Sv. Grgur Grassi

Početkom srpnja Crkva se spominje kineskih mučenika. Spomendan sv. Grgura Grassija i sudrugova koji su mučeništvo podnijeli 1900. godine slavi se 8. srpnja. Taj talijanski franjevac rođen je kao Pier Luigi Grassi godine 1833. u mjestu Castellazo Bormida. Kao dječak je pristupio Franjevačkome redu, u kojemu je dobio ime Gregorio – Grgur. Nakon studija u Bolonji za svećenika je zaređen 1856. godine u Mirandoli. Ubrzo je poslan na pripreme za misijsko djelovanje, a 1860. upućen je u Kinu u grad Taiyuan, gdje je kao misionar obnašao različite dužnosti koje su bile potrebne tamošnjoj katoličkoj i franjevačkoj zajednici. Godine 1876. imenovan je apostolskim vikarom koadjutorom u Shanxiju, u pokrajini u jugoistočnome dijelu središnje Kine, a službu vikara sjevernoga dijela provincije preuzeo je petnaest godina poslije. Ubrzo je u gradu osnovao franjevački novicijat te kuću za misionare. Osim u evangelizaciji, o. Grgur Grassi isticao se u karitativnom djelovanju, skrbeći se za žrtve velike gladi i epidemije kuge. Osnivao je sirotišta i brinuo se za djecu bez roditelja i za siromašnu djecu. Nakon izbijanja Bokserskog ustanka 1900. godine biskup Grassi dobio je poruku da pobjegne iz provincije, što je on odbio rekavši da želi posvjedočiti za Krista svojom krvlju. Početkom srpnja Grassi je s još 26 kršćana uhićen i, budući da se nisu željeli odreći kršćanske vjere, mučeni su i izbodeni do smrti 9. srpnja 1900. Tijela su im najprije ostavljena za porugu prolaznicima, a zatim su zakopana na mjesto gdje su se ukapali prijestupnici. Uz svjedočanstvo o njihovu mučeništvu, zapisano je kako je o. Grassi svima prije uhićenja dao odrješenje. Među ubijenim mučenicima iz Taiyuana u Bokserskom ustanku iz Franjevačkog reda, kako stoji na stranici Vijeća franjevačkih zajednica, bila su tri biskupa: Grgur Grassi, Anton Fantosati i Franjo Fagolla, svećenici Cesidije Giacomantonio, Josip Gambaro, Ilija Facchini i Teodorik Valat, redovnice iz Reda sestara Marijinih misionarki te petnaest članova Trećega franjevačkog reda. U ustanku je diljem Kine, kako su zapisali crkveni povjesničari, ubijeno pet biskupa, 50 svećenika, 15 redovnica i oko 40 tisuća vjernika laika. Krv mučenika i u ovom je slučaju bila sjeme novih kršćana; broj se katolika i misionara, naime, godine 1924. udvostručio. Kineske je mučenike blaženima 1946. proglasio papa Pio XII., a svetima 1. listopada 2000. papa Ivan Pavao II.