5 minute read
Mjerenje čistoće hidrauličkih ulja i zaštita od prodora nečistoća
V 37. delu šole vzdrževanja hidravličnih naprav smo govorili o pomembnosti zavedanja, da je nekaj različnih vrst delcev vedno prisotnih v hidravličnem olju, tudi v novem olju. Čistočo hidravličnega olja zapišemo s številom delcev posameznega velikostnega razreda. Dopusten nivo čistoče oz. koncentracija vsebovanih delcev v hidravličnem olju sta odvisna od posameznega hidravličnega sistema. Tipični nivoji čistoče posameznega hidravličnega sistema se zapišejo z različnimi standardi. Obravnavali smo vse tri, v praksi uporabljene standarde: NAS, ISO in SAE. Govorili smo tudi o tem, kako boljša čistoča olja vpliva na daljšo uporabno dobo hidravličnih sistemov ter o tem, kako zmanjšati vdor nečistoč v hidravlični sistem.
A u 38. dijelu škole održavanja hidrauličkih uređaja pisati ćemo o načinima mjerenja čistoće hidrauličkih ulja. Prvi način je uzimanje uzorka ulja iz sustava u slanje u specijalizirani laboratorij. A drugi način je mjerenje čistoće hidrauličkih ulja izravno na hidrauličkom sustavu. Pisati ćemo i o tome, kako spriječiti prodor nečistoća u hidraulički sustav. Dok je fino, učinkovitije filtriranje ključ za osiguravanje čišćih hidrauličkih tekućina, treba biti svjestan, da to košta 10 puta više nego li da se pobrinemo da nečistoće uopće ne dođu u njih.
Mjerenje čistoće hidrauličkih tekućina
Laboratorijsko mjerenje čistoće uključuje detaljne informacije o stanju hidrauličkog ulja. Takve analize izvode specijalizirani laboratoriji, koji imaju vrlo mnogo opreme za određivanje stanja hidrauličkih ulja. Neki laboratoriji su na slobodnom tržištu i prema narudžbi provode mjerenja uz plaćanje (npr. Petrol), a neki u sklopu proizvođača hidrauličkih ulja svojim kupcima to obavljaju besplatno (npr. Olma).
Drugi način mjerenja čistoće hidrauličkih tekućina je izravno na stroju primjenom prijenosnih namjenskih mjernih sustava. Ta metoda je praktična, jer su rezultati gotovo trenutačni. Rezultate mjerenja izravno na stroju obično se ne mogu uspoređivati s rezultatima laboratorijskih mjerenja, jer ne uključuju stupanj istrošenja, viskoznost, sadržaj vode, kiselinski broj i druge važne podatke. Najpraktičnije je primjenjivati obje metode, jer s paralelnim mjerenjem čistoće hidrauličke tekućine na stroju možemo smanjiti broj laboratorijskih mjerenja. Vrlo važno kod svega navedenog je, da uvijek primjenjujemo čistu opremi i dodatno ne unosimo nove nečistoće. Isto tako je vrlo važna primjena apsolutno čistih posuda za uzimanje uzorka ulja za laboratorijsku analizu. Te posude možemo kupiti zatvorene, kontrolirano čiste i u ljekarni. Pri uzimanju uzoraka na različitim mjestima u hidrauličkom sustavu vrlo je važno, da te uzorke ne miješamo međusobno. Nikada ne smijemo uzimati uzorke hidrauličkog ulja izravno iz slijepih provrta zatvorenih s čepovima ili iz otvora za ispust s dna spremnika, jer takvi rezultati neće odražavati stvarno stanje čistoće. Najpraktičnije mjesto za uzimanje uzorka hidrauličkog ulja je iz povratnog voda ispred povratnog filtra tijekom djelovanja hidrauličkog uređaja zagrijanog na konstantnu radnu temperaturu.
Sprječavanje prodora nečistoća u hidraulički sustav
Dok kvalitetno filtriranje omogućuje odgovarajuću čistoću hidrauličke tekućine, moramo biti svjesni, da to košta 10 puta više, nego li ako spriječimo nastajanje i prodor nečistoća u sustav. Na to nas, zbog visoke cijene, svaki puta podsjeća izmjena uloška hidrauličkog filtra. Najčešći uzroci za neželjeni prodor tvrdih nečistoća u hidraulički sustav su:
• oštećena brtva poklopca hidrauličkog spremnika,
• oštećena karika hidrauličkog cilindra,
• izravno nalijevanje hidrauličkog ulja u spremnik.
Standardni poklopci filtara za odzračivanje obično su postavljeni na ušću za ulijevanje novog hidrauličkog ulja, nisu dovoljno učinkoviti. Obično propuštaju prodor neželjenih čvrstih čestica. Filtar za odzračivanje na hidrauličkom spremniku treba imati apsolutno filtriranje pri nazivnoj propusnosti od 3 µm ili boljoj. Svi otvori na spremniku moraju biti dobro zabrtvljeni. U ekstremno prašnjavim okruženjima trebamo primjenjivati membranu za brtvljenje poklopca ili čak zatvoreni zabrtvljeni spremnik pod tlakom (kao kod većine zrakoplova).
Oštećeni ili istrošeni klipovi hidrauličkih cilindara (slika 1) ili oštećene karike (slika 2) mogu omogućiti slobodan put nečistoćama u hidrauličko ulje i čitav hidraulički sustav. To nas upozorava da moramo brinuti, sa su površine hidrauličkih klipova i njihovih karika neoštećene i u dobrom stanju. Postavljanje zaštitnih slojeva ili mjehova [5] na hidrauličke cilindre koji djeluju u abrazivnom ili korozivnom okruženju, može produljiti vijek trajanja klipova i brtvi te posljedično čitavog hidrauličkog sustava, jer sprječava pristup štetnim kontaminantima prema osjetljivim mjestima. Novo hidrauličko ulje, neposredno iz spremnika ili cisterne u prosjeku ima razred čistoće 23/21/18 prema standardu ISO 4406. To znači, da u jednoj litri novog ulja ima čak 10 milijuna čestica, od čega 185.000 čestica većih od 5 µm. Ne samo to, da novo hidrauličko ulje mora biti pohranjeno u čistim i suhim prostorima, već mora biti i kvalitetno profiltrirano, prije nego li se ulije u hidraulički sustav. Iz spremnika tj. cisterne ulje profiltriramo s mobilnim uređajem za filtriranje, koji obično ima više serijski povezanih filtara. Jedan od, doduše manje učinkovitih, metoda punjenja je i punjenje spremnika s novim uljem s vanjskom pumpom, koja ga potiskuje preko sistemskog povratnog filtra.
Mekane čestice, koje su veći nusprodukti oksidacije ulja i izlučivanja aditiva, mogu biti isključeni s kontrolom zraka, vlage i čvrstih čestica te održavanjem odgovarajuće niskih radnih temperatura (između 40 i 60 °C). Drugim riječima, ako hidraulički sustav ne djeluje pri visokim temperaturama, a sve druge nečistoće su kontrolirane u dopuštenim granicama, tada mekane čestice neće predstavljati problem.
