tamnoplava
izvukao si crveni pulover s dna ormara koji nije imao police. drvene utrobe ništa ne nose. ne čuvaju ono što se navlači na tijelo.
kostrijet fride kahlo.
kožuh od očekivanja.
ja sam se pretvarala da je hladno i nadala se da me nećeš izuti iz tog pulovera.
a onda da hoćeš.
stanovi
ovo je znači tvoj stan u njemu živiš s četiri žive žene
ipak
ovdje nikog nema
razbacana roba preko fotelje ne znači da ovdje netko stanuje sobe su gluhonijeme
crnobijele
kvadratične
anoreksične
lažeš
ovdje nikada nitko nije živio
nijedno tijelo ovdje nije spavalo
o snovima je uopće bespredmetno govoriti
ali stan želi živjeti pod svaku cijenu
usvojio bi me da sam samo izula cipele
pripadala sam mu jednako
kao što si ti pripadao meni imala sam osjećaj da znam
gdje mi stoji češalj
mrjestilište
zavodiš me kuckanjem čavlića po leđima
pod kožom gradovi od trava i tihe kolone podvodnih automobila
duga jata riba
bacim se naglo s litice jezika i odstranim ribe iz trbuha mora ptice prhnu u nasoljeno nebo
jesmo li se to mi razapeli munjom na tvrde plosnate oblake
izlijevaš se i ispuštaš slatkast sipin sok
čini mi se drago ti je što sam skočila
normativna
naslanjamo se leđima jedno na drugo
punim ti pluća zrakom kroz madež
pazim da ne iscuri
kad ustaneš
od mene ostane zid
ostanu mi kosti u svjetioniku punom stepenica
mojih rebara
svejedno
penjem se u mraku i mornarima šaljem signale kroz zjenice
hoće li čuti
mayday
mayday
oglušeni pred sirenom
bijelom podignutom suknjom
kažem ti marilyn
ne možeš sve na led
ne možeš ni unutra ni van svoje volje
govorim ti
jednom kad ustaneš ili ustanem ja
ljubav ostaje jednostrana
i ako je jednostrana je li ljubav
i kako se zove ako nije
i ako nitko nije čuo stablo kad je palo
je li stablo palo
pa što je onda ljubav ako je nitko nije omirisao
ako nitko nije vidio
da je bila
i je li bila
adamantna
rastanci su crveni
pomislila sam i na neke druge boje na modrozelenu i purpurnu boju rozaceje
mislila sam i na suncokret žutu u podne i da li bih se u njoj mogla okupati ali rastanci su bez greške
boje cigle
kao da se svjetlost na nju nadovezuje
i sjećam se kako sam te odvela na tek postavljenu skelu zgrade koja se ogrnula upravo takvom jednom crvenom pamtim jer si se naslonio na ostruganu žbuku i odnio je na kaputu u kojem si bježao
i na moje iznenađenje sišla sam sama bez očekivanja ali s povišenom temperaturom u vitkoj izobličenosti
crvena u licu
prislonila sam kažiprst na liniju vrata
mali trag boje taložio se u dermi gotovo u cijelosti očuvan u izvornom stanju
stvari ostaju i dalje kakve jesu je li to tako i s drugim ženama
zastala sam uz crvene bobice na grmu tek prolazna znatiželja da skrenem misli trebam li sad pričekati zeleno prije prelaska i da li da se bojim ili obojim
ventili
uletio sam u stan upaliti radijator
stigao sam zamisliti kako se skida i ulazi u toplu peć
narančasta je oko koljena
čini mi se ugrizao sam marelicu
u pregibu koštice napravila je korak
i stavila nogu na toplo rebro
gušim se u gladnim gipsanim grabežljivostima
čovjek je slobodan jedino bez imena
samo žena
nakon dugo vremena gledam ju kao ženu zaljubljenu u cirkus koji najavljuje udarcima po meni. munjom preko šina.
obloži li me rukama kao starim novinama to će biti dovoljno da sa sebe skinem košulju pisat će mi po leđima a ja ću pogađati dok mi dah ne izleti kroz otvor kao kroz portun. lijepa riječ, portun. nečega puna. kao poplun.
prsti su joj zabodeni u protjecanje i nakon dugo vremena vidim ju kao ženu.
bilo mi je pitomo.
osluškivao sam ju i mirisao plavu i nijemu. nisam znao što bih s tim.
čim je to osjetila obuzelo ju je tijelo. poslije više ne znam što je bilo.
menstrualna
grijem joj leđa svojim prsima. koljena su nam lagano svinuta
moja duboko u njenima.
njeno tijelo nešto šije.
pripitomljujem joj grčeve. jedan po jedan.
pritišćem ih nježno kad osjetim da se koči. krenu igličasto kao da bodu mustru.
svaka očica je važna.
ništa se ne smije rasparati.
ispunjeno dišem i zrakom istjerujem bol. iz trbuha joj čujem blago ključanje.
smijem joj se mjesečinom.
zahvaljuje mi mjesečnicom.
sam sa sobom čovjek nije na čisto treba li krv ili ne.
great expectations
gledao sam ju sinoć
djevojku u napi
spoj svih žena iz moje prahistorijske podsvijesti
kuhala je i poželio sam da nemam glavu
koja me priječi da ju zagrlim s leđa
sjeckala je cijedila rezala i ribala
i ja sam znao da se od budućnosti nećemo najesti
gleda jesam li dovoljno slan
poznaje mi okuse jer me i izmislila
vičem
nisam savršen nisam savršen
šupalj sam kao i tvoja post porođajna depresija
nisam joj rekao baš ništa što o sebi već nije znala
i volio bih znati kakva je stvarno
i bi li me željela kad bi me upoznala
bez ovog opojnog naboja od neznanja
bila je okružena začinskim biljem
oko nje je mirisao celer
a ja sam pomislio kako je moćno
izrasti iz smeđe grude zemlje
kako smo se mimoišli
vidio sam je jučer kako korača
velika i sigurna
bio sam iza stakla i motao cigaretu
htio sam je dozvati ali zvuk je sporiji od koraka
bila je već otišla
predaleko
i ja sam ostao na tom istom mjestu
predaleko
ali to nije isto mjesto
i već je dalja
i usta su tek toliko otvorena da u njih uvalim cigaretu
neću je ovako vraćati
i nisam
nazvao sam ju sinoć
i nadao se da je sama i da nije legla
ili da je legla i da misli na moje ruke na svom trbuhu
rekla je želje su mi žute
vidim je među rasutim šarenim špekulama na igralištu
i čujem kako u njoj pamuk raste
valjda to znači da je mirna