Amanda Dujma
PUT BEZ POVRATKA OVU KNJIGU POSVEĆUJEM SVOJOJ NE PREŽALJENOJ MAJCI
Kroz nju me vode sjećanja u moje djetinjstvo i odrastanje, koje nije bajkovito ,ali ipak je bilo i ostalo dio mene Sanjar sam po prirodi i to moje optimistično gledanje na jučer danas sutra mi donosi ponekad i lijepe snove, NOTE PROŠLOSTI Prebirem po notama prošlosti ...tiho klizi glazba u nutrini ..ponekad tiho zajeca, ponekad se razigra, kao nestašno dijete na igralištu punom dje čjih sadržaja..Ponekad, pak bubnjevi toliko glasno zve če , da se i sam ritam srca poremeti i počinje probadati kožu..ponekad opet neka nježnost ,kao zagrljaj dvoje zaljubljenih prostruji kao treptaj i rastjera maglu koja se nastanila u očima...Oči iznenada poprime sjaj, ruke zadrhte,otme se uzdah kao da dolazi iz centra dubina kugle zemaljske, a ne tek iz jednog tako krhkog, tako izmučenog tijela.. a onda nakon toga uzdaha svi instrumenti života, počinju svirati svoje note...glazba postaje sve žeš ća, sve ja ča, para uši, tijelo se nadima.. razum razmišlja..pa kako su ti svi silni instrumenti mogli zabilježiti sve uspomene jednog života, kako su uspjela ta glazbala točno zabilježiti sve padove, sve uspone, sve suze, sve radosti, sva