HABENT SUA

PIŠE: ANTE JERKOVIĆ

Vjerujem da je za sve napisano, pa tako i za ovih naših Samo pet stvari, potrebno uključiti četiri stvari. Prva je od njih nadahnuće za pisanje. Pritom mislim na motivaciju, odnosno razlog koji čovjeka nuka da piše. Kada mi je urednica Kane predložila suradnju, odlučio sam iskoristiti prigodu kako bih u mjesečnom ritmu progovorio o nekim društvenim i crkvenim temama promatrajući ih iz malo drukčijeg kuta. Naime, živimo u društvu u kojemu zapravo ne postoji pravi dijalog ni mogućnost da se stvari na isti način promotre iz različitih motrišta. U stvarima koje se tiču vjere, Biblije i kršćanstva u javnosti je mnoštvo predrasuda koje se uzimaju kao činjenice i polazišne točke prosuđivanja i zaključivanja, a zapravo su pogrešne ili pokatkad potpuno oprečne. U društvenim pak stvarima vrijedi pravilo zapisano u uvodnim stihovima ovog promišljanja: Sebičan, bahat i malouman po svijetu pravi strašan nered. Sotona se predstavlja kao humanist i zaštitnik ljudskih prava.

Jer sam kršćanin ne mogu šutjeti dok ološ nameće svoje ideje (kako se pjeva u drugoj kitici uvodne popijevke). Posvuda nam se nameće zlatna telad koja se predstavlja kao neupitno božanstvo koje valja slijediti ako ne želimo biti uništeni. Lažni kristi i lažni proroci ustaju i zavode pričama za malu djecu i velike naivce. A pravi Krist i pravi proroci navješćuju istinu koja oslobađa. U tom duhu i ja želim pisati. Ne želim nikoga nagovarati niti vabiti na svoju stranu, nego želim izreći ono što mislim i smatram vrijednim. Baš onako kako bi kršćani i trebali.

Nenametljivo, ali nepokolebljivo. Odlučni, ali puni ljubavi i poštovanja. Ne sa željom da ispadne da smo mi u pravu, nego nastojeći da svijet bude bolje mjesto za život. Da Crkva bude autentičnija, radosnija i svjedočanskija.

Zato se uvijek prije početka pisanja pomolim. Da Bog nadahne mene, ali i onoga tko će čitati.