Broj05

16. MERIDIJAN LIST K LU B A S T U D E N A T A G l i O G I v A R I li Z A G R E B

ERENSKE NASTAVE r - f ~j

SKE RAZMJENE

iODOS -

2 0 0 3 . / ’ 04,

VIS

OŠTAR

I 6.

LIST

MERIDIJAN

KLUBA

STUDENATA

GEOGRAFIJE

Uvodna riječ O ve godine '1 6. m eridijan' slavi veliku obljetnicu. Pet godina redovitog izlaženja rezultiralo je i petim brojem,

Zagreb, prosinac 20 03.

kojeg držite u rukam a. Iz b roja u b ro j uspijevali smo poboljšati vizualnu kvalitetu, a nadam o se i kvalitetu

Izdavač: Klub studenata geografije Zagreb Geografski odsjek PMF - a M aruiićev trg 1 9 /3 HR - 10 0 0 0 Z a g re b , Hrvatska E - m a il: ksgzagreb@hotmail.com Tel: + 38 5 (0) 1 48 95 452

članaka. Još da je i naklada veća... U ovom broju možete čitati o prom jenam a u konceptu terenske nastave na fakultetu, p rovjeriti gdje je sve KSG odveo svoje članove i nečlanove, te uz pom oć putopisa vrijednih g e o gra fa posjetiti Ažurnu obalu, grčke otoke ili m ožda čuti iz prve ruke o poljskim d o življa jim a Slavonije. Posadu

ISSN 13 33-8676

ovogodišnjeg '1 6. m eridijana' čini čak 2 4 m oreplovca,

G la v n i i o d g o v o rn i u rednik:

putem zahvaljujem o. Pa, zaplovite s nama u ovogodišnju avanturu...

čiji trud je om ogućio izlaženje časopisa, i kojim a ovim

M arin Cvitanović

P i š u : Pomoćnica u rednika : Jelena Stanić

A na Gajski Antonija Kuti Denis Cerić Ivan Sarjanović

N aslovn ica: Park prirode Endla

Jelena Stanić Josipa Kolega Jure M arić

G ra fič k a p rip re m a i tisak: G rafokor d.o.o.

J. M okrovića 6, 10 0 9 0 Zagreb w w w .grafokor.hr

Katarina Ramljak Lovro Skračić Luka Valožić M aja Vahovec M arin Cvitanović Nevena Tutavac

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti i tehnologije. Izlazi jednom godišnje i besplatan je za članove Kluba studenata geografije Zagreb.

N ikola Soić Petra Radeljak Tanja M ađarić Una Kociper Vedrana Ljuljović Vlatka Prević Zeljko Mlatković Dr. sc. Zoran Curić

Bartek Zielinski (Poljska) Karolina Czekaj (Poljska) M arjeta Jerič (Slovenija)

■

B n H

B I

T ft a

•'

R ije č p r o č e l n i k a A n k e ta o n astavi

...

......... ..

___

.....

............ . ...

...

.....

_______

2 ______

T e r e n s k a n a s t a v a po g o d i n a m a ......................................................................................

KSG

3 6

10

..

T r a d i c i j a se n a s t a v lj a . . .

........................

R a z m j e n a o č im a S lo v e n a c a

. . ....................

12 13

T e r e H o r v a a t ia !

G e o g r a f i na Visu

li

15

.................

P o p r a š in i i d i v l j i n i s k it a m se... ........... .

19

B a r a n j s k o d r a g o srce

26

L ik a

2003

.............................

..................... .........

28 31

V r e l a a t m o s f e r a n a le d e n o m T u k u .

Ic h b in e in B e r li n e r

........ .. . . . .

..

N e k e s t v a r i d o g o d e se j e d n o m u ž i v o t u . . .

----- - -

32 34

-

U T O P tS I P u t e v i m a b o g a t i h i s la v n ih

39

O g u lin s k i a kv a re l

41

Rodos

___

. ...

.....

43

P r o z o r u M o s ta r

48

P o l js k e im p r e s i je o S la v o n iji

51

P o s lij e su me z v a li Ceca ...

53

55

D o c . d r . s c . Z o r a n C u r ić p r o č e ln ik G e o g ra fs k o g o ds jeka P M F - a

Poštovane kolegice i kolege, Srdačno Vas p o zd ra vlja m na početku nove akademske godine. Poseban p o zd ra v upućujem našim najm lađim kolegicam a i kolegam a (brucošim a) koji su upisali studij na Geografskom odsjeku PMF-a. Naš Odsjek ove godine slavi vrijedan jubilej, 1 2 0 godina kontinuirane sveučilišne nastave. Sigurno znate da je davne 1 8 8 3 . godine utemeljena prva hrvatska katedra za g e o gra fiju na tadašnjem zagrebačkom M udroslovnom fakultetu.

N adam se da će se i u ovoj akademskoj godini nastaviti već trad icio n a ln o d o b ra suradnja između G eografskog odsjeka, Hrvatskog geografskog društva i Kluba studenata geografije. Uvjeren sam da će nastavnici i suradnici našeg Odsjeka i d a lje pru ža ti potporu aktivnostima Kluba studenata g e o g ra fije na čiji smo dosadašnji rad osobito ponosni.

Vodstvo našega O dsjeka trud i se osigurati što bolje uvjete studiranja u nsadekvatnom prostoru koji koristimo već više od pola stoljeća. N a pokon je počela s radom kompjuterska učionica, završeno je umrežavanje i inform atizacija Odsjeka, a sve više nastavnika i suradnika koristi nove tehnologije u nastavi i znanstveno-istraživačkom radu.

I dalje najveći problem našega Odsjeka ostaje prostorna skučenost, neadekvatna oprem eljenost i bolja uređenost učionica i radnih ureda nastavnika i suradnika.

Cjelokupna geografska nastava za oko 4 0 0 studenata na četiri studijske godine i četiri studijska smjera odvija se u dvije predavaonice (!?).

N a početku akademske 2 0 0 3 ./2 0 0 4 . godine G eografski odsjek ima 2 4 nastavnika i suradnika. M eđu njima su 4 redovita profesora, 4 izvanredna profesora, 7 docenata, 2 asistenta, 2 stručna suradnika i 5 znanstvenih novaka. Odsjek će i dalje nastojati poboljšavati kadrovsku strukturu osobito kroz zapošljavanje znanstvenih novaka i njihovo uključivanje u sveučilišnu nastavu i geografski znanstveno-istraživačkog rada. N e za b o ra vite da se znanstveni novaci biraju iz redova n ajboljih studenata našega O dsjeka koji su spremni posvetiti se zahtjevnom znanstvenom i nastavnom radu.

U že lji da p ribližim o g e o g ra fiju široj javnosti otvorena je na Internetu nova stranica koju uređuju naši nastavnici i suradnici, ali i kolege sa zadarskog sveučilišta.

Posjetite stranicu i surađujte na d o b ro b it struke koju ste iza b ra li za svoj životni poziv.

U ime svih nastavnika i suradnika G eografskog odsjeka želim Vam uspješnu akademsku 2 0 0 3 ./0 4 . godinu.

Anketa o predavačim a i nastavi na G eografskom odsjeku PMF-a provedena među studentima zasigurno je bila zanimljiva mnogim čitateljima prethodna dva b ro ja 16. m eridijana (otkada se krenulo sa provođenjem ankete) pa se nadam o da će i ovogodišnja anketa ta ko đe r biti interesantan pokazatelj mnogim čitateljim a, a posebice anketiranim a i onim a o kojim a je anketa. N adam o se da će anketa pomoći u poboljšavanju ili zadržavanju kvalitete nastave, što je svakako jedna od glavnih nam jera ovog istraživanja. Studentske ankete se provode i na mnogim drugim europskim sveučilištima u istu ili sličnu svrhu pa se Klub studenata geografije Zagreb p o tru d io da takva raširena istraživanja ne izostanu na našem Odsjeku. lako izra da , provođenje, o b ra d a i napokon objava rezultata ankete nije nimalo lak posao, trudili smo se da ga obavim o što bolje. Ukupan b roj studenata te njihov b ro j po određenim kategorijam a (po godinam a studija, smjerovima, spolu...) d o b ili smo uz pomoć svima dobro poznatih gospođa iz referade (hvala lijepa!). Zatim smo odredili 3 4 % studenata kao uzorak, na svakoj godini studija, proveli anketu među studentima krajem listopada, o b radili određeni postotak anketa uzimajući u o b zir omjer studenata i studentica te smjerova i napokon, evo rezultata!

M ora m o napom enuti da je b ilo nešto teže pronaći one koji su protekle godine bili studenti 4. godine, a sada su apsolventi pa se moramo zadovoljiti nešto nižim postotkom o b rađenih anketa za 4. godinu. lako ova anketa obuhvaća veći broj kategorija što na kraju rezultira kao pregršt podataka sakupljenih na jedno mjesto, što onda zahtjeva da se o dvoji nešto više vrem ena za d obivanje opće slike, nadam o se da će zn a tiže lja prevladati. O ve godine uveli smo način ocjenjivanja od 1 do 5 s kojim smo svi veoma d o b ro upoznati (od n a jra n ijih školskih dana), pa je zasigurno b ilo lakše odlučiti se za ocjenu predavačim a. N a kraju, nismo m nogo to g a prom ijenili od ranijih anketa, ali se nadam o da vam i ovo m alo učinjeno o d govara. Također se nadam o da ćete biti za d o voljn i s našim radom .

Dakle, uživajte u rezultatima studentske ankete koji slijede!

(Vedrana Ljuljović)

UREDIO

I

PROVEOl

KSG

Z a g re b

ti? «vi

'v-V ■■■

1111

■

m:: :

3,9 4

3,83

4,00

4,22

4,11

3 ,8 8

4 ,5 0

4 ,2 3

4,11

4 ,05

4 ,0 5

4,11

4,05

4 ,0 5

3 ,9 4

4 ,4 4

4 ,1 7

4 ,0 5

4 ,4 0

4 ,3 0

3,40

3,90

3 ,5 0

3 ,5 0

4 ,1 0

4 ,0 0

4 ,0 0

2 ,63

2,81

2,90

2,63

2 ,7 2

2,63

3,18

3 ,3 0

3 ,2 0

4 ,38

4,33

4,22

4,05

4 ,0 0

4 ,0 0

4 ,7 2

4 ,6 6

4 ,5 5

3 ,13

2 ,8 0

2,86

2,00

2 ,4 0

2,13

3,06

3 ,2 5

3 ,5 0 3 ,2 0

.

3 ,1 6

3,11

3,22

3,22

3,11

2,88

2 ,7 2

3 ,2 6

4,11

4 ,4 4

4 ,2 7

3,38

3,38

3,66

4 ,5 5

4 ,4 6

4,15

2,44

2 ,6 6

3 ,0 0

2,11

2,22

2,22

2 ,2 8

2 ,0 0

2 ,0 0

4 ,0 0

4 ,0 0

3 ,0 6

3 ,0 0

2,73

1,80

2 ,4 0

2 ,3 3

3 ,3 0

4 ,16

4,16

4,33

4,08

3,41

3,91

4 ,5 0

3 ,0 0

2 ,6 0

2 ,3 0

2 ,5 0

2 ,6 0

2 ,3 0 ‘

2 ,2 0

4 ,2 0

4 ,2 0

4,40

4,00

3 ,8 0

4 ,2 6

4 ,4 6

GEOGRAFSKI ODSJEK

Zadovoljstvo nastavnom godinom 2 Ö 0 2 . / 2 0 Ö J ,

1. godina

4,13

2. godina

4,03

3. godina

3,81

4. godina

3,5 0

TO P 10 - ukupni poredak Stiperski

3.

4,68

Praktikum iz geom orfologije

Bočić

2.

4,6 7

Praktikum iz industrijske geo.

Stiperski

3.

4,55

Osnove statistike s G G M

liić

1.

4,3 4

5.

M etodika nastave geograf.

Curić

3.

4,28

6.

A zija

Stiperski

4.

4 ,2 7

7.

Vježbe iz osn.stat. s G G M

Ilić

1.

4,25

8.

Seminar iz ekonom, geog.

liić

3.

4,2 4

9.

Seminar iz prometne geo.

Ilić

3.

4,24

10.

Seminar iz ruralne geogr.

Lukić

1.

4,23

1.

Industrijska geografija

2.

3.

4.

Najviše ocjene po kategorijama ¡B ifiig B fi S B B B j O rganizacija predavanja

Praktikum iz geom orfologije - Bočić

4,75

Retorika na predavanju

Praktikum iz geom orfologije - Bočić

4,81

Sudjelovanje s auditorijem

Praktikum iz industr.geogr. - S tiperski

4,80

Zanimljivost predavanja

Praktikum iz geom orfologija - Bočić

4,81

Upotreba pomagala

K artografija - Toskić

4,71

M otiviranje studenata

Industrijska geografija - Stiperski

4,61

Susretljivost i konzultacije

Industrijska geografija - S tiperski

4,95

O rganizacija ispita

Osnove statistike s G G M - Ilić

4,73

Objektivnost na ispitima

Industrijska geografija - Stiperski

4,85

GEOGRAF SKI ODSJEK

IEREHSKA Iz ovogodišnjih osvrta na terenske nastave studija g e o g ra fije očit je pom ak nabolje od proteklih godina.

Studentima je po prvi put dan izb o r s obzirom na svoje a finitete prem a kolegijim a i odredištim a, a povratne inform acije govore u korist te prom jene. N a d a m o se da će se ovaj pozitivni trend uz poboljšanja nastaviti i u budućnosti, na zadovoljstvo studenata.

PRVA G O D IN A : Is tra T E K S T : Petra Radeljak O ve akademske godine nastavljena je d o b ra trad icija o d rža va n ja terenske nastave za studente 1. godine na našem prelijepom najvećem poluotoku. Čak smo i mi brucoši bili d o b ro obaviješteni o trad icio n a ln o j štoriji o novcu M inistarstva kao enigm i neriješenoj do posljednjeg trenutka - hoće li stići, u kojem iznosu, kad...

Polazište - parkiralište kod Lisinskog, dva autobusa spremna da prihvate stotinjak nadobudnih m ladih brucoša. G eo i pola geo - pov u vodećem busu na čelu s prof. Toskićem, u drugom četverokotačnom pratiocu druga polovica geo - pov s geo - geo predvođeni prof. Ilićem, koji je uskočio ove godine da nam glavni voditelj ne ostane osamljen. Prethodno obaviješteni o planu puta (pojednostavljeno rečeno: prijeći naš najveći p o luotok uzduž i p o p rije ko u 3 d a n a!) te uveseljeni nagovještajim a d o b re za b a ve i posebnim obećanjim a našeg voditelja o d o b ro j hrani, im ali smo sve ra zlo g e da čilo i najveselije m oguće krenem o u avanturu godine!

Krenuli smo u 7 :4 0 . Vrijem e je ju rilo kao ludo i već je od zvo nilo 10 kad nam se osm jehivao Severin na Kupi. A činilo se kao da je tek p a r trenutaka prošlo! Kraće stajanje i razg le d a va n je , nekoliko riječi naših voditelja koje smo sa interesom ČULI (čitaj dalje radi objašnjenja!) i krenuli smo dalje, kilom etri su čekali na nas! Rijeka nas je uspjela samo ispratiti pogledom , kad eto nas u Plominu, fo to g ra fira m o na sve strane i nastojimo uhvatiti barem p a r riječi potencijalno za n im ljivog predavanja po tkrije p lje n o g velikom kartom , ali uz glasnoću i naguravanje stotinjak glava i dvjestotinjak ušiju, bila je to nemoguća misija. Više sreće d rugi put... Prošli smo O patijom , a u Puli nas je pri iskrcavanju kod veličanstvene A rene dočekala terenska suradnica.

O ni sa manje sreće u Plominu po n ad a li su se barem hrpi inform acija o tom prekrasnom gradu, ali uza svu volju naše suradnice, glas (izgubljen na tulumu?) joj (ni)je dopustio da nam prošapće nekoliko riječi, tako da nismo m ogli biti obogaćeni velikim saznanjim a...šetnja gradom te stanka za ručak i samostalno geografsko istraživanje, naravno! Kuda idu ti sati?! Stiže nam poslijepodne, a mi u Vrsar, dvodnevno i dvonožno polazište i odredište naših geografskih istraživanja!

Smještaj u hotel, kupanje u moru (onih hrabrijih) te večera za vrijeme koje smo zaključili da pohvale na račun kuhinje

nisu bile pretjerane. Dapače!

Tko na p la ži, tko u sobam a, zabava i veselo druženje bili su na nivou! Tko se naspavao, naspavao se, tko nije, jao njemu - d ru g i dan samo na nas g e o gra fe čekali su Limski kanal, centar Istarske županije - Pazin, A le ja glagoljaša koja nas je provela do Kotli, pješačenje, N A R A V N O , po najvećoj vrućini! N a p rigo vo re profesor llić je objasnio da bi inače m orali krenuti puno ranije, a onda ne bi dovoljno spavali! A ako većina i nije spavala, njega je uspavala vesela pjesma nekog od kolega koji je na sav glas pjevao da je gusjenica i želi postati leptir...

U glavnom , natjecanje "Tko p rvi s GPS-om" m oglo je početi. V ođa pobjedničke skupine do b io je posebnu nagradu od profesora Toskića, ali ne ispitnu___loš Buzet, i veselo se vraćam o u naš Vrsar. H rana božanstvena kao i dan prije. Prava uvertira za nastavak zabave!

Sljedeće jutro sa još gorim podočnjacim a, čekao nas je oproštaj od mjesta gdje su nas tako lijepo ugostili. N o, terenska još nije bila gotova! Poreč, N ovigrad, Umag. S osobitim smo zanim anjem iščekivali d o la za k u Piranski za lje v pa da se na svoje oči uvjerim o tko to i što želi uzeti. A lu zija profesora o svađama Zagoraca prilično je p rib ližila stanje. D o la za k u M otovun (gdje se ne smije besplatno čak ni busevima dovesti), o b ila za k g ra d a i stanka za ručak, kad ono u M otovunu nigdje ništa jestivo za kupiti! Osim kraj naših p a rkira n ih buseva, što smo shvatili pet minuta p rije odlaska!! Toliko o snalažljivosti mladih geografskih snaga! Umorni, i k tome gladni (vratite nas u Vrsar!) krenuli smo prem a Z agrebu. Putovanje je prošlo još brže nego u polasku. Nisi rekao ni keks, i evo nas... Pokoja fo to g ra fija za kraj i rastajemo se sa suzicom u oku... Za kraj zaključak: zabava i druženje na nivou, ali za stjecanje ponuđenih količina znanja, topla preporuka novim brucošima - kupite profesorim a m egafon!!

D R U G A G O D I M : Kvarner T E K S T : Antonija K uti i Maja Vahovec Nitko toga jutra nije m ario što je 7 :0 0 , jer kretali smo na naš d rugi dugo očekivani teren. M jesto polaska kao i uvijek za naše geografske aktivnosti bilo je na parkiralištu iza Cibone. G otovo da smo svi bili na broju...

Koga nema, nek se snađe, pa z a r nismo geografi? Čim smo zau ze li svoja mjesta i krenuli put našeg plavog Jadrana, svi smo zam ijetili veliku prom jenu u busu... O ve godine m ikrofon je napokon nečemu poslužio, čuli smo gdje idem o, što ćemo rad iti i mnoštvo geom orfoloških inform acija i priča o prostoru kroz koji pro la zim o . I tako se mi vozim o, sunce upržilo... Kad u stražnjem dijelu busa (gdje je na vanjskih + 4 0 °C ra d ilo g rija nje) počelo se nešto dimiti. Ne, nije ništa g orjelo, to je jednostavno tako m oralo biti, rekli su da je to nekakva ventilacija. I tako dok mi uživam o u grija nju i ventilaciji, sjetismo se našeg

kolege koji je zaspao i po ka zao se vrlo snalažljivim u prostoru, tj. u autom obilu prof. Lozić.

Stigosmo u hotel u M alom Lošinju... Pa reći ćemo vam samo ovo: već oko podneya slijedeći dan maštali smo što ćemo večerati, tj. što ćemo iza b ra ti s obilatog švedskog stola, uz vino koje smo m ogli piti koliko nas je volja, tj. koliko je tko m ogao.

N a ovom terenu iskrcavanja nisu bila samo radi do b iva nja 'slo b o d n o g 1, već smo na svakom odredištu upijali korisne geografske informacije. V idjeli smo najveću kriptodepresiju u Hrvatskoj - Vransko jezero na otoku Cresu. Obišli smo otok Sušak gdje smo se iskrcali zajedno sa 3 0 kg kruha i svim ostalim potrebnim namirnicam a za preživljavanje stanovništva tog otoka prekrivenog debelim naslagama lesa. N a ovom terenu smo i mi pokazali svoja stečena geom orfološka znanja. K a rtira li smo obalu oko g ra d a Cresa (samo čisti g e o g ra fi, mora se istaknuti), uz stručnu pom oć asistenta Bočica, koji je bio jedan od glavnih izvora inform acija. Stvarno m ožem o reći da smo na ovom terenu nešto vid je li i znanje nam doista nije stagniralo (a za ostatak stiha, pa...). Niti u jednom trenutku inform acija nam nije m anjkalo, nešto smo i sami rad ili, puno to g a vid je li i naučili. M i ćemo reći da je ovo zaista bila terenska nastava jer bolju nismo m ogli poželjeti.

M o ž d a se svi ne bi složili s nama... A li da je hrana bila fantastična, svi ćemo se složiti. Zato ćemo cijenjenoj direkto rici hotela oprostiti što nam je za p rije tila izbacivanjem iz hotela, iako ni nama ni prof. Bognaru nije bilo jasno. Jer stvarno smo b ili dobri....

T R E Ć A G O D I N A : S r e d n ja D a l m a c ija i HERCEGOVINA ( B lH ) T E K S T : Nevena Tutavac

nije bila ni blizu 1 9°C kao što su rekli na TV-u, a ni činjenica da je to ipak Kaštelanski zaljev.

Idući dan na rasporedu je bio najlipši g ra d na svitu gdje smo, osim do brojnih novih saznanja, došli i do prvih ovosezonskih trešanja koje su nas skoro stajale kašnjenja, ali zahvaljujući ta xiju (i taksistu, naravno) sve je prošlo u najboljem redu, a čak smo se u p oznali s još jednim oblikom prom eta. I što reći o Splitu? Ništa što bi m oglo prom ijeniti nečije mišljenje o njemu, oni koji ga vole, vole ga bez o b zira na sve (ništa kontra Splita!), a oni koji ga ne vole svejedno neće mene slušati (uvijek kontra Splita! - izjava Tome Sokote i mnogih g ra fita u Z agrebu).

Nakon Splita obišli smo Kaštela i Trogir, a poslije večere (sasvim O K ) g le d a lo se 120 min + jedanaesterci onog što je tre b a lo biti n a jzanim ljivija utakmica sezone - fin a le Lige prvaka s O ld T rafforda (za one koji slučajno ne znaju AC M ila n je šesti put postao europski prvak).

Tko je rekao da studenti G eografskog odsjeka ne putuju u inozemstvo, taj se g rd n o prevario. Jedan dio kolega (geo - pov) bio je toliko oduševljen činjenicom da putuju u BIH da su carinskog službenika na graničnom prijelazu Kamensko lijepo zam olili pečate (tzv. 'štembilje') u svoje putovnice. Nakon Buškog blata, Livanjskog polja, kratkog zaustavljanja u Tom islavgradu, te prolaska kroz p ra vo središte Hercegovine - Široki Brijeg, stigli smo u M ostar, najtopliji grad bivše Jugoslavije. Profesori su nam ispričali svoja zanim ljiva iskustva vezana uz predavanje na mostarskoj pedagoškoj akadem iji tijekom ratnih i mirnodopskih vremena. Posjetili smo obje strane form alno ne, ali u praksi nažalost priličn o po d ije lje n og g ra d a .

Koliko smo god oduševljeni bili starom jezgrom , toliko smo bili razo ča ra n i novijim dijelovim a - jako p rljavi, još djelomično porušeni, a novogradnja je divlja. A li će svima u lijepom sjećanju zasigurno ostati zelenooka lje p o tica -

Nakon brojnih nesuglasica i trzavica (blago rečeno) među profesorim a i nama studentima oko novog, dem okratski donesenog načina o rg a n iza cije terenskih nastava, konačno smo se p o d ije lili na dvije grupe, na osnovu naših aspiracija prem a pojedinim kolegijim a, profesorim a i odredištim a terenske nastave. Ja sam iza b ra la terensku nastavu iz ekonomske i prom etne g e o g ra fije koju su vo d ili p ro fe so r Sić i docent llić s asistentima Lukićem i Prelogovićem.

Budući da sam neposredno p rije terenske nastave na p ra vila đ ir do A tlantika i natrag, svojim kolegam a sam se p rid ru ž ila u našoj ba zi - hotelu Palače u Kaštel Starom, nakon bliskog susreta sa splitskim javnim prijevozom . Tu su mi rekli da sam propustila upoznavanje sa trasom buduće autoceste Z agreb - Split i Gospićem.

Onima koji su se najviše zaželjeli mora taj dan pri kupanju nije smetalo ni što je sunce već zašlo, ni što mu temperatura

N eretva (OK, m alo sam subjektivna, ali što mogu).

Još nismo p re ža lili što u povratku nismo vidjeli M o d ro i Crveno jezero izb liza , ali to je ionako bio na jn a po rn iji dan (kako kome, naravno). N oćni živo t u Kaštelima u predsezoni i nije nešto zanim ljiv, ali, ako se m alo potrudite, može se itekako d o b ro upoznati Čiovo i T rogir noću (za r ne, cure?).

I četvrti dan je, kao i obično, polazak bio točno u 8 :0 0 . Posjetili smo Šibenik i jedva se popeli na tvrđavu, ali nam kasnije nije bilo ža o je r smo im ali predivan p o gled. Nakon Šibenika vid je li smo i Drniš i d o živje li čudnovate zg o d e (bez Šegrta H lapića - to bi ipak bilo previše). N akon to g a im ali smo priliku uvjeriti se da nije baš sve u Lijep o j našoj onako žalosno i besperspektivno kao što se m ože učiniti na p rvi pogled. Naim e, upoznali smo gradonačelnika D u g opolja (mjesto gdje je čvor

buduće autoceste), koje, već sada, više nego uspješno iskorištava svoj povoljan geografski p o lo ža j, p rije svega razvojem industrije, ali i drugih djelatnosti.

Zadnju večer ni kiša nije m ogla omesti dobru zabavu: pjevalo se, pilo i ig ra lo različite društvene igre (to se ne može, a vje rojatn o i ne smije opisati riječim a, jednostavno ste tre b a li to vidjeti).

Posljednjeg dana terenske nastave posjetili smo Knin i popeli se na famoznu tvrđavu gdje smo se poslikali za uspomenu i dugo sjećanje. Nakon ručka smo nastavili put prem a Z agrebu s kraćim zaustavljanjim a u U dbini i G rabovcu. Sve u svemu, ovaj teren je bio puno bolji nego što smo nakon početne nesigurnosti očekivali. M islim da je m nogo lakše o rg a n iz ira ti dobru terensku nastavu s manje studenata - do jednog autobusa, lako je sve to p rilično daleko od aktivne geografske terenske nastave, čini mi se da smo (barem ja) ove godine najviše toga naučili o prostorim a koje smo posjetili. M o žd a su tome d o p rin ije li seminari koje smo n a p ra vili, a m ožda i ne...

N a kraju mi samo preostaje poželjeti da nam svima dog od in e bude još bolje!

T R E Ć A G O D I N A : Z a g r e b , Sj e v e r n a D a l m a c ija T E K S T : Ivan Sarjanović, Tanja Mađarić KLJUČNE RIJEČI: Paklenica, teren, baba, did, bankomat, a di je to?

Paklenice, gdje smo bili smješteni. A u busu - novo iznenađenje! Potencijalno dosadan i zamoran put u društvu doc. Perice i brojnih geografskih bisera iz njegove riznice p re tvo rio se u vrlo zanim ljivu i poučnu rutu. N i nakon dolaska u hotel marljiva geografska grupica nije ostavljala puno mjesta odm oru. Učas se krenulo put NP Paklenice pod vodstvom vo d ite lja Parka. Izravni susret s tom ljepoticom nadmašio je sva zam išljanja, a stručno i nenametljivo vodstvo sve nas je natjeralo na apsorbiranje brojnih zanim ljivosti. G rupicu n ajodvažnijih koji su se s doc. Pericom odlučili za dodatnih p a r sati hodanja, osim d od atn o g o tkrivanja ljepota NP-a, čekala je i antro p o g e og ra fska poslastica - susret sa posljednjim stanovnicima Parka - Babom i Didom s kojima smo proveli kratak, ali poučan susret. O krije p lje n i ljepotom p riro d e i mudrošću ljudi Paklenice, proveli smo večer prebirući dojmove u idiličnom okruženju bure Podvelebitskog kanala.

Sutradan smo krenuli u bliže upoznavanje s okolicom Z ad ra . U stručnom vodstvu mr. Faričića sa zadarskog G O posjetili smo Ugljan i Pašman. M ag ista r nas je na stručan i pristupačan način upoznao s recentnom geografskom problem atikom tog d ije la zadarske regije, s posebnim osvrtom na dem ografske i socioekonomske procese. Posjetili smo i tvornicu tune u Kaliju, kao rijedak prim jer uspješnog plasmana kvalitetnog hrvatskog p ro izvo d a na strano (i to japansko!) tržište, a nužnu duhovnu okrjepu pronašli smo u dominikanskom samostanu

Cokovac.

UVO D: U ovom radu cilj nam je na objektivan i stručan Slijedeći dan bio je posvećen obilasku još jednog način osvrnuti se na terensku nastavu studenata treće obližnjeg bisera - NP Kornati, o čijoj su ljepoti i pametniji godine g e ografije koja se o d rža la u razdoblju 26. - 30 .5. ljudi od autora ostajali bez teksta, pa samo p reporuka 2 0 0 3 . godine pod stručnim vodstvom doc. dr. sc. Z. ko nije bio, nek' ne čeka ništa! U društvu ekipe iz Zadra Stiperskog i doc. dr. sc. D. Perice te ukazati na najznačajnije nije nedostajalo ni n e za obilaznih prepucavanja (doc. postignuća kojim a je ista rezu ltira la (a b ilo ih je ...... ).

M aša sa Zadarskog G O : 'Kad su Kornati nastali? Pa ZAPLET: (PRVI D AN, ZAGREB) Kako bi rekla stara pojm a nemam, neki slojevi su iz gornje krede...I.S. (21): armenska pjesma ■ Doš'o je i taj dan... Nakon Znači, prije 6 5 m il.godina...S.V. (2 1 ): E, nije nego prije dugogodišnjeg inzistiranja, studentima je udovoljeno u 6 3 !!!) njihovoj neumornoj želji za što svrsishodnijom i kvalitetnijom Posljednjeg dana odlučno smo krenuli u bliže terenskom nastavom te su se po prvi put terenske nastave u poznavanje Z adra - njegove bogate kulturne baštine (ukupno dvije) o d ržale odvojeno, kako bi se smanjio broj (M uzej zlata i srebra iz kojeg su se svi vratili puni dojmova, studenata po terenskoj i om ogućila veća količina upijenog a neki i punih džepova), intelektualnog potencijala, tj. znanja p e r cap/ta. U dušama svih 25 participanata ovog novoosnovanog Sveučilišta, a posebno geografskog terena množila se nada pomiješana sa zebnjom i pitanjima gdje nas je prim io rektor Sveučilišta dr. M agaš, hoće li naša biti bodsjeka, o lja od njihove? koji je nakon kratkog inform ativnog p redavanja bio Prvi je dan po ideji doc. Stiperskog bio temeljen zasipan pitanjim a (od kojih izdvajam o 'G dje je n ajbliži na pet razg o vo ra s ekonomskim i pravnim stručnjacima bankom at Privredne banke?') te industrijsku zonu i TZ iz HGK, privatnog ekonomskog učilišta i zaklade 'Konrad Zadarske županije. Osim neuspjelog pokušaja obilaska Adenauer' na tri lokacije. R azglabalo se uistinu na visokoj Tankerske plovidbe, svi posjeti su ocijenjeni izuzetno razini, začudo, o ekonomskim problem im a u dom ovini i korisnim. Tako je neprim jetno došlo i vrijem e povratka. svijetu. U pamćenju je ostala velika trem a Đure N javre Put do m etropole protekao je u nezaobilaznom pred autoritativnim geografskim auditorijem , koja je kom entiranju geo pro sto ra kojim smo p ro la z ili i uz kraće rezu ltira la znojenjem . zaustavljanje u tvornici vode 'Sv. Rok', začas smo se našli u željenom odredištu. A zatim smo krenuli d ijeliti stečeno (DRUGI - PETI DAN: SJEVERNA DALMACIJA) O h ra b re ni znanje svim drugim a.... inspirirajućim početkom, krenuli smo put S ta rig ra d a -

SUM M ARY A ll's w ell that ends w ell...

LITERATURA

'Zuja ili Karlovačko', zbornik radova studenata geografije 0 terenskoj nastavi Did, Baba, (1 9 5 4 .): 'Ž ivo t na b rdu' Perica, D. (2 0 0 0 .): 'G eografske začkoljice' 'W h a t the hell can I do in C ro atia ' (2 0 0 3 .)

ČETVRTA G O D IN A : K l e k = D u b r o v n ik - M o s t a r - M e t k o v ic -S t o n T E K S T : Jure Marie Nakon svih svima nama d o b ro poznatih pregovora, d ogovora, ima para, nema para, na teren se kao i uvijek krenulo. To jutro došli smo do Cibone s malo sna i puno volje, a vidio sam neke kako nose onaj prokleti alkohol od kojeg se jetra navodno pretvara u spužvu.

Paleta osjećaja ogrom na, u zraku se osjetio kraj četvrte godine, nitko nije razm išljao o uvjetima, ali ipak znali smo da idemo na zadnju terensku. Zato su va ljd a neki i nosili taj gadni alkohol. Pred nama je bio cijeli dan jahanja kroz 'lijepu našu' uz naravno m nogo stajanja, ali smo navečer sretno stigli u Klek.

Turističko-apartmansko naselje Klek, pet minuta prije Neuma kad idete prema Dubrovniku, živući spomenik socijalističke arhitekture, ali što je tu je, Vinkovci su ipak nenadmašni. Zapravo, kako za koga. Smjestili smo se tko u hotel, tko u apartm ane i nakon večere pre d a n o se posvetili standardnim terenskim aktivnostima na plaži i tako sve do sitnih jutarnjih sati.

Nakon sat do dva sna novi dan je tu, a mi već krećemo prema Prevlaci i Dubrovniku. Usput smo obišli 1 Konavle gdje je prof. Pepeonik okinuo nekoliko fotografija za svoju zbirku. Da ne duljim kako je to najljepši kraj na svijetu, napom enut ću da smo nakon 1 2 godina bili prva grupa koja je posjetila Rt Oštru i to bez maskirnih uniformi na sebi. N ažalost, jasno se vidi 12 godina nemara, uništavanja i vje rojatn o onog najgoreg, a to je boravak UN-ovaca. Nakon slikanja na tvrđavi iz austrougarskih vrem ena na krajnjem jugu Hrvatske, uzvikivanja mnogo domoljubnih i još više nepristojnih parola prema susjednoj d rža vi, a neki su p o kazivali i srednji prst, krenuli smo prema Dubrovniku.

Da ne duljim kako je to najljepši grad na svijetu, istaknut ću da su dubrovačke zidine d o b ile novi rekord u b rzini obilaska, jer smo mi doslovce potukli rekord iz 1806. god. kada je jedan stražar videći onoliko Francuza na Pilama počeo panično trčati naokolo. Za novi rekord (koji iznosi nepunih 23 min) zaslužni su prof. Curić koji je naglasio da kašnjenja ne to le rira i da reda mora biti i otišao na kavu, te asistenti A co i Vuk koji su se p o brinuli

da kašnjenja ne bude, a da bude reda. Kašnjenja nije bilo, zid in e su optrčane, a mi smo se v ra tili u našu bazu u Kleku gdje smo do jutra m arljivo uništavali p roizvode kupljene u Neumu. Treći dan put nas je odveo u susjednu Hercegovinu.

M ostar nas je ugodno iznenadio, ulice su pune ljudi i to uglavnom m ladih. A li to je ipak podijeljeni grad, ima dva sveučilišta, i sve one ostale funkcije puta dva. N a za padu živost na ulicama, kafići puni, d izalice na gradilištima neumorno rade, na svaki novi zvonik s križem diže se novi m inaret i obrnuto, bitna je samo visina. N a istočnoj strani je još uvijek prisutan duh nekih prošlih vrem ena, ali fam o smo ipak p o je li odlične ćevape i z a lili ih sarajevskim pivom. I p latili kunama.

Nakon što smo se uvjerili da u M eđugorju cvate vjerski turizam , naravno kupili krunice i pom olili se za naše izgubljene duše, posjetili smo i slapove Kravice koji stvarno super izg le d a ju , čak i izdaleka.

Nakon uobičajne večeri u Kleku, sutradan je slijedio m ožda i najbolji dan na terenu. Nakon posjeta Metkoviću, u O puzenu smo se ukrcali na četiri barke i krenuli na neretvanski foto-safari u Kuti. Uz pratnju gitare, harmonike, suhih smokava i rakije u dobrom raspoloženju stigli smo do restorana "V ila N e re tva ". Tu smo im ali ručak uz već spomenutu gitaru, harm oniku i naravno rakiju pa se atm osfera po d ig la do neslućenih visina, a i dubina je r su neki htjeli plivajući natrag. A kako nisu m ogli, iz protesta (a i rakije) prespavali su cijelo slobodno poslijepodne.

Pri povratku profesori su na svoju barku sebično prisvojili svirače kojima i ovim putem hvala za o d ržavanje dobre atm osfere, a i rakiju, kojoj i ovim putem hvala za o d rža va n je d o b re atmosfere.

Te večeri nekoliko je studenata krenulo u D ubrovnik na doček Svetog O ca Ivana Pavla II, a ostali su se posvetili uobičajenim i već spomenutim aktivnostima.

Petak, dan p rije povratka u m etropolu p ro ve li smo u Neumu i u Stonu, o bilno i vrlo jeftino ručali u M alom Stonu, a onda uživali u slobodnom poslijepodnevu u Kleku. To isto poslijepodne asistent Aco pobjegao je pred hordom obožavateljica na brdo iznad Kleka zvano Smrdalj gra d , gdje su prem a kazivanju drevne legende dva dom aća ratnika p o b ila više Turaka nego Boško Buha N ijem aca. I ostavili ih na tom brdu, i onda su se ovi usmrdili, i tako je došlo do tog imena. A li sad više ne smrdi pa su spomenutog asistenta n a ju p orn iji p ra tili sve do vrha.

Za povratak su nas onako odm orne i ispavane iznenadili najdužom varijantom povratka u Zagreb, ali isplatilo se, u p a r navrata vidjeli smo novu auto-cestu u izgradnji. Bila je to naša zadnja terenska (kao studentim a).

I još smo se kupali, nosili klupu po plaži, upoznali s lokalnim policajcem, čitali seminare u autobusu, i puno toga naučili kako i p riliči svakom pravom terenu.

Klub studenata g e o g ra fije Z ag re b (KSG Zagreb) nevladina je i neprofitna udruga koja oko sebe okuplja entuzijaste geografe, mlade zaljubljenike u svijet oko sebe. Željni novih iskustava, prijateljstava i znanja, god. 1 9 9 9 . studenti g e o g ra fije osnovali su svoj klub (tj. o b novili rad kluba koji s prekidim a postoji od davne 1 9 4 7 .) i nazvali ga "K lu b studenata g e o g ra fije Z a g re b " (maštovito, z a r ne?). O d ta d a njihov san o putovanjim a, novim saznanjim a i neobičnim sjecanjima živi, a svoj san su p re n ije li na sve nas.

Kroz ovih nekoliko god in a KSG je postao utjelovljenje nečeg lije p o g , nečeg zbog čega dolaziš na faks (ba r jednom tjedno!), nešto čijim dijelom želiš biti.

Ipak, još uvijek ima onih koji ne znaju što je EGEA, m otivacijski vikend ili što se ra d ilo na Visu. Ccc. A kad postane kasno, e onda je kasno! A ktivacija, ljudi! A kad smo več kod aktivnosti...

G od. 2 0 0 3 . je bila dosta uzbudljiva godina za sve "d je la tn ik e " Kluba. Počela je s poduzetnim duhom u kantini "Kod veselog g e o g ra fa " na Zimskom geografskom kongresu. Zatim se prom ijenilo vodstvo (tad nastupa moja malenkost). Došao je na red i "tulum pod maskam a", zatim dvije EGEA razm jene (s Ljubljanom i Tartuom), Smotra sveučilišta, natječaj za studentske projekte na M inistarstvu znanosti i tehnologije (gdje smo nadahnutim projektim a za d ivili cijelu komisiju i p o b ra li sve pare, he he...), jednodnevna edukacijska ekskurzija u Lici (Denis rules!), posjet NP Plitvička jezera s punih pet autobusa p rija te lja . Neki su otišli i na regionalne kongrese...

O rg a n iz ira n je m alonogom etni tu rn ir (profesori se ove godine nisu usudili suprostaviti studentima - strah, ha?) te posjet PP Biokovo. A onda osm odnevno terensko istraživanje na Visu te volonterski rad na budućoj šokačkoj kući u Topolju (Baranja, za one koji ne znaju gdje je Topolje - pa kako ne znate?!). I evo već jesen i pokrećemo novi krug...

Kao i svake godine pa tako i ove Klub je žedan svježe krvi! Stoga, osjećajte se svi pozvani (brucoši, a i oni stariji koji još nisu o tkrili svo blještavilo sobice) da zadovoljite njegovu žeđ. M i ne grizem o...(a m ožda ipak, he he ...).

P.S. I vi se još uvijek pitate "D a li da se učlanim ili ne?"

................ -w<,- - - : ■.^••t'jjjtaBa^iss^agasgggas’ gMBaar'sfaaaaMi

1 n i sM f* i * i f M i t T Ali i S 1 i R a i ultijA St Ni15 i A y L JA TEKST: FOTOGRAFIJE:

Razmjena EGEA Ljubliana-EGEA Zagreb ’ 12.-15.12,2002.

N ¡k o la Šoić J o s i p a K o le g a

Jednog hladnog zimskog jutra pojavila se vijest 0 novoj studentskoj razm jeni sa kolegam a iz Slovenije. U nama je odm ah p ro ra d ila geografska zn a tiže lja za otkrivanjem novih mjesta ali, naravno, i novih ljudi. I eto nas devetero u četvrtak popodne na G lavnom kolodvoru, nestrpljivo čekamo vlak za Ljubljanu i mislimo na naše kolege koji su upravo na predavanju iz psihologije kod našeg dra g o g profesora (ma znate kojeg). Konačno vlak kreće i nakon dvosatnog čavrljanja evo nas u Ljubljani.

Dočekao nas je d o b ri stari Rok i odmah nas poveo u 'ra zg le d a va nje' grada. Sjeli smo u najbliži pub i pričekali ostatak slovenske ekipe. O d a b ra li smo tko će kod koga 1 d o g o v o rili se za tulum upoznavanja kod jedne kolegice u stanu. Sva sreća da ima vrlo tolerantne susjede, jer bilo je prilično veselo.

Slijedeći dan bismo m ogli spavati do podneva, ali raspored nam je bio odlično isplaniran od 0-24 pa smo se (pre)rano uputili na ljubljanski Stari G rad. Umorni i neispavani m ozgali smo što smo im skrivili da nas na to tjeraju. I u b rz o saznali. Bio je to početak gradske utrke tj. City Rail-a na kojem smo, podijeljeni u tri ekipe, m orali o bići središnji dio Ljubljane i riješiti puno za d a ta ka . U početku smo bili m alo preplašeni, a li smo o tkrili da je to jako za b a vno i odličan način 'd o la že n ja k sebi' nakon naporne noći. Ruta utrke je p ro la zila baš pored onih najzanim ljivijih dućana i knjižara pa se utrka na trenutke p re tvo rila u šetnju i razg le d a va n je (kad smo vidjeli prekrasne geografske i geološke karte u jednoj knjižari, skroz smo zaboravili na City Rail). M oja je grupa zauzela solidno treće mjesto (u strašnoj konkurenciji od tri ekipe), ali na sreću, postojale su i utješne nagrade. D odijeljene su nam na 'odelku za g e o g ra fijo ' koji se kod njih nalazi na Filozofskom fakultetu. Dan je brzo prošao u zanimljivom razg le d a va n ju g ra d a i, iako je bio petak 13., sve je bilo za pet. DMG-ovci su si stvarno dali truda oko organizacije.

Navečer smo u svoju bazu podataka pospremili još jednu kraticu, a to je KMS tj. Klub mariborskih študentov.

To je klub koji radi svaki dan i uvijek je gužva. Pušta se uglavnom d o b ri stari rock s p o dručja bivše države, a nekoliko pjesama je bilo posvećeno hrvatskim kolegama.

Bili smo oduševljeni i m ogli bi tako do jutra pa smo u ranim jutarnjim satima ip a k otišli uloviti b a r dva-tri sata sna. N e bi Slovenci bili Slovenci kad nas ne bi odveli da b a r iz daljine vidim o ponos države na 'sunčanoj strani A lp a ' - Triglav. Naim e, otišli smo na dvodnevni izlet na Pokljuku, lag a n o brežuljkasto područje nedaleko Bleda s kojeg se lijepo vide vrhovi Julijskih A lpa. Tamo smo imali iznajm ljenu kuću sa nekoliko apartm ana samo za sebe u kojoj smo ostavili stvari i otišli na zanimljivu poučnu šetnju.

Počelo je sa dodjelom diplom a za jučerašnji City Rail, zatim je slijedio kviz da vidimo koliko smo naučili od svega što smo vidjeli i čuli, a onda ’slobodni p ro g ra m 1 koji je uz zavidne količine kapljevina p o tra ja o do jutra.

Pola nedjelje smo prespavali i kad smo konačno došli k sebi bilo je vrijem e za pokret tj. povratak za Ljubljanu.

Usput smo još obišli i jednu od najvećih znamenitosti Bleda i okolice - Vintgar. To je živopisna sutjeska kroz koju teče Radovna i u kojoj je na nekoliko metara iznad vode drvena staza za turiste. Nešto slično našem Zelenom viru kod Skrada. U kasnim poslijepodnevnim satima stigli smo u Ljubljanu, skupili stvari i p ožurili u oproštajno mjesto koje je, naravno, bilo u blizini kolodvora tako da se do zadnjeg trenutka možemo družiti.

A li sve što je lije p o kratko traje, pa je b rzo (pre b rzo ) došlo vrijem e odlaska. N a kolodvoru smo se svi redom izg rlili i izljubili, a kad je vlak krenuo i zatrubio naši d ra g i DM G-ovci izva d ili su bijele maram ice i m ahali nam. N asvidenje in dobim o se v Z agrebu! A zagrebački dio razm jene? E, to je jedna d ru g a priča.

TEKST

i

FOTOGRAFIJE: PREVEO:

Marjeta Jerič F i l i p V u ja s in o v ić

M o ja razm jena sa studentima g e o g ra fije iz Z ag re b a nije počela odveć uspješno. Tome sam sama kriva, jer sam se bez oklijevanja pridružila Luki u stopanju.

Ne znam zašto... Valjda jer za sobom imam samo uspješna, brza stopanja, a m ožda i da napravim razmjenu još malo avanurističnijom . Tko će ga znati! Tablu s natpisom 'KK, Z G ' smo na Rudniku stavili oko podneva, iako smo tamo bili već p rije sat i pol. Početak nam se odužio radi zab o ra vlje n e osobne (neću reći čije). I pošto se opet p o tvrd ilo nepisano p ra vilo da vozači dečkima ne staju toliko često koliko djevojkama, u Z agreb smo došli poslije šest sati (!). Punih 10 minuta prije vlaka s ostatkom naše ljubljanske ekipe! Usto što su nas vozači ignorirali i hrvatski carinici su se p o za ba vili nama. A ko još ne znate, pri p rije la zu hrvatske granice m orate sa sobom imati minimalno 150 kuna; vjerujte, tolari vam ne koriste. Mislim da nema straha da će po našem ulasku u EU nova šengenska granica biti pod slabim nadzorom !

Lice mi se o z a rilo čim su nas na G lavnom kolodvoru dočekali nasmijani hrvatske kolege, s kojima smo proživjeli kod nas četiri fantastična prosinačka dana. Poslije dobre večere i tuširanja kod naših dom aćina skupismo se u elitnom studenskom domu Cvjetno, gdje je Klub studenata g e o g ra fije Z agreb o rg a n izira o maškare, lako je bilo super, ne mogu ne spomenuti da su neki Slovenci osjetili dašak nacionalizma nekih zagrebačkih studenata; naime, u rep e rto aru g la zb e koju su puštali nije b ilo niti jednog slovenskog izvođača. A m oglo se čuti i nekoliko grubih riječi prem a Slovencima općenito. Kao da smo mi m ladi nešto krivil Idući dan nas je odmah ujutro čekalo iznenađenje. Domaćini su nam p ripre m ili uzvratni city ra lly po Z agrebu. Uistinu smo m orali p o tra žiti njihove profesore, p rija viti studentima ispit, p o tra žiti knjižnicu i geološku zbirku, fo to ko p ira ti studijsku literaturu - što nije b ilo tako lako, je r smo te stvari o b a vlja li i tra žili na četiri fakulteta na kojima g e o g ra fi imaju predavanja. Naš trud je naplaćen obilnim ručkom u studenskoj menzi. Tu smo skupili snagu za dugu popodnevnu turu po Zagrebu, ipak je Z ag re b velik g ra d . Ima sve što im aju 'veliki', a još i tram vaj i uspinjaču.

U subotu čekalo nas je još jedno iznenađenje (prije razm jene bili su vrlo tajanstveni). O d ve li su nas u o b ližn ji g ra d Samobor, a poslije prijepodnevnog razgledavanja u Samoborsko gorje na vrh Oštre. Članove slovenske delegacije, naviknute na planine, nije osim teških ruksaka ništa drugo smetalo. Iznenadilo nas je da su neki H rvati išli na uspon bez planinarske oprem e. M a lo su se bunili zb o g terena te nam objašnjavali da je to mučenje - ali je ip a k biia stvarno ugodna popodnevna tura.

A kako za svaki EGEA d o g a đ a j priliči i mi smo zadnju noć zaključili u prijateljskom duhu 'drinking contestom' i raznim igram a.

U nedjelju smo s vidljivim znakovim a umora otišli nazad u dolinu na fašnički karneval i krafne. Kad smo se navečer našli na G lavnom kolodvoru nisu nam lica više bila tako nasmijana. Kao i svaki oproštaj i ovaj bio malo mučan (šmrc, šmrc). Znali smo da neke nećemo više vidjeti, a d ru g i će m ožda postati p rija te lji - kao i m nogi iz prijašnjih razmjena. Zato je EGEA super društvo. Unatoč politike koja razd va ja naše države, upoznajem o susjede u ljepšem svjetlu te se družim o u prijateljskom duhu.

KLUPSKE AKTI VNOSTI

Razmjena EGEA Zagreb-EGEA Tartu

ERE HORVAA1 TEKST

i

' 24,-30,3.2003.

FOTOGRAFIJE: PREVEO:

E d g a r S e PP

M a r i n C v it a n o v ić

Prvo bih želio reći kako je sve počelo. N aravno da smo svi zn a li da im amo studentsku razm jenu sa Z agrebom , im ali smo nekoliko sastanaka u kojim a smo raspravili kako, kada, gdje i zašto idemo, ali svejedno je sama razm jena stigla veom a brzo. Tako da je još bilo nerješenih poslova kada smo krenuli, a onda odjednom ništa - vo zili smo prem a Hrvatskoj sretni što bježim o od svakodnevice. N akon četiri dana u autu i ne tako puno sna bili smo poprilično umorni, ali sretni što smo u Zagrebu.

Topao doček i prijateljska atm osfera na zabavi d obrodošlice u pubu b ili su jako lijepi.

D rugi dan smo krenuli na put koji je tra ja o tri dana. M ora m napom enuti da je sama ekskurzija bila poput velike tajne, kao i svi ostali planovi. Tako je i situacija ujutro bila m alo nezgodna, je r neki od nas nisu znali za put i na mjestu sastanka bili v rlo razočarani je r nisu imali p otrebne stvari sa sobom. Situacija je b rzo riješena, a mi smo se pita li zašto svi planovi m oraju biti tajanstveni.

Svejedno, nije bio problem .

N a kon šio smo posjetili d vo ra c i selo gdje je rođen Tito, im ali smo večeru. N e □rž r i ž | m ako kažem da se i danas (4 tjedna nakon razmjene) sjećam te večere i ako se pokušam sjetiti točno svih jela koje smo jeli, zaboli me trbuh nakon trećeg. O d re za k je bio vrlo ukusan, kao i pivo. To "O žujsko" pivo je bilo stvarno d o b ro - sviđa mi se. Drugačije je od onih estonskih. Kraj dana je b io još veće iznenađenje. Ne mogu zamisliti da bismo tako otišli u neki estonski dvorac i da bi nam dopustili da tam o provedem o noć, govoreći: "U redu, nemojte ništa razbiti i lije p o se za b a vite". Tako da je to za mene b ilo vrlo u zbudljivo. Zabava je bila d o b ra , a šala s policajcim a jednostavno nisam razum io o čemu je riječ. Prvo sam pomislio što policija želi od nas, nismo ništa skrivili, nešto

su se za bunili itd. N akon nekog vrem ena počeo sam sumnjati da je riječ o šali, posebno kad sam upitao Erkija u čemu je problem , a on me ig n o rira o i nije rekao ništa iako se upravo bio vra tio s ispitivanja - sve mi je to bilo jako sumnjivo. Isto tako je i sama atm osfera b ila vrlo lag a n a i bezb rižn a .

Sto još? Pejzaž s planinam a - prekrasan je i kad bi Estonija imala tako velike planine bilo bi to najbolje mjesto za život. Ustvari, u ovom trenutku to i jest najbolje mjesto za život. Postoji estonska izreka koja se na estonskom rimuje, čuo sam je baš neki dan. N a žalost, ne rimuje se na engleskom, pa ću pokušati objasniti značenje. Ide ovako nekako: 'Iz ravne si zem lje i zato imaš "uravnotežene" emocije'. M islim da razum ijete što želim reći s tim "uravnoteženim osjećajim a" - i sami ste to vidjeli i sami ste nam rekli: uvijek izgledam o isto, svejedno jesmo li tužni ili sretni - jednostavno ne pokazujem o svoje osjećaje. Kako sam shvatio, to vam je u početku bio problem , ali s mog stajališta mogu samo reći ne brinite - mi smo takvi i s nama je sve u redu. M ogu reći i suprotno, ako malo pretjeram , to liko ste puno i tako glasno pričali čitavo vrijem e da smo m islili šutite li ikad, ili na za d n jo j za b a vi ja ko je teško b ilo čuti muziku. Ipak, nismo išli na zabavu zb o g muzike, tako da je sve bilo u redu. Hrvati i Estonci su jednostavno drukčijeg mentaliteta, karaktera, ili takvo što...

Trećeg dana smo krenuli na obalu, a putem smo posjetili selo s vodenicam a i Plitvička jezera. Plitvice su bile vrlo uzbudljive - svi oni vo d o p a d i i veliki kanjon, jednostavno odlično. Kad pokušam razm isliti zašto mi se toliko svidjelo, pom alo se nađem u nevolji, ali sama ideja planina i rječica s vo dopadim a kako se obrušavaju s njih - nekako se počnem osjećati ugodno, ne znam zašto.

M o žd a zb o g tekuće vode kao u Tanelovoj šali s vatrogascem na poslu. Mislim da je ipak zbog raznolikosti pejzaža, m nogo je mjesta koje ne možeš vid je ti - što je iza ove planine, što je na ovom vrhuncu, gdje završava ova do lin a , kuda vo d i ova staza itd. M ožeš "vid je ti" jiiiufSC SJ S V C - m pojrcjŽii kO|S 15= ffiC - Ž S Š £ o d g o vo riti, a što daje slobodu tvojoj mašti da poleti, M ožd a je i nešto drugo zbog čega yolim ovakav k ra p iik , ne zncm , j^ ® o s iw n o go volim.

Put do Zadra je bio vrlo dug i vani je već padao mrak, a na nekim je mjestima gorjela trava čineći krajolik vrlo tajanstvenim . Ponekad je izg le d a o kao o b a la koja je daleko, a u isto vrijem e smo slušali Stinga, a mjesec i zvijezde su bile na nebu - opet prekrasna i vrlo romantična atm osfera. Sjećam se i m alog incidenta kada je Kelin počela vo ziti kombi - svi koji su spavali na g lo su se p ro b u d ili, ali imali smo sreće jer se zaustavila baš prije policije i naš je profesionalni vozač M arko nastavio voziti.

Kako sam shvatio, došlo je do m alog nesporazum a među H rvatim a kada smo stigli u Zadar.

V rlo živahan i nemiran C iro i ostali Hrvati raspravljali su gdje bi svatko trebao spavati. Barem sam ja tako shvatio, ali u drugu ruku mislim da nitko nije potpuno shvaćao o čemu se radi, pogotovo ne Estonci. Svejedno, b ilo je vrlo zanim ljivo gledati kako ljudi vrućeg tem peram enta vode konstruktivne razgovore - nimalo slično estonskom načinu.

Nakon što smo se smjestili im ali smo m anji izlet u centar g ra d a i potom smo krenuli na plažu. N ažalost, završilo je vrlo brzo, mislim da je razlog bio hladan vjetar, ili sam u krivu. Bilo je vrlo smiješno kad su Hrvati rekli: "A li vi ste sa sjevera, ne bi vam trebala smetati hladnoća". Pitam se zašto onda im amo zimsku odjeću?

Četvrti je dan za p o čeo obilaskom g ra d a i muzejima. Dio s muzejima je bio pom alo dosadan, ali g ra d mi se jako svidio - ustvari to je bio moj p rvi kontakt s mediteranskim stilom života - sjedenje u kafiću, prom atranje prekrasnih žena kako prolaze, sunčanje na p la ži, palme, plivanje...

Petak smo proveli u Zagrebu. Prva stvar ujutro bilo je predavanje o Hrvatskoj obećavajućeg m ladog profesora Jukića. Zatim smo im ali i o b ila za k g ra d a , a

poput profesionalnog vodiča, M arin nam je sve objasnio.

Poslije obroka u studentskoj menzi napokon smo d o b ili slobodno.

N avečer smo otišli u noćni klub SAX. Bio je to vrlo neobičan noćni klub, je r po mom mišljenju većina ljudi ide plesati u klubove, a u Saxu nije bilo uopće mjesta za plesanje, samo stolovi. Zatim je bilo i m nogo dim a z b o g nikakve ventilacije, a li na kraju krajeva bile su to sitnice i jako sam se d o b ro za b a vio .

Subota je ta ko đe r b ila jako lijepa - išli smo planinariti i popeli smo se na planinu. Bio je tamo i dvorac s kojeg je pucao lijep pogled na Z agreb i okolne planine.

Tamo smo se sunčali, p ričali, pili pivo i jednostavno se zabavljali. Zatim je slijedila i nogometna utakmica između ženskih ekipa Estonije i Hrvatske. Bilo mi je to prvo jskustvo kao treneru i kad smo poveli 1:0 pom islio sam: 'Sto sam d o b a r!'. A li g le dajući tužna lica naših dom aćina pustili smo im da pobijede. Muška mješovita momčad ig ra la je potom p ro tiv lokalnih m om aka. O sobno, ig ra o sam nogom et tri puta u posljenje četiri godine i kad sam ih vid io kako ig raju, mislio sam da ćemo jako izgubiti. N a kraju je sve ispalo suprotno, bio je vrlo izjednačena utakmica i bili smo d o b ra ekipa.

Navečer smo imali oproštajnu zabavu, Hrvatska je p obijedila Belgiju i svi su p o b ijedili u drinking contestu.

Subota - tužan dan, dan odlaska. Postoji izreka u Estoniji, m ožda i u Hrvatskoj, nije važno. Ide ovako nekako: u početku nikako da kreneš, a na kraju ne možeš stati. Želim reći da smo se baš počeli za bavljati; ne znači to da se nismo za b a vlja li od početka, a li u tom trenutku smo bili spremni pom aknuti planine.

N ažalost, estonske obaveze p o tje ra le su nas kući pa smo u nedjelju ujutro otišli g rleći se, ljubeći, s p ozdravim a, licitarskim srcima i bocom pelinkovca.

U 1 2 :5 0 popodne Laura i ja smo čekali na benzinskoj pumpi, M arko nas je baš bio ostavio (hvala ti što si nas doveo do tam o), i počeli smo stopirati. U 13 :45 netko nas je poveo: stari Mercedes kombi, unutra prljavo i vruće, veliki debeli tip za volanom koji ne govori engleski, p ali novu cigaretu tren p rije no što se stara ugasi, sluša klasičnu muziku i vodi nas prem a M ađarskoj.

A li, to je jedna d ru g a p rič a .....

M oram se ispričati zb o g ove priče. Zašto? Kad me M arin za m o lio da napišem članak o razm jeni rekao je: "M o lim te nemoj samo pisati da je sve b ilo savršeno i da se svima sve svidjelo", i ja sam mu obećao da neću. Nem a se tu šta do d ati, m orao sam pisati istinu. I da zaključim ovu malu pripovijetku, želim samo reći da je tjedan u Hrvatskoj b io savršen o d m o r sa vrlo dra g im ljudim a, prekrasnom p riro d o m .... Svima vam puno hvala što ste nam to om ogućili.

— SBS9S

G EOGRAF I NA

VISU

TE K S T : Katarina Ramljak, Zeljko Mlatković, Marin Cvitanović F O T O G R A F IJ E : Katarina Ramljak, Ariana Barišić Rečeno mi je da kao voditelj projekta imam dužnost opisati njegov početak, d o k je još b io misao u pelenam a. Dakle, već u prvim danim a moje brucoške karijere zanim ao me Klub g e o g ra fa koji navodno o rg a n iz ira razne aktivnosti i putovanja. Tako smo ja i moje kolege brucoši čoporativno nagrnuli u tek otvorenu sobicu i snagom mase razbili strah od znatiželjnih pogleda starijih godina. Brucošijada, motivacijski, Daruvar, Plitvice... aktivnosti su se same redale, a kao kruna svega došao je M ljet. I tako sam još za vrijem e stručne ekskurzije M lje t odlučila sudjelovati u nastanku nečeg takvog slijedeće godine. Nisam ni sanjala da ću ga ja o rg a n izira ti.

KL UPSKE AKTI VNOSTI

T e re n s ki rad KSG Zagreb Vis, 2 5 .-3 U = 2 0 0 3 .

Super N ova). N eki su visili po koktel barovim a, a neki su pjevali uz g ita ru zahvaljujući našim za b a vlja čim a Čeci V latki i Sarkiju.

Kuhinja je bila poseban d o življa j. 'O gro m an ', 'g ig a' i 'mega' trebalo se staviti uz sva kuhinjska pom agala.

Bio je pravi užitak kuhati za nas dvadesetak u kuhinji koju inače koriste močvarci za O tokultivator, znači preko sto ljudi. Svi oni rezači salame i svakakve sprave za nepoznate svrhe izg le d a le su kao kulisa trash h o rro r film ova. I ta kuhinja, ogrom na p ra zn a dvorana u kojoj su od zva njali naši glasovi, stvarno je izg le d a lo zastrašujuće. N o ubrzo se moj tim udomaćio. Nataša, Ivana, Ela i moja malenkost osim prve večere napravili smo i pravi spektakl za slijedeću.

Ela za gitarom , nas tri s kuhačama, loncima i zvonkim glasovim a otpjevale smo 'H a jd e da ludujem o'. O vacije publike ispunile su nekada hladnu i praznu dvoranu i ispraznile tanjure. (Svaka čast Ivani na receptu!).

iNaKon naaoDuanog poceTKa org a n iza ci|e u ožujku i hrpe telefonskih poziva, obeshrabrio me podatak Z adnji su dani ip a k bili najluđi. Do ta d a su nam susjedi da se vojarna Sam ogor (u kojoj smo trebali biti smješteni) b ili lokalni hotelijeri, veliki o b o žava te lji narodne glazbe, p ro d a je . Panika! Ja to ne mogu, nije o rg a n iza cija za i mali neuhranjeni mačići koji su se uspijevali provući ispod vrata naših soba baš kao kakvi indijski gurui. mene, zašto sam se to g a p rim ila ... N o sve je d o b ro što se d o b ro svrši, smještaj je sređen, novac je na računu, a I tako smo p re d za d n ji dan prim ije tili grupu mjesec je kolovoz. Pod kakvim sam pritiskom bila znaju cvikeraša u kariranim košuljama kako se penje prema moji cim eri na Visu je r sam jednim noćnim vriskom vo ja rn i, i saznali da je kongres kompjuteraša iz cijelog nadglasala cvrčke. svijeta slijedeći tjedan baš na Visu. N a p ra v ili su super O stručnom i radnom dijelu tih osam dana tulum malo i d o n ije li lonac sangrije. Ne moram ni reći da je kasnije. A što se tiče zabave, bilo je ludo. Ekipa, ne moram b ilo ludo. A li da ne bi pom islili da je to bio cilj našeg posjeta Visu, pro čita jte nastavak... (K.R.) vam reći da ste legende (kao što smo već čuli na Story

Jedan od glavnih zad a ta ka našeg odlaska na Vis b ila je anketa koju smo proveli u suradnji sa O snovnom školom u Visu. Naša anketa trebala je utvrditi približan broj djece u Visu i dati prognozu o kretanju njihova broja u slijedećih nekoliko godina. Nakon prvih konzultacija, nekolicina studenata (čak jedan!) prionula je radu i izra d ila završni anketni list koji se sastojao od 2 4 pitanja, od kojih su neka bila opisnog tipa. U slijedilo je nekoliko sati provedenih u ko p ira o n i i naših dvjestotinjak anketa bilo je spremno za ispunjavanje. Slijedeći korak bio je utvrđivanje konačnog b ro ja anketara, kao i njihova raspodjela u grupe po __koji i n a ss anke tiranje v ršilo. N akon što je d io našeg "ra d n o g kontingenta" odustao nekoliko prije odlaska no Vis, osta ta k od 16 studenata p rionuo je posiu.

Ukupno je anketirano 1 3 7 osoba, dakle možemo reći da smo anketirali 137 dom aćinstava (iako su preklapanja moguća). Sto se tiče strukture anketiranih osoba, obuhvatili smo sve dobne skupine (najm lađa anketirana osoba imala je samo 1 2, a najstarija 86 godina).

2 0 do 6 0 g o d. (57 ,66 % )

B roj anketiranih: - muškaraca: 5 7 (41,61 %) - žena: 80 (5 8 ,3 9 %)

Ispitanici prem a položaju u dom aćinstvu: ■ nositelji dom aćinstava: 6 4 (4 6 ,7 2 %) - supružnik nositelja: 38 (2 7 ,7 4 %) - djeca nositelja: 3 4 (2 4 ,8 2 %) - ostali rođaci: 1 (0 ,7 3 %) Ispitanici prem a stručno'i sprem i: - NSS: 4 4 (3 2 ,1 2 %) - SSS: 7 5 (5 4 ,7 4 %) - VŠS: 9 (6 ,5 7 %) -VSS: 7 (5,11 %) Prosječan b ro j članova dom aćinstva: - 3,52 U 4 2 anketirana domaćinstva (3 0 ,6 6 % ) nalaze se članovi m lađi od 15 g odina, dok se u 64 domaćinstva (4 6 ,7 2 % ) nalaze članovi stariji od 60 godina.

Izvori prihoda domaćinstava O sfalo (2 ,1 9 % ) Turizam ( 1 6 ,0 6 % )

Ukupno je b ilo 8 g ru p a (po 2 studenta), a svaka grupa je anketirala kućanstva u jednoj ulici u dijelu g ra d a koji je bio predviđen taj dan. Prvi problem na koji smo naišli na samom terenu bio je nepostojanje plana g ra d a (iako js vrlo teško povjerovati da jedno turističko mjesto koje teži elitnom turizmu nema plan grada s popisom ulica koji bi b io dostupan široj javnosti!) pa je prvo anketiranje prošlo p rilično kaotično. Dešavalo se da bi pojedina kućanstva anketari posjetili i četiri puta, dok u drugim a nitko nije bio misleći su već anketirana. Poučeni tom situacijom druge smo se dane pokušali bolje raspodijeliti, ali smo se i unatoč tomu svako malo sretali u "svo jim " ulicama. Nakon (pa d o b ro , i za vrijem e) anketiranja u potpunosti smo se posvetili istraživanju ljepota otoka Visa.

O sobni p riho di ( 4 5 ,4 4 % )

Zaposlenje (54 ,01 %)

B ro j oženjenih ispitanika: 7 6 (5 5 ,4 7 %) Prosječna dob že n idbe/udaje: 2 4 ,7 godina B ro j neoženjenih i rastavljenih ispitanika, te udovaca: 6 1 ( 4 4 ,5 3 %) Ispitanici koji: - im aju djecu: 8 7 (6 3 ,5 0 %) - nemaju djecu: 1 6 (3 6 ,5 0 %)

P lanirate li u budućnosti im ati još djece?

NE

%)

S m atrate li d a na otoku Visu im a p re m a lo djece?

NE

S m atrate li d a je o to k Vis d o b ro o k ru ž je za djecu?

(6 5 ,6 ? %)

S m atrate li da bi d o la z a k m lad ih ljudi s kop na u n a p rije d io ž iv o t na Visu?

NE ( 1 8 ,9 8 % )

K ada bi vam netko p o n u d io d a se odselite s Visa d a li biste p rih va tili?

Osim ankete, jedan manji d io g e o gra fa ba vio se i kartiranjem . Voditelj grupe od pet članova bio je M arin Cvitanović. Pribavljen je tumač topografskih znakova, oform ljene su dvije ekipe, a u katastarskom uredu na Visu ("b ila kuća posri1rive") čekali su nas katastarski predlošci m jerila 1: 2 8 8 0 i sve je m oglo početi.

Za ka rtira n je je o d a b ra n o područje uz cestu od Visa prema Komiži koje je yećinom kultivirano, a time i lakše prohodno. Radilo se u dvije smjene - ujutro i popodne,

zbog velikih kolovoskih vrućina. Cilj ove grupe bio je naučiti se upoznavati s prostorom za kartiranje, snalaženje u prostoru i stjecanje iskustva u kartiranju i procjenam a.

Katastarski p re d lo ža k ima ucrtane samo čestice, ali po preklapanju kultiviranih parcela sa ucrtanim česticama mogu reći da je snalaženje u prostoru i m jerenje bilo uspješno. K artirano je područje u dužini od oko jednog kilom etra, a u širini oko 5 0 m etara sa svake strane ceste.

Pri kartiranju susretali smo se sa magarcim a, znatiželjnim mještanima, psima lutalicam a, neobranim smokvama (ubrzo obranim), a uspjeli smo ustopati i nekoliko djelatnika G eografskog odsjeka u Zadru. Cjelokupno iskustvo bilo je doista korisno, i cijela ekipa (K. Ramijak, U. Kociper, M . Cvitanović, J. Kolega i V. Tallian) m ože reći da se zab a vila , ka rtira la i nešto naučila. (M.C.)

KL UPSKE AKTI VNOSTI

R azmjena

0 PRAŠINI I D IV L IIN IS K IT A M SE...

T E K S T : jelena Stanić i Una Kociper F O T O G R A F IJ E : Katarina Ramljak, jelena Stanić, Marin Cvitanović, Luka Valožić

Naša estonska avantura počela je 2 5 .4 .2 0 0 3 . ispijanjem kave u već kultnom sastajalištu g e o g ra fa slavnom G odotu. "Trinaestero h ra b rih " puni entuzijazma i kofeina u krvi bili su spremni za put od 2 5 0 0 km. Za g e o gra fe našeg ka lib ra - mačji kašalj. Budući da smo krenuli i ranije nego što smo tre b a li, im ali smo dovoljno vrem ena ostati jedan dan u češkoj prijestolnici.

Bit ću kratka i svim onima koji još nisu bili u Pragu to p lo preporučiti automatsko pa kira n je to rb i i o d la za k u jednu od najljepših europskih m etropola. I jedna napom ena: ne oklijevajte jer ove godine Češka postaje d io velike europske o b ite lji tako da pivo i neće biti više tako jeftino...N akon sunčanog praškog dana bilo je vrijem e za povratak u kombije i nazad na cestu. Naše slutnje da su nam ovo bile zadnje tople zrake sunca u iduća dva tjedna obistinile su se.

Poljska nas je dočekala s kišom, a Varšava s nasmijanim licim a naših kolega g e o g ra fa kod kojih smo trebali prespavati. Karolina, Agnieszka i dva Tomeka bili su i više nego d o b ri dom aćini. Nakon što su nas kratko proveli gradom tre b a lo je degustirati i poljsko pivo u kafiću na o bali rijeke Visle. A što reći o Varšavi? Nakon što je g ra d gotovo potpuno uništen u Drugom svjetskom ratu, rekonstruiran je velik dio stare gradske jezgre. Većina građevina nije starija od 6 0 godina, ali rekonstrukcija je toliko d o b ro napravljena da vam se čini da su pojedine zg ra d e stare i više stotina godina. N evjerojatno, ali lijepu Varšavu krasi i jedna palm a uvezena iz Francuske!

Atm osfera kod naših dom aćica tj. Karoline i Agnieszke bila je toliko dobra da se nikom nije žurilo spavati premda nas je sutra čekao naporan dan. N a naše raspoloženje svakako je utjecala i estonska vodka koju je Karolina bratski p o d ije lila s nama, čisto da za g rijem o krv prije hladnog sjevera. Pa znala je ona šio radi...Jutro p rije polaska posjetili smo još i njihov fakultet te se zahvalili našim domaćinima na lijepom gostoprimstvu uz napomenu da se sljedeći put vidim o u Hrvatskoj.

Pred nama je bio cijeli dan vožnje. Trebalo je još proći pola Poljske, Litvu i Latviju i evo nas u Estoniji.

E da nije b ilo Litve, u Tartu bi stigli m nogo veseliji. Pitate se zašto?! Zamislite ravnu cestu koja prolazi prostranstvima ravnih h orizonata, a u da ljin i tek pokoja stara kuća. Ako ikad vidite Litvu, Slavonija vam više neće biti ravna...N aravno da je takav monotoni pejzaž loše utjecao na naše raspoloženje i otupio nam sva osjetila. Kad smo došli na naše krajnje odredište - Tartu, nismo više bili oni tem peram entni i glasni H rvati kakvima smo se pokazali

EGEA Tariu-EGEA Zagn

28 . 4 . - 3 . 5.200

u prvom dijelu razmjene, već samo južnjaci tupog pogleda i b la g o g osmijeha. No, na naše opće iznenađenje niti Estonci nisu više bili oni stari iz Hrvatske.

Naš p rvi susret s njima u ponoć u Tartuu popraćen je ovacijam a, vikanjem, pjevanjem i smijanjem.

Da, da, oni se i sm iju...N akon uvodnog p o zd ra va i d obivanja simbola razm jene - marame, bilo je vrijem e za spavanje kod dom aćina. Sljedećih tjedan dana b ilo je reze rvira no za upoznavanje i uživanje u čarim a ove pribaltičke zemlje.

M o ra se prizna ti da su naši kolege bili vrlo do b ri taktičari jer su nas prvo odveli u (po mom skromnom sudu) najsablasniji d io Estonije misleći da ćemo do kraja razm jene za b o ra viti na to. Naim e, posjetili smo krajnji sjeveroistok i njihovu najveću industrijsku regiju, a u sklopu to g a i rudnik gdje smo naučili b a ra ta ti svakojakim strojevim a. O d o n d a mi klaustrofobija više nije nepoznat p o ja m ...N o , ono što je iza zva lo čuđenje u hrvatskim redovim a su 'ash' brije go vi. To su ogrom na brda nastala nakupljanjem šljake na koja smo se, skloni svakakvim izazovim a, odlučili popeti. Nastavak puta nas je vo d io u pretežno ruski d io Estonije. Tom prilikom posjetili smo i prekrasnu pravoslavnu crkvu te p ripadajući joj samostan.

berbe na plantažam a glavice luka se jedu kao jabuke ne bili se ustanovilo je li urod d o b a r ili ne. E još da je samo ćevapa i ja o stajem ...N eposredno kraj tih sela nalazi se najveće jezero u Estoniji - Peipsi. O n o je prekrasno, a gledajući u daljinu jednostavno ne m ožete prim ijetiti gdje završava jezersko prostranstvo, a počinje nebo. N a površini je, zbog surovosti klime, još uvijek bilo dosta leda (2 9 .4 .!!!) pa su se oni s viškom adre n a lin a m alo i klizali.

Uz sve te ljepote i d o b ro društvo vrijem e b rzo p ro đ e pa nas je i naše prenoćište čekalo u jednoj školskoj dvorani u parku p riro d e . M o žd a su malo previše o zb iljno shvatili riječ " p riro d a " tako da nam je W C bio nadasve prirodan (čitaj: vanjski objekt sličan štali bez osvjetljenja s p a r pregrađenih rupa za znate već što). Samo da napomenem da je vani b ilo oko 0°C i padala je kiša. N edajući da nas

to slomi u inat smo se odlučili za b a viti (teško nam palo) i p ro vje riti kvalitetu te vrlo hvaljene estonske vodke. E pa da je i nama Rusija tako blizu i našu bi vodku h v a lili...Iz osobnog iskustva, nakon d ovoljno popijene količine da odredim stupanj kvalitete mogu ustvrditi da je vodka odlična i izaziva blagu senilnost.

Idući izlet bio je na krajnji sjever. "K ud još sjevernije, ionako nam je i sad h la d n o ...". Dočekale su nas sante leda i ogrom ni ledeni brijeg. A ne, nije Grenland već Finski zaljev. Unatoč teškoj hladnoći hrvatska ekspedicija je velikim naporim a osvojila i taj brijeg. Šteta što zastava nije bila s nama. Nakon sakupljanja finskozaljevskih kamenčića pred nama je bio još jedan cilj - Baltik. O č a ra o nas je svojom tišinom i mirnoćom , a ribarske kućice poredane uz obalu izg le d a le su tako idilične da jednostavno poželiš sjesti na trijem i uživati osluškujući lagani šum trske uz obalu. Kako su dani p ro la z ili, mi smo se pitali ima li estonskim ljepotam a i zanim ljivostim a kraja. I opet smo d o b iva li o d g o vo r ne.

O vaj put odveli su nas u prirodni rezervat Endla, jednu od najvećih i najljepših močvara koja obiluje mnogim biljnim vrstam a, malim jezerim a te zm ijam a. U šumskom dijelu skrivaju se gnijezda zlatnih orlova i ostalih ptica te tako čine jedinstvenu flo ru i faunu o voga kraja. Budući da je Estonija izra zito ravna zemlja iznenadilo nas je kad smo čuli da idem o u b rda. N aim e, b ilo je vrijem e za osvajanje najvišeg vrha Suur M unam agi. Do njegovih 31 8 m trebalo nam je punih 7 minuta, a zbog nedostatka kisika na toj ogrom noj visini b rzo smo se spustili dolje. Čekalo nas je noćenje u trad icio n a ln o j drvenoj šumskoj kućici i upoznavanje nama svima nepoznate stvari - saune.

N a p o ko n ...K a o i kućica i sauna je bila trad icio n a ln a i drvena. A unutra - ravno 1 15°C! Znam, mislite da je nemoguće iz d rž a ti tu tem peraturu. N o ipak, z a r nismo ge o gra fi? ! A li izazovu nikad kraja. Kraj saune postoji jedan poluzaleđeni potok u koji se je zdravo baciti odmah po izlasku iz vrele saunske atmosfere. M i Hrvati nismo vje ro va li pa smo p ro b a li. I o p e t bi...N e što slično tome, neki su isprobali i kupanje u bačvi vrele vode što plovi na splavi na rijeci Emajogi u Tartuu,a drugi su ih samo gledali zavidjevši što nemaju hrabrosti. Poslije to g a slijedio je tulum s još jednom razm jenom u gradu gdje su kao i mi gostovali N izozem ci.

Da bi nam pokazali svu raznolikost svoje hladne državice, naša estonska geografska braća odvukoše nas u još jedan čudan kutak Estonije! A to stvarno i je najneobičniji dio našeg putovanja. N a početku šetnjice samo je budno oko pokojeg g e o lo g a za m ije tilo da smo okruženi pješčenjacima. N ašli smo se u PUSTINJI. O ko nas pravo saharsko ozračje, a dojam još pojačan sitnim, svijetlim pijeskom koji nam se zavlačio u sve pore! Nakon fo to g ra fira n ja na dinam a n a re d ili su nam da napravim o ljudski lanac i prim im o se svi za ruke. Ušli smo u špiljski sustav. Z bog razg ra n a to sti kanala m orali smo se čvrsto

d rž a ti jer nismo im ali d ovoljno lam pi. Kanali su nastali iskapanjem pijeska koji je služio za pro izvo d n ju stakla.

O vo je jedno od najvećih "sp ava lišta " šišmiša u Europi.

S obzirom na našu upućenost u nestabilnost pješčenjaka u b rzo smo napustili zastrašujuće hodnike i upustili se u još opasniji pothvat.

išnom svjećicom kako bi nam kc-ieg« ispri sa . ; o rg a n izira ju svoiu brucošijadu (aid; sac oni i da smo mi origina ln i). Inicijaciju brucoši p ro la ze tako da prežive noć u špilji. Da bi im još za g o rča li život otpeljaju ih u različite špiljske kanale, a onda ugase svijeće i puste ih da nađu izlaz. Koliko bi ljudi b ilo u Klubu da mi tako nešto izvedemo??!! Nakon što smo se veseli i puni pijeska izvukli iz špilja bio je na redu piknik na livadi uz potočić.

A li, hranu je p rvo tre b a lo za ra d iti!

O rg a n iz ira n o je natjecanje u bacanju češera.

Cilj: baci češer što dalje možeš. Podijeljeni smo u dvije kategorije - mušku i žensku. "M u š k a rc i" su pokazali surovost i snagu golih mišića, a pobjedu je od n io Edgar iako i dalje smatram neopravdano. N aim e, ljudsko biće ne može tako baciti ama baš ništa!! Ipak, doping kontrole nije bilo pa sve biješe moguće... Sa ženske strane pobijedih ja (čitaj Una), ali mi je slavu i ovacije gledatelja još jednom pokupila V latka svojim švicarski preciznim višestrukim ubačajima u potok (udaljen 1 - 2 metra od startne pozicije).

Zaputism o se prem a etno selu kako bi se upoznali s tradicionalnim estonskim seoskim životom .

Nakon kupnje trad icio n a ln ih šalova, kapa te ponajviše rukavica svi smo bili ponovo spremni suočiti se sa surovošću estonske ravnice. Nakon povratka kućama, tuširanja (onih koji su im ali tuševe kod svojih dom aćina) i večere svi smo bili spremni za " lu d i" provod.

M eeting point je bio disko Tallinn u Tartuu. Da budem o iskreni i nismo bili toliko o rni za izla za k jer je umor bio jači od naših geo karaktera. Došla je do izražaja naša poznata snalažljivost. Pronašli smo svoje mjesto pod suncem tj. reflektorim a na ogrom nom okruglom ležaju na koji smo se skupno izvalili i uživali. Neki u glasnoj glazbi,

a neki čak u hrkanju određenih p o jedinaca (nećemo o imenima). N a ra vn o da su Eesti bili zbunjeni tim našim ponašanjem i likovali su nad slomljenim "m editeranskim " duhom Hrvata. M i smo se samo p rila g o d ili hladnim i depresivnim te iz ra z ito RAVNIM (nigdje ni jednog brda) životnim uvjetima. M a nije sve tako loše kad se malo naviknete, skoro pa da vam se i ne ide doma. Cijelu večer osvježilo nam je jedno poznanstvo. U poznali smo čovjeka po imenu Ajvar. Unatoč našem trudu nije baš shvatio zašto nas asocira na kečap ili senf... Ipak sve naše predrasude i čuđenje nestat će nekoliko dana kasnije kada upoznam o Juhana (sve je krenulo naizgled bezazleno od Pille koja je bila sudionica razm jene).

Novi dan donosio je najuzbudljiviji dio razmjene.

U sklopu studentskih dana o rg a n izira n a ¡e otkačena utrka čamaca na rijeci Emajogi. Bit je obući se što luđe i neobičnije, naći b ilo kakav ploveći objekt i o d v a ž it se veslati. Sastavili smo dvije prepoznatljive m om čadi C roatian sensation i G eoforce. Krenuli smo h ra b ro s naglaskom na fa ir p la y dok nismo shvatili da je bit potopit protivnike. Počeli smo igrati prljavo, ali vjerojatno smo samo zašpricali pokojeg p ro la zn ika i iza zva li salve smijeha dok su nas p o lijevali kantama vode. Naša ekipa G eoforce osvojila je 9. mjesto (na prevaru je r nismo za obišli jednu bovu). C roatian sensation su ipak polučili veći uspjeh i osvojili sim patije publike nagradom za najpotonuće.

Prije završnog tuluma obišli smo sam Tartu, inače na 7 9 m nadmorske visine. G rad ima 100 0 0 0 ljudi, a petina su studenti što pridonosi živosti i liberalnom

ozračju. Centar je južne Estonije i dru g i po veličini u d rža vi. Značajno je sveučilišno središte još od 1 6 3 2 . godine te se ističe kao kulturni centar s brojnim m anifestacijam a. M i smo im ali sreću doći baš u vrijem e "studentskih d a n a " tako da sa držaja nije nedostajalo.

O d g rađevina posebno smo se za b a vili na Devil 's i A n g e l 's b ridg e koji smo m orali proći zatvorenih očiju (bez virkanja) da bi nam se ostvarila neka želja.

Završni tulum kod ffrkija b io je očekivano fantastičan i fanatičan... Detalje i atmosferu je nemoguće i besmisleno opisivati. Drinking contest bio je najžešći do sada pogotovo z a to što se p ilo pivo. Iduće jutro koje su mnogi od nas dočekali m am urni i pospani b ilo je jutro rastanka od Tartua i većine naših novostečenih p rija te lja. F otografije za kraj, poljupci, za g rlja ji, suze, smijeh - kako kod koga, i pravac Tallinn sa dijelom estonskih kolega. Već smo svi bili umorni i prepuni dojm ova dosad viđenog, a li smo se spremno upustili u o b ila za k glavnog g ra d a . Dojm ovi fantastični - to ta lno dru g a čije od ostalog d ije la zemlje.

O diše urbanim duhom i ip a k višim kulturnim nivoom, a p og oto vo m alo jačom infrastrukturom od inače katastrofalnih uvjeta diljem Estonije. Svaka čast njihovoj visokoj te h nologiji i kom pjuterizaciji, ali prom etnice su očajne, kanalizacija u katastrofalnom stanju, a sve nekako "m iriše " na starost i prop a d a n je .

Tallinn je luka u Finskom zaljevu i jedno od najstarijih i najvećih gradskih središta u sjeveroistočnoj Europi, a nalazi se na 60-oj p a ra le li. Tem peratura od 4 ° C u usporedbi sa 3 0 ° C u Hrvatskoj te hladan vje ta r s Baltika po ja ča vali su našu čežnju za TOPLIM domom.

Shvatili smo kako Estonci imaju neku legendu za apsolutno svaku trivija ln u sitnicu. Kaže se da u Dubrovniku svaki kamen ima svoju povijesnu priču, a u Tallinnu je to doslovno tako bez pre tje riva n ja , im aju čak i znak za opasnost od krađe i pljačke na ulici. O b ila z a k nas je potpuno iscrpio, a tre b a lo je još prijeći 2 5 0 0 km do doma.

Osvanulo je hladno jutro i put pod noge tj. četiri kotača. D o življa ji s tog povratka bili bi solidan m aterijal za još jedan članak. Ukratko, najveće iznenađenje povratka bila je Tonka koja je rekla da će p ro b a t m alo vozit kombi. Uz ratne poklike i neprestane komentare tipa "d e b il" , "k re te n ", "v id i ga kako v o z i" sjela je za volan i odvozila pola Estonije, Latviju, Litvu, dio Poljske i Hrvatsku do Z agreba. M oram spomenuti i hrabru vožnju Katarine i Vlatke, da ne spominjemo Lanu (iako smo ponekad mi suputnici m orali biti još h ra b riji) .VIatka nas je nekim čudom i nezaboravnom noćnom vožnjom (jedna smo drugu od rža va le budnom - ponekad neuspješno) uspjela dovući do Katovvica (interno poznatije kao Krakowice). N a putu su nam se zaglavila bočna vrata pa smo na granici izlazili preskačući preko sjedala na prednja vrata uz začuđene poglede carinika. O tpali su nam još i poneki dijelovi vozila (nikad nismo saznali koji), a dok se kombi tresao od opće e u forije kad smo ugledali p rvi putokaz za Z ag re b pukla nam je guma.

N a ra vn o nasred autoputa, a izvukla nas je Katarina vrhunski izvedenim m anevrom koji nas je spasio od sigurne smrii u nemiloj M ađorskoj. i eto nas u Hrvatskoj.

N a granici se bacam o na prvog carinika (Tonka jel se prepoznaješ?) i uživam o u njegovom slatkom, tečnom i tako nam milom hrvatskom. I tu, u toj nam d ra g o j zem lji uspijevamo o tvo riti ona fam ozna za g la vlje n a vrata iz Krakov/ica. Sudbina! Potekla je čak i pokoja suza radosnica, neki su jedva dočekali da u dom ovini odu na W C, a ostatak ekipe bacio se na zem lju i počeli smo puzati u form i geo gusjenice. Vrištanje, smijeh i bacanje na sve strane... Estonija je ostala daleko iza nas. Bilo je lijepo, ali dome, slatki dome.

m nn

KL UPSKE AKTI VNOSTI

I

B aranjsko drago srce

24 28,09=2003.

TEKST:

FOTOGRAFIJE:

M arin Cvitanović

M a r in C v i t a n o v i ć , V la t k a P re vić

Četverodnevni izle t u Baranju bio je jedna od usputnih stavki na ovogodišnjem rasporedu ekskurzija.

Bez projekta pri Ministarstvu znanosti, sama organizacija ostavljala je m nogo prostora i neodgovorenih pitanja, datum se često m ijenjao, a b roj sudionika je neprestano v a rira o , da bi na kraju ostalo tek jedanaest 'd ivo jki' i jedan momak. Jednom rečenicom - bilo je to definitivno na jb o lje ovogodišnje putovanje.

Kada je vlak kretao sa zagre b a čko g G lavnog u 1 0 :3 0 znali smo da idem o u malo baranjsko mjesto Topolje gdje ćemo pom oći u uređenju šokačke kuće i iskoristiti slobodno vrijem e za upoznavanje Baranje. U Osijeku nas je ljubazno ugostio gospodin Dam ir iz KUD 'O sijek'. N akon kraće zakuske poveo nas je u o b ila za k g ra d a .

O sijek je danas g ra d u zapećku, na rubu hrvatskih zbivanja, a olovno vrijem e pojačavalo je dojam depresije. Prošetali smo baroknom osječkom Tvrđom, punom nezaliječenih ratnih rana i naučili neke činjenice 0 'slavonskoj m etropoli'. G radom su nakon M ohačke bitke z a v la d a li O sm anlije i d rž a li ga punih 1 60 g o dina. U to vrijeme sagrađen je i poznati Turski most koji je povezivao Dardu i g rad, nazvan 'svjetskim čudom srednjeg vijeka'.

Dugačak je bio šest km, a g ra d ilo ga je 3 0 0 0 0 ljudi punih šest g o d in a, da bi kasnije bio spaljen. Danas u gradu na crkvi sv. Petra i Pavla petkom zvona zvone u 1 1 sati, u spomen na petak davne 16 8 7 . godine kada je kršćanska vojska o slobodila g rad. O sijek je p rvi g ra d u Hrvatskoj koji je do b io tram vaj. Prošetali smo i uz Dravu, a sivilo nad g radom nije posustajalo i još više za ziva lo depresiju koja se nadvila nad ravnicu i padala iz oblaka.

Dočekali smo i g. Emanuela Starčevića iz Agencije za inform iranje (osoba preko koje je i naša 'šefica - koja zna - znanje' Jelena Stanić ostvarila ovaj izlet), sjeli u aute i krenuli prem a Ižipu, kako je staro ime za Topolje.

Stigli smo po mraku i odmah po dolasku slijedilo je ugodno iznenađenje. Smješteni smo kod o b itelji koja nas je dočekala kao da se odavna poznajem o. Još malo sramežljivi posjedali smo za prostrt stol, tko je htio m ogao se pogostiti rakijom , a onda je slijedila večera - planinske krompe. Bio je to uvod u dane koji su slijedili. Baka M anda, susjeda teta Jela, N ada, Vinko i Boban postali su dio naše svakodnevice, u čijoj smo d o b ro ti i gostoljubivosti uživali slijedeća četiri dana.

Drugi je dan bio i prvi pravi susret s Baranjom.

O blaci su otrčali prem a istoku, a pred nama se osunčana sterala zem lja janjeta (mađ. 'Barany' znači janje) u punoj svojoj širini. Ravnicu je prekidala samo Banova Kosa (245 m) u d a ljin i. Posred ravnice smjestilo se i Topolje, uredno

i čisto selo na putu iz Kneževa za Vojvodinu. Kao uvijek, i u priči o Topolju postoji "nekad" i "sad" s time da je ovo "sad" puno tužnije. Nekad bogato p o ljo p rivre d n o mjesto sa oko 1 4 0 0 ljudi danas ih b ro ji čitavih 1 0 0 0 manje.

Unatoč tome, dvorišta su uredna, a okućnice u cvatu. U mjestu postoji i tvornica prešane djeteline, nim alo pretencioznog naziva 'Zeleno zlato'. Još važnije, u mjestu (i izvan njega) postoji i dovoljan b roj entuzijasta i zaljubljenika u baranjsku baštinu koji su dio pre b o g a to g baranjskog fo lklo ra o dlučili sačuvati u obliku šokačke kuće, koja bi bila obnovljena u duhu tradicije i služila kao muzej. U njenom uređenju jednim malim dijelom i mi smo pom ogli.

Toga smo se dana ustali ranije jer je posao čekao. Nakon doručka, slijedila je borba s polustoljetnom prašinom na tavanu šokačke kuće. O b o ru ža n i kirurškim maskama i kapam a, m alo po malo smo skidali za b o ra v sa vretena, zipki, košara punih kudjelje, keramike i ostalih stvari koje su se m ogle naći. Bila je tu i jedna mumificirana mačka tko zna od kada i,kutija s 5 0 godina starim pismima

u kojima se krasopisom i dirljivim rečenicama razotkrivala jedna davna baranjska ljubav. Nakon to g a slijedio je ručak (srneći čobanacj i popodnevni o b ila za k dunavskog rukavca. Nakon onoliko prašine, osvježila nas je šetnja Kenđom i odm or uz mirnu vodu. A tako i slijedećih dana: malo posla (od kojeg su nas svesrdno čuvali naši domaćini), m nogo odličnog jela te poprilično mnogo šetnje, druženja i obilaska. Posao iz kuće u b rzo je preseljen u v r t-tr a v a je počupana, zem lja okopana, a jabuke pobrane. Kao i prethodnog dana, poslije posla - Dunav. O va j put nam se p rid ru ž io i dom orodac Boban i šetnja do Puškaša bila je još z a b a vnija i zanim ljivija. Prošetali smo uz umjetne kanale, iz b liz a proučili ustave kojima se voda propušta u njih, čuli pregršt priča o mjestu i iz mjesta, i p ro m a tra li crveni suton nad zelenim morem. Valja napomenuti da je tih dana i "Kod Zeke" bila česta geografska postaja.

Slijedećeg dana naši su nam dom aćini silom nametnuli čitav dan odm ora, lako smo bili zg ro že n i, pobuna je b rz o ugušena obilnim i nevjerojatno ukusnim obrokom (u izvedbi, kao i uvijek, gđe. N a d e i bake M an d e ) pa smo se, htjeli, ne htjeli, otisnuli na put. Prva postaje je bila Batina, mala dunavska varošica koja gleda preko rijeke u Vojvodinu. Specifičnost ovog kraja su gatori.

G a to r je dio kuće h o rizontalno ukopan u lesu i često ima funkciju podruma (ovdje je podrum prostorija prije gatora).

N a d Batinom se uzdiže i 3 0 metara visok spomenik Julki, junakinji iz Drugog svjetskog rata koja je preplivala Dunav i bom bom usmrtila njemačke generala da bi pom ogla Rusima, kojih je 1300 poginulo na ovom mjestu. Spomenik, rad Antuna Augustinčića, posjećivali su Rusi redovito i za vrijem e okupacije Baranje.

Iz Batine smo krenuli na Zeleni otok s vikend naseljem opljačkanim još za rata, a zatim se "p e n ja li" na Bansko Brdo (Banovu Kosu), posjetili jedan g a to r i probali baranjsko vino i orahe. Baranja je p o kra jin a čije je povijesno središte u M ađarskoj, u Pečuhu, a njen južniji d io nalazi se u okviru Hrvatske. I ta j južn iji dio protkan je M ađarskom , što se vid je lo po mjestima kroz koja smo p ro la z ili i njihovim dvojezičnim tablam a. Tako je D raž još i Darazs, Zm ajevac je Vorosm art, a Topolje tj. Ižip je Izsep.

Dan za danom p ro vo d ili smo "p olako ", u usporenom i bezbrižnom ritmu druženja i zabave. I već je došla i subota, posljednji dan u Topolju. Naši su domaćini (Emanuel) unajm ili i svirača, tako da je subotnja večer provedena uz živu svirku i još življe društvo.

N e d je ljn o jutro dočekano je s podočnjacim a i pokojom gla vo b oljom . Torbe su spakirane, i krenuli smo prem a Kopačkom ritu, m očvarnom području na utoku Drave u Dunav. Kopački rit nom iniran je za listu UNESCO-ve svjetske p riro d n e baštine, nalazi se na listi m eđunarodno značajnih m očvara, i uz deltu Dunava najznačajnije je europsko mrijestilište riba i stanište ptica. A mi smo o b ila za k kao barut suhe m očvare - zbog

dugotrajne suše vrlo netipičan p riz o r - ostvarili uz pomoć nedavno dip lo m ira n e g e o gra fkin je Kristine (čestitamo!) koja je zaposlena u Parku prirode. Posjetili smo devastirani dvorac Tikveš, prošetali tzv. močvarnim područjem (barut, kažem vam), u dvorcu Eugena Savojskog u Bilju pogledali kraći dokumentarac i krenuli prema Staroj Dravi, dravskom rukavcu u Bilju gdje su nas čekali - kanui. U ekipam a po dvoje sjeli smo u njih i nečim nalik na zaveslaje krstarili po zeleno - žućkastom rukavcu. I onda je došao kraj, doista tužni, ali i sretni zbog četiri nevjerojatna dana oprostili smo se od Vinka i Bobana, koji su bili toliko dobri da su nas v o zili čitave nedjelje po našim geografskim postajam a. Ukrcali smo se u vlak gdje su nas čekali rezervirani kupei i krenuli prema m etropoli. U Bizovcu se ukrcala i jedna g e o gra fkin ja (Tanja) i krenulo je prepričavanje još svježih d o življa ja . N a G lavni kolodvor vla k je stigao točno na vrijem e s pola sata zakašnjenja.

S pokojom kilom viška, naučenom novom psovkom (pceto tig a n džino !) i osmjehom na licima raspršili smo se diljem g rada.

Dunav je veličanstven, Baranja je plo d n a i pitom a, a ravnica široka, ali najljepša stvar u Baranji na ovom putovanju bili su Baranjci - ljudi poput onih koje smo mi susretali i upoznali najveća su vrijednost i najveće bogatstvo hrvatskog dalekog istoka. Ljudi kojih je sve manje, po čemu Baranja dijeli tužnu sudbinu ruralnih krajeva ostatka Hrvatske.

Edukativna ekskurzija KSG Zagreb

TEKST;

Dcnis Ceric

F O T O G R A F I J E : J e r o n im C i m p e r š a k Z ig r o v ić Neke stvari vam se d o gode samo jednom u životu, a upoznati neki p ro sto r na način na koji smo mi upoznali prostor Krbave, Srednje Like i G acke, zacijelo spada među jednu od njih. Naime, radi se o zaživljavanju ideje dijela studenata članova Kluba o org a n izira n ju jednodnevnih studentskih ekskurzija u suradnji s profesorim a G eografskog odsjeka. Ideja je vrlo jednostavna: studenti će se p o brinuti o tehničkom dijelu program a, a profesori o stručnom. No, uz samu provedbu osnovne ideje, neki sasvim novi pristupi, mnoštvo popratnih d e talja i veliki entuzijazam samog stručnog vo d ite lja te cjelokupnog o rganizacijskog tima, učinili su ovu prvu edukativnu ekskurziju Kluba studenata ge o gra fije Zagreb iznim no uspješnom.

Sve je počelo plakatom koji nas je p o ziva o da ne budem o crna ovca i da se p ridru žim o stadu... Za sedamdeset kuna ponuđeno nam je da jedne nedjelje krajem ožujka budem o sudionici cjelodnevne ekskurzije na prostoru Krbave, Srednje Like i G acke pod stručnim vodstvom Prof. dr. sc. Dane Pejnovića, a u o rg a n iza ciji Kluba studenata g e o g ra fije Zagreb. Već tijekom drugog d ana p rija va i uplata u pro sto riji Kluba u M arulićevom potkrovlju punila su se za d n ja mjesta autobusa, a trećeg je dana na plakatu osvanuo veliki natpis 'popunjeno'. Pri prija vi smo d o b ili brošure, koje su nam o rg a n iza to ri pripremili, a pomoću kojih smo se detaljnije mogli upoznati s prostorom koji ćemo posjetiti te cjelodnevnim itinererom koji nas očekuje.

Svanula je i ta nedjelja. Srećom, svanuo je lijep i sunčan dan, dan kakvog smo svi priželjkiva li za ovakav put. Pri ulasku u autobus na sjedalima nas je dočekao list 'O ffc a ', koji nam je za razb u đ iva n je punudio nekoliko viceva, karikatura i istinitih priča koje su nas do suza nasmijale. N aim e, ra d ilo se o časopisu na dvije strane, koji se sam p ro zva o časopisom za razb ib rig u i slobodno vrijem e tijekom ekskurzije. Pri samom polasku, nakon pozdravnog govora i ponovnog predstavljanja ekskurzije, predstavljen nam je i stručni voditelj, profesor Pejnović.

V ezano za Liku, profesor Pejnović nam je predstavljen kao apsolutni 'Bog i b a tin a ' za g e o g ra fiju , povijest i sve ostalo što ima b ilo kakve veze s ličkim prostorom . Neke n a brojane titule, interesi i rad o vi nisu nam niti p ribližn o m ogli dočarati znanje i interes profesora Pejnovića o Lici, koliko nam je d o ča ra o taj jedan jedini dan proveden u samom prostoru pod njegovim vodstvom.

O d ranog jutra smo krenuli edukacijski. Uskoro smo počeli saznavati ili obn avlja ti već stečena znanja, inform acije i zanim ljivosti o prostoru kojim smo p ro la zili.

Počelo je s G radom Z agrebom i prom jenom prostom e

naseljenosti i bro ja stanovnika u njegovoj urbanoj i suburbanoj zo n i u zadnjem međupopisnom razd o b lju .

N astavilo se preko razvoja trgovačkih centara, priro d n o geografske osnove prostora kojim p ro la zi autocesta Z ag re b - Karlovac, pojm a 'hrvatskog p ra g a ', same autoceste i njezinog budućeg razvoja te m očvarnog p o dručja Crne M lake, da bi se došlo do Karlovca i dotaknula njegova historijsko - geografska o b ilje žja i današnji značaj. U Karlovcu smo na p ra vili i jednu kraću pauzu tijekom koje su nam hostese Vlatka i Jelena podijelile sokove, kavu i kupone za nagradnu igru (koja se održala nešto kasnije), iz Karlovca smo nastavili Državnom cestom bro j jedan do Rastoka. N e moram ni spom injati količinu inform acija i zanim ljivosti koje smo d o b ili tijekom vožnje ovim prostorom (Domovinski rat, Tušilović, Kordun...). U Rastokama smo izašli van iz autobusa i prošli drvenim mostićima koji nadvisuju ispreplitanje Slunjčice i Korane.

Tu smo vidjeli i stare drvene kuće, mlinove, upoznali stare običaje... Po ulasku u autobus u Slunju vozim o se do G rabovca, gdje radim o kraći odmor, pa dalje nastavljamo do ulaza u nacionalni park Plitvička jezera, na kojem narn geografsku problem atiku jezera uz panoram sku kartu dočarava Dr. sc. Dražen Perica, sudionik izleta i profesor g e o m o rfo lo g ije na Agronom skom fakultetu.

Vožnja autobusom nas dalje vo d i u prostor povijesnog centra Like, prostor Krbave, gdje saznajemo da je to jedini p ro sto r Like s flišnim sedimentom, gdje pro la zim o kroz eolski tip reljefa (barhane), dotičem o problem neobradivosti zemlje i upoznajem o veliki značaj E. G. Laudona. Radimo kraću stanku, kako bi bolje doživjeli taj prostor i vraćam o se u autobus, u kojem nakratko slušamo tradicionalnu ličku glazbu. Po opisu ličkog folklora, ulazim o u Lički Osik, saznajemo kako je do b io centralitet III. i IV. stupnja, zašto je danas jedino ličko naselje koje iskače plusom u prirodnom prirastu, kako izg rad n ja nove autoceste utječe na njegov razvoj, kako ista mijenja prostor u ukupnosti i mnoge druge zanim ljive činjenice vezane za Lički Osik (uključujući onu o postojanju tvornice oružja u prošlosti, a koja je slovila za tvornicu ra d ija to ra ).

Put nas vo d i kroz Gospić, u kojem su još uvijek jasno vid ljiva ratna ra za ra n ja i u kojem dobijam o inform acije o historijsko - geografskim značajkama grada, njegovoj prom etnoj važnosti u prošlosti i danas, modernoj geografskoj problem atici... U Gospiću nam se pridružuje g. Kamenko Josipović, bivši d ire kto r županijskog prostornog plana, koji nas upućuje na osnovne probleme, a osnovu trenutnih problem a stavlja na izg ra d n ju nove autoceste i opću devastaciju prostora zbog viših nacionalnih interesa. S g. Josipovićem nastavljam o put Baških O štarija, gdje saznajemo veliki b ro j inform acija o Velebitu, njegovim prirodno - geografskim karakteristikama te značaju prometnog povezivanja preko Oštarijskih vrata. izla zim o iz autobusa i u bo rb i s vjetarom d o la zim o do lokaliteta Kubusa - Ura, a potom do naselja Prpići, gdje

u razg o vo ru s g. Prpićem - Prpom, vlasnikom nekoliko planinskih bungalova nam ijenjenih planinarskorekreacijskom turizm u, saznajemo prednosti i nedostatke bavljenja takvim turizmom te dotičemo pojam planimorskog turizm a. N akon čašice ra zg o vo ra , slijedila je i čašica domaće šljivovice (samo da bi nas z a g rija la od hladnog vjetra!) i velika nagradna igra ekskurzije, gdje su izvučeni dobitnici na g ra d a (vlasnici kupona). A nagrade su bile: besplatna slijedeća edukativna ekskurzija KSG-a, majica Kluba i 4. broj časopisa '1 6. m eridijan1. Dobitnici su svoje odnijeli u autobus, gdje smo se našli i svi ostali kroz neko vrijem e, kako bi se žurno uputili u Gospić. U Gospiću nas je očekivao lički ručak za sve sudionike koji su željeli i okusiti Liku - za svega trideset kuna. Za one osjetljivijeg želuca je upriličena pauza od p o la sata... i nakon ručka smo se z a d rž a li u Gospiću - posjetili smo M uzej Lika, kroz koji nas je žurno provela M r. sc. Tanja Kolak. U muzeju smo m ogli vidjeti sve o Lici od pretpovijesti do danas.

Najviše nam se dop ala tradicionalna lička kuća s krovom prekrivenim šimlom, drvenim cijepanim daščicama te njezin interijer. S gospodičnom Kolak smo autobusom nastavili u Smiljan, gdje smo posjetili rodnu kuću svjetski poznatog Ličanina N ikole Tesle. Za rastanak nam je gospodična Kolak dala razglednice s motivima iz M uzeja Lika, koje smo međusobno ra z d ije lili te nastavili našim itinererom u prostor Gacke.

Cesta nas vodi kroz arkto te rcija rn u floru Brezovog polja. U užem prostoru izvorišnog dijela zaliha pitke vode vrhunske kvalitete nas zaprepašćuje tvornica za preradu vapnenca i sama lokacija trase nove autoceste.

S druge strane nas očarava ljepota, čistoća i dosadašnja

očuvanost p riro d e tog kraja. Spuštamo se u p ro sto r koji se naočigled razlikuje od dijelova Like koje smo do tada upoznali, a saznajem o i zašto - zbog inovacija koje su u taj prostor došle prvenstveno boljim prom etnim vezama.

Ulazim o u G acko polje te razgledavam o Tonkovića vrilo, koje opskrbljuje cijelu Gacku regiju vodom . Nešto dalje posjećujemo gospodina Josipa Stimca - Joju, jednog od rijetkih koji se u tom prostoru velikog broja starih mlinova još uvijek bavi m iinarstvom. G ospodin Joja nam dem onstrira rad mlina, upoznaje nas s nekim starim običajim a Gacke regije, ali i predstavlja najteže trenutne problem e. Hitro napuštam o mlin g. Joje, budući da nam je dana ostalo još samo to liko da posjetimo poznato M a je ro vo vrilo , uđemo u autobus i lag a n o se uputimo prem a Zagrebu. Putem kroz Liku nas profesor Pejnović još okvirno upoznaje s Otočcem, kroz koji pro la zim o , ie zaključuje stručni dio ekskurzije.

Sve što smo saznali i d o živje li tog dana po svojoj količini ne bi stalo niti u stotinu članaka ovih d im enzija, a kvalitetom sadržaja se ne bi posram io niti jedan bolji sim pozij. Zanim ljivo je da smo tog dana prešli više od 5 5 0 kilom etara te da je cijelog dana atm osfera bila prvenstveno radna, a op e t smo htjeli još i više.

Zanim ljiva problem atika samog prostora predočena na licu mjesta na zanim ljiv, pristupačan i dinam ičan način, isprepleten interakcijama gostiju voditelja i samih sudionika, učinila je svoje. O vdje su navedene samo neke natuknice, ili bolje rečeno samo naslovi tematskih cjelina koje su bile detaljnije obrađene tog dana. Prilikom povratka za Zagreb, u autobusu smo d o b ili anketne listove na ispunjavanje, čiji rezultati mogu najbolje do ča ra ti naše zadovoljstvo ovom ekskurzijom. Prosječne ocjene ranga 1-5 svih važnih segmenata ekskurzije su gotovo apsolutno maksimalne: o d a b ir lokacija terenskog izlaska (4 ,8 3 ), koncepcija terenskog izlaska na samom terenu; o rg a n iza cija (4,5 5 ), zanim ljivost službenog d ije la terenskog izlaska (4 ,6 8 ), kom petencija stručnog vo d ite lja (4 ,9 6 ), susretljivost stručnog vo d ite lja na samom terenu (4 ,9 1 ) te ukupna uspješnost terenske nastave (4,7 ). Dojm ovi u knjizi dojm ova, koja je također kružila autobusom među sudionicima p ri samom povratku, sličnog su karaktera.

Definitivno, ekskurzija je polučila uspjeh, a uz sam uspjeh i jedan novi oblik o rganizacije terenskih izlazaka u našim krugovim a te suradnje Kluba studenata i djelatnika G eografskog odsjeka.

Da sve ne bi završilo samo terenskim izlaskom, četvoro dob ro vo lja ca (Kristina Ciković, Filip Vujasinović, D anijel Barković i Zeljko Baksa) su odlučili uključiti se u fin a lizira n je ukupne projektne ideje te po ekskurziji napraviti stručni poster i održati multimedijalnu prezentaciju viđ e n o g i shvaćenog tijekom ekskurzije. Prezentacija se o d rža la početkom travnja u Velikoj geografskoj p redavaonici, gdje se okupilo pedesetak osoba, mahom

studenata, koji su željeli d o živje ti (neki još jedanput!) sve viđeno uz fo to g ra fije , vid e o - m aterijal, objašnjenja, diskusiju te pokoji slatkiš i tekući suvenir s ličkog područja. Više je ciljeva ispunjeno organiziranjem ove ekskurzije, a među njima su i oni najvažniji: stjecanje i dopunjavanje geografskog znanja o prostoru kroz koji smo proputovali, kojeg smo posjetili, razvijanje kreativnih i organizacijskih sposobnosti studenata sudionika o rg a n iza cije ekskurzije te stvaranje pozitivnog geografskog načina razm išljanja među studentima općenito. Ekskurzije ovog tip a je po d e fin iciji vrlo jednostavno o rg a n iz ira ti, one p ro dubljuju suradnju studenata i profesora te donose veliki užitak. Ipak, potrebna je i velika volja i predanost kako bi ekskurzija uistinu bila uspješna. Z bog velikog uspjeha i pokazanog interesa među studentima da se ponovno nešto slično o rg a n iz ira , vjerujem o da će se u skoroj budućnosti naći d ovoljno interesenata među studentima za tehničku o rganizaciju ekskurzije te među profesorim a i asistentima za stručno vodstvo.

O vom prilikom želimo zahvaliti svim sudionicima (njih 5 8 ), budući da bez njih ekskurzije ne bi niti bilo, svim članovima organizacije, svim suradnicima na samom terenu, instituciji 'M uzej Lika1, poduzećima 'Elektra Gospić' i 'A u to p rije v o z Jakov', a posebno stručnom voditelju Prof. dr. sc. Dani Pejnoviću. Hvala vam svima i nadajm o se nekom novom sličnom susretu.

KLUPSKE AKTIVNOSTI

I OKU V rela ATMOSFERA NA LEDENOM Ti TEKST; FOTOGRAFIJE:

Petra Radeljak Marin Cvitanović

.'. . i

...........

.. . . . . . . . . .

Tek što smo se kao mladi, zbunjeni brucoši jedva donekle snašli na faksu, sa svim tim novim profesorim a i kolegijim a, od kojih su neki izg le d a li prilično nepoloživi, zainteresirala nas je obavijest na oglasnoj ploči o motivacijskom vikendu za brucoše.

Budući da smo htjeli iz prve ruke saznati što više o faksu, aktivnostima studenata, upoznati dobru i iskusniju ekipu, nas 15 - ak poh italo se prija viti. Još prije 7 sati 7 .1 2 . pokušavali smo na parkiralištu Cibone raspoznati koji su to naši, a koji nisu. O g ro m n i ruksaci i vreće za spavanje služili su nam za međusobnu identifikaciju. Kiša, koja je neum orno p a d ala, nije nam uništila d o b ro raspoloženje i nadu u odličan provod na prvom od (m nogih) terenskih geografskih iskustava.

N akon što smo se svi smjestili u bus, zaputili smo se prem a hrvatskoj Švicarskoj. Putem nas je čekala prva kava u Delnicam a, te posjet selu Begovo Razdolje.

Guštali smo osjećajući snijeg pod nogam a (napokon!) nakon godinu dana, jedino što nam je bus malko zapeo, pa kad su ga snažne geografske ruke (tko kaže da g e o g ra fija nije i fizički posao?) izvukle iz snijega, m ogli smo krenuti dalje prema odredištu našeg putovanja - Tuku.

Mot U iîïd illJM

Vikenu

Tuk. 7.-8 .12.2002

Planinarski dom "Tuk" dočekao nas je ugodno topao. Taman dok smo se ugrijali, smjestili u sobe i olakšali za prtljag u , naše m arljive starije kolege izvršile su posljednje priprem e za prezentacije o Klubu studenata i njegovim aktivnostima, EGEA- i, Studentskom zboru.

Saznali smo puuuno to g a o studentskim razm jenam a sa susjednim i udaljenijim zem ljam a, raznim vrstam a izleta, ekskurzijam a, i, naravno, tulumima!

Također je za nas bio priprem ljen poseban z a d a ta k - osmisliti kako bi M l (naravno, na temelju svega što smo čuli i saznali) osmislili jednu lijepu studentsku razm jenu - s kim, kada, koliko dana, koliko ekipe... S tim da je to b ilo pravo natjecanje nekoliko g ru p a brucoša (uz malu pom oć starijih), a što veći i ljepši plakat je svaka od grupa uspjela napraviti, to bolje! Poseban stručni žiri na jedvite je jade, u atm osferi koja je, navodno, prije tila eksplozijom , odlučio o pobjedniku. A te je čekala i n a g ra d a !

Nakon tolikog rada i iscrpljivanja, povratili smo snagu uz večeru. M arin i Jelena prezentirali su nam prvu godinu, opskrbili nas hrpom inform acije o kolegijim a i profesorim a, i, podrazum ijeva se, d a li p a r savjeta kako izaći sa svim time na kraj! A onda je napokon došao red i na tulum gdje smo, uz piće i muziku, svi skupa imali priliku još b olje se upoznati.

Sutradan nas je čekalo prerano buđenje, te doručak, a m nogi bi se i puno bolje najeli da su znali što nas čeka - strmi uspon po višecentimetarskom snijegu i vjetru, koji su naše nenaviknute, brucoške noge jedva p o d nijele (da bi nam rekli da je to ništa u usporedbi sa lanjskim d o življa je m , koji ne želim onda ni zam išljati!!), ali eto, vrije d ilo je vidjeti M atić poljanu i čuti sve o smrznutim pa rtiza n im a koji su b je ža li od N ijem aca. Par društvenih ig a ra na svježem zraku, spuštanje (puuuno lakše) i još završni ručak. Spremili smo se za o d la za k, ¡zgrudali d ovoljno do sljedećeg susreta sa snijegom i fo to g ra fira li se zajedno, prije smještanja u bus. N o tu još nije bio kraj. Osim podm irenja troškova večer prije popijenih g a jb i pive i coca-cole, gdje su neki brucoši p rilično nadmašili starije kolege, a neki ih i prilično ra zo ča ra li, čekala nas je naša diplom a o m otiviranosti, pa da se m ožem o hvaliti okolo i iza ziva ti ljubom oru. Još pokoja čašica nečega u Jaski, i vraćam o se u m etropolu, najdivnijem smogu i novim pobjedam a, a ovako m otiviranim a i punima snage i inform acija, tko će nam biti ravan?

b a r jednom (budući da kongres od ukupno pet traje samo tri cijela dana nemaš slobodnog vremena za razgledavanje ako ne m arkiraš w orkshop). I vidi sreće, moj voditelj radionice kao da mi je čitao misli. Kroz dva dana pješice Tako je svanuo i faj dan, ili bolje reći, tako je i m etroom obišli smo sve važne dijeloye g ra d a (naravno pa lo i to sunce kad smo se Petra i ja uputile vlakom do sve je to b ilo dio radionice, he he...), Ljubljane. Tamo nas je u gluho doba noći dočekao Jan, između utorka i četvrtka, kad su sudionici upijali naš ljubljanski kolega, da nas svojom zvjerkom (Renault znanja na radionicam a, bila je ekskurzija. U srijedu, tw ingo) te le p o rtira u Berlin. Uistinu, put je bio ugodan zam islite! O vo je b ilo uistinu nešto posebno. O tišli smo (sjedila sam naprijed). Jedino što sam im ala vrlo ozbiljan izvan Berlina, na područje nekadašnjih rudnika. Rudnik, zadatak. D ržati Jana budnim ! N ije bilo teško... tzv. 'pits' je tip vertikalnog rudnika koji je bio karakterističan I tako, nakon devet sati (jesam spomenula za to područje. U vrijem e eksploatacije ugljena ti rudnici teleportaciju?) stigosmo u Berlin. G rad koji me odvijek su uništili čitava sela (a usput su uzrokovali i spuštanje fascinirao. Sto z b o g cabareta (koji je rođen u Berlinu), yode tem eljnice). Sada tako napušteno područje sliči na što zb o g Zida i svih tužnih sudbina koje je uzrokovao. površinu Mjeseca (za r nikad niste b ili tamo?). O g oljene Berlin nas je dočekao okupan suncem (ah...). N ije prošlo stijene, pijesak svugdje oko vas, a zelena boja u ovom puno vrem ena i već smo se našii na našem odredištu te svijetu ne postoji. I što sad? Tako su se Njemci sjetili! Zašto se g rlili i lju b ili sa starim EGEA p rijateljim a. I znate sad ne bi preselili hrpu stručnjaka iz g ra d a i doveli ih ovdje, onu... Da mi se vratiti! u Nigdjezemsku? Uložili su nama nepojmljivu svotu novaca E pa bilo je to ovako... da bi vratili temeljnicu na staru razinu, skrenuli tu i tamo Regionalni EGEA kongres 2 0 0 3 .g. za Zapadnu pokoji riječni tok, te ove prazne pitsove napunili vodom regiju o d rža o se u Berlinu 2 4 . -28. ožujka. Sudjelovalo i pre tvo rili u jezera. Piece o f cake... O d ničega napraviti je oko 6 0 studenata g e o g ra fije iz cijele Europe, a zbog turističku zonu. N a ravn o , dio su odlučili ostaviti velikog interesa bilo je, nažalost, i odbijenih. Participacija neprom ijenjen da bi se turisti i tomu d ivili. Hej, pa z a r od samo 2 0 eura (za koji dobiješ smještaj i hranu) je nismo već mi bili ti turisti? Kad smo došli na buduću obalu zaista pohvalna. Kažu oni "B a ck to the ro o ts!". Smještaj jednog od jezera dočekala nas je ležaljka sa suncobranom - sportska dvorana unutar sveučilišnog kompleksa (pa oni da nam dočara budućnost ovog kraja (ironije, b ilo je ful imaju i sportsku dvoranu!), lako malo skeptična, zaključila oblačno i sve iste smeđe - sive boje pa ti je bila potrebna sam da je smještaj p o zitivno dje lo va o na međuljudsko velika d o za mašte da si dočaraš svu tu plavu i veselu druženje (ako si bio jedan od sretnika koji su u g ra b ili atmosferu). strunjaču). O vako, nije b ilo ustručavanja posjetiti tuđu N edaleko od " p la ž e " n alazi se muzej na otvorenom . "s o b u " ili, ne daj bože, nekakvog srama. Jedino, zašto Budući da je ovaj kraj bio zahvaćen ledom u ledenom naši dom aćini nisu d ije lili s nama tu akom odaciju? dobu, morenama su akumulirane velike količine materijala.

A nyw ay...

To su veći ili manji komadi stijena koje su sada predstavljene u tom muzeju.

U blizini se već sad nalazi jedan turistički objekt.

Velika željezna konstrukcija, ne toliko visoka, ali dugačka koliko je visok Eiffelov toranj! Služila je za prijenos pijeska s jedne na drugu stranu. Danas za o b ila za k tog zdanja trebate izdvojiti pet eura. Kažu da je za ra d a visoko iznad očekivane i da uskoro počinju i noćni obilasci (opet !?).

Tko je tu lud?! Sve u svemu, im presivan dan. Hm... Ako N ijem ci od nekadašnjih rudnika naprave turističku top zonu, a mi im amo sve na dlanu...

Sto još reći o samom kongresu. Budući da je ovo bio peti rođendan EGEA-e Berlin FU svi smo im donijeli prigodne poklone. Naš je bio domaća rakija. Oduševljenje nisu skrivali. 1 opet, znate onu - " n a jg o ri" alkohol je onaj u boci bez etikete! U ovom slučaju to je bila naša rakija.

N a jedvite jade se p opila (koji mekušci...). Jedina moja zam jerka je ta što nije bilo predstavljanje entiteta (nije da smo mi nešto 'obarajućesnogu' priprem ile, ali red je rV id iiik * ;; i= Sudjeio-vi-2 S radlOiiSfiBSZVanoggS red...). EGEA brucoši tako nisu doživjeli taj izniman show ----- --C program. Ipak, predstavljanje radionica je bilo na zavidnoj Berlina, ponajviše u 2 0 .st. M o j cilj - posjetiti centar grada

TEKST

I

FOTOGRAFIJE:

Josipa Kolega

razini. Svi su se zaista potrudili da predstave što su naučili i doživjeli u ta dva dana i to na zanim ljiv i duhovit način.

Sve pohvale!

A menzo... Ah. Nešto m alo skuplja od naše, ali neusporedivo bolja (kao da je to teško). A što jo najvažnije, pristojna je i ne tretira ju vas kao krdo ovaca.

Tulumi su bili super...To ne treba ni opisivati.

Suvišno. M ožd a ipak samo zadnji - beer drinking contest.

EGEA seniori su potukli EGEA juniore (za r je itko sumnjao?). Svoju dominaciju još iz Dijona potvrdili su "Z e Q uenelles" uvjerljivo pobijedivši sve ostale, naravno. Ja se nisam usudila sudjelovati bojeći se od već poznatih očekivanih posljedica pa sam uredno sve dokum entirala svojim fo to ap a ra to m . Tulum je tra ja o za n a jizd ržljivije (nije da se hvalim ...) do ranog jutra, kad su već pali p rvi p o z d ra v i i prve suze...

I tako je došao kraj... Uistinu prekratko traju ovi regionalni kongresi. Kad je ono slijedeći?

B erlin -

G od. 1 9 8 9 . Zid se ruši te se stvara ujedinjeni Berlin. Nakon 14 go d in a Berlin je još uvijek pun vidljivih rana. Dio p o dručja oko samog zid a na istočnoj strani se sastoji od praznih zg ra d a . Z grade koje su nekad živjele na rubu, danas su napuštene jer ih je preskupo obnoviti ili srušiti. Istočni dio Berlina nudi nam tipičnu socijalističku gradnju (kakvu m ožem o i kod nas, nažalost, susresti).

C entralni trg je velik, prostran, prazan... Gradske vlasti planiraju srušiti okolne zgrade te sagraditi nove, po uzoru na za p a d. A li tre b a t će vrem ena, kažu.

Z ap a d n i dio Berlina m ožete p re p o zn a ti u bilo kojem drugom većem g ra d u za padne Europe. G lavna ulica, dućani poznatih dizajnera...

Između bivšeg istočnog i za padnog Berlina već se 10 godina g ra d i novi, treći centar Berlina. Visoke, staklene, poslovne zg ra d e . Umjetno postavljen "c e n ta r" g ra d a na kojeg se ljudi još uvijek nisu navikli. Plan g ra d a je spojiti sva tri centra u jednu centralnu zonu. To je, po mom mišljenju, nemoguće jer bi ta zona bila prevelika da predstavlja centar nekog g ra d a .

grad suprotnosti

Berlin je g ra d sa 4 .5 mil. stanovnika. Kao Hrvatska. Zvuči puno, za r ne? Stvarnost je malo drugačija.

Do D rugog svjetskog rata razvo j g ra d a je bio ujednačen. N ije se razliko vao od bilo kojeg drugog trgovačkog njemačkog g ra d a . Drugi svjetski rat ga je prom ijenio zauvijek. Nakon 1 9 4 5 .g. podijeljen je na četiri okupacijske zone: englesku, američku, francusku i rusku.

God. 1961. podignut je Zid. Ruska, istočna strana, odvojila se od ostale tri zone koje su predstavljale zapadnu stranu.

Samo tako mnoge o b itelji su bile prisilno razdvojene ne znajući kad i hoće li se uopće više ikad vidjeti. Z apadni dio Berlina bio je potpuno okružen Zidom . Predstavljao je tzv. «otok» za p a d a u istočnom bloku, udaljen od Zapadne Njem ačke stotinjak kilom etara.

Berlin ie još uvijek g ra d suprotnosti. V id ljiv« ssj aii se i osjećajv velike ražiike izm eđu nekad istočnog i za p a d n o g d ije la g ra d a , iako se čini puno, 4 .5 mii. stanovnika je m alen b ro j za tako površinom veliki g ra d koji još uvijek nije dosegao maksimum svojih mogućnosti.

Berlin je fascinantan prim je r suživota istoka i za p a d a . Kako p rije nije bio, danas to potvrđuje i nadoknađuje izgubljeno.

2L

KLUPSKE AKTIVNOSTI

N EKE STVARI DOGODE Si

Krakow, Poljska, 22.-27.9,2003. « N e k e stvari do go de v a m se sam o je d n o m u ž i v o t u , k a o meni ovaj ko n g re s, a neke pet-šest p u ta u d v a -tri m i n u t a »

TEKST : FOTOGRAFIJE :

Lovro Skračić

Lovro Skračić

i

Denis Cerić

Eto, u lijepom poljskom gradu Krakovvu održan je 15. po redu godišnji kongres Europskog udruženja studenata g e o g ra fije i m adih g e o g ra fa ili skraćeno EGEA-e koju su 1 9 8 7. godine osnovali studenti iz Barcelone, Utrechta, Beča i Varšave. EGEA danas ima 5 6 sveučilišnih podružnica - entiteta u 28 d ržava, a na kongresu u Krakowu bilo je nazočno oko 9 0 sudionika iz 2 4 entiteta. M eđu njima bila su i tri sudionika iz Hrvatske i to Denis Cerić, Filip Vujasinović i ja. Inače službeni jezik EGEA-e je engleski.

N a poprište zbivanja stigli smo dva dana ranije.

Filip, kolega Rok G odec iz Ljubljane i ja putovali smo autom obilom , a za 9 0 0 km do Krakow a tre b a lo nam je ukupno oko 13 i pol sati. Za ovu varijantu lakše je kad imate dva vozača u autu, ali sve je to blizu. Druga varijanta je vlakom poput Denisa kojemu je tre b a lo 20-ak sati. U Krakovvu smo do kongresa vrijem e p ro vo d ili u druženju s kolegam a g e ografim a iz Krakovva kod kojih smo odsjeli i koji su nam pokazivali grad i zanimljivosti poput /cop/eca - umjetnih brežuljaka koje Poljaci vole g ra d iti valjda zato što su ravničarska zem lja. Setajući g radom pronašli smo i posjetili Društvo hrvatsko - poljskog prijateljstva i ured Hrvatske turističke zajednice. U gradu smo susreli i upoznali g e ografe iz Grčke, Simu i M a riju koji su također došli na kongres. Tom prilikom jedan naš kolega se z a lo ž io za M akedonce objasnivši Grcima pojam Lebensraum, što na njemačkom jeziku znači živo tn i prostor.

Tako je u dobrom društvu došao i ponedjeljak i p rvi dan kongresa. Do 3 sata p o p odne sudionici su se p rija v ljiv a li i smještali u studentski dom Piast gdje se i odvijala glavnina kongresa. Smještaj je bio u dvokrevetnim sobam a. O ko 4 sata slijedilo je svečano otvorenje koje je upriličeno na Jagiellonskom sveučilištu utemeljenom 1 4 0 0. god ., drugom najstarijem u Središnjoj Europi. O d bivših polaznika ističu se N iko la K opernik i Papa Ivan Pavao II. N a otvaranju je prezentirana EGEA, Poljska te su predstavljeni voditelji radionica i sudionici na kongresu.

Po otvaranju slijedio je roštilj i za b a va pod radnim naslovom "80-te, sjetite ih se odjećom i g la zb o m ". Večer je protekla uz ugodno druženje sa starim i novim prijateljim a.

U torak bješe prvi rad n i dan na kongresu, pa smo ga započeli ranim ustajanjem oko 6, tjelovježbom i doručkom , a potom u radionice za koje smo se unaprijed odlučili i priprem ali. N a izb o r smo imali sljedeće radionice: 1) Changes in Eurpoean Rural Space 2) C a rto g ta p h y - map design the w a y YOU w a n t it!

3) G e o m o rp h o lo g y o f urban areas 4) Kazim ierz - history and m odernity 5) Let's make them love it 6) The G e o gra p h y of Pollution in the Human Enviornment 7) Shaped by borders: Berlin and the Balkan 8) Borders o f N a tio n a l Parks

Denis i Filip sudjelovali su na radionici G eom orphology of urban areas, a ja na Borders of N ational Parks. Denis je za sudionike radionice o d rž a o prezentaciju geom orfologije grada Z agreba, a Filip je ispitivao znanje kolega prezentirajući "novu znanost" tzv. mikroglaciologiju i bio je ; kolege danim a vjerovali ovana r adom ! al -

N a m ojoj radionici prvo smo uspoređivali d e finicije N a cio n a ln og Parka i ostalih kategorija zaštite iz različitih zem alja. V oditeljice radionice ukratko su prezentirale nacionalne parkove u Poljskoj i njihove problem e, a zatim i ostgli kolege iz Rusije, Estonije, Njemačke, Nizozemske, Litve i Lijepe naše. O d zanimljivih podataka istaknuo bih: - da u Poljskoj postoje 2 3 . n.p., da se razm išlja o proglašenju još 3 - da m inimalna površina n. p. m ora biti b a r 10 0 0 ha - da Tatrzanski n. p. ima 3 m ilijuna posjetitelja godišnje, a Narwianski svega 3 0 0 0 , i to znanstvenika - postoji veliki problem oko izgradnje buduće autoceste oko Baltika jer bi p ro la zila m nogim zaštićenim područjim a - da u N izozem skoj postoje 4 n. p. i da su 9 0 % posjetitelja N izozem ci - da u N jem ačkoj ima 3 0 n. p. od čega su 3 p rekogranična - da su u Estoniji 4 n. p., da se ulaznice ne naplaćuju, da nema granica i da nema problem a - da je u Litvi 5 n. p., a većina posjetitelja su stranci osim u jednom - da u ruskim nacionalnim parkovim a im aju puno p roblem a sa zagađenjem i brojnim turistima - da su u Hrvatskoj dije lo vi n.p. m inirani, problem su i p o ža ri Da sistematiziramo stvari na radionici, probleme ili granice kako smo ih mi zvali smo p o d ije lili u sljedeće grupe:

političke: - ljudi ne surađuju s vladom tj. upravom n.p.

- do la za k na vodeće pozicije u n.p. po političkoj liniji - nema dogovora između lokalnih jedinica vlasti što d o vo di do problem a u funkcioniranju n.p. ako p a rk ulazi u više njih - zag a đe n o st zraka i voda nuklearnim otpadom - minska polja ekonomske: - novac, tj. financiranje - kisele kiše - p riro d n i putovi i trase cesta i ž. pruga -tre b a le bi biti različite cijene ulaznica za ljude iz različitih zem alja - p o ža ri turističke: - previše turista - kako kažnjavati turiste - p rivatni posjedi

zakonske: - nema suradnje između lokalne i državne vlasti - ile galna g ra d n ja - različite politike - previše zakona N a taj način je protekao p rijepodnevni dio prvog dana radionice. Još bih istaknuo metodički, didaktički i pedagoški pristup, koji su se vidjeli u izmjenama metoda rad a , tem piranju pauza tijekom radionice, uključivanju i poticanju svih sudionika na raspravu. Tijekom pauza sudionici su m otivirani i kroz kratke i zabavne igra, kave, što je sve utjecalo na lakše upoznavanje i povezivanje sudionika, stvaranje zajedničkog duha te opuštene, ali radne i učinkovite atmosfere. I s te strane rad io n ica je bila vrhunski priprem ljena i zamišljena.

Nakon pauze za ručak poslijepodnevni rad smo započeli traženjem rješenja za navedene problem e.

Došli smo do sljedećih zaključaka za problem : političke: - važno je dopustiti veći utjecaj znanstvenika - nacionalni parkovi bi trebali bolje funkcionirati prema unutra tj. treb a li bi djelovati kao jedno - lokalno stanovništvo treba im ati više utjecaja u upravljačkim tijelim a n. p.

- lokalno stanovništvo koje živi u n. p. treb a lo bi imati financijske koristi od n. p., npr. radeći u nacionalnom parku kao nadzornici, vodiči, pro d a ju ći ulaznice ili ugošćujući turiste u malim dom aćinstvim a seoskog turizm a ekonomske: - "e ko lo ški" zakon po kojem bi privatna ulaganja i donacije za nacionalne parkove bile oslobođene p o re za i takve investicije bi se o d b ija le od poreza za tvrtke ili pojedince turističke: - potrebna je preciznija zakonska regulativa -tre b a lo bi biti zaposleno više ljudi, po mogućnosti domaćih - za turiste je potrebna edukacija i kazne - treba z a b ra n iti ulaz u n. p. nakon prekršaja - kazne trebaju biti različito visoke ovisno o zemlji odakle se do la zi -turistim a se treb a om ogućiti alternativnti prijevoz kroz nacionalne parkove umjesto njihovog vlastitog - p o trebno je o g ra n ičiti b ro j turista u nacionalnim parkovim a da se ne u grozi p riro d a zakonske: - d rža vn a vlast m ora napraviti zakonsku okosnicu - lokalna vlast bi treb a la u p ra vlja ti n. p.

-tre b a ukloniti bespravnu gradnju, a dopustiti samo lokalnom stanovništvu tj. onom koje živi na području nacionalnog parka - potrebna je veća razina i bolja o rg a n iza cija u n. p., a linija vo d ilja bi treb a la biti Europarc - jedno od europskih udruženja nacionalnih parkova Slijedilo je provođenje te o rije u praksu.

Voditeljice su napravile kartu mogućeg nacionalnog parka te svakom od nas 9 sudionika dod ije lile ulogu povezanu s tim mogućim nacionalnim parkom , a mi smo se treb a li d o g ovo riti o uspostavi i funkcioniranju n. p. Podijeljene su sljedeće uloge: svizac koji treba zaštitu, znanstvenik koji proučava i želi zaštititi p rirodu, industrijalac koji ima tvornicu na rubu n. p. koja zagađuje okoliš, ali zapošljava veliki broj lokalnog stanovništva, lokalna vlast koja ne želi ni zagađenje ni nezaposlenost, nadzornik koji je zaposlen u n. p., farm er koji ima posjed u n.p. i već se generacijama bavi time te ne želi prekinuti tradiciju, voditeljica turističke agencije koja želi dovesti što više turista, ekolog koji se b o ri za zatvaranje tvornice, očuvanje i zaštitu p riro d e te državna vlast koja tvrdi da je u državnom i nacionalnom interesu proglasiti i zaštititi to područje i koja ima najveće ovlasti, a li nema d o vo ljn o novca za rješavanje svih problem a stoga je i ona prisiljena na kompromise.

V oditeljice su im ale ulogu zapisničara. Bilo je burne rasprave, ali i smijeha. N a kraju smo p ro g la sili naš nacionalni p a rk u koji će moći turisti, a!i u određenom broju da ne ugroze p rirodu, svizac će d o b iti svoj dio kao strogi rezervat, farm er će ugošćivati turiste u seoskom turizmu, a na malom dijelu će se moći baviti poljoprivredom ra d i očuvanja tradicije, tvornica će postaviti pročistače, a za uzvrat će im ati manje poreze.

Po kongresnom program u večeri su bile predviđene za sastanke i neform alne zabave poslije njih.

Prvo je održan inicijalni sastanak za Scientific G eographer koji je zamišljen kao online m agazin u kojem bi se na internetu ob ja vili, a kad se skupi dovoljan b roj i tiskali znanstveniji studentski radovi poput sažetaka diplomskih, boljih seminara ili sličnog. N a njemu su pozvani studenti svih entiteta da se p rid ru ž e i šalju radove, to znači i vi.

Više saznajte na internet adresama. O držani su i regionalni sastanci EGEA. M i smo sudjelovali na sastanku Južne ili Euromediteranske regije. Podnesen je izvještaj o radu i aktivnosti entiteta te je razriješen stari predstavnik Jean - Francois A ndre iz A ix - M arseille od milja zvan Janez Francuz, a izabran novi Lefteris Eleftheriadis iz M ytilene.

Večer je nastavljena u revijalnom tonu na zatvorenoj z a b a vi za sudionike kongresa u kafiću koji se nalazi u sklopu doma pa uz ra z g o v o r ili ples na volju koliko tko voli i izdrži.

O d utorka do petka uz doručak i kavu mogli smo obavijesti org a n iza to ra , vremensku prognozu i najnovije kongresne tračeve pročitati u dnevnom kongresnom listu D aily G e o gra p h e ru , u čijim smo kreacijam a i sami sudjelovali.

Srijeda je bila dan za cjelodnevnu ekskurziju. M o g li smo b ira ti izm eđu Slezije, p lanina Tatri i O jcowskog nacionalnog parka. Kolege Denis, Filip i ja o d a b ra li smo se za treću soluciju.

Ekskurzija se o d vija la na prostoru go rja K rakow - C zestochow a, koje je dio brdovitog pojasa južne Poljske. O no je gra đ e n o od mezozojskih jurskih vapnenaca denudiranih u tercijaru. U b lizin i se nalazi i Bledow gdje je najveće polje neprekrivenih fluviog la cijalnih pijesaka. Tamo smo posjetili Bledowsku (što na poljskom znači 'izg u biti se') pustaru gdje na pijesku

rastu jele i stvarno je iako izgubiti se. Zanim ljiva je i po tome što se ondje u Drugom svjetskom ratu priprem ao Rommelov A frički korpus pred o d la za k u sjevernu Afriku.

Potom smo nastavili Stazom orlovih G nijezda što je jedna od najstarijih i najpopularnijih turističkih ruta. Posjetili smo slikoviti dvorac O g ro d zie n e c koji je prvo izgrađen u 13. st. te nakon to g a više puta rušen, za d n ji put u 1 8.st. i obnavljan, za d n ji put 1 9 7 5. g. o ikada je i otvoren za posjet turista. Dvorac je još po zn at pod imenom M a li W a w e l i on je najviša točka Jure. N a kraju ekskurzije posjetili smo Ojcowski nacionalni park koji je najmanji od 23 poljska nacionalna parka, vidjeli spilju, te bježali pred jedina 2 nadzornika u n.p., jer smo koristili prečicu, a ne označenu stazu. Večer je bila u poljskom nacionalnom restoranu Chlopskie jadlo gdje smo uživali u tradicionalnim poljskim jelima i glazbi izvađenoj uživo. Neki su i zaplesali, a proslavili smo i rođendan d ra g o g kolege iz Ljubljane Tajana.

Sljedeći dan moja rad io n ica je išla u O jcowski n. p. (o/cow na poljskom znači očev) gdje smo ravnatelju postavili mnoštvo pitanja i saznali m noge stvari o funkcioniranju i problemima tog n.p..Proglašen je 1956.g., godišnje ga posjeti 3 0 0 0 0 0 ljudi, ali se smatra da je to previše i da ga treba ograničiti. Postoji dvadesetogodišnja strategija razvo ja i zaštite. N a la z i se samo 15 km od granica g ra d a Krakow a i biva kao otok okružen kućama uslijed sve jače suburbanizacije. O ko 3 0 % površine n.p. je u privatnom vlasništvu, u njemu živi 5 0 0 ljudi te je prisutna i ilegalna g ra d n ja . N a d zo rn ici u n.p. imaju prem ale ovlasti, prem alo ih je, ne naplaćuje se ulaz. Kroz p a rk p ro la zi cesta što je problem jer se za g a đu je okoliš, ne m ože se z a tvo riti kako bi se ko n tro lira o b ro j i ulaz posjetitelja. Problem je i financiranje. Park se financira iz državne bla g a jn e, od naplate p a rkira n ja , privatnih sponzora te postoji mogućnost d obivanja novaca od nacionalnog fonda za zaštitu okoliša za projekte. Nakon razgovora obišli smo dio n.p. i vidjeli dio ljepota po kojima je poznat Ojcowski n.p.. M eđu njima su brojne spilje (oko 3 0 0 u i oko n.p.) te stijene raznih oblika i imena što je povezano s vapnencom od kojeg je građen ovaj prostor.

Brojne su i biljne i životinjske vrste, a ondje živi 15 od 21 poznate vrste šišmiša u Poljskoj. Time je završio terenski rad moje radionice.

Poslije podne smo pripre m ali prezentaciju radionice za ostale sudionike kongresa. Osmislili smo igrokaz radi što veće zanimljivosti, kroz koji smo objasnili problem e u nacionalnim parkovim a i rješenja za njih.

Te večeri bila je na rasporedu prezentacija entiteta. Svaki entitet se treb a o ukratko predstaviti na način po vlastitoj želji, obično skečom ili igrokazom i autohtonim pićem.

Bilo je svega, od Francuza koji samo sjedi, puši cigaretu i štrajka, kolegica iz Triera u rimskim togam a, ruskih pjesama do Slovenaca i nas Hrvata koji smo se zajednički p redstavili pod imenom našeg novog entiteta EGEA

Bolestan. Predstavili smo našu zajedničku državu, geografski p o lo ža j, karakteristike i običaje. Rekosmo na kraju da bismo vo lje li im ati ekscendz kako se kaže u M yteleneu. Uspjeli smo sve z a ra ziti tom našom zafrkancijom , no o tome opširnije nekom drugom prilikom uz kavicu i mnoštvo fo to g ra fija . G eneral Board M eeting ili G BM ili bi-dzi-em ovaj dzi-bi-em kako bi izg o vo rio naš kolega Lefteris. O ndje su bili nazočni predstavnici svih entiteta i Board of Executives ili upravno vijeće. N a GBMu se svake godine bira i novo upravno vijeće koje čine predstavnici 4 (sjeverne, južne, istočne i zapadne) regije izm eđu kojih se iza b ire predsjednik, dopredsjednik, bla g a jn ik i ta jn ik i ko o rd in a to r sljedećeg godišnjeg kongresa. Za predsjednika EGEA je iza b ra n Lefteris Eleftheriadis iz Grčke, koji je i na ovom mjestu zam ijenio Jean - Francoisa A n d re a. Za predstavnicu Istočne regije i potpredsjednicu izabrana je draga nam kolegica N atalia Krivenok iz St. Petersburga, za predstavnika Sjeverne regije i tajnika Kristjan Parnamagi iz Tartua poznatiji kao Casanova, a predstavnica Z apadne regije i ujedno blagajnica je kolegica Kathrin Klei iz Triera te koordinator sljedećeg godišnjeg kongresa G e rt Ruepert iz Utrechta.

O d re đ e n a su mjesta sljedećih regionalnih i godišnjeg kongresa. Kongres za zapadnu regiju o d rža t će se u G lasgow u, za sjevernu u O ulu, za južnu najvjerojatnije u St. Tropezu, a za istočnu najvjerojatnije u Cluj N apoci.

G odišnji kongres o rg a n izira ti će kolege iz Utrechta.

Proslavu N ove godine o rg a n izira EG EATartu. Donesen je novi EGEA protokol kojim se o d ređuje i regulira unutrašnja politika EGEA-e. Predstavljene su i usvojene upute (eng. manuals) za organiziranje kongresa, razmjena, osnivanje novog entiteta i za nove aktiviste EGEA-e te novi znak ili amblem EGEA-e koji se sastoji od karte Europe u žutoj boji i natpisa EGEA. O sobno mi bijaše ljepši stari znak.

Kolege g e o g ra fi iz Krakow a u prekrasno sunčano prije po d n e petka pokazale su nam neke zanim ljivosti tog starog g ra d a (a neke smo o tkrili sami).

Krakow ima 7 1 4 0 0 0 stanovnika, a njegova aglom eracija 1,1 milijun te je treći po grad u Poljskoj po broju stanovnika.

On je kulturni (2 0 0 0 . g. bio je Europski g ra d Kulture) i sveučilišni centar gdje studira oko 1 00 0 0 0 studenata.

N jega možemo smatrati i crkvenim gradom , budući da je sjedište nadbiskupije, a današnji Papa Ivan Pavao II bi nadbiskup ovdje. U g ra d u su brojne crkve, među kojima smo posjetili baziliku sv. Franje sa slikovitim vitrajim a . U 1 9.sf. srušene su zidine oko tadašnjeg grada i napravljen je zeleni pojas koji okružuje današnji centar g ra d a . N a prila zim a kraljevskog dvorca W a w e la nas je dočekao vitez kao iz križarskih ratova. Krakow je bio glavni grad do kraja 1 7. stoljeća. Do tad, a i nakon toga, ondje su se krunili poljski kraljevi. Prošetali smo se po Ryneku G low nom - trgovačkom ili glavnom trgu, kojim dom inira crkva sv. M arije. S njenog nižeg tornja pune sate označava

zvuk trube. N a trgu središnje mjesto zauzim a stara trgovačka zg ra d a - Suknena D vorana ili poljski Sukiennice - srednjovjekovna građevina u kojoj se nalazi mnoštvo suvenirnica. O ko nje grupe ili pojedinci u poljskim nošnjama izvode trad icio n a ln e pjesme. Sam trg je jedan od ljepših što ih vidjeh. Stari d io g ra d a je na popisu UNESCO-ve svjetske baštine.

Za kraj obilaska čista zabava, o rg a n iza to ri su nas poveli u najveći vodeni p a rk u Poljskoj. Nem a što nema, od vodenih to b og a n a bržih, sporijih, odbojke u vodi, bazena svake vrste, do sauna i jacuzzija. Priznajem nisam bio u ničem sličnom, ali bilo je jako m okro i veselo.

Prezentacije radionica bile su poslije podne. Neke prezentacije snimila je nacionalna televizija. Večer je bila rezervirana za tradicionalni EGEA drinking contest kojem je novi predsjednik EGEA-e kolega Lefteris d o d ao novo, ali zanim ljivo p ra vilo. Ekipe za drinking contest bile su od 5 ljudi od čega su najm anje 2 m orale biti pripadnice ljepšeg spola. Slijedila je zadnja večer te proslava, ovaj put Rokovog rođendana i početak rastanka i razm jene želja, p o zd ra va i adresa.

N a godišnjem kongresu uobičajene su i prezentacije država. N a ovom ih kongresu službeno nije bilo, ali neslužbeno jest u raznim oblicim a. Konkretno Hrvatska i KSG ili EGEA Z agreb su p ro p a g ira n i i prezentirani kroz spontane zabave jer su ljudi (zanim ljivo zašto?) svaku večer nahrupili baš u našu sobu i degustirali hrvatske pro izvo d e , d o b ili prom idžbene m aterijale, razglednice i suvenire. A p re ze n tira li smo se, naš klub i našu dom ovinu priprem om za radionice, radom u njima te svakodnevnim ponašanjem . Koliko i kako smo u tome uspjeli pitajte kolege iz drugih EGEA entiteta koji bijahu na kongresu.

Zadnje jutro, doručak, kupljenje krpica, dobivamo popis sudionika s adresama i brojevima telefona.

Zadnja kava s nekom dragom osobom i dugi, pom alo sjetan oproštaj. Bilo nam je predivno tih dana u Krakowu, ovaj kongres u org a n iza ciji EGEA entiteta iz Varšave bio je skoro pa savršen. Sreli smo mnoge stare i nove znance i prijatelje. N a kraju uz brojne lijepe uspomene svako na svoju stranu, do neke nove razm jene ili kongresa s nadom u neki novi susret.

TEKST

i

F O T O G R A F I J E : Jelena Stanić

Ah, ta A žu rn a o b a la ...o m ilje n a destinacija svjetske elite i često neispunjeni san običnog puka, te naravno nezaobilazna jednodnevna ruta srednjoškolaca na putu za "fa m o z n i" Lloret de M ar. Premda spadam u kategoriju običnog puka, igrom slučaja (a ne novca i m aturalca) d o b ila sam priliku ljetovati u društvu bogatih, slavnih i, naravno, neizostavnih snobova. A ko mene pitate, izvan sam sve tri nabrojene ka te go rija , ali nakon ovog članka tko zna... Društvo za ljetovanje nije bilo teško naći, ali budući da sam išla isključivo rad i poboljšanja svog francuskog jezika u o b z ir su d o la zile samo dvije p rijateljice koje su d ije lile moju sudbinu. I tako smo se nas tri zaputile u festivalski g ra d Cannes u kojem smo odsjele ta dva tjedna jedva čekajući da isprobam o tj. da sa strane gledam o taj luksuzan i raskalašen način života i bolesno rasipanje novcem. Cannes je inače manje poznat kao grad mimoza nego kao grad u kojem se svake godine o d rža va filmski festival kojeg uredno posjećuju najveće filmske zvijezde. Crveni tepih ispred Palais des Festivals tijekom cijele godine svakodnevno ugošćuje na stotine turista pa nije b ilo u redu da ne iskoristim svoje dvije minute slave i stanem pred m nogobrojne objektive i prepustim se blicevim a fotića moje dvije p rijateljice. Da, pred mojim očim a već su bili naslovi u novinama tipa "N o v a zvijezda Cannesa" i "Studentica geografije osvojila Zlatnu pa lm u ", no iz mog sna gurkajući me pro b u d ila japanska obitelj koja je također došla po svojih pet minuta.

Budući da im je ovo vjerojatno p rvi godišnji nakon 10 godina rada, odlučih im prepustiti svo crvenilo ovog tepiha ne zaboravivši na neispucane tri minute.

N evjerojatno, ali ovaj g rad, a vjerujem i cijela A žurna o bala, djeluje tako da se jednostavno počneš i osjećati kao zvijezda. Cannes se preko ljeta, kako kažu njegovi mještani, prem a cijenama ne m ože m jeriti s onim za vrijem e festivala. Naim e, iz dom aćeg izvora saznali smo da tada jedna noć u najluksuznijem hotelu Carltonu košta

1 0 0 0 0 EURA! Jedna noć! Pa z a r ima toliko b o gatih i blesavih ljudi koji daju tolike pare da bi prespavali u tom hotelu?! Z bog njihovog m entalnog z d ra v lja iskreno se nadam da je sve u sobi od 1 6-karatnog zlata. Poslije takvih šokantnih inform acija m orali smo naći osvježenje u čemu drugom nego u moru. A onda razočaranje. Voda je bila toliko topla, a sunce toliko jako da nam se odlazak na plažu činio kao svojevrstan napor. Umjesto toga, odlučile smo istražiti ostale mogućnosti koje g ra d pruža.

N pr. shopping. A ko odlučite svoje džepove isprazniti u Cannesu učinit ćete to vrlo brzo jer nema H &M i sve ostalo (osim možda Zare) je užasno skupo, u rangu Monte Carla.

G lavna ulica za kupovanje je Rue d A n tib e s koja obiluje svjetski poznatim m arkam a, a ako baš trenutno niste pri novcu preporučam samo pohlepno gledanje izloga.

Cannes ima i staru gradsku jezgru do koje vode male, lijepe i živopisne ulice prepune skupih restorančića uređenih svaki na specifičan način. E pa da smo ponijele svaka 1 00 EURA više m ožda bi i m ogle jednom večerati u toj najljepšoj canneskoj ulici.

Sa stare gradske jezgre puca prekrasan pogled na cijeli grad, pogotovo na malu luku u kojoj su smještene manje jahte. O ne veće, poput 'W ild b aby', 'Black night' i 'W h y not?' smještene su u drugoj, puno većoj luci. Tamo se na la zi i Puff Daddyjeva jahta i, kako se priča, jedan dan u ljeti Puff o rg a n izira tulum na koji su pozvane sve cure u gra d u . Imale smo loš tim ing...

Budući da nismo im ale tu sreću, otišle smo je pronaći negdje d a lje - u casino. Kad stojite u redu na autom at za m ijenjanje love u žetone s novčanicom od 5 EURA, a svi oko vas s barem jednom od 100 znate da tu sreće nema. Zaključivši da smo previše opterećene i ograničene novcima odlučile smo otići na Picassovu izložbu i to besplatno. Kao što su nas očarala Picassova djela isto je to učinio i jedan od studenata koji je čuvao izložbu.

Quel garçon! Jedan od rijetkih lijepih Francuza koje smo vidjele za vrijem e svog boravka.

N akon p a r dana Cannes nam je dosadio i postao premalen pa smo odlučile otići do Monte Carla. Jednosatna vožnja vlakom koji gotovo stalno prati obalu po tvrd ila nam je da je A žu rn a o b a la neprekidan niz turističkih sela, naselja i gradova koji čine jednu cjelinu od M entona do St. Tropeza. G ledajući m ore, pješčane plaže i palme poželjele smo vječno ostati u vlaku. N o, M onte C arlo nas je zvao k sebi. O dm ah po izlasku iz vlaka slučajno sam p rim ijetila da je ovo najluksuzniji kolodvor koji sam vidjela u životu. M ožd a zato što je sav u mramoru?! Hm?! Čim smo izašle s kolodvora ostale smo zaslijepljene veličinom i ljepotom M onte Carla. Još samo trebam o naći svoju jahtu i odvesti se do cilja (čitaj: naći bus koji vozi do Kneževe palače i oceanografskog muzeja).

Stari d io g ra d a je jednostavno prekrasan, a pogled koji se p ru ža s njega nikog ne ostavlja ravnodušnim . Jedan od najvećih oceanografskih muzeja u svijetu smješten je u prekrasnoj palači koja je dobrim dijelom ukopana u stijenu. Svake godine gotovo milijun ljudi posjeti ovaj muzej s jednom od na jb o ga tijih kolekcija mediteranskih i tropskih morskih vrsta. O dm ah pored muzeja na la zi se simpatičan p arkić sa skulpturom 'D jevojčica na klupi'.

N akon polusatnog im itiranja Djevojčice nastavile smo s razgledavanjem . Tako smo naišle na zgodnu skulpturu prve dizajnirane Formule 1 i naravno zabilježile to fotičem, a koju ulicu dalje otkrile salon Ferraria s kojim a se, pogađate, baš i nismo m ogle slikati. Nakon cijelog dana provedenog u M onte Carlu b ilo je vrijem e da se vratim o u svoju provinciju - Cannes. Sljedeća dva dana bila su reze rvira na za Nicu - jedan dan za shopping i razg le d a va n je , a dru g i za koncert. Kao g e o g ra fa sram me prizna ti da sam više uživala u relativno jeftinom shoppingu nego u razgledavanju znamenitosti Nice. No, ipak trg Massena mi se najviše svidio zbog velikih i prekrasnih fontana te zg ra d a crvenih fasada koje okružuju trg. Pravi mediteranski grad. A koncert - francuski reggae.

N e znam da li uopće možete zamisliti na što je fo zvučalo.

Strašno.

M jesto kojem smo sk sve rr; možck: najviše j ; i j Si. Tropez. Još k a d smo p rije c*oiosk~ v novinamai pročitale da će tamo ljetovali i Tom Cruise

našem veselju nije bilo kraja. Jednodnevni izle t velikim brodom iz Cannesa u St. Tropez koštao je 3 0 EURA, ali se u svakom slučaju isplatio. Čim smo krenuli kapetan broda nam je, naravno na francuskom, svako malo govorio da obratim o pažnju na vile uz obalu te nam n a b ra ja o njihove vlasnike - Pierre Cardin, Schumacher, Rod Stewart, Sophie M arceau, Dodi A l Fayed itd. Vožnja brodom bila je p ravi užitak, no ono što nas je čekalo na cilju moram p rizna ti da me ra zo ča ra lo . St. Tropez! V aljda najrazvikanije turističko mjesto na svijetu. A zašto? Pitala sam se to i ja. Evo o d g ovo ra : p rije oko 5 0 god in a St. Tropez je b io obično ribarsko selo sve dok se slavna Brigitte Bardot nije slikala na jednoj "seoskoj" plaži i snimila film "I Bog stvori že n u ". N akon to g a uslijedio je stampedo turista, u prvom redu hollyw oodskih glumaca i ostalih koji su mislili da nešto znače (čitaj: snobova). Eto zašto je prva rečenica koja opisuje St. Tropez u turističkom vodiču "N ajsnobovskiji g ra d na svijetu...". Unatoč lijepim i starim ulicam a St. Tropez nije ostavio na meni nim alo impresivan dojam jer na našoj o bali postoji m nogo takvih i ljepših mjesta koja zaslužuju takvu pozornost kakvu ima ovo bivše ribarsko seoce. Cijene su, pogađate, nevjerojatno visoke, a ono što nas je najviše nasm ijalo u ovom malom snobovskom svijetu su kafići koji sa svojih tenda svakih p a r minuta ispuštaju na goste rosu da ih osvježi na ovim visokim tem peraturam a. N o, tu nije kraj. U jednom restorančiću sendviči koje smo naručile bili su zavezani crvenim mašnicama. N a jo b ičn iji sendvič - sir, šunka + mašnica = 5 EURA. E pa d o b a r tek vi ra d o zn a li turisti iz Hrvatske! Iz St. Tropeza sam na kraju otišla razočarana jer nisam u njemu vid je la " o n o " nešto zbog čega svake godine d o la z i hrpa turista, a ni Tom baš taj dan nije bio raspoložen za kavu pa je moje razočaranje bilo još veće...

Našem boravku na A žu rn o j o b a li sve se brže b ližio kraj, ali ostalo je još jedno mjesto koje je treb a lo posjetiti. Grasse. M a li g ra d 20-ak kilom etara udaljen od Cannesa naveliko je poznat kao jedan od glavnih centara proizvodnje parfema u Francuskoj, ali i u svijetu. U gradiću od p a r tisuća stanovnika, kako kaže naš vodič M ichel, ima 5 4 tvornice parfem a, a jedne od najp o zna tijih su Fragonard, G alim ard i M olinard. U Fragonardu smo imale stručno vodstvo kroz tvornicu tako da smo se upoznale s procedurom proizvodnje parfem a. O d tolikih intenzivnih mirisa nakon pola sata vam se za vrti u glavi i ja se pitam kako radnici izdrže svaki dan radeći u toj sim patičnoj, starinskoj i m irišijavoj tvornici. Nakon što smo pokupovale parfem e za cijelu užu i širu obitelj došlo je vrijem e za povratak u Cannes i pakiranje torbi. Pa z a r već?! Da, bilo je vrijem e za p ovratak u stvarnost. Još za d n ja šetnja po Le Croisette i bila sam spremna na o d la za k iz svijeta kojem ne p ripadam , a nadam se da nikad ni neću. Prve jutarnje zrake sunca p o zd ra vlja le su nas na odlasku i pokušale namamiti da dođem o opet. Ne hvala, d ra ži mi je naš Jadran.

TEKST:

M arin Cvitanović

F O T O G R A F I J E : www.ogulin.hr U Z agrebu je svanulo sivo jutro. Bio je Dan neovisnosti, olovni oblaci iz kojih je sipila kiša plo vili su nebom, a g ra d je g rija lo 5 °C . Tog sam se jutra novoizgrađenom autocestom zaputio prema O gulinu.

Putem gotovo da nije bilo vozila. N akon kratkih sat vrem ena vožnje stigli smo do izla za s ceste, a podne je nebo oslikalo modrim akvarelom. Prethodnih dana padale su obilne kiše pa su se mjesne hidroakum ulacije Sabljaci i Bukovnik prepunile. HE G o ja k m orala je podići svoje ustave, a svojim starim koritom potekla je Zagorska M režnica, hladna ljepotica Ogulinskog zagorja. Krivudala je kroz dvorišta, žuborila pod prozorim a i oko iznenađenih vrba, preko livada, oko nogu kamenih mostova. N a ljepotu rijeke lako se naviknuti, ali eterićnost i zaigranost Mrežnice uvijek je novo iznenađenje.

Sam g ra d i na blagdan je bio veliko gradilište.

Izgradnja autoceste donijela je financijsku injekciju ovom dosad provincijskom gradiću. Tvrtka Bechtel, izvođač radova, kao bazu je uzela baš O gulin, i novac od poreza slijevao se u gradski proračun. A li gradski parkovi ne mare za proračun, jednako ravnodušno g le dali su kako im krošnje gasnu u bronci, i jednako šutljivi p rim ili su jednog šetača kojeg nisu ugledali nekoli’.o g odina. A u gradu je svih tih godina sve ostalo na mjestu, iste zg ra d e su još uvijek stajale u istim ulicama, samo se m ijenjalo pokoje pročelje. Trg hrvatskih rod o lju b a još uvijek je bio okićen novogodišnjim ukrasima koji su O gulincim a željeli sretnu novu 2 0 0 3 .

M ir je u ovom dijelu grada remetila Dobra, koju je hidrocentrala također pustila da se prošeta starim putevima. A rijeka, kao da je bjesnila zb o g nametnutog joj zatočeništva, kao mutna smeđa bujica sručila se po stijenama u ponoru u centru g ra d a . Tko se usudio nju, rijeku, baciti u ljudske okove i pre tvo riti je u zatočenicu tunela i turbina? Tko joj je za b ra n io da valja blato, da preskače preko litica i klisura? Tko zna, m ožda je bjesnila baš ista takva bujica kada se iz frankopanske kule u p rovaliju bacila nesretna Zulejka (Đula), po kojoj je i mjesto d obilo ime Đulin ponor. Đule i čitave frankopanske loze je nestalo, ali kula je ostala, i okupana suncem izg ledala je nad ponorom kao da joj D obra nešto šapće, a ova ne razum ije, pa se naginje da bolje čuje. Dobra, va ljd a iscrpljena razgovorom , nestajala je u dugim podzem nim hodnicim a, najduljem spiljskom kompleksu u Hrvatskoj. Lica orošenog od vode, krenuo sam prema Tounju.

S leđa me prom atrao plavičasti starac Klek, ta čudna planina, kolijevka hrvatskog planinarstva i dom kiečkih vještica. V jeruje se da se za posebno strašnih i

olujnih noći na Kleku skupljaju vještice iz okolice, i d o g ova ra ju se koja će zla i pakosti učiniti ljudim a. Zbog svog neobičnog oblika (iz daljine izgleda kao čovjek koji leži), Klek je dom i m nogim drugim legendam a. I Ivana Brlić - M ažu ra n ić, rođena O gulinka, dio inspiracije za čarobne 'Priče iz davnine' našla je na ovom mjestu: "Čudnovati i napadni o b lici Kleka i rom antičnost Dobre p ru ža li su m ojoj mašti toliko hrane, da sam daleko u noć p re vra ća la u mislima najčudnovatije slike i fantastične mogućnosti: što li se sve o d ig ra va u dubokoj noći oko Kleka. Čudnovatim načinom pretpostavljala je moja mašta ne navrh Kleka već u nutrini njegovoj silne, burne i neprestane p rizore , o d ig ra va n e fantastičnim , većinom herojskim, sad povijesnim sad biblijskim bićim a, sve u nekoj svezi, a sve s nekim maglenim patriotskim ciljem. Štoviše, ove slike koje su mi se p rikazivale nisam d rža la za tvorevine mašte već za neko otkrivenje koje mi je iz daljine o d a valo istiniti nutarnji živo t Kleka."

Putem do Tounja p re b ira o sam po sjećanjima na djetinjstvo u ovom malom selu stisnutom nad kanjonom.

1 moj živo t u ovom kraju poput je njegovih rijeka. Nekad su tekle jednim koritom , ali danas su našle neke druge smjerove, b o lja korita, a stara su ostala suha. Svakim vraćanjem ustvari bih šetao suhim koritim a i skupljao posljednje kapljice sjećanja.

Vožnja kroz njive zasijane poznatim ogulinskim zeljem kratko je tra ja la , i već sam bio u Tounju. M ost nad Tounjčicom, česta fo to gra fija turističkih brošura, obnavljao se i slojevi prašine p a d ali su po zelenoj rječici, ponorim a p ovezanoj sa Zagorskom M režnicom . A rijeka je i dalje skakutala preko slapića i ostataka drvene vodenice. Most je u prošlosti ispratio mnoge tovare žita na putu iz panonskih ravnica do mora. Cestu su nazvali Jozefina, po austrougarskom caru koji ju je dao izg rad iti, i čije je ime uklesano na mostu. A čitavo selo se činilo manjim nego prije. Ceste su izg le d a le uže, drage pliće, pa čak su se i ljudi stisnuli pod teretom godina. Jedino je prašine iz kamenolom a b ilo sve više. Bijeli prah posvuda je pre kriva o bagrem ove, krovove kuća i crkveni toranj u daljini.

Kupio sam nešto dim ljenog sira, a dan se već počeo natapati indigom . Jozefina me odvela prema Karlovcu i d alje prem a Z agrebu. O tirući posljednje kapi M režnice, D obre ili m ožda Tounjčice s trepavica, vo zio sam do cilja - svog dom a. A Tounj je postajao sve manji i manji, dok na kraju od njega nije ostala samo svijetleća točkica što treperi u daljini.

TEKST I rO T O G R A F ljE :

L u k a Val oži ć I A n a Gaj ski

G rčki otok Rodos nalazi se u jugoistočnom uglu Egejskog m ora tik uz M alu A ziju i stoji na drevnoj pom orskoj ruti koji spaja istok i za p a d. N a jveći otok Dodekaneza ima površinu od 1 4 0 0 km ili za usporedbu tri i pol otoka Krka. Rodos je bliži Turskoj, koja se može vidjeti s njegovog sjeveroistočnog dijela, nego matičnom grčkom kopnu. N am a koji smo se otisnuli u nepoznato s zračne luke Brnik, tre b a lo je dva i pol sata da sletimo na taj udaljeni komad grčkog tla.

Prije samog koračanja po čvrstom tlu osjetili smo nešto što nije karakteristično samo za Rodos nego i za širu regiju, a to je jak i konstantan vjetar koji je priredio m alo u zbudljivije prizem ljenje, ipak, u b rzo smo naučili cijeniti njegovu upornost jer je upravo vje ta r zadužen za ub lažavanje klime u g ra d u Rodosu. Bez njega živa u term om etru d iz a la bi se i do 40°C .

Prilikom noćne vožnje iz zračne luke do g ra d a odm ah se mogu ugledati b ro jn i sa d rža ji koji ukazuju da dom aći žive od turista. Uz cestu se redaju restorani, pubovi, om anji hoteli i slični smještaji. Ništa glam urozno, ali se vidi da ljudi rade i da im "id e ". No, kad se počnete voziti uz obalu velikog zaljeva lalyssos ili Trianda, shvatit će te da ovo ipak nije Jadran, kako po pejzažu, tako i po stilu vođenja posla. Luksuzni hoteli naselja lxia smjestili su se uz bijelu pješčano - šljunčanu plažu od osam kilom etara. Nakon tih hram ova m odernog turizm a za one dubljeg džepa, slijedi potpuna suprotnost - "ušoreno" naselje Kritika, niz malih skromnih kuća koje su krajem 19. stoljeća sagradili doseljenici s Krete. To je siromašno radničko naselje pod zaštitom države i te bi se male kućice trebale čuvati poput spomenika. Doista slatko.

Evo nas u g ra d u Rodosu. Budući da smo (kako se očekuje od dvoje hrvatskih studoša) p la tili m inimalac za naš aranžm an na Rodosu, b ili smo malo nervozni i nismo im ali pojma kakav nas smještaj očekuje. A kad ono n a jb o lja m oguća lokacija u novom dijelu g ra d a - plaža ni minutu od hotela, a tzv. Bar street u susjednom bloku.

U samom hotelu nas je čekao skromni i mali, ali zato čisti i korektni sobičak. Jednom rječju - dvije zvjezdice. Hotelska soba je najjadnije mjesto na kojem možete biti na Rodosu i to zbog b a r dva razlog a . U sobi tek osjetite kako bi bilo na otoku da nema p rije spomenutog vjetra - iritantno vruće. Osim toga, sav je život vani i traje do ranojutarnjih sati.

O b liž n ji Bar Street je ulica poput zagrebačke Tkalce. N iz pubova i klubova s hrpom ljudi čiji stil odijevanja diže želudac ili barem tjera na smijeh, ali je u Rodosu atm osfera neusporedivo življa . Klubovi rade, a ljudi tulumare do jutra. Pivo dođe koliko i na Jadranu, pa i više (čitaj puno), ali njihovi b arovi idu u susret mušterijama nudeći m nogobrojne kombinacije pomoću kojih garantiraju

da će ih op iti za razum nu svotu eura.

G rci su jako aktivni kad je turizam u pitanju pa nije iznenađenje ako kraj svakog ugostiteljskog objekta stoji b a r jedan zaposlenik koji plijeni vašu pažnju i mami vas na kojekakve načine baš u n je g o v/n je zin pub, klub ili restoran. M a lo vas za d rže , poćaskaju s vama, rukuju se i uvale po peti put vizitku. N o, nemojte misliti da će se u vrijediti ako ih ig n o rira te i nastavite svojim putem.

Turisti koje smo sretali u Bar streetu uglavnom do la ze iz sjeverne ili za p a dn e Europe, točnije rečeno Skandinavci i Britanci. Svuda uokolo m ladi plavokosi i plavooki čiji ten na mediteranskom suncu više pati u crvenilu nego što p oprim i oku ugodnu brončanu boju. I dok se oko vas o p ija ju i blesiraju benigni sjevernjaci, Britanci su posve d ru g a priča. Većina ih se izgledom uklapa u stereotip o engleskim nogom etnim navijačim a, dok se barem polovica njih tako i ponaša. Lokalno stanovništvo ih p re zire jer donose novac, ali i rade probleme. M i smo dva puta bili u prilici svjedočiti britanskim glupostim a i nasilju.

V je ro ja tn o n a jbolje mjesto na kojem se može najesti su m anji restorani i štandovi koji na Rodosu imaju funkciju naših pekara. G yros, souvlaki i si. poznata su grčka jela i mogu se kupiti u gotovo svakoj ulici. Ima ih i dosta koji rade do kasno u noć pa nećete ostati gladni u sitne sate. Za one koji ne preferiraju nedefinirane komadiće jako ispečenog mesa koje se po cijeli dan okreće na kolcu, postoje i štandovi sendvičara i pizze rije . Čak i žuti M na crvenoj podlozi ima relativno isplative menije i nudi grčku verziju ham burgera koji je čak i bolji od orginala. U našoj četvrti se za studentske pare n a jbolje jede kod lokalnog sendvičara (na jb o lji sendviči ikad!) i u mini p izze riji koji ob o je rade 24h na dan. A ko se pokažete kao redovita mušterija, već prilikom dru g o g posjeta sendvičar vas oslovljava s "H ello, my friends!" lako hrana nije svugdje na Rodosu tako fenom enalna (p rip a zite na 'cover' - već uračunata cijena jedaćeg pribora, usluge i napojnice koji varira od restorana do restorana), naviknite se na uslugu s puno osmijeha.

Svugdje ste d obrodošli, svi znaju engleski, svi se trude ostati u lijepom sjećanju. Teško da ćete na Rodosu naići na nekog ča n g riza vo g ili bahatog G rka. N o to ne znači da su mirni, tihi ili šutljivi. Ipak su ovo M e d ite ra n a , i to oni koji se nalaze na pola puta do O rijenta. Ljudi s Rodosa su glasni, vedri, d ra g i i puni života i s njima doista nismo im ali nikakvih loših iskustava. N jihov odnos s masama turista je za svaku pohvalu i vjerojatno p ro izla zi iz nešto duljeg iskustva s tim biznisom nego u našoj dom ovini.

Priroda na Rodosu ta ko đe r ne ostavlja ravnodušnim . Č etiri elementa o kojima su antički G rci filo z o fira li urotili su se da obave pošten p o s'o . Rezultat je veliki komad zem lje koji izra nja na rubu egejskog plavetnila, dok ga s vedrog neba obasjava i g rije sam bog Sunca, a sa sjevera osvježavaju vjetrovi.

PUTOPISI

O b a la ¡e m anje razvedena od Jadrana, ali je baš zbog toga i zanim ljiva. Pučini širom otvoreni zaljevi su ustvari nevjerojatno dugačke plaže idealne za klasični morski turizam. Mjesta na plaži ima i previše pa se osjećate slobodnije nego inače, a zatrčavanje u more je nesmetano.

M ože li se nabaciti picigin ovisi o jačini vjetra i valovim a koji su jači na z a p a dn o j strani otoka. Sve plaže koje smo im ali priliku posjetiti su im ale svoje čari, a nedostaci... hm... pa i nije ih bilo, jer sve su bile s plavom zastavicom.

Plaža g ra d a Rodosa dugačka je oko osam km i provija se do najsjevernijeg rta otoka na kojem se nalazi mali muzej morske b io lo g ije . Budući da je to gradska plaža, nema vegetacije, ali je zato sve što treba na dohvat ruke. Po cijeloj plaži raspoređeni su mali barovi. Plaža je jako čista, pod nogam a se izmjenjuju obluci i sitni šljunak, a preko tirkizno m odrog mora pogled seže do obližnje Turske. Treba p rip a z iti na valove i nedostatak hlada koji je ovdje opasan, jer je svježina, koju donosi jaki vjetar, varljiva jako je lako izgoriti. Čim se prođe prije spomenuti muzej, more se naglo smiruje pa je i bistrije.

Ako ne volite gigantske plaže poput gore opisane, velika je vjerojatnost da će vam se svidjeti Kallithea. Iz Rodosa do Kallitheje vozi gradski bus, a vožnja traje kao od G lavnog kolodvora do Velike Gorice.

Kallithea su ruševine turskog kupališta koje izg ledaju im presivno. Smještene su u m aloj uvalici koje Grci namjeravaju restaurirati (dio već jesu). Izmjenjuju se vrući pijesak i još usijanije stijene, a li je sve prošarano C rnogorkom , agavam a i ukrasnim biljem. M ore je mirno, ali je pravo osvježenje s obzirom da ovdje nema ni daška vjetra. Ako sve to prženje dosadi, hlad se može pronaći u obližnjem im proviziranom b ircu/re sto ra n u "Jordan's" i m ožda dobijete dva, tri bloka leda kao što smo mi dobili kad smo se skoro onesvijestili od vrućine. Cola je jeftina, a financijski avanturisti mogu naručiti i perverznu kom binaciju fetta sira, lubenice i b ijelog vina (pa r kriški lubenice 2 e ural).

Za sve one kojim a je M a ja Suput idol naći će sebe u Falirakiju koji je opisala kao idealnu ljetnu destinaciju. U stvarnosti Faliraki je tipično turističko odredište sa blokovima hotela, apartm ana, bazena i luna parkom . Budući da je to g ra d ić izgrađen isključivo kao turistički smještaj, oskudjeva u ikakvoj kulturnoj ponudi.

Plaža je pješčana, more nešto mutnije nego na ostalim djelovim a otoka, ali s druge strane idealna za roditelje s malom djecom, upravo zbog m irnog m ora i bogate ponude namjenjene djeci.

A sad Lindos. Vožnja od g ra d a Rodosa do Lindosa (cca 5ćkm ) traje iznenađujućih dva sata, ali se isplati posjetiti. Lindos je vje rojatn o star kao i vrijem e samo. Prema Homeru, osnovali su ga Dorani u 1 2. stoljeću p.n.e. Rodos je u Trojanski rat poslao devet b ro d o va koji gotovo sigurno potječu iz Lindosa, u to doba najmoćnijeg g ra d a na otoku. G rad je bio poznat i po svojim kiparim a

koji su b ili nenadmašni u izra đivan ju brončanih statua, je d a n od njih, Hares, zaslužan je za izg rad n ju jednog od sedam svjetskih čuda - Kolosa s Rodosa. S osnivanjem novog g ra d a - Rodosa (4 0 8 godine pr. n. e.) Lindos polagano slabi, sve do izuma paro b ro da kad u potpunosti gubi svoju važnost.

Riječi mogu slabo opisati ljepotu Lindosa. Dva zaljeva koji čine savršene luke stoje uz bok akropole koja gotovo prirodno izrasta iz strmih stijena. Piktoreskno grčko naselje od bijelih kuća bez krovova s nepravilnim uskim uličicam a g a ra n tira da ćete se izgubiti, ali lokalci znaju engleski i spremni su pom oći. A k ro p o la se m ora posjetiti zb o g antičkih i viteških ruševina te p redivnog pogleda.

M no g o toga se o bnavlja pa se ulaznica plaća 6 EURA, ali se može proći i besplatno ako imate neku od m eđunarodnih studentskih kartica. Također treba posjetiti Crkvu naše Gospe u centru g ra d a koja je u potpunosti oslikana p rizo rim a iz Biblije i optočena zlatom .

Kad se obavi kulturni dio razg le d a va n ja , preporučam o istraživanje obale - kupanje u malom, skoro potpuno zatvorenom zaljevu Sv. Pavla ili na većem i uređenijem kupalištu s druge strane Lindosa ili, ako ste žešćeg istraživačkog duha, uvlačenje u mračne polu p oto p lje n e spilje i pukotine u obližnjim stijenama.

U unutrašnjosti otoka ima i nekoliko g o ra od kojih je najviša Attaviros s vrhom Zeus (1 2 1 5 m). U njima se skrivaju brojni m anastiri i ruševine, poput srednjovjekovne tvrđave na stijeni M onolithos. Krajnji južni d io otoka je vjerojatno raj za surfere - tom bolo Prassonissi. U prijevodu "Zeleni otok", s ostatkom Rodosa spojen je kilometar dugim pješčanim sprudom. Do najbližeg sela ima 12 km prašnjavog puta pa 'ko voli nek' izvoli.

G rad Rodos je u svojih 2 4 0 0 godina postojanja bio dio mnogih civilizacija. Svi su ostavili svoj trag - antički G rci, Rimljani, Bizant, križa ri, Venecijanci, Đenovljani, Turci, Talijani (m oderna v e rzija ), Britanci, a svemu tome možem o d odati povrem ene upade i pljačke Perzijanaca, Saracena, fašista. Grčka zastava kakvu danas poznajem o z a v ijo rila se na Rodosu iznad G uvernerove palače tek 7. ožujka 1948. Takva burna povijest ipak nije sravnila grad sa zemljom, nego je za sobom ostavila impresivnu baštinu.

Današnji Rodos ima oko 4 1 0 0 0 duša koje stvaraju vjerojatno najorijentalniju atmosferu u Europskoj Uniji. To jest, ako ne bro jite neke kvartove Londona, Bruxellesa i Berlina.

Stari g ra d Rodos, srednjovjekovni o b zidani dio g ra d a , zaslužuje najviše pozornosti. To je kulturni centar g ra d a . Sama je šetnja po uskim ulicama tog živućeg muzeja dovoljna da ostavi jak dojam, a da ne spominjem brojne kulturne institucije. "O svajanje" g ra d a na jb o lje je započeti od viteškog Kaštela u kojem se nalaze Palača Velikog M eštra, H ospitalitet, zd a n ja pojedinih viteških redova i to ra n j sa satom. Ne računajući neke m inarete, to je n a jb o lji vidikovac u g radu. U laznica je 4 EURA, u što je uračunato i bilo koje piće u ugodnom baru podno tornja.

" '-M. Ws. 1

II c

s

i

u

ft

Nakon toga nastavili smo lutati po ostatku Chore ili Bourga i nabasali na tursku ostavštinu - mošeje Sulejmana, Mustafe, Redžep Paše, Ibrahim Paše te knjižnice Ahm eda Hafouza i tursko kupalište. Slijedila je Sokratova ulica koja počinje od Sulejmanove (onaj Veličanstveni, koji je osvojio i Rodos) mošeje i doživjeli smo pravi orijent.

Sokratova je glavna šoping ulica u kojoj se može naći svašta za svakakve cijene. O d frash suvenira do Gucci i C a rtier frash. Nem ojte tu potrošiti sve novce jer je na kraju ulice preslatki mali trg na kojem su na najljepši način natrpani bro jn i restorani i barovi. Nakon odm ora smo nastavili Aristotelovom [da, Grci baš forsiraju svoje filozofe) do Trga židovskih mučenika na kojem je Palača admiraliteta i u čijoj su blizini ruševine nekoć dojmljive gotičke katoličke crkve Sainte M a rie de Bourg.

Dok smo bili ondje, u o b ližn jo j se pravoslavnoj crkvici o d rža va la misa, ali je uz sebe vukla i širi fenomen fešte s puno pečenog mesa, istočnjačkih delicija te glupih suvenira i igračaka. Uz sve navedeno tu su i savršeno očuvane zidine i kule koje opasavaju cijeli stari centar i vjetrenjače uz obalu koje potječu iz 'ko zna kojeg stoljeća.

G radom je p ravi gušt lutati i po noći. G lavne ulice, poput Sokratove, žile su kucavice ovog starog dijela grada sa svojim dobro posjećanim bircevima i restoranima i trgovinam a koje rade do kasno. N o C hora nudi i mirne i rom antične kutke u kojim a nas noć otima iz m odernog svijeta i nosi u davna zaboravljena vremena. Ako skrenete iz turističke gužve glavnih ulica, nađete se na nekom malom trgu poput o n oga uz ruševine Redžep Pašine mošeje. G otovo i da nema svjetla, a uz povrem ene p rolaznike, društvo vam prave prastara stabla, mačke i zvijezde. Ili bolje reći polumjesec. U tim noćnim šetnjama prilikom izlazaka m ožda naiđete na nešto što vam je prije prom aklo. M i smo tako, nakon posjeta par finijih barova, lagano pripiti naišli na iskopine prijašnjih bizantskih slojeva grada. Taj grad se doista može ponovno i iznova otkrivati i istraživati.

Za kraj što reći nego p re lije p o iskustvo na divnom otoku kojem je p o trebno posvetiti m nogo više pažnje od tjedan dana koliko smo mi tamo proveli.

TEHNIČKI PODACI: Za sve one koje zanim a kako smo tam o uopće došli i živjeli, nekoliko inform acija - last minute aranžm an, kraj sedmog mjeseca, tjedan dana, dvoje ljudi, zrakoplovom , hotel dvije zvjezdice, doručak u hotelu.

Smještaj i put i putno osiguranje za jednu osobu oko 23 0 0kn . Dvoje ljudi na ostale troškove (hrana, cuga, fotofilm ovi, p rije voz po otoku, suveniri, ulaznice, nakit, dupli CD grčke gla zb e , sef, ...) spiskalo nešto manje od 5 0 0 EURA.

¥ ! E KST

1 FOTOGRAFIJE:

Katarina Ramljak

Osnovan od Turaka sredinom 15.st. na strateškom p o lo ža ju uz drveni most na N e retvi, M ostar se kao naselje p rvi put spominje 1 4 5 2 ... O statak m ožete potražiti u enciklopediji. M oja namjera je dati uvid u život M ostara sa subjektivne strane kao starosjedilac, i objektivne, budući da živim u Z agrebu pa sam po nekim pitanjima više prom atrač, a često i sudac. A li, uspostavilo se da za članak o M ostaru treba uzeti u o b z ir više od objektivne i subjektivne, prije ra tn e i poslijeratne, istočne i zapadne, tajkunske i penzionerske strane, a popis je svakim danom bivao sve dulji. Da bi dobili barem približnu sliku o g ra d u u kojem se sve d ije li na dva, osim kad se preračunava u konvertibilne marke pa se d ije li s četiri, pokušat ću vam dočarati svakodnevnicu i tipične probleme iz raznih perspektiva.

Jednu od perspektiva ću posuditi od p rija te lja iz Portugala koji su ovo ljeto posjetili M osta r na tri dana, posve nenadano, pa su sve o njemu saznali u hodu.

O dm ah na početku pljusak pitanja se sručio na mene. Tko to pjeva s tornja? Zašto je ovaj zvonik tako visok? Kad će sanirati sve te srušene građevine? Tko je srušio most?

Sami su p rim ije tili to nadm etanje M uslim ana i Hrvata pro jicira n o na vjeru. Pardon, religiju. Hodža pjeva s minareta glasnije nego ikad, zvonik sagrađen prije nekoliko godina kažu najviši je na Balkanu. Blago nama. N jim a su apsurdne te priče o ljudima koji izbjegavaju p relazak na drugu stranu, cjelokupna po d je la kad je sve tako dugo bilo zajedničko. Sa zanim anjem su g le d a li izrešetane građevine koje sa svojim rupam a podsjećaju na švicarski sir, doduše pun plijesni z b o g g rm lja koje je izb ilo kroz te zjapeće otvore. Svemu su se divili i čudili, zam išljali kako je iz g le d a lo prije rata ne shvaćajući ljudsku glupost koja je uzrokovala to liko patnje. A i ja sam za je d n o s njima pro g le d a la i opet vid je la ljepote tog g ra d a kojeg već dugo posjećujem najviše iz dužnosti i želje da vidim obitelj.

Toliko je turista b ilo ovo ljeto da su čak o tvo rili i Tourist info centar, a na drvenom mostu postavljenom tik uz Stari, koji se renovira, baš kao i p rije rata, m ladići čekaju doprinos od turista da bi laste skočile u N eretvu.

Jedan od njih mi je, natucajući engleski, objasnio da će pet KM od mene, onog Japanca s kamerom i još jedne osobe na koju je pokazao diskretnim pokretom glave, biti dovoljno da vidim o tradicionalni skok. I tad sam se sjetila situacije tako živo sačuvane u mom sjećanju. Ja, sedm ogodišnjakinja s palmicom i zbirkom šarenih 'šnala' u kosi, p a r zuba kod vile umjesto u ustima, gurala sam se na Starom mostu zakrčenom turistima i p ro p in ja la na prste da vidim muškarca koji je prelazio ogradu spremajući se za skok. N o, pogledavši s dvadeset m etara visine u tu predivnu sm aragdnu rijeku u kojoj se o g le d aju nebo i okolno zelenilo u uvijek drugačijem omjeru, samo se vratio

natrag na čvrsto tlo, ne m areći za povike, zvižd a n je i ismijavanje koje je d o p ira lo iz gomile.

"O v a j g ra d je nešto najnevjerojatnije što sam vidio, kao da sam ušao u neku novu dim enziju. E, prijatelji mi neće vjerovati kad im kažem da sam bio u Bosni". Prije nego što je autobus odveo Portugalce grimasa priljubljenih uz staklo, naučili su da je M o sta r u H e rc e g o v in i, a ne u Bosni, i da tam o žive H e rce g o vci (istaknuto za sve one kojim a je to isto, e pa nije!!!)

Par dana nakon što sam pristala napisati članak 0 M ostaru, urednik ovog časopisa i moj prija te lj ispričao mi je kako je protekle noći sanjao da se u M ostaru priča njemački i da je N eretva Berlinski zid. Stanje nije tako daleko od istine, budući da je valuta konvertibilna marka 1 da je uvođenje eura i nestanak njemačke marke više ožalostio ove krajeve nego Nijemce. Sto se tiče Berlinskog zida, on je bio proizvod političkih ideja, nametnut narodu koji ga je p re zira o i željno čekao njegovo rušenje. N a d N eretvom postoje brojni mostovi i p ro la z je fizički nesmetan. Zid je p o dignut stavom ljudi, netrepeljivošću i nezainteresiranošću za drugu stranu, te odbijanjem kohezije koju žele nametnuti svjetski d iplom ati i političa ri koji forsiranjem zajedništva samo stavljaju sol na ranu i prisiljavaju ljude da potisnu osjećaj odbojnosti koji bi s vremenom sam nestao. Treba samo pustiti da te dvije rane zacijele.

M ostaru ne treba samo obnova zg ra d a , već duha, a njega čini duh svih M ostaraca. A tko su M ostarci? Pola ih se iselilo, a oni koji su ostali previše su zaokupljeni egzistencijalnim problem im a da bi razm išljali o baštini i atm osferi u g radu. Uostalom, previše je useljenika iz okolnih sela koji nisu em ocionalno vezani uz njegovu slavnu prošlost. O ni su bili 'u p ro la z u 1, ali su na kraju ostali, iako i dalje žive kao da je sve to privrem eno, pa čemu ulagati i brinuti se oko nečega što nikad nećeš prihvatiti kao svoje? i tko nam ostaje? Ostaju nam svi već spomenuti, a li oni prvo m oraju iz g ra d iti sebe. Kako išta napraviti sa svojim gradom , kad ne znaš što ćeš sa svojim životom ? M ostarac je onaj tko voli M o sta r i ponosan je što živi u njemu. A li, za r on onda ne voli obje obale grada? Kao što vidite, perspektiva M ostarca je poprilično nedefinirana.

Pitanje za 2 5 0 0 0 0 KM : "Tko je predsjednik Vaše države, i možete li mi objasniti kako ona fu nkcionira?". M n o g i bi se vra tili kući bez dobitka. Tako kom pliciranu birokratsku aparaturu nitko ne razum ije pa joj se niti ne može obratiti za pomoć. Teško je organizirati svakodnevni živo t uz štrajkove zb o g plaća koje kasne po četiri mjeseca, diplom atskih 'rješenja' kojima se samo žele za d o voljiti svjetske zvjerke, a tu je i breme suživota koje funkcionira kao dva elektrona prisiljena da budu zajedno.

N ije ra t najviše d e m o ra lizira o ljude, već ono što je uslijedilo. Red, stabilnost etičkih norm i, sigurnost i

povjerenje u sutrašnjicu. Sve je to preko noći nestalo, a m oglo je i m oralo predstavljati osnovicu ove nove države.

A li d o g a đ a ji su tako naglo iskočili iz p riro d n o g toka razvoja da se na udaru novog našlo ne samo negativno, već i ono pozitivno što je prošlost nesumnjivo sadržavala.

Zašto je A venija, glavna ulica u M ostaru, m orala biti preim enovana u Ulicu kralja Tomislava? M i jesmo Hrvati, ali imamo svoju povijest kojom se trebam o ponositi, svoje običaje koje treba sačuvati i svoj identitet koji treba naći.

Ponekad je lakše krenuti iz početka, ali kolektivna amnezija baš i nije neko rješenje. Prošlost je zajednička i ne može se p o d ije liti na tri dijela, ali se ne može posuditi ni tuđa.

A moja perspektiva? Nem ate pojm a kako je bilo teško napisati ovaj članak, sažeti u dvije stranice tako kompliciranu povijest, sadašnjost i neizvjesnu budućnosti.

A ipak, taj g ra d živi d alje svoj svakodnevni život, njegovi stanovnici samo povrem eno uz kavu raspravljaju o svim tim problem im a, i to uz kakvu, tursku kavu. Nećete na njihovim licima vidjeti frustraciju niti po njihovom izgledu financijski kolaps. Problemi se ne rješavaju, već se s njima živi.

Nisam pretjerano sentimentalna osoba, ali kad prošećem svojim rodnim gradom , obuzme me nesavladiva tuga i želja da plačem, za onim što je bilo, što je m oglo biti, za time kako je sada. M osta r ima m nogo toga za ponuditi iz riznice svoje prošlosti, manje iz sadašnjosti, a što se tiče budućnosti, to ovisi o generacijam a koje sjede na ju ta rn jo j kavi u 14 sati, um orni od spavanja, bo g ati slobodnim vrem enom, siromašni mogućnostim a i voljom da ih stvore, ako već ta pseudodržava neće to učiniti za njih.

Proces ponovnog stvaranja vlastitog identiteta i djelotvorne o rg a n iza cije života m orat će se do g od iti.

Bit će težak, naporan i du g otra ja n , ali bez njega ovo društvo ne može krenuti naprijed, već će stajati na mrtvoj točki kao trenutak za ro b lje n u fo to g ra fiji.

TEKST

I

Karolina Czekaj PRIJEVOD :

FOTOGRAFIJE:

i

B artek Zielinski N arin C v i tanovi ć

Bijaše jednom jedna g ru p a Poljaka koja je odlučila upoznati Slavoniju. N ije to n a jp o pu la rn iji predio Hrvatske, a mi smo baš zato p oželjeli posjetiti je. Bilo je v rlo teško naći b ilo kakve podatke o ovom kraju. N a sreću, imamo prija te lje u Hrvatskoj koji su postali naši vodiči. Dali su nam mjesto za prespavati, hranu i divne trenutke zajedničkog provoda.

Krenuli smo cestom preko Beča, M a rib o ra i Z ag re b a do D aruvara gdje smo susreli naše prve dom aćine. Bili smo jako im presionirani stanjem hrvatskih cesta. O dlične su u usporedbi s poljskim "b rzim cestama".

A u to p u t od Z ag re b a do Beograda, kojom smo putovali, je 'muslimanski p u t'. M uslim ani iz Turske i drugih južnih drža va obično putuju kroz Slavoniju na putu za Zapadnu Europu. M i ih nismo susreli, ali smo vid je li m nogo stranih registarskih pločica.

Kao što sam rekla, sastanak je bio u Daruvaru na glavnom trgu. G ra d je b io vrlo tih. Nismo platili parkiranje, koristili smo W C u Gradskoj vijećnici i drijemali na klupi čekajući Vlatku. N aposlijetku je stigla s M arinom i jednom p rijateljicom i oni su nas o dveli kući. Kućica je stvarno lijepa, smještena kraj g ro b lja . A kako je ujedno i na vrhu brda, zadivio nas je pogled prema dolini. Vrijeme je bilo pom alo oblačno, ali bilo je to p lo , a mi smo se osjećali kao da smo na kraju svijeta. Dvorište je bilo puno jabuka, vinove loze i povrća, a sama je kuća odisala toplom atmosferom . Svi smo se osjećali jako ugodno, a ručak koji su p ripre m ili M a rin i V latka je bio odličan.

Pokazali su nam Daruvar, koji i nije tako veliki grad. Vlatka

poznaje gotovo svakog u gradu pa je p ozdravljala i grlila se sa svakom drugom osobom koju smo susreli. V idjeli smo mnoga mjesta. G lavni trg, zbog renovacije, nije imao ni stabla ni rasvjetu. Škola u starom dvorcu i dva stabla ispred koja se zovu "lju b a v n ic i". V rlo važno mjesto je i Daruvarska pivovara koja p ro izvo d i "S ta ro češko pivo ", pod utjecajem brojne češke manjine u Daruvaru. N o danas se sve manje ljudi sjeća svojih čeških predaka.

Većina preostalih ima i svoju zajednicu te p o hađa školu na materinjem jeziku.

K raj D aruvara je i Park p riro d e Papuk - ne previsoka planina s gustim šumama, lako je Vlatka imala majicu " N e slijedi me, ja sam g e o g ra f", odlučili smo je uzeti za vodiča. Slijedili smo m arkacije, ali budući da smo geografi, ipak smo se uspjeli izgubiti. Neprestano je kišilo, a mi smo h odali posred potočića, preskačući prevaljena debla. M a g la je ispunjavala udoline, šuma je bila p o p riličn o gusta, a mi smo se osjećali kao usred kineske prašume. N aposlijetku smo, posve mokri, izašli na čistinu gdje nas je čekao plavi "š k o d ila k " iz kojeg je d o p ira la Hare Krishna muzika. Vraćali smo se p ro la ze ći kroz mjestašca gdje su vin o g ra d i posađeni na svakoj padini.

Bio je to nevjerojatan dan koji smo završili pijući 'Zubrov/ku' u vrtu. A slijedeći dan napustili smo D aruvar i krenuli prem a istočnijim krajevim a.

Počeli smo s Bizovačkim toplicam a gdje smo očekivali male otvorene bazenčiće s vrućom vodom.

Toplice smo doista pronašli, ali ispostavilo se da je to veliki kompleks hotela, parkirališta i restorana. Voda nije b ila tako vruća kao što smo mislili, a kompleks je bio prepun posjetitelja. Zato smo odlučili ne okupati se već krenuti prem a O sijeku i Vukovaru.

Osijek je jedan od najvećih hrvatskih gradova.

Značajan dio je uništen u ratu, ali grad se obnavlja prilično brzo . Im ali smo problem a pokušavajući doći do centra jer je g ra d pun jednosmjernih ulica koje ne vode nikamo.

Biio je jako lako izg u b iti se, a mi smo se i dobrano naživcirali. Parkirali smo se kraj katedrale i otišli jesti u M cD o na ld 's jer nismo m ogli naći nikakav lokalni bistro.

Nakon kraće šetnje po gradu vratili smo se do auta gdje smo vidjeli da smo d o b ili kaznu zbog pogrešnog p a rkira n ja . Ušli smo u auto praveći se da ništa nismo vidjeli.

U dobrom raspoloženju stigli smo do Vukovara, i b rz o se prestali smijati, lako je rat završio prije deset godina, ugledali smo potpuno razoren grad. Bio je totalno bom bardiran, razrušen do temelja, ne kao ostali g radovi koje smo vidjeli. Leži na Dunavu, na granici sa Srbijom , i g ra d je pun kontrasta. S jedne strane je m nogo novih, modernih zg ra d a podignutih nakon rata, a s druge nema se dovoljno novaca za obnovu starih. Tako one ostaju potpuno prazne, bez vrata i prozora. N a nekim mjestima ljudi pokušavaju otvoriti kafiće i dućane u prizem lju, ali još uvijek ima m nogo posla. N a sreću, ljudi su svjesni vukovarske tra g e d ije , i ne nedostaje volonterskog rada u obnovi porušenog g ra d a . M i smo vid je li stvari kako kreću na bolje.

I kao da nismo im ali d ovoljno d o življa ja za jedan dan, na putu za Našice, do naših slijedećih domaćina Jelene i Jerka, zaustavila nas je po licija . Policajac je tvrdio da smo prekršili zakon jer smo..... brzinom od 50 km /h pretjecali kokoši. Nism o htjeli platiti, ali već je bio uzeo naše putovnice pa smo naposlijetku ip a k m orali.

Stigli smo u Našice, a Jelena nas je provela gradom .

Našice su doista lijep gra d ić, čist, ob o ja n i osvijetljen.

M la d i ljudi se skupljaju na glavnom trgu i druže se u kafićim a i diskotekam a. U gradu je i dvorac okružen prekrasnim rom antičnim parkom , savršenim za one koji tra že malo privatnosti... Večerali smo kod Jelene i uz bocu dom aćeg vina potekao je i razgovor. N ažalost, ujutro smo kretali dalje.

D rugo jutro iz la z ili smo iz Hrvatske čekajući u dugoj koloni u Slavonskom Brodu. Dio Hrvatske koji smo posjetili ostavio je duboke impresije. Turista nema, ljudi žive u skladu s prirodom , a benzinske postaje su zatvorene preko noći. Ljudi su još uvijek mahom p o ljo p rivre d n ici.

Bio je to početak našeg puta prema Crnoj G ori, a li dobro se sjećamo Slavonije, mjesta gdje smo se, unatoč neprestanoj kiši, uvijek i svugdje osjećali toplo i iskreno do brodošli.

TEKST

! F O T O G R A F I J E : V l a t k a P revi ć

Dok sa natpisom "B e o g ra d " stojim uz rub autoceste E 7 0 i čekam da se netko smiluje osamljenoj autostopistici, glavom se širi svijest da mi ovo m ožda i nije najpam etniji potez u životu. N o ipak, činjenica da u ovih 2 0 godina još nijednom nisam bila u susjednoj nam drža vi ne dopušta mi povlačenje s te pozicije. Sad je kasno za odustajanje. Raspjevani Turčin p revozi me svih 4 8 0 km.

S obzirom da nemam novaca ni tamošnjih poznanika noć provodim van g ra d a sklupčana u nekoj cijevi. I dok b e z b riž n o spavam, neki do dan danas neidentificirani insekt ujeda me za usnicu, što završava mojim posjetom beogradskoj bolnici. Ljubazno osoblje časti me s tri injekcije i dopušta da ostatak noći provedem u njihovom krevetu.

Beograd. Izrastao pored Save i Dunava koji ga dijele na tri dijela. Četiri velike plaže, pet riječnih otoka i šest mostova čine te rijeke posebno zanim ljivim , iako g ra d dosta stidljivo silazi na njihove obale. G radsko područje čini 16 općina od kojih se svaka može pohvaliti nizom znamenitosti, brojnim spomenicima, muzejima, slikovitim ulicama i, naravno, zanim ljivim legendam a.

M oje simpatije osvajaju i m nogobrojni parkovi te uređene šume kojima g ra d obiluje.

i krećem u trodnevno upoznavanje g ra d a . Skoro pola dana provodim na Kalem egdanu, staroj utvrdi čiju su izg rad n ju za p o čeli Kelti, dok su pak Rimljani n apravili tvrđavu u pravom smislu riječi. Tu se nalazi i simbol

Beograda, inače d je lo Ivana M eštrovića, tzv. spomenik Pobjedniku. Osim crkve svete Petke, crkve Ružice, p la n e ta rija , kula, barutane, kosturnice i vojnog muzeja, obilazim i Rimski bunar za kojeg mi vo d ič otkriva da uopće nije rimski već su ga izg ra d ili Austrijanci. O sobno brojim svih 2 0 8 stepenica, spuštam se 6 0 m u dubinu i dolazim do razine vode. Savršeno mjesto za bijeg od podnevnog sunca i ljetne vrućine. N o najviše od svega fascinirao me savršen pogled na ušće Save u Dunav, koji je i inače n a jb o lji sa Kalem egdanskog platoa.

U međuvremenu se sprijateljujem s nekolicinom m ladih ljudi, što rješava moje problem e prenoćišta i olakšava upoznavanje noćnog života Beograda. C ijelo vrijem e g ra d je punim kafićim a i vrevom na ulicama o d a vao dojam živo g i veselog mjesta. N asm ijava me totalno ne o rg a n iziran i gradski prom et, ali za to predivne zg ra d e , crkve, široki bulevari i novouređeni trgo vi kraj kojih prolazim vraćaju moje poštovanje. Višesatno hodanje okrunjeno je razgledom hram a svetog Save. Taj hram g ra d i se od 1 9 3 5 . god., no iako još uvijek nije dovršen, smatra se najvećim pravoslavnim hramom na svijetu.

Poslijepodne odlučujem provesti na najvećem gradskom sportsko - rekreativnom centru - A d i C iganliji.

To je u biti p o luotok sa četiri km dugim jezerom gdje se, između ostalog, nalaze uređene plaže, šetališta i sportski tereni. Da uštedim p a r sati hoda krećem tram vajem , što me uskoro prisiljava na druženje s kontrolorom Nedjeljkom.

Izvlačim se bez kazne, ali put nastavljam pješice. Skoro pred ciljem napušta me geografski smisao za orijentaciju i umjesto na o bali Save završavam u nekoj šumi, počinje p adati kiša, a p riz o ri s A de C iganlije ostaju mi poznati samo preko razglednica. Više sreće imam s odlaskom na Veliko Ratno O strvo. Do njega dolazim preko pontonskog mosta, iako će vas za p a r d in a ra b ilo koja b rodica rad o prevesti. Ta ada jedinstveni je park nedirnute p riro d e , nalazi se točno na ušću Save u Dunav, a od samog centra g ra d a udaljena je m anje od kilom etra. O d izuzetne je važnosti zbog očuvanog autohtonog eko - sustava vlažnih područja koja su staništa rijetke i ugrožene flo re i faune.

Satima sjedim na pješčanoj p la ži, prom atram zelenkastu vodu Dunava i uživam u m irnoj panoram i Beograda.

Umjesto "balkanskog b la ta " na koje su me m nogi u p o zora va li u tih p a r dana otkrila sam čvrsti, razvijeni g ra d , sa d o vo ljn o znamenitosti, ljepote i pristupačnih ljudi da čovjek poželi još neko vrijeme provesti u njemu. Tako i biva. Produžujem b o ra va k za još par dana i tek onda stajem uz cestu iskušavajući sreću za povra ta k... (nastavit će se...)

S v a k i švicarski g ra đ a n in po z a k o n u m o ra im a ti p ris tu p

N o v i Z e la n d je d in a je d rž a v a na svijetu u ko jo j se m ogu

skloništu o d b o m b a rd ira n ja .

p ro n a ć i sve klim e svije ta .

G r a d Rim p o s to ji na svakom kon tinentu.

D o 1 9 6 5 . u Š vedsko j se v o z ilo na lije v o j s tra n i, u n a to č tom e što se i u p ra v lja č n a la z io na istoj stra ni. P re la za k je

N e w Y ork je n a z v a n V e lika Ja b u k a p o istoim enom sw ing

izvršen je d n o g ra d n o g da na u 1 7 :0 0 , kad a je čitav pro m e t

klubu iz Južne K aroline. K ako i zašto, nismo uspjeli do znati.

z a u s ta v lje n , a lju d i su z a m ije n ili stra ne. To v rije m e je o d a b ra n o d a b i se iz b je g le nesreće koje b i m o g li iz a z v a ti

D o m in ik a n s k a R epublika jed in a je d rž a v a na svijetu koja

ju ta rn ji p o sp a n i v o z a č i, koji b i z a b o ra v ili d a je da n ka d a

na z a s ta v i im a B ibliju.

se m ije n ja ju stra ne u p ro m e tu ...

G o d i ne 1 7 7 1 . K ra lje v in a Poljska b ila je p o v rš in o m

S ta n o v n ik B irm in g h a m a z o v e se B rum m ie.

na jve ća europska d rž a v a (iz u z e v Rusije), a stanovništvom n a jb ro jn ija (osim Francuske). U slije d e ć ih 2 5 g o d in a

U Z a p a d n o j V irg in iji p o s to ja o je g ra d im en a '6 '.

ne sta la je sa z e m ljo v id a .

U tv r d a G e o rg e Point u Belizeu iz g ra đ e n a je od m a te rija la

U

Francuskoj je 1 7 4 0 . k ra v a p ro g la š e n a k riv o m za

k oji je d o n io u ra g a n H a ttie .

č a ra n je i ja v n o sm a knuta p re d bjesn om s vje tin o m na g la v n o m g ra d s k o m trg u .

S lo g a n na re g ista rskim ta b lic a m a N e w H a m p s h ire a je " Ž iv i s lo b o d n o ili u m ri". N e b i to b ilo ništa n e o b ič n o , d a

M o n a Lisa nem a o b rv a .

ta b lic e ne p ro iz v o d e z a tv o re n ic i d rž a v n o g z a tv o ra u g ra d u C o n c o rd u .

S a m o je sedam d rž a v a na svijetu d o b ilo im e p o stva rn o j o so b i. To su: B o liv ija (p o S im onu B o liv a ru ), K o lu m b ija

J u ž n o o d Tucsona u A riz o n i svi p ro m e tn i z n a k o v i su u

(K ris to fo r K o lu m b o ), N ik a ra g v a (p o g la v ic a N ic a ra o ),

m e tričko m sustavu.

Liechtenstein (Johann von Liechtenstein), Saudijska A ra b ija (k ra lj S a u d ), F ilip in i (k ra lj Filip) i S je d in je n e A m e rič k e

K a n a d a je in d ija n s k a rije č z a 'V e lik o selo'.

D rž a v e (A m e rig o V espucci).

N a o to ku G u a m u ceste se g ra d e o d k o ra lja .

F ilip in s k a z a s ta v a u v rije m e ra ta ra z lik u je se o d on e u m irn o d o p s k a vre m e n a .

G la v n i g ra d P o rtu g a la z a vrije m e ra ta s Francuskom bio je Rio de J a n e iro , i to o d 1 8 0 7 . d o 1 8 2 1 . g o d .

N a korejskom je z ik u S eoul z n a č i 'g la v n i g r a d '.

P a n a m a šeširi d o la z e iz E k v a d o ra .

F ra n c u s k i p o lju b a c (fre n c h kiss) u Francuskoj se zo ve e n g le ski p o lju b a c .

S lu ž b e n o im e save zne d rž a v e R hode Island je R hode Island a n d P ro vid e n ce P lanta tions.

U

je z e ru N ik a ra g v a ž iv e je d in i s la tk o v o d n i m o rski psi

na svijetu.

A lja s k a je n a js je v e rn ija , n a jis to č n ija i n a jz a p a d n ija sa ve zn a d rž a v a .

N a A lja s c i je z a b ra n je n o g le d a ti losove k ro z p r o z o r z ra k o p lo v a (ili b ilo k o je g d ru g o g le te ć e g v o z ila ).

D o 1 9 8 9 . g o d u N a n tu c k e tu n ije b ilo v je v e ric a .

Filmske scenografije važni su dio same čarolije sedme umjetnosti. N ezaboravni filmski pejzaži (kao Novi Zeland u 'G ospodarim a prstenova') postali su zaštitni znakovi samih film ova, p o p u la riz ira li područja (B. Bardot i St. Tropez) i privukli mase i mase ljudi. Á gdje je tu Hrvatska...?

Znali smo i mi ponekad privući neko zvučnije ime, poput Jackiea Chana ili G e ra rd a Depardieua, ali da je snimljen neki svjetski hit, baš i nije. E pa koji su najpoznatiji film ovi u kojima se auto - jurnjava odvija na Dolcu ili se Indijanci i 'b lje d o lik i' bore na Velebitu i u Dalmaciji?

N ig h tw a tc h - A . Paul i P. Brosnan, film sniman u Zagrebu koji predstavlja - Am sterdam !

A rm o u r o f g o d (B o žji o k lo p ) - Jackie Chan, mnoge antologijske scene na Dolcu, G lavnom kolodvoru i drugim gradskim područjim a W in n e to u - n a jp o zna tija filmska produkcija u tadašnjoj Jugoslaviji. Postoje i inozemne turističke agencije koje vode turiste na predjele Hrvatske kojima je šezdesetih kročio i nezaboravni junak iz pera Karla M aya La fe m m e m uske te e r - G érard Depardieu i Renee Russo, završetak se očekuje uskoro

i vV

[íl I III

¿ 'i

Da ne bi bili prava TV generacija, preporučam o vam i neke odlične knjige:

Trogir

'S e re n g e ti ne sm ije u m rije ti' - Bernhard i M ichael G rzim ek - po knjizi je snimljen i film koji je d o b io Oscara 'R ije ka K o n g o 1- Peter Forbath - nevjerojatno uzbudljiva knjiga o povijesti afričke države i istoimene rijeke 'M o ja A frik a ' - Karen Blixen - knjiga koja je autorici donijela nominaciju za Nobelovu nagradu za književnost. Film je do b io nekoliko Oscara, ali ne slijedi knjigu 'M o litv a p rije p lo v id b e ' - Joža H orvat - definitivno nije jedan od običnih putopisa, nego nezaboravna p lo vid b a diljem Polinezije

Prepoznajete li Zrmanju?

Bojazan da će Talijani, C rnogorci ili Slovenci u tren oka u g ra b iti d o la re nejasan je ako se uzme u o b zir da oni nemaju naftovod kojim bi se nafta doprem ala.

F O T O G R A F IJ E : w ww.janaf.hr/strategija Osim ako nafta ne preleti nekako do tamo. N a ravn o , www.sunce-st.org/novosti/sos/sos.htm unosne projekte za Hrvatsku nitko ne želi euforično rušiti, www.zelena-akcija.hr a m ilijuni d o la ra u proračunu koji se ionako svaki put premaši uvijek su potrebni. Pa oko čega su se onda toliko lom ila koplja?

U govorom bi O m išalj postao glavna izvozna O problem u zaštite Jadranskog mora već se luka ruske nafte za svjetsko tržište, najviše američko. pisalo u vrijeme popularne 'alge ubojice' caulerpe taxifolie.

Povećanje b roja tankera ne bi bilo toliko dram atično, N ovine su p ro d a le koji prim je ra k više zahvaljujući bombastičnim pričam a o zelenoj pošasti, a i koji gledatelj koliko bi bila 'dram atična' prom jena u radu O m išlja, koji je do sad funkcionirao kao uvozna luka za naftu. Najveći više privučen je pred TV ekran p rilo zim a o Krku, Hvaru problem u čitavoj priči je zaštita okoliša. i ostalim otocim a čije je podm orje dijelom opustošila ova JANAF je građen sedamdesetih godina, otkada sitna biijčica ljudskom pogreškom bačena tam o gdje joj postoji i studija o utjecaju na okoliš, dakle stara je trideset nije mjesto. Nakon nekog vrem ena javnost se zasitila godina. O na g ovori isključivo o transportu nafte s m ora 'ubojice' i alga je pala u zaborav. N o, to ju nije spriječilo na kopno, iako bi realizacijom da se nastavi širiti podm orjem ugovora transport bio potpuno Jadrana tjerajući sve ostale suprotan, tj. reverzibilan. Osim biljne i životinjske vrste iz svoje toga, u ra zd o b lju od 1 9 8 0 . blizine. A li senzacija se uvijek 2 0 0 2 . naftovod je procurio nađe, a Branka Separović četiri puta. N ajveći incident može pa tetizira ti o čemu god. d o g o d io se u p rvoj polovici Činjenice su ionako dosadne, osamdesetih kad je pukao sifon bačene u d rugi plan, važna je naftovoda ispod vodotoka priča. A slijedeća sočna D obre kod Lešća, pa je senzacija b rz o se iz zelene zatvoren i vodovod Duga Resa. o b o jila u crno - riječ je o ruskoj G od. 1 9 9 6 . kod Brodskog nafti koja bi se izvo zila preko Stupnika nafta je curila preko Omišlja. Već pogađate, riječ je dva tjedna prije nego što je išta o "D ru ž b i A d ria ", projektu o prim ijećeno! Realizacijom kom su svi nešto čuli, a malo ■ m A im O 2 A SAC KA ugovora prve godine tko ima pojm a o čemu se radi. : iA N K r .R IM A i ’s f A S I SAfif6:7OJSOO - « 0 N O V I') i ■Hi naftovodom bi tre b a lo proći 5 U govorom iz 2 0 0 2 . tiV J B T !

• ŠKO LA m e t o r t m a * ? milijuna fona nafte, što bi se ruska nafta za strano tržište - B F r IK A K V f O D GO VO R NO STI kasnije povećalo i do 30 izvo zila bi se preko Om išlja, a . f>i A C * ItlZ B R N A • UO SU C N O Sr m ilijuna, a naftovod još uvijek sudionici su d rža vn a tvrtka / ZA s v e ¡ N F O S M A C t je O R R A TITi $f. nema uporabne d o zvole za JANAF, mađarski M OL, A lJ A S K A • JADRAN četiri crpne stanice za slovački Transpetrol, bjeloruska S i L A S r r i l H V O D A !3 fttjE K A . reverzibilni protok. Kao G om eljtransneft Družba, zanim ljivost, treba reći da je ukrajinska U krtransnafta i ruski Platon Lebedev, suvlasnik Transneft. O dm ah nakon najveće ruske naftne kompanije potpisivanja ugovora pisano je 'Yukos' (čija bi se n afta, među o "eko bom bi na Jadranu", ostalima, treb a la izvoziti) "izvo zu nafte bez kontrole" ili nedavno završio u zatvoru u Rusiji zb o g gospodarskog se tvrdilo da "turizam i nafta mogu zajedno". O rganizacije krim inala. I treba d o d ati da najveći potencijalni kupac za zaštitu okoliša odmah su se a ktivirale s više ili manje SAD - nisu potpisale ništa u vezi kupnje nafte od 'Družbe'. uspješnim kam panjam a, potpisivana je peticija, a loptica N o, recimo da nafta ipak sigurno stigne do O m išlja, što odgovornosti letjela je s ove na onu stranu. I sam onda? predsjednik Mesić se a ktivirao podržavši ugovor, tvrdeći Postavlja se pitanje starosti i sigurnosti tankera da ako mi ne želimo, konkurencija će uzeti desetke milijuna koji uplovljavaju u Jadransko more. Tako je godine 2 0 0 2 . d o la ra p ro fita od ugovora. N o, pitanje je koja je to u Hrvatsku uplovilo petstotinjak stranih brodova, od kojih konkurencija, kada naftovod vodi baš od Rusije preko su za čak 9 0 % njih zatvorena vrata svih europskih luka.

Podravine do O m išlja, a ne preko neke druge države?

T EKST : Marin Cvitanović

riječku luku uplovio 46 god in a star tanker albanskog vlasnika pod zastavom Tonge.

Da se ipak netaknuti provuku kroz 1 1 85 otoka, otočića, hridi i grebena, tu je pitanje baiastnih voda.

Tankeru su balasfne vode potrebne za o d ržavanje ravnoteže, a on bi ih iskrcavao prilikom utovara nafte, i ponovno ukrcavao prilikom istovara u nekim dalekim lukama. Problem je u tome što su balastne vode iz drugih mora, drukčijeg biosustava. N ajcrnji prim jer je Crno more u koje je devedesetih godina balastnim vodam a donesen organizam koji u svom novom okolišu nije imao prirodnog neprijatelja. Ubrzo je desetkovao riblji fond, a komercijalno ribarstvo je gotovo uništeno. Tankeri koji bi treb a li u plovljavati u O m išalj, tzv. "a nfra m a ksi" i "suezm aksi" svaki put p ri ukrcavanju ispuštaju 80 0 0 0 t baiastnih voda. A činjenica da se često balastne vode ispuštaju zauljene naftom dodatni je minus. Inače, Hrvatska nema propisa o reguliranju ispuštanja baiastnih voda.

Pa da sumiramo... N a fta bi se do Jadrana prevozila naftovodom bez u porabne dozvole za četiri crpke, naftovodom koji je četiri puta p rocurio, a o kom postoji trideset godina stara studija o potpuno suprotnom načinu transporta. Stigla bi u luku u koju uplovljavaju metalne starudije koje drugdje ne smiju iči, i koje bi iskrcale milijune tona baiastnih voda s tko zna kakvim organizmima, i to u d rža vi koja nema ama baš nikakvih propisa o reguliranju ispuštanja baiastnih voda. U slučaju nedajbože havarije jednog od ovih m etuzalem a za sad se ne zna u koju bi se luku - zaklonište od teg lio, jer jedna takva nije još određena. U pomoć bi isplovila eko flo ta b rodića koji bi dospjeli ciglih 2 0 0 m etara od obale, otkuda bi m ogli m ahati posadi tankera koji je d o živio havariju. Čišćenje nafte bi pla tila država, koja još nije platila ni čišćenje nafte iz mora ispred obale Rapca prije dvije godine. Time bi se bavilo nadležno ministarstvo zaštite okoliša, koje je u posljednje dvije godine p rom ijenilo ime jednom , a ministre tri puta. I svi ti ministri znaju futur, pa su očito kvalificirani...

Naslov ovog članka ispočetka se m ožda učinio m alo bombastičnim, ali ako vam se nije za vrtila glava od ovih p odataka, lako je uvidjeti da je potrebno učiniti još nevjerojatno m nogo p rije ikakvog početka konkretne realizacije, a da se učinilo tragično m alo. U jednom desetljeću naše samostalnosti doneseno je m nogo loših odluka i mnoge stvari su uništene. A li z a r je na red došao i naš Jadran?

Ah, d a .... znate li što je to cau lerpa racemosa?

Što da se jednom do g od i havarija, za što ipak nisu astronomski malene šanse? Hrvatska nije o d re d ila luku zaklonište za brodove u slučaju havarije, a eko b rodovi kojim c raspolažem o mogu ploviti najviše dvjestotinjak metara od obale. Sve su to pitanja koja bi trebala riješavati država, odnosno nadležna ministarstva.

Sto država onda čini? N adležno ministarsvo tri je puta prom ijenilo ministra. M inistar B. Kovačević tražio je novu studiju o zaštiti okoliša, a m inister Banac bio je potpuno p ro tiv ugovora. N a jn o vija m inistrica izjavljuje da 'se još nije uputila u problem '. Jedino što se danas čini je da se maše trideset go d in a starim poluvrijedećim papirim a i govori "b it će" i "učinit će se". M inistri su očito d o b ro svladali future, ali silnim obećanjim a još se nitko nije spasio.

h ttp ://w w w .a n c ie n trg re e c e .c o m h ttp ://m e m b e rs .a o l.c o m /D o n n c la ss/G re e ld ife .h tm l h ttp :/ / w w w .c u ltu r e .g r / 2 Z 2 1 m aps/heilas.htm l

Mali r ječni k G R Č K O G :

O /ii - N e N e - Da

Sagapo - V o lim te Puine? - G d je je?

Evvharisto! - H v a la !

Parakalo! - M o lim !

Jasas! - N a z d ra v lje !

Pos sos le ne?

-

K a ko se zoveš?

http://www.loneiyplanet.com /destinations/europe/estonia/ http://www.visitestonia.con

Ha li rjeÄ?nik E S T O N S K O G : H ead aega - D o v iÄ&#x2018; e n ja

H ead isu - D o b a r te k M a arm astan sind - V o lim te Tere! - Bok! Tervis eks! - N a z d r a v lje !

Palun! - M o lim !

Palun vabandust! - O p ro s ti!

h ttp ://w w w .p o la n d to u r.o rg / h ttp ://w w w .p o la n d o n lin e .c o m h ttp ://w w w .p o la n d .p l/g a lle ry h ttp ://w w w .k a s p rzy k .d e m o n .c o .u k /w w w / H is to ry P o ls k a .h tm l

Hali rječnik P O L J S K O G :

Tak - D a

N ie (nje) - N e Kocham cie (koham će) - V o lim te Dzien D o b ry (đen d o b re )! - D o b a r d a n !

Dziekuje (đenkuje)! - H va la !

Jak sie masz (jak se maš)? - K a ko si?

Prof. dr. sc. Zlatko Pepeonik

(31 .7 . 1934 . - 20 . 1.2004 .)

Smrt prof. Pepeonika zatekla je uredništvo 'Meridijana' neposredno prije izlaska broja.

Za nas studente, profesor P epeonik je uvijek znao naći trenutak slobodnog vrem ena, bio je otvoren, pristupačan, kom unikativan i uvijek zainteresiran za naše ideje, naše probleme...

Našem Klubu je uvijek pomogao otvorenom podrškom, a u više navrata je izdvojio svoje dragocijeno vrijeme kako bi održao pokoju zanimljivu prezentaciju nama i našim stranim kolegama.

Profesoru Pepeoniku se zahvaljujem o na izuzetno zanim ljivim predavanjim a temeljenim na dijapozitivim a iz dalekih i lijepih krajeva koje je profesor Pepeonik posjetio, a i svi mi na neki način uz njegovu pomoć i njegovo veliko srce.

Neka mu je vječna slava i hvala.