RUKOMET
Milan Rončević
K
ondicijski trener koji je obnašao i dužnost trenera hrvatske rukometne reprezentacije kada je na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti prvi put u povijesti olimpijskog pokreta svirana Lijepa naša. Milan Rončević rođen je u Senju 24. kolovoza 1952. godine gdje je završio srednju i osnovnu školu. Kao trener radi od svoje 23. godine. Viši je trener nogometa i profesor tjelesne i zdravstvene kulture. Sportsku karijeru Rončević je započeo u Nogometnom klubu Nehaj iz Senja čiji je član od 1968. do 1983. godine, osim u sezoni 1972./73. U Nehaju je bio igrač, igrač – trener i samo trener. U navedenoj sezoni 1972./73. bio je igrač Nogometnog kluba Digitron iz Buja. Godine 1976. u Poreču jedan je od izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, južne skupine. Od 1984. do 1987. godine Milan Rončević radi kao nogometni trener najprije je sezonu i pol u Nogometnom klubu Crikvenica, a potom je dvije i pol sezone u Nogometnom klubu Vinodol. U sezoni 1994./95. kondicijski je trener u Nogometnom klubu Rijeka, a u sezoni 1998./99. Rončević je vanjski suradnik u Nogometnom klubu Orijent iz Rijeke. U sezoni 1999./2000. Milan Rončević radi kao nogometni trener u susjednoj Bosni i Hercegovini u Nogometnom klubu Brotnjo iz Čitluka s kojim osvaja titulu prvaka države i nastupa u pretkolu Lige prvaka. Treba reći da Milan Rončević od 1988. godine radi u vrhunskom sportu. Za vrijeme bivše države radio je u Rukometnom klubu Medveščak iz Zagreba s kojim je osvojio Kup Jugoslavije, a bio je i jedan od trenera u Ženskom rukometnom klubu Trešnjevka kada su bile prvakinje Europe. Posebno veliki trag Rončević je ostavio u Rukometnom klubu Badel 1862 s kojim je osvojio dvije titule prvaka Hrvatske, kao i nacionalni kup, a bio je i jedan od trenera kada je klub postao viceprvak Europe te osvajač četvrtog mjesta u Kupu europskih prvaka. U Rukometnom klubu Zamet iz Rijeke Milan Rončević radio je u dva navrata kada je klub nastupao u finalu hrvatskog kupa. U tom razdoblju Zamet je izborio dva plasmana u IHF kup. Od 1991. do 2000. Milan Rončević bio je član stručnog stožera hrvatske rukometne reprezentacije kada su naši “kauboji” nakon samostalnosti započinjali svoj trofejni niz. Bio je pomoćni i ujedno kondicijski trener dok su izborničku dužnost obnašali Zdravko Zovko, Velimir Kljaić, Ilija Puljević i Abas Arslanagić. U tom razdoblju hrvatski rukometaši osvojili su brončanu medalju na Europskom prvenstvu 1994. godine u Portugalu, srebro je osvojeno 1995. na Svjetskom prvenstvu u Islandu, zlato na Mediteranskim igrama 1997. u Bariju i brončana medalja na Svjetskim vojnim igrama 1999. godine u Zagrebu. Za kraj ono najsjajnije i najvrijednije zbog čega je Milan Rončević i našao mjesto u ovoj knjizi. Bio je prvi suradnik izbornika Velimira Kljajića na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti kada je Hrvatska postala olimpijski pobjednik. Time je Rončević postao jedan od kovača hrvatskih olimpijskih odličja. Nakon odlaska iz rukometa Milan Rončević je od 2001. do 2008. godine bio član stručnog stožera hrvatske skijaške reprezentacije i kondicijski trener Nike Fleiss. U tom razdoblju Nika je osvojila srebro na svjetskom omladinskom prvenstvu i osmo mjesto na Zimskim olimpijskim igrama 2002. u Salt Lake Cityu. U pauzama skijaških sezona Rončević je bio član stručnog stožera hrvatske boksačke reprezentacije kada je Mario Šivolija osvojio europsko srebro i svjetsku broncu te osigurao nastup na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu, a Mirsat Ahmeti europsku broncu. Na Mediteranskim igrama 2013. u Mersinu kondicijski je trener zadarskog boksača Josipa Filipija koji je na navedenim igrama osvojio srebrnu medalju. Osim što je na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti bio kondicijski trener, Milan Rončević je bio i službeni pomoćni trener.
123