HRVATSKI LIJEČNICI SPORTAŠI

lova Rumunjske, nekoliko puta godišnje ovdje se održava festival starih zanata. Srećom smo pogodili baš taj tjedan, stoga smo se okušali u izradi predmeta od keramike, u lončarstvu, tkanju, izradi tradicionalnog rumunjskog nakita, ukrasa od vune, prirodnom bojenju tkanina… No najviše ću pamtiti ovo mjesto po keramičkim ptičicama zviždaljkama na vodu koje smo za uspomenu ponijeli u Hrvatsku jer smo se baš takvima igrali u djetinjstvu.

> Castelul de Lut Valea Zânelor – mjesto za vile, vilenjake, patuljke i ostale pomagače

Etnografski muzej Astra u Sibiu

gradom očiju. Naime, kuće Sibiua imaju oči! Ako bacite pogled prema krovovima, vidjet ćete da su oni već bacili oči na vas. Šetnja gradom idilična je sve dok ne pogledate gore jer vas od tajanstvenih pogleda hvata jeza. Prorezi u krovovima nalik očima nekada su služili za prozračivanje tavana, no ima i onih koji kažu da su djelo njemačkog okupatora u Drugom svjetskom ratu kako bi zastrašili stanovnike i držali ih pod nadzorom. Nekako mi prva teorija ima više smisla, no kako god bilo – učinak je postignut!

Među brojnim znamenitostima, kao što su gradske zidine i tornjevi, barokna palača Brukenthal, crkva i stara sinagoga, Gornji i Donji grad, mnogi trgovi, najviše mi je zapeo za oko Most laži iz 19. st. Legenda kaže da je lažljivo ime dobio zbog čestih sukoba i međusobnih prijevara trgovaca koji su ovdje radili te vojnika koji su svojim djevojkama obećavali da će se vratiti – a nisu. Kažu da će onaj tko na mostu izgovori laž propasti u vodu. Istina je ipak malo drukčija: ime duguje pogrešnom izgovoru njemačke riječi Liegenbrücke, tj. most koji leži. Leži, laže, kako vam draže!

Za ovako malen grad iznenađuje velik broj muzeja koji se mogu obići, a postoji i nekoliko zooloških vrtova koje smo, naravno, sve posjetili. > ASTRA – etnografski muzej na otvorenom

Osim što je taj muzej poseban po izloženim starim tradicionalnim kućama na otvorenom dopremljenim iz svih dijeNeka su mjesta stvorena zbog bajki, a bajke su stvorene zbog nas… Rumunjska, odnosno Transilvanija, iznenadila nas je u svakom pogledu, toliko je bajkovitih i prekrasnih mjesta za obići i, naravno, nije nam bilo dovoljno dvanaest dana koliko smo uspjeli izdvojiti za ovo čarobno putovanje. Castelul de Lut s pravom nosi naziv Dolina vila. Dovoljno

Rumunjske slastice: kurtoš kolač i papanaşi, Ulica užeta - Brașov

Dvorac Bran

je samo baciti pogled na ovo selo i svakog trenutka možete očekivati da će se odnekud pojaviti patuljci, Snjeguljica, vile, Ivica i Marica… U izgradnji su korišteni isključivo ekološki materijali; sve kućice izgrađene su od gline i pijeska. Ovdje će se i najtvrdokorniji odrasli umovi, pa i bez ružičastih naočala, lako pretvoriti u patuljka ili zubić-vilu, dobiti krila i sretno poletjeti u zemlju mašte poput Petra Pana.

Samo nekoliko metara dalje niknulo je još jedno bajkovito selo, Povestea Calendarului, mjesto u kojem su kućice izrađene po mjesecima, kućice od čokolade, prozori od marmelade, a zavjese od bombona... Odrasli će se zasigurno zabaviti dok ih djeca drže na oku, a ni djeci neće biti dosadno.

Na putu prema Brașovu napravili smo pauzu za ručak u ribogojilištu Pastravaria Albota, gdje možete sami uloviti svoju pastrvu, koju pripremaju na sve moguće načine. Usput smo obavili i refleksoterapiju, malo se nehotice smočili u hladnom potoku, ali kažu da je to dobro za cirkulaciju. Uživali smo u idiličnoj prirodi prekrasne planine Făgăras. Mjesto nudi i razne dodatne sadržaje kao što su jahanje, planinarenje, vožnja biciklima, streličarstvo, a možete i prenoćiti, ali mi imamo svoj zacrtani cilj od kojeg ne odustajemo – Brașov!

> Braşov – grad papanasija Glavni transilvanijski grad, koji nas je oduševio ljepotom, atmosferom i cijenama – jednu noć u samom središtu grada za osam osoba platili smo 56 eura. Grad iznad kojeg se uzdiže zeleno brdo s natpisom holivudskog stila Brașov, najpoznatiji je po blizini dvorca za koji se smatra da je u njemu živio Vlad III. Drakula. Dvorac Bran stoga je jedno od najpoznatijih rumunjskih turističkih odredišta. Grad s predivnim trgom u središtu te brojnim restoranima i kafićima. Ako vas put nanese u ovo predivno mjesto, obavezno pojedite papanaşi – tradicionalni rumunjski desert. Iako se za tu poslasticu gotovo i ne zna izvan granica Rumunjske, vrlo je popularna i nalazi se u ponudi gotovo svakog restorana. Papanaşi su najsličniji krafnama, ali znatno bogatiji okusom i sočniji, što mogu zahvaliti svježem siru. Poslužuju se s vrhnjem i domaćim džemom, a od običnih krafni najviše se razlikuju izgledom: donji dio podsjeća na običnu krafnu s rupom, a gornji dio ustvari je kuglica od tijesta za krafne. Sve se prelije vrhnjem i džemom i poslastica za doslovno prste polizati spremna je za guštanje.

Nakon deserta prošećite Ulicom užeta, jednom od najužih ulica na svijetu (duljine 83 m, širine 1,1 – 1,35 m) koja je nekoć služila kao vatrogasni prolaz, ili možda ipak preporučujem šetnju prije deserta s obzirom na to da je papanaşi iznimno kaloričan – pa ne jamčim da ćete moći proći ovom uskom ulicom ako pojedete cijelu porciju.

> Dvorac Bran

Iako smo se ranom zorom iz Braşova uputili prema dvorcu kako bismo izbjegli gužvu, naišli smo na nekoliko većih skupina ispred nas, stoga smo čekali pola sata u redu za ulazak. Dvorac Bran – simbol Rumunjske, poznat kao Drakulin dvorac - često se naziva domom grofa Drakule iako on tamo nikada nije živio, no mi smo se prepustili pričama i legendama. Pokucali smo na vrata koja su se sama otvorila, razgledavali smo sobičke, hodnike i prolaze, sve do tajnih vrata iza kojih je čekao on – sam grof Drakula! Ostali smo zarobljeni njegovim oštrim pogledom, dugo nas je držao. Ali nismo se dali, zadržali smo svoj vedar duh i radostan osmijeh te dalje koračali ponosno i hrabro. Dotičnom se jako svidio naš stav, pustio nas je da slobodno iziđemo, nije nas ništa pitao. Vjerujem da je nakon našeg posjeta postao dobar, tko zna, možda će od sada kružiti samo lijepe priče o grofu Drakuli.

Rudnik soli Salina Turda

> Sighişoara Iako je mnogima ovo nepoznat podatak, Sighişoara je ustvari Drakulin rodni grad pa se ovdje može posjetiti njegova kuća, ali moguće je i uživati u mnogim drugim znamenitostima ovoga predivnog mjesta. Djecu se jako dojmio toranj sa satom na kojem svaki puni sat izlaze lutkice i sviraju bubnjeve. No ja ću pamtiti taj grad po natkrivenim stubama iz 17. st. koje povezuju dva dijela grada, a nekoć su služile učenicima i učiteljima da za kišnih dana sigurno stignu u školu. Do danas je preživjelo 176 stuba, a nekada ih je bilo čak 300. I još jedna zanimljivost koju nisam mogla ne primijetiti: u bitki kod Sighişoare (mađarska revolucija, 1849.) poginuo je mađarski pjesnik i revolucionar Sándor Petőfi, čiji je kip izložen u jednom od brojnih gradskih parkova, a frizura pokojnika je, prema mom mišljenju, poslužila kao inspiracija kralju rock 'n' rolla Elvisu Presleyju. Zanimljivo kako s ružičastim naočalama vidite nešto što inače nikada ne biste primijetili! > Târgu-Mures Gradić koji se isplati pogledati samo zbog predivnih parkića i igrališta za djecu – dok se kod nas takve zanimljivosti plaćaju, tamo su besplatne. Djeca će sigurno uživati. Pojeli smo i tradicionalni mađarski desert kurtoš - kolač dimnjak, koji se u Hrvatskoj može kušati za vrijeme Adventa u Zagrebu u jednoj od kućica. S obzirom na to da je ovdje većina stanovništva mađarskog podrijetla, ne čudi da baš ovu slasticu možete kušati na svakom uglu jer se tradicionalno peče na ulicama. Osobno mi je najukusniji cimet-šećer, iako postoje i druge kombinacije (kokos, čokolada, lješnjaci, orasi…).

> Salina Turda – rudnik soli Jedinstveno mjesto koje se mora naći na popisu izleta ako vas put nanese u Rumunjsku, Salina Turda, najstariji je rumunjski rudnik soli i jedan od najstarijih u svijetu. Kao rudnik bio je otvoren sve do 1932. godine, a 2010. pretvoren je u neobičan muzej i zabavni park 120 metara ispod zemlje. Na dnu se nalazi jezero, gdje možete unajmiti čamac i veslati. U neobičnom parku moguće je zaplivati u bazenu, zaigrati minigolf, bilijar, kuglati, pogledati predstavu ili poslušati koncert, a djeci je posebno bila zanimljiva soba jeke. Vrijeme ovdje brzo prolazi, pogotovo uz onaj osjećaj kad nemate osjećaja za vrijeme jer ne znate u kojem je položaju Sunce, što vam daje još više volje da se prepustite mašti, uživate i ne gledate na sat. Ne znam točno na koju me bajku ili priču podsjeća ovo mjesto, ali boje, sol i hladnoća mogle bi se usporediti s nekom lijepom pričom o Mjesecu, možda Kako je Gru ukrao Mjesec.

> Lacuri Naturale Ocna Sibiului – slana jezera Moram priznati da mi je ovo bio jedan od boljih doživljaja na našem putovanju kroz Transilvaniju. Prirodna slana jezera s ljekovitom vodom i blatom – ima ih sedam i svako je drukčije boje i razine slanosti. Najslanije je crveno jezero koje ima 310 do 400 g soli po litri vode (za usporedbu: salinitet Jadranskog mora iznosi 38 - 39 ‰). Ovdje se doslovno može sjediti na vodi, teško je zaroniti jer vas voda izbacuje na površinu. Jedinstven i neopisiv doživljaj, kao da ste na nekom drugom planetu. Crno jezero, koje je i najljekovitije, na moje je čuđenje i djeci bilo zanimljivo, čak su se usudila ući u vodu iako se ne vidi ništa ispod površine i samo čekate kada će iz njega izroniti neko stvorenje poput čudovišta iz Loch Nessa.

I to je bio posljednji dan našega čarobnog putovanja. Drugo jutro ustali smo rano kako bismo u pristojno vrijeme stigli u Hrvatsku jer je ispred nas bilo samo devetsto kilometara.

Na kraju mogu reći da me Rumunjska oduševila, nadmašila je sva moja očekivanja, bilo bi nam dobro čak i da nismo nosili ružičaste naočale. Putovanje koje bi bilo lijepo ponoviti jer kada nam nedostaje inspiracije, kada previše zaglibimo u stvarnosti i životnim problemima, Rumunjska je ta koja zasigurno neće razočarati, udahnut će ono djetinje u nama, oživjeti uspomene iz nekih davnih sretnih dana, zagolicati maštu i pokrenuti uspavane ideje, možda i pokrenuti svijet!