Znanstveni simpozij
1964. godine, a uzeo ih je sa sobom kada se, već gotovo slijep, preselio na novu adresu u Novu Ves 14, u Zagrebu. Je li se kasnije u životu s tim pisanim bilješkama služio? Za pretpostaviti je upravo to. Bilo bi korisno analizirati te pisane zabilješke i usporediti ih s kasnijim tekstovima Franje Juraka i uopće njegovim svećeničkim i javnim radom. To što je naučio u studentskim danima, nastavio je kao istinski intelektualac kasnije razvijati u pastoralnom životu i radu. Prema tome, temelje za svoj kasniji intelektualni rad kao svećenika postavio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i u Zagrebačkoj bogosloviji. Studentsko vrijeme i vrijeme spremanja za svećenika u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu (1945. – 1951.) bilo je iznimno teško, a za svećeničkog kandidata, bogoslova Franju Juraka, kao i za ostale bogoslove, ispunjeno različitim izazovima i iskušenjima.5 Usprkos svih opasnosti koje su prijetile svećenicima i svećeničkim kandidatima od komunističkoga režima u godinama nakon uspostave komunističke Jugoslavije,6 Franjo Ju-
5
6
24
Premda nije bio u ratu, on je zajedno sa skupinom ljudi iz Lovrečana i Zlatara (8. ili 9. svibnja 1945.) krenuo prema Austriji u nadi da će se predati saveznicima. Tako je bio sudionikom križnoga puta hrvatskoga naroda. U ‘tužnoj koloni’ je vraćen preko Maribora u sabirni logor u Osijeku, gdje je zbog oboljenja od tifusa jedva ostao živ. Nakon toga je nastavio pripremu za svećenstvo u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu i filozofsko-teološki studij na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Svećenički kandidati su na različite načine »onemogućavani«, odnosno na njih je službena vlast pokušala utjecati kako bi ih odvratila od svećeničkoga poziva, bilo da je riječ o »podmetanjima« u odgojnim ustanovama ili o različitim oblicima šikaniranja na odsluženju vojnoga roka. Velika je šteta i nadasve propust što se taj dio svojevrsnoga zlostavljanja svećeničkih kandidata u