Pastoralno duhovne vježbe 2 Biti čovjek vjere, nade i ljubavi u globalnome otvorenome svijetu

ne vrjednote izgubile svoju aureolu. Sve je, na ovaj ili onaj način, u preispitivanju. Mnoge su vrjednote već odbačene u praktičnom životu, a mnoge su pod sumnjom. Traži se novi put.

On je neodloživ. Ali on je, zapravo, nama danas još uvijek nepoznat. Zato govorimo uvijek o krizama, jer ne znamo koji je pravi izlaz, koji je pravi put kojim bismo krenuli naprijed, na ono bolje.

Uvijek je čovjek osjećao potrebu da, na neki način, promisli svoj egzistentni položaj u vremenu. I filozofi su uvijek razmišljali i nastojali proniknuti ono što čovjek može i što se od njega traži u kojem povijesnom trenutku.

Kad je kršćanstvo, tamo iza tzv. Konstantinova obrata 313. godine, dobilo slobodu i kad se povezalo s tadanjim društveno-političkim sustavom, monarhizmom – papa je krunio kraljeve, Crkva i papa imali su određeno pravo u samom upravljanju svijetom, što bismo danas rekli, u politici – tada se pokazalo i u samim kršćanima potrebnim neko povlačenje od svijeta, od tih svjetovnih zbivanja. Tu počinje eremitstvo, povlačenje od svijeta. Sabrati se duhovno i usmjeriti prema onome Božjem da nas ovo zemaljsko, što nas na razne načine privlači, toliko ne zaokupi da bismo sami sebe 8