EPIDEMIOLOGIJA

Razgovo R s p R edsjednicom

povjeRenstva za medicinsku etiku i deontologiju HRvatskog liječničkog zboRa

doc. Morana Brkljačić

Razgovarala ALICE JURAK

Liječnička etika propisana je Kodeksom medicinske etike i deontologije čije se poštivanje „čuva“, osim u Hrvatskoj liječničkoj komori, i u Hrvatskom liječničkom zboru. Na čelu tamošenjeg povjerenstva je doc. dr. sc. Morana Brkljačić, dr. med.

Liječnička etika postaje zanimljiva medijima, a liječnicima katkad otkriva dvojbe u odlučivanju.

Kojim se etičkim problemima posvetilo Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju

Hrvatskog liječničkog zbora tijekom Vašeg mandata?

Za početak bih definirala pojam medicinske etike. To je grana etike koja se bavi moralnim pitanjima u medicinskoj praksi i kao profesijska etika područje primjene općih etičkih načela u njoj. Deontologija je širi pojam od medicinske etike zato što se bavi proučavanjem i određivanjem prava i dužnosti liječnika, medicinskih sestara, primalja i medicinskih tehničara. Deontologija obuhvaća i pozitivne pravne propise kojima se regulira djelovanje zdravstvenih djelatnika. Time je ona dijelom podudarna s medicinskim pravom, odnosno s jurisprudencijom, i kao profesijska etika područje je primjene općih etičkih načela na specifično gradivo medicinske prakse. Dva bitna kvalifikativa čine je isključivim područjem djelovanja medicinara i drugih zdravstvenih djelatnika, a to su praksa u rješavanju profesijskih etičkih dvojbi i odgovornost za vlastitu moralnu praksu. Upravo ovo dvoje neki su od ključnih elemenata, rekla bih zvijezda vodilja u rješavanju predmeta koji pristižu na adresu Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju HLZ-a. Povjerenstvo je tijelo koje donošenjem svojih odluka u rješavanju pristigle predmetne problematike osigurava djelovanje i obavljanje liječničke djelatnosti na načelima medicinske etike i deontologije. Tijekom brojnih godina rada i djelovanja, kako članice Povjerenstva pa tako i danas u vrijeme moga predsjedničkog mandata, najčešće su pritužbe liječnika na rad i djelovanje kolega zbog nekolegijalnih odnosa, nemoralnih situacija, upitnosti znanstvene čestitosti u provedenim istraživanjima ili objavljenim znanstveno-istraživačkim radovima u visoko indeksiranim časopisima. Također pristižu i pritužbe građana na rad liječnika, ili iskazi nezadovoljstva s radom i djelovanjem pojedinog liječnika, ili pak zdravstvenog tima neke zdravstvene ustanove. Svjedoci smo neupitnoga znanstveno-stručnog i tehnološkog napretka medicine, što svakako donosi brojne benefite, no, nažalost, uzročno-posljedično mijenja ljude, kolege kao i društvo u cjelini. Zato se ponekad i mi sami, članovi Povjerenstva, nelagodno osjećamo čitajući pritužbe kolege na kolegu. Kao da smo zaboravili Hipokratovu afirmativnu normu njegove Prisege: „Moje kolege bit će mi braća“.

Povjerenstvo se u svom radu vodi Kodeksom medicinske etike i deontologije HLZ-a i stoga kod predmeta i pritužaba koje zaprimi prvenstveno utvrđuje postoje li osnove i indikacije za povredu Kodeksa. Ako postoje, upućuje se zamolba za očitovanjem „prozvanom“ kolegi/ici te se, završno, donosi konačna odluka. U svom radu Povjerenstvo također vrlo aktivno raspravlja i daje mišljenje ili tumačenje o pojedinim pitanjima iz medicinske etike i deontologije, prati i nadzire provođenje pravila medicinske etike i deontologije te poduzima odgovarajuće mjere u slučaju njihovog kršenja. Svoj rad koordinira s ostalim tijelima HLZ-a.

Jeste li uspjeli riješiti koju od gorućih tema?

Postoji goruća tema koju nismo riješili, ali smo kao Povjerenstvo dali velik doprinos njezinom prihvaćanju kao moralnom korektivu. Kao što znate, institut priziva savjesti oduvijek je, a posebice posljednje dvije godine zaintrigirao, rekla bih, svjetsku kako medicinu tako i javnost. Pro memoria, koncept priziva savjesti utemeljen je na postavci da osoba ne mora poštivati građanski zakon ili neke njegove odrednice koje naređuju postupanje protivno vlastitoj savjesti. Priziv savjesti je temeljno ljudsko pravo, koje je kao takvo prepoznato u različitim međunarodnim poveljama i u većini nacionalnih zakonodavstava. S pravnog stajališta priziv savjesti je način nepoštivanja zakona i način zaštite individualne slobode. To je i građansko pravo, ali i pravo liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika da odbiju sudjelovati u znanstvenim istraživanjima, dijagnostičkim i terapijskim postupcima i zahvatima ako su ti postupci i njihove svrhe, te kolateralni učinci, u suprotnosti s njihovom savjesti. Izvorište instituta priziva savjesti su Hipo-