RIJEČ GLAVNE UREDNICE

Moral injury

Prošloga je mjeseca u Zagrebu održan skup o komunikaciji u medicini. Svakodnevno svjedočim tom društvenom fenomenu i voljela bih biti optimistična. Željela bih vjerovati da će se obrazac verbalne interakcije značajno promijeniti i da će takva promjena biti posljedica učenja, čemu doprinose i ovakvi skupovi. Jer nam spontanost nerijetko nije obilježena prirodnim talentom izbora riječi i neverbalnih znakova. Osim loših navika, nedostatka vremena i drugih uvjeta, te stila sugovornika, u svakodnevnim susretima, pa i s kolegama, katkad osjetimo onu nelagodu zbog neprimjerene atmosfere koja se stvara od neugođenih zvukova, od tonova riječi i izražavanja negativnih osjećaja. I u tim je odnosima estetika našega življenja. Kako zadržati liječnike u Hrvatskoj? Na pravom smo putu. Samo čvrsto! Na čelna mjesta, u povjerenstva, u famozne radne skupine, savjete i slično, važno je staviti prave ljude, ljude s iskustvom, one kojima nitko ništa ne može, kojima tamo neki papiri, inspekcijska i slična pismena ne znače ništa, koji se drže zajedno jer su tako jači, a znate ono “kad se ruke slože sve se može”. I baš nikakve veze nema ako su ta pismena eksplicitnog sadržaja i sugeriraju penalizaciju. Nagradimo ih, za primjer generacijama koje dolaze. I tako, bitno je mladima predstaviti takve uzore, to će ih svakako osvojiti, gotovo opiti čuđenjem i divljenjem. A prosvjedi? Koješta, uz ovakvu politiku pretvorit će se u hodočašća. Da dijelimo slične cehovske probleme sa zemljama srednje i istočne Europe uvjerili smo se na sastanku njemačkog akronima ZEVA (Zentraleuropäische Vereinigung der Ärztekammern), na kojemu su predstavnici liječničkih komora izvijestili o stanju u svojim zemljama u vezi s tri teme: disciplinski postupci protiv liječnika, priziv savjesti i organiziranje bolničkog sustava. Mnoge sličnosti i pokoja razlika, između hrvatskog iskustva i drugih zemalja različitih povijesnih puteva. Izvrsna razmjena informacija kao potvrda ustrajnosti ili imperativ korekcijama. U Austriji naprimjer, ne jedan zakon zabranjuje javnost disciplinskih postupaka protiv liječnika. U Slovenskoj liječničkoj komori imaju evidenciju priziva savjesti, no ona nipošto nije javna. Sustavi akreditacije bolnica postoje u većini država u okruženju, za razliku od naše zemlje. I tako. Smrću engleske kraljice Elizabete II. završeno je dugačko razdoblje vlasti jedne žene, svakako vrlo snažne i dosljedne svojoj ulozi, a ujedno prilagodljive desetljećima koja su prolazila i potpuno promijenila svijet i civilizacijsku razinu tijekom njezinih 96 godina života. Pa odmah da nastavim u vezi s brojem 96 jer je upravo toliko godina neki dan proslavio kraljičin vršnjak, naš izvršni urednik, prof. Željko Poljak. On je uobičajeno uz mene uredio i ovaj broj. I podijelio s nama reminiscencije o, kako on inzistira reći, Brozu. I dok kraljičina era završava, Europu danas krase i druge jake žene na čelnim položajima. Predsjednica Europske komisije, liječnica, Ursula von der Leyen, u svom je inspirativnom jednosatnom rujanskom izlaganju o stanju u Europskoj uniji (koje je naizmjenično govorila na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku) spomenula brojne političke, LADA ZIBAR glavna urednica Liječničkih novina

ekonomske i socijalne teme, ali i jednu (samo jednu) medicinsku - mentalno zdravlje. Vrlo kratko, doduše, možda vam je i promaklo, ali pretpostavljam da se iza toga krije konkretna agenda i da će se i Hrvatska aktivno u nju uključiti. A mladi liječnici traže svoje i naše, i o tome se u ovom broju piše. U vezi s tim se naša dr. Samija Ropar ponovo obraća ministru zdravstva, čiji se potez očekuje. Mladi liječnici izloženi su moralnoj ozljedi (kao i stari, no…) na dnevnoj stručnoj (ali i političkoj) sceni i to je nužno artikulirati. Mnogi inzulti koji dovode do tih ozljeda („moral injury“) rješivi su ili izbježivi.

Želim vam mirnu i toplu jesen, Lada Zibar