UVODNIK

NA MLADIMA SVIJET O(P)STAJE!

Doc. dr. sc. KREŠIMIR LUETIĆ, dr. med. predsjednik Hrvatske liječničke komore

„Mladi liječnici su nezadovoljni sa svime“, sažela je nedavno u razgovoru poruku u jednoj rečenici mlada kolegica, očito želeći naglasiti rastuće nezadovoljstvo i frustraciju najmlađih naraštaja hrvatskih liječnika. U daljnjoj elaboraciji nezadovoljstva nije u prvi plan stavila nizak koeficijent i malu plaću, niti teške uvjete rada, čak niti hiperbirokratiziran i nereformiran sustav specijalističkog usavršavanja doktora medicine. „Kada je posljednji put netko od nadređenih u sustavu sjeo nasuprot meni i pitao me kako sam? Kako mi je raditi? Jesam li zadovoljna? Koji su problemi, kako ćemo ih riješiti?“ pita kolegica i odmah odgovara - nikad. Nažalost nikad. Netko će možda reći, pa što, nije niti mene nitko nikada pitao kako sam i imam li problema? Ali to je zapravo pogrešno razmišljanje i mladi su potpuno u pravu! Mlađe generacije malo drukčije razmišljaju o profesionalnom životu i općenito imaju pomalo drukčiji sustav vrijednosti, što je normalno i očekivano. Prof. Frank Ulrich Montgomery, dugogodišnje predsjednik Njemačke liječničke komore, lijepo je u jednoj rečenici opisao generacijsku razliku u profesionalnom mindsetu. Njegova je generacija liječnika, kaže sedamdesetogodišnji prof. Montgomery, „živjela da bi radila“. Srednja generacija, tvrdi profesor, „radi da bi živjela“, a najmlađa generacija naših kolega, kaže ovaj doajen liječništva, „želi živjeti dok radi“. I doista, u toj se rečenici zrcali sustav vrijednosti triju generacija liječnika, ali usudio bih se reći, ne samo liječnika, nego i brojnih drugih profesija. Nabrajaju naši mladi kolege što ih sve tišti i što žele mijenjati. Pa tako zazivaju reformu zdravstvenog sustava, koliko god to već izlizana fraza bila. Pod reformom zdravstva žele, između ostaloga, sveobuhvatnu informatizaciju sustava, kontrolu kvalitete i praćenje ishoda, organiziranje službe u skladu s vremensko-kadrovskim normativima, unaprjeđenje rada OHBP-a s mogućnošću dodatnog naplaćivanja nehitnih intervencija, slobodu izbora liječnika u PZZ-u, žele li otići u privatne ordinacije ili ostati u domu zdravlja, sigurnost na radnom mjestu… Žele pregovarati o svojim pravima kroz priznavanje reprezentativnosti Hrvatskog liječničkog sindikata i donošenje Zakona o radno-pravnom statusu liječnika ili strukovnog kolektivnog ugovora. Mladi liječnici žele i reformu specijalističkog usavršavanja, pri čemu posebno naglašavaju ukidanje svih „robovlasničkih“ ugovora, unaprjeđenje mentorskog sustava i kontrole stjecanja kompetencija, reviziju bodovanja prilikom dobivanja specijalizacije te prebacivanje ovlasti i administriranja specijalističkog usavršavanja s Ministarstva zdravstva na Hrvatsku liječničku komoru. Na kraju, ali ne manje važno, žele i izmjenu Uredbe o koeficijentima u smislu povećanja koeficijenata za specijalizante te izjednačavanje koeficijenata specijalista i subspecijalista, kao i liječnika u PZZ-u s bolničkim liječnicima. Utemeljeni, opravdani i konkretno artikulirani zahtjevi! Veći dio ovih zahtjeva ili gotovo sve njih već godinama traže i zagovaraju krovne liječnike organizacije, pri čemu postižu određene pomake i uspjehe za liječništvo. Ustrajnost se, počesto, ipak isplati. Razlika u pristupu i očekivanjima mladih kolega jest da oni žele promjene odmah, odnosno vrlo brzo. Žele promjene sada i ovdje! Neće se zadovoljiti nekakvim maglovitim obećanjima i gomilom izlika ili takozvanih administrativnih prepreka. Mladi imaju energiju, imaju volju, imaju odlučnost, žele promjene i reforme bez odlaganja, žele perspektivu u kratkom roku, žele bolje vrednovanje svoga znanja i kompetencija, žele raditi u sigurnoj radnoj okolini i poticajnom ozračju, žele prihvaćanje i uvažavanje. Mladi žele raditi u uređenom sustavu, u kojem će moći planirati svoju profesionalnu i obiteljsku budućnost, u kojem će ih nadređeni pitati kako su, trebaju li što, u kojem će „živjeti dok rade.“ Mladi žele pozitivne promjene u hrvatskom zdravstvu, žele ostati u Hrvatskoj, žele ovdje živjeti i raditi. Podržimo ih!