U svakoj državi je uspostavljena nacionalna služba za ovlašćivanje (u Hrvatskoj tu ulogu ima Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo - vidjeti Sliku 1) koja ovlašćuje određen broj laboratorija, ustanova za potvrđivanje proizvoda, sustava kvalitete ili osoblja te ustanova za nadzor. Potpisivanjem bilateralnih i multilateralnih sporazuma sa nacionalnim službama za ovlašćivanje drugih zemalja, ispitni izvještaji nekog ovlaštenog laboratorija postaju priznati u svim zemljama potpisnicama. Kolike to prednositi donosi ne treba posebno napominjati.
Slika 1: Sustav ovlašćivanja u Republici Hrvatskoj 3. OVLAŠĆIVANJE PREMA EN 45001 Evropska norma EN 45001 zamišljena je kao podloga prema kojoj se trebaju ustrojiti laboratoriji i prema kojoj ih ustanove za ovlašćivanje trebaju provjeravati. Pisana je hladno i šturo, bez komentara ili primjera, gotovo pravničkim jezikom. Svaka rečenica sadrži zahtjev nad kojim se moraju zamisliti i oni koji ga žele ispuniti i oni koji to ispunjavanje žele provjeriti. Ako ste čitali ISO 9001 (a ima li netko da nije) onda znate o čemu govorim. Prvi zahtjev je da laboratorij ima određeni pravni status. Što je i logično. Kakvo biste imali povje- renje u rezultate laboratorija koji nije nigdje registriran? Dalje, traži se da je osoblje laboratorija oslobođeno bilo kakvih pritisaka, poslovnih, financijskih ili drugih koji bi mogli utjecati na njihovo stručno mišljenje i rad. Što je opet logično ali je pitanje kako to provesti i dokazati. Traži se jasna organizacijska shema, točno definirana ovlaštenja i odgovornosti, stručno osoblje kojem se omogućava trajna izobrazba i o čijoj se osposobljenosti vodi evidencija. Radni prostor i oprema moraju biti odgovarajući, o opremi se mora voditi dostatna briga. Za sva ispitivanja i pripremu uzoraka moraju postojati pisani postupci, moraju se voditi i dovoljno dugo čuvati zapisi o ispitivanjima. Ako je potrebno koristiti usluge podizvođača, taj mora biti prihvatljiv naručitelju i mora također raditi u skladu s EN 45001. Sustav kvalitete opisan je u vrlo kratkom poglavlju i ne upućuje ni na koju posebnu normu za sustave osiguranja kvalitete. Navodi što sve priručnik kvalitiete mora sadržavati, da mora postojati osoba zadužena za kvalitetu i da uprava laboratorija mora povremeno preispitivati sustav i poduzimati mjere za poboljšanje. Rekli bismo ISO 9001 na četvrt stranice.