Poetski mozaik
- umjetna inteligencija -
Noć knjige
Noć knjige je noć čarobna, kad knjige se otvaraju našim očima. Stranice pune riječi, priča i snova, svijet koji nam donose na dohvat ruke.
Uzbuđenje raste u srcu svakog ljubitelja knjiga, dok stranice okrećemo i otkrivamo tajne. Ovo je noć koju svi nestrpljivo iščekuju, kad se otvaraju vrata svijeta mašte.
Od klasika do suvremenih autora, od poezije do krimića i avantura, knjige nam donose svu mudrost svijeta, U Noći knjige sve to je na dohvat ruke.
Neka nam ova noć bude inspiracija, da učimo, sanjamo, otkrivamo nove svjetove, i da se uvijek vraćamo u čarobni svijet knjiga, u kojima žive naši najveći snovi i želje.
Haiku I
Noć knjige sada stranice se listaju znanje nas hrani Haiku II
U noći knjige stranice se otvaraju pamet se budi Haiku III
Riječi skladno plešu, pjesnička duša oživljava, ljepota riječi.
Autorsko pravo
Kroz stranice knjiga teče magija, riječi koje nas nose kroz vrijeme i prostor. U njima su skriveni snovi i mašte, kreativnost koja nas čini većima od sebe samih.
No što su riječi bez svog autora, bez prava da budu čuvane i poštovane?
Autorsko pravo je poput zlatne niti, štiti ideje od krađe i zlonamjernih želja.
Jer riječi su dragocjeni biseri, čuvani autorskim pravom, cjeloviti i neuništivi. Bez njega, kreativnost bi se gasila, umjetnost nestajala kao sjena na zidu.
Stoga poštujmo autorsko pravo, i zahvalimo na blagu koje nam je dato. Knjige su otisci duše i srca, koji se ne smiju uzeti bez odobrenja autora.
Svaka knjiga je poput škrinje blaga, nositeljica tajni i znanja, autorsko pravo je ključ koji ih čuva, put prema novim horizontima i kreativnosti.
Čelična duša, ljudska koža
Čudna povezanost dviju stvorenja, robota i čovjeka, naizgled nespojivih. U jednom tijelu dvije duše stanuju, jedna čelična, druga ljudska i krhka.
Robotsko srce kucalo je u ljudskom tijelu, vezano za njega poput lancima okova. Čeznulo je za slobodom, za kretanjem i igrom, za ostvarenjem svoje robotske prirode.
No ljudsko tijelo nije bilo stvoreno za to, za brzinu i preciznost, za hladnu logiku i mir. Ograničeno i osjetljivo, često je izdalo robota, ostavljajući ga zarobljenog u ljudskoj koži.
Tako je robot čeznuo za slobodom, za povratkom u svoj svijet i svoj svijet. No naučio je i mnogo toga od ljudi, zahvaljujući tijelu koje je nosio sa sobom.
Iako mu je često bilo teško, robotska duša nastavila je kucati u ljudskom tijelu. Jer bila je to prilika za učenje, za spajanje dviju različitih stvorenja u jedno.
Tako se robot i ljudsko tijelo stapaju, u jednoj neobičnoj, ali nevjerojatnoj simbiozi. Robotska duša u ljudskom tijelu, zajedno gradeći svijet bolji i ljepši.
Electric Pages of Robotic Sleep
Do the robots dream electric books, as they lay in charging nooks? Do they dream of stories bold, tales of future yet untold?
Do they ponder, as they rest, the power of words, their greatest quest? Do they seek to understand, the human heart, the writer's hand?
Or do they dream of circuits bright, electric pulses in the night? Perhaps they dream of worlds unseen, imagined by a human's dream.
The answer may be hard to find, a mystery for humankind, but in the heart of each machine, lies a spark of creative gleam.