POGLAVLJE 1
1 U Babilonu je stanovao čovjek po imenu Joakim.
2 I uzeo je ženu po imenu Suzana, kćer Kelkijinu, ženu vrlo lijepu i koja se bojala Gospodina.
3 Njezini su roditelji također bili pravedni i poučavali su svoju kćer po Mojsijevu zakonu.
4 A Joacim je bio veliki bogataš i imao je lijep vrt koji je pripadao njegovoj kući; i k njemu su pribjegavali Židovi; jer je bio časniji od svih ostalih.
5 Iste godine imenovana su dvojica od starješina naroda da budu suci, kao što je Gospodin govorio, da je zloća došla iz Babilona od drevnih sudaca, koji su izgleda upravljali narodom.
6 Ovi su se mnogo držali u Joacimovoj kući, i dolazili su k njima svi koji su imali bilo kakve parnice.
7 Kad su se ljudi u podne razišli, Suzana je otišla u vrt svoga muža prošetati.
8 Dva su je starješine vidjela svaki dan kako ulazi i šeta; tako da se njihova žudnja rasplamsala prema njoj.
9 I izopačili su svoj um i odvratili oči svoje da ne bi mogli gledati u nebo, niti se sjećati pravednih presuda.
10 I premda su oboje bili ranjeni njezinom ljubavlju, ipak se jedan nije drugome usudio pokazati svoju tugu.
11 Jer su se stidjeli izjaviti svoju požudu, da su željeli imati posla s njom.
12 Ipak su iz dana u dan marljivo bdjeli da je vide.
13 I reče jedan drugome: "Hajdemo sada kući, jer vrijeme je večere."
14 Pa kad su izašli, razdvojiše se jedan od drugoga i vrativši se opet dođoše na isto mjesto; i nakon što su jedno drugo upitali za uzrok, priznali su svoju požudu; zatim su oboje zajedno odredili vrijeme kada bi je mogli naći samu.
15 I kad su promatrali pravo vrijeme, ona uđe kao i prije samo s dvije sluškinje i poželje da se opere u vrtu jer bijaše vruće.
16 I nije bilo tijela osim dvojice starješina koji su se sakrili i promatrali je.
17 Tada je rekla svojim sluškinjama: "Donesite mi ulja i kuglica za pranje i zatvorite vrtna vrata da se operem."
18 I oni učiniše kako im je zapovjedila, zatvoriše vrtna vrata i izađoše sami na skrovna vrata da uzmu ono što im je zapovjedila, ali ne vidješe starješine, jer bijahu skriveni.
19 Kad su sluškinje izašle, ustadoše dvije starješine i potrčaše k njoj govoreći:
20 Gle, vrtna su vrata zatvorena, da nas nitko ne vidi, a mi smo zaljubljeni u tebe; zato pristani na nas i lezi s nama.
21 Ako li nećeš, svjedočit ćemo protiv tebe da je jedan mladić bio s tobom, i zato si otpustila svoje sluškinje od sebe.
22 Tada Susanna uzdahne i reče, Stisnuta sam sa svake strane: jer ako ovo učinim, to je za mene smrt; a ako to ne učinim, ne mogu izbjeći tvojim rukama.
23 Bolje mi je da padnem u tvoje ruke, a da to ne učinim, nego da sagriješim pred Gospodinom.
24 Tada Suzana povika iza glasa, a dvojica starješina povikaše protiv nje.
25 Tada je onaj otrčao i otvorio vrtna vrata.
26 Kad su sluge čule vapaj u vrtu, pojurile su na zahodna vrata da vide što joj se dogodilo.
27 Ali kad su starješine objavile svoju stvar, sluge su se jako posramile: jer o Suzani nikada nije bilo tako izvješće.
28 I dogodi se sljedeći dan, kad se narod okupio kod njezina muža Joakima, dvojica starješina također su došla puna nestašne mašte protiv Suzane da je ubiju;
29 I reče pred narodom: "Pošaljite po Suzanu, kćer Kelkijinu, ženu Joakimovu." I tako su poslali.
30 Tako je došla sa svojim ocem i majkom, svojom djecom i svim svojim rodom.
31 Susanna je bila vrlo nježna žena i lijepa za vidjeti.
32 I ti su zli ljudi zapovjedili da joj se otkrije lice (jer je bila pokrivena) kako bi bili ispunjeni njezinom ljepotom.
33 Zato su njezini prijatelji i svi koji su je vidjeli plakali.
34 Tada ustadoše dva starješine usred naroda i položiše joj ruke na glavu.
35 I plačući je pogledala prema nebu, jer se srce njezino pouzdavalo u Gospodina.
36 I rekoše starješine: Dok smo šetali vrtom sami, ova je žena ušla s dvije sluškinje, zatvorila vrtna vrata i poslala sluškinje.
37 Tada dođe k njoj mladić, koji je ondje bio skriven, i leže s njom.
38 Tada smo mi koji smo stajali u kutu vrta, vidjevši tu zloću, potrčali k njima.
39 I kad smo ih vidjeli zajedno, čovjeka nismo mogli zadržati: jer je bio jači od nas, otvorio je vrata i iskočio van.
40 Ali uzevši ovu ženu, upitasmo tko je mladić, ali nam ne htjede reći: to svjedočimo.
41 Tada im je zbor povjerovao kao onima koji su bili starješine i suci naroda, pa su je osudili na smrt.
42 Tada Susanna povika jakim glasom i reče: O vječni Bože, koji znaš tajne i znaš sve prije nego postanu:
43 Ti znaš da su oni lažno svjedočili protiv mene, i evo, moram umrijeti; dok nikada nisam radio takve stvari koje su ovi ljudi zlonamjerno izmislili protiv mene.
44 I Gospodin usliši njezin glas.
45 Stoga, kad su je odveli na smrt, Gospodin je podigao sveti duh mladog mladića po imenu Daniel:
46 Koji viče iza glasa, čist sam od krvi ove žene.
47 Tada se sav narod okrenuo prema njemu i rekao: "Što znače ove riječi koje si izgovorio?"
48 Tako je on stajao usred njih i rekao: "Zar ste vi tako bezumni, sinovi Izraelovi, da ste bez ispitivanja ili poznavanja istine osudili kćer Izraelovu?"
49 Vrati se opet na sudište, jer su protiv nje lažno svjedočili.
50 Zato se sav narod opet žurno okrenu, a starješine mu rekoše: Dođi, sjedni među nas i pokaži nam, budući da ti je Bog dao čast starješine.
51 Daniel im tada reče: "Odmaknite ovo dvoje jedno od drugoga, pa ću ih ispitati."
52 Pa kad su bili rastavljeni jedan od drugoga, pozva jednoga od njih i reče mu: O ti koji si ostario u zloći, sada su tvoji grijesi koje si prije počinio izašli na vidjelo.
53 Jer ti si izrekao lažnu presudu i osudio si nevine, a pustio si krivce na slobodu; premda Gospodin kaže: Nedužnog i pravednog ne ubijaj.
54 Dakle, ako si je vidio, reci mi, pod kojim si ih drvetom vidio da se druže? Tko je odgovorio, Ispod drveta mastike.
55 A Daniel reče: Vrlo dobro; lagao si protiv svoje glave; jer čak je i sada anđeo Božji primio kaznu Božju da te prepolovi.
56 Tako ga ostavi na stranu i zapovjedi da dovedu drugoga i reče mu: O ti potomstvo Hanaansko, a ne Judino, ljepota te je prevarila, a požuda je izopačila tvoje srce.
57 Tako ste postupili s kćerima Izraelovim, i one su se iz straha družile s vama; ali kći Judina nije htjela podnijeti vašu zloću.
58 Sada mi dakle reci: pod koje si ih stablo odveo zajedno? Tko odgovori, Pod crnikom.
59 Tada mu Daniel reče: "Pa; lagao si i na svoju glavu, jer anđeo Božji čeka s mačem da te rasječe na dva dijela da te uništi.
60 Tada sav zbor povika iza glasa i hvali Boga koji spašava one koji se uzdaju u njega.
61 I oni ustadoše protiv dvojice starješina, jer ih je Daniel njihovim vlastitim ustima osudio za lažno svjedočenje.
62 I prema Mojsijevu zakonu učinili su im ono što su zlonamjerno namjeravali učiniti svojim bližnjima: i ubili su ih. Tako je nevina krv spašena isti dan.
63 Stoga su Helkija i njegova žena slavili Boga za svoju kćer Suzanu, s Joacimom, njezinim mužem, i za svu rodbinu, jer u njoj nije bilo nepoštenja.
64 Od toga je dana Daniel bio na velikom ugledu u očima naroda.