38 Pogledi
25. i 26. novembar/studeni 2011.
Husnija Kamberovi}, direktor Instituta
BiH starija i od Z
i od Daytona Razgovarala: Jasna Fetahovi}
Institut za istoriju objavio je dvotomni zbornik radova „Identitet BiH kroz istoriju“. [ta je bio motiv Institutu da se uklju~i u vi{egodi{nje rasprave o poimanju identiteta BiH? - Na{i motivi su bili isklju~ivo nau~ne prirode. Naime, u okviru jednog me|unarodnog projekta ja sam do prije dvije godine vodio bosanskohercegova~ki tim mladih istra`iva~a koji su se bavili pitanjima nacionalnog identiteta Bo{njaka. Tada sam shvatio svu slojevitost identiteta u Bosni i Hercegovini i nakon razgovora sa saradnicima u Institutu, odlu~ili smo organizirati jednu ve}u konferenciju na kojoj bismo raspravljali o tim pitanjima. Na{em pozivu se odazvao niz histori~ara iz regiona, ali i drugih zemalja Evrope, jer smo `eljeli da taj skup ne bude samo „pogled iznutra“ na identitet Bosne i Hercegovine. Promjena perspektive, tj. „pogled izvana“, bila je nu`na kako bismo se barem djelimi~no pribli`ili stvarnoj povijesnoj slici na{e zemlje. Osim toga, tada smo vidjeli da postoje poku{aji da se i u nauku uvuku razne konstrukcije o povijesti ove zemlje i njenom identitetu, te da se, mada proizvoljno konstruirane, kao vjerodostojna slika dalje {ire u svijet. Mi smo u~inili {to smo, kao nau~nici, smatrali svojom obavezom.
?
Pro{lost i sada{njost U uvodu zbornika “Identitet BiH kroz historiju“ navodite citat da je “potrebno okrenuti le|a pro{losti i po~eti `ivjeti, kako bi se bavili historijom“. Da li je Bosna i Hercegovina spremna da po~ne svoj `ivot van pro{losti kojom smo, evo, dvije decenije zarobljeni? Za{to nas pro{lost dr`i tako ~vrsto zarobljene? - Kada sam to kazao, nisam htio re}i da mi trebamo zaboraviti na{u pro{lost, nego se ipak moramo okrenuti svijetu u kojem `ivimo i po~eti ozbiljnije promi{ljati o na{oj budu}nosti. Mi ne mo`emo mijenjati pro{lost, ali mo`emo mijenjati na{u sada{njost. Na`alost, ovdje je bilo i previ{e pro{losti, koja se, umjesto da po~iva u miru, ~esto pojavljivala kao va`an nacionalno-mobiliziraju}i, a potom i ru{ila~ki faktor. Danas to nije prisutno u tolikoj mjeri kao {to je bilo tokom 90-ih godina, ali ne bismo bili ozbiljni kada bismo kazali da je zloupotreba pro{losti ostala iza nas. Na ~emu se zasnivao identitet BiH u nedavnojpro{losti, prijesukoba iz devedesetih, a na ~emu se zasniva danas? - Tu je, naravno, va`no {ta se u pojedinim razdobljima smatralo najva`nijim slojem identiteta. U vrijeme socijalizma se, naprimjer, u prvi plan stavljao republi~ki identitet i sve ostalo je bilo tome podre|eno. Kra-
?
?
NEDJELJIVOST BiH To nagla{avanje nedjeljivosti BiH u dokumentima ZAVNOBIH-a i AVNOJ-a je pojam koji mora postati sastavnim dijelom svake pri~e o Bosni i Hercegovini, bez obzira na to da li se radi o pri~ama o pro{losti ili budu}nosti ove zemlje Dr. Husnija Kamberovi}
jem 60-ih i po~etkom 70-ih bosanskohercegova~ki politi~ari sna`no insistiraju na ja~anju republi~kog patriotizma. Svi su tvrdili da su “u republikama, kao prirodnim okvirima ispoljavanja naroda i narodnosti koji u njima `ive, prisutna stremljenja ka ve}oj samostalnosti.“ U vrijeme ustavnih debata krajem 60-ih i po~etkom 70-ih D`emal Bijedi}, kao predsjednik Skup{tine SR Bosne i Hercegovine, jednom je prilikom izjavio: “Nama je u Bosni i Hercegovini posebno stalo da ja~amo bosanskohercegova~ku dr`avnost, i to upravo na na~in kako to obezbje|ujemo ovim ustavnim amandmanima. Bilo je u nekim krugovima u zadnje vrijeme diskusija: kako to da mi danas ja~amo republi~ku dr`avnost, a za ~itavo vrijeme poslije rata koncepcija nam je bila obrnuta, i{lo se, otprilike, po tim gledi{tima, na suzbijanje mo}i Republike i njene dr`avnosti. Mislim da u ovome {to smo mi ugradili u amandmane nema nikakve kontroverze. Mislim da nisu u pravu oni koji postavljaju ovakvo pitanje, jer smo mi na{ federalizam gradili, u prvom redu, na faktu mnogonacionalnosti na{e {ire zajednice, a upravo su republike bile okviri koji su taj fakt uobli~avali.“ Todo Kurtovi}, predsjednik Republi~ke konferencije Socijalisti~kog saveza Bosne i Hercegovine, po~etkom januara 1971. dao je intervju sarajevskom listu Oslobo|enje pod znakovitim naslovom „Samostalne republike – izraz nacionalne ravnopravnosti“. Nije ta~no da su u tom razdoblju negirani svi ostali identitetski slojevi. Nacionalni identiteti su upravo tada dostigli svoj vrhunac. Sli~no je i sa religijskim identitetima, samo {to tu treba pogledati stvari u historijskom hodu i voditi ra~una o
dinamici promjena. Nije isto stanje bilo po~etkom 50-ih i krajem 80-ih! Ali, poslije 90-ih sve se svelo na nacionalnu i religijsku dimenziju. To su postala dominantna obilje`ja, a pokazalo se da su posljedice po Bosnu i Hercegovinu bile katastrofalne, jer su nositelji takvih ideja po~eli tra`iti partikularna rje{enja i pozivati se na povijest kako bi to opravdali. Kako da `ivimo zajedno u BiH sa tako razli~itim interpretacijama povijesti i identiteta u BiH? - Razli~ite interpretacije povijesti su mogu}e i one nisu same po sebi lo{e, ukoliko se temelje na valjanim argumentima. Kada je u pitanju historijska nauka, ja li~no nisam prista{a nikakvog konsenzusa, jer u nauci ne postoji konsenzus, nego samo snaga argumenata. Za to se moramo zalagati, a ne za postizanje nekog konsenzusa. Neka konsenzus postignu politi~ki lideri. Tu jo{ moram dati jedno dodatno obja{njenje: mislim na historiju kao nauku, a ne na historiju koju kao predmet treba pou~avati u {kolama. U {koli su nu`ni konsenzusi oko toga {ta i u kojem obimu treba pou~avati. Pri tome treba imati u vidu i to da su obrasci tuma~enja pro{losti uvijek i barometar savremenih vrijednosti, kako je to zapisao jedan sociolog. U ~emu se ogleda zna~aj 25. novembra za identitet BiH danas ? - Danas se zna~aj doga|aja vezanih za taj datum dovodi u pitanje i on se u odre|enim politi~kim krugovima ne samo ignorira nego, jednostavno, nastoji izbrisati iz povijesti. Naravno da nije mogu}e promijeniti to {to se desilo 25. novembra prije 68 godina, ali je mogu}a promjena politi~kih elita
?
?
koje ignoriraju taj doga|aj. To {to se dogodilo 25. novembra 1943. je jako va`no za historiju ove zemlje, jer je tim odlukama uspostavljeno teritorijalno jedinstvo Bosne i Hercegovine i garantirana ravnopravnost i jednakost svih Srba, Hrvata i muslimana u njoj. Ne{to kasnije, na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, odr`anom u Sanskom Mostu od 30. juna do 2. jula 1944. godine, Bosna i Hercegovina se definira kao „ravnopravna federalna jedinica u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji“, te se posebno nagla{ava „ravnopravnost Srba, Hrvata i Muslimana Bosne i Hercegovine, koja je njihova zajedni~ka i nedjeljiva domovina.“ Ovaj stav iz Deklaracije o pravima gra|ana od 1. jula 1944. je sigurno jedan od najzna~ajnijih stavova koje je usvojio ZAVNOBiH, jer upravo ova deklaracija, naslanjaju}i se na raniju Rezoluciju sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, definira nedjeljivost Bosne i Hercegovine. To nagla{avanje nedjeljivosti je pojam koji mora postati sastavnim dijelom svake pri~e o Bosni i Hercegovini, bez obzira na to da li se radi o pri~ama o pro{losti ili budu}nosti ove zemlje. Kako poredite zna~aj 21. novembra, kao dana potpisivanja Dejtonskog sporazuma, sa zna~ajem ZAVNOBIH-a? - Vjerujem da oba ova doga|aja imaju svoje mjesto u historiji ove zemlje. Me|utim, mislim da je klju~no naglasiti da je Bosna i Hercegovina starija i od Dejtonskog sporazuma i od ZAVNOBiH-a. Trebalo bi, dakako, imati u vidu i to da se Bosna i Hercegovina, kako je bila definirana na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, dalje dogra|ivala na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a. Za{to se ne bi sada dogra|ivala i nakon Dejtonskog sporazuma? Va`no bi bilo odbaciti politi~ki inat. Kako vidite sukobljavanje tradicija ~uvanja sje}anja na posljednjeg bosanskog kralja, naprimjer kod Hrvatakatolika, ili na turskog osvaja~a Bosne kod Bo{njaka-muslimana? Kako razrije{iti ove povijesne sukobe u sada{njosti? - Sje}anja o kojima govorite se izgra|uju zahvaljuju}i brojnim posrednicima. To je problem percepcije na{e pro{losti. O tome postoje odre|ene rasprave, a ja mislim da je `alosno da u drobljenju kolektivnog sje}anja sudjeluju i pojedini histori~ari, koji na taj na~in `ele pokazati kako zbog nepostojanja zajedni~kog historijskog sje}anja nema nikakve zajedni~ke budu}nosti. Zbog toga postoje ta silna insistiranja na povijesnim diskontinuitetima. Jasno je da nema identiteta bez kontinuiteta, a histori~ari bi mogli znatno doprinijeti gradnji zajedni~kog kolektivnog sje}anja. Za{to se, naprimjer, Bo{njaci ne bi sje}ali posljednjeg bosanskog kralja? Mo`da zbog toga {to Katoli~ka crkva prisvaja sje}anja na te bo-
?
?
Ovdje je bilo i previ{e pro{losti, koja se, umjesto da po~iva u miru, ~esto p