Olimpijske legende: Boško Lozica
i nica medalja stasito or ulanina i e
NB
Pregršt je trofeja u riznici Boška Lozice: od olimpijskog srebra i medalja sa svjetskih i europskih prvenstava, pa sve do naslova klupskog europskog prvaka osvojenog u kapici „Juga“
u osvaja u a rvaka 1 0. odine na ba enu u u arima. toje eselin u o vica abrovi ilivoj Tomi ubravko tani i uro avinovi oran ukno onji red ntonio ilat Bo o uleti Niko atu i uko uleti i Bo ko o ica Olimp 18
S
a tek nešto više od 16.000 stanovnika na cijelom otoku, Korčula je doduše drugi po napučenosti hrvatski otok (iza Krka), ali opet brojem stanovnika koji se iz desetljeća u desetljeće smanjuje (i to za čak 1000!), ovaj bi južnojadranski otok mogli slobodno usporediti s nekim manjim hrvatskim mjestom. No, ako uz Korčulu spomenete još samo jednu riječ - vaterpolo - tada se stvari mijenjaju iz temelja. Korčula je jedno od najznačajnijih uporišta hrvatskog vaterpola s iznimno dugačkom tradicijom, poviješću, ali i sjajnim uspjesima. Kako nas se ne bi krivo shvatilo, pritom ne mislimo na usko nacionalne okvire, već doslovno u međunarodnim razmjerima. Uostalom, vaterpolski sastav KPK-a (Korčulanski plivački klub) ušao je i ostao u povijesti ovog športa u sezoni 1978./79. kada je KPK osvojio KPK. Točnije, Korčulani su osvojili tadašnji Kup pobjednika kupova Europe i postali najmanje mjesto na Starom kontinentu koje je osvojilo neki kontinentalni naslov! Korčula je dala i nekoliko svjetski velikih imena ovog športa - Duško Antunović, Gojko Arneri, Slobodan Trifunović... Iako nam nije niti nakana, ni želja imenovati najvećeg među velikima, činjenica je da ime Boška Lozice (62) ima osobitu težinu u korčulanskoj vaterpolskoj povjesnici. Boško Lozica je igrajući za KPK 1975. bio prvi strijelac i najbolji igrač Prve lige. Tri godine potom vodio je momčad do osvajanja nacionalnog Kupa, a godinu kasnije (1979.) i do spomenutog euro-trofeja. Dakako da je takvom igraču njegov otok postao „premalen“. Počeli su ga zivkati od Dubrovnika do Beograda u kojem je tada studirao. Iako je Lozica odluku o svojoj novoj adresi već zapravo donio... - Ja sam donio odluku da želim živjeti i igrati u Dubrovniku – bio je decidiran. Podigla se je „frka“, Partizan, pa čak i Crvena zvezda nisu pitali za cijenu. - Ma, to je bila aferica od kojih 6-7 mjeseci potezanja, rasprava u partijskim komitetima, kako je to bilo u ta vremena. Bilo je i noćnih telefonskih poziva, prijetnji, ucjena, svačega. Riješeno je sve preglasavanjem, a ključni je glas bio Rade Tejića, dugogodišnjeg člana uprave Mladosti koji je također bio protiv mog prelaska u Jug, jer to ni Mladosti nije baš odgovaralo. Kako sam s njim bio dobar, otišao sam kod njega doma, razgova-