oluja poharala Hrvatsku, orkanski vjetar nosio krovove, čupao stabla, četvero poginulih…

Oluje sada kao da s�žu u serijama. U petak je oluja pogodila Istru i riječko područje. Padala su stabla, vjetar je nosio krovove, bilo je tuče.

Najteže je stradao kamp s turis�ma u Novigradu. Pravo je čudo da nitko nije poginuo. Naime, vjetar je oborio 40- tak stabala koja su padala po kamp-kućicama uništavajući ih. Ozlijeđeno je pet osoba. Vlasnici kampa su stradalim turis�ma odmah ponudili zamjenski smještaj u čvrs�m objek�ma. Mnogi iz kampa nakon što su sve to proživjeli, slave kao svoj drugi rođendan.

Kada je silovito, dosad neviđeno olujno nevrijeme zahva�lo Zagreb, diljem grada odigravalo se mnoštvo osobnih drama, a jedna takva i u naselju Srednjaci. Tamo se Snježana Fajfer, nadomak zgrade u kojoj živi, grčevito držala za stup prometnog znaka da je vjetar je odnese.

Tada joj je, iako se i sam izlažući pogibelji, u pomoć priskočio njoj nepozna� mladić i spasio joj život. Sve to s balkona je snimio jedan susjed pa su snimku ove drama�čne epizode vidjeli mnogi. Snježana sada traži svoga heroja da mu zahvali.

“Kad sam pogledala snimku, postala sam svjesna gdje sam bila i da sam zaista bila korak do smr�. Zaista sam bila na izmaku snage i nisam se više mogla drža�”, kazala je Snježana Fajfer Svoga spasitelja u međuvremenu nije upoznala, ali je sa- znala kako se zove pa ga poziva da joj se javi, da mu zahvali. Zove se Ivan Me�koš. poslani vatrogasci iz drugih područja, Crveni križ nije osigurao agregate, ljudima se kvarila hrana u zamrzivačima...

“Kada mi je prišao, kao da mi je sunce zasjalo nakon one oluje. Da mi netko sada da da idem prepoznava� pet muškaraca i da je on među njima, ja ga ne bih prepoznala. Sve što sam zapam�la jest da je imao crvene na�kače. Voljela bih ga upozna� i zagrli� ga. Voljela bih mu reći hvala do neba, jer ja sad imam novi rođendan”, ispričala je ‘ponovno rođena’ Zagrepčanka.

Odlučila ga je potraži� putem društvenih mreža. Ivan je izašao iz svoga automobila da joj pomogne, a tada je u pomoć priskočio još jedan čovjek.

“U tom mladom stvorenju se pokazalo da ljudskos� još ima. Uz moju zgradu tada je, nekoliko metara od mene, stajalo još desetak muškaraca i nijedan nije priskočio u pomoć”. kazala je.

U nedjelju su u općine počeli pristizati volonteri, HGSS-ovci, vatrogasci iz drugih mjesta, kažu nam načelnici pogođenih mjesta.

„Ipak se kreće i napokon se nešto počelo događati nakon pritiska i vas medija. Stigli su nam volonteri, HGSS-ovci već pokrivaju Crkvu, a došli su vatrogasci iz drugih mjesta. U subotu navečer je ovdje opet palo 18 litara kiše po četvornom metru i nanijelo je novu štetu ljudima s otkrivenim krovovima. Ali nadam se da ćemo sada uspjeti sve pokriti. Nama bi trebalo oko 100 ljudi u timovima i materijal da se to uspije riješiti.

Za hladnjače koje smo tražili je već kasno jer su ljudi ili pobacali pokvareno meso ili su se uspjeli snaći“, kaže Srećko Papac, načelnik Gradišta pored Županje koji potvrđuje da je većina mjesta napokon dobila struju.

Gradske službe u Zagrebu i u nedjelju su nastavile sa sanacijom posljedica ovotjednih olujnih nevremena. Napori su usmjereni ka uklanjanju i odvozu prethodno palih stabala i granja, sanaciji infrastrukture te čišćenju i pranju ulica, napisali su iz Grada Zagreba.

I nedjelju je bilo i najveći broj intervencija vatrogasaca po cijelom gradu, budući da je nedjelja pa dobrovoljni vatrogasci mogu pojačano volontirati, a sanacija posljedica od strane svih gradskih službi će se nastaviti i u sljedećim danima.

Građani su do nedjelje ujutro podnijeli više od 1900 prijava štete od posljedica olujnih nevremena.

Pomišljao sam na samoubojstvo, Prebeg to shvatio te me je “verbalno ošamario”, podnosio je zatvor puno bolje od mene, napisao je Aslin

Aiden Aslin, britanski vojnik iz grada Newarka u središnjoj Engleskoj koji se 2018. pridružio ukrajinskim marincima te kojeg su Rusi zarobili tijekom opsade Mariupolja koja je trajala od 24. veljače do 20. svibnja 2022. godine, a zatim oslobodili u rujnu iste godine, napisao je za Daily Mail članak u kojem je opisao svoj život u ruskom zatočeništvu.

Aslin je rekao da su još dvojica stranih boraca koji su se bili pridružili Ukrajincima - bivši pripadnik Britanske vojske Shaun Pinner te marokanski student Brahim

Saadoune - na suđenju u ruskoj sudnici prevareni te da su im izrečene smrtne kazne iako su im odvjetnici rekli da se “zločini” za koje su priznali krivnju ne kažnjavaju smrtnom kaznom.

- Nismo bili plaćenici i to smo mogli dokazati - ustvrdio je Aslin. Nakon što se očitovao o optužnici, odvjetnik mu je pričao i rekao nešto šokantno: “Bivanje plaćenikom kažnjava se zatvorskom kaznom u trajanju od sedam godina. Međutim, priznali ste da ste vlast pokušali preuzeti nasilu, što se kažnjava smrću.”

Nekoliko dana nakon suđenja, sud u Donjeckoj Narodnoj Republici izrekao mu je smrtnu kaznu. Pinner i Saadoune nisu prošli ništa bolje.

- Ostao sam bez riječi. Mogućnost da će me ubiti jer sam se kao ukrajinski vojnik borio protiv ruskog fašizma postala je činjenica. Nije upalilo ni to što sam surađivao s Rusima i sudjelovao u svim tim prokletim propagandnim videima - rekao je Aslin.

Kad su mu okupljeni prorežimski novinari gurnuli mikrofon u licu, Aslin je rekao da se nadao da će njegova kazna biti poštenija.

- Volio bih da je situacije drukčija, ali Bog će mi suditi kada za to dođe vrijeme - rekao je tada novinarima britanski vojnik.

- Nisam pobožna osoba, ali sam se nadao da će ta crtica ljudima u Velikoj Britaniji i ostatku civiliziranog svijeta otkriti da nisam bezumni ubojica te da je suđenje bilo sumnjivo - napisao je Aslin u tekstu za Daily Mail.

Prijateljski nastrojen stražar rekao mu je nakon izricanja kazne da ga neće zaista pogubiti jer su egzekucije zabranjene.

- Sedam su ljudi prije vas osudili na smrt i svi su još

- Biste li htjeli pjevati rusku himnu? - pitao ih je čuvar. Obojica su rekla da bi i Aslin je počeo pjevati. Prebegu su ruski čuvari nakon toga postavili ista pitanja. Rusi su ih zatim pitali hoće li ponovno uzeti oružje u ruke.

Nakon nekoliko trenutaka neizvjesnosti, jedan je čuvar drugog pitao: “što se događa”. Ovaj mu je odgovorio: “razmjena”.

Aslin kaže da Prebeg na to nije reagirao jer je mislio da se radi o nekom triku.

Uslijedilo je dugotrajno i mukotrpno putovanje do aerodroma u Rostovu-na-Donu. Aslin kaže da se bojao da je sve spačka sve dok nije vidio kako Arapi u bijelim tobama dijele. Britanac je bocu koju je dobio eksirao te pogledao etiketu na kojoj

uvijek živi - rekao mu je stražar te dodao da će ih Rusi vjerojatno pokušati zamijeniti za neke svoje vojnike. Aslin je rekao da ga te stražareve riječi nisu utješile.

- Sve što sam prošao, batine koje sam dobio, ubojstvo jednog drugog zarobljenika koje se dogodilo preda mnom, ubodna rana koju sam zadobio i beskrajna propaganda koju sam morao gledati uništili su mi duh. Sa smrtnom se kaznom nisam mogao nositi. Bio je to najteži udarac koji sam primio - rekao je Aslin.

Nakon tjedana nakon izricanja kazne, ispred Aslinove se ćelije jedne nedjelje oko 21 sat nacrtao visokopozicionirani čuvar. Rekao mu je da uzme svoje stvari te da se pripremi za odlazak. Zatvorenici se nisu premještali nedjeljom i to ga je uznemirilo. Rusi su ga zatim odveli u ćeliju čiji su zidovi bili ukrašeni antiukrajinskim gra�itima poput “Smrt Ukrajincima!” i “Smrt vam je jedini izlaz”. - Hoće li me ubiti? - zapitao se Aslin.

Ubrzo zatim, u njegovu je ćeliju doveden Vjekoslav Prebeg, hrvatski državljanin koji se također borio na strani Ukrajine. Aslin je rekao da su on i Prebeg bili dobri prijatelji te da ga nije vidio otkad se predao.

Prebeg mu je rekao da je uhvaćen nekoliko dana nakon bijega iz Mariupolja. Bio je na nekoliko kilometara od ukrajinskih položaja. Nakon što je uhvaćen, Rusi su ga pretukli, napali elektrošokerima te mu pištolj pun metaka prislonili na glavu. Prebeg je sve to preživio i sada su se on i Aslin nalazili u istoj ćeliji. Aslin je u tekstu za Daily

Mail rekao da je Prebeg imao smisao za humor te da je bio ljubazan.

- Razgovor s njim olakšao mi je boravak u tom mjestu punom mržnje - rekao je Aslin.

Aslin i Prebeg morali su uzviknuti “peder” nakon što bi ruski čuvari rekli “Zelenski”, a “predsjednik svijeta” kada bi rekli “Putin”. Međutim, jedne je večeri Aslin na spomen Putina uzviknuo “kurvin sin”.

- Smrz‘o sam se kada sam shvatio što sam rekaoustvrdio je Aslin. Kazna, međutim, nije uslijedila. Čuvar se samo nasmijao.

Aslin i Prebeg nisu znali što će im Rusi napraviti. Britancu je to teško padalo. U jednom je trenutku čak pribavio žilet i pomislio na samoubojstvo. Aslin je rekao da je Prebeg to shvatio te da ga je “verbalno ošamario”.

- On je zatvor podnosio pun bolje od mene - ustvrdio je Aslin te dodao da, za razliku od Prebega, nije mogao zaspati. Suicidalne su mu misli najviše dolazile dok je Prebeg spavao. je pisalo: “punjeno u Saudijskoj Arabiji”. Aslin kaže da je među Arapima vidio jednog muškaraca koji mu je djelovao kao da zna da je posrijedi razmjena zarobljenika.

- Bio sam uvjeren da to mogu napraviti bez da ga probudim. Međutim, nisam. On me zaustavio a da to nije ni znao. Nisam znao što bi mu se dogodilo da sam se ja ubio. Osjećao sam preveliku krivnju - rekao je Aslin.

Rok za žalbu na smrtnu kaznu došao je i prošao. Britanac ni 16. rujna nije znao što će mu Rusi napraviti.

- Dvadeset treći rujna počeo je kao bilo koji drugi dan. Probudila nas je buka u zatvoru, a zatim smo zapjevali rusku himnu. Doručak je bio grozan. A onda sam čuo jednog od čuvara kako govori: “Idu kući” - napisao je Aslin za Daily Mail.

Iako nije znao o čemu se radi i je li on jedan od tih koji “idu kući”, u njemu se probudila nada. Nakon sat vremena, ruski su čuvari upali u ćeliju nedaleko od njegove i zatvoreniku rekli da ga vode na - strijeljanje. Aslin je Prebegu rekao da mu je nešto sumnjivo. Čuvari su zatim došli do njega i Prebega. Stavili su im neprozirne krpene vreće na glave i izveli iz ćelije. Nakon nešto vremena, čuvari su maknuli vreće s njihovih glava i rekli ima da krenu za njima. Jedan je od čuvar ubrzo zatim izvadio mobitel i počeo snimati.

- Dali smo vam hrane, vode i liječničku pomoć. Zar ne? - pitao je Aslina i Prebega ruski čuvar. Oni su odgovorili potvrdno.

- Dok ste bili ovdje, niste dobili batina. Je li to točno?

- pitao ih je ruski čuvar. Ponovno su odgovorili potvrdno.

Rusi su Aslina i još četiri britanska zarobljenika prvo ukrcali u autobus, a potom u luksuzni privatni zrakoplov.

Aslin je nakon što je ušao u zrakoplov vidio istog onog muškarca koje je spazio nešto ranije. Rukovao se s njim, zahvalio mu na pomoći. Muškarac je njemu i ostalim Britancima rekao da mu je drago da su dobro. Pitao ih je zatim odakle su. Jedan mu je rekao da je iz Londona, na što mu je ovaj rekao da je i on iz Londona.

- Isti si Roman Abramovič - rekao mu je jedan britanski zarobljenik.

- Ja jesam Roman Abramovič - odgovorio mu je muškarac.

Vrata zrakoplova su se zatvorila i zrakoplov je poletio. Aslin kaže da su im na letu posluženi pravi obroci. Saudijci su im dali besplatne iPhone 13, novu odjeću i higijenske potrepštine. Britanac se potom oprao u kupaonici zrakoplova. Zarobljenici su od svojih spasitelja zatražili i alkohol, međutim nisu ga dobili.

- U raju uvijek nešto nedostaje - ustvrdio je Aslin. Britanac je rekao da je zahvalan i Mohammedu bin Salmanu i Romanu Abramoviču, ali da njegova zahvalnost nije bezgranična jer su obojica tajnoviti igrači koji sve rade iz vlastitog interesa. Aslin se potom vratio u London. Tamo je ponovno vidio svoju obitelj i zaručnicu Dianu. Poljubio ju je i rekao joj: “Obećao sam ti da ću se vratiti”.