POGLAVLJE 1
1 U Babilonu je stanovao čovjek po imenu Joakim:
2 I uze ženu, koja se zvala Suzana, Kelkijina kći, vrlo lijepu ženu, koja se bojala Gospoda.
3 I njeni roditelji su bili pravedni i poučavali su svoju kćer prema Mojsijevom zakonu.
4 Joakim je bio veliki bogat čovjek i imao je lijepu baštu koja se spajala sa svojom kućom; i njemu su pribjegli Židovi; jer je bio časniji od svih ostalih.
5 Iste godine postavljena su dvojica drevnih ljudi iz naroda da budu sudije, kao što je Gospod govorio, da je zlo došlo iz Babilona od drevnih sudaca, koji su izgleda upravljali narodom.
6 Oni su mnogo držali u Joakimovoj kući, i svi koji su imali bilo kakvu tužbu dolazili su k njima.
7 Sada kada su ljudi otišli u podne, Susanna je otišla u baštu svog muža da prošeta.
8 I dva starca su je viđala kako ulazi svaki dan i hoda; tako da se njihova požuda rasplamsala prema njoj.
9 I oni su izopačili svoj vlastiti um i odvratili svoje oči, da ne pogledaju u nebo, niti da pamte pravedne sudove.
10 I premda su oboje bili ranjeni njenom ljubavlju, ipak se nije usudio jedan drugome pokazati svoju tugu.
11 Jer ih je bilo stid da izjavi svoju požudu, da su željeli imati posla s njom.
12 Ipak, oni su marljivo posmatrali iz dana u dan da je vide.
13 A jedan reče drugome: Hajdemo sada kući, jer je vrijeme večere.
14 Kad su izašli, razdvojili su se jedan od drugoga i vrativši se opet došli na isto mjesto; a nakon toga su pitali jedan drugoga za uzrok, priznali su svoju požudu: tada su oboje odredili vrijeme zajedno, kada bi je mogli naći samu.
15 I ispalo je, dok su gledali pravo vrijeme, ušla je kao i prije samo sa dvije sluškinje, i htjela se oprati u bašti, jer je bilo vruće.
16 I tamo nije bilo tela osim dvojice starešina, koji su se sakrili i posmatrali je.
17 Zatim je rekla svojim sluškinjama: "Donesite mi ulje i loptice za pranje i zatvorite vrtna vrata da se operem."
18 I učiniše kako im je zapovjedila, i zatvoriše vrtna vrata, i sami iziđoše na skrivena vrata da donesu stvari koje im je zapovjedila; ali nisu vidjeli starješine, jer su bili skriveni.
19 A kad su sluškinje otišle, dva starješine ustadoše i potrčaše k njoj govoreći:
20 Gle, vrata vrta su zatvorena, da nas niko ne može vidjeti, a mi smo zaljubljeni u tebe; zato pristani na nas i lezi s nama.
21 Ako ne želiš, svjedočit ćemo protiv tebe, da je s tobom bio mladić, pa si zato otpustio svoje sluškinje od sebe.
22 Tada Suzana uzdahne i reče: Stegnuta sam sa svih strana: jer ako učinim ovo, to je za mene smrt; a ako to ne učinim, ne mogu izbjeći vašim rukama.
23 Bolje mi je da padnem u tvoje ruke i ne učinim to, nego da griješim u očima Gospodnjim.
24 Uz to Suzana poviče iz sveg glasa, a dva starca povikaše protiv nje.
25 Zatim je otrčao onaj i otvorio baštenska vrata.
26 Pa kad su kućne sluge začule vapaj u vrtu, pojurile su na privatna vrata da vide šta joj je učinjeno.
27 Ali kada su starešine objavile svoju stvar, sluge su se silno posramile: jer nikada nije bilo takvog izveštaja o Suzani.
28 I dogodilo se sljedećeg dana, kada su se ljudi okupili kod njenog muža Joacima, dva starješine su također došla puni nestašne mašte protiv Suzane da je ubiju;
29 I reče pred narodom: Pošaljite po Suzanu, kćer Helkijinu, Joakimovu ženu. I tako su poslali.
30 Tako je došla sa svojim ocem i majkom, svojom djecom i svom rodbinom.
31 Sada je Suzana bila veoma delikatna žena i lepa za posmatranje.
32 I ovi zli ljudi su naredili da joj otkriju lice (jer je bila pokrivena) da bi se ispunili njenom ljepotom.
33 Stoga su njeni prijatelji i svi koji su je vidjeli plakali.
34 Tada dva starješine ustadoše usred naroda i položiše ruke na njenu glavu.
35 I ona plačući pogleda prema nebu, jer se srce njeno uzda u Gospoda.
36 I starješine rekoše: "Dok smo šetali u vrtu sami, ova žena je ušla sa dvije sluškinje, i zatvorila vrata vrta, i ispratila sluškinje.
37 Tada jedan mladić, koji je tamo bio sakriven, dođe k njoj i legne s njom.
38 Tada smo mi koji smo stajali u kutu vrta, vidjevši ovo zlo, potrčali k njima.
39 I kad smo ih vidjeli zajedno, čovjeka nismo mogli držati, jer je bio jači od nas, otvori vrata i iskoči.
40 Ali pošto smo uzeli ovu ženu, pitali smo ko je mladić, ali ona nam nije htjela reći: o tome svjedočimo.
41 Tada im je skupština povjerovala kao starješine i sudije naroda, pa su je osudili na smrt.
42 Tada Suzana poviče iz sveg glasa i reče: O vječni Bože, koji znaš tajne i znaš sve stvari prije nego što postanu:
43 Ti znaš da su oni lažno svjedočili protiv mene, i gle, moram umrijeti; dok nikada nisam radio stvari koje su ovi ljudi zlonamjerno izmislili protiv mene.
44 I Gospod je čuo njen glas.
45 Stoga, kada su je vodili na smrt, Gospod je podigao sveti duh mladog mladića koji se zvao Danijel:
46 Koji je plakao iz sveg glasa, ja sam čist od krvi ove žene.
47 Tada ih sav narod okrene prema njemu i reče: Šta znače ove riječi koje si rekao?
48 Tako je on koji je stajao usred njih rekao: "Jeste li vi tolike budale, sinovi Izraelovi, da ste bez ispitivanja ili znanja istine osudili kćer Izraelovu?"
49 Vratite se opet na mjesto suda, jer su oni lažno svjedočili protiv nje.
50 Zbog toga se sav narod opet užurbano okrenuo, a starješine mu rekoše: Dođi, sjedni među nas i pokaži nam, jer ti je Bog dao čast starješine.
51 Tada im Daniel reče: "Sklonite ovo dvoje jedno od drugoga, i ja ću ih ispitati.
52 Dakle, kada su bili rastavljeni jedan od drugog, on je pozvao jednog od njih i rekao
mu: O ti koji si ostario u zlu, sada su tvoji grijesi koje si učinio prije izašli na vidjelo.
53 Jer si izrekao lažnu presudu i osudio si nevine i pustio krivce na slobodu; premda Gospod kaže: Nevinog i pravednog ne ubij.
54 Sada, dakle, ako si je vidio, reci mi, pod kojim si drvetom vidio da se oni zajedno? Ko je odgovorio, Ispod drveta mastika.
55 I Daniel reče: Vrlo dobro; lagao si protiv svoje glave; jer je čak i sada anđeo Božji primio Božju kaznu da te prepolovi.
56 Tako ga je ostavio na stranu, i naredio da dovedu drugoga, i rekao mu, o ti seme Hanaansko, a ne Judino, ljepota te je prevarila, i požuda je izopačila tvoje srce.
57 Tako ste postupili sa kćerima Izraelovim, i one su se od straha družile s vama; ali kći Judina nije htjela podnijeti vašu zloću.
58 Reci mi, dakle, pod kojim si ih drvetom uzeo zajedno? Ko je odgovorio: Ispod crnike.
59 Tada mu Daniel reče: Dobro; lagao si i protiv svoje glave, jer anđeo Božji čeka mačem da te prepolovi da te uništi.
60 Time je sav zbor povikao iz sveg glasa i hvalio Boga, koji spasava one koji se uzdaju u njega.
61 I digli su se protiv dvojice starješina, jer ih je Daniel svojim ustima osudio za lažno svjedočenje:
62 I prema Mojsijevom zakonu oni su im učinili ono što su zlonamjerno namjeravali učiniti svom bližnjemu; i oni su ih ubili. Tako je nevina krv spašena istog dana.
63 Stoga su Kelcija i njegova žena hvalili Boga za svoju kćer Suzanu, sa Joakimom, njenim mužem, i svu rodbinu, jer u njoj nije bilo nepoštenja.
64 Od tog dana pa nadalje Daniel je imao veliku reputaciju u očima naroda.