Stari drveni prozori - treba li sve to baciti?

Prof. dr.sc. Hrvoje Turkulin

Nesretni događaji donose nesreću, o tome nema govora. Kakogod, čovjekov duh može i iz nesretnih događaja izvući nešto korisno i stvoriti nešto kreativno. Potresi u Zagrebu, u Zagrebačkoj i u Sisačko-moslavačkoj županiji u 2019. godini ne predstavljaju samo razaranje, nego i priliku da u obnovi i restauraciji poboljšamo stanje naših zgrada. Stilski drveni prozori i vrata na starim zgradama, poglavito u gradskim jezgrama, uglavnom ne udovoljavaju modernim zahtjevima zrakotijesnosti, vodonepropusnosti, toplinske i zvučne izolacije te pravilnosti posluživanja. Kakogod, pokazat ćemo da njihova zamjena nije uvijek neophodna, te da se relativno jednostavnim stolarskim i staklarskim zahvatima mnogo toga može ne samo spasiti, nego i poboljšati, tako da duh, stilske odrednice i oblikovne vrijednosti zgrade ostanu sačuvane, da kvaliteta prozora osigura udobno, zdravo i ekonomično stanovanje, a da stanari ne moraju previše investirati u obnovu svoje imovine. 1.UVOD

U našim se gradskim jezgrama, kao npr. u Donjem gradu Zagreba, uglavnom nađu objekti građeni između polovine devetnaestog i polovine dvadesetog stoljeća. Sve te zgrade, praktično bez izuzetka, na stambenim dijelovima imaju ugrađene drvene, tzv. „kutijaste“ prozore – dvostruke prozore s razmaknutim krilima, ostakljene jednostrukim staklima. Naravno da imamo i vrijednih starijih stambenih zgrada, pred-barokne i barokne arhitekture, no na njima su drveni prozori bilo već izmijenjeni, bilo zahtijevaju poseban pristup u ocjeni i mogućnostima njihove sanacije. Također imamo i „modernije“ drvene prozore koji ipak već sada imaju povijesni značaj, pa se u potpuno funkcionalnoj uporabi nađu 70 i više godina stari prozori „krilo na krilo“, koji su također skupina dvostrukih prozora, ali su im krila međusobno spojena. Takvi prozori također predstavljaju bitno stilsko obilježje pojedinog arhitektonskog razdoblja, pa se za sve njih postavlja pitanje kako ih obnoviti, ako više nisu funkcionalni, dočim ako ih se i mijenja, kakvim ih prozorima zamijeniti. Mnogi od tih prozora, već po svojoj slabijoj konstrukciji, ali i s posljedicama starenja i propadanja u vijeku trajanja, danas ne zadovoljavaju osnovne potrebe stanara i stvarno zahtijevaju rješenje za otklanjanje nedostataka.

2.POPRAVLJATI ILI MIJENJATI POVIJESNE PROZORE

Ako se korisnici zgrade nađu pred činjeničnim stanjem da njihovi prozori ne udovoljavaju osnovnim funkcijskim zahtjevima, suoče se s teškom odlukom: zamijeniti postojeće prozore novima ili ih pokušati popraviti. Tri su najčešća praktična rješenja koja susrećemo u životnim situacijama: • Drveni prozori se popravljaju i obnavljaju u postojećem stanju dokle god udovoljavaju minimalnim funkcijskim zahtjevima • Drveni prozori se obnavljaju u izvornom izgledu i konstrukciji, ali se dodatno poboljšavaju tehničkim zahvatima za produljenje njihova životnog vijeka i poboljšanje funkcijskih karakteristika • Drveni prozori se zamjenjuju. Pri tome se mogu ugraditi novi prozori koji predstavljaju tehničke kopije (faksimile, replike) postojećih prozora, ili se ugrađuju prozori potpuno novih konstrukcijskih oblika i materijala.

Svjedoci smo čestih intervencija na povijesnim zgradama koje očito ne udovoljavaju bilo osnovnim principima zaštite kulturnih dobara, bilo elementarnoj vlasničkoj savjesti prema arhitektonskoj vrijednosti svoje zgrade. Pri tome građani ponekada sami zamjenjuju prozore (najčešće pri obnavljanju pročelja) i pri tome ne vode računa o odrednicama koje propisuju nadležni uredi za arhitekturu i zaštitu. Ugrađuju se plastični ili metalni umjesto drvenih prozora, ugrađuju se slični drveni prozori ali drugačijih stilskih odrednica, pa čak se i postojeći prozori zamjenjuju onima potpuno novih oblikovnih rješenja (npr. jednostruki i jednokrilni, otklopnozaokretni prozori umjesto originalnih, višedijelnih, dvostrukih prozora).

U Zagrebu, primjerice, obaveza korisnika pri zahvatima na zgradi ovisi o zoni zaštite u kojima se objekt nalazi. U donjogradskoj jezgri, koja je praktično čitava označena zonom zaštite A, ne smiju se raditi nikakvi zahvati na zgradi, bila ona pojedinačno zaštićena kao kulturno dobro ili ne, bez odobrenja Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Ranija obaveza da radove izvodi tvrtka ili obrt koji bi bili licencirani za takve radove pri Ministarstvu kulture RH u posljednje dvije godine nije više aktualna, dakle nove prozore – kao replike stilskih prozora – može izraditi bilo koja mjerodavna tvornica ili obrt. Također nema izričite obaveze da novi prozori, izrađeni kao replike postojećih, moraju biti popraćeni CE oznakom po provedbi ispitivanja i certificiranja prema važećim normama za građevnu stolariju: projektom sanacije se određuje kakav će se prozor ugraditi i koja su njegova bitna svojstva, tj. očekivane tehničke i funkcijske karakteristike.

Građani pri početku zahvata na sanaciji prozora najviše vode računa o investicijama i nastoje svoj problem riješiti na najjeftiniji mogući način. Već i same djelatnosti nadležnih institucija (bilo ureda za arhitekturu, bilo konzervatorskih zavoda), kao što su izrada projekta sanacije ili nadzorne aktivnosti, u javnosti se često doživljavaju kao nepotreban, neargumentiran ili neopravdano visok trošak. Drugi glavni motiv za neodgovarajuće intervencije jest nastojanje građana da poboljšaju svoj standard stanovanja, pa kad njihovi stari prozori propuhuju ili propuštaju vodu, onda ugrađuju nove prozore koji bi, bez obzira na stilske odrednice, navodno imali bolja funkcijska svojstva, u prvom redu toplinsku i zvučnu izolaciju, a nastavno tome i bolju trajnost, odnosno manje zahtjeve za održavanjem i obnavljanjem. Pri tome u posljednjih dvadesetak godina najčešći izbor predstavlja zamjena drvenih plastičnim prozorima, koji svakako imaju vrlo dobru zrakotijesnost, ali takvi prozori u najjeftinijim varijantama uopće ne nude garanciju odgovarajuće trajnosti u usporedbi s drvenim prozorima.

Različita stajališta „konzervatora“ i investitora o tome kako riješiti problem starih, oštećenih prozora, ne moraju biti nasuprotna. Dokumenti ICOMOS-a (International Council on Monuments and Sites), međunarodne nevladine organizacije posvećene promicanju teorije, metodologije i tehnologija koje se primjenjuju pri konzervaciji, zaštiti i prezentaciji baštine, naglašavaju da laički protumačeni načelni pristup

Slika 1. Prikaz tipične kaotične situacije kakva se susretne u samom centru Zagreba, s odrazom neuređene prakse obnove prozora i pročelja (zgrada iz 1891). Izvorni prozori (bijelo zaokruženo) još stoje na zgradi, te su dijelom obnavljani (prizemlje lijevo) a dijelom neodržavani i skoro potpuno propali (drugi kat desno). Dio prozora repariran je umetanjem novih krila i vanjskih okvirnica doprozornika (sredina drugoga kata, sivo) ali su okviri tih prozora nepravilno izvučeni na ravninu pročelja. Dio prozora zamijenjen je neodgovarajućim plastičnim (plavo) ili drvo-aluminijskim prozorima (crveno), a dio je zamijenjen novim i vjernim, ali loše bojanim faksimilima (zeleno).

Slika 2 a) i b). Detalj sa zgrade na slici 1. Lijevo je izvorni reprezentativni prozor prizemlja, redovito bojan ali u relativno lošem funkcijskom stanju. Desno je ugrađena novoizrađena kvalitetna replika, ali sa slabom površinskom obradom, što već nakon nekoliko godina dovodi do propadanja površinskoga sloja. Tako novi, bolji prozor sada izgleda bijednije od starog, održavanog prozora. Baš šteta.

zaštite, po kojem se „ništa ne smije mijenjati i sve mora ostati u izvornom stanju“, nije niti sveprisutan, niti obvezujući. Istina, osnovni princip zaštite jest da baštinu treba sačuvati u svakom mogućem smislu. Ako je neka konstrukcija ili proizvod oslabljen, u pr-

vom bi ga redu trebalo nastojati popraviti, a ne

zamijeniti. Kakogod, ti principi također naglašavaju da svaki zahvat u povijesnim gradovima i urba-

nim podruèjima mora imati za cilj da se poboljša kvaliteta života lokalnih stanovnika i kvaliteta okoliša“.

Nemoguće je, s druge strane, u konzervatorskim nastojanjima inzistirati na beskrajnom održavanju zatečenih stanja dijelova zgrade u njihovom nepromijenjenom izvornom obliku. Naposljetku, neki od tehnički vrlo uspješnih izvornih materijala kojima su rađeni prozori i vrata, kao npr. zaštitna sredstva na osnovi pentaklorfenola ili bijeli naliči koji sadrže olovne okside, danas su zbog toksičnih karakteristika zakonom zabranjeni i uopće se više ne mogu naći na tržištu, čak niti za restauratorske radove. Pri razmatranju sanacije starih prozora ne govori se samo o popravku, nego i o tehničkom poboljšanju prozora. Pri tome se uglavnom podrazumijevaju relativno jednostavni tehnički zahvati koji praktično uopće neće promijeniti izgled i stilski značaj prozora, ali će bitno unaprijediti njegova tehnička svojstva. Tri su osnovna smjera tehničkih poboljšanja:

• Učinkovito rješenje odvoda vode spoja vanjskih horizontalnih okvirnica krila i doprozornika: ovo eliminira vodopropusnost prozora te bitno doprinosi trajnosti, smanjenju potrebe održavanja i poboljšanju fizičkog stanja prozora. • Ugradnja modernih, elastičnih brtvi u sudarne sljubove krila i doprozornika: ovo bitno doprinosi zrakotijesnosti, a posljedično i boljim izolacijskim vrijednostima prozora • Ugradnja boljih stakala i njihovih brtvila, u prvom redu ugradnja dvostruke staklene jedinice na unutarnja krila dvostrukih prozora: ova mjera podiže akustička i izolacijska svojstva kutijastih prozora na izrazito visoke tehničke razine.

Odluka o tome što će se i kako raditi da se riješi problem nefunkcionalnih prozora ovisi o mnogo aspekata, i ne može se voditi samo odlukom o čim

nižoj cijeni, jer tu odluku donosi investitor zajedno s institucijom koja je nadležna za očuvanje vrijednosti njegove baštine. Sve je, naime, skupo – bilo izrada novih prozora, bilo dugotrajni i zahtjevni radovi na obnavljanju. Potrebno je, stoga, naći optimalno, često kompromisno, rješenje kojim se odgovori na najčešća pitanja pri planiranju obnove:

• što se na kojem objektu mora načiniti: stanje zahtijeva izmjenu prozora ili se pak prozor može sanirati, • na kojem se objektu može jednostavnije provesti sanaciju prozora nego ugrađivati nove; kada je sanacija jednostavnije rješenje (bez oštećivanja i popravljanja zidnog otvora odnosno evakuacije prostora), te kada je povijesno autentičnije zadržati postojeće prozore prema konzervatorskim zahtjevima. • Koje je rješenje – izmjena ili sanacija, ako se oba mogu sprovesti prema konzervatorskim zahtjevima – provedivo po jeftinijoj cijeni i manjoj inkomodaciji korisnika objekta.

Slika 3 a) i b). Izvorni prozori skromnije konsturkcije sa drugoga kata zgrade na slici 1. Lijevo je neodržavani prozor čija su vanjska krila teško oštećena i nefunkcionalna. Desno je isti takav prozor kojem su dodana nova vanjska krila i obnovljen sloj površinske obrade. Tablica 1. Usporedne orijentacijske vrijednosti zvučne i toplinske izolacije različitih tipova prozora u ovisnosti o njihovom ostakljenju i brtvljenju TIP PROZORA OSTAKLJENJE I BRTVLJENJE TOPLINSKO IZOLACIJSKA SVOJSTVA ZVUÈNO IZOLACIJSKA SVOJSTVA (procijenjena zvukoizolacijska moæ), dB

Konstrukcija ostakljenja staklo/ meðurazmak/ staklo Razmak stakala Broj elastiènih brtvi Izolacijska vrijednost staklene jedinice (kg) Izolacijska vrijednost prozora (kw) G - vrijednost prozora Rg vrijednost staklene jedinice Rw vrijednost prozora Razred zvuène izolacije

Jednostruki s 2-strukim IZO staklom mm mm W/m2K W/m2K % dB dB 4/12/4 - 1 2,9 2,4 0,65 ≥30 30 1/2

Jednostruki s 3-strukim IZO staklom 4/9/4/9/4 - 2 2,0 1,9 0,55 ≥42 40 3/4

Dvostruki spojeni (krilo na krilo)

Kutijasti

Kutijasti

Kutijasti

Kutijasti 4+3 30-40 1

3+3 165 -

4+4 150 1

6+(4/12/4) >100 2

Vani 9/12/6 lam. Unutra 6/14/4 >145 2 2,3 0,60 - 30-32 2

2,0-2,3 0,60 34 2

1,8-2,0 0,60

1,6-1,9 0,60

1,1 0,50 37 3

40 4

52 6

Autor nije stručnjak niti u arhitektonskom niti konzervatorskom, odnosno povijesno-umjetničkom području, ali kao drvni tehnolog predstavlja struku koja može (i treba) sudjelovati u timskom analiziranju i rješavanju problema obnove drvenih dijelova zgrada. Dileme o tome hoće li se (ili mora) nešto u cijelosti mijenjati ili ne, odnosno ako se nešto već i obnavlja, onda u kojem se to obimu sprovodi i tko to izvodi, zahtijevaju pozornu analizu interesa svih sudionika, te ponudu optimalnog tehničkog i financijskog rješenja. Ovdje stoga razmatramo i predlažemo niz principa za ocjenu tehničkog stanja i zahvate za restauraciju drvenih prozora, pa čak i za njihovo tehničko i funkcijsko poboljšanje, koji se mogu primijeniti na sve tipove prozora, dakle i one starije od osnovnog tipa kutijastog prozora, ali i na „modernije“ dvostruke prozore kakvi su se ugrađivali sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća.

3. KUTIJASTI PROZORI – konstrukcija i svojstva

Već više od 200 godina kutijasti prozori predstavljaju osnovni konstrukcijski tip prozora na zgradama, poglavito onima stambenima. Većina njih je još uvijek u funkciji, iako prema modernim standardima stanovanja ne udovoljavaju zahtjevima standardne zrakotijesnosti. Procjenjuje se da ih u Njemačkoj ima još uvijek više od 50 milijuna na zgradama. Samo u najužoj zagrebačkoj donjogradskoj jezgri, između Draškovićeve i Kačićeve, te od Ilice do pruge, procjenjujem da na pročeljima zgrada ima 30.000 takvih prozora; znači da bi ih cijeli Zagreb mogao nabrojati nekoliko stotina tisuća. Nešto od tih prozora već je sustavno poboljšano, no najveći dio njih stoje u svom izvornom obliku, samo obnavljanoga površinskoga sloja, i tako služe dulje od 100 godina. Već ovakva trajnost prozora govori u prilog tezi da ih je bolje sustavno obnavljati nego izmjenjivati novima. Nadalje, u prilog obnavljanju prozora ide i činjenica da zamjena prozora prouzroči građevinsko-fizikalne probleme ako se ne pristupi zahtjevnim i opsežnim radovima obrade zidnih otvora.

Nekadašnji su prozori bili izrađeni od prvoklasnog drva (najčešće hrastovine, borovine ili ariševine), pa ako ne iskazuju mjesta truleži, taj će materijal –pravilno obnovljen i zaštićen - vrlo dobro služiti još desecima, pa i stotinama godina. Nadalje, kutijasti prozori, ako se obnove i tehnički poboljšaju, imaju odlična građevinsko-fizikalna svojstva: samo vrlo skupi moderni prozori mogu parirati toplinskoj i zvučnoj izolaciji kutijastog prozora s pravilno ugrađenim brtvama i jednim krilom opremljenim dvostrukom staklenom jedinicom. Tablica 1 prikazuje kako se kutijasti prozori, u ovisnosti o njihovoj konstrukciji i ostakljenju, mogu nositi s toplinskim i zvukoizolacijskim zahtjevima u usporedbi s drugim, najčešće instaliranim tipovima modernih prozora. Tablica 2 pak pokazuje da se s postojećim kutijastim prozorima, uz mala poboljšanja ostakljenja i brtvljenja, mogu postići takve vrijednosti zvučne zaštite kakve u središtima gradova niti ne mogu ponuditi ostali standardni, pa čak i skupi moderni prozori. Tehnički naziv kutijastog prozora bi bio „dvostruki prozor s razmaknutim zaokretnim krilima“, pa takvi prozori dođu u nekoliko varijanti: jednostavniji (i po-

Slika 4 a) i b). Izvorni prozori (lijevo) potpuno su nefunkcionalni uslijed neodržavanja (prodiranje vode i zraka, trulež drva u kutu, prekomjerna erozija izloženih površina okvirnica, izostanak staklarskog kita, štete od unutarnje kondenzacije). Popravak izmjenom vanjskih dijelova doprozornika i krila (desno) izveden je tako da prozor udovoljava osnovnim zahtjevima. Kakogod, rješenje je provedeno neodgovarajućim umetanjem brtve u mokru zonu doprozornika, neodgovarajućom površinskom obradom i lošim ustakljivanjem tradicionalnim staklarskim kitom. Baš šteta.

Tablica 2. Preporučene vrijednosti procijenjene zvukoizolacijske moći prozora s obzirom na intenzitet prometa i udaljenost stambene zgrade od prometnice Razred zvuène izolacije 1

2

3

4

5

6 Gustoæa prometa Vrsta prometnice - vozila na sat

Stambena prometnica 10-50 v/h Stambena prometnica 10-50 v/h Stambena prometnica 50-200 v/h Glavna prometnica 1000-3000 v/h Glavna prometnica 1000-3000 v/h Brza cesta 3000-5000 v/h Udaljenost od grada Potrebna zvuko-izolacijska moæ prozora <35 m 25-29 dB

25 - 35 m 30-34 dB

25 - 35 m 35-39 dB

100 - 300 m 40-44 dB

30 - 100 m 45-49 dB

<100 m >50 dB

glavito stariji, kao na Griču) imaju zaokretna krila od kojih se vanjska otvaraju na van, a unutarnja na unutra; kasnije konstrukcije (pretežno u 19. i 20 stoljeću) uglavnom imaju sva krila koja se otvaranjem zaokreću prema unutra.Složeniji prozori i oni većih dimenzija imaju i vodoravnu srednju prečku, pri čemu se donja krila otvaraju zaokretno, a gornja krila zaokretno ili otklopno na unutra; zovemo ih „dvostruki prozor s razmaknutim zaokretnim krilima i nadsvjetlom“. Krila nadsvjetla se u najjednostavnijoj varijanti otvaraju zaokretno, no takvo posluživanje je nespretno jer zahtijeva uspinjanje na stolicu ili ljestve. Najkvalitetniji takvi prozori su imali polužni mehanizam za učestalo otklopno otvaranje krila nadsvjetla radi prozračivanja, a u najjeftinijih inačica su nadsvjetla samo jednostavnijim okovom bila pričvršćena na doprozornik, a otvarala su se samo za potrebe čišćenja. Daljnje komplikacije konstrukcije uključuju i vertikalne prečke, pa imamo dvodijelne, dvostruke prozore s razmaknutim zaokretnim krilima i nadsvjetlima, nadalje prozore s ugrađenom kutijom za unutarnji zastor (Slika 5), kutijom za rolete (slika 6) itd. Ono što je, međutim, svojstveno za svaku varijantu i stupanj tehničkog razvoja ovoga tipa prozora, jest da su krila postavljena na vanjski i unutarnji rub relativno širokog prozorskog daščanog okvira, te na taj način predstavljaju svojevrsnu „kutiju“ ugrađenu u zid, odatle izraz „kutijasti“ prozori. Širina ove kutije glavni je atribut dobre izolacije kutijastih prozora: debeli zračni sloj predstavlja odličan toplinski izolator, a veliki razmak staklenih ploha predstavlja učinkovit akustički građevinski element (tzv. dvostruka ili rezonantna akustička konstrukcija).

U osnovi se u nas, kao i na većini područja AustroUgarske Monarhije, radi o tipu kutijastog prozora tzv. bečkoga profila, od kojih su veće jedinice izvedene s horizontalnim srednjim prečkama na ca 2/3 visine otvora. Stariji bečki prozori su imali vanjska krila s otvaranjem na van, što zahtijeva nešto jednostavniji, jeftiniji okov i profilaciju okvirnica. Konstrukcija se u kasnijem 19. stoljeću preoblikovala tako da se oba krila otvaraju na unutra. Prednosti otvaranja svih krila na unutra jesu lakše posluživanje, mogućnost ugradnje kapaka ili roleta s vanjske strane, izbjegavanje izloženosti krila oborinama i udarima vjetra u otvorenom položaju, manji rizik prodora vode u međuprostor, te – izuzetno važno - lakše čišćenje svih ploha prozora, pogotovo na katovima. Prednosti otvaranja vanjskih krila na van (bolja zrakotijesnost kod udara vjetra, bolja odvodnja vode na donjim okvirnicama krila, mogućnost korištenja međuprostora za cvijeće itd.) s vremenom su otpuštene u korist višestrukih prednosti otvaranja na unutra, pogotovo s poboljšanim rješenjima prijeklopa koja su osiguravala praktično potpunu vodotijesnost. Većina prozora je izvedena s kutijom za unutarnji zastor, bez roleta, ponekada s kapcima. Unutarnje klupčice su drvene, stilski profiliranog ruba s napustom preko žbuke, a vanjske klupčice su metalne, pribijene čavlima sa širokom glavom na vanjsku ravnu plohu slijepoga doprozornika, bez upuštenog poluutora za lim.

Okov čine jednostavne zaokretne zglobnice (po dvije ili tri na krilu) i kvake sa zatičcima. Na jednokrilnim prozorima na krilima se ugrade po dvije „poluolive“ (ručice s jezičastim zatičcima), na dvokrilnim prozorima jedna središnje pozicionirana „oliva“ (okretna kvaka) sa središnjim zatičkom i zadornim šipkama (rezama) koje ulaze u prihvatnike na doprozorniku, ponekada u metalne ušice (stremene), a najčešće u prihvatnike s valjčićem.

Osnovni konstrukcijski tip ima veliki međurazmak krila (širina kutije 120 -210 mm) što omogućuje dobru zvučnu i toplinsku izolaciju. Svako krilo ima dva sudarna sljuba (tzv. meandarsku

Slika 5. Dvostruki, dvodjelni kutijasti prozor s kutijom za unutarnji zastor, ugrađen u pristupak pročelja. Pravilno obnovljena, ovakva stolarija i danas lijepo i kvalitetno služi svrsi, iako ima neke funkcijske neodstatke (svjetlosna propusnost je bitno smanjena položajem i širinom srednjeg stupa, krila nadsvjetla se teško poslužuju, a vanjska se ne mogu često prati jer su pričvršćena za okvir; unutarnja krila zahtijevaju otvaranje dviju ručkica). Dodatak dvostrukog stakla na unutarnja krila i ugradnja elastične brtve znatno su poboljšali izolacijska svojstva i trajnost ovih prozora.

Slika 6. Perfektan primjer obnovljenog i poboljšanog stilskog prozora bez mijenjanja njegovog izgleda. Višedjelni dvostruki prozor s razmaknutim krilima: Dvokrilni srednji dio omogućuje naglo prozračivanje, otklopno središnje nadsvjetlo omogućuje postupno trajno prozračivanje za vrijeme oborina. Prozor je opremljen kutijom za unutarnji zastor i vanjskom roletom skrivenom u zidni pristupak.

brtvu) na preklopima profila, što je s ukupno četiri sudarna sljuba osiguravalo zadovoljavajuću zrakotijesnost kod dobrog nalijeganja krila i kod dobrog funkcioniranja okova. Vodotijesnost se osigurava samo napuštanjem okapne letve (tzv. okapnice) nad spoj vanjskih krila s donjom okvirnicom vanjskoga okvira doprozornika, bez elastičnog brtvljenja. U kvalitetnijih konstrukcija u vanjskom doprozorniku se dodatno izvodi kolekcijski kanal za skupljanje i drenažu vode koja eventualno prodre u prijeklop. Kod zaokretnog otvaranja oba krila na unutra omogućeno je jednostavno posluživanje i zaštićenost krila od oborina, te čak i ograničena mogućnost provjetravanja u razdoblju oborina.

Glavni nedostatak ovih prozora je visoka cijena u obrtničkoj proizvodnji zbog složenosti profila, skupe i komplicirane izrade s mnogo ručnog rada, te višestrukog okova. Funkcijski nedostaci su ograničenost samo na zaokretno otvaranje barem jednog krila, mala svjetlosna propusnost zbog velike širine kutije i udjela razdjelnih prečki u plohi krila, komplicirano posluživanje te ograničena mogućnost prozračivanja pri oborinama. Krila su samo zaokretna, dakle mogućnosti postupnog prozračivanja su ograničene. Krila nadsvjetla, ako se opreme otklopnim okovom, mogu doprinijeti kontroliranom postupnom prozračivanju (slika 6), ali takva krila najčešće zahtijevaju skupi polužni mehanizam za otvaranje.

Ako su pak krila nadsvjetala izvedena kao čvrsto zatvorena krila, dakle nemaju otklopni okov za otvaranje radi čišćenja, nego nasjedaju na vodoravnu prečku a o doprozornik se pričvršćuju zakačkama, tada je čišćenje svih ploha, osim unutarnje, omogućeno jedino skidanjem relativno teških krila, što je nepraktično i vrlo nepovoljno sa sigurnosnog aspekta (fizička opasnost za čistača ili pad i oštećenje krila). U prizemlju se takva krila još nekako i očiste s ljestava, no na katovima je to nemoguće, ili pak vrlo opasno, te zahtijeva angažman stručne službe za takve radove.

4.POBOLJŠANJE SVOJSTAVA POSTOJEĆIH PROZORA

Iako stari prozori– uglavnom kutijasti prozori i oni konstrukcije „krilo na krilo“ - u zatečenom stanju često ne udovoljavaju današnjim standardima gradnje, njihovom se prilagodbom mogu postići proizvodi zadovoljavajućih svojstva zrakotijesnosti i vodopropusnosti te vrlo dobre zvučne i toplinske izolacije, bez izmjene njihova izgleda na pročelju. Prilagodba podrazumijeva:

• prilagodbu postojećeg ili eventualno ugradnju novog okova koji točnije pozicionira krila, privlači krila s više prihvatnih mjesta i priljubljuje sudarne spojeve • eventualno ugradnju vodotijesnog praga vanjskih okvira ili promjenu okapnica • ugradnju brtve na unutarnja krila • ugradnju modernih izolacijskih stakala od kojih dvostruka stakla dodatno ukrućuju krilo te sprečavaju izvješenje i deformaciju.

Problemi starih prozora (slab i neodgovarajući spoj sa zidom, deformacija krila, oštećenje površinskog sloja, čak i trulež i mjestimično propadanje drva, istrošenost ili labavost okova) u potpunosti se mogu sanirati modernim materijalima i stolarskim tehnološkim postupcima obnove. Stoga ćemo se u sljedećem članku detaljnije pozabaviti tehnikama obnove i poboljšanja stilskih drvenih prozora u postupcima restauracije objekata nakon potresa.

5. ZAKLJUČAK

Ogroman broj postojećih povijesnih prozora, starih od 70 do 150 pa i više godina, ne može se po zadovoljenju funkcijskih zahtjeva mjeriti s prozorima modernih tehničkih standarda. Njihova je funkcija osvjetljenja interijera slabija, oni ne omogućavaju tako širok i nesmetan vidik kao moderni prozori, teže se poslužuju i održavaju, ne omogućuju raznovrsne i vrlo učinkovite načine prozračivanja, a u svom izvornom obliku su slabije toplinske i zvučne izolacije od suvremenih prozora. Kakogod, njihova je stilska i arhitektonska vrijednost praktično nemjerljiva, stoga ih društvo nastoji sačuvati kao kulturnu vrijednost, a korisnici zgrada bi ih nastojali sačuvati kao dodanu vrijednost svojih nekretnina. Stoga se normalno nameće problem različitih stajališta uključenih strana: nastojanje konzervatora da se zgrade sačuvaju u izvornom obliku i nastojanje korisnika da poboljšaju svoj životni standard, ugodu boravka u zgradi i energetsku, tj. ekonomsku učinkovitost objekta.

U postupcima sanacije zgrada, a ovdje izravno govorimo o sanaciji povijesnih prozora, nije uvijek potrebno zamjenjivati stare prozore novima, jer je moguće provesti postupke restauracije i poboljšanja prozora tako da se poboljša kvaliteta života lokalnih stanovnika i kvaliteta okoliša. Putem obnove se spriječi bacanje starih prozora, što bi izravno značilo „bacanje“ CO2, odnosno njegovo ispuštanje u okoliš i ugradnja novih prozora s mnogo većim karbonskim otiskom od drvenih prozora (npr. plastičnih ili metalnih prozora). Nadalje, ugradnjom dodatnih brtvi i boljih stakala postiže se znatno učinkovitija toplinska izolacija prozora, što ima izravni utjecaj na kvalitetu okoliša. Naposljetku, pravilnom restauracijom prozora moguće je postići takva njihova funkcijska svojstva kakva osiguravaju samo vrlo skupi i kvalitetni moderni prozori – u tom slučaju restauracija je i ekonomski opravdana, tj. građanima je jeftinije popraviti i poboljšati svoje postojeće prozore nego ugrađivati nove. Naravno da će korisnici imati izravne ekonomske koristi od poboljšanja prozora jer će njihova energetska učinkovitost biti dva do čak četiri puta bolja od one koju trenutno osiguravaju njihovi povijesni prozori. U sljedećem nastavku ćemo prikazati kako se relativno jednostavnim tehničkim zahvatima, bez evakuacije prostora i velike inkomodacije korisnika, postojeći povijesni prozori mogu obnoviti i poboljšati do izuzetno povoljnih razina svojih funkcijskih svojstava i osiguranja višestruke generacijske trajnosti, a da pri tome njihov povijesni značaj i oblikovne značajke uopće ne budu ugroženi.