HRVATSKI ZA LIJEČNIKE

ANTE DREŠĆIK

(Benkovac, 24. 6. 1904. – Zadar, 15. 12. 1968.)

Utemeljitelj moderne kirurške službe u Zadru

Piše: IVICA VUČAK

Ante Drešćik

OBITELJ I ŠKOLOVANJE

Ivan Drešćik, rođen 19. kolovoza 1866., sin Kate, rođ. Kudvić, i pok. Bartula Drešćika iz Liveka (talijanski Luico, njemački Libegg) u općini Kobarid kod Gorice u Sloveniji, bio je više godina niži sudski činovnik u Benkovcu. Vjenčao se 8. studenoga 1900. u Privlaci s Ivanicom (Ginom) Komper, rođenom 24. ožujka 1882. u Murvici pokraj Zadra. Imali su troje djece: Irmu, Antu i Emila. Ante je pučku školu završio u Benkovcu i školske godine 1916. - 1917. upisan u prvi razred c.k. Velike državne gimnazije s hrvatskim nastavnim jezikom u Zadru. Bila je to dvadeseta generacija upisanih u školu koja je, unatoč višegodišnjoj opstrukciji zadarskih talijanaša, započela radom 1897. godine u gradu u kojemu je od 1803. postojala gimnazija s talijanskim nastavnim jezikom. Otac mu je i dalje bio službom vezan za Benkovac, pa je Ante u Zadru stanovao s majkom. Novčanu situaciju je Gina Drešćik popravljala primajući na stan učenike gimnazije. Tako je 1917. - 1918. i 1918. - 1919. kod njih u Zadru stanovao sin Danila Vujasinovića, c. k. oružnika u Sućuraju na Hvaru, a 1919. - 1920. sin dr. Dušana Begovića, općinskog liječnika u Benkovcu. Odlukom Pokrajinskog školskog vijeća za Dalmaciju od 22. siječnja 1917. Ante Drešćik je bio oslobođen plaćanja školarine. Potkraj drugoga razreda, u svibnju 1918., umro je nakon kraće bolesti njegov suučenik Josip Martinac, a novac prikupljen u razredu priložen je umjesto za vijenac "Dobrotvornom društvu za hrvatske škole u Zadru". Nakon pet razreda završenih u Zadru nastavio je školovanje od školske godine 1921. - 1922. u klasičnom razredu šibenske realne gimnazije. Nakon ugovora u Rappalu 1920. godine hrvatska gimnazija u Zadru prisilno je u lipnju 1921. prestala radom. Njezina uprava, profesori i većina učenika preselili su se u Šibenik. I Drešćik je tri razreda gimnazije završio u klasičnom razredu Državne realne gimnazije u Šibeniku te položio ispit zrelosti 1924. godine. Medicinu je studirao, u dosta skromnim uvjetima, na beogradskom medicinskom fakultetu i promoviran 14. srpnja 1932. godine. Obvezni liječnički staž obavio je u Općoj bolnici i Vojnoj bolnici te u Centralnom higijenskom zavodu u Beogradu od 5. rujna 1932. do 5. rujna 1933. godine.

Operacija na srcu u Šibenskoj bolnici - Novo Doba, 31. siječnja 1939.

LIJEČNIČKA KARIJERA

Rješenjem bana Primorske banovine od 4. listopada 1933. postavljen je za sekundarnog liječnika pri banovinskoj bolnici (4 odjela) u Zemuniku, otvorenoj 1930. Bila je to jedina bolnica u sjevernoj Dalmaciji, svojevrsna naknada za gubitak bolnice u otrgnutom Zadru. Od osnutka joj je šef bio dr. Borivoj Vyroubal. Drešćik je u Zemuniku nastupio početkom studenoga 1933. i radio kao sekundarac do lipnja 1934. U uskršnjem broju šibenske "Narodne tribune" 1934. objavio je članak o važnosti tjelovježbe za skladan razvitak i dobro zdravlje. Iz Zemunika je 27. srpnja 1934. prešao u kninsku bolnicu u kojoj je ostao sedam mjeseci. Od 22. veljače 1935. godine bio je specijalizant na odjelu kirurgije šibenske bolnice (šef prim. dr. Josip Pasini). Dr. Drešćik se 29. rujna 1935. vjenčao sa Slavkom Marčelić (r. 1. travnja 1906.) koju je poznavao još iz prvog razreda Gimnazije u Zadru, u kojem je ona bila upisana kao hospitantica. S odlikom je završila pet razreda u Zadru te tri u klasičnom razredu u Šibeniku te maturirala 1924. Vjenčanje je bilo u Preku na otoku Ugljanu, rodnome mjestu njezina oca dr. Ive Marčelića koji je bio ravnatelj bolnice u Zadru od 1893. i tu funkciju obnašao do 31. ožujka 1923., dok nije morao, kao jugoslavenski podanik, napustiti bolnicu i Zadar pa je živio u Preku do smrti 1934. godine. Svjedoci na vjenčanju bili su mladoženjina majka, tada već udovica, i mladenkin brat inž. Petar Marčelić. Slavkin stariji brat dr. Josip Marčelić bio je šef odjela za unutarnje bolesti šibenske bolnice. Dr. Drešćik, član Šibenskoga liječničkog udruženja od njegova utemeljenja 1935. godine, izabran je 17. siječnja 1937. za odbornika te 27. siječnja 1938. za tajnika. Pozornost javnosti bila je sredinom veljače 1937. usmjerena na rad šibenskih kirurga u prigodi uspješnog ishoda operacije nad mornarom Franom Čubrijanom koji se na otoku Molatu nekoliko dana mučio zbog boli u trbuhu i potom u subotu 13. veljače 1937. hidroavionom dopremljen u Šibenik i tamo je uspješno operiran pod slikom peritonitisa. Drešćikovo predavanje o periduralnoj anesteziji na liječničkom sastanku 28. lipnja 1937. objavljeno je iste godine u “Liječničkom vjesniku”. Na stručnom usavršavanju u Klinici za neurokirurgiju medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu boravio je, tijekom specijalizacije, nekoliko mjeseci 1937. godine. O njegovu pristupu Zboru liječnika Hrvatske (ZLH) javljeno je na mjesečnoj skupštini u Zagrebu 26. svibnja 1937. Potom se usavršavao na neurokirurškoj klinici Medicinskog fakulteta u Torinu u Italiji od 1. veljače do 6. srpnja 1938. Sudjelovao je i na kongresu anesteziologa u Rimu, a u časopisu “Giornale Italiana Anestesia e Analgesia“ objavljen je njegov članak “Modificazioni nello spacio peridurale dopo ripetute anestesie peridurali”. Na liječničkom sastanku u Šibeniku 24. rujna 1938. predavao je o vlastitim iskustvima tijekom šest godina primjene eterske narkoze. Sinu rođenome 29. travnja 1938. u Šibeniku dali su ime Ivo, po djedovima Ivi dr. Marčeliću i Ivanu Drešćiku.

Nakon uspješno položenog specijalističkog ispita pri Banskoj upravi u Zagrebu 20. travnja 1939. nastavio je raditi kao specijalist kirurg, asistent na kirurškom odjelu Bolnice u Šibeniku. U nedjelju 29. siječnja 1939. asistirao je dr. Pasiniju pri prvoj operaciji šivanja srca u šibenskoj bolnici. Tim zahvatom spasili su život

Zadar - Poluotok u ruševinama