RUKOMET
Ivan Snoj
Č
ovjek koji je bio središte rukometnih zbivanja cijelog svijeta. Ivan Snoj rođen je u Zagrebu 31. listopada 1923. godine. Njegov je život naprosto bio sjedinjen s rukometom, a ta je pak sportska igra uz njega i s njime bivala poseban sportski doživljaj. Odmah poslije Drugog svjetskog rata, Janez kako su ga zvali prijatelji, po stjecanju zvanja nastavnika tjelesnog odgoja, zapošljava se u srednjoj tehničkoj školi pa u četvrtoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Oduševio je sve svoje učenike s rukometnom igrom, a tu ljubav prema rukometu primio je baš od svog profesora Vladimira Jankovića. Odmah je ušao u vrhovništva tadašnjih rukometnih foruma odakle je promicao rukomet i zadobivao sve više i više zaljubljenika u tu sportsku igru. Već od 1945. do 1948. godine, Snoj je kao amaterski djelatnik član Odbora za rukomet FISAH-a (Fiskulturnog saveza Hrvatske), a od 1948. do 1952. i od 1957. do 1976. član je raznih tijela Rukometnog saveza Hrvatske. Postaje trener i sudac gdje doseže međunarodnu kategoriju. Na razini tadašnje federacije Rukometnog saveza Jugoslavije član je njegovog Upravnog odbora i Predsjedništva od 1949. do 1952. te Stručnog savjeta od 1957. do 1976. godine. Zamijenivši amaterski rad profesionalnim odnosom, posve se predaje rukometu. Godine 1951. postaje savezni kapetan rukometne reprezentacije Jugoslavije i na toj dužnosti ostaje sve do 1978. godine, dakle punih 27 godina, što predstavlja i najduži staž na toj dužnosti u svijetu. Najveći uspjesi rukometne reprezentacije vezani su upravo za to razdoblje. Pri prvom pojavljivanju rukometa kao olimpijskog sporta 1972. godine u Münchenu reprezentacija Jugoslavije pod vodstvom Ivana Snoja osvaja olimpijsko zlato. Dva puta ta reprezentacija osvaja treće mjesto na prvenstvu svijeta, 1970. u Francuskoj i 1974. u tadašnjoj DR Njemačkoj. Osvaja dva puta i zlatnu medalju na Mediteranskim igrama 1967. u Tunisu i 1975. u Alžiru. Na čelu juniorske reprezentacije Jugoslavije osvaja treće mjesto na prvenstvu svijeta 1977. u Švedskoj. Teško bi bilo nabrojiti samo prva mjesta na velikim turnirima diljem svijeta. Sve do odlaska u mirovinu obavljao je dužnost savjetnika u tadašnjem Rukometnom savezu Jugoslavije. Uz dužnost saveznog kapetana bavi se analizom velikih natjecanja pa te materijale stručno obrađuje i objavljuje. Time stječe sve veći autoritet u Međunarodnoj rukometnoj federaciji (IHF). Svoje znanje o tehnici, taktici i pravilima igre izlaže na bezbrojnim predavanjima u zemlji, ali ga zovu i u Norvešku, Švedsku, Izrael, Njemačku, Japan i Afriku. Ivan Snoj član je trenerske i metodske komisije IHF, od 1976. do 1984. godine, a od 1984. do 1992. godine i njezin potpredsjednik. Niti jedno veliko natjecanje u organizaciji Međunarodne rukometne federacije nije prošlo bez Ivana Snoja kao delegata ili neke druge službene osobe. Posebna čast iskazana mu je povjerenjem da čak osam puta bude izbornik rukometne reprezentacije Svijeta. Snoj je bio i neiscrpan izvor informacija i novosti iz rukometnog sporta diljem svijeta i zato je bio vrlo cijenjen i kao publicista. Objavljivao je sadržaje od sitnih i kratkih vijesti, crtica i anegdota do studijskih prikaza i analitičkih ocjena velikih natjecanja i pojedinih reprezentacija. Rado su njegove napise objavljivali: službeni stručni časopis njemačkog rukometnog saveza Deutsche Handball Woche iz Berlina, službeni časopis talijanskog rukometnog saveza i časopis Handball iz Rima. Objavljivao je i u ljubljanskom listu Polet, zatim u Borbi i više desetljeća u Sportskim novostima. Objavio je i nekoliko stručnih rukometnih knjiga. Dobitnik je brojnih priznanja od kojih izdvajamo: zlatno pero Sportskih novosti 1974. godine, trofej Saveza za fizičku kulturu 1975. godine, zlatna značka i zahvalnica za dugogodišnji uspješan rad Saveza pedagoga fizičke kulture Jugoslavije i Hrvatske 1986. godine i mnoge druge. Bio je čovjek koji je živio rukomet i za rukomet. Poznavatelj ovog sporta, kao malo tko u njegovo vrijeme u svijetu. Ivan Snoj preminuo je u Zagrebu 18. rujna 1994. godine i sahranjen je na groblju Mirogoj.
116
KO VAČ I H R VAT S K I H OL I M P I J S K I H ODL IČ J A