati ljubav koju dajemo

Prošla su vremena kada je jedini način da se zbližite s djedom i bakom bilo pijenje čaja i grickanje domaćih kolača uz neugodnu tišinu.

Zahvaljujući napretku tehnologije, ali i boljoj zdravstvenoj skrbi, s roditeljima vaših roditelja sada se možete dobro zabavljati.

•

Djedovi i bake nikad nisu živjeli ovako dugo, nikad nisu bilu u boljoj formi i nikad nisu bili ovako cool.

Svaki osjećaj stida je daleko iza njih, ne boje se da će ispasti blesavi i hrabro se hvataju u koštac s novim tehnologijama, trendovima i glazbom.

YouTube vrvi snimka otkačenih staraca koji nisu dozvolili da godine i eventualna bolest slome njihov duh. Veseli, znatiželjni i rasplesani, ne samo da uveseljavaju svoje unuke nego i ostatak svijeta.

Nikad ne treba podcjenjivati stare ljude, njihovu energiju i pribranost.

Ova 90-godišnja baka bez problema se pred kamerom 'razbacala'

¸