Intervju s nominiranom za inženjerko godine: Marina Medić

Meke vještine su ključne osobine koje će vas kao inženjera na tržištu istaknuti i razlikovati od mase drugih

Jedna od 10 finalistica ovogodišnjeg izbora Inženjerka godine, inicijative koja želi promovirati inženjerke i ujedno potaknuti djevojke da se odluče za inženjerska zanimanja, je i Marina Medić. Inženjerka elektrotehnike koja se u tvrtki Končar – MES (Motori i električni sustavi) bavi projektiranjem elektromotora, vođenjem investicijskih projekata i LEAN menadžmentom.

Kada je nakon jezične gimnazije razmišljala koji fakultet upisati zapitala se: što radim, a da nemam osjećaj da radim? U kojim aktivnostima izgubim pojam o vremenu?

Zaključila je da je instrukcije iz matematike posebno vesele i odlučila je upisati Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER), Sveučilišta u Zagrebu. U Končaru je zaposlena od 2015. i s ponosom ističe kako se uspjela ostvariti poslovno i privatno jer je majka troje djece pa njen primjer odlično potvrđuje tezu da karijera ne isključuje obitelj.

Što vas je potaknulo da upišete FER i odlučite se za inženjersku karijeru?

Moj poticaj je bio prije svega unutarnji osjećaj lakoće kada bi se bavila matematikom i fizikom. Ne u smislu da sam bila darovita, nego kad jednostavno za neka područja imate više interesa, više volje, čak i kad ne ide to vas ne frustrira nego predstavlja izazov. E to je dio na koji sam ponosna što sam ga detektirala kao vrlo mlada, jer s 18 godina put me lako mogao odvući na tko zna koju stranu. Neki se trude cijeloga života pronaći tu neku svrhu i lakoću kojom će ispuniti svakodnevicu. Mislim da je najteže kad trećinu (barem trećinu!) svakog dana morate utrošiti na nešto što vas nimalo ne veseli, ne ispunjava i ne motivira za dalje. Srećom, u inženjerstvu sam pronašla idealan spoj matematike i kreative što svaki dan čini uzbudljivim.

Od početka karijere radite u Končaru, u dijelu kompanije koja se bavi proizvodnjom elektromotora. Možete li pobliže opisati s čime se točno bavite i zašto ste sve zaduženi?

Istina, nakon što sam magistrirala vrlo brzo sam pronašla posao kakav sam željela, tako da sad brojim već devet godina otkako sam u Končaru, točnije MES-u (Motori i električni sustavi). Kod nas inženjeri elektrotehnike rade na poslovima projektiranja elektromotora, razvoja i optimiranja serija, praćenja prototipnih ispitivanja, što su recimo uredski poslovi, ali isto tako i kao tehnolozi u proizvodnom pogonu što uključuje široki spektar djelatnosti kao npr. programiranje strojeva, verifikacija materijala i ispitivanje novih opcija, optimiranje proizvodnih procesa... Sve se to lijepo povezuje u dinamične i raznolike dane. Ono što je trenutačno moja domena je elektrotehnologija - vodim investicijske projekte, dakle nabavku novih strojeva i alata za namatanje statora kao srca elektromotora. To uključuje sve faze od analize potreba, kako ubrzati i/ili olakšati proizvodnju, do slanja upita, posjete sajmova i dobavljača, tehno-ekonomske analize te na kraju pisanja ugovora te pripreme prostora, planiranja dolaska novog stroja, ali i izrade proizvodnih propisa i radnih uputa. Što se operativnih poslova tiče pomažem u uvođenju novih inženjera u rad, kako pregledom njihove dokumentacije tako i vođenjem studenata i praktikanata (domaćih i stranih) kroz našu tvornicu.

Koliko se brzo mijenjaju tehnologije i posao s kojim se bavite?

Sam princip rada elektromotora nije se promijenio od Tesline ideje, što znači posljednjih cca 130 godina. Baza je uvijek ista, a ipak svaki dan 20 inženjera u MES-u NEŠTO radi, zanimljivo, zar ne? To nam govori dvije stvari - prvo, da su kupci jako maštoviti, haha. A drugo, da se konstantno radi na unaprjeđenjima, npr. zahtjevi i norme po pitanju energetske učinkovitosti su sve viši pa se shodno tome proračun namota mora mijenjati, raditi reprojekti, tako da krajnji korisnik ima bolji, učinkovitiji proizvod u istim gabaritima.

U kojem smjeru ide razvoj elektromotora?

Industrija 4.0 i povezivanje dijelova nekog postrojenja u cjelinu u smislu prediktivnog održavanja, nadzora i dijagnostike. Što se tiče učinkovitosti trenutačno IE4 i IE5 motori postaju novi standard. Standardi su definirani direktivama europske komisije, ali ustvari postavlja ih i konkurencija. Hrvatska ima velikog igrača na svjetskoj sceni i predvodimo trendove. Tu su i motori regulirani frekvencijskima pretvaračima, sinkrono reluktantni motori, s manjim gubicima i smanjenim utjecajem na okoliš. Cilj je uvijek ponuditi pouzdan i učinkovit proizvod te ispuniti specijalne zahtjeve kupca.

Kako idete u korak s tim promjenama? Koliko ulažete u daljnje obrazovanje i stjecanje znanja?

Promjene u ovoj industriji nisu toliko nagle i brze da bi bile na dnevnoj bazi tako da se praćenjem regulativa a i kretanja tržišta i trendova na vrijeme može početi s poduzimanjem akcija. Naravno, svaka tromost rezultirat će s nezadovoljavajućim rezultatima. Ali uz mladi tim inženjera koji osluškuje s jedne strane potrebe kupaca, a s druge strane se konstantno unaprjeđuje i uči, straha nema. Koja god edukacija nam se učini korisnom ne libimo se uskočiti u nju, bilo da je inicirano od strane uprave, bilo od inženjera, ali i radnika u proizvodnji. Svaka karika u lancu je bitna i samo zajedničkim trudom i visokim ambicijama možemo ostvarivati velike ciljeve.

Koja su znanja te vještine, uključujući i soft skills, danas potrebne za uspješnu inženjersku karijeru?

Takozvani soft skills, općenito socijalne vještine i emocionalna inteligencija su nešto što se ne uči na fakultetima, ali po meni su to ključne osobine koje će vas kao inženjera na tržištu istaknuti i razlikovati od mase drugih. Jer, u konačnici, nismo postavljeni na neki projekt da bi robotski to odradili, nego da promišljamo o sljedećim koracima, optimiramo, da vodimo primjerom, da motiviramo ljude oko sebe, da se ugodno osjećamo i da stvaramo isto takvu okolinu svojim kolegama. Što vam znači svo znanje svijeta ako problem ne znate iskomunicirati? Ako ideju ne znate predstaviti i dobro isprezentirati, prodati? Ako nemate sposobnost kritičnog sagledavanja situacije? Ako se ne uspijevate nositi sa stresom i završite u burn out-u? Ovo su toliko važne vještine koje direktno utječu na rad i produktivnost cijele kompanije.

Vaš primjer pokazuje da obitelj i karijera idu jedno uz drugo. Kako usklađujete privatne obveze i posao?

Ne vidim sebe kao super-ženu nego jednostavno nekoga tko je odlučio da ne želi birati. Ne želim odgađati ono što mi je bitno u životu. Volim sve svoje uloge i smatram da se karijera i obitelj jako lijepo mogu ukomponirati. Imam posao koji 'ne nosim doma' i firmu koja izuzetno poštuje naše privatno vrijeme, dakle s te strane ja se nakon 15h, kao i vikendom, mogu potpuno isključiti i pažnju usmjeriti na djecu što je danas zbilja veliki plus. Kad je potrebno imam na raspolaganju i pomoć ne samo muža nego i baka. No, opet želim naglasiti - sve je izvedivo ukoliko postoji istinska želja. I vjerujem da većina žena to može dobro uskladiti. Koliko god izgledalo teže balansirati sve obveze s troje male djece, oni su najveći motivator i koliko fizički iscrpe toliko i napune baterije za novi dan, novi tjedan.

Što biste poručili mladim djevojkama koje biraju svoj budući profesionalni put? Zašto ih još uvijek premalo bira STEM zanimanja?

Rekla bih da je averzija djevojaka prema STEM području s godinama naočigled sve manja. Trend upisanih djevojki na STEM fakultetima je pozitivan. Ono što mislim da se nikad neće promijeniti je da će žene prevladati u brodogradnji, strojarstvu, energetici i sl. Ali zašto bismo tomu i težili? Postoje i zanimanja koja su generalno više "ženska" pa ne vidim da se diže prašina oko toga da se silom mora povećati broj muškaraca. Ne možemo utjecati na urođene afinitete, ali itekako možemo poticati i ohrabrivati one djevojke koje imaju volju i želju za inženjerstvom, a osjećaju nesigurnost. Upravo njima ide poruka - samo slušajte sebe i krenite, jer žene su nevjerojatno moćne i snažne, žene imaju čudesnu intuiciju i vještine koje su toliko osvježavajuće a i nužne u "muškoj industriji" da bi stvarno bilo šteta da svijet ne dobije najbolje i iz muške i iz ženske točke gledišta.