O divotama putene ljubavi u svjetlu kršćanske vjere

PIŠE:

Fabrice Hadjadj:

Dubina spolova

Mistika tijela

Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2011.

Udanašnjem vremenu koje nije ničim toliko opsjednuto kao seksom, u jednoj hiperseksualiziranoj kulturi u kojoj je ujedno brak u velikoj krizi, ova knjiga donosi dašak svježine. Njena temeljna poruka nalazi se u okviru teologije kršćanskoga braka i ljubavi. Kako u pogovoru kaže Ivica Raguž: »Hadjadj nam pruža duboko, zanimljivo, veselo i svima pristupačno kršćansko promišljanje braka i seksa.«

Ono što autor nastoji učiniti svojim humorističnim, ponekad ironičnim i sarkastičnim, a opet ozbiljnim stilom, jest pomiriti duh i tijelo u kontekstu seksa i bračne ljubavi. U tijelu postoji »dubina« i »mistika«, a duh nije isključen iz seksa i bračne ljubavi: »U čovjeka, i neki čisto fizički odnos uistinu je duhovan odnos. I što je manje duhovan, manje je i fizički« (Hadjadj).

Dubina spolova naslov je koji je odabran svjesno i uz promišljanje, jer je riječ dubok korisna zamjena za uzvišen. Razmatranje dubine spolova oslobađa autora, po njegovim riječima, od nezahvalne zadaće da se mora objasniti razlika među njima. Dakle, razlika između spolova Hadjadja toliko ne zanima koliko nji- hova uzajamna usmjerenost. »Muškarac više postaje muško što je više okrenut ženi. Žena je to ženstvenija što je više okrenuta muškarcu.«

Mistika tijela

Objašnjavajući dubinu spolova, njihovu međusobnu usmjerenost, dolazi se do zaključka glede mistike tijela. Što znači ta međusobna usmjerenost? Za autora je mistika tijela zapravo mistika Presvetog Trojstva. Čovjek je kao duhovno biće, svojom inteligencijom, duhom, dušom doista biće na sliku Trojstva, ali je to isto tako kao puteno, tjelesno biće. U svojoj tjelesnosti, muškarac je načinjen za ženu kao i ona za njega: »Dovoljno je da pogledam svoj spol. Otkrivam sa zaprepaštenjem da je moj muški organ načinjen za ženski organ, tako da meni pripada manje nego toj ženi: što bi bio ključ bez svoje brave? I opažam, nadalje, da su naši združeni spolovi za to da njihov poljubac procvate trećom osobom: što bi bili ključ i brava bez vrata koja se otvaraju? Ta stvar tijela otkriva mi dvostruko razvlaštenje i upućuje me na nježno zajedništvo. Moj spol nalazi sama sebe jedino u drugome. A dvoje nalazeći se učine da proizađe još jedan drugi (i usto tjelesan.)«

Dubina spolova naslov je koji je odabran svjesno i uz promišljanje, jer je riječ dubok korisna zamjena za uzvišen. Razmatranje dubine spolova oslobađa autora, po njegovim riječima, od nezahvalne zadaće da se mora objasniti razlika među njima.

Jedinstven pristup

Zbog svoje iskričavosti i jedinstvenosti pristupa ova je knjiga na Zapadu već postigla velik ugled i odjek, a pripada među autorova misaono najzrelija djela. Treba imati na umu da se tradicionalna teologija braka, vodeći se isključivo racionalnom metodom, a narijetko i sama pod utjecajem modernoga moralizma i puritanizma, gotovo u potpunosti otuđila od mnogobrojnih problema braka, a napose od seksa. Dobiva se dojam da su teologi- ja i pastoral prepustili seks modernome društvu, njegovim analizama, savjetima koji ispunjavaju gotovo svaku stranicu bilo kojeg medija. Ova knjiga pomoći će mnogim kršćanima da otkriju mistiku vlastitoga tijela i ljepotu seksualnosti u izvornome i u kršćanskom značenju te će ih potaknuti da zagonetku Svevišnjega traže i nađu u vlastitome i u tijelu ljubljene osobe.

Ovaj francuski pisac, dramaturg i filozof Židov je tuniškog porijekla. Rođen je 1971. i obraćenik na katoličko kršćanstvo na pragu svojih tridesetih godina, nakon nemirnih mladenačkih traženja, u kojima se divio idealima revolucionara Pariške komune i strasno uranjao u djela nihilista 20. stoljeća, i sam se izjašnjavajući nihilistom. Na jedno novinarsko pitanje zašto se krstio, uzvratio je smiješeći se: »Sam se pitam zašto to nisam učinio prije.« Voli za sebe reći da je »Židov arapskog prezimena i katolik po vjeri«. Originalan je i plodan mislilac te dramski pisac kršćanskog nadahnuća, poznat i prevođen i izvan Francuske. Oženjen je i ima četiri kćeri i dva sina.