Znanost i šport
N
eovisno o tome radi li se o velikim organizacijama kao što su grad, država, društvena djelatnost, tvrtka, ili se radi o ljudima iz svakodnevnog života, postoji nešto bitno, nešto što svima njima daje smisao, svrhu, snagu ili energiju. Neki to nazivaju snovima, drugi vizijama, a zapravo je riječ o konkretnim ciljevima prema kojima stremimo. Možda i dio zagonetke vezane za silan optimizam, snagu, samopouzdanje i svakodnevnu radost življenja - po čemu prepoznajemo brojne športaše, trenere, razne športske entuzijaste leži u njihovim ciljevima. Nekima je cilj
ma, realizaciji novih i kvalitetnih ideja. Stremljenje prema realizaciji vlastitih interesa i ciljeva uz uvažavanja interesa drugih i poštivanje principa općeg dobra ili stremljenje prema realizaciji vlastitog cilja pod cijenu svega – ne prezanje ni pred čime - zapravo stvara dvije vrlo različite energije ili frekvencije, a radi li se o tvrtkama, velikim organizacijama ili multinacionalnim poduzećima, radi se o dvije vrlo različite (ne) perspektive za pojedince i društvo. U takvom pokušaju tumačenja stvarnosti oko nas, vjerojatno leži i dio odgovora na pitanje: zašto je šport u Hrvatskoj unatoč svim teškoćama
olitika
visoki ciljeva i e
O
N
Priča o snovima športašima i idealima športskih entuzijasta jedna je tipična športska priča i formula uspjeha za brojne druge društvene subjekte, organizacije, tvrtke, ali i za sve one koji danas koračaju kroz život pognute glave u nadi da će pronaći pravi cilj i smisao svojeg postojanja redovito trenirati, nastupati i živjeti zdravo i svrsishodno, drugima je cilj osvojiti medalju na Olimpijskim igrama, dok je trećima cilj podići ljestvicu svog osobnog rezultata i poboljšati samog sebe, svoj karakter i tomu slično. Stavljajući problematiku ciljeva u kontekst realnog života, pokušajmo pretpostaviti kako se ljudi po svojoj emocionalnoj, psihosomatskoj i svakoj drugoj strukturi itekako razlikuju, ovisno o tome imaju li jasno postavljene ciljeve ili im je jedini cilj u životu pojesti, popiti, i - kako se kaže - živjeti bez brige i pameti. Razlikujemo i one kojima je jedini cilj u životu zaraditi što više novaca od onih čiji snovi idu u smjeru općeg društvenog dobra, pomaganja drugim ljudi-
prouzrokovanih recesijom, raznim krizama, padu općeg životnog standarda brojnih obitelji i sl., još uvijek na visokoj i zavidnoj razini? Budući da je u športu mjerilo uspjeha rezultat, s obzirom na količinu osvojenih medalja, djelatnost športa u Republici Hrvatskoj zasigurno pripada u kategoriju uspješnijih. Međutim, sjajna odličja, fascinantne životne priče športaša o tome kako su ostvarili svoje snove, njihova prepoznatljiva sreća i sjaj u očima, tek su jedan dio, za većinu onaj ljepši, priče o športu, priče o uspjehu i politici visokih športskih i životnih ciljeva. Kao što ciljevi u životu, dakako kod onih koji ih imaju, nisu uvijek visoki i realni, već su nerijetko previsoki i nerealni, tako i u športu postoje brojne druge politike, primjerice politike športskih
klubova unutar nekog saveza, politike športova unutar neke zajednice športova, itd. Struktura takvih politika vrlo je različita, dakako ovisno o konkretnim ciljevima koje akteri tih politika postavljaju. Neovisno o tome je li cilj nekom roditelju osvetiti se treneru koji njegovo dijete nije stavio u prvu postavu ili upravi kluba koja podržava takvog trenera, ili se, primjerice, radi o športskom klubu koji metodom medijske ucjene nastoji ocrniti svoj savez ili zajednicu športova na način da u javnosti uzdignu svoje rezultate, a obezvrijede rad nadležne športske organizacije - svaka takva športska politika počiva na iluziji sukoba i podijeljenosti. U toj medijskoj drami prepoznatljivog scenarija, moraju biti zadovoljeni svi elementi pučkog mita. Dakle, moraju postojati bijeli i crni, dobri i loši. U suvremenoj „fiskalnoj“ verziji tog mita, pozitivci su oni koji imaju dobre rezultate i tradiciju, ili - ako to nemaju - onda imaju puno djece koja treniraju i nisu na ulici, dok negativci nenamjenski troše proračunska sredstva. Sve je to pozadina brojnih izvanrednih skupština raznih športskih klubova i saveza, medijskih prozivanja, iznenadnih ostavki i svega onog što se događa, nažalost ne tako rijetko, duboko u pozadini športa. Iako se malo tko ne kune da su njegovi ciljevi isključivo dobrobit športa, djece i mladih, u to je zapravo teško povjerovati jer se one žučne rasprave ne vode na temu ideja, već na temu novca, određenih ljudi ili događaja. Iako tema novca nije osnovna ideja ovog teksta, vezanost suvremenog čovjeka i novca jedno je od glavnog obilježja društva i vremena u kojemu živimo, što itekako utječe i na stanje u športu. Raspon psihosomatskih reakcija kod ljudi u okolnostima kad imaju ili nemaju novaca, kad su nekome dužni ili netko njima duguje, toliko je izražen da bi prilikom stjecanja kvalifikacije psihologa ili psihijatra svoje mjesto mogla imati i katedra – „Čovjek i njegov novac“. Nadalje, gubitak osjećaja kontrole nad svojom financijskom budućnosti, kod nekih ljudi izaziva reakciju koja nalikuje reakciji dijabetičara u situaciji naglog pada razine šećera u krvi. Vratimo se temi ciljeva i športske politike. U nekoj fazi borbe za ostvarenje određenih ciljeva u športu, športska politika gubi prefiks športska i postupno se pretvara u pravu politiku. 47 Olimp