COVID-19

Radiološko usavršavanje u bostonskom centru Beth Israel

Sve prohodi, sve nestaje, svaka radost, svaka muka, život svakom svoje daje, svi bi možda drugo bili, ma u jednom svak se slaže - od Hajduka nima draže (ulomak iz navijačke pjesme “Hajdučka”)

S dr. VINKOM BUBIĆEM razgovarala je ALICE JURAK

Kako ste doznali za bostonski centar Beth Israel?

Osobnom selekcijom niza centara koje sam kontaktirao pisanim putem u duljem vremenskom razdoblju. Svemogući dr. Google! Kako većina američkih bolnica ima svoj ured koji se bavi usavršavanjima, krenuo sam dalje sam u “istraživanje” tko traži specijalizante u vrijeme kada se stanje s COVID-om malo smirilo. Važna mi je bila i prihvatljiva cijena edukacije.

Kako je tekao sam proces prijave? Preko e-maila i zapravo jako brzo kada sam odabrao ciljani program u sklopu Sveučilišta Harvard. Tražio sam dostupnost rujna za navedenu edukaciju. Ja sam uz to imao i spremnu video kompoziciju od 10 minuta, učinjenu u mom “malom studiju”, gdje

Voditelj MR programa i predstojnik zavoda doc. Leo Tsai

sam im se obratio na engleskom s videom i slikama s mojim dvama aranžiranim instrumentalima napisanima/snimljenima baš za tu prigodu. Drugim riječima, inovativno sam uperio “rakete” u inovativni grad i instituciju. Tu sam predstavio sebe, familiju, rodni kraj i domovinu na multimedijski i kreativan način. Doc. Leo Tsai i tajništvo BIDMC-a poslalo mi je usred godišnjega ugovor i zatražilo da se brzo odlučim i potpišem inicijalnu dokumentaciju. Bila je prava avantura naći izvan većega grada nekoga tko ima skener i to sve poslati s Murtera gdje smo bili ovo ljeto. Firma Symplr bila je zadužena za provjeru moje dokumentacije. Njihovo “zeleno svjetlo” je ključno, a tu se provjeravaju cjepiva, osobna iskaznica, pa čak i vozačka dozvola te se završava online tečaj osnovnog pravila ponašanja u američkoj bolnici. Ponuđen mi je program u trajanju 1 do 6 mjeseci uz cijenu 1 500 $ po mjesecu kao naknada Sveučilištu Harvard. S obzirom na privatne obiteljske okolnosti, birao sam kraću varijantu od mjesec dana. Na Zavodu radiologije gdje radim dobar dio specijalizacije je fokusiran na imaging abdomena, pa sam došao s dobrim predznanjem.

Je li sve teklo glatko?

Pa, pozivni kod od strane administratora bio je pogrešno dodijeljen i to na način da me software prepoznavao kao servisera radiološke opreme američkog odjela, što sam tek shvatio pred sam kraj rješavanja gomile tutorijala i dodatnih vjerodajnica koje su tražili od KB-a Merkur. Tad sam ja zatražio provjeru samog postupka od strane tajništva bolnice, sve dok se nije otkrila greška, za koju su mi se ispričavali i vratili mi novac u iznosu od 300 $, jer ipak neću tamo za servisera radiološke opreme (smijeh).

Jesu sve informacije u SAD-u za usavršavanje na jednom mjestu? Nažalost - ne! Postoji agencija koju možete platiti i koja preporučuje ustanove preko mobilne aplikacije, no nema uvid u sve ustanove. Točnije, one koje imaju svoje urede ipak sami tražite preko dr. Googlea. Da sam odmah znao za harvardski informacijski ured sa Josephom

S akademkinjom dr. Emom Pinjić i splitskom arhitekticom s bostonskom adresom gđom Irenom Matulić

Chenom, imao bih upola manje “istraživanja”, najviše u vezi ESTE, jer nitko mi nije znao objasniti treba li mi VISA ili ESTA, s kojom mogu proći na odjelu radiologije u Bostonu. On mi je rekao da što se tiče njega može ESTA, ali da imam spremnu povratnu kartu na samom ulazu u grad jer da, nevezano imao ti obje “ulaznice”, ipak imigracijska policija može i ima pravo vratiti vas u Hrvatsku još u zračnoj luci. Bio sam spreman na taj rizik. Neka Sveučilišta su jasno to na web-u istaknula, dok su domaćini istaknuli to na pozivnom pismu.

Jeste li imali potporu poslodavca za navedeno usavršavanje?

Da, uvelike! Prvenstvo bih zahvalio glavnom mentoru prof. dr. sc. Vinku Vidjaku, bez čije susretljivosti i podrške ne bi bilo moguće ostvariti ovaj projekt. Upravo s njim sam inicijalno razgovarao kako prije same pandemije, tako i sada, te mu predao finalnu dokumentaciju, gdje je nizom savjeta ohrabrio moju ideju te mi dao otvorenu podršku i uvjete za olakšanje realizacije ove edukacije. Tu je i neizostavna potpora komentorice, izv. prof. Jelene Popić, čije riječi su često bile i jesu nadahnjujuće i niti vodilje kada stvari i nisu baš tako idealne i kada je možda lakše odustati od započetoga. Direktnu i istovremenu potporu imao sam i od uprave - ravnatelja KB-a Merkur, izv. prof. Marija Starešinića, zamjenika dr. Antuna Bačića i izv. prof. dr. sc. Tajane Filipec Kanižaj, koji su prepoznali ovo kao bitan program za dugoročnu viziju Bolnice. Pravna služba Bolnice te doc. dr. sc. Jadranka Pavičić Šarić i dipl. iur. Ana Tafra-Ivić iz HLK-a bili su mi na raspolaganju za specifične upite. Ravnateljstvo KB-a “Merkur” također je dalo potporu i preporuku za stipendijski program koji sam predložio HLK-u prema propozicijama natječaja koje HLK izdaje na webu. Tu su i moji kolege s kojima radim i kojima je bilo drago što sam odlučio ići i koji su pomogli savjetima sa svojih usavršavanja. Ovim putem svima zaista zahvaljujem.

A kod kuće?

Tu je cijeli sjever Torcide uz mene! Ne možete izgubiti, a i kad gubite - pobjednik ste. Dalmacija je, kako reče jedna pjesma, “maslinova grana”. Povezana, kompaktna i veoma čvrsta, otporna. Moram napomenuti da je najustrajnija moja supruga Kristina i uža familija. Za sve dobre ideje treba ima ustrajnosti i realizirati ih do kraja. Ovdje bih naveo stare prijatelje i kolege iz Dalmacije i šire - Koraljku, Dijanu, Tonća, Nina, Ivanu, Krešu, Tomislava, Višnju, Andreja, Andreju i Igora koji su snažno i bezrezervno podupirali edukaciju s različitih aspekata. Za doći u kontakt sa iskusnim američkim radiologom dr. Vjekom Mikelićem, odakle su kretale temeljne korespondencije u saveznoj državi Michiganu, trebalo je aktivirati najstarije članove i prijatelje obitelji. Od dalmatinske ekipe najoštriji je bio prof. Matko Marušić, koji bi gotovo odmah odgovorio na e-mail pišući gdje dobro razmišljam, a gdje mogu biti bolji. On je govorio na nastavi fiziologije na drugoj godini medicine u Zagrebu da bismo zaista svi mi u dvorani morali otići na kraju u SAD, skupiti znanje i vratiti se u domovinu, kako bi ta prosperirala i kako bismo je više voljeli.

U čemu se razlikuje radni dan specijalizanta radiologije od vašega na zavodu?

Radni dan kreće od 8 h, s tim da većina specijalizanata dođe ranije; ostaje se do 17:30 h, a kada su opsežniji sastanci za tumore ("tumor board") i do 18:30 h. Pauza za ručak se podrazumijeva, a nerijetko kolege jedu gdje pišu nalaze, da bi sve stigli. Kolege specijalizanti dežuraju, ali njihova dežurstva nisu dodatno

S fellowima body MR-a